prizma dec 2015

regionalni poslovni magazin

Revicon d.o.o. ● Envera Šehovića 14 ● 71000 Sarajevo ● Godina XIII ● decembar/prosinac 2015.

MESNA DIJETA

prizmaIZDAVAČ

REVICON d.o.o. za istraživačko-razvojne usluge

i poslovni konsalting

ZA IZDAVAČA

Marin Ivanišević

GLAVNI UREDNIK

Bakir Hadžiomerović

UREĐUJE

Uređivački kolegij

ADRESA UREDNIŠTVA

Envera Šehovića 14, 71000 Sarajevo, BiH

TELEFON

+ 387 (0)33 644 771, 617 234TELEFAKS

+ 387 (0)33 720 581PRETPLATA

+387 (0)33 720 587MARKETING

+387 (0) 33 720 580, lok. 217RAČUNOVODSTVO

+387 (0) 33 720 588E-MAIL

[email protected]

www.revicon.info

LEKTURA

Ivana Teronić-Oruč

GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Branko R. Ilić

ŠTAMPA

Štamparija »Fojnica«

ŽIRO-RAČUNI

UniCredit Bank d.d.3383202200308627

Moja banka d.d. 1376106001643624

Rai�eisen Bank BiH d.d.1610000060920085Sparkasse Bank d.d.1992400075053168

Nova banka a.d.5550050001608033ProCredit bank d.d.1941011354700156Union banka d.d.

1020500000075755Hypo Alpe Adria Bank d.d.

3060350000444164Sberbank a.d. Banja Luka

5673831100002975

PRIZMA je upisana u evidenciju javnih glasila u Uredu za informiranje

Vlade FBiH dana 26. 11. 2001. godine, pod rednim brojem 1019.

ISSN 1512-8156

decembar/prosinac 2015. prizma 3

IZ SADRŽAJA

5 | Teror u ParizuZLOČINAČKI NAPAD NA EVROPSKE I CIVILIZACIJSKE VRIJEDNOSTI

8 | Hit mjesecaNEMA KRAJA SREĆI KADA DOĐE »TREĆI«

13 | Reformska stranputicaSTRANAČKO POSPREMANJE BIROKRATSKOG APARATA

18 | Živjeti na kreditDUG ZAO DRUG

26 | Vizni režimBH. PRIVREDA GUBI TRŽIŠTE NA KOSOVU

48 | Mesna dijetaJEDITE MIRNO, RAKA NEĆE BITI

60 | Reportaža iz SirijePETA GODINA RATA

68 | Kupi me, prodaj meTTIP – SUVERENITET KRUPNOG KAPITALA

KOLUMNE

LONDON CALLINGDr. Neven Anđelić o skandalu Blairgate

SUSJEDSTVO EUPrilog za procvat demokratije u Hrvatskoj Miodraga Šajatovića

ZAPISI S VERANDEFeđa Isović sreo dvije Šveđanke

VARIJANTE I DUMINEZašto Mladena Bošnjaka jamlja led?

Naslovnica: Anur Hadžiomerspahić/ideologija.ba


PET MINUTA

Teroristički napad na Pariz predstav-lja atak na sve evropske civilizacij-ske vrijednosti. To je pucanj u samo

srce multikulturalnosti i vjere da, sjetimo se stihova dobrog Johna Lennona, “svijet će biti kao jedan”. Zločinački pohod za-luđenih vjerskih fanatika koji vlastitu predanost Svevišnjem “pothranjuju” mrž-njom i heroinskim koktelima, na trenu-tak je, priznajmo to iskreno, probudio one “sukobe” Samuela Huntingtona zbog kojih je američki konzervativac, s razlo-gom, postao neprihvatljiv za većinu sa-vremenih evropskih intelektualaca uje-dinjenih oko revolucionarne francuske parole o slobodi, jednakosti i bratstvu na kojim počiva moderna Evropa.

Nema nikakve sumnje da će ubija-nje nedužnih mladih ljudi na rokenrol koncertu, u klubovima i ka�ćima Grada svjetlosti, ta demonska demonstracija zla u “sehari” svjetske umjetnosti i ljubavi, ostaviti trajni ožiljak u našim malim živo-tima. Zato svi oni jadni pokušaji naknad-ne relativizacije i dodatnog objašnjavanja uzroka ovog strašnog zločina, sve one pri-če i analize o “prolivenoj krvi nedužnih na Bliskom istoku i sramnoj francuskoj međunarodnoj politici” kojih smo se, na-žalost, naslušali od ovdašnjih “eksperata” i mrzitelja opće prakse, samo potvrđuju da zapravo i nismo svjesni kako ozbiljnim psihopatama smo okruženi. Postavljati dodatna pitanja i dileme nakon Pariza, a pritom ljudski ne osuditi taj strašni zločin, naprosto nije primjereno za osobu koja se, barem formalno, “vodi” kao normalna.

I dok je planeta oplakivala pariške žrtve, a francuska policija i vojska tra-gale za ostacima terorističke ćelije od-govorne za ovaj napad, u jednom sara-jevskom naselju pomahnitali narkoman i povremeni vjerski fanatik, iz automat-ske je puške usmrtio Armina Salkića i Nedeljka Radića, pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Dvojica ne-sretnih vojnika ubijeni su u uniforma-ma, hladnokrvno i naočigled slučajnih prolaznika. Ovaj zločinački “pucanj u državu BiH” dogodio se samo nekoliko dana nakon što su pljačkaši jedne ban-ke, također u Sarajevu, ubili nedužnog Kemala Bašića samo zato jer se u po-grešno vrijeme zatekao na pogrešnom mjestu. Možemo li drugačije nego kao terorizam tretirati ubistva Salkića, Ra-dića i Bašića? I jesmo li u stanju te zlo-čine relativizirati i opravdati, recimo, lošom ekonomskom situacijom u BiH, stresnim životom, gubitkom na kladio-nici, mržnjom prema uniformi...?

Nažalost, izgubljeni ljudski životi više se ne mogu vratiti. Ali zato pokušaji da se ubicama ko god i

ma gdje oni bili osigura alibi i opravda-nje za počinjene zločine, ne predstavlja ništa drugo nego svjesno saučestvovanje u teroru, koje bi napokon moralo po-stati i krivično kažnjivo. U suprotnom, regrutacija pomahnitalih fanatika će se nastaviti, a broj nedužnih žrtava pove-ćavati. Od Bliskog istoka, preko Pariza do Sarajeva... p

PIŠE Bakir

HADŽIOMEROVIĆ

Teror

I dok je planeta oplakivala pariške žrtve, a francuska policija i vojska tragale za ostacima terorističke ćelije odgovorne za ovaj napad, u jednom sarajevskom naselju pomahnitali narkoman i povremeni vjerski fanatik, iz automatske je puške usmrtio Armina Salkića i Nedeljka Radića, pripadnike Oružanih snaga BiH

WORLD PHOTO

prizma decembar/prosinac 2015.6

Zamisli nema nebaTo moći ćeš začasI kako pakla nemaNebesa iznad nas

I ljude kako živeSvi za ovaj dan

Zamisli svijet bez međaJer nije teško toNe vrijedi da se gineZa dobro ni za zlo

I kako vjera nemaSvuda vlada mir

Kažu svi da sam sanjarAli takav si i tiZnam da s nama ćeš poćiSvi na svijetu smo jednaki

Zamisli nema vlastiTo nije lako sanjat’I ljudi da su braćaI ne znaju za glad

Zamisli kako samiDjelit ćemo svijet


/Arsen Dedić – Zamisli/

Zamisli nema nebaTo moći ćeš začasI kako pakla nemaNebesa iznad nas

I ljude kako živeSvi za ovaj dan

Zamisli svijet bez međaJer nije teško toNe vrijedi da se gineZa dobro ni za zlo

I kako vjera nemaSvuda vlada mir


Zamisli nema vlastiTo nije lako sanjat’I ljudi da su braćaI ne znaju za glad

Zamisli kako samiDjelit ćemo svijet


WORLD PHOTO


Getty Im

ages

HIT MJESECA


“Da u Federaciji BiH

nemamo ova stalna

podmetanja i pokušaje

prevare, uvjeravam vas

da bi se s ovih dva

miliona ljudi dalo sasvim

dobro upravljati.”

Dragan Čović,

predsjednik HDZ BiH

Samo je u “državi apsurda” mo-guće da njen predsjednik bira premijera i vladu druge suve-

rene države. Predsjedavajući Pred-sjedništva BiH, Dragan Čović, svoju je “domoljubnu” obavezu ostvario na glasačkom mjestu u Mostaru glasaju-ći zna se za koga. Najmoćniji političar u Bosni i Hercegovini tako je po ko zna koji put dokazao da podjednako skrbi za interese hrvatskog naroda s obje strane međudržavne granice s obzirom na to da mu je “sudba kle-ta” odredila da istovremeno sjedi na dvije stolice. Dobro, moguće da se u Čovićevom slučaju radi i o tri ili četi-ri, ali to je za ovu priču manje važno...

Control freak. Državom u kojoj je formalno zaposlen na radnom mjestu predsjednika, Čović rukovodi i zapo-vijeda u velikom stilu. Nakon prošlo-godišnjeg izbornog trijumfa HDZ-a, već u prvim danima mandata pre uzeo je sve raspoložive resurse i poluge

Nema kraja sreći kada dođe »treći«

klixDragan Čović – glasač

HIT MJESECA


vlasti koje su mu velikodušno ustu-pili njegovi reformatorski koalicioni partneri iz SDA, DF-Željko Komšić i Saveza za promjene predvođenog SDS-om. Međutim, Čović je, da citi-ramo Balaševića, “hteo mnogo više”...

U posljednja tri mjeseca HDZ je nakon nekoliko godina apsti-nencije pod svoju kontrolu stavio sve profitabilne firme na terito riju kojeg kolokvijalno zovemo “dio Federacije BiH s hrvatskom veći-nom”, a u stvarnosti se radi o ratom osvojenom teritoriju koji je Čovi-ćev predak Mate Boban “krstio” Herceg-Bosnom. Tako HDZ danas upravlja firmana poput HT Mostar, Hrvatskih pošta Mostar, Alumi-nija, Elektroprivrede HZ-HB, Šume

Herceg-Bosne... Za zaokruživanje kontrole svih mogućih finansijskih tokova u BiH Čoviću je na uslu-zi direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, državni i fede-ralni ministri finansija koji direk-tno kontroliraju fiskalnu politiku u BiH, odnosno federalnu Poreznu upravu. Tu su i imenovanja Čovi-ćevih intimusa na čelne pozicije brojnih agencija i uprava zaduženih za poslove s novcem, te naravno, puna kontrola nad svim kantonima u koji ma HDZ ima apsolutnu vlast. Vlastiti uticaj na bh. stvarnost Čo-vić je, uz iskrenu podršku i dosljed-nu šutnju svojih koalicionih par-tnera, osim u finansijskom sektoru, proširio i na druge segmente života

i rada u BiH. Ali, kako ono kaže Ba-lašević, “Vasa je hteo mnogo više...”

Institucionalni okvir za podjelu. “Treći”, to je jedino što je preostalo da se uradi kako bi Čović za sva vremena ušao u povijest secesionizma na ovim prostorima. Valjda mu je i zbog toga Milorad Dodik godinama najvjerniji politički partner. Nedavno je, naime, Čoviću bliski “Večernji list” objavio da su tri kantona “s hrvatskom veći-nom” formirala zajednički Pedagoški zavod. Zanimljivo, kada govorimo o obrazovanju, iz HDZ-a se desetljeći-ma potencira kako “Federacija BiH nema nadležnosti nad obrazovnim sistemom i kako je, sukladno tome, federalno ministarstvo obrazovanja

nepotrebno i neustavno”!? Pa kad već FBiH nema ništa s tim, red bi bio da tu odgovornost zajednički podije-le Zapadnohercegovački, Posavski i Kanton 10, te usput i Općina Žepče, rezoniraju u HDZ-u. Ne treba sum-njati da će budući zavod imati iden-tičnu ulogu kakvu je do svog ukida-nja imao “hercegbosanski” Zavod za školstvo u Mostaru. Da je projekat novog institucionalnog preslagivanja u Federaciji BiH daleko otišao, doka-zuje i ponašanje HDZ-ovih ministara unutrašnjih poslova iz pet kantona gdje ova stranka konzumira vlast. Oni su nedavno, naime, odbili potpi-sati sporazum s Federalnom upravom policije “o uzajamnoj i operativnoj pomoći” uz objašnjenje da bi se na taj

način “oduzele nadležnosti kantonal-nim policijama”. I policija i obrazova-nje su projekti koje su Čović i HDZ pokrenuli prije nepunih mjesec dana i nema sumnje da će ih realizirati naj-kasnije do kraja 2015.

Kada tome dodamo i insistiranje da se kantonima omogući kontrola i blokada svih budućih odluka dr-žavnih institucija kroz članstvo u fa-moznom mehanizmu koordinacije, šutnja HDZ-ovih koalicionih part-nera ne predstavlja ništa drugo nego odobravanje i pristanak na ucjene. I na koncu, Dragan Čović najavljuje

i usvajanje izmjena Izbornog zako-na kojim će za sva vremena u BiH uvesti princip etničko-teritorijalnog glasanja. Istina, Hrvat iz Sarajeva će tada imati manja prava nego, recimo, Hrvat iz Zapadne Hercegovine, ali to za HDZ i njegove sljedbenike svaka-ko nije naročito bitno. Još kad nam Čovićev stranački zamjenik Marin-ko Čavara svoj kabinet predsjednika FBiH, uz logističku i političku podrš-ku SDA, preseli u vilu u kojoj je nekad stolovao komunistički moćnik Đuro Pucar, ima svi da pucamo od sreće i prosperiteta. p� R. P.

U posljednja tri mjeseca HDZ je nakon nekoliko godina

apstinencije pod svoju kontrolu stavio sve profitabilne

firme na teritoriju kojeg kolokvijalno zovemo “dio

Federacije BiH s hrvatskom većinom”

Marinko Čavara, predsjednik FBiH

REFORMOM PROTIV KRIZE


Kao da odlučnosti kod domaćih vlasti ne nedostaje. Prva ana-liza dosadašnjih rezultata je

pozitivna. Novac se obećava i šakom i kapom. Ali reforme treba nastaviti jer još mnogo toga se treba uraditi. Šef Delegacije EU u BiH i specijalni pred-stavnik EU, ambasador Lars-Gunnar Wigemark, nakon sastanka s držav-nim i entitetskim premijerima, Deni-som Zvizdićem, Fadilom Novalićem i Željkom Cvijanović, naglasio je da su sve tri vlade uložile puno truda na usaglašavanju i ujedinjavanju zajed-ničkog akcionog plana koji pokazuje predanost provedbi Reformske agen-de, ali iznad svega, i saradnju u inte-resu svih građana BiH. Sastanku su prisustvovali i predstavnici međuna-rodnih �nansijskih institucija, Svjet-ske banke, Međunarodnog monetar-

nog fonda, Evropske banke za obno-vu i razvoj, Međunarodne �nansijske korporacije i Ambasade Sjedinjenih Američkih Država.

“Reformska agenda je tek okvirni dokument za cijeli niz akcionih pla-nova i mjera koji se izrađuju i u ko-načnici provode. EU i međunarodne �nansijske institucije stoje na raspo-laganju da u periodu od naredne tri godine osiguraju sredstva u iznosu od oko jedne milijarde eura za provedbu predviđenih mjera i 500 miliona eura za investicije. Ipak, ostalo je još dosta posla da se uradi kako bi poboljšali poslovno okruženje, i stvorili moder-no tržište rada”, rekao je Wigemark.

Optimizmom protiv depresije. S druge strane, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Denis Zvizdić, tvrdi kako BiH namjerava vrlo brzo, već u narednih nekoliko mjeseci, pod-nijeti aplikaciju za članstvo u EU s kredibilnim izvještajem o provedbi

Reformske agende koja je postavljena kao ključni uslov zaključka Vijeća za vanjske poslove EU.

“Sasvim smo sigurni da ćemo do kraja godine moći vrlo opravdano ka-zati da je veliki dio reformske agende pretočen u zakone, da je počela njiho-va provedba i da ta provedba, ako po-gledamo ekonomske parametre, već daje prve očekivane rezultate koji go-vore o ekonomskom oporavku BiH”, rekao nam je Zvizdić.

A u BiH je, podsjetimo, više od pola miliona stanovnika nezaposle-no. Zvanični podaci govore o 43 po-sto nezaposlenih. Nezvanično, zbog rada na crno stopa je skoro upola manja. Tačnije 539.703 osobe bile su zadnjeg dana septembra na eviden-ciji zavoda i službi za zapošljavanje. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, broj nezaposle-nih u odnosu na august smanjen je za 1.183. U septembru 2015. godine 16.935 osoba se prijavilo zavodima

Reforme, reforme i samo

reforme. To je mantra

koju entitetski i državni

zvaničnici ponavljaju

posljednjih dana, sedmica,

mjeseci... Prvi pozitivni

komentari stigli su i od

međunarodnih autoriteta,

od Evropske unije do

Amerike. Da li to doista

počinjemo izlaziti iz živog

blata ili zapravo još dublje

tonemo u dužničku krizu?

Sveto ime MMF



u potrazi za poslom. Poslodavci su istovremeno zavodima i evidencija-ma prijavili 4.893 nova radna mjesta, dok je u ovom periodu 5.925 osoba ostalo bez posla. Ovo je broj onih koji su se zapravo prijavili na biroe, a ne ukupan broj onih koji su posta-li nezaposleni. I rekorderi smo po nezaposlenosti mladih. Skoro 60% nezaposlenih su mlade osobe.

U Federaciji je 390.281 osoba nezaposlena. Stoga su prve mjere i usmjerene ka zapošljavanju. Federal-ni premijer Fadil Novalić ubijeđen je da su poduzete mjere rezultira-le porastom neto broja zaposlenih od oko 8.000, što je dovelo do rasta prihoda po osnovu direktnih poreza za 3 posto.

“Ovo nije spektakularna cifra, no bitno je da imamo pozitivan trend, a većina mjera, kako iz Programa rada Vlade tako iz Reformske agende su

srednjoročnog karaktera te značaj-nije rezultate očekujemo u narednoj godini, kada se poslovni ciklus počne zagrijavati” kaže Novalić.

Nova koalicija na ispitu. Federa-cija je Reformsku agendu pretočila u Akcioni plan sastavljen od 51 tačke. Njih 10 je već realizovano u Parla-mentu FBiH i postalo funkcionalno. Ukupno 12 aktivnosti je u završnoj

fazi, od kojih će najmanje osam mo-rati dobiti podršku parlamentarnih ruku do kraja godine. Vlada Federa-cije, ulaskom Saveza za bolju buduć-nost Fahrudina Radončića umjesto Demokratske fronte Željka Komšića više nema raniji problem parlamen-tarne podrške.

“Sve to čini više od trećine, i čak iznad 40 odsto realizovanih stvari iz Reformske agende. To su kraće i na privredni rast efektivnije mjere”, na-glasio je Novalić. Usvojeni su Zakon o radu, Zakon o unutrašnjem platnom prometu, Zakon o privrednim druš-tvima, Zakon o direktnim stranim ulaganjima, izmjene i dopune Zakona o doprinosima, izmjene i dopune Za-kona o budžetima, rebalans Budžeta, smanjenje izdataka za plate i druge tekuće troškove, Uredba o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima i moratorij na sva zapošljavanja.

“U narednoj godini riješit ćemo mjere za socijalno kreditiranje, mje-re iz zone poslovnog okruženja, parafis kalne namete, registracione sudove i reformu javne uprave. Do kraja godine radimo na reformi penzionog sistema – tri zakona koji će definitivno da usklade sadašnje zakonske norme sa standardima u regiji, Evropi i svijetu”, rekao nam je Novalić.

Uslijedit će i reforma socijalne za-štite jer velika socijalna davanja ne idu onima kojima su potrebna. Stimulisat će se i zapošljavanje kroz potpuno �nansiranje, odnosno subvencioni-sanje. “Unutar procenta od 27 odsto nezaposlenih, 67 odsto je mladih i po tome smo neslavni prvaci u Evropi”, kaže federalni premijer.

Vlada je već kroz rebalans Budžeta za 2015. godinu dvadeset miliona KM namijenila za provođenje politike pr-vog zapošljavanja i samozapošljavanja mladih. Za ove namjene već je ušteđe-no 13,7 miliona KM kroz moratorij na nova zapošljavanja u javnom sektoru.

“To je projekat za 10.000 mladih ljudi iz Federacije, za koje će Vlada izmirivati obaveze i minimalne pla-će, poreze i doprinose na minimalnu plaću”, pojasnila je Jelka Milićević, fe-deralna ministrica �nansija. Ona kaže da će Vlada tu obavezu imati godinu dana, narednu godinu poslodavac, a isključivo će se zapošljavanje i samo-zapošljavanje raditi kroz privredne su-bjekte malog i srednjeg poduzetništva. Čeka se uredba kojom će se de�nisati način utroška ovog novca. Za razliku od prethodnih godina kada se subven-cionirao pripravnički staž u organima javne uprave, gdje mladi nisu mogli dobiti zaposlenje, ovaj put prvo zapo-šljavanje usmjereno je ka privredi.

Sve za omladinu. I u Nacrtu Budže-ta za 2016. godinu, koji iznosi 2,5 mi-lijarde KM, predviđa se čak 50 milio-na za programe prvog zapošljavanja i samozapošljavanja. “Vrlo važna stavka u budžetu za narednu godinu je nasta-vak tog projekta iz 2015. gdje planira-mo 50 miliona KM. Tu imamo dvojne pregovore, jedni su iz kredita Svjetske banke, a drugi dio ako ne budemo sti-gli imamo alternativu – preraspodjela raspoloživih sredstava unutar Fede-racije BiH. Plan i program Projekta

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH,

broj nezaposlenih u odnosu na august smanjen je za

1183. U septembru 2015. godine 16.935 osoba

se prijavilo zavodima u potrazi za poslom. Poslodavci

su istovremeno zavodima i evidencijama prijavili

4.893 nova radna mjesta, dok je u ovom

periodu 5.925 osoba ostalo bez posla



prvog zapošljavanja i samozapošlja-vanja bez obzira na načine �nansira-nja nije ugrožen, jer je to prioritet ove vlade”, tvrdi Jelka Miličević, federalna ministrica �nansija.

Međutim, ove mjere da se Federal-nom zavodu za zapošljavanje dodjelju-je novac iz budžeta kako bi se godinu dana plaćali doprinosi ako poslodavac zaposli nekoga, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i šef Kluba zastu-pnika DF u federalnom Parlamentu, donedavnom koalicionom partneru, Dženan Đonlagić smatra propalim. Dosadašnja praksa pokazala je da najviše deset posto tih ljudi ostaje na poslovima nakon što Vlada prestane �nansirati njihova radna mjesta.

“Nakon godinu dana poslodavci otpuštaju prvozaposlene, pa uzimaju nove i tako se budžetski novac troši bez efekta smanjenja stope nezaposlenosti. Puno bolja mjera bi bila da se novac iz budžeta, umjesto kroz javne službe zapošljavanja, iskoristi za povećavanje kapitalnih stavki u budžetu. Taj novac Vlada FBiH može direktno ubrizgavati u privredu, pogotovo proizvodni sek-tor. Da poveća kapital u Razvojnoj ban-ci FBiH kako bi onda Razvojna banka alocirala sredstva u proširenje proi-zvodnih kapaciteta u realnom sektoru, gdje bi onda poslodavci zapošljavali radnu snagu”, rekao je Đonlagić.

Borba protiv crnog tržišta. Vlada je Reformskom agendom predvidjela i suzbijanje rada na crno te bolju naplatu poreza i doprinosa, odnosno prijavljiva-nje radnika na minimalac. “Rad nacrno i neformalna ekonomija BiH godišnje košta 8,5 milijardi KM i to je novac koji mora biti usmjeren na otvaranje novih radnih mjesta, obnovu i izgradnju bolni-ca, škola i infrastrukture”, kaže Ismet Baj-ramović, predsjednik Saveza samostal-nih sindikata BiH. Procjena je da u BiH oko 250 hiljada radnika radi na crno,

80.000 u RS-u i 150.000 u Federaciji. Iz Sindikata, uz odranije poznate zamjerke na federalni Zakon o radu zbog ukidanja Općeg kolektivnog ugovora, sada ističu i odredbe koje sprečavaju inspekcije da provode kontrolu.

“Sindikat nije uspio ništa uraditi da spriječi usvajanje Zakona koji je kon-trolne organe zaustavio u njihovom radu, a to je da su zabranili inspek-cijama u Federaciji da kontrolišu sve u kantonima. Dakle, to će moći samo kantonalne inspekcije da rade. Eto, ta-kav smo Zakon dobili. Umjesto da po-većaju kontrole, oni su otišli u drugom pravcu i zabranili inspekcijama da vrše kontrole. Izbrisali su iz Zakona o radu da se �rma nakon nekoliko upozore-nja može zatvoriti ukoliko ne poštuje zakon”, upozorava prvi sindikalac.

Upozorenje iz Sindikata potvrđuje i čelnik Federalne uprave za inspekcij-ske poslove. Ibrahim Tirak, direktor Federalne inspekcije, kaže da su novim zakonom razvlašteni. “Federalna in-spekcija više ne istražuje rad na crno, jer smo ovim novim zakonom izbri-

sani iz zakona i nemamo nadležnost da to radimo. Mi bismo trebali imati nadležnost samo za neke �rme koje su važne za Federaciju, ali mi još taj spisak nemamo, tako da ne znamo koje su to �rme. Mislim da imamo velik prazan hod, jer 51 kantonalni inspektor taj posao teško da može dobro obavljati. A ponuđena zakonska rješenja ne daju dobre rezultate jer ne postoje adekvat-ne kazne”, priznao je Tirak.

Sve u svemu, bit će potrebno još mnogo toga uraditi. Reforme, prije svega socioekonomske, moraju se na-staviti. I to bespogovorno, jer budže-tima i dalje nedostaje novca. A koliko će one donijeti rezultata, tek ćemo na-knadno vidjeti. Ovogodišnje budžet-ske rupe Vlada Federacije BiH će po-punjavati emisijom obveznica u izno-su od 200 miliona KM, za šta su već donesene odluke. Priprema se i novo Pismo namjere za MMF, za novi stand by aranžman. Novu tranšu od MMF-a bh. vlasti očekuju polovinom februa-ra naredne godine. Nažalost, idemo u novo zaduživanje. p R. P.

STATISTIČKI PODACI POKAZUJU da je svaka druga osoba na Balkanu od 18. do 24. godine nezaposlena. Nezaposlenost među mladima u re-giji najveća je u Bosni i Hercegovi-ni i iznosi 57,9%. Situacija nije bo-lja ni u drugim zemljama regio na, gdje u prosjeku svaka druga mlada osoba nema zaposlenje. Makedoni-ja se nalazi odmah iza naše zemlje sa stopom od 53%. U Crnoj Gori je stopa nezaposlenosti mladih 45,3%, dok u Srbiji iznosi 43%. Hr-vatska, takođe, spada među zemlje Evropske unije s najvišom stopom nezaposlenosti mladih osoba, koja

iznosi 43,1%. S druge strane, na evropskom nivou stopa nezaposle-nosti mladih je 22,3%. U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti osoba do 25 godina života iznosi 21,9%, a najveća je u Grčkoj gdje iznosi 51,8% i Španiji sa 48,6%. Prema podacima, Njemačka ima najnižu stopu nezaposlenosti mladih, i to 7,8%, a slijedi Austrija sa 9,3%.

Dramatična nezaposlenost mladih

REFORMSKA STRANPUTICA


Novi Zakon o državnoj službi, koji je usvojen

tijesnom većinom u Predstavničkom domu FBiH, izazvao je brojne

polemike i žestoke osude. Na krilima takozvane “reformske agende”,

Vlada Fadila Novalića i ovim zakonom pokušava realizirati međustranačku

SDA-HDZ podjelu atraktivnih državnih

funkcija i “zacementirati” birokratski aparat na duži vremenski period. Iako se

tome otvoreno protivi i međunarodna zajednica,

vladajuća koalicija očigledno nema namjeru

odustati od planirane političke okupacije

državne službe

Nakon što je krajem prošlog mjeseca Zastupnički dom Par-lamenta FBiH, po hitnom po-

stupku na vanrednoj sjednici, usvojio Prijedlog Zakona o izmjenama i do-punama Zakona o državnoj službi u FBiH, ostale su tri nepoznanice; koliko će se za dupliranje broja državnih služ-benika povećati izdvajanje u budžeti-ma općine, kantona i entiteta do 2018., koliko će se institucije dodatno zadu-žiti kod MMF, Svjetske i komercijalnih banaka, te ko će sve iz SDA, HDZ i SBB biti odabran u rotacionom ciklu-su državnih službenika i stranačkih poslušnika u javnoj upravi?

Na prva dva pitanja postoji ma-tematički odgovor, kojeg analitičari Ureda visokog predstavnika (OHR) trebaju predstaviti do kraja marta 2016. godine. Pored OHR-a i dru-ge međunarodne organizacije u BiH dobile su naloge da prate i izvijeste, tačnije “razaberu” na koji način pred-stavnici izvršne federalne vlasti na-stoje ovakvim zakonom “reorganizi-rati i reformisati javnu upravu”?

Premijer Fadil Novalić tvrdi da se izmjene Zakona odnose na 1.081 no-

sioca izvršnih funkcija na općinskoj i federalnoj razini. Ministar pravde Mato Jozić je još eksplicitniji, obja-snivši da na razini FBiH ima 224 ru-kovodeća državna službenika. Usva-janjem Zakona, ovi ljudi nisu više dr-žavni službenici, ali: “Otpuštanja neće biti. Zakon će omogućiti horizontalno i vertikalno pomjeranje”, jasan je kao kroz maglu federalni ministar pravde.

On nema odgovora na pitanje koja su to slobodna radna mjesta u javnoj upravi gdje će se rasporediti državni službenici koji moraju napu-stiti rukovodeća mjesta? Novim za-konskim rješenjem predviđeno je da rukovodioci samostalnih federalnih upravnih organizacija, rukovodioci federalnih uprava i organizacija i ru-kovodioci stručnih službi Vlade FBiH nisu više državni službenici. Sekretar federalnih organa državne službe, po-moćnici, glavni federalni inspektori i šefovi kabineta federalnih organa državne službe također nisu državni službenici.

Momak za sve. Premijer tvrdi da je potrebno donijeti 11 zakonskih i podzakonskih akata kako bi se, valj-da, uskladio sistem u javnoj upravi s izmijenjenim Zakonom o državnoj službi u FBiH. Također priznaje, da kriteriji javnog konkursa za buduće

PIŠE Adnan BUTUROVIĆ


Stranačko pospremanje birokratskog aparata!



zapošljavanje na radna mjesta koja su zauzimali državni službenici ne po-stoje, te ih tek treba predložiti i izgla-sati. Za ovo je javno u pomoć pozvao OHR, Delegaciju Evropske unije u BiH i nevladin sektor da sve napišu u narednih 60 dana. Nevjerovatno, upravo one koji su se javno najviše protivili ovakvom načinu izmjena i dopuna Zakona!

“Ovaj zakon je donio samo latent-nu nesigurnost odgovornim državnim službenicima bez koje nema ni nagona da se nešto učini i to je ono na što je Vlada FBiH ciljala”, naglasio je u svom raskošnom neznanju premijer Novalić.

Da li su državni službenici bili to-liko lijeni i intertni da ih se na ova-kav način mora mijenjati, postavili

smo pitanje ekspertima za reformu javne uprave u BiH. “Problem kojeg je stvorio Novalić i njegova vlada nema nikakve veze s reformom jav-ne uprave na bilo kojoj razini vlasti u BiH. Njen cilj je da se izvrši zamjena državnih službenika u entitetskoj i državnoj vlasti. Čim se na ta mjesta postave stranački ljudi, recimo na mjesta federalnih inspektora, sekre-tara ministarstava ili šefova kabineta, vladajuća većina će naći izgovor da se zbog ‘pritisaka međunarodne zajed-nice’ zakon vrati na staro. Ali tada će novi državni službenici koji će na tim mjestima moći da budu do penzioni-sanja kako je predviđao stari zakon, biti ljudi koje su oni postavili u ovom periodu. Kao dokaz da ovo nema veze s uputama i preporukama institucija koje se bave reformom javne uprave

navest ću projekat EU ‘Modernizacija upravljanja sistemima ljudskih resur-sa u državnoj službi’, koji je započet polovicom 2014. godine. Projekat je vrijedan 1,7 miliona eura i služi za obuku državnih, entitetskih, kanto-nalnih i općinskih inspektora, vodite-lja upravnih postupaka, sekretara vla-dinih organa i drugih. Čak 1.500 vo-ditelja upravnih postupaka i inspek-tora je obuhvaćeno ovim projektom. Zbog Novalićevih izmjena ispada da smo mi te državne službenike uzalud obučavali jer će na njihova mjesta doći ljudi koje će imenovati federalna Vlada prema svojih kriterijima koji su nama za sada nepoznati. Ovih koje smo obučavali na tim mjestima neće biti”, kaže za “Prizmu” izvor iz držav-nog Ureda koordinatora za reformu javne uprave – PARCO.

VIJEĆE MINISTARA BIH VEĆ JE dva puta s dnevnog reda sjednica povuklo raspravu o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi BiH. Trenutno je u 68 institucija BiH zaposleno 3.855 dr-žavnih službenika od čega: pomoćni-ka ministara/direktora agencija 216, sekretara 21, sekretara s posebnim zadacima 54, šefova unutrašnjih or-ganizacionih jedinica 673, stručnih saradnika 846, viših stručnih sarad-nika 1024, stručnih savjetnika 1021. Od ovoga broja državnih službenika, 44% su Bošnjaci, 33% Srbi, 18% Hr-vati i 2,3% Ostali.

Ako se Novalićeva reformska stručnost preseli i na vladu Denisa Zvizdića, sa svojih mjesta će se mo-rati pomjerati pomoćnici ministara/direktori agencija, sekretari i sekre-tari s posebnim zadacima. Statistički gledano, radi se o 291 državnom služ-beniku ili 7,3% od ukupnog broja na razini BiH.

Svojim potezima, Novalić krši obaveze dogovorene

s međunarodnim predstavnicima, odnosno vodi

svoju politiku u reformi javne uprave

Baš državni, baš službenici

Premijer Fadil Novalić



Da se radi o političkoj manipu-laciji državnim službenicima, a ne reformi, potvrdio je nesvjesno i fe-deralni ministar pravde: “Pa jasno je, pomoćnike u ministarstvima, šefove kabineta i sekretare će predlagati mi-nistri, a potvrđivat će Vlada FBiH.”

Uvod u nacionalni debalans. Ono što se nije promijenilo u Zakonu o državnoj službi jeste član koji kaže da će u organima državne službe Fede-racije, kantona, gradova i općina Boš-njaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno s ostalim građanima,

Upozorenja iz EU premijeru Novaliću

Trenutno, vrh Evropske unije, ko-ji se otvoreno protivi bilo kakvim izmjenama Zakona o državnoj služ-bi na razini BiH, kabinetu premijera Zvizdića upućuje službene izvještaje o količinama novca uloženih u refor-mu državne administracije (o čemu je premijer redovno informiran i od svog Ureda koordinatora za reformu javne uprave – PARCO), upozorava-jući ga na zajedničkim sastancima da se strani donatori zbog izmjena zako-na na federalnoj razini vjerovatno po-vlače do kraja 2016. godine. Tačnije, izdvajanje novca prema � nansijskom

planu za � nansiranje reforme javne uprave u BiH za 2017. i 2018. godinu zvanično je obustavljeno. Za sve četiri razine vlasti u BiH za faze reforme do 2018. godine, predviđena su donator-ska izdvajanja od oko 20 miliona KM.

Iz svojih fondova, Evropska unija je u zadnjih deset godina donirala 13,3 miliona KM za reformu javne uprave. Samo za obuku 2400 državnih službe-nika u osnovnim računarskim progra-mima, EU je donirala 1,2 miliona KM.

Pojedini strani donatori polako odustaju od uzaludnog davanja para. Tako je zatvoren ured D� D-a, Holan-dija je promijenila strateške ciljeve djelovanja u BiH i okanila se dava-nja u reformu javne uprave. Švedska

Agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA) je nastavila s donira-njem i još u cijelu priču uvukla mini-starstva vanjskih poslova Norveške i Danske, koja su ukupno donirala 14 miliona KM. Na traženje donatora u � nansiranje su se uključili i budžeti BiH, entiteta i Distrikta Brčko te su donirali ukupno 755.000 KM.

Međutim, Fadil Novalić možda zbog reformske brzopletosti nije in-formiran da još od 2006. postoji Koor-dinacioni odbor za ekonomski razvoj i evropske integracije, čiji su stalni članovi predstavnici Vlade BiH, Vla-de FBiH, Vlade RS i Vlade Distrikta Brčko, koji se moraju sastajati najma-nje dva puta godišnje kako bi podnije-li izvještaje o napretku reforme javne uprave. Međutim, Odbor od 2006. ni-kada nije razmatrao ovo pitanje.

Tako će gospoda Novalić, Zvizdić, kantonalni premijeri i općinski načelni-ci, ako nastave cirkus s izmjenama za-kona po hitnim postupcima, ubuduće novac za reforme javne uprave morati osiguravati putem kreditnih zaduženja svojih ionako prezaduženih budžeta.

Baš državni, baš službenici



biti srazmjerno zastupljeni prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Trenutno, u šest federalnih ministar-stava, koliko recimo drži HDZ, bit će potrebno rasporediti novu službenič-ku nomenklaturu, ali oni neće biti državni službenici i uz to ni prema drugom nepromijenjenom članu Za-kona koji traži: profesionalnu nepri-strasnost, političku neovisnost, trans-parentnost i javnost? Međutim, ljudi koji će dolaziti na mjesta bivših dr-žavnih službenika, kao ni oni koji ih budu postavljali, neće imati nikakvu obavezu da poštuju ove principe jer se na njih bilo kakva priča o državnim službenicima više ne odnosi.

Ako bude kako su to zamislili struč njaci novalićevog tipa, prilikom primjene izmijenjenog Zakona o dr-žavnoj službi u federalnoj vladi i dru-gim organima doći će do potpunog nacionalnog debalansa, gdje će HDZ, kojem je SDA aminovala sve zahtjeve za vodećim federalnim institucijama, popuniti hrvatskim kadrovima najve-

ći broj sada upražnjenih rukovodećih radnih mjesta.

“Možda to neće biti drastičan broj na federalnoj razini, ali je sasvim ja-sno da će glavne pozicije rukovo-đenja u federalnim ministarstvima, agencijama, poreskim i inspekcijskim upravama biti etnički čiste, zavisno od

nacionalne stranke koja drži te resore, SDA, HDZ ili SBB. Međutim, na ni-žim razinama, posebno u kantonima i u općinama, to će značiti legalizaci-ju etnički čistih rukovodećih funkcija u organima izvršne i upravne vlasti. Kada pogledate koje sve nadležno-

sti ima pomoćnik ministra, sekretar ministarstva ili glavni inspektori koje će dovoditi i raspoređivati vladajuće stranke na rukovodeće funkcije, jasno je da je to proces ozakonjenja etnički čiste državne administracije”, smatra naš sugovornik iz državnog Ureda ko-ordinatora za reformu javne uprave.

Ovoga je svjestan i direktor u Di-rekciji za proširenje EU za Albaniju, BiH, Kosovo i Srbiju, Jean-Eric Paqu-et, koji je u svom pismu premijeru Novaliću napisao: “Ovakve izmjene i dopune, izravno će uticati na broj po-zicija rukovodećih državnih službeni-ka, kojim će se značajno proširiti lista političkih imenovanja”.

Vrijeme curi premijeru. No, eskapa-de premijera Novalića, koje su iza zivale ozbiljnu zabrinutost Ureda Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađiva-nje sa propisima EU još u vrijeme kada su izmjene i dopune Zakona o državnoj službi bile u fazi nacrta, dio su mnogo šireg problema. Naime, re-forma javne uprave dogovorena je još 2006. integralno za sve razine vlasti u BiH. Kako bi BiH mogla uopće da se kandiduje za članstvo u Evropskoj uniji, javna uprava se mora reformi-rati na svim razinama, ali tako da za svaki korak (čitaj izmjene u zakon-skoj regulativi) postoji saglasnost svih razina vlasti. Preciznije, pismena sa-glasnost premijera BiH, entiteta i gra-donačelnika Distrikta Brčko. Svojim

KAKO JE BRZO, NETRANSPARENTNO i totalitarno precizno tekao postu-pak usvajanja Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi FBiH■ Ured Vlade FBiH za zakono-

davstvo i usklađivanje sa propi-sima EU, nije dao saglasnost na Nacrt izmjena i dopuna Zakona o državnoj službi u FBiH zbog nedostataka u sadržaju i u pro-ceduri donošenja Nacrta;

■ Nacrt, kasnije ni Prijedlog Za-kona nisu dostavljeni na uvid i izjašnjenje parlamentarnim strankama, sindikatu državnih službenika i namještenika, me-

đunarodnim organizacijama, nevladinom sektoru;

■ Prijedlog Zakona usvojenog sa mo na sjednici Vlade FBiH, Vlada kao predlagač upućuje na usvajanje po hitnom postupku, zabranjujući mogućnost javne rasprave i ulaganje amandmana;

■ Iako na vrijeme reagira Evrop-ska komisija, te OHR da ovako predložene izmjene i dopune mogu ugroziti integritet, pouz-danost i političku neutralnost državne službe u FBiH, Zakon izglasava nova parlamentarna većina s 59 glasova “za” i 22 gla-sa “protiv”.

Brzo i netransparentno

Da se radi o političkoj manipulaciji državnim

službenicima, a ne reformi, potvrdio je nesvjesno i

federalni ministar pravde: “Pa jasno je, pomoćnike

u ministarstvima, šefove kabineta i sekretare

će predlagati ministri, a potvrđivat će Vlada FBiH”



potezima, Novalić krši obaveze dogo-vorene s međunarodnim predstavni-cima, odnosno vodi svoju politiku u reformi javne uprave.

“Reći da OHR, Delegacija Evrop-ske unije u BiH i nevladin sektor trebaju napisati nekakav dokument u roku od 60 dana, kako će se birati

pomoćnici ministara, sekretari ili di-rektori ureda i agencija, prije svega je besmisleno. Ne mogu oni pisati ta-kav novi pravni dokument za razinu FBiH, bez saglasnosti drugih razina vlasti, jer ćemo imati zakonodavnu rašomonijadu koju smo imali prije 2006. godine. Svaki kanton ima svoj zakon o državnoj službi, svoja uput-stva, pravilnike i uredbe, koje smo do 2012. uspjeli uskladiti u najbitnijim dijelovima. Sada to treba ponovno usklađivati, kao i Zakon o namješteni-cima u organima državne službe, Za-kon o plaćama i naknadama u organi-ma vlasti, Zakon o organizaciji organa uprava u FBiH i moru podzakonskih akata. Razmislite da li se to može ura-diti za 60 dana? Mislim da nas je Vla-da FBiH usporila za najmanje jednu godinu”, kaže na kraju razgovora sago-vornik državnog Ureda koordinatora za reformu javne uprave – PARCO. p

Federealni ministar pravde Mato Jozić

ŽIVJETI NA KREDIT


“Postoje samo dva načina

da se pokori neka nacija...

Jedan je pomoću mača,

a drugi pomoću duga”,

John Adams, predsjednik

SAD (1797–1801)

Čuvena rečenica bivšeg američ-kog predsjednika Johna Adam-sa najbolji je uvod u priču o

ekonomskom porobljavanju “malih” od strane “velikih” i putu u tzv. duž-ničko ropstvo, u koje posljednjih godina, čini se, sigurnim korakom ide i Bosna i Hercegovina. Doduše, ekonomski analitičari u BiH o tom pitanju imaju različite stavove, od

onih koji alarmantno, ali uzaludno upozoravaju da se BiH mora iščupa-ti iz kandži MMF-a i Svjetske banke i zaustaviti dalje zaduživanje dok još nije kasno, do onih koji smatraju da dug naše zemlje nije razlog za uzbu-nu jer je riječ “o relativno povoljnim uvjetima �nansijskog kreditiranja” koje iznosi daleko manje nego u dru-gim zemljama regiona.

Međutim, ono u čemu se domaći ekonomisti nedvojbeno slažu jeste pi-tanje: Znamo li uopše zašto se zadu-žujemo i trošimo strane kredite? I tu leži najveća opasnost od nagomilanog duga, jer se kreditima MMF-a pokri-vaju de�citi u budžetu, koji uključuju razne troškove nepregledne admini-stracije, pa čak i njene plate!

Zvona za uzbunu. “Suštinsko pi-tanje je zašto se zadužujemo? S tim u vezi, dugoročan problem za BiH može predstavljati izostanak strate-

gije i odgovornog upravljanja javnim vanjskim dugom. Ono što bi nas tre-balo zabrinjavati jeste činjenica da glavnina trenutnog zaduživanja ot-pada na pokrivanje jazova u domenu tekućih rashoda, npr. pokrivanje ad-ministrativnih troškova uključujući i plate. To je vrlo neodgovorna politika zaduživanja s aspekta procjene bene-�ta i rizika”, upozorava Sabina Silaj-džić, doktorica ekonomskih nauka i profesorica na Ekonomskom fakulte-tu u Sarajevu.

Dakle, ako visina vanjskog duga Bosne i Hercegovine, koji trenutno doseže 11,69 milijardi maraka ili, pre-ma nekim procjenama, 3.000 KM po glavi svakog stanovnika, i nije “omča oko vrata” ekonomski razorene dr-žave, način na koji se i zbog čega se zadužujemo to zasigurno jeste. Profe-sorica Silajdžić za Prizmu pojašnjava: “Ukoliko se zadužujemo da bismo �-nansirali razvojne projekte koji imaju

PIŠE Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Dug zao drug

ŽIVJETI NA KREDIT

ŽIVJETI NA KREDIT


osnov za veliki povrat od investicije i predstavljaju podstrek/izvor nove dodatne vrijednosti (ekonomskog ra sta), utoliko je taj dug i opravdan ili uopće smislen. Nažalost, ovo nije slučaj sa BiH te je razočaravajuće spoznati da veličina neto �nansiranja vanjskog duga iznosi oko 1,7 BDP-a, dok veličina kapitalnih investicija iznosi svega oko 6,3 posto BDP-a. Ovaj odnos je nadasve zabrinjavajući kako u srednjem tako i u dužem roku, jednako kao i procjene kretanja veli-čine servisiranja neto duga i de�cita tekućeg računa.”

Prema posljednjim podacima koje je javnosti prezentovao državni mini-star �nansija Vjekoslav Bevanda, dug BiH dosegnuo je 40 posto BDP-a, a prema kriterijima međunarodnih �-nansijskih institucija, to nas svrstava među umjereno zadužene zemlje. Ta-kođer, kada pogledamo ostale zemlje u regionu, posebno susjednu Hrvat-ku, BiH je i dalje daleko manje zadu-žena, što vlastima u BiH očito daje alibi za nova zaduženja. Ministar Be-vanda nam je rekao da je, prema ma-strihtskim kriterijima, granica zadu-ženja koja je prihvatljiva zapravo va-rijabilna. “Učeš će servisa javnog duga u odnosu na prihode je 11,78 posto,

prema kriterijima Svjetske banke i MMF-a gornja granica prihvatljivosti je 20 posto”, stav je ministra Bevande, koji je ovim riječima “opravdao” naj-novije podatke o visini duga BiH.

Ko koga laže? Međutim, bh. eko-nomisti upozoravaju da itekako treba biti obazriv kada se donose sudovi o visini naše zaduženosti. Oni smatra-ju kako podaci koje prezentira vlast uopšte nisu tačni i da je dug naše dr-žave daleko veći od onoga koji se pre-zentuje u javnosti. To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da naša zemlja godinama bilježi skroman ekonomski rast koji ne prelazi dva posto na godiš-njem nivou. I to je pokazatelj da vlasti vode potpuno pogrešnu ekonomsku politiku koju koordiniraju isključivo s

međunarodnim institucijama, a ne s građanima u čije ime vladaju. MMF i Svjetska banka lojalnost bh. vlasti na-građuju novim kreditima koji stvara-ju nova zaduženja koja će otplaćivati buduće generacije mladih, uglavnom, nezaposlenih ljudi. Ukupan dug u 2014. u odnosu na prethodnu godinu povećao se za više od milijardu KM. Taj trend će se nesumnjivo nastaviti, pa se postavlja pitanje gdje je krajnja granica zaduživanju i da li iko ozbilj-no o tome promišlja?

U federalnom budžetu za nared-nu godinu, od 2,5 milijardi KM, čak je 1,1 milijarda predviđena za ot-platu raznih dugova i kamata. Stoga bh. ekonomisti upozoravaju da tako proji ciran budžet ne može imati ra-zvojni karakter, što bi trebalo da bude

ekonomski prioritet za svaku, pa i bo-sanskohercegovačku vlast. Stručnjaci opravdano strahuju da će vlast kao izlaz iz tog dužničkog ropstva potra-žiti u prodaju pro�tabilnih državnih preduzeća, a da će se zarađeni novac ponovo potrošiti na krpljenje budžet-skih rupa, a ne na privredni razvoj.

Samo nebo je granica. Rezimiraju-ći sadašnji javni dug BiH, profesorica Silajdžić tvrdi da najnoviji podaci ipak “nisu nužno znak za uzbunu”, što potvrđuje i sljedećim činjenicama:

U federalnom budžetu za narednu godinu, od 2,5

milijardi KM, čak je 1,1 milijarda predviđena za otplatu

raznih dugova i kamata. Stoga bh. ekonomisti

upozoravaju da tako projiciran budžet ne može imati

razvojni karakter, što bi trebalo da bude ekonomski

prioritet za svaku, pa i bosanskohercegovačku vlast

ŽIVJETI NA KREDIT


“Štaviše, prema podacima kojima ja raspolažem, a riječ je o procjenama IMF/UNCTAD za 2015. godinu, uku-pan javni vanjski dug iznosi oko 34 posto BDP-a. Kakogod, niti po jed-nom od konvencionalnih parametara održivosti vanjskog duga (npr. odnos javnog duga i BDP, struktura javnog vanjskog duga, veličina ‘net lending’ – odnos servisiranja vanjskog duga i

GDP, srednjoročne procjene kretanja makroekonomskih indikatora, te ma-kroekonomska stabilnost uvjetovana režimom valutnog odbora) nemamo razlog da budemo posebno zabrinuti, niti ima valjanog osnova za konstata-ciju da ‘srljamo u dužničko ropstvo’.

No, postavlja se pitanje do kojeg se iznosa, u odnosu na BDP, BiH smije zadužiti, odnosno šta bi trebala biti

gornja granica naše zaduženosti koju ne smijemo preći? “Na ovo pitanje ne možemo dati decidiran odgovor, s obzirom na to da bi metode i tehnike procjene kretanja i održivosti vanj-skog duga u BiH polučile nepouzdan odgovor. Međutim, nesporno je da se BiH nužno mora pridržavati ma-strihtskih kriterija uključujući i gor-nju granicu veličine vanjskog duga

POZNATI AMERIČKI EKONOMISTA John Perkins u svojoj knjizi “Pri-kriveni ekonomski ubica” iznosi tvrdnju da krediti sa Zapada ima-ju veliku razornu moć, veću čak i od oružja, upravo za zemlje koje se postave kao potencijalna i poželjna žrtva koju treba odvesti u visoku za-duženost.

Kao zapaženi student Boston-skog univerziteta, Perkins se brzo našao u MMF-u, da bi nakon kratke obuke krenuo u misiju zarobljava-nja putem duga, a detalje ove misije pojasnio je u svojoj knjizi kroz tri ključna koraka koja siromašnu, ne-razvijenu ili ratom poharanu zemlju vode u tzv. dužničko ropstvo.

Analizirajući Perkinsove tvrdnje, profesor ekonomije iz iz Bijeljine Alek-sa Milojević u jednom od svojih apo-kaliptičnih intervjua svojevremeno je pojasnio ova “ključna tri koraka”:

“Svako izabere određenu zemlju koja je po nečemu ekonomski inte-resantna – šume, voda, rude i slično. Kreće se u nerazvijena seoska pod-ručja. Oblači se skromno, kao seo-ski učitelj. Rječnik se spusti, pojed-nostavi. Pruža se sitna humanitarna pomoć (popravka krova na školi, WC i slično). Postepeno se nastoji približiti vlasti, posebno vladi. To je prvi korak. Ako se u tome uspije,

stvar se iz temelja mijenja. Oblače se najbolja odijela, odlazi ‘ekipa struč-njaka’, rječnik se diže na najviši nivo do nerazumljivosti, na stolovima u vladi se šire karte, projekti, kompli-kovane formule i proračuni o izu-zetnom napretku koji se očekuje. Ako se u tome uspije, to je kraj misi-je. To je drugi korak.

U trećem koraku nastupaju �-nansijeri, banke, MMF. Uglavnom

to završi u nemogućnosti vraća-nja kredita i opštem ekonomskom bankrotu. Ako vlada pruži otpor zaduživanju, kreću sljedeće ekipe zadužene za namještanje izbora i svrgavanje postojeće vlasti. Ako se i u tome ne uspije, pokrene se proces uvlačenja u kriminal, posebno dro-gu. Ako se i u tome ne uspije, kreću ‘šakali’ koji vrše likvidaciju onih koji pružaju otpor.”

Tri sigurna koraka ka dužničkom ropstvu

Aleksa Milojević

ŽIVJETI NA KREDIT


od 60 posto BDP-a. Nadalje, bitna je struktura javnog vanjskog duga koja je u BiH vrlo povoljna. Riječ je o re-lativno povoljnim uvjetima �nansira-nja kako s aspekta izvora �nansiranja (‘o�cal assistance’) maturity duga, valute i kompozicije kamatnih stopa”, navodi Silajdžić.

Stop MMF. Put do ropstva popločan je dobrim namjerama, da parafrazira-mo poznatu poslovicu. Mnoge “male” zemlje svoje su ekonomije spasile tek nakon što su se otrgnule iz kandži međunarodnih monetarnih mešetara koje su ih dovele do dugova koje nisu mogle vraćati. Ipak, jedno je sigur-no, pitanje novih kredita i zaduženja

kod MMF-a još zadugo će biti tema na kojoj će se lomiti bh. ekonomija i budućnost BiH. A u zraku će i dalje

visiti dilema: Može li se zemlja spasiti bez novih zaduženja?

Kako rekosmo, neke zemlje su u tome uspjele, nakon što su se zahvali-

le na uslugama MMF-a i okrenule se vlastitim izvorima investicija, poput Koreje, Tajvana, Singapura, Ekvadora...

Možda ih vrijedi slijediti ili, za početak, makar poslušati domaće stručnjake i kreditima MMF-a ne �nansirati rupe u nezajažljivoj državnoj administraciji! p

Znamo li uopše zašto se zadužujemo i trošimo strane

kredite? I tu leži najveća opasnost od nagomilanog

duga, jer se kreditima MMF-a pokrivaju deficiti u

budžetu, koji uključuju razne troškove nepregledne

administracije, pa čak i njene plate!


EU EKSPERTIZA

Ideje o članstvu Bosne i Hercegovine u EU izrečene su čak i tokom pregovora u Day-tonu prije 20 godina, a nakon toga formal-

no iskazane i kroz rezolucije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine uz široku podršku svih političkih aktera i javnosti. Zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i njegovo stupanje na snagu od 1. juna 2015. godine, kao i usvajanje i početak realizacije Reformske agende, stva-raju uslove za naš dalji napredak u procesu pridruživanja EU.

Master plan evropskih integracija, usvojen na Predsjedništvu BiH, predviđa podnošenje zahtjeva za članstvo u EU do kraja 2015. go-dine, a Akcioni plan za provedbu Reformske agende, usvojen na Vijeću ministara, navodi da će se zahtjev za članstvo podnijeti krajem 2015. ili početkom 2016. godine.

Dakle, datum podnošenja zahtjeva za članstvo Bosne i Hercegovine u EU se pribli-žava i potrebno je sagledati kakve pripreme treba provesti i kakve obaveze nas čekaju na-kon podnošenja zahtjeva.

Podnošenje zahtjeva i primanje u član-stvo EU regulisano je članom 49. Ugovora o EU: “Svaka evropska država koja poštuje vrijed nosti iz člana 2. i koja se obavezuje pro-micati ih, može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji”. Vrijednosti iz člana 2. su “poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokrati-je, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripad-nika manjina”. Zahtjev se podnosi državi koja predsjedava Vijećem EU u tom trenut-ku. Vijeće o zahtjevu obavještava Evropski parlament i nacionalne parlamente. Nakon konsultacije s Evropskom komisijom i nakon dobivene saglasnosti Evropskog parlamenta, Vijeće o zahtjevu odlučuje jednoglasno.

To su opšta pravila i vrijede za sve države podjednako.

Za Bosnu i Hercegovinu je speci�čno to što je Evropska unija u više navrata sugerisa-la da naš zahtjev treba biti “kredibilan”, dakle da se podnese nakon ostvarenih rezultata u provođenju obaveza iz Sporazuma o sta-bilizaciji i pridruživanju te aktivnosti iz Re-formske agende. Time se želi izbjeći da za-htjev bude predat, a da čeka na razmatranje zbog izostanka reformskih aktivnosti.

Kriteriji za kredibilnost zahtjeva za član-stvo koji će Bosna i Hercegovina upu-titi ka Evropskoj uniji, precizirani su

u Strategiji proširenja EU koja je objavljena zajedno s izvještajima za pojedinačne države i koja po novom pristupu vrijedi za naredne četiri godine. Konkretno, traži se usvajanje i

Pripremimo se za teška pitanja

PIŠE Osman TOPČAGIĆ

Nekadašnji čelnik Direkcije

za evropske integracije i

bivši šef Misije BiH pri EU,

ministar-savjetnik u Ministarstvu

vanjskih poslova naše države, za

“Prizmu” analizira posljednji Izvještaj Evropske komisije

za BiH koji nam otvara vrata

za podnošenje zahtjeva za

članstvo naše zemlje u EU


EU EKSPERTIZA

primjena potrebnih reformi naročito u obla-sti vladavine prava, uključujući borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i u oblasti socioekonomskih reformi, posebno tržišta rada. Rješavanje nedostataka u pravo-suđu treba da se rješava u okviru “Strukturi-ranog dijaloga”. Traži se jačanje javne uprave, unapređenje saradnje na svim nivoima vlasti i uspostava e�kasnog mehanizma koordina-cije u poslovima evropskih integracija.

Određeni rezultati u ovim oblastima su već postignuti i to je navedeno u Izvještaju za BiH. S obzirom na to da se izvještajni pe-riod završava sa zadnjim danom augusta, Iz-vještaj ne sadrži rezultate nakon tog datuma. Zato preostali period do kraja godine treba iskoristiti za ciljano adresiranje pitanja koja će našem zahtjevu za članstvo dati traženi i potrebni kredibilitet.

Međutim, naš cilj u narednom kratko-ročnom periodu je dobijanje kandidatskog statusa, a podnošenje zahtjeva za članstvo je početni korak u realizaciji tog cilja.

Prema ustaljenom postupku Vijeće EU će nakon prijema zahtjeva jednoglasnom odlukom zadužiti Evropsku komisiju da is-pita spremnost države za ispunjavanje oba-veza koje proističu iz pristupnih kriterija – političkih, ekonomskih, pravnih i admini-strativnih.

Ispitivanje spremnosti se vrši tako da Evropska komisija dostavi vrlo detaljan upit-nik, a država koja je podnijela zahtjev treba da odgovori u roku od četiri do pet mjeseci, na engleskom jeziku. Nakon analize odgovo-ra, uz dostavljanje dodatnih pitanja i stalnih pregovora sa ekspertskim grupama, Evrop-ska komisija priprema mišljenje i dostavlja ga Vijeću EU (ministarski nivo) na razma-tranje i zauzimanje stava, a konačnu odluku donosi Evropsko vijeće (šefovi država ili vla-da). Pozitivan ishod ovog postupka vodi do kandidatskog statusa, a zatim i do otvaranja pregovora o članstvu po poglavljima evrop-skog zakonodavstva.

U pripremama za ove aktivnosti Bosna i Hercegovina koristi iskustva država iz regije koje su već prošle ovaj put. Vremenski ras-pored daljih aktivnosti, od potpisivanja Spo-razuma do dobijanja kandidatskog statusa, za države u regionu je ustaljen i uglavnom ujednačen.

Period nakon predaje zahtjeva za član-stvo do dobijanja upitnika kretao se od četiri i po mjeseca kao u slučaju Hrvatske, do je-danaest mjeseci kod Srbije. Preko dvije hi-ljade pitanja bilo je u upitniku dostavljenom iz Evropske komisije za Crnu Goru, dok je makedonski imao čak četiri i po hiljade.

Mišljenja Evropske komisije nakon ana-lize dostavljenih odgovora i prijed-loga koji su dostavljali Vijeću EU ta-

kođe su se razlikovala od države do države. Hrvatska je odmah dobila pozitivno mišlje-nje i prijedlog za otvaranje pregovora, Crna Gora je dobila pozitivno mišljenje uz dodatne

Čitav posao

traži efikasan

mehanizam

koordinacije od

prevođenja i

raspodjele pitanja

po institucijama

države, entiteta,

a u nekim

slučajevima i

kantona u skladu

s nadležnostima,

do uobličavanja

i ujednačavanja

kvaliteta sadržaja

odgovora. Za

davanje preciznih

odgovora na

pitanja potrebno

je da postoje

kvalitetni

statistički podaci

kompatibilni s

metodologijom EU

Pripremimo se za teška pitanja


EU EKSPERTIZA

uslove, a Albanija je dobila dodatne uslove za pozitivno mišljenje Evropske komisije.

U najboljem slučaju (Hrvatska), od do-stavljanja zahtjeva za članstvo do dobijanja statusa kandidata prošlo je 15 mjeseci, za druge države dvije do tri godine, a u slučaju Albanije pet godina.

Bosna i Hercegovina realno može očeki-vati upitnik od oko pet hiljada pitanja s ob-zirom na složenu državnu strukturu i nad-ležnosti. Ako je u Crnoj Gori u pripremanju odgovora na upitnik učestvovalo oko hiljadu ljudi, u našem slučaju taj broj će sigurno biti značajno veći. Prevođenje odgovora, ali i za-konskih, podzakonskih i drugih dokumenata koji se prilažu uz odgovore traži angažman većeg broja prevodilaca. Čitav posao traži e� -kasan mehanizam koordinacije od prevođe-nja i raspodjele pitanja po institucijama drža-ve, entiteta, a u nekim slučajevima i kantona u skladu s nadležnostima, do uobličavanja i ujednačavanja kvaliteta sadržaja odgovora.

Za davanje preciznih odgovora na pitanja potrebno je da postoje kvalitetni statistički podaci kompatibilni s metodologijom Ev-ropske unije.

Upućivanje zahtjeva za članstvo na taj način nas uvodi u rješavanje niza pitanja koja su već dugo pred nama.

Određena iskustva u svim ovim aktivnosti-ma su prikupljena prilikom odgovaranja na upitnike koje je ranije Evropska komisija do-stavljala za oblasti pravosuđa, javnih nabavki i zaštite okoline.

Bosna i Hercegovina je danas suočena s izazovom koji može da pomjeri fokus poli-tičke i društvene debate na rješavanje poli-tičkih i socioekonomskih problema i hvata-nje koraka sa susjednim državama. Hrvatska je podnijela zahtjev za članstvo 2003. godine, Makedonija 2004., Crna Gora 2008., a Alba-nija i Srbija 2009. godine. Sada je red na Bo-snu i Hercegovinu. p

Država Potpisivanje SSP-a

Stupanje na snagu SSP-a

Zahtjev za članstvo

Upitnik(broj pitanja)

Mišljenje (Avis) o zahtjevu

za članstvo

Sticanje statusa kandidata

Albanija 12. 6. 2006. 1. 4. 2009. 28. 4. 2009. 16. 12. 2009.(2.280) 9. 11. 2010. 24. 6. 2014.

Bosna i Hercegovina 16. 6. 2008. 1. 6. 2015. — — — —

Crna Gora 15. 10. 2007. 1. 5. 2010. 15. 12. 2008. 22. 7. 2009.(2.178) 9. 11. 2010. 17. 12. 2010.

Hrvatska 29. 10. 2001. 1. 2. 2005. 21. 2. 2003. 10. 7. 2003. (4.560) 20. 4. 2004. 18. 6. 2004.

Makedonija 9. 4. 2001. 1. 4. 2004. 22. 3. 2004. 1. 10. 2004. (4.666)

9. 11. 2005. 17. 12. 2005.

Srbija 29. 4. 2008. 22. 7. 2013. 22. 12. 2009. 24. 11. 2010.(2.483) 12. 10. 2011. 1. 3. 2012.

Kako se odvijao proces evropskih integracija u državama regiona / Najvažniji datumi

Traži se jačanje

javne uprave,

unapređenje

saradnje na svim

nivoima vlasti

i uspostava

efi kasnog

mehanizma

koordinacije

u poslovima

evropskih

integracija

PRIZMALJKA

novi broj izlazi u januaru/siječnju 2016.

VIZNI REŽIM


Zbog zahladnjelih političko-di-plomatskih odnosa Bosne i Her-cegovine i Kosova, naša ekono-

mija, prema ocjenama brojnih anali-tičara, gubi milijune eura, koje bi kroz izvoz domaćih proizvoda i turizam mogla inkasirati svake godine. Naša država je, naime, uz Srbiju, jedina ze-mlja regije koja još nije priznala ne-zavisnost Kosova, a sve zbog navod-nog solidariziranja s našim istočnim susjedima, na čemu insistiraju politi-čari iz bh. entiteta Republika Srpska. No, za razliku od Srbije, koja, iako sporo, ipak normalizira odnos s Ko-sovom i razvija ekonomsku suradnju,

BiH skoro da nema nikakve odnose s ovom državom.

Na osnovu podataka Agencije za statistiku Kosova, Kosovo je tokom prvih šest mjeseci ove godine naj-više registriralo uvoza iz Srbije, 15,3 posto, dok je kosovski izvoz za Srbiju bio 5,6 posto. Tokom 2014. godine, uvoz iz Srbije iznosio je preko 285 milijuna eura, dok je u Srbiju s Koso-va ušla roba u vrijednosti od 14 mi-lijuna. Građani Srbije bez problema mogu ići na Kosovo i obrnuto, dok naši građani vizu za Kosovo moraju tražiti u makedonskim ili albanskim ambasadama u BiH, jer naša država i

Kosovo nemaju ni svoja konzularna predstavništva.

“To nije samo ekonomski pro-blem, ali su posljedice po poduzet-nike najgore. Veliki dio tržišta na Kosovu BiH gubi jer ne samo da ne priznaje Kosovo kao državu, nego ne priznaje ni kosovske dokumente. Sve to komplicira proceduru izdavanja viza i onemogućava suradnju. Kako je Kosovo okrenuto uvozu, a veliko je potrošačko društvo od dva milijuna stanovnika, može se jasno izračuna-ti šteta koju trpe kompanije u Bosni i Hercegovini. Paradoks je da mi sa Srbijom olakšavamo protok roba i

Bh. privreda gubi tržište na Kosovu

Privrednici iz Bosne i Hercegovine i s Kosova potpisali su deklaraciju kojom od

mjerodavnih institucija traže hitno prevazilaženje birokratskih prepreka za slobodno

kretanje ljudi i robe. Deklaracija je adresirana Vijeću ministara BiH, Vladi Kosova,

resornim ministarstvima, te predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država i Europske

unije. U Sarajevu se zbog toga okupilo 49 najvećih bosanskohercegovačkih

i kosovskih kompanija, prvi put nakon 2008. godine, kada je BiH uvela vize

stanovnicima Kosova. Taj vizni režim privrednici opisuju jednim od najstrožih u Europi

i dodaju kako bh. ekonomija zbog njega mjesečno gubi milijun eura

VIZNI REŽIM

VIZNI REŽIM


ljudi, a sa Bosnom i Hercegovinom to se i dalje pogoršava”, kazao je Agron Bajrami, urednik kosovskog lista Koha Ditore.

Preko Prokletija do kosovskog tržišta. Vlasnika i direktora kompa-nije Kovan iz Gračanice, Saida Karali-ća, to ipak nije onemogućilo da izvozi svoje proizvode na Kosovo: “Kosovo je veoma interesantno tržište za našu kompaniju iz razloga što je tamo sve u ekspanziji, pa i samo korištenje ob-novljivih izvora energije. Na Kosovo je do sada ušlo mnogo proizvođača kotlova raznog kvaliteta i cijena, ali prema našem poslovanju evidentno je da su krajnji kupci ipak prepoznali kvalitetu Ekoline kovan proizvoda i nakon par mjeseci djelovanja na tom tržištu ostvarili smo značajne rezulta-te. Sigurni smo da smo sebi osigura-li dobru poziciju na tom tržištu, a to nam dokazuje sam porast potražnje za našim proizvodima.

Trenutno na Kosovo izvozimo po jedan kamion sedmično, što kotlova, tako i našeg Premium peleta. Jedini problem nam predstavlja što mora-mo imati vizu, pa nam to otežava razvoj tržišta, međutim uz pomoć naših prijatelja i predstavnika uspije-vamo odgovoriti krajnjim kupcima i osigurati im kvalitetnu servisnu i tehničku podršku. Od 2014. godine imamo stalnog predstavnika na Ko-sovu.” I dok se privrednici dovijaju na svakojake načine kako bi omogu-ćili plasman proizvoda na ovo rastu-će i zanimljivo tržište, u državi i dalje nema političkog napretka oko diplo-matskih odnosa s Kosovom. Nedav-no ta bivša jugoslovenska autonom-na pokrajina nije dobila potrebnu dvotrećinsku većinu država koje su pristupile glasanju za članstvo u UNESCO, a Bosna i Hercegovina je bila suzdržana!

Premijer Kosova Isa Mustafa iz-razio je duboko žaljenje zbog nedo-statka međunarodnog konsenzusa o prije mu Kosova u UNESCO. “Na-žalost, jasna prozapadna orijentacija Kosova i spremnost da unaprijedimo sve konstruktivne agende smetali su Srbiji koja je u kontinuitetu, a poseb-no tokom ovog procesa, vodila rasi-stičku kampanju protiv Kosova. To je utjecalo na neke države koje dijele in-terese sa saveznicima Srbije. Ali to nas neće nimalo zaustaviti, spremni smo neprekidno raditi kako bismo ojačali državu Kosovo i promovirali uspje-šan projekt koji služi interesima svih

IZVRŠNI ODBOR MEĐUNARODNOG monetarnog fonda (MMF) je u okviru novog stand-by aranžma-na dodijelio Kosovu 184 milijuna eura, od kojih se 35 milijuna može odmah koristiti. Program predviđa strukturne reforme, koje su prema službenicima Fonda neophodne kako bi se ekonomski rast Kosova ubuduće poticao proizvodnjom i izvozom, a ne doznakama građana iz inozemstva.

Cilj programa s MMF-om je da se ne dozvoli povećanje budžetskog de�cita i dugova, čuvajući istovre-meno nivo troškova, i da se stvori prostor da kapitalni troškovi pota-knu razvoj. Dio dogovora Kosova s tom međunarodnom �nancijskom institucijom jeste i eliminiranje strukturnih prepreka ekonomskom razvoju, zatim stvaranje boljih uvjeta za investicije i biznis, poboljšanje in-frastrukture i jačanje uloge banaka.

Bruto vanjski dug Kosova, koji uključuje javni i privatni dug, na kraju prošle godine dostigao je 1,73 milijarde eura. Prema statističkim podacima Centralne banke Re-publike Kosovo, dug u privatnom sektoru u ovom periodu dostigao je 1,34 milijardi eura, dok javni dug iznosi 392,8 milijuna eura. Ali, osim što predstavlja rizik budžetske stabilnosti i likvidnosti privatnog biznisa, stručnjaci za ekonomska pitanja daju različite procjene. Ko-sovo ipak još uvijek ima najnižu ukupnu stopu u odnosu na zemlje u regiji. Minimalna plata za kosovske radnike nije mijenjana od 2011. Za zaposlene ispod 35 godina je 130 eura, a za one koji imaju više od 35 je 170 eura. Predsjednik “Alijanse biznisa Kosova”, Agim Shahini, re-kao je da tokom ove godine treba da se razgovara o tom pitanju i da se vidi da li bi podizanje minimalne plate opteretilo privatni sektor.

Ekonomski trendovi i »nezaobilazni« MMF

Agim Shahini, predsjednik “Alijanse biznisa Kosova”

VIZNI REŽIM


građana, bez razlike. To je naš dopri-nos miru, toleranciji i prosperitetu”, kazao je premijer Mustafa.

Novi plan u Komori. U Vanjskotr-govinskoj komori BiH tek sada po-kušavaju prevladati političke razlo-ge koji su doveli do blokade izvoza proizvoda iz naše države, a za kojima postoji značajan interes na Kosovu. Tako su ove jeseni uspostavljeni raz-govori s predstavnicama Vanjskotr-govinske komore Kosova i oni su po-kazali spremnost za prihvatanje svih naših proizvoda. Potvrđeno je da po-stoji njihov interes, ali sada je sve opet do naših političara da donesu odluke

koje bi to i omogućile. “Ne radi se tu o beznačajnom iznosu koji bi mogli uzeti na Kosovu. Nije to samo izvoz, tu su i turizam, putovanja. Ne smije-mo biti talac nečijih politika”, smatra-ju u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

“Makedonija, koja nema prijatelj-ske odnose s Kosovom, veoma mno-

go izvozi i ima mnogo koristi. Srbija, također, pravi biznis s njima. To je još nerazvijena zemlja i ima naglašenu potrebu za uvozom. Također, imaju velike donacije od USAID-a i svo-je dijaspore i za nas bi to bila dobra prilika. Moramo naći načina da ne ispaštamo zbog RS. To je sve do nas, jer nemaju politički odnosi nikakve veze s ekonomskim. Mi smo, faktički, talac politike RS. Ne može nama RS nametati embargo na izvoz”, ustvrdio je Zlatko Hurtić, ekonomski analiti-čar. I dok premijer Srbije Aleksandar Vučić poziva privrednike da ulažu na Kosovu i Metohiju te osigurava značajne pogodnosti kada je riječ o porezima i doprinosima za sve one koji investiraju, kod nas je i dalje ista “pjesma”... Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak izjavio je da o priznanju Kosova i uki-danju viza neće biti rasprave za vrije-me mandata aktualne vlasti. “Bosna i Hercegovina hoće učiniti sve da olak-ša kretanje građana, roba i usluga da bi se omogućilo što normalnije funk-cioniranje, ali o ukidanju viza se neće raspravljati. Građanima Kosova vize nije ukinula ni Evropska unija”, rekao je Crnadak.

Kosovski privrednici navode ka-ko su, zbog strogog viznog režima, primorani da bh. robu zamijene onom iz Srbije i drugih zemalja re-gije koja im je dostupnija. A ne tako davno, BiH je jedino s Kosovom imala su�cit od svih zemalja CEF-TA-e. “Ovo je alarm na koji želimo da skrenemo pažnju institucijama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Ho-ćemo da im poručimo da bi trebalo da se vode primjerom Kosova i Srbije koji su skupili hrabrost da sjednu za stol, rasprave to pitanje i nađu reše-nje”, navodi Arian Zeka iz Američke privredne komore na Kosovu. Zbog svega rečenog postavlja se pitanje

Milionski padPOSLIJE UVOĐENJA PREPREKA za kretanje robe i ljudi, BiH je pala s četvrtog na deseto mjesto najve-ćih izvoznika na Kosovo. Albanija i Kosovo su jedine teritorije u CEF-TA regiji s kojima Bosna ima trgo-vinski su�cit.

Od prvih deset zemalja iz kojih Kosovo uvozi robu, ove godine su samo tri zabilježile pad plasmana na Kosovo: Turska, Grčka i Bosna i Hercegovina. Smanjenje uvoza iz Turske bilo je zanemarljivo (0,1 od-sto), pad Grčke je rezultat tamošnje privredne krize, ali je zato ozbiljno reduciran uvoz iz Bosne i to zbog čisto političkog problema. Prema podacima Agencije za statistiku Kosova za juni ove godine, udio robe uvezene iz BiH u ukupnom uvozu smanjen je za čak 0,6 odsto u odnosu na isti mjesec 2014. Pre-vedeno u novac, to znači da �rme iz cijele Bosne i Hercegovine sada Ko-sovu prodaju robe za skoro milijun eura mjesečno manje nego prošle

godine. Kada se zna da je ranije mjesečni izvoz bio oko sedam mi-lijuna eura, a sada je oko šest, jasno je da se radi o dvoznamenkastom padu bh. izvoza na Kosovo.

Kada je Kosovo 2008. progla-silo nezavisnost, Bosna i Hercego-vina, koja ga nije priznala, uvela je vizni režim za stanovnike s kosov-skim dokumentima, što je odmah utjecalo na trgovinsku razmjenu. Međutim, budući da je Kosovo ve-oma uvozno zavisno, BiH je usprkos otežanoj papirologiji za kosovske privrednike nastavila uvećavati pla-sman svoje robe na Kosovo, iako znatno manjim tempom nego do tada. Ali, kada je Kosovo 2011. uvelo recipročni vizni režim za bosanske građane, problem je eskalirao, pa od 2013. godine bh. roba počinje da se sve manje viđa na rafovima kosov-skih trgovina. Tako je danas BiH tek deseta na spisku najvećih uvoznih partnera Kosova, iako je do prije samo nekoliko godina bila četvrta.

VIZNI REŽIM


zašto bh. institucije ne mogu ili ne žele riješiti problem?

Inicijativa iz Prištine. Ami Krasnići je iz �rme Del�n LTD iz Prištine koja se bavi logistikom, a u BiH surađuje s dvije kompanije. Kao i ostali privred-nici i on u svom poslovanju nailazi na velike probleme. Podatak da je za građane Kosova lakše dobiti američku nego vizu za BiH po njemu sve govori.

“Generalni smo uvoznik Megglea za Kosovo, a radimo i sa sarajevskim Klasom. Dosadašnji biznis odnosi s BiH zavisili su puno od državnih or-gana. Susrećemo se s dosta toga što nam otežava posao, posebno jer svi pripadamo istom podneblju i do ju-čer smo bili praktično jedno tržište. Ne znamo zbog čega dolazi do svega ovoga i zašto se ne ukinu sve te zabra-ne, te se uspostave normalne poslov-ne relacije”, rekao nam je Krasnići.

Naveo je da su nekoliko puta imali problem zbog dobivanja dozvole od agencija koje se bave nadzorom hrane i proizvoda životinjskog porijekla.

“Desilo se da je još jedan proizvo-đač s Kosova tražio dozvolu za izvoz mlijeka i to je dovelo do zabrane uvo-za takvih proizvoda na dva mjeseca.

To nam je nanijelo ogromne gubitke. Ne samo nama, nego i bh. izvozniku. Još je teže sada kada je došlo do reci-prociteta u robnoj razmjeni i kada su uvedene vize”, kaže Krasnići.

I dok muka naših izvoznika traje, Kosovo i dalje izvozi novac, zbog ne-dostatka domaće proizvodnje. Samo tokom 2014. godine, s Kosova je izaš-lo dvije milijarde i 213 milijuna u go-tovini, objavio je nedavno list “Koha Ditore”. To je ustvari razlika između uvoza i izvoza, dakle trgovinski de�-cit. Ukupan izvoz u 2014. godini bio je 324.5 milijuna eura. Uvoz je dvije milijarde i 538 milijuna eura.

“Uvoz je pokriven izvozom sa samo 12,8 posto”, navodi se u izvje-štaju Agencije za statistiku robne raz-mjene tokom 2014. godine. “Na rast uvoza je uticao rast potrošnje”, preno-si “koha.net”. Do porasta potrošnje je došlo zbog povećanja plata za 25 po-sto u javnom sektoru i rastu doznaka, ili novca iz inostranstva. Ovim pora-stom potrošnje najviše koristi je ima-la Srbija. U toku 2014. godine, najveći rast uvoza se zbio iz Srbije. Prihodi od prodaje srpskih proizvoda na Kosovu porasli su za oko 30 posto u odno-su na prethodnu godinu. Vrijednost robe koja je uvezena iz Srbije u 2014.

godini iznosila je 368 milijuna eura, odnosno povećanje od 83 milijuna eura. U 2013. godini, vrijednost uvo-za iz Srbije bio je 285 milijuna eura. Ovo je najveći porast trgovine sa Sr-bijom, jer je u prošlosti uvijek zadr-žavan status quo u smislu cifre uvoza iz Srbije.

Sa svim ovim brojkama na umu, nejasno je zbog čega Bosna i Hercego-vina i Kosovo ne bi pojednostavili svoj vizni režim i carinske procedure. Pre-ma dostupnim podacima, očekivanja su da bi ukidanje viza već u prvoj go-dini dovelo do rasta bilateralne robne razmjene od 20 procenata! p R. P.

I dok premijer Srbije Aleksandar Vučić poziva

privrednike da ulažu na Kosovu i Metohiju te osigurava

značajne pogodnosti kada je riječ o porezima i

doprinosima za sve one koji investiraju, kod nas je

i dalje ista “pjesma”... Ministar vanjskih poslova

Bosne i Hercegovine Igor Crnadak izjavio je da o

priznanju Kosova i ukidanju viza neće biti rasprave

za vrijeme mandata aktualne vlasti

Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH

RAZGOVOR


Jože Mencinger, vodeći je slovenački ekonomista i sigurno jedan od najutjecajnijih balkanskih ekonomskih eksperata. Višedecenijsko iskustvo

stjecao je obavljajući niz visokih državnih funkcija: početkom devedesetih bio je ministar ekonomije u prvoj vladi Republike Slovenije od njenog osamostaljivanja, obnašao je dužnost rektora Univerziteta u Ljubljani,

gdje je i danas profesor emeritus. Mencinger privatno odaje dojam neobično blage i prijatne osobe, pomalo hemingvejskog tipa

koja i u poznim godinama živi punim plućima. No, isto tako riječ je o osobi za koju se može reći kako ima izrazito

čvrste, ali ne i stavove za koje misli da su nepromjenjivi... Odrastanje u imućnoj porodici čiji su posjedi

nacionalizovani agrarnom reformom iz 1948. godine, za Mencingera je predstavljalo razlaz s nekadašnjim

jugoslovenskim režimom. Štaviše, s prezirom je gledao na tekovine socijalističkih vlasti bivše

Jugoslavije, da bi nakon njena raspada dozvolio sebi da niz socioekonomskih mjera iz bivšeg sistema prihvati kao dio vlastite filozofije

u odbrani pred naletom ranog slovenačkog kapitalizma...

Casino kapitalizam za tajkuniziranu društvenu klasu

Casino kapitalizam za tajkuniziranu društvenu klasu


RAZGOVARAO Damir KALETOVIĆ

FOTO

Amer BEGANOVIĆ

RAZGOVOR


• G. Mencinger posmatrajući i ana-lizirajući Vaš višedecenijski profesi-onalni opus, s pravom bi se moglo reći kako ste jedan od najzanim-ljivijih i najintrigantnijih ekonom-skih stručnjaka iz ovog dijela Evrope. Prvenstveno tu mislim na, nazovimo je tako, Vašu viziju eko-nomske �lozo�je. Pod tim mislim da ste rodonačelnik pojma uvriježe-nog za prostor Zapadnog Balkana - tzv. “Casino kapitalizam”. Pri tome, pojašnjavajući ovaj pojam, nudite primjer Slovenije iz perioda 2005.–2008. kada su anonimusi preko noći postajali milioneri. Šta je i gdje je, zapravo, uporište toj tezi?

Dobro, osnovno uporište jeste u savremenom kapitalizmu. I to je

neka ideja da više nemamo vlasnike preduzeća, nego smo dobili vlasnike imovine. Kada imamo vlasnika imo-vine, on se drugačije ponaša nego vlasnik preduzeća. Vlasnik preduze-ća brine za budućnost, njega ne inte-resuje vrijednost preduzeća na bur-zi, već ga interesuje koliko će on za vrijeme svog života proizvoditi. Dok vlasnika imovine interesuje šta će i koliko zaraditi, kakve će dividende dobiti. Jedan od problema koji je iz toga nastao, recimo sa slovenačkom privatizacijom, jeste to da smo mi dobili, stvorili, dva miliona takvih vlasnika imovine.

• Mislite dva miliona bogataša? Naravno, govorim ironično...

Da, dva miliona bogataša! Ili, ako hoćete dva miliona kapitalista. Sva-ko je po de�niciji kapitalista ako ima imovinu koju čine dionice. Ukupno 90% tih novih kapitalista htjelo je to prodati: odmah kupiti kola, stan, itd. Znači, stvorili smo neke nove vlasni-ke imovine koje po de�niciji nije bri-nulo šta će biti s poduzećem.

• Je li to onda stvaranje, uslovno rečeno, novih vrijednosti kroz zlou-potrebu postojećih zakonskih okvi-ra? Govorimo o nečemu što je ulaz u bogaćenje preko noći, i tako obja-snimo “Casino kapitalizam”?

DOŠLO SE U SITUACIJU KADA se i Crkva kod nas bavila dionica-ma umjesto dušama. Svi su se po-čeli baviti virtualnim bogatstvom, a krediti su ostali na naplati. Osnovni problemi stvoreni su između 2005. i 2008. Zašto? Ulazak u EU 2004. i ulazak u monetarnu uniju 2007. omogućavali su ogromnu količinu novca koji je stajao na raspolaganju. Kupovalo se svašta. Tajkuni su ku-povali preduzeća na kredit, i odjed-nom je, kad je počela kriza, trebalo vraćati te kredite, a imovina nije vrijedila ništa. I, problemi su na-stali 2005. Ja se toga dobro sjećam, jer su me karak-terizirali kao komu-nistu i �ziokrata koji ne razumije �nancijski svijet. I to samo zbog toga, što se

počelo tumačiti u određenim kru-govima kako ideologija koja kaže da se sve stiče radom nije ispravna, te je preko noći zamijenjena ideolo-gijom prema kojoj se sve može postići kupo-vinom �nancijskih proizvoda. To je taj period i to je va-žilo godinama. Sve do opće krize.

TajkunizacijaSlovenije

RAZGOVOR


Mi smo tu napravili jednu drugu grešku. Mi smo bezrezervno primili pravo privatne svojine, a ona je ne-dodirljiva. U brojnim ustavima stoji da privatnu svojinu možeš koristiti, ali da time ne štetiš općem interesu. To je zaboravljeno i odjednom je pri-vatna svojina postala sveta. Mada, ja kažem da dolazim iz porodice kojoj je imovina nacionalizirana, pa...

• Da, to mi je poznato. Potičete iz porodice koju su u komunistič-ko doba smatrali kapitalistima, sa svim onim negativnim konotacija-ma koje taj pojam sa sobom nosio. Ili je možda, slijedeći primjer Vaše porodice, bolje kazati odnosio?

Ja sam iz takve porodice. Bili smo protiv komunizma. Sjećam se nacio-nalizacije iz 1948., što je prema mom mišljenju bila najveća greška koju je uradila nekadašnja Jugoslavija. Time smo uništili sitni sektor. U ono vrije-me, čak je i privatni frizer bio rušitelj tekovina. Radilo se o ideološkoj, a ne ekonomskoj nacionalizaciji. Razu-mijem nacionalizaciju iz 1945. kada su nacionalizovane strane �rme, ali

ovu drugu ne. Sistem se, ipak, vremenom poboljšavao i to onim čega se mi kao da-nas stidimo: došlo se do društvene svojine i samo-

upravljanja. To je omo-gućilo nešto što druge

socijalističke zemlje tada nisu imale, a

to je decentralizirano upravljanje pri-vredom. Firme su bile neovisne. Sve je išlo, da tako kažem, čvrsto. Bilo je to, od republike do republike, i živjelo je kao samoupravljanje. Sedamdese-tih je donesena odluka da tvornice idu tamo gdje su ljudi, a ne obrnuto. To je značilo razbacivanje industrije po cijeloj Sloveniji, a radnici su bili radnici – seljaci.

• Prvo rad u preduzeću, poslije-podne rad na imanjima?

Tako je. To je stvorilo neki veoma siguran sistem i društvo. Jer, ako izgu-biš posao, ako si na selu opet možeš živjeti. Ja sam tada mislio da je samo-upravljanje izmišljotina Edvarda Kar-delja. Tek sam kasnije, kada je to sve stalo, razumio da je to vrijedilo i bilo nešto. Isto je s idejom o državnoj svo-jini. To nije bila državna svojina. Re-cimo kada sam bio ministar u Vladi Republike Slovenije posvađao sam se s kolegama zbog načina kako se ula-zilo u privatizaciju. Ja sam smatrao da ono što imamo kao društvenu svojinu treba iskoristiti u privatizaciji, dok su drugi bili protiv toga. Mislili su da sve treba prodati. Bila je to velika greška.

• Koliko ta greška košta danas? Ne samo Sloveniju, već i Hrvatsku i druge republike bivše Jugoslavije

koje su se jednako ponašale u proce-su privatizacije. Svjedoci smo kako je imovina prodavana u bescjenje, došla je u ruke stranaca, fondova, lokalnih tajkuna...

Ako gledamo Sloveniju, dva su razloga cjelokupne propasti sistema – jedan je gubitak tržišta. Naime, go-vorimo o jugoslovenskom tržištu koje je predstavljalo 58% ukupnog tržišta republike, ako to uzimamo kao vanj-sko tržište. Drugi razlog je tranzicija. Neke fabrike nisu mogle preživjeti, jer su zavisile od, recimo, putovanja Tita u zemlje trećeg svijeta i prodaje njiho-vih proizvoda tim državama. To nije bilo opstojno. Imate primjer TAM-a koji je proizvodio vozila na zračno hlađenje. Onda su odjednom izgubili plasman: propala je Jugoslavija, raz-bijen je SSSR i više nije bilo potražnje za njihovim vozilima. Slično je, uz dodatak ratnih razaranja, s drugim republikama bivše države. Opet, neke druge fabrike smo mi izgubili zbog loše poslovne politike, zbog globa-lizacije. Uzmite tekstilnu industriju koja je, manje-više, uništena i u cijeloj Evropi. To je pogrešna politika EU. Išlo se sve raditi u Kinu, gdje je, kao, postojala je�ina radna snaga.

• Kad ste već spomenuli Kinu da je opća procjena koja je dolazila s vrha

KAKVE ĆE BITI GLAVNE POSLJEDICE tog posla sada ne znam reći. Neke se već vide. Slovenačke proizvode u trgovinama zamjenjuju hrvatski proizvodi. Dobro, to se moglo i očekivati. Znači, efekti će biti na slovenačku poljoprivredu. Inače, moram reći i to, ako mi investi-ramo u Hrvatsku, zašto oni ne bi

kod nas investirali. Samo, po mom mišljenju, mi smo prodali �rmu koja je manje zadužena više zadu-ženoj �rmi kao što je “Agrokor”. To je rađeno uz pomoć bankarskih kredita tako da ja mislim da je sa stanovišta Slovenije to bila greška. Ponavljam, šta će biti na kraju, teš-ko je reći.

KonzumizacijaMerkatora

RAZGOVOR


EU oko te velike zemlje bila pogreš-na? Ispostavilo se da su u Kini, osim nesumnjivo je�ine radne snage, na sceni i pamet i razvijena tehnologija?

Tačno. Došlo je do deindustrijali-zacije. To je išlo isuviše brzo, i EU tu nije ništa uradila kako bi proces pri-lagodila tržištu i radnicima. Umjesto da od svojih multinacionalki traži da se svugdje isto ponašaju, i u Kini i bilo gdje u svijetu, te da na neki način za-drže osnovna socijalna prava radnika – to je preko noći zaboravljeno. Svi su bili sretni što se nešto dobilo je�ino, tako da je puno fabrika propalo bez-veze. Sada je, opet, popularna ideja o socijalnom poduzetništvu. To smo imali, ali smo uništili. Trebat će dece-nije da se nešto konkretno uradi na polju socijalnog poduzetništva.

• Došli smo na temu EU. Veliki osvajaju tržišta, mali ih gube. U jednom od intervjua Vi kažete: “Ne-mojte da nam pomažu, kao što su pomagali Grčkoj. Uništili su je za tri godine.” To su Vaše riječi, pa je logično da Vas upitam ko je nakon Grčke sljedeći na listi za odstrel?

Slovenija se uspjela izvući iz “po-moći Trojke” (MMF, EK, Svjetska banka, op. a.) Kada pričamo o pomo-ći Grčkoj, mi pričamo o pomoći nje-mačkim i francuskim bankama koje su bile glavni �nancijeri onoga što se radilo u Grčkoj. Samo na Olimpijadu, Grci su potrošili deset milijardi eura kredita. I sad odjednom bankari nisu krivi, za sve je kriva Grčka. Sada se taj dug širi na EU. Skuplja se novac svih članica EU da bi se namirile njemačke i francuske banke. Vrtimo se u krug.

• Može li se onda reći kako rješenje jednog problema ne rješava taj pro-blem, već ga zapravo produbljuje?

Upravo tako. Radi se jedno te isto. Dok god postoji ovakav red u svije-

tu ne vidim rješenja. Pogotovo što u Evropi imamo jedan meni nepri-hvatljiv princip, a to vidim i kod nas. Naime, recimo da sam ja uzeo zajam, kredit, od banke i kao kolateral dao kuću. Sad, hipotetski, ostajemo na ovoj priči, ali skoknimo do Amerike. Ista priča. Uzeo sam u Americi kuću na kredit koja je koštala 500 hiljada eura. Onog trenutka kada nisam mo-gao vratiti kredit, banka je uzela kuću pod svoje i tu sve staje. U Sloveniji to ne vrijedi – kuća je bila petsto hiljada eura. Sad je njena vrijednost, usljed krize, došla na 200 hiljada eura. Ne vraćam kredit banci i šta se događa? Banka mi uzima kuću i dužan sam joj još razliku novca. Teret rizika je prenesen na onog koji duguje. Ban-ke su te koje učestvuju u svemu, u cjelokupnoj histeriji oko zajmova u “gambling” periodu. Sad, najednom, one nisu krive. Hoće sve nazad jer se smatra da sve što je neko dužan, treba

i da vrati. Mislim da se tu treba po-dijeliti odgovornost između banke i onog koji je uzeo kredit.

• EU i Evropskoj komisiji zamje-rate i to što ne reagira na rast ne-zaposlenosti unutar svojih granica! Posebno se to odnosi na mlade sta-novnike Unije.

Mislim da je greška napravlje-na u EU, odnosno u EK kao takvoj. Godine 2000. urađena je “Lisabonska strategija” u kojoj je rečeno da će se u Evropi praviti društvo znanja. Tu je implicirano kako ćemo mi Kinezima prodavati znanje, a oni nama produk-te. Nakon nekoliko godina, vidi se da nemamo ni znanja ni produkta. Vla-sti nisu usmjeravale svoje multinacio-nalke da razvijaju i održavaju socijal-no prihvatljiv standard. Ne tražim da se koriste švedski standardi socijalne stvarnosti, ali neki standard je morao biti. Imaš čovjeka koji radi 16 sati bez

JA SAM OKO TOG SPORAZUMA veoma obazriv. Čak, bile su urađene i neke računice prema kojima će se društveni proizvod u Evropi povećati za 1%. Da li je to vještački urađeno ili ne, vidjet ćemo!? Međutim, u spora-zumu se priznaje da će se gubiti radna mjesta u Evropi. Tu me brinu dvije stvari. Prva je poljoprivreda. Vjero-vatno će vremenom doći do uništa-vanja onoga što se stvorilo u puno evropskih zemalja, a to su porodična imanja. Ja sam uvijek na neki način gledao ovu priču, ovaj segment, kroz poljoprivredu Austrije. Tamo, u ne-kim brdima, postoje brojna i velika porodična imanja koja su podržava-na subvencijama. Tim subvencijama održavale su se pokrajine, a onda se

poslije razvijao turizam. Zadržava-nje tih porodičnih imanja, po mom mišljenju, sa socijalnog aspekta gle-dajući, veoma je značajno. To je jed-na stvar i moj strah od zaživljavanja sporazuma. Druga prijetnja je dio koji govori o investicijama. Odjed-nom države gube ona prava koja su imale. Svi sporovi između multina-cionalki i država ili države, idu na neki posebni sud, neko poravnanje o čemu odlučuju ti sudovi. To su sudo-vi koji su izmješteni van postojećeg sistema, van zemlje. Sad, odjednom, neka multinacionalka može tužiti jednu zemlju zbog toga što su mije-njani uslovi kojima se smanjuje nje-na dobit i pro�t. Znači, to je nešto s čim se ja nikako ne mogu složiti. Jer,

ZabrinutsamzbogTTIP-a

RAZGOVOR


socijalnog osiguranja i postavlja se pi-tanje kako ćeš onda nekome konkuri-rati. Ideja konkurencije je ideja prema kojoj je globalizacija trebala koristiti EU, i ta ideja je po mom mišljenju sasvim pogrešna. EU tek sada shvaća da je globalizacija prijetnja, a ne pred-nost za EU. Ali to je sada kasno.

• Često tvrdite da vas EU trenut-no podsjeća na bivšu Jugoslaviju iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada to iznosite, mislite li na neko turbulentno razdoblje koje prijeti jer često najavljujete da EU neće trajati kao Habsburška monarhija?

Prvo da kažem kako ja nisam za ru-šenje EU. Čak se plašim šta bi sve bilo

da danas nema EU. Samo, ne vidim ra-zloga zašto se EU ovakva kakva je, ne bi uspoređivala s nekim situacijama u bivšoj Jugoslaviji. Razlike između po-jedinih republika Jugoslavije i pokraji-ne Kosova bile su slične razlikama koje danas imamo u EU. Znači, društveni proizvod po stanovniku Slovenije bio je sedam puta veći nego na Kosovu. Ako tražiš jedinstveni sistem, on ne može funkcionirati u različitim uslo-vima. Najviše me smeta kod EU ono što ja zovem tzv. “jugoslovenskim sin-dromom”, a to je kad su svi ubijeđeni da su upravo oni najviše iskorištavani. Ako danas idete u Grčku, tamo kažu oni su iskorišteni, ako idete u Njemač-ku, tamo će reći kako oni sve plaćaju.

To je ta sličnost s Jugoslavijom. U Sloveniji smo bili ubijeđeni da mi �-nanciramo čitavu Jugoslaviju. Zane-marilo se da imamo zaštitu s carinama, da imamo veliko tržište... Sve se to za-nemarilo. U Jugoslaviji je bio prisutan problem monetarne politike. Ne samo u količini novca, već i usmjeravanju tog novca prema pojedinim republika-ma: davani su krediti za pomorstvo pa je pro�tirala Hrvatska, na poljoprivre-di je pro�tirala Srbija, odnosno Voj-vodina, kod izvoza je, pak, pro�tirala Slovenija. Znači uvijek je bilo nešto što je nekome drugom smetalo. Što se �skalne politike tiče, mislim da je ju-goslovenska podjela bila dobra – imali smo porez na promet koji je bio par-ticipiran federacijom republika s 50%, a direktnih poreza nismo imali. Imali smo doprinose koji su bili na republič-kom nivou. I u ono vrijeme carine su bile značajne, a one su tipični federalni porez. Te carine u EU danas su malo ili nikako važne. Znači, tadašnji prin-cip je bio dobar. Fiskalni sistem je bio dobar, �skalna politika dobra.

• Šta EU može donijeti Bosni i Her-cegovini i šta može očekivati država

ako pogledate male zemlje unutar EU, onda mi nismo države u eko-nomskom smislu riječi zato što dr-žava, kao ekonomska jedinica, ima neke atribute. To su: novac, porezi, sistem i granice. Ništa od toga mi više nemamo, pa smo postali neka pokrajina. Sa TTIP mi gubimo sve formate i atribute. Kažem da politi-ka u privredi znači štititi opći interes pred privatnim, i da štiti slabe pred moćnima. Svuda se politika upliće u privredu, to radi svugdje, pa i u SAD. Samo je tamo pitanje je li bolje da je sve u rukama ekonomije ili u ruka-ma države? Ni jedno ni drugo. Ja kažem rješenje je jedan čovjek jedan glas, jedan euro jedan glas.

RAZGOVOR


s glomaznim birokratskim apara-tom, s 13 premijera, 15 parlamenata i skupština, stotinama ministara itd. Može li se, zapravo, zemlja u perma-nentnoj dvodecenijskoj krizi uopće približiti modernoj Evropi?

Pravo da vam kažem – ne znam odgovor na to pitanje. Srećom, da tako kažem, ne živim tu da bih mo-rao tražiti taj odgovor, iako mi je BiH pri srcu. S vlaš ću od 10 kantona, en-titetima, državnom vladom, ja zaista ne znam kako zemlja može ići dalje... Teško je to pitanje.

• Kod nas, potpuno neutemeljeno, obično obećavaju kako BiH treba urediti po švajcarskom modelu...

Švajcarska je sasvim druga stvar. Kantoni su tamo tradicionalni. Treba shvatiti nešto. I kod nas je bilo mišlje-nje da ćemo biti kao Švajcarska. Ali, treba ti 150 godina da postaneš kao Švajcarska. Tamo je sve bilo bazirano na teškom radu. Pa, imate krajeve koji su nekad od ostatka države bili odsje-čeni pola godine, a vremenom su sve su to nadomjestili mukotrpnim ra-dom. Svojim rukama. To je skala koja traži užasnu količinu rada. Sve su ura-dili vlastoručno i imaju rezultat. A,

sad – Slovenija ili BiH kao Švicarska, to je nerealno.

• BiH živi od zaduženja kod me-đunarodnih institucija, najviše kod MMF. Može se reći kako 90% novca ide na servisiranje plaća i izdvajanja za socijalne naknade. Ne ulaže se u konkretne investicije, a dugovi rastu.

Dobro, kriv je i MMF koji daje kredite za te svrhe jer stvara situaciju koja je nerješiva. Ali, ako to posma-tramo kroz čitav svijet – onda čitav svijet 30 godina funkcionira na kre-ditima. Potražnja je velika, a problem je na strani potražnje koju stvaramo na kreditima. Zbog toga se količi-na kredita stalno povećava. Recimo, za vrijeme mojih roditelja uzimanje kredita bilo je nešto što je u društvu, kao pojava, tretirano stvarno sramno. Recimo, kada sam ja bio mlad krediti su se uzimali za kupnju stana i slično, a preduzeća su se zaduživala samo za proširenje djelatnosti. Sada, kada po-smatrate poduzeća, sva su zadužena za svoju tekuću proizvodnju.

Znači, dug je postao nešto s čim moramo računati. Dugom su opte-rećene sve zemlje. Jedno od rješenja te situacije je in�acija. S in�acijom je

nešto kao prihvatljivo jer si onda pre-šao u hiperin�aciju i onda si u haosu koji je potpun. Drugo rješenje je izbris dugova. To je rješenje koje je važilo u Svetom pismu, Starom zavjetu, prema kojem su se svakih sedam godina bri-sali dugovi. Na to se ne pristaje. Mada se, indirektno s produžetkom roka vraćanja, uzmimo primjer Grčke, pristaje na neki način na otpis dugo-va. To je i jedino rješenje. Jer, Grčka ima dug koji je 180% BDP, i taj dug se svake godine povećava, na njega se dodaju kamate itd. Automatski, taj dug se povećava, i tu drugog rješenja osim ovog koje sam naveo nema. To je mijenjanje uslova, neko prestruktu-riranje duga na period od sto godina jer nema drugog rješenja. Problem je taj što se čitava zapadna privreda ba-zira na dugovima. Kada to prestaneš �nansirati, onda se sve zaustavlja.

Zbog toga se protivim ideji šted-nje. Ako ja štedim, a vi koristite novac,

TURSKA JE VIŠE-MANJE POLITIČKA priča. Mnogi još Tursku doživlja-vaju kao Tursku iz doba Osman-skog carstva. To su priče koje su povijesne. Kod Turske se ja plašim nečega drugog, mislim da su tre-nutno u razdoblju prije krize. Kod njih je rast, također, vještački po-državan. I možda je suviše brz taj njihov rast. Evo uzmimo, primjera

radi, košarkašku Euro ligu. Tamo je glavni sponzor, sve pokriva i po-država Turkish Airlines. Znači, već je to malo, onako, previše... Plašim se da će Turska, na neki način, vrlo brzo ući u dosta veliku krizu. A, što se EU i Turske tiče, mislim da je tu stajalište Brisela dosta neiskreno. Mislim da čak i nemaju namjeru da se prošire s Turskom.

Turskućeuskoropogoditiekonomskakriza

RAZGOVOR


sve je u redu. Ako obojica štedimo, onda se sve praktički zaustavlja. Ako ja ne dam nekom euro, on ga ne po-troši. To je neodrživo. Osnovni pro-blem svijeta danas je, ne kako nešto proizvesti, nego kako nešto prodati. Tržišta su puna. Računa se ovako – doći ću na ovo, pa na ono tržište, a zasićenost je tu sveprisutna. S druge strane, imate tehnološki napredak koji ljude izbacuje iz proizvodnje, što znači da moramo razmišljati o pre-raspodjeli društvenog proizvoda na neki način, jer sve drugo bi nas uve-lo u ono što se naziva jednopetinsko društvo (samo petina korisna i radi, ostali ništa op. a.). Prvo, probleme moraju rješavati ljudi iz BiH. Ja ne vjerujem u savjete MMF i sličnih koji daju udžbeničke i one preporu-ke koje su obično pogrešne, jer ne znaju prilike u zemlji. Moja zamjer-ka međunarodnim institucijama, već tamo od 1991. kada sam izašao iz

slovenačke vlade, bila je upravo to: “Vi ne pravite razlike između Ulan Batora i Ljubljane”. Nešto slično je i kod vas.

• Ovo što sada govorite zapravo ko-incidira s Vašom tezom, vizijom, nazovite to kako god hoćete, da u društvu mora postojati jak javni sektor. Maločas smo govorili o go-milanju administracije, troškovi-ma i visokim izdvajanjima, a s dru-ge strane ispada da ta administra-cija, koja uz školstvo, ljekare, itd. čini javni sektor, nije nepoželjna. Griješimo li ako ovako postavimo stvari?

Nisam protiv zapošljavanja i ra-sta javnog sektora jer to možemo posmatrati i ovako. Ako vi sad sma-njite zaposlenost u javnom sektoru, gdje će ti ljudi sada ići. Ići će među nezaposlene, jer privatni sektor je ionako preglomazan. I sada imate veliku nezaposlenost. Privatni sek-tor bi mogao dobiti određen broj ljudi, ali se postavlja pitanje da li oni žele to.

• Možete li mi onda pojasniti i sljedeću dvojbu: u BiH recimo ima 450 hiljada zaposlenih. Na njih se plaćaju doprinosi i sve naknade

KADA NISU POTPISALI UGOVOR s EU, jer su s jedne strane imali neka obećanja Brisela koja su bila u vazduhu, a s druge strane tu su bili njihovi interesi s Rusijom, šta se desilo? Onda je Evropa počela podržavati proteste protiv režima u Kijevu. Mislim, to se ne radi na taj način. Ja razumijem tadašnji režim što nije potpisao i prihvatio sporazum. Čak je i neka ministar-ka iz EU išla na te proteste u Kijev. To je miješanje u unutarnju politi-ku države. I onda se napravi nešto, dođe do toga da je Putin uzeo istok

Ukrajine. I to je sasvim jasno. Šta je drugo trebao uraditi? Normalno je da je uzeo taj dio, jer je 95% ljudi išlo za Rusijom. Čini mi se, na neki način, da je napravljena situacija koja se tamo nije mogla i ne može izbjeći. Napravili su krizu, koja po onome kako izgleda, podsjeća na jugoslovenski model raspada. Ako tako gledamo, onda gledamo po tom etničkom nivou. Ja razumijem ljude koji se sjećaju i starog režima, prije raspada SSSR, kada su bili u logorima, itd. Ali, ovdje je ulog bu-dućnost koja je krajnje upitna.

EvropskaizdajaUkrajine

RAZGOVOR


koje uz to idu. Istovremeno, grube procjene kažu kako ima 450 hilja-da onih koji rade na crno. U kakvoj je to korelaciji i je li to balkanski modus vivendi?

Ja mislim da je to modus preživ-ljavanja. Odjednom zaustaviti cijelo to crno tržište mislim da bi to stvorilo više problema nego što bi ih riješilo. Ipak, ti ljudi na neki način preživljava-ju, hrane porodice. Problem nezapo-slenosti je problem čitave Evrope, i, po mom mišljenju, to je problem čitavog svijeta. Svi ovi koji preko Sredozemlja dolaze u Evropu, dolaze raditi jer tamo ne mogu živjeti od svog posla. Da ne govorim o prinuđenom iseljavanju uzrokovanom ratnim sukobima.

• Govoreći o stranim investicijama, o dolasku velikih korporacija ili taj-kunizaciji, u jednom vašem radu iz 2008. pronašao sam sljedeće. Vi kaže-te, citiram: “...veliki dio stranih inve-sticija u zemljama u tranziciji ustva-ri predstavlja bagatelnu kupovinu imovine u privatizaciji, a ta sredstva nisu otišla u �ksne investicije, već u potrošnju i uvoz.” Je li to sudbina ovih

prostora gdje zakoni prave okvir za ovakav razvoj događaja?

Ne samo da dozvoljavaju, već se to u svim zemljama smatra kao jedi-no dobro rješenje. Kada gledam stra-ne investicije, ja nemam ništa protiv stranaca jer znam da dobar dio slo-venačkih �rmi bez stranih ulaganja ne bi postojao. Nisam protiv toga, ali sam protiv ideje da sa stranim in-vesticijama možeš riješiti privredne probleme. Prvo što su te strane in-vesticije relativno male, a onda treba gledati indirektne efekte prodaje mul-tinacionalkama.

• Sad bih rekao to je prodato, pa šta se tu još može?

Pa, ako si ti prodao �rmu multi-nacionalki, ja sam ubijeđen da će ona postati e�kasnija. Samo, pazi kakvi će ostati efekti na cijelu privredu jer je to već druga priča.

• Mislite na posljedice?Da, to treba procijeniti. Kakvi su

efekti na ostalu privredu, treba nam procjena šta će se dogoditi za deset godina!? Jer, ako sada gledate bilanse

plaćanja pojedinih zemalja u Istočnoj Evropi, glavni se de�cit ostvaruje na račun investicija zato što dolazi do povlačenja pro�ta u vrijeme krize. U vrijeme krize je iz Istočne Evrope od-lazilo 40 milijardi eura kapitala neto. Odliv kapitala. To je, hajmo reći nor-malno, jer tako oni štite sebe i svoju �rmu. Strane banke, također, nisu davale kredite već su se povlačile i to je nešto što je sasvim normalno. Kada prodaš neku �rmu, treba uzeti u obzir šta je to dobrog što će iz toga proizaći. Evo, kod nas je aktuelno pitanje pro-daje Telekoma, i sada kažu da je 600 radnika suvišno. Ok. Oni su suvišni i bit će prebačeni na teret države. Onda se pitam zašto bih ja onda prodavao Telekom? Ja to ne razumijem.

• Možda je država bila pod priti-skom većih i moćnijih?

Djelimično jeste pod pritiskom. Djelimično se pravi da je pod pritiskom jer bi trebali jasno reći ne. Privatizacija kod nas ne znači ništa drugo do pro-daja stranoj multinacionalki, jer druge opcije nema. I tu ustvari treba gledati kakvi će biti njeni krajnji efekti. p

RAZGOVOR JOŽE MENCINGER


SUSJEDSTVO EU

Prijatelj mi je nepokolebljivo izjavio ka-ko će ovaj put ostati pri odluci da ne izađe na parlamentarne izbore. Razo-

čaran je kvalitetom predizbornih stranačkih programa, ne vjeruje ni prvom ni drugom ni trećem putu.

Uvjeren je da stranke, koje god pobijede na izborima, neće biti sposobne upravljati promjenama koje su zemlji nužne. I nika-ko mu nije jasno zašto je kvaliteta političke klase u Hrvatskoj tako loša. I kako bi se to moglo promijeniti.

Odgovori na to pitanje godinama se kreću u uobičajenom rasponu: od toga da stručnjaci neće u političke stranke; da kad i pokušaju ući, bivaju brzo izbačeni ili mar-ginalizirani. Onda se govori o negativnoj selekciji, korumpiranosti, neiskustvu mi-nistara, smjenama zatečenih kadrova i po-

stavljanju lojalnih članova, poslušnih, a ne sposobnih...

Dopustite, dragi čitatelji, u ovim ‘Ekono-malijama’ jednu krajnje provokativnu tezu. Dakle, razlog zbog kojega je kvaliteta poli-tičkih stranaka na jadnoj razini jeste u nedo-statku konkurencije.

Hoćemo stranke iz uvoza. Već čujem kontra-argument da kako nema konkurencije kad se na izborima pojavljuje stotinjak stranaka. Međutim, mislio sam na inozemnu konku-renciju!

Politika je vjerojatno posljednja djelat-nost u kojoj je Ustavom zajamčen potpuni protekcionizam. Na političkom tržištu mogu se pojaviti samo domaće stranke.

Sad će većina pomisliti kako je ovaj kolu-mnist ‘otišao na kvasinu’. Pa samorazumljivo

PIŠE

Miodrag ŠAJATOVIĆ Zagreb

Umoran od nedavnih izbora u

Republici Hrvatskoj, naš stalni zagrebački

kolumnista promišlja i predlaže

nova rješenja u političkom sistemu

susjedne države. Uvoz stranaka iz

razvijenih evropskih država mogao bi predstavljati revolucionarni

projekat na demokratskim

tržištima zemalja nastalih na

ruševinama SFRJ


SUSJEDSTVO EU

je da se na izborima pojavljuju samo domaće stranke i domaći političari. Ali, molim vas, budimo bar na trenutak potpuno otvorena uma. Zaboravimo sve što su nas godinama učili o demokraciji i višestranačju. Zašto ne omogućiti da npr. njemački CDU ne otvori svoju podružnicu u Hrvatskoj i pojavi se sa svojim političarima na izbornoj listi. Ili zašto ne dopustiti da se Orbánov Fides, koji mnogi u ovo vrijeme izbjegličke krize simpatiziraju, ne pokuša probiti među hrvatske glasače. Za-što neka od poljskih ili irskih stranaka koje su pokazale da znaju voditi zemlje bez recesije (Poljska) ili brzo izvući zemlju iz recesije (Ir-ska) ne bi svoj program i metode ponudila hr-vatskim glasačima? Naravno, uz recipročnost pa da se SDP, HDZ ili neka druga stranka iz Hrvatske pripusti u predizborne kampanje u tim zemljama (ako bi se usudile). Zar takva

međunarodna tržišna politička konkurencija ne bi urodila kvalitetnijom ponudom?

Tržište za sve. Hajdemo usporediti političko tržište s drugim tržištima! Oni koji se sjećaju konkurencije u socijalizmu (u kojem se domaća proizvodnja štitila na mnogo načina) znaju ka-kva je bila usluga HPT-a u telefoniji. Što bi bilo da domaći igrači u svim djelatnostima ne igraju i kod kuće i vani utakmicu s najboljim svjetskim protivnicima? Bi li se u Konzumu toliko trudili da im za vratom ne puše Lidl? Bi li se u Škojinu Mlinaru trudili da im sa Zapada ne dolazi kon-kurencija u pekarskim proizvodima?

Naravno, mnogi nisu izdržali globalnu konkurenciju. Propali su. Ali oni koji su se počeli prilagođavati preživjeli su. Uz velike muke, drugačiju kadrovsku politiku, inova-cije i kvalitetu opstali su kod kuće, ali i počeli osvajati tuđa tržišta.

Kad bi se političko tržište jednako tako otvo-rilo stranim igračima, dogodile bi se tektonske promjene. Mogu čuti političare kako užasnuti ovim svetogrđem tvrde da bi strane stranke ra-dile u svom interesu. Pa što? Birači bi to sigurno prepoznali ako bi bilo tako. Pa onda da velike stranke iz npr. Njemačke imaju velike proraču-ne s kojima se naše stranke ne mogu natjecati. Dobro jutro! Pa s time se poduzetnici u ovoj ze-mlji nose četvrt stoljeća. Pa su mnogi preživjeli i uspjeli. Zašto bi političarima bilo lakše?

Mnoge bi stranke nestale, neke bi bile i formalno kupljene i preuzete. I iz preživjelih stranaka nestali bi svi koji nemaju konku-rentne sposobnosti. Kvaliteta bi postala važ-nija od ulagivanja šefu stranke.

Naravno da je u ovom trenutku ta ideja fantaziranje. Političari svih zemalja odavno su ujedinjeni i oni će posljednji pristati na to da se izvrgnu globalnoj konkurenciji. Pa glasači, kad već uspješne stranke ne mogu k njima, uzimaju kovčege i odlaze u zemlje u kojima je kvaliteta političara na višoj razini.

Ali ovo je vrijeme disrupcija. Tko je prije nekoliko godina mislio da će monopol taksi-sta u Zagrebu biti uzdrman globalnim Ube-rom? Nadajmo se da će i za političke stranke u nekom trenutku doći neki Uber. p

Zašto neka od poljskih ili irskih stranaka koje su pokazale da znaju voditi zemlje bez recesije (Poljska) ili brzo izvući zemlju iz recesije (Irska) ne bi svoj program i metode ponudila hrvatskim glasačima? Naravno, uz recipročnost pa da se SDP, HDZ ili neka druga stranka iz Hrvatske pripusti u predizborne kampanje u tim zemljama (ako bi se usudile). Zar takva međunarodna tržišna politička konkurencija ne bi urodila kvalitetnijom ponudom?


BOSNA I HERCEGOVINA JE ZEMLJA koju pogrešna politika svakoga dana u svakom pogledu sve više razjedinjuje. I ono malo državnih simbola koje ima-mo na stalnom su udaru secesionista koji su Bosni i Hercegovini namijenili tek ulogu prostora za preživljavanje, a nikako ozbiljne, civilizirane i uređene države. Kuća se gradi od temelja glasi stara narodna mudrost. A ovdje teme-lja očigledno nema…

Ali da srećom postoje i ljudi kojim na-cionalne, entitetske, kantonalne, vjer-ske i političke barijere ne znače ap-solutno ništa, dokazali su nedavno članovi tri planinarska udruženja koji su na Trebeviću iznad Sarajeva 31. ok-tobra ove godine dosadašnje razjedi-njene saveze Republike Srpske, Her-ceg-Bosne i Federacije BiH integrirali u jedan – Planinarski savez BiH. Za predsjednika je izabran Zehrudin Isa-ković, a njegovi zamjenici su Blagota Marković i Branko Bago.

Čestitamo planinarima iz svih krajeva naše domovine koji su nam dokazali da se s visine ipak vidi bolje. Ozon ople-menjuje dušu i mozak. Kamo sreće da ovdašnji političari češ će posjećuju pre-lijepe bosanskohercegovačke planine…

Jedinstveni Planinarski savez BiHPlaninari svih zemalja – ujedinite se

Sa Skupštine PSBiH na Trebeviću foto: Braco BABIĆ

BOBOVAC, foto: Olja LATINOVIĆ

HAJDEMO U PLANINE


Jedinstveni Planinarski savez BiHZELEN

GO

RA

, foto: Olja LATIN

OV

IĆ

VRH KRVAVAC MAGLIĆ, foto: Olja LATINOVIĆ DIMITOR

ZBOGOM ORUŽJE


Izbjeglička drama Balkan

je ponovo postavila u

centar medijske i političke

pažnje. Tradicionalno

nepripremljeni na svaku

ozbiljniju krizu, balkanski

su političari i ovu

situaciju iskoristili kako bi

iznova retorički zaoštrili

međusobnu komunikaciju,

pa se ponovo govori o

naoružavanju na svim,

nekada zavađenim,

stranama. “Zveckanje

oružjem”, tako je ponovo

postalo u modi. A moda

k’o moda, bude i prođe…

Kada njemačka kancelarka An-gela Merkel upozori da bi na Balkanu mogao izbiti rat,

kao posljedica destabilizacije regio-na, ukoliko Njemačka zatvori svoje granice izbjeglicama i kada se sve to dešava uoči najavljenog referenduma o bh. pravosuđu u Republici Srpskoj i u vrijeme “nagle” kupovine ruskog/američkog oružja od strane Srbije i Hrvatske, prosječan isprepadani građanin BiH će, po ko zna koji put, pomisliti da je katastrofa na pomolu. Ako su velike sile SAD, EU i Rusija, pita se najčeš će svaki drugi kafan-ski �lozof, otvorile proksi frontove u Ukrajini i Siriji, zašto ne očekivati da se to ponovo dogodi i na Balkanu, na kojem svako ima svoje potenci-jalne saveznike, željne da, uz pomoć ovog ili onog udaljenog saveznika,

započnu drugo poluvrijeme namiri-vanja međusobnih računa iz perioda 1992–1995, a u korist novog geopoli-tičkog preslagivanja uticaja regionu?

Kafansko-�lozofski scenarij, koji je svojim izjavama podgrijao niko drugi do zamjenik bh. ministra sigur-nosti Emir Suljagić (navodno “regio-nalni aspekt Dejtonskog mirovnog sporazuma ne važi”), odavno se pod-grijava tlapnjama različitih zapadnih analitičara s radnim mjestom u BiH, poput Bode Webera i Kurta Bassune-ra koji su izlazili i s takvim katastro-�čnim i ničim provjerljivim tvrdnja-ma kako je Milorad Dodik u vrijeme krize na Krimu planirao secesiju Republike Srpske od BiH. Drugi će poput Andersa Åslunda iz vašington-skog Atlantskog vijeća naricati nad posljedicama unutrašnje krize koja je Evropljanima ostavila jako malo mjesta za manevrisanje, dok će neki, manje ozbiljni, ići čak i tako daleko da poziciju Rusije prema EU i zapad-nim saveznicima i zemljama Balkana

Kolika je ruska moć na Balkanu?

PIŠE Vuk BAČANOVIĆ

ZBOGOM ORUŽJE

ZBOGOM ORUŽJE


usporede s ulogom Filipa II Makedon-skog u pokoravanju zavađenih grčkih gradova-država.

Koliko nas je moguće “rusificirati”? Da li naoružavanje Srbije može imati nekakve veze s eventualnom novom ravnotežom snaga u regiji u kojoj će Rusija imati daleko veći utjecaj, a po-sebno na svoje tradicionalne savezni-ke Srbiju i Republiku Srpsku, a samim time i na prilike u BiH? Iz nedavne zajedničke sjednice Vlade Srbije i Vije ća ministara BiH, kao i iz posjete srpskog premijera Aleksandra Vučića Srebrenici (prisutan je bio i, za zapad, navodno problematični, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik) ja-sno je da Srbija trenutno nema mo-gućnosti da prema BiH vodi bilo ka-kvu politiku osim one koja je u skladu s političkom linijom Evropske unije, te da je kupovina naoružanja iz Ru-sije, uz to što predstavlja objektivnu potrebu Vojske Srbije, tek signal da će Srbija, kao i svaka druga država, čla-nica ili nečlanica EU, nastaviti, koliko je moguće, u zaštiti vlastitih interesa, balansirati između velikih blokova. Kako je to objašnjeno na oksfordskoj konferenciji o ruskim spoljnopolitič-kim strategijama, održanoj u martu

tekuće godine, “EU za Srbiju nema alternative, s obzirom na to da ap-solutno svi poslanici u Skupštini Sr-bije podržavaju evropske integracije.” Pa ipak, ono što se ističe jeste ruska “meka moć”, koja nije zanemariva, ali daleko od toga da može predstavljati prepreku ili prijetnju daljnjem poli-tičkom putu Srbije ka Zapadu.

Kako je istakao učesnik konferen-cije, zamjenik ministra odbrane Srbije, Dušan Spasojević, radi se o “ménage a trois”, koji svako ne sagledava na isti način, ali da srpska politička elita misli da je trajan i koristan za srpske interese. Pa ipak, iako je “meka” moć Rusije daleko od mogućnosti koju joj

pripisuju katastro�čari, jasno je da se ne radi o zanemarivom utjecaju na zemlje regije. Kako je to nedavno navedeno u analizi Vanjskopolitičke inicijative BiH “Prema riječima El-mara Brocka, člana Evropskog par-lamenta iz Njemačke – koji je citiran u dokumentu Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke ‘Uticaj Rusije na Srbiju’: ‘Putinov cilj je izvršenje tako jakog pritiska na balkanske ze-mlje da će ili odustati od članstva u EU, ili da će kao članice EU provoditi izrazito prorusku politiku’. S tezom ‘trojanskog konja’ unutar EU se slaže i Alexander Mirescu, tvrdeći da bi s većim ruskim prisustvom u Srbiji

(i ostalim zemljama zapadnog Balka-na) unutar EU, bene�te osjetila kako Rusija tako i Evropska unija koja bi imala partnera s pristupom i otvore-nim vratima u zvaničnoj Moskvi.

Stoga, ako pretpostavimo da se ru-ski pristup Zapadnom Balkanu uisti nu zasniva na strategiji trojanskog konja, možda će veće prepreke na evrop-skom putu regiona stvarati sama EU nastojeći da u potpunosti neutrali-še ruski uticaj.” To se, donekle slaže s analizom ljubljanskog I�mesa iz 2014. prema kojoj je “Ulazak Bosne i Hercegovine u NATO je de�nitivno

Jasno je da Srbija trenutno nema mogućnosti

da prema BiH vodi bilo kakvu politiku osim one koja

je u skladu s političkom linijom Evropske unije, te da

je kupovina naoružanja iz Rusije, uz to što predstavlja

objektivnu potrebu Vojske Srbije, tek signal da će

Srbija, kao i svaka druga država, članica ili nečlanica EU,

nastaviti, koliko je moguće, u zaštiti vlastitih interesa,

balansirati između velikih blokova

ZBOGOM ORUŽJE


zaustavljen. NATO savez ne želi da se Ruska Federacija preko BiH indirekt-no in�ltrira u NATO savez. Ulazak BiH u NATO bi automatski predstav-ljao i glas Rusije u NATO-u koja bi preko članstva BiH mogla blokirati akcije NATO-a.” Neki analitičari ta-kođer smatraju da je nedavna opozi-ciona pobuna u Crnoj Gori, upravo inspirirana od strane proruskih oba-vještajnih kadrova u crnogorskim dr-žavnim strukturama, a zbog zahtjeva NATO-a da se isti uklone, ukoliko Crna Gora želi da uskoro zaista i po-stane članica Alijanse.

Manevarski prostori. Nije, me-đutim, realno očekivati da će Ru-sija, u konačnici, biti u stanju da u potpunosti zablokira članstvo Crne

Gore i BiH (pitanje članstva Srbije je već daleko osjetljivo, unutarpolitičko pitanje ove zemlje), ali je jasno da će usporavanjem tog procesa, ruska po-litika sebi obezbjeđivati manevarski prostor prema Zapadu, što je i pri-rodno kada je u pitanju nadmetanje velikih sila, odnosno raspored spolj-nopolitičkih šahovskih �gura. Kada su u pitanju EU integracije, stvar je još jasnija. Kako je jasno istaknuto u spomenutoj analizi VI BiH, “jasno da Rusija nema nikakav poseban interes da spriječi EU perspektivu Balkana,

kao što uostalom ni EU ne može, sve i da hoće, potpuno spriječiti ruske eko-nomske interese na Balkanu. Čak i da postanu veći od sadašnjih, oni bi opet bili daleko ispod onih koje Rusija ima u Njemačkoj, Grčkoj, Sloveniji, Ma-đarskoj i sl.”

Sasvim je drugo pitanje da li to znači da će se politika BiH, Srbije, Crne Gore i drugih zemalja regiona koje teže integraciji s EU dodatno “rusicirati” i šta to zapravo znači? U VI BiH smatraju da, ukoliko to znači da neka zemlja zbog svojih, štiti i neke

ruske interese, onda ne treba čekati da Balkan uđe u EU. “Nije li upravo mađarska vlada dogovorila povoljnije uslove snabdijevanja ruskim gasom, bez konsultacija sa Evropskom ko-misijom. Ili recimo grčka vlada koja je u jeku sankcija, kojim se otvoreno protivi, pregovarala o �nansijskoj pomoći Rusije, a čak je spominjana mogućnost suspenzije kontrasank-cija na uvoz grčkih poljoprivrednih proizvoda u Rusiju. Ako pak pod ru-sizacijom podrazumijevamo igranje u EU po ruskim pravilima, onda ta-kvo što niti je moguće, a niti bi bilo koja balkanska zemlja koja ima jasne proevropske ciljeve bila spremna toli-ko toga staviti na kocku”, navodi se u izvještaju.

A gdje smo tu mi? Na osnovu ovo-ga se može postaviti opravdano pi-tanje: Šta ima loše u “rusi�kaciji” na način na koji se “rusi�cira” EU i šta u tome, kratkoročno i dugoročno može biti loše za BiH? Nekakvo to-božnje naoružavanje Srbije kao dio

Nije, međutim, realno očekivati da će Rusija, u konačnici,

biti u stanju da u potpunosti zablokira članstvo Crne Gore

i BiH (pitanje članstva Srbije je već daleko osjetljivo,

unutarpolitičko pitanje ove zemlje), ali je jasno

da će, usporavanjem tog procesa, ruska politika sebi

obezbjeđivati manevarski prostor prema Zapadu, što

je i prirodno kada je u pitanju nadmetanje velikih sila

ZBOGOM ORUŽJE


standard nog zveckanja oružjem na imperijalnom mikronivou? Smiješ-no je takve argumente uopšte uzi-mati u obzir u ozbiljnoj diskusiji. Ako je vjerovati Sergeju Gurjevu, nekadašnjem rektoru moskovske Nove ekonomske škole, izdaci Kre-mlja u vojne svrhe uveliko prijete fiskalnoj stabilnosti zemlje, ionako potkopanoj niskim cijenama nafte i zapadnim ekonomskim sankcija-ma. “Ciljevi Kremlja su vrlo ambi-ciozni i po ruskim i po globalnim standardima. Većina evropskih država trenutno na odbranu troši manje od 2 posto BDP-a, Kina ne-što malo više od tog iznosa, a SAD oko 3,5 posto. Rusija jednostavno ne može podnijeti izdvajanje toli-kih budžetskih iznosa samo u svr-hu odbrane.

Nadalje, ruskoj odbrambenoj in-dustriji nedostaju kapaciteti za pro-izvodnju moderne vojne opreme, a korupcijski skandali neprestano iz-bijaju”, napisao je Gurjev još u maju u svojoj redovnoj kolumni na Pro-ject Syndicateu. Slično zaključuju i bh. eksperti u zaključku Izvještaja VI BiH: “Trenutna ekonomska kriza u Rusiji je u mnogome ograničila ruski ekonomski doseg, prije svega zbog zapadnih sankcija i pada vrijednosti rublje. Ipak, ne treba podcijeniti spo-sobnost Rusije da prebrodi krizu.

U kraćem roku, mogu se očekivati smanjene investicije u inostranstvu i ograničenje postojećih operacija. Zbog pada rublje, Rusija je tako-đe ograničila i uvoz. U periodu dok je Rusija zaokupljena ekonomskom krizom i kon�iktom u Ukrajini, EU

nastoji da konsoliduje svoj uticaj na Zapadnom Balkanu. Pitanje je koliko e�kasno to čini i u konačnici zašto to čini. Ako samo zbog toga da bi spri-ječila ruski ili neki drugi neevropski uticaj, onda je ta politika jednako po-grešna kao i svaka druga koja za cilj ima geostrateško nadmudrivanje.”

Jasno je, prema tome, da velike sile imaju načine da jedna drugu drže “na lancu” i stvaraju ekvilibrijume svo-je moći onda kada je to neophodno. Pitanje koje je za BiH i druge zemlje regiona od daleko većeg značaja, bez obzira na to da li su u EU ili nisu, jeste unutrašnja konsolidacija, oslobođena besciljnih taktika u svrhu pukog odr-žavanja na vlasti ove ili one oligarhije i nastojanje da se iz različitih ekvili-brijuma, narodski rečeno, pokupi što više kajmaka. p

MESNA DIJETA


Meso i mesne prerađevine za veliki broj stanovnika Bosne i Hercegovine neizostavni su

dio željenog svakodnevnog jelovnika. Stoga poruka tima naučnika Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o klasi�ciranju konzumacije mesnih prerađevina kao “kancerogenih za ljude”, te crvenog mesa kao “moguće kancerogenog” izaziva uznemirenost i strah, kako kod konzumenata tako i kod proizvođača, farmera i trgova-ca. Za razliku od ljekara, predstavnici mesnih industrija trude se naglasiti kako je meso bogato proteinima, do-bar izvor vitamina, željeza i cinka te da je ključan dio dobre i balansirane prehrane. “Crveno meso u ishrani

veoma je zastupljeno kod nas, pravil-na termička obrada putem masnoće, zraka, pare, vode i sušenjem dovodi meso u stanje koje naš metabolizam može svariti.

Priprema mesa od zdrave stoke koja je imala normalan prirodan način ishrane i sa prirodnim začinima, vje-rujem, ne može štetiti ljudskom meta-bolizmu”, ustvrdio je Nermin Hodžić, predsjednik Udruženja kuhara u Bo-sni i Hercegovini. Uglednog profesora s Klinike Mayo, Donald Hens rud, ipak tvrdnja o štetnosti mesa i mesnih pre-rađevina po zdravlje ljudi i usporedbe s pušenjem cigareta nisu iznenadile: “Neku hranu jedemo zbog kvalitete,

drugu zbog kvantitete. Meso

mora biti izuzetne kvalitete i treba se jesti u vrlo malim količinama. Svaka osoba je različita te prehranu treba prilagoditi svojoj kulturi, običajima i tjelesnim potrebama”. Profesor Hens-rud ekspert je u preventivnoj medicini i nutricionizmu.

Povećava li konzumiranje crvenog mesa rizik od obolijevanja? Što se tiče bolesti srca, odgovor ljekarskih udruženja je prilično jasan. Neke vr-ste crvenog mesa bogate su zasićenim masnim kiselinama koje povećava-ju razinu kolesterola u krvi, a visoka

razina LDL, “lošeg” ko-lesterola povećava rizik obolijevanja od bolesti

Jedite mirno, raka neće bitiDramatični izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije (World Health

Organization–WHO) o štetnosti konzumiranja prerađevina od crvenog mesa

izazvao je potpunu pometnju na američkom i evropskom tržištu. Nakon svega,

kratkoročno su profitirale peradarska i industrija ribe. Koliko su nalazi o kancerogenim

svojstvima ovog važnog prehrambenog artikla zaista utemeljeni ili se ponovo radi

o pretjerivanju, u ovom je trenutku nezahvalno procjenjivati. Barem privremeno,

mesožderi i nikotinski ovisnici našli su se u istom stroju. Kancerom ugroženi


MESNA DIJETA


srca. Odgovor nije tako jednostavan kada se radi o raku. Naime, veliki broj stručnjaka tvrdi da crveno meso po-većava rizik od obolijevanja, posebno od raka debelog crijeva.

Nedavno istraživanje američkog Nacionalnog instituta za zdravlje provedeno na više od pola miliju-na odraslih osoba pokazalo je da će kroz razdoblje od deset godina ljudi koji su jeli najveće količine crvenog i prerađenog mesa živjeti kraće od onih koji su jeli manje količine. Kod osoba koje su konzumirale oko 112 grama crvenog mesa dnevno uočen je veći rizik umiranja od raka ili bo-lesti srca nego kod onih koje su kon-zumirale oko 15 grama crvenog mesa dnevno. No, predstavnici američke mesne industrije tvrde da ne postoji veza između crvenog i prerađenog mesa i rizika obolijevanja od raka te smatraju da je nemasno crveno meso

namirnica koja čuva zdravlje srca. Ipak, neosporna je činjenica da velik broj istraživanja ukazuje na sličnu po-veznicu. Istraživanjem koje je tokom 20 godina pratilo više od 72.000 žena utvrđeno je da postoji povećan rizik obolijevanja od bolesti srca, raka, kao i povećan rizik smrtnosti kod žena

koje su konzumirale velike količine crvenog i prerađenog mesa, deserte i ra�nirane žitarice.

Ima neka tajna veza. Povezanost između konzumiranja crvenog i pre-rađenog mesa i obolijevanja od raka, pogotovo raka debelog crijeva, do-

sljedno se potvrđuje. Nakon pregleda naučnih istraživanja, još 2007. godine stručni panel Svjetske fondacije za istraživanje raka i Američkog institu-ta za istraživanje raka zaključio je da “je crveno ili prerađeno meso uvjer-ljiv ili vjerojatan izvor obolijevanja od nekih vrsta raka”. U izvješ ću tvrde da postoje uvjerljivi dokazi povezanosti između konzumacije crvenog i prera-đenog mesa i obolijevanja od raka de-belog crijeva, i ograničena, ali uvjer-ljiva povezanost između konzumacije crvenog i prerađenog mesa i obolije-vanja od raka pluća, jednjaka, želuca, gušterače i endometrije. Uzrok nije potpuno jasan. Ali postoji sumnja da bi problem mogao biti u zasićenim masnim kiselinama, koje se povezuju s obolijevanjem od raka debelog cri-jeva i raka dojke te s bolestima srca, zatim u karcinogenima, koji nastaju kada se meso izlaže visokoj tempera-turi te u željezu iz hrane životinjskog

AMERIČKI INSTITUT ZA ISTRAŽIVANJA raka, nepro�tna organizacija koja promovira prevenciju raka kroz prehranu i �zičku aktivnost, smatra da bi maksimalan sedmični unos kuhanog crvenog mesa trebao biti oko 500 grama. Pritom treba izbje-gavati prerađeno meso, kao što su kobasice, šunka, salama, hrenovke.

Meso je nemasno ako u 85 gra-ma sadrži manje od 10 grama ma-sti, 4,5 grama ili manje zasićenih masnih kiselina i manje od 95 mi-ligrama kolesterola. Meso prirodno uzgojenog goveda manje je masno od onog iz masovnog uzgoja. Ima manji udio masti i zasićenih ma-snih kiselina, a sadrži više omega-3 masnih kiselina. Iz Udruženja ku-

hara u Bosni i Hercegovini savjetu-ju konzumente da se meso nikako ne treba prekuhavati ili prepeći. Ali, budite sigurni da je meso do-voljno termički obrađeno kako bi-ste uništili bakterije koje uzrokuju bolesti prenosive hranom. Odrezak pripremajte na 63ºC do 70ºC, plje-skavicu na 70ºC.

Kuhanjem protiv štetnosti

Nedavno istraživanje američkog Nacionalnog instituta

za zdravlje provedeno na više od pola milijuna odraslih

osoba pokazalo je da će kroz razdoblje od deset godina

ljudi koji su jeli najveće količine crvenog i prerađenog

mesa živjeti kraće od onih koji su jeli manje količine.

Kod osoba koje su konzumirale oko 112 grama crvenog

mesa dnevno uočen je veći rizik umiranja od raka ili

bolesti srca nego kod onih koje su konzumirale

oko 15 grama crvenog mesa dnevno

MESNA DIJETA


porijekla, koje može utjecati na nasta-nak spojeva koji oštećuju stanice.

“Većina naših mesnih industrija imaju HACCP standard koji garanti-ra zdravstvenu ispravnost hrane i vje-rujemo da se akcent na prerađevine mora dati na kontrolu sastojaka koji se dodaju zbog pojačavanja ukusa, zbog prikrivanja nekih svojstva, zbog traj-nosti. Tržišna utakmica u svijetu i trka

za pro�tom tjera mesne industrije na dodavanje sastojaka koji su štetni za ljudsko zdravlje i moj je stav da treba pooštriti nadzor i kontrolu sastoja-ka koji ulaze u recepte prerađevina, a moderne laboratorijske analize u sta-nju su pronaći sastojke koji ne smiju biti u prerađevinama. Oštre i visoke kazne mogu ovaj problem rješavati na nivou svake države”, mišljenja je Ha-

mid Kujraković, stručni savjetnik za kvalitetu i sigurnost hrane.

Kumulativna biološka bomba. Željezo iz crvenog mesa lako se ap-sorbira u tijelu, puno lakše i bolje nego željezo iz drugih izvora. Crveno meso sadrži vitamin B12, važan za proizvodnju crvenih krvnih stanica i DNA te za održavanje zdravlja živča-nog sustava. Sadrži i cink, koji potiče ispravan rad imunološkog sustava. Unosom crvenog mesa tijelu osigu-ravamo bjelančevine koje pomažu u izgradnji kostiju i mišića. Gledajući s nutricionističke strane, jedna od najboljih prehrambenih namirnica je govedina, 85 grama nemasne go-vedine sadrži samo 180 kalorija, a osigurava unos deset ključnih hranji-vih tvari. Profesor na Poljoprivredno prehrambenom fakultetu u Saraje-

vu, Amir Ganić, naglašava važnost ishrane životinje, u koju su danas, u vremenu masovnog uzgoja,

uključeni i različiti antibiotici, hormoni i druge supstance: “Sve to po vertikali ide kroz životinju, kroz meso, na kraju

ulazi u čovjeka kao konzumenta.

MEĐUNARODNA AGENCIJA ZA istraživanje raka (IARC), koja dje-luje u okviru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pozivajući se na istraživanje koje je obuhvatilo oko 800 studija, zaključuje se da se prerađeno meso poput hrenov-ki i šunke svrstava u skupinu prvih tvari za koje ima “dovoljno doka-za” povezanosti s rakom, a u njoj su primjerice duhan i azbest. Na procjenu IARC-a reagirali su pro-izvođači mesa. Sjevernoamerički institut za meso (NAMI) ustvrdio je da su brojni autori “samljeli” sve podatke kako bi dobili takav rezul-tat. Centar za vezu mesno-prera-đivačkih industrija Evropske unije drži “neprimjerenim da se bilo koji faktor izolirano promatra kao ri-zičan za porast razvoja raka”. “To je kompleksno pitanje koje može ovisiti o kombinaciji brojnih drugih faktora kao što su dob, genetika, prehrambeni režim, okoliš i životni stil”, navodi Centar. Udruženja vegetarijanaca pozdravile su zaključke WHO-a po-ručivši da “životinjski proteini nisu dobri za čovjeka”. Struč-njaci, nutricionisti,

već su ranije upozorili da su, za-pravo, količine važne. “To ne znači da morate prestati jesti crveno ili prerađeno meso. No, ako ga jede-te mnogo, morat ćete razmisliti o smanjenju količina”, ocijenio je Tim Key, epidemiolog iz britan-skog istraživačkog centra za rak. “Opasnost razvoja raka debelog crijeva zbog konzumiranja me-snih prerađevina malena je za po-jedince, no rizik raste s količinom pojedenog mesa”, rekao je dr. Kurt Straif iz IARC-a, odjela koji djeluje unutar WHO-a. U brojnim država-ma zdravstvene vlasti već pozivaju potrošače da ograniče unos crve-nog mesa i mesnih prerađevina, no IARC ističe da su postojeća upo-zorenja uglavnom usredotočena na sprečavanje kardiovaskularnih

bolesti i pretilosti.

Rizik je u količini

MESNA DIJETA


Ali je najveći problem svih tih ma-terija koje su štetne, ili potencijalno štetne po konzumenta, što one imaju kumulativni karakter. Znači, jednom

kad ih unesemo u organizam, teško ili nikako ih ne izbacujemo iz orga-nizma i to se kumulira u nama i onda dobivate nakon izvjesnog vremena jednu biološku bombu, koja bukne u nama i onda čovjek nestane za par dana”, pojašnjava Ganić.

Iako zbog objave upozorenja Svjet-ske zdravstvene organizacije (WHO), ipak nema podataka o smanjenju prodaje mesnih proizvoda, strah je kod proizvođača i trgovaca prisutan. Naime, brojne zdravstvene organiza-cije pozvat će na izbjegavanje konzu-

macije procesuiranog i crvenog mesa. Stoga su razumljive njihove sumnje da će izvještaj Svjetske zdravstvene orga-nizacije ovom sektoru učiniti ogromnu štetu koja će se osjećati go-dinama, ako ne i desetljećima. Bosna i Hercegovina uvozi separirano meso, trtice, kosti i sav mesni otpad i od toga se prave viršle i slični proizvodi.

Ako hoćemo zdravo meso na tr-pezi, moramo da imamo dobru re-gulativu i da zabranimo uvoz mesa

sumnjivog kvaliteta, kancerogene aditive koji se dodaju mesnim pre-rađevinama i da prestanemo uvoziti takozvani mesni otpad. Kada bude-mo vodili računa o zdravoj hrani za ljude i stoku, neće biti opasnih her-bicida, pesticida, teških metala, hor-

mona, aluminija, žive... Nakon svega, mogu se očekivati

velike promjene i u prera-di i prometu mesa i me-snih prerađevina. Ipak, proizvođači i industrija mesa, dugoročno gleda-

no, i nemaju razloge da strahuju za svoj opstanak

i budućnost, jer na njima je da se blagovremeno pripreme za rad i poslovanje u novim okolnostima i s novim pravilima proizvodnje. Ipak je ovdje riječ o aditivima, hormonima, pesticidima, antibioticima, ribljem i koštanom brašnu, i o svemu onom čime se hrane životinje na velikim farmama. p R. P.

ŠIROM SVIJETA NAGLO RASTE potražnja za mesom. Da bi se ona zadovoljila, globalna proizvodnja mesa bi do 2050. s današnjih 300 morala biti povećana na 470 miliju-na tona. Do navedenog zaključka su došli u Udruženju za zaštitu ži-votne sredine i prirode te Fondacija Heinrich Böll u godišnjaku nazva-nom “Atlas mesa”. Sve više obradi-vog zemljišta se koristi za proiz-vodnju hrane za mesnu industriju – umjesto biljne hrane za ljude. U skladu s tim, biljne namirnice su sve skuplje. Skuplja je i biljna hrana koju kupuje industrija mesa, jer je sve manje obradivog zemljišta za njeno uzgajanje. A da bi se ipak sve

više mesa proizvodilo po najnižim mogućim cijenama, u ovoj branši je u tijeku pravi globalni val fuzio-niranja tvrtki, piše u “Atlasu mesa”. Rezultat toga je, stoji dalje u izvješ-ću, da tržištem dominiraju sve veći proizvođači, stoke, stočne hrane i lijekova za životinje. Propisi za za-štitu potrošača, životinja i životne sredine za njih su prepreke prema postizanju što nižih troškova pro-izvodnje. Razvoj ide u pravcu sve većih klaonica-tvornica uglavnom s katastrofalnim uvjetima rada i plaćanja. Klaonice su skoro uvijek nalaze daleko od naseljenih mjesta, kako bi “surovost klanja ostala skri-vena od potrošača”, navodi “Atlas”.

Mesna groznica

Iako zbog objave upozorenja Svjetske zdravstvene

organizacije (WHO), ipak nema podataka o smanjenju

prodaje mesnih proizvoda, strah je kod proizvođača

i trgovaca prisutan. Naime, brojne zdravstvene

organizacije pozvat će na izbjegavanje konzumacije

procesuiranog i crvenog mesa


DEKANAT

Konzumacija crvenog mesa značajno varira u različitim zemljama, a ek-sperti Svjetske zdravstvene organiza-

cije (World Health Organization – WHO) su zaključili da svaka konzumirana porcija od 50 grama mesnih prerađevina dnevno povećava rizik za kolorektalni kancer za 18 procenata. Gledano očima prosječnog zaljubljenika u bosanskohercegovačka tra-dicionalna jela, konzumacijom jedne por-cije ćevapa (desetka s lukom) koja sadrži 250 grama mesne prerađevine, znači da ste po tumačenju eksperata WHO pojeli pe-todnevnu dozvoljenu količinu mesa, i bilo koji dodatni gram povećava za 18 procena-ta vaš rizik da dobijete rak debelog crijeva, pankreasa ili prostate. Međutim, kao što je navedeno u saopštenjima WHO, naučne studije nisu dokazale da nećemo dobiti rak ako u potpunosti prestanemo konzumirati crveno meso.

“Na individualnom nivou, rizik za razvoj kolorektalnog kancera zbog konzumacije mesnih prerađevina ostaje mali, ali ovaj ri-zik se povećava s količinom konzumira-nog mesa” izjavio je dr. Kurt Straif, voditelj programa naučnih izdanja Međunarodne agencije za istraživanje raka (International Agency for Research of Cancer – IARC). Imajući u vidu veliki broj ljudi koji konzu-miraju mesne prerađevine, globalni utjecaj na incidencu (pojavu) raka je od važnosti za javno zdravstvo. Radna grupa ove agen-cije razmatrala je više od 800 naučnih studija koje se bave istraživanjem povezanosti više vrsta kancera s konzumacijom crvenog mesa i mesnih prerađevina u mnogim zemljama i populacijama različitih prehrambenih navi-ka. Najvažniji dokaz potiče iz velikih pros-

pektivnih studija koje su provedene u po-sljednjih dvadeset godina.

“Ovakvi rezultati dalje podržavaju jav-nozdravstvene preporuke za ograničenje konzumacije mesa” izjavio je dr. Christopher Wild, direktor IARC-a. “U isto vrijeme, cr-veno meso ima nutritivnu vrijednost, dakle ovi rezultati su važni da omoguće vladama i međunarodnim regulatornim agencijama da provedu analizu rizika, u cilju balansira-nja rizika i koristi od konzumacije crvenog mesa i prerađevina i da obezbijede najbolje prehrambene preporuke.”

Saopštenje Međunarodne agencije za istraživanje raka izazvalo je brojne javne po-lemike globalno, a opravdano se javila i oz-biljna zabrinutost potrošača jer su svi svjet-ski mediji prenijeli ovo upozorenje. Naknad-no su uslijedila dodatna pojašnjenja kako tumačiti rezultate istraživanja povezanosti i uzročnosti, odnosno da više povezanosti ili epidemioloških i statističkih asocijacija, ako su potvrđene kroz veliki broj istraživanja, mogu dati naučnu potvrdu uzročnosti.

Međutim, u ovom slučaju mesne pre-rađevine su klasi�cirane kao “Paket aranžman prve klase” za dobijanje

raka debelog crijeva jer upozorenje ne uka-zuje na pojedinačnu komponentu ili sup-stancu koja ima kancerogeni efekat. Naravno da mehanizam uzroka i razvoja raka još nije dovoljno istražen te da se na drugoj strani svjetska nauka godinama bavi ovim možda i najvećim uzrokom smrtnosti. Srećom, još uvijek smo daleko od potvrde tvrdnje da je uzrok raka debelog crijeva konzumacija cr-venog mesa. WHO je ustvari saopštila da mo-žemo jesti crveno meso, ali ne u pretjeranim

Bosna i Hercegovina se nalazi na

evropskom začelju u godišnjoj

konzumaciji mesa. Dekan

Veterinarskog fakulteta

Univerziteta u Sarajevu za

“Prizmu” analizira da li je opravdana

panika koju je izazvao posljednji izvještaj Svjetske

zdravstvene organizacije

o štetnosti konzumacije mesa i mesnih prerađevina

PIŠE Prof. dr. Nihad FEJZIĆ

Bez pretjerivanja!


DEKANAT

količinama, i data je preporuka da svaka zem lja daljim istraživanjima odredi koja je to količina primjerena njenim građanima.

Podatke o potrošnji mesa po glavi stanov-nika prati jedna druga međunarodna agencija – Agencija za hranu i poljopri-

vredu (Food and agriculture organisation) i analizom njenih podataka dolazimo do veo-ma interesantnih pokazatelja kad je u pitanju naša zemlja. Vrijedi pojasniti da se “kilogram mesa po glavi stanovnika” obračunava tako da se uzima cjelokupna potrošnja mesa. To uključuje ne samo kupljeno meso, nego i meso neovisno o izvoru (domaće ili kupovne prerađevine) te neovisno o vrsti – od velikih tovnih životinja, divljači, konja do malih živo-tinja poput zečeva. Najveća godišnja potroš-nja mesa po glavi stanovnika u zemljama EU zabilježena je u Luksemburgu, 108 kg. Zatim slijede Austrija sa 102, Italija 90, Slovenija 88, Hrvatska 66 kilograma... U BiH se na godiš-njem nivou konzumira skromnih 28 kg mesa po glavi stanovnika, što je svakako u skladu i s našom pozicijom kad su u pitanju i drugi makroekonomski parametri.

S druge strane, nakon posljednjeg saop-štenja WHO, opravdano se postavlja pitanje kakve su moguće posljedice na globalnu i nacionalnu ekonomiju, prehrambene navike i javnozdravstveni sistem. Veoma je logično da će saopštenje o rizicima od konzumaci-je crvenog mesa utjecati na povećanje kon-zumacije bijelog mesa (perad) i ribe, što će predstavljati speci�čnu vrstu investicijskog zamaha u ovim industrijskim sektorima. Južnoameričke zemlje, kao najveći global-ni proizvođači crvenog mesa, vjerovatno će povećati investiranje u istraživanja radi odbacivanja ili barem ublažavanja rezulta-ta posljednjih istraživanja. Sigurnost hrane, zdravlje potrošača i visoka osviještenost o prehrambenim navikama postala je karak-teristika razvijenih zemalja, dok se, s druge strane, u nerazvijenim zemljama potreba za proteinima životinjskog porijekla pokušava riješiti stalnim intervencijama i razvojnim projektima međunarodnih �nansijskih i ra-

zvojnih institucija. Ovakav disbalans u eko-nomskim politikama potvrđuje i činjenica da u svijetu više od milijardu stanovnika živi od prihoda koji su manji od 1 US dolara dnevno, a s druge strane je primjer EU gdje je svaka krava subvencionirana s više od jed-nog dolara dnevno.

Istraživanja o kancerogenosti konzuma-cije crvenog mesa i prerađevina ne mogu se osporavati ili potvrđivati ni na jedan dru-gi način osim istim metodama – naučnim. Cije li slučaj sa saopštenjem i globalnom ko-munikacijom naučnih izvještaja, bez obzira na to u kojoj formi i s kojeg nivoa se vrši, ukazuje na to da interpretacija može dovesti do raznolikih posljedica. Vjerovatno je da će se u skorije vrijeme pojaviti i upozorenja na mesu da “pretjerana konzumacija može dovesti do raka debelog crijeva”... U suprot-nom, osviješteni, a oboljeli konzument ima pravo i da tuži proizvođača jer ga nije ade-kvatno upozorio na moguće posljedice. U iščekivanju daljih istraživanja i preporuka iz ove oblasti ostaje nam da sami procijeni-mo našu toleranciju rizika i da odredimo šta znači da meso možemo konzumirati, ali ne u pretjeranim količinama. Posmatrano s as-pekta upozorenja WHO, ispada i da je rizik od oboljenja raka debelog crijeva u našoj ze-mlji više puta manji nego što je to prosjek u EU, te da naši građani i sada više nego umje-reno konzumiraju crveno meso. Makar što se zvanične statistike tiče. p

Posmatrano

s aspekta

upozorenja

WHO, ispada

i da je rizik od

oboljenja raka

debelog crijeva

u našoj zemlji

više puta manji

nego što je to

prosjek u EU, te

da naši građani

i sada više

nego umjereno

konzumiraju

crveno meso.

Makar što

se zvanične

statistike tiče

SASVIM LIČNO SVJEDOČENJE


Čudno zvuči, ali sve je počelo od Davida Gilmoura. Naime, u teškim vremenima čovjek ima

izbor – ponašati se kao dotad, igno-rišući okolnosti, ili promijeniti smjer u skladu sa situacijom. Mi smo poro-dično donijeli odluku da pokušamo s drugom opcijom i, nakon svega, ni-smo pogriješili.

Koncert Davida Gilmoura, front-mena i pjevača Pink Floyda – kome ga

treba posebno predstaviti, taj ni ne zna čitati – održan je u Puli, 12. septembra ove godine. Karte smo kupili nešto ra-nije, radujući se putu u Istru i koncertu možda i najveće živuće legende roken-rola. I sve je išlo po planu, dok se stvari nisu ozbiljno počele ljuljati, odnosno kada smo vidjeli šta se dešava s izbje-glicama u Grčkoj, Makedoniji i Srbiji.

Ovdje ću stati, kako bih pojasnio da je ovo prvi i jedini put da u javnost

iznesem ličnu priču o tome kako smo i zašto uopšte počeli volontirati i po-magati ljudima. To činim isključivo kako bih ohrabrio druge da slijede taj primjer, a ne zarad nekakve samopro-mocije ili drugih sebičnih pobuda.

Karte za Gilmoura koštale su oko 400 BAM; supruga Olja i ja zaključili smo kako bi bilo nemoralno da potro-šimo toliki novac na zabavu – da, to je ipak zabava! – dok ljudi goli i bosi

TEKST I FOTO

Stefan PEJOVIĆ

Sabina ŠAB

IĆ


Kroz kukuruze do zvijezda

Naš saradnik već mjesecima volontira i pomaže izbjeglicama s Bliskog istoka

na Balkanu. U “Prizmi” donosi sasvim ličnu i potresnu priču o ljudima koji su izgubili

svoj dom uz nadu da će ga ponovo stvoriti negdje drugdje. Daleko od domovine

koju su morali napustiti spašavajući gole živote, noseći teret naslaganih predrasuda,

ali i solidarnosti, ovi novi evropski nomadi ipak putuju ka sretnijoj budućnosti...



hodaju Balkanom i prolaze nam na 100 km od grada. Prateći svijetli pri-mjer jedne drugarice, koja je ranije trčala maraton i “prodala” svoje kilo-metre (prikupila 100 BAM po kilome-tru), odlučili smo, preko Facebooka, “prodati” svoje karte i to tako da, ko može, priloži 50 BAM i na taj način “otkupi” dio ulaznice. Tada sam mi-slio da se karte ne mogu prodati, jer se vežu za ime. Vrlo brzo smo skupili i više od planiranih 400 BAM, a is-postavilo se da i same karte možemo prodati, te smo udvostručili novac i otišli na more. Šala, naravno – udru-žili smo snage s još nekoliko prijatelja i poznanika, stavili sav novac u jednu vreću, zamijenili BAM u eure i tada je, zapravo, sve i počelo.

Prvi odlazak: Beograd – prva polovina septembra. S obzirom na to da sam odrastao i proveo do-

bar dio svog djetinjstva u Beogradu, sjećanja i emocije s jedne, te realnost s druge strane, pomiješali su se. Park kod dolaznih perona autobuske sta-nice “BAS” pretvoren je u blatnjavi i šareni kamp; tu su musava djeca, bosi muškarci, uplakane žene, blato do koljena, nimalo ugodan miris koji se širi oko prenosivih WC-a, Afgani-stanci, Sirijci, Kurdi, Iračani, Beo-

građani, Sarajlije, mladi i stari, hitna pomoć i ADRA, ICRC, UNHCR. Ukratko – svi. S obzirom na to da nisam znao s čim ću se susresti u Be-ogradu, psihički sam se pripremao, prateći vijesti i gledajući snimke tih ljudi kako tumaraju po stranim gradovima i nekim, njima, dalekim državama, koje su do juče bile samo geografski pojam, tačka na karti za koju su u prolazu čuli, ili nisu. Sirijci su pismeni, obrazovani, učtivi i po-nosni ljudi. Mislim da smo kulturom bliski, povezani, možda i zbog činje-nice da su nam kuće “pored puta”, u koju su svraćale i svraćaju razne voj-ske, horde, ali i mudraci.

Zapravo, mislim da nam laskam poredeći sirijsku i našu kulturu, s obzirom na to da je, primjerice, Alep najstariji grad na svijetu, da je prva crkva pronađena u toj zemlji, ili da spomenem Palmiru, nekadašnji regio-

nalni centar, koji se nalazi(o) u cen-tralnoj Siriji. Sve ovo govorim kako bih pokušao objasniti ko su i kakvi su, zapravo, Sirijci. Kompletna slika tragedije vam postane jasna onda i kada shvatite da je, većinom, srednji stalež sve izgubio; da su to ljudi po-put mene i vas, koji žele provesti svoj život ni više ni manje nego normalno, uobičajeno. U Beogradu sam, ali i u

Sarajevu, čuo komentare poput “pa oni imaju pare i dobre mobitele, šta ‘oće?” Valjda se na Balkanu podrazu-mijeva da su izbjeglice neki smrdljivi odrpanci, koji treba da prose i prekli-nju za pomoć, kako bi, eto, bili oni “pravi”, “istinski” stradalnici.

Ravnodušnost za ljudsku patnju. Ono što sam, boraveći u Beogradu – a to se pokazalo kasnije i u Hrvatskoj i ponovo Srbiji – shvatio i naučio, jeste to da mi pojma nemamo jedni o drugi-ma, a kamoli o ljudima koji su hiljada-ma kilometara udaljeni. Ti, kako sam mogao čuti u Bosni, “smrdljivi Arapi” su, mahom, obrazovaniji od nas, Bal-kanaca, koji misle da su izmislili svijet. Afganistanci su druga priča, za koju ta-kođe postoji razlog i logično objašnje-nje – nekoliko decenija rata. Od ‘80. i invazije SSSR-a na tu prelijepu zemlju, preko Talibana, Amerikanaca i ko zna

koga sve ne, do današnje siromašne i uništene zemlje – sve je to uticalo na to da su Afganistanci bitno druga-čiji od Sirijaca. Oni se ne libe zgrabiti, uzeti bez pitanja. Ne čekaju svoj red, snalaze se, agresivniji i nezgodniji su; način života u Afganistanu su ponijeli sa sobom, što je normalno, ali ih zbog toga ne treba optuživati ili im suditi – a čemu smo mi upravo skloni.

Sabi

na Š

AB

IĆ

Sabi

na Š

AB

IĆ



Ukupno 35 godina sukoba, kao poplava, odnijelo je učtivost i oni su uplašeni, gladni, žedni i mahom ne-pismeni, ali i odlučni u namjeri da se domognu Njemačke ili Švedske. Tada sam se, nekako, sjetio i mojih sugrađa-na, Sarajlija, koji često vole “počastiti” došljake poznatom kovanicom “papci”, upravo ne shvatajući da je muka, ništa drugo, natjerala nekoga da napusti svoj dom, kuću, ognjište i odluči se za put sa neizvjesnim ishodom. Ti “papci” hodaju sedmicama od Afganistana, ili Sirije, preko Turske, Grčke, Makedoni-je, Srbije, Hrvatske, Mađarske ili Slove-nije, Austrije, do Njemačke, Švedske, Danske, ili neke druge zapadne zemlje

koja će ih primiti. “Papci” nemaju torbe, a svoje stvari nose u kesama ili cekerima. “Papci” nose istu garderobu danima, jer drugu nemaju. Kada i ako

imaju priliku presvući se, staru odjeću bacaju, svoje tijelo brišu maramicama, te se ponovo oblače u krpe koje im je neko poklonio. “Zašto je kontejner pun odjeće?”, upitao sam drugaricu u parku kod BAS-a, pomalo nadmeno. “Pa zato što je toliko prljava i iznošena da se mora baciti, pa, vjerovatno, i za-paliti”, objasnila mi je. Čovjek često ne zna razloge neke pojave ili običaja, sve dok mu neko, doslovce, ne otvori oči.

U Beogradu smo proveli nekoliko dana, kupujući i dijeleći pelene, uloš-ke, jakne, majice, cipele, vodu, banane i sve što smo mogli pretpostaviti da je potrebno. Na kraju smo kupili i 100 litara mlijeka, 100 konzervi sardine,

100 pakovanja eurokrema i 100 hlje-bova, sve rasporedili u mini-pakete i podijelili izbjeglicama u parku. To je bio kraj našeg prvog “izleta” i dodira

s ovim nesretnim ljudima. Tada sam shvatio da se to treba raditi ozbiljnije i češ će, kao što sam shvatio da me čitav taj svijet osvojio, kupio i da ću, dok je krize, na neki od načina biti uključen u volontiranje i pomaganje.

Zašto?Zato što mogu.

Drugi odlazak: Hrvatska – druga polovina septembra. Bapska, Opa-tovac, Spačva, Strašinci, Vrbanja, Vu-kovar i tako u krug. Sva mjesta koja sam nabrojao meni i vama ne znače ništa, kao što ni izbjeglicama nisu značila dok tu nisu, privremeno, doš-li, te kao što im više ne znače ništa,

nakon što su otišli odatle. Sjeveroi-stočna Hrvatska, ravna “kao tepsija”, puna kukuruza i zasijanih polja, na neki čudan način lijepa, ali naveče i jeziva. Sve je drugačije nego u Beo-gradu; mase ljudi umotanih u dronj-ke, deke ili prevelike i premale jakne, prelaze iz Berkasova (Srbija) u Bap-sku (Hrvatska). Do Berkasova stižu iz Preševa, u koje su stigli ranije navede-nom rutom.

Bapska i Berkasovo su (ista) za-boravljena mjesta, malogranični pre-lazi koji su prestali to biti nakon što je Hrvatska ušla u EU. Nužda zakon mijenja, te su ta mjesta sada krcata

Ono što sam, boraveći u Beogradu – a to se pokazalo

kasnije i u Hrvatskoj i ponovo Srbiji – shvatio i naučio jeste to

da mi pojma nemamo jedni o drugima, a kamoli o ljudima

koji su hiljadama kilometara udaljeni. Ti, kako sam mogao

čuti u Bosni, “smrdljivi Arapi” su, mahom, obrazovaniji od

nas, Balkanaca, koji misle da su izmislili svijet



ljudima koji, osim tranzita, nemaju nikakve veze s tim zemljama. Ljudi koji su, praktično, “do juče” bili u istoj zemlji ne mogu prelaziti preko gra-nice, koja je sada otvorena za druge i drugačije narode. Ironično, zar ne?

Za put u Hrvatsku napravili smo i ozbiljnije pripreme i “zagovaranje”. Spontano, putem socijalnih mreža, desetine, možda i stotine ljudi davali su novac i slali podršku našoj maloj ekipi. Sakupili smo petocifrenu koli-činu novca u dva-tri dana, iznajmili kombi, napravili mini-istraživanje terena i trenutnih prilika i krenuli na put. Ono što je bilo speci�čno jeste to da smo u Hrvatsku krenuli kako

bismo podijelili “bajramluke”, s obzi-rom na to da se tih dana obilježavao Kurban-bajram, veliki muslimanski praznik. Trpali smo eure u koverte, stavljali ih po džepovima i razmišljali kako ćemo dijeliti novac tako da nas masa ne provali, a da opet podijelimo što je više moguće. U teoriji, to mož-da i ne zvuči teško, no u praksi je to mnogo veći, logistički problem, jer čim se primijeti da nešto dijelite, na-staje haos.

Ovdje se moram i pohvaliti jed-nim zanimljivim detaljem. Naime, prvu noć na terenu dobili smo in-formaciju kako se u Strašincima –

još jedan napušteni granični prelaz – pojavilo oko 3.000 izbjeglica, koje su autoprevoznici iz Srbije, iz njima znanog razloga, “istovarili” baš tu. Bili smo prvi, nakon policije, na licu mjesta, te koristili akreditacije i uro-

đenu balkansku snalažljivost kako bi prikupili što više informacija. Lokalni stanovnici su se okupljali, kiša je po-malo padala, izbjeglice nismo mogli vidjeti jer su bile u šumi, nekih 500 metara dalje od nas. Tu će i prenoćiti, saopštila nam je policija.

Izbjeglice, policija i naš četvoro. Jutro nakon ponovo smo prvi na licu mjesta, prije medija – koji su nakon toga naprosto “nagrnuli” – i to u Spa-čvi, mjestu udaljenom oko osam ki-lometara od Strašinaca, u kojem se nalaze dvije kuće i željeznička stanica. Uobičajena praksa hrvatskih vlasti je

da sve izbjeglice organizovano preve-zu iz Bapske u Opatovac, u kojem je formiran prihvatni kamp. U kampu su smješteni policija, prevodioci, bol-nica, menze, vojni šatori za spavanje, odjeća i obuća, te odjel za porodice

koje su se, iz nekog razloga, razdvo-jile tokom puta. Međutim, ljude iz Strašinaca direktno dovoze u Spačvu, gdje ih čeka kompozicija od 13 vago-na, koja ih vozi direktno u Mađarsku (dok je granica još uvijek bila otvore-na), dakle Opatovac se preskače.

Sami smo, volontera u Spačvi nema. Nas četvoro i dva voda speci-jalne hrvatske policije, vrhunski obu-čene i profesionalne, ali iznad svega ljudske jedinice. Dijelimo banane, vodu i hurme. Ljudi izlaze iz autobusa promrzli, nakon noći provedene u šumi. Ima i slučajeva trovanja gljiva-ma. Dijelimo i bajramluke, 50 eura

Dijelimo banane, vodu i hurme. Ljudi izlaze iz autobusa

promrzli, nakon noći provedene u šumi. Ima i slučajeva

trovanja gljivama. Dijelimo i bajramluke, 50 eura po glavi,

ili više, ako je veća porodica. Dijelimo i cigarete.

Znate, ljudi su ljudi, a to što su trenutno “nigdje” ne znači

da više nisu ono što su bili – obični, dobri, normalni

Sabina ŠAB

IĆ



po glavi, ili više, ako je veća porodi-ca. Dijelimo i cigarete. Znate, ljudi su ljudi, a to što su trenutno “nigdje” ne znači da više nisu ono što su bili – obični, dobri, normalni.

Apokalipsa i “lebdeće” stanje. Iza podneva nam u pomoć dolazi 15 makedonskih Albanaca, sa stalnom adresom boravka u Austriji. Svi su članovi muslimanskih udruženja i tu su da pomognu. Vade somune, sir

i salamu, prave sendviče i dijele ih gladnim ljudima. Tu su i banane, ja-buke, mrkve, narandže... I ogromna šerpa sa 2.000 porcija gulaša. Pod-griju ga i krenu od vagona do vago-na. U roku od sat vremena svi su siti – policija, izbjeglice, mi, Albanci, psi, lokalna djeca i kondukteri. Pričamo s njima – savršeno govore naš – kažu da ih u Austriji ima puno više, da je ovo djelić onoga što čeka izbjeglice u toj zemlji. Prvi voz odlazi, ljudi mašu, prave srca od prstiju, neki se smi-ju, neki plaze jezik... Apokaliptične scene, Mad Max i kraj svijeta, ali na neki čudan, ne tužan način. Tu sam shvatio da čovjek, u takvim situacija-ma, uroni u neko drugačije, “lebdeće” stanje i zapravo samo �zički izvršava nešto što čuje ili dobije od neke puno

dublje, jače sile. To bih, mirne duše, mogao nazvati Bogom. Pomažući, čovjek je zaista samo alatka u nekim većim, jačim rukama.

Iz Spačve smo u Opatovac, nakon cijelog dana pregovora s policijom, prevezli porodicu koja se razdvojila. U kampu su djeca s ujakom, s nama otac, majka i njena sestra. Srednja klasa iz Alepa. Slastičari, vlasnici tri radnje i jednog butika. Sve pretvore-no u prah i pepeo. Kažu da su plaćali

svima – pobunjenicima, Asadu i IS-u – da ih puste da pređu “granice” u Si-riji. Zatim Turska, pa brod do Grčke, Makedonija, Srbija i sad su tu – u Spa-čvi. Složno govore da bi “sutra potpi-sali da se sve vrati na ono što je bilo”, misleći na Siriju prije rata. Duboko uzdahnemo, razumijemo te ljude, skoro u potpunosti. Ima li rata koji neće požderati svoju najbolju djecu i ispljunuti im kosti širom svijeta?

Spojili su se u Opatovcu, suze i osmijesi. I mi plačemo, sretni što su i oni sretni. Sjedamo u kombi, na-stavljamo svojim poslom i sutradan se vraćamo u Bosnu, nakon što smo još jednom obišli sve lokacije na ko-jima smo bili proteklih dana, ne bi li se uvjerili da je sve OK i da sve funk-cioniše.

Fizički umorni, psihički prazni, duhovno ispunjeni. Sublimirano, to je naše zajedničko stanje nakon trod-nevnog boravka u ovom dijelu Hrvat-ske. Uspjeli smo u nakani, ostalo nije ni bitno.

Treći odlazak: Beograd, Preševo, Šid – kraj oktobra. “Prodao sam kuću u Damasku da dođem ovdje. Dije te i žena su krenuli pješke do Libana, ne znam gdje su, nadam se da su

dobro”, počeo je, u blizini Šida, svo-ju priču Nizar, mladi bivši stanovnik glavnog grada Sirije. Prosječna cijena kuće u Damasku je, u ovom trenutku, oko pet hiljada eura. To je novac koji je taman dovoljan za put od Sirije do zemalja Zapada, uglavnom Njemačke ili Švedske – kuda se uputio Nizar. On je imao sreću – i novac – da plati oko 500 USD za let od Damaska do Tur-ske, odakle je gumenim čamcem za-plovio u neki novi, bolji svijet za njega i njegovu porodicu. “Prevoz čamcem sam platio 1800 USD, preživio sam užas, možda najgori dio svog života. Ali mi to nije bitno, znam koji mi je cilj i u tome ću, ako Bog da, uspjeti”, umorno, ali i s riješenoš ću kaže Nizar, te dodaje kako “Afganistanci samo prave probleme Sirijcima”. “IS mi je

Sabina ŠAB

IĆ



bio na sedam kilometara od kuće. Svaki dan se približavaju po nekoli-ko metara. Afganistancima jeste loše, ali su barem sigurni od IS-a”, požalio se ovaj Sirijac. Na našu opasku kako je i Afganistancima teško, te kako su

siromašni i ne mogu naći posla u svo-joj zemlji, hladno odgovara da “ni on nije radio nekoliko godina, da je isto tako siromašan i da uz sve to strijepi za svoj život, upravo zbog IS-a”.

U kukuruzištima jugozapadne Sr-bije smo spontano i djelimično pro-mijenili latinsku izreku: kroz kuku-ruze do zvijezda. Zamišljamo zastavu EU, žute zvjezdice kružno raspoređe-ne, a ispod ukrštena dva velika klipa

kukuruza. Ta “zastava” možda i naj-bolje oslikava ono što se trenutno do-gađa u ovom dijelu Evrope.

U Šid se, inače, dolazi autobusima iz Preševa, gradića na krajnjem jugu Sr-

bije, na granici s Makedonijom. Taj gra-dić je vrlo siromašan, pa mu je i prije izbjeglica bila potrebna pomoć. Blato, ograde, rijeka ljudi i srbijanski policajci koji su, konačno, uspjeli odahnuti. Do prije nekoliko dana su radili posao vo-lontera, doktora i prevodilaca, što ih je, razumljivo, činilo nervoznim. Danas je slika drugačija, Preševo je puno volon-tera s raznih strana Evrope, kao i pred-stavnika (bes)korisnih međunarodnih institucija, koji “koordiniraju”, “upu-ćuju”, “vrše monitoring”, “nadgledaju” i vrše slične “zadatke”, dok izbjeglice plaćaju prevoz od svog novca , mole za hranu i nadaju se odjeći.

Kada, uobičajeno, ljudi počnu da se previše brinu oko krupnog problema, iz vida izgube suštinu – ne čini ono što ne možeš, učini što možeš ma koliko malo to bilo. Tvoje malo nekome je dovoljno, naše malo – svima dovoljno.

Vidimo se u kukuruzima! p

U kukuruzištima jugozapadne Srbije smo spontano i

djelimično promijenili latinsku izreku: kroz kukuruze

do zvijezda. Zamišljamo zastavu EU, žute zvjezdice

kružno raspoređene, a ispod ukrštena dva velika klipa

kukuruza. Ta “zastava” možda i najbolje oslikava ono

što se trenutno događa u ovom dijelu Evrope

PETA GODINA RATA


Stalni saradnik “Prizme”

je kao ratni reporter

posjetio Siriju odakle

donosi potresna iskustva

o ubijanju nekada

sekularne i stabilne

zemlje praćenog

terorom nad njenim

stanovništvom. Sirija je

nakon petogodišnjeg

krvavog građanskog

rata potpuno uništena,

a milioni izbjeglica spas

od militantnih zlikovaca i

pljačkaša pronalaze

širom svijeta

Kad prestane buka automobi-la, čuje se zvuk agregata. Kad i agregati utihnu, moguće je

čuti granate. Padaju u predgrađima Džobar, Harasta i Jarmuk. Grad je, mogli bismo reći, pod okruženjem militanata, ali u slučaju Damaska to ne funkcionira tako jednostavno. Mi-litantnih skupina je mnogo, prelasci iz jedne u drugu nisu rijetkost, a borbe za svaku ulicu, svaku zgradu i ugao su svakodnevne, uz kraće prekide i loka-lizirana primirja. Teško je reći koliko

danas Damask ima stanovnika: pre-ma službenim podacima tri milijuna, ali taj je broj zasigurno odavno pre-mašen, prije deset godina izbjeglica-ma iz Iraka, a danas prognanicima iz Sirije. Neki su se doselili iz udaljenih krajeva, a drugi iz predgrađa u kojima se vode borbe za glavni grad. Pun kao košnica, s jedinim izlazom u inozem-stvo prema Libanonu (udaljenom se-damdesetak kilometara), Damask se odupire žeš će nego ikad.

Od početka sukoba 2011. zemlja je izmrcvarena, izrovana od stotina tisuća granata; gradovi prelaze čas u ruke pobunjeničkih skupina, čas u vladine. Pobunjeničke skupine, od kojih su najveće ISIL (na arapskom Daeš) i Front al-Nusra, drže velik ko-mad Sirije. ISIL praktički vodi para-lelnu vladu iz istočnoga grada Rake. Sukobi među ekstremistima nisu rijet-kost, a tko s kim i kad sklapa pakt teško prate i najupućeniji analitičari.

TEKST I FOTO Hrvoje IVANČIĆ

PETA GODINA RATA

Pakao Sirije

PETA GODINA RATA


Ni glavni grad nije pošteđen borbi i razaranja. Trenutačno zauzima treći-nu teritorija koji kontroliraju vladi-ne snage, tj. Sirijska arapska vojska i odane joj milicije, poput Hezbolaha, naoružanih formacija stranke Bat, Fronta za oslobođenje Palestine. Kad bismo na zemljopisnoj karti označili dijelove Damaska pod okupacijom, odnosno one u kojima se vode borbe, lako bismo zaključili da je grad u okruženju; na terenu, međutim, stvari funkcioniraju drukčije, ovdje je riječ o nekonvencionalnom ratu prepunom nepoznanica. Javni prijevoz, primje-rice, normalno funkcionira na liniji razgraničenja – autobusi prolaze ce-stom koja predstavlja granicu i siječe četvrt na dva dijela. Južna predgrađa donedavno su bila mirna, što je bila posljedica primirja između Sirijske vojske (SAA) i Sirijske oslobodilačke vojske (FSA), no ponovni je sukob planuo u palestinskom izbjegličkom kampu Jarmuk, u koji su se in�ltrirali pripadnici ISIL-a. Na sjeveru se borbe vode u predgrađu Duma, a na istoku u Džobaru i Harasti. Pri izlazu iz gra-da razrušena su naselja, zgrade srav-

njene sa zemljom, bez trunke života. Prevlast u zraku vladinim snagama omogućuje konstantno bombardi-ranje pobunjeničkih područja. Kako je to objasnio jedan sirijski službe-nik: ‘Zgrada iz koje izađe ijedan po-bunjenički metak bit će sravnjena sa zemljom.’

Gradovi smrti. U 150 kilometa-ra udaljenom Homsu militanti su se ukopali u samom srcu stare gradske jezgre. Okruženje je trajalo pune dvi-je godine, kad su se sporazumno po-vukli. Iza njih je ostao grad duhova, betonski zidovi puni rupa i pokoji pas

koji kopa po smeću. Protest protiv re-žima odavno se pretvorio u agresiju islamističkih skupina na sekularni si-rijski sustav i njegove stanovnike.

Scenarij Homsa je izgleda jedini mogući način da Sirijska vojska, od 30. septembra potpomognuta ruskim zračnim snagama, izolira i uništi mili-tante. Zračni napadi na ukopane mili-tante u Alepu uništili su cijeli grad koji sada izgleda kao groblje, ali vlada još uvijek ne uspijeva zatvoriti glavne op-skrbne linije, iako je znatan napredak napravljen južno od Alepa gdje je u posljednjih nekoliko tjedana oslobo-đeno više od 200 kilometara teritorija.

Život i rat. Kakva god bila situacija, Damaščane je teško odvojiti od velike ovisnosti, boravka u kavanama uz čaj, kavu i nargilu. Teško biste mogli za-ključiti da se samo šest kilometara od centra vode borbe do posljednje kapi krvi. Nekoć poznat po životu koji se odulji do duboko u noć, grad se ipak smirio. Već u deset navečer ulice su prazne, jedino automobili jure do svojih odredišta. U neradne se dane i promet smiri, pa ulicama odjekuje simfonija agregata uključenih uslijed konstantnih nestanaka struje.

- Sad je još dobro. Prije pola go-dine struju smo imali samo tri sata dnevno – objašnjava Mohamed (45), koji radi kao recepcionar, a iz južnog

SIRIJSKI REŽIM OKRIVLJUJE Tursku da preko granice pušta bor-ce, logistiku i oružje. Iako je turski predsjednik Erdogan najžeš ći za-govornik svrgavanja Asada, nisu svi u Turskoj oduševljeni takvom politikom. To su potvrdili i pro-svjedi koji su se tom zemljom pro-širili 2013. godine. Tijekom onih

u gradu Hatayu, u blizini turske granice sa Sirijom, uz protuvladi-ne poruke čule su se i neke druga-čije, no nije im se pridavalo puno pažnje: ipak, tijekom provlačenja kroz dimnu zavjesu lako je bilo razabrati uzvike kojima je bijesna mladež izražavala podršku sirij-skom predsjedniku.

Sirija i Turska – Al Asad i Erdogan

PETA GODINA RATA


se predgrađa doselio u centar zbog ulas ka pobunjenika.

- Ljudi jednostavno nemaju do-voljno novca i bore se da prežive do kraja mjeseca. Zato su ulice noću prazne, ne toliko zbog sigurnosti: mislim da je grad dosta dobro osigu-ran, patrole su na svakom uglu. No svakodnevno sve poskupljuje. Cijene struje, benzina i hrane rastu, a plaće se smanjuju. Prije rata dolar je vrije-dio pedeset funti, danas 250 – kaže Mohamed.

Stanje kao preslikano iz svakoga grada koji je osjetio strahote rata. Go-tovo u svakoj ulici su kontrolne točke i betonske blokade. Sirijske zastave iz-vješene po zgradama, dućani oslikani simbolima zemlje. Osjeća se jedinstvo i želja za povratkom u normalu. Svi se

nadaju da će rat uskoro prestati. Vje-ra u vojsku je velika. Vlada kontro-

lira tek trećinu zemlje, no na tom su prostoru dvije trećine stanovništva. Kako je ondje i zemlja najplodnija, Sirija, nekad veliki izvoznik hrane, još uspijeva prehraniti svoje stanov-ništvo. Prognanici koji borave u kam-povima dobivaju i donacije humani-tarnih organizacija. Ipak, kontrola nad teritorijem stalno se mijenja: u

proljeće 2013. vladine snage krenule su u ofenzivu i činilo se da će to biti

konačni preokret, no militanti su sve bliži srcu Sirije.

Oružje s Balkana za ISIL. Uz sve to Siriji se događa i odljev mozgo-va epskih razmjera, a to se u Europi manifestira u obliku izbjegličkih va-lova kojima svjedočimo i na Balkanu. Činjenica je da mnogi odlaze i zbog

straha od mobilizacije u vojsku, ali isto tako i zbog straha od militanata. Samo u septembru je iz Alepa izbje-glo oko 70.000 ljudi, a Alep je u bli-zini turske granice, što će jednostav-nom metodom dedukcije dovesti do rezultata kako će i ti ljudi završiti u nekom od izbjegličkih valova na putu za Europu.

U srijedu, 20. svibnja, potvrđeno je da su borci ISIL-a osvojili antički grad Palmiru, smješten u oazi usred pusti-nje. Već sljedećeg dana društvenim su mrežama počele kružiti fotogra�je lokalnih stanovnika odrubljenih gla-va, osumnjičenih da su bliski režimu Bašara al-Asada. Većina stanovnika

Od početka sukoba 2011. zemlja je izmrcvarena, izrovana

od stotina tisuća granata; gradovi prelaze čas u ruke

pobunjeničkih skupina, čas u vladine. Pobunjeničke

skupine, od kojih su najveće ISIL (na arapskom Daeš)

i Front al-Nusra, drže velik komad Sirije. ISIL praktički

vodi paralelnu vladu iz istočnoga grada Rake

Zaatari kamp se iz dana u dan širi Souk pokraj Umejadske džamije

Autobus za Al Raqu

ISLAMISTIČKA PRIJETNJA DAMASKU svoj je vrhunac dosegnula sredinom travnja, kad su ISIL-ovi borci upali u kamp Jarmuk, svega sedam kilo-metara od centra grada. Borbe su trajale cijeli mjesec, da bi se potom ISIL-ovci povukli. No, teren je ondje i dalje vruć, ponajviše zbog prisut-nosti pripadnika Fronta al-Nusra i drugih militantnih skupina. Da je

situacija ozbiljna i komplicirana po-tvrđuje nam i Palestinac Muhamed, otac troje djece s trajnim boravištem u Siriji, koji je tijekom spomenutog sukoba bio jedan od medijatora.

- Govori se da je ISIL istisnut iz kampa, ali možda su samo spalili jednu i uzeli drugu zastavu. Ujutro nose Nusrinu, navečer ISIL-ovu – zaključuje on.

Može li “pasti” Damask?

PETA GODINA RATA


Palmire zna pozdraviti na hrvatskom, neki će vas pitati i kako ste ili dobaci-ti pokoju psovku iz šale; razlog tome su hrvatske tvrtke koje su ondje crpile na�u, no unosni im je posao propao čim je Hrvatska nepromišljeno pri-znala opoziciju i, još gore, poslala veću količinu oružja pobunjenicima.

- Nekoliko je stranih promatrača potkraj 2012. i početkom 2013. na vi-deomaterijalima iz Sirije prepoznalo vojnu tehniku s prostora bivše Jugo-slavije. Uz neku koja je mogla doći iz bilo koje od nekadašnjih jugoslaven-skih republika, pojavilo se i oružje razvijeno tijekom i nakon Domovin-skog rata, što izravnije ukazuje na Hrvatsku kao izvor – objašnjava Igor Tabak, analitičar portala Obris.org. U to vrijeme, naime, zabilježen je

velik izvoz rabljene vojne opreme iz Hrvatske u Jordan.

- To je predstavljalo dotad neuo-bičajenu praksu. Iako su ti poslovi bili prijavljeni relevantnim međunarod-nim bazama podataka o prodaji oruž-ja i vojne opreme, pa time i vidljivi u nacionalnome izvješ ću o prometu naoružanja i vojne opreme za 2012., kad ih se usporedilo sa slikovnim materijalom iz Sirije i s podacima o prijevozu između Hrvatske i Jordana, postalo je izvjesno da je riječ o vojnoj tehnici koja je, umjesto da ostane u Jordanu, pronašla put do pobunjenič-kih snaga na sjeveru i jugu Sirije – do-daje Tabak.

Spomenuto je oružje, dakle, na šlo svoj put do ruku islamističkih bora-ca u Siriji i Iraku; paradoksalno je da Palmira, koja je nekad predstavljala golem ekonomski interes za Hrvat-sku, pada u ruke islamista zahvaljuju-ći, barem djelomice, i oružju koje joj je ista zemlja poslala.

Teror vjerske policije. Palmira je smještena na pola puta između Da-maska i glavnog uporišta Islamske države, Rake; iz istočnoga damaškog predgrađa Džobar svakodnevno po-laze autobusi za različite krajeve Si-rije, a čak pet vozi za Raku – golemi natpis na stajalištu, na kojem je arap-skim pismom ispisano ime toga grada (Al Raqa), uvjerio me da nije riječ o bizarnoj šali, nego da zakleti neprija-telji doista ratuju, a civili putuju i bave se svojim poslom…

- Put do Rake, udaljene 400 kilo-metara od Damaska, traje osam sati. Prolazimo tridesetak kontrolnih toča-ka. Neke su vladine, a neke ISIL-ove. Dnevno tuda, što poslom, a što radi posjeta rodbini i prijateljima, prođe oko dvjesto putnika. Život se promije-nio i nemamo drugog izbora nego prilagoditi se – govori nam Mohamed

Naftni magnati

terorizmaPRIHODI “ISLAMSKE DRŽAVE” od krijumčarenja na�e dosežu iznos od najmanje 1,5 milijuna dolara dnevno i to je uz krijum-čarenje starinama i ljudima naj-veći izvor zarade ove grupe. Islamska država je preuzela kon-trolu nad većim dijelom na�ne infrastrukture u Siriji i Iraku. Većinu ukradene na�e militanti “Islamske države” prodaju pre-ko teritorija iračkog Kurdistana i Turske. Da se koalicija na čelu sa Sjedinjenim Američkim Država-ma stvarno htjela riješiti terori-sta, na prvom mjestu bi uništila njihovu na�nu infrastrukturu, ali kao što znamo to nije bilo tako. Godina dana savezničkog bom-bardiranja, a bombe kao da su padale na vreli pustinjski pijesak.

Dvije slike Damaska

PETA GODINA RATA


(32), inženjer koji se istim poslom ba-vio i prije dolaska ISIL-a u Raku.

I Radman (40), još jedan od put-nika, kaže kako je sve puno zabrana. Nema interneta, a televiziju je mogu-će gledati samo u svojoj sobi. Vjerska policija patrolira i kažnjava.

- Zbog pušenja cigareta u Raki su me punih deset dana tukli bičem. Kad dođem u Damask, s guštom zapalim – svjedoči nam.

- U gradu je sve puno stranih bo-raca. Dolaze iz Tunisa, Turske, Italije, Egipta, s Kavkaza. Žena mi je poginu-la u američkom bombardiranju, koje bude svakih nekoliko dana – govori Hamad (55), ulazeći u autobus koji će svakog trenutka krenuti za Raku, crno srce ISIL-ova terora.

Nitko od putnika ne želi stati pred kameru, a vozač mi zabranjuje snima-nje logotipa na autobusu; kaže da bi ga kaznili bičevanjem ako bi snimku kojim slučajem otkrili u stranim medijima.

Izbor između dva zla. Islamističke brigade odavno su ukrale prosvjede u Siriji. Da je režim svoju ulogu u počet-ku odigrao huma nije, sjeme islamistič-kog zla istrunulo bi u pijesku istočne pustinje; ovako mu je upravo ona po-služila kao plodno tlo. Četiri milijuna Sirijaca živi izvan zemlje, u kampo-vima u Jordanu, Turskoj i Libanonu. Većina ih je izbjegla u strahu od vla-dinih snaga na samom početku rata.

U kampu Minija 35, kod Tripolija u Li-banonu, 35-godišnji Ahmed iz sela Al Ashrani (pored sirijskog grada Hame) govori kako je cijela njegova obitelj izbjegla pred sirijskom vojskom.

- Odveli su svakoga tko je prosvje-dovao protiv režima. Mnoge nikad nismo vidjeli, pretpostavljamo da su mrtvi – kaže.

No, režim je promijenio svoj stav i, sudeći po javnim istupima, usmje-rio se na pomirbu zavađenih sekti. Kad danas, petu godinu rata, upitamo izbjeglice bi li se voljeli vratiti, većina odgovara potvrdno…

U proljeće 2013. posjetio sam naj-veći sirijski izbjeglički kamp, Zaatari

na sjeveru Jordana, a boravio sam i među sirijskim izbjeglicama u Liba-nonu. U to je vrijeme ondje vladalo posve jasno antirežimsko ozračje: za-stave Slobodne sirijske vojske (FSA) bile su na svakom trećem kontejneru, a ranjeni bi borci po povratku s rati-šta na svojim pametnim telefonima s ponosom pokazivali fotogra�je s prvih linija… Tada je opozicija, od Zapada nazivana ‘umjerenom’, još vukla konce na terenu. Danas se FSA u potpunosti raspala, a mnogi njezini borci prešli su u redove islamističkih brigada.

- ISIL-ovi borci u selo su došli ubrzo nakon početka pobune. Lokalni su mla-dići osnovali antivladinu grupu za ruše-nje režima, ali nisu bili dobro organizira-ni. ISIL im je pružio bolje uvjete i bolju organizaciju. Počeli su vrbovati mladiće i mnogi od njih ubrzo su se našli u nji-hovim redovima – kaže Ahmed, koji u izbjegličkom kampu, zajedno s obitelji, boravi kao podstanar u najlonskom ša-toru što ga plaća sto dolara mjesečno. Premda je pobjegao pred režimskim snagama, kaže da bi radije izabrao vladu Bašara al-Asada nego ISIL... p

Kakva god bila situacija, Damaščane je teško odvojiti

od velike ovisnosti, boravka u kavanama uz čaj,

kavu i nargilu. Teško biste mogli zaključiti da se

samo šest kilometara od centra vode borbe

do posljednje kapi krvi. Nekoć poznat po životu

koji se odulji do duboko u noć, grad se ipak smirio

GA LERYGallery d.o.o. SarajevoZagrebačka 2 | 71000 Sarajevo | BiH | tel: +387 (0)33 223 252e-mail: [email protected] www.gallery.ba

SALON ITALIJANSKE KERAMIKE I SANITARIJA


LONDON CALLING

Alistair Campbell, svojedobno direktor komunikacija dok je Downing Stre-etom i Britanijom vladao Tony Blair,

napisao je u svojim opsežnim sjećanjima na taj period kako se u trenucima velikih dilema Blair povlačio u ćošak kabineta s Biblijom u ruci koja bi mu navodno pomogla prije do-nošenja prelomnih odluka. Zamišljam Blaira, predanog krš ćanina u 2003., netom prije sla-nja hiljada britanskih trupa u Irak, ali zamiš-ljam i Bin Ladena i Al Baghdadija s Kur’anom u ruci. Posljednja dvojica sasvim su sigurno bili ekstremni fundamentalisti, ali pitanje ostaje šta je Blair bio i ostao? Da li je on krš-ćanski fundamentalista? Konačno, on je iz ubjeđenja promijenio protestantizam za ka-toličanstvo svega nekoliko mjeseci nakon na-puštanja premijerskog položaja. Da je prešao na katoličanstvo tokom boravka u Downing Streetu, Blair bi izazvao neku vrstu ustavne krize jer u Britaniji, zemlji tradicije i običaja, odluke Parlamenta iz 19. stoljeća brane katoli-cima i jevrejima premijersku funkciju. Goto-vo svako je zaboravio na te prastare akte koji u praksi nisu smetnja nikome, ali forma bi bila zadovoljena da je Blair bio hrabar u prihvata-nju katoličanstva kao što je bio hrabar u slije-đenju Busha u agresiji na Irak.

Jedno ozbiljno istraživanje, “YouGov”, ot-kriva da je 2013. godine manje od pola Bri-tanaca smatralo da je Blair ratni zločinac. In-ternet stranica www.arrestblair.org je projekat novinara “Guardiana” gdje se prikuplja nov-čani fond za nagradu onome ko na javnom mjestu pokuša uhapsiti Tonyja Blaira zbog sumnje u počinjene ratne zločine. To je jedan od instrumenata građanske države koji do-pušta svakom građaninu da, u ime javnosti, pozove na hapšenje osoba za koje se sumnja da su učestvovale u ratnim zločinima. Peto-

ro ljudi to je pokušalo ispred parlamenta u Westminsteru, Strasbourgu te na još nekoliko mjesta, pa su zaradili donacije za dobrotvor-ne organizacije po njihovom ličnom izboru. Jedan je konobar u popularnom londonskom restoranu također pokušao uhapsiti Blaira, a bivši premijer je to prokomentarisao riječima: “Naručiš miješanu salatu i konobar te pokuša uhapsiti. Šta da kažem?”

Milioni funti koje zarađuje tokom po-sljed njih devet godina možda život čine prijat nijim, a ovakve incidente podnošlji-vijim, ali takav sunovrat, od iznimno popu-larnog premijera kod kuće i u inostranstvu, do otvorene mržnje prema Blairu, u Britaniji još nije zabilježen. Margaret �atcher je, re-cimo, još kao premijerka, ali i nakon manda-ta, bila i obožavana i prezrena, dok se Blairu dogodilo da od zvijezde postane omražen.

Komisija je formirana da ispita i pojedi-načnu odgovornost u pripremama za rat u Iraku. Izvještaj kasni već duže od

godinu dana. Glasine kažu da je razlog za to prekritičan opis “iračke” uloge Tonyja Blaira.

Inače, njegove aktivnosti nakon napušta-nja aktivne politike svodile su se na savjeto-davne funkcije za nekoliko banaka i �nan-sijskih institucija te pregovaračke u okviru međunarodne grupe za Bliski istok. Postao je vlasnik konsultantske �rme “Tony Bla-ir Associates”, te osnivač i lider dobrotvorne organizacije koja promoviše međureligij-ski dijalog s ciljem borbe protiv ekstremnih tumačenja religijskih učenja. Međutim, Bla-irova predavanja po svijetu, osim što spadaju u najskuplja, često su na meti kritika, dok je njegova savjetnička uloga za brojne vlade dvoj-benih demokratskih kredibiliteta i kompanije postala istinski magnet za kritičare. Naprimjer,

Blairgate

PIŠE Dr. Neven ANĐELIĆ London

Sarajlija s londonskom

adresom, profesor na

prestižnom Regent’s

University London i

član Komiteta Vijeća

Evrope za pitanja

nacionalnih manjina,

te nekadašnji urednik

kultnog Omladinskog

radija Sarajevo,

analizira političku

sudbinu Tonyja

Blaira, nekadašnjeg

obožavanog

premijera i današnjeg

omraženog

kalkulanta


LONDON CALLING

predsjednici Kazahstana i Egipta tražili su, do-bili i izdašno platili savjete Tonyja Blaira.

Neki njegovi bivši saradnici tvrde da je Blair nedvojbeno sposoban, ali da je pro-blem što misli da nikada nije činio greške. Nekadašnja ministrica za Sjevernu Irsku, Mo Mowlam, svojedobno je tvrdila da je Blairov problem “što misli da je Isus”. To samoprokla-movano mesijanstvo uskoro će biti pred veli-kim izazovom nakon što Izvještaj Komisije o ratu u Iraku napokon bude objavljen.

U međuvremenu javnost saznaje detalje da je godinu dana prije agresije na Irak Blair potvrdio Bushu podršku i britansko učeš će u ratu. Problem s ovom činjenicom jeste što je Blair tokom cijele 2002. godine tvrdio da nikakva odluka nije donesena.

Rašireni kriticizam te detalji poput ovoga koji postaju sve dostupniji javnosti, inicirali su Blaira da djelimično odstupi od ideje o sop-stvenom mesijanstvu i prizna “greške” i uticaj koji je rat u Iraku imao za uspon Islamske dr-žave. Izvinjenje za rat je ipak korak previše za Blaira, koji je još uvijek duboko uvjeren da je rat bio ispravna i dobra odluka.

“Izvinjavam se za informacije koje su bile pogrešne”, izjavio je Blair za CNN. “Ja se ta-kođer izvinjavam za neke greške u planiranju te, sigurno, za našu grešku u shvatanju šta će se dogoditi kada Saddamov režim bude uklonjen.” Teško je prihvatiti da Blair istin-ski misli kako je, možda, u nekim segmen-tima pogriješio. Vođa škotskih nacionalista

Nicola Sturgeon sve naziva “Blairovom spin operacijom” koja je pokrenuta u iščekivanju objavljivanja nalaza o ratu u Iraku od neza-visne komisije, popularne “Chilcot Inquiry”.

Britanske novine podjednako su kritič-ne prema Blairovom izvinjenju. “Dai-ly Mail” optužuje bivšeg premijera za

“neku vrstu izvinjenja”, dok “Daily Mirror” vidi “bezdušno izvinjenje koje neće pomoći onima čiji se voljeni nisu vratili kući”.

“Daily Telegraph” uopšte ne vidi izvinje-nje u Blairovom nastupu, “koji je priprema za politički teren u odbrani vlastite reputa-cije”. “Times” naslovljava tekst “Blair po-činje svoju odbranu za Irak prerano”, dok “Independent” tvrdi da Blairovo “priznanje predstavlja napredak ka priznavanju pogreš-ne avanture s dugotrajnim konsekvencama”. “Sun” objavljuje komentar da je Blair zapra-vo “odbio bilo kakvu krivicu za najveću geo-političku katastrofu ovog stoljeća”.

U svakom slučaju, Blair je uspio ujedi-niti političku ljevicu, desnicu i centar, nešto što je, cinici će primijetiti, bivšem premijeru pošlo za rukom krajem devedesetih, s tom razlikom što su ga tada svi podržavali. Blai-rova izjava – bila shvaćena kao izvinjenje ili ne – sasvim sigurno potvrđuje jednu važnu činjenicu: uzroci višemilionskim kolonama izbjeglica iz Iraka i Sirije mogu se locirati u London i Washington iz 2002. godine, onda kada je Blair dao obećanje Bushu. p

Milioni funti koje

zarađuje tokom

posljednjih

devet godina

možda život čine

prijatnijim, a

ovakve incidente

podnošljivijim,

ali takav

sunovrat,

od iznimno

popularnog

premijera

kod kuće i u

inostranstvu, do

otvorene mržnje

prema Blairu, u

Britaniji još nije

zabilježen

KUPI ME, PRODAJ ME


Sporazum TTIP (Sporazum o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i investicije) o slobod-

noj trgovini između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država zvanič-no nudi paket trgovinske razmjene koji

se procjenjuje na skoro 270 milijardi dolara. Upravo procjenu � nansijske “težine” mogućeg trgovinskog aran-žmana između EU i SAD kao ključni argument koriste zagovornici TTIP-a, dok s druge strane postoje i ozbiljne

zamjerke na njegov sadržaj i svrsishod-nost. U rasvjetljavanju brojnih činjeni-ca vezanih za ovaj sporazum putem že-stoke polemike ekonomskih analitičara “pro et contra” TTIP-a, a koja se odvija u svjetskim medijima, u najkraćem se

PIŠE

Damir KALETOVIĆ

Sporazum o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i investicije

ne prestaje izazivati polemike među svjetskim autoritetima. TTIP je tema o kojoj

govore predsjednici, premijeri, ministri, profesori, vjerski velikodostojnici, nezavisni

analitičari... Kako je krenulo, uskoro bi ovaj sporazum, iako se ni na koji način ne tiče

naše zemlje, mogao postati i omiljena tema među znatiželjnim prodavačima na

zelenim pijacama širom BiH. Tek da pratimo svjetske trendove...

KUPI ME, PRODAJ ME

Suverenitet krupnog kapitala

KUPI ME, PRODAJ ME


može zaključiti kako se zapravo radi o svojevrsnom geopolitičkom sporazu-mu čiji je cilj neutralizacija te pokušaj obuzdavanja ekonomskog rasta NR Kine i evidentnog širenja kineske eko-nomije na evropski kontinent. Istovre-meno, TTIP-om se od EU distancira i Rusija i njen utjecaj na ekonomsku politiku zvaničnog Brisela. Oni koji pažljivije prate zbivanja u svjetskoj eko-nomiji, sjetit će se da su SAD i prije sa-mog TTIP-a osmislile i primijenile ta-kozvani Sporazum o Transpaci�čkom partnerstvu (TTP) kojim se “pokušalo izolirati Kinu i podići svojevrsni eko-nomski zid duž njene paci�čke obale”. Upravo su ovim riječima taj sporazum opisivali ekonomski hroničari politike Bijele kuće, a dosadašnja iskustva govo-re da su obično ispravno detektirali glo-balnu američku ekonomsku politiku.

TTP i TTIP – američki blizanci. Podsjećamo, TTP zapravo povezuje ekonomije Sjedinjenih Država s je-danaest zemalja iz Paci�čkog bazena,

među kojima su Australija, Kanada, Čile, Japan, Malezija, Meksiko i Vijet-nam. Njihov zajednički bruto društve-ni proizvod iznosi 28 triliona dolara, što je 40 posto ukupnog BDP-a na svijetu. Sve to ukazuje na to da se oko Kine i njene ekonomije stvara obruč koji tu zemlju, usljed političkih plano-va, vodi u svojevrsnu izolaciju. Osim što Kinu izoliraju prema susjednim zemljama, TTIP i TTP praktično spre-čavaju i integraciju kineskog biznisa s ekonomijama zemalja u razvoju kakve

su, recimo, Indija ili Brazil, a sve to se provodi uz, kako rekosmo, trgovinske sporazume koje kreiraju najmoćnije svjetske sile predvođene SAD-om. Rusija se, usljed ozbiljne ekonomske krize u kojoj se već duže vrijeme nala-zi, nije u stanju oduprijeti američkom intervencionizmu u Aziji, a vlada u Washingtonu koristi sve raspoložive mogućnosti kako bi ovladala ekonom-skim tržištem na ovom dijelu planete.

Inače, TTIP u Evropu nije ušao na mala vrata, kako to pokušavaju

prikazati neki od dosljednih kritičara ovog sporazuma. Naprotiv, to je re-zultat, sada se već može sa sigurnoš ću konstatirati, najkonkretnijeg vanjsko-političkog poteza Obamine admi-nistracije u dosadašnjem mandatu američkog predsjednika. Iako je u ne-punih sedam godina, koliko je na čelu najmoćnije zemlje svijeta, Obami če-sto prigovarano zbog nesnalaženja u općim geopolitičkim tokovima, či-njenica da je upravo tokom njegovog mandata realizirana ideja o TTIP-u i TTP-u, njegovim kritičarima ne daje za pravo kada – poput konzervativaca okupljenih oko interesne think-tank grupacije i fondacije “�e Heritage Foundation” – konstatuju: “Poslije šest godina na funkciji, predsjednik i dalje ne razumije moć i lidersku ulo-gu SAD u međunarodnom sistemu

JOSEPH E. STIGLITZ: “Ne treba da nas iznenadi to što se američkim međunarodnim sporazumima ne promoviše slobodna, već kontrolisana trgovina. To se događa kada je proces kreiranja politika zatvoren za sve zainteresovane strane osim onih iz svijeta biznisa”.

Navest ćemo tek primjer ekonomije Velike Britanije

koja bi na osnovu vanjskotrgovinske razmjene sa

Sjedinjenim Američkim Državama kroz TTIP, zvanične

procjene govore, uštedjela čak milijardu funti. Slično je

i s ekonomijama preostalih zemalja članica EU čije bi

ekonomije također, usljed carinskih olakšica, profitirale

od primjene TTIP-a

WEF/sw

iss-image.ch

KUPI ME, PRODAJ ME


moći”. Nasuprot tome, zagovornici Obamine politike znaju da je on ipak jedan od rijetkih američkih predsjed-nika kojem je uspjelo da dodatno oja-ča uticaj zemlje na svjetsku ekonomiju, gdje su SAD, u ovom trenutku, nepri-kosnoveni lideri. Osim toga, Obama je i na vanjskopolitičkom planu ostva-rio značajne uspjehe poput ponovnog uspostavljanja diplomatskih odnosa s Kubom te de�nitivnom smirivanju tenzija s Islamskom Republikom Iran. Od kineskog utjecaja je nakon više od pola stoljeća preoteo prirodnim resur-sima bogatu Burmu i ponovo s tom zemljom uspostavio diplomatske od-nose. Sve su to, dakle, važne činjenice kada govorimo o položaju sadašnje Amerike u svjetskim okvirima.

Korporacijska okupacija EU. Ka-da insistira na TTIP-u u odnosima s

EU, američka administracija polazi od činjenice da evropska ekonomi-ja danas generiše 16 posto ukupne svjetske trgovine. Upravo je kontinu-irani “pritisak” američke administra-cije na čelništva najutjecajnijih država EU za podršku TTIP-u od strateških saveznika poput Velike Britanije do Njemačke, omogućio podršku i zva-ničnog Brisela ovom sporazumu. Nema apsolutno nikakvih dilema da će slobodna trgovina donijeti brojne

ekonomske, političke i kulturološke bene�te, međutim, postoji još mno-go spornih i nerazjašnjenih pitanja oko implementacije TTIP-a. Najveće sumnje odnose se na budući status ar-bitražnih sudova koji bi trebalo da za-štite investiture u odnosu na zakone u pojedinim državama EU. Upravo se oko pitanja statusa i primjene ISDS-a (Investor State Dispute Settlement) evropski i američki čelnici još uvijek ne mogu dogovoriti. Vlade evropskih

država s razlogom su zabrinute zbog klauzule koja štiti investiture od po-stojećih zakona prema kojima bi mul-tinacionalne kompanije i korporacije pred domaćim arbitražnim tijelima u svakoj državi članici EU mogle podnositi tužbe svaki put kada budu smatrale da pojedini “lokalni” zakoni ugrožavaju njihov biznis. Kao alibi za postojanje ISDS-a, multinacionalke nude objašnjenje kako je taj mehani-zam potreban da bi se zaštitila njihova imovina u zemljama u kojima vlada-vina prava i nezavisni sudovi još nisu uspostavljeni!? U slučaju TTP takvo objašnjenje bi, s obzirom na pravnu neuređenost pojedinih država, mož-da i moglo biti utemeljeno, međutim, insistirati na lošim zakonskim rješe-njima u uređenim evropskim država-ma, članicama EU, zaista predstavlja neumjereno pretjerivanje.

Upravo ova činjenica za protivni-ke TTIP-a predstavlja ključni argu-ment u raspravama kojim dokazuju

Nema apsolutno nikakvih dilema da će slobodna

trgovina donijeti brojne ekonomske, političke i

kulturološke benefite, međutim, postoji još mnogo

spornih i nerazjašnjenih pitanja oko implementacije

TTIP-a. Najveće sumnje odnose se na budući status

arbitražnih sudova koji bi trebalo da zaštite investiture u

odnosu na zakone u pojedinim državama EU

ALFRED WILLIAM MCCOY, Univerzitet Wisconsin Madison: “Jasno je da su dvije najmoćnije zemlje na planeti, Kina i SAD, razvile sukobljene geopolitičke strategije na osnovu kojih će voditi bitku za sticanje globalne moći. Da li će Peking uspjeti da ujedini Aziju, Afriku i Evropu u veliko svjetsko ostrvo ili će Vašington istrajati u provođenju Obamine strategije za podjelu euroazijskog kopnenog masiva prekooceanskim trgovinskim spo-razumima? To ćemo saznati za deceniju ili dve”.

KUPI ME, PRODAJ ME


da je ovaj sporazum i nastao kao posljedica nezajažljive potrebe multi-nacionalnih kompanija da pod svoju kontrolu stave ekonomski, ali i poli-tički suverenitet evropskih država. U bliskoj prošlosti bilo je nekoliko pri-mjera koji potvrđuju ove strepnje, a koji su posljedica postojanja TTP-a. Konkretno, kompanija Philip Morris International već vodi sudske postup-ke protiv država Australije i Urugvaja (Urugvaj nije uključen u TPP) zbog propisa o obaveznom upozoravanju na štetnost konzumiranja na kutijama cigareta. Zbog prijetnje sudskim po-stupkom, Kanada, koja je i potpisnik TTP-a, prethodno je odustala od uvo-đenja sličnih upozorenja. Takvih pri-mjera ima još. Meksiko je svojevre-meno morao uvesti poseban porez na osvježavajuće napitke da jedan ame-

rički koncern koji se bavi proizvod-njom hrane, nezadovoljan takvom odlukom meksičkih vlasti, od suda ne bi zahtijevao i sudskim putem dobio odštetu od 90 miliona dolara.

Sve to ukazuje na to da će pitanje primjene ISDS-a unutar TTIP-a, na način njegove implementacije kao u slučaju TTP-a, izazvati mnoge pro-bleme čelnicima zemalja s obje stra-ne Atlantika, što bi moglo dovesti u pitanje i samu primjenu trgovinskog sporazuma. S druge strane, postoji i mnogo pogodnosti koje Sporazum potencijalno nudi, a čija bi primjena u praksi omogućila brojne olakšice, a kvalitetu robne razmjene podigla na mnogo viši nivo nego što je tre-nutno. Zvanični podaci govore da su uvozne carine između EU i SAD relativno niske: prosječno iznose

5,2% za robe iz EU, i 3,5% za robe iz SAD. Jasno je da bi bilo kakvo smanjenje carinskih opterećenja proizvelo značajne uštede. Navest ćemo tek primjer ekonomije Velike Britanije koja bi na osnovu vanjsko-trgovinske razmjene sa Sjedinjenim Američkim Državama kroz TTIP, zvanične procjene govore, uštedjela čak milijardu funti. Slično je i s eko-nomijama preostalih zemalja čla-nica EU čije bi ekonomije također, usljed carinskih olakšica, pro�tirale od primjene TTIP-a. Nema, dakle, nikakve dileme da će se ovim spo-razumom stvoriti bolji preduvjeti za američko-evropski biznis. Ali pitanje je vrijedi li zbog TTIP-a su-verenitet evropskih država predati u ruke multinacionalnih kompanija i njihovih bogatih vlasnika? p

NOVI JUŽNOAMERIČKI L IDER


Vulkan Cotopaxi u Ekvadoru, kažu stručnjaci, jedan je od najopasnijih u svijetu, naro-

čito zbog ogromnih količina snijega i leda koji prekrivaju njegov veličan-stveni, 5.987 metara visok vrh, ali po-najprije zbog toga što bi više od 325 hiljada ljudi bilo životno ugroženo kada bi došlo do prave erupcije. Sre-

ćom, posljednji put takva je zabilježe-na davne 1877. godine.

Cotopaxi se tokom proljeća i lje-ta ove godine nekoliko puta tek “na-kašljao”, što je presudilo da predsjed-nik Ekvadora Rafael Vicente Correa Delgado proglasi vanredno stanje i naredi evakuaciju stanovništva koje živi u blizini vulkana. “Takvu odluku

Ekvadorski reformator katoličko-ljevičarskih

uvjerenjaRafael Vicente Correa

Delgado jedan je od

najinspirativnijih državnika

na planeti. Rođen u

siromašnoj porodici čiji je

otac robijao zbog trgovine

narkoticima, Correa

se nakon školovanja u

Sjedinjenim Američkim

Državama i Belgiji,

vratio u svoju domovinu

i postao predsjednik.

Borba protiv korupcije

u kriminaliziranom

državnom aparatu,

te otvoreni sukob s

MMF-om i Svjetskom

bankom, Ekvador su za

relativno kratko vrijeme

odveli na put političke i

ekonomske stabilnosti.

Najveće zasluge za to ima

predsjednik Correa koji

uvijek govori ono

što misli. I radi upravo

ono što govori



sam donio da bih odgovorio na mo-guću opasnost i osigurao neophod-ne resurse kako bi lokalna zajednica imala lakši pristup budžetu”, pojasnio je predsjednik Correa.

U ovoj jednostavnoj rečenici sa-držane su neke od najbitnijih odli-ka ekvadorskog lidera. Prije svega, odlučnost, odgovornost, sposobnost predviđanja i upravljanja kriznim si-tuacijama. Naime, bez vanrednog stanja i predsjedničkih ovlasti, lo-kalno stanovništvo i njihovi pred-stavnici “osuđeni” su na milost viših zvaničnika i opravdani strah da li će na vrijeme dobiti opremu, zaštitu, hranu, smještaj, odnosno bilo kakve potrepštine neophodne u slučaju ele-mentarne nesreće. Zvuči vam pozna-to? Koliko bi tu bilo “usluga”, koliko bi pomoći završilo na crnoj berzi, koliko bi “odabranih” dobilo pomoć u bh. okolnostima? Zna Correa oči-to “kakvi smo mi”, pa hrabro, odluč-no i samouvjereno povlači poteze od kojih bi njegov narod mogao imati konkretnu korist. Zato ga valjda su-narodnici upravo doživljavaju kao vlastiti nacionalni simbol – vulkan Cotopaxi. Kakva snaga mora biti u tom čovjeku, da istom voljom, ener-gijom i odlučnoš ću crpi svoj drugi,

predsjednički mandat! Ko je, ustvari, Rafael Vicente Correa Delgado?

Impresivna životna priča. Radi se o odgovornom političaru i još boljem ekonomisti. Iskreni katolik, ali izra-zito ljevičarskih uvjerenja. Hrabar, beskompromisan, odlučan i samo-uvjeren, brižan otac So�e, Anne Do-minique i Rafaela Miguela. Suprugu Anne Malherbe Gosselin upoznao je u Belgiji. Nije nevažno kazati i to da je Correa osmoplasirani na svjetskoj listi najzgodnijih političara.

Rođen je 6. aprila 1963. godine u najmnogoljudnijem ekvadorskom gra-du, Guayaquil. Godine 2007., s ne pune 44 godine, postao je prvi put predsjed-nikom Ekvadora. Drugi mandat izbo-rio je 18. februara 2013. godine s preko 60 posto osvojenih glasova.

Potiče iz niže srednje klase “mes-tizo” (indijanski i bjelački korijeni) porodice u Guayaquilu. Kad je imao pet godina, njegov otac je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora nakon

Najopasniji vulkan u svijetu Cotopaxi u Ekvadoru

CORREINA POPULARNOST PRELAZI granice Ekvadora i postaje jed-nim od najomiljenijih lidera Južne Amerike. Bio je u vrlo prijateljskom odnosu s pokojnim predsjednikom Venecuele, Hugom Chavesom, čest je gost u Brazilu i Argentini, dok s predsjednikom Bolivije Evom Mo-ralesom gotovo da dijeli identične političke stavove – antiimperijali-zam i antikolonijalizam. Correa je jedno vrijeme predsjedavao Unijom južnoameričkih zemalja, integra-cijom koja se vrlo brzo razvija s ci-

ljem formiranja jedinstvene valute tog kontinenta. Svi u Južnoj Ame-rici (izuzmemo li političke zvanič-nike Kolumbije zbog poznate blis-kosti sa SAD) žele biti u blizini ekvadorskog predsjednika, od pape Frane do nogometne ikone Lionel la Messija. Zahvaljujući Correai, Julian Assange, tvorac WikiLeaksa, već če-tvrtu godinu živi u ambasadi Ekva-dora u Londonu, pa za Correau možemo kazati i da je zaštitnik pro-gonjenih “zviždača”. Naime, većina zemalja Južne Amerike je podržala stav Ekvadora da se Assange zaštiti.

Svi ga brane, od Messija do pape Frane

EPA



pokušaja krijumčarenja ilegalnih nar-kotika u Sjedinjene Američke Države. Njegova porodica suočila se s �nan-sijskim krahom, a njihov porodični prijatelj Correi je osigurao obrazo-vanje u lokalnoj elitnoj školi u Gu-ayaquilu. Mladi Rafael je potom od-ličnim rezultatima tokom školovanja zaslužio stipendije koje su mu omo-gućile vrhunsko školovanje u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Prije 18 godina šokirao je sve javnim priznanjem da “ne odobrava ono što je njegov otac učinio, ali da krijum-čari droge u njegovoj zemlji nisu kriminalci. To su samohrane majke ili nezaposleni ljudi koji očajno po-kušavaju prehraniti svoje siromašne porodice”.

Doktorirao je na University of Illi-nois, a prethodno je magisterij eko-nomije stekao u Belgiji.

Protiv MMF-a i Svjetske banke. Ekvador je do 70-ih godina prošlog vijeka uglavnom živio od proizvod-nje i prodaje banana i šećera, a sta-novništvo se nerijetko sa susjedima iz Kolumbije, bavilo i nelegalnom trgovinom narkoticima namijenje-nih najčeš će tržištu SAD. U to vrije-me, otkrivaju se velike zalihe na�e u Ekvadoru. Zemlja nema novca prije-ko potrebnog za eksploataciju i pre-radu na�e. Naravno, to privlači velike korporacije, a kako se radi o nacio-nalnom dobru jedne države, dolaze i dobro poznati ulagači – Međunarod-ni monetarni fond i Svjetska banka. Ubrzo na�a počinje da se izvozi, ali i petro-dolari odlaze iz zemlje. Ekva-doru ostaju mrvice, a dugovi neza-ustavljivo rastu! Svi elementi i faze dužničkog ropstva su na djelu.

Nakon povratka u Ekvador, 2005. godine, Correa postaje ministar �-nansija u vladi predsjednika Alfreda Palacia. Tada je govorio da je neshvat-

ljivo da država daje četiri milijarde dolara godišnje na otplatu duga, a ponajviše na kamate Međunarod-nom monetarnom fondu i Svjetskoj banci, dok se svega 400 miliona do-lara izdvaja za zdravstvo i školovanje stanovništva Ekvadora. Kako njegovi stavovi nisu bili prihvaćeni, Correa podnosi ostavku na ministarsku funkciju, što je među Ekvadorcima izazvalo pravu euforiju jer se konač-no pojavio političar koji nije korum-piran i koji želi raditi za obične ljude. Iste godine osniva svoju ljevičarsku stranku PAIS Alianza (što je akronim od Patria Altiva i Soberana – Ponosna i suverena domovina) i osvaja prvi predsjednički mandat.

U kakvom stanju je bio Ekvador, dovoljno ilustrira činjenica da je ta zemlja u deset godina prije Correae promijenila čak sedam predsjednika. Njegov PAIS pobjeđuje na parlamen-tarnim izborima 2009. i 2013. godine, dok Correa do 2019. godine “troši” svoj drugi predsjednički mandat.

Kada je Correa osvojio mjesto pred-sjednika na općim izborima 2006. godine na platformi kritike korum-pirane političke elite, predložio je od-micanje Ekvadora od neoliberalnog ekonomskog modela uz smanjenje uticaja Svjetske banke i Međunarod-nog monetarnog fonda. Otvoreno je rekao da je nacionalni dug Ekvadora nelegitiman i da ga stoga ne može pri-hvatiti. Formirao je posebnu komisiju sa zadatkom da utvrdi kako su nastali �nansijski dugovi Ekvadora od sredi-ne ‘70-ih godina prošlog stoljeća do 2006. godine.

Rezultati su bili frapantni. Najve-ći broj ugovora o zaduživanju bili su potpuno nepovoljni za tu zemlju, a neki čak i protuustavni. Correa je sve izvještaje javno obznanio izazvavši ogromno zanimanje zapadnih medi-ja, naročito onih američkih. Upravo

POD NASLOVOM “DJEČAK SLUČAJNO ili ne ismijao predsjednika Ekva-dora”, svjetske agencije su u prolje-će ove godine objavile fotogra�ju dječaka s Correaom na kojoj se jasno vidi da dječak nosi majicu s natpisom “ja sam s ovim glupa-nom”, a strelica je ukazivala baš na Rafaela. Uslijedila je prava po-metnja na društvenim mrežama, no kako Correa ima ogroman broj pristalica i obožavatelja, listom su stali u njegovu odbranu. Treba li primijetiti da je zanimljiva dječa-kova želja da se fotogra�ra s pred-sjednikom, a ne sa sportskom ili muzičkom zvijezdom?!

Pazi s kim se slikaš!



je ta medijska pažnja bilo ono čemu se Correa nadao i što je priželjkivao. Naime, taj model je svakodnevno vid-ljiv. Kada se očekuje moguća promje-na vlasti ili “namiriše” potencijalna kriza, sjetite se kako na svjetskim ber-zama prije ili poslije izbora obveznice i akcije “skaču” ili “padaju”, primjerice zimus u Grčkoj ili nedavno u Turskoj. Dakle, došlo je do ozbiljne uznemire-nosti kreditora, što je dovelo do pada vrijednosti ekvadorskih obveznica za više od 60 posto. Istovremeno je po-krenuo sporove pred međunarodnim arbitražnim institucijama, a Vladi Ekvadora je naložio da kupuje držav-ne obveznice na svjetskom �nansij-skom tržištu. U godinu dana, Correa je na taj način za samo 600 miliona dolara anulirao raniji dug od četiri mi-lijarde glavnice i čak sedam milijardi dolara kamate.

Svjetski �nansijski lešinari su po-tučeni do nogu i to njihovim metoda-ma. Correa je iz zemlje najurio pred-stavnike MMF-a i Svjetske banke, a korporativnim “ubicama” zauvijek zatvorio vrata Ekvadora. Zemlja je

ušla u razdoblje političke i ekonom-ske stabilnosti.

Protjerivanje američkog amba-sadora. No, put do tog cilja – raz-doblja stabilnosti, nije bio nimalo lagan. Correa je morao donositi mnogo teških odluka od kojih ipak izdvajamo dvije. Prije nepunih šest godina predsjednik Correa je nare-dio da se iz Ekvadora protjera zva-ničnik američke ambasade optuživši ga da tretira njegovu zemlju kao ko-loniju. U svom govoru koji su pre-nijeli nacionalni radio i televizija, Correa je rekao da je američki zva-ničnik pokušao usloviti ekonomsku pomoć za jedan projekat socijalne pomoći, tako da Washington može odlučiti ko će biti šef odjeljenja po-licije za borbu protiv krijumčarenja. “Ja ovom gospodinu dajem 48 sati da zgrabi svoj kofer i ode iz zemlje. Nećemo nikome dozvoliti da nas tretira kao koloniju”, rekao je tom prilikom Correa.

Krajem maja ove godine, vlada Ekvadora izdala je nalog za hapšenje

bivšeg predsjednika Jamila Mahuada, zbog pronevjere javnih fondova ze-mlje tokom �nansijske krize krajem ‘90-ih godina. Mahuad je poslije dvije godine mandata obilježenih masov-nim demonstracijama koje su dovele do vojnog udara, odstupio s dužnosti šefa države. Tokom teške �nansij-ske krize u Ekvadoru, 1999. godine, zatvorena je polovina od 42 banke, zamrznuta i blokirana sredstva na bankovnim računima. Ekvadorska valuta, sukre, zamijenjena je američ-kim dolarom, kako bi se riješilo pita-nje duboke recesije u zemlji, koja je tada bila najzaduženija u Latinskoj Americi. Kako će završiti potraga za Mahuadom, teško je prognozirati jer on od 2000. godine živi u SAD, gdje je dobio azil.

Novi južnoamerički lider. Da li će Correa u potpunosti u Ekvadoru uvesti kripto-valutu i tako “potisnuti” američki dolar kao nacionalno sred-stvo plaćanja, u ovom trenutku nije ni toliko bitno. Correa je u ogromnoj mjeri smanjio siromaštvo u svojoj ze-mlji, drastično povećao zdravstvene i obrazovne fondove. Oko 93 posto sta-novništva od oko 15 miliona stanov-nika Ekvadora zna čitati i pisati. Ako imamo u vidu da je 35 posto stanov-ništva mlađe od 20 godina, onda je ja-sno kako Correa dugoročno vidi svoju zemlju. U saradnji s drugim latinoa-meričkim liderima, jasno je da njego-va vizija nove Južne Amerike ozbiljno postavlja pitanje dosadašnje globalne dominacije od strane SAD, ali i neskri-vene ambicije “preraspodjele” svjet-skog ekonomsko-političkog poretka!

Da li je pojava političara Correi-nog tipa moguća u bosanskoherce-govačkim okolnostima? Naravno da nije. Naime, nemamo vulkan Coto-paxi. Ali zato imamo piramide u Vi-sokom. p� R. P.


ZAPISI S VERANDE

Šetam s dvije Šveđanke niz Vase Štrase, pitam ih šta vide kao osnovnu razliku između Štokholma i Sarajeva?

Kaže Ingrid: “Nekako su ovdje ljudi na-mrgođeni”.

“Rijetko se sretne čovjek na ulici s osmi-jehom na licu”, dodaje Brigita.

“E što mogu Šveđanke njatike, jebo li ih Olof Palme”, mislim se ja i lažno se smješ-kam. “Zakasnit ćete na avion, hajte vi na taksi”, ljubazno prekidam šetnju i ćeram ih u Skandinaviju.

U to isto vrijeme gradonačelnik Sarajeva bio je Alija Behmen, kod nas u raji, potpuno opravdano, prozvan Alija Betmen. Sarajevo stvarno u mnogim segmentima liči na Got-ham City, al se sve to nekako lako podnosilo jer je na čelu bio, niko drugi, nego on, lično Betmen. E, koji dan nakon moje šetnje sa Šveđankama, sjedimo drug Alija i ja, pijemo, čini mi se, gemišt, a ja ga pitam:

“Betmene”, reko’, “kako si ti uvijek tako smiren? Može li, Robina Kamočajija ti, išta u životu da te izbaci iz cipela?”

“Slabo šta”, veli on, “međutim, uvijek može da me iznervira upornost u gluposti.”

Vau, jebote, otvori mi oči Betmen! Zato i jest Betmen, jer može vidjeti ono što mi obični smrtnici ne možemo. “Upornost u gluposti”, kako svrsishodan razlog za ner-viranje. Pa da sam to prije znao, kako bi se samo utemeljeno nervirao iz dana u dan.

U maglovenju balončića gemišta legnem u krevet i počinjem sveobuhvatno shvaća-ti Alijinu misao. Ako je, a jeste, upornost u gluposti opravdan, legalan i legitiman razlog

za nerviranje, haj da malo sagledam šta to u okruženju mo�re da me opravdano, legalno i legitimno iznervira:

Ne pričamo jedan, nego četiri različi-ta jezika. Uh, upornost kojoj se s radoš ću nerviram. Džaba, možeš naučno, lingvistič-ki, matematički i laboratorijsko-hemijski dokazati da je riječ o jednom jeziku, džaba sve, lingvističke mudrokenjare su uporne u dokazivanju autentičnosti svog nacionalnog jezika. Predivan primjer upornosti u glupo-sti i opravdanog razloga za pametna čovjeka da iskoči iz kože.

Narod kojem pripadam je bolji. Aha, jašta je! K’o što reče Koča Popović: “Nacio-nalizam je najniži oblik društvene svijesti”. A sad su, moj Kočo, ovi izmislili nekakav Pozitivni nacionalizam. Kobiva, ne mrzim ja druge, nego veličam i poštujem svoje. Ne kontaju bijednici da istog časa kada pomi-sle da je narod kojem pripadaju za nijansu bolji, mehrametniji, vrjedniji od drugih, da taj isti momenat se njihovo mišljenje samo u nijansama razlikuje od razmišljanja pro-sječnog pripadnika Nacionalsocijalističke partije Njemačke iz tridesetih godina proš-log vijeka.

Jugoslavija je bila vještačka tvorevina. E eto, ovo što sad imamo je baš prirodna tvorevina! Mrzitelji Jugoslavije su nad-naravno uporni i brižni prema ovoj svojoj gluposti. Svakako, sad će me optužiti da sam jugonostalgičar. Pa, naravno da jesam.

Upornost u gluposti

PIŠE Feđa ISOVIĆ

Jedan od

najznačajnijih

scenarista na

Balkanu, pisac

megapopularne

TV serije

“Lud, zbunjen,

normalan”,

dugometražnih

igranih filmova

“Dobro uštimani

mrtvaci” i

“Halimin put”,

dobitnih brojnih

nagrada za

dokumentarne

filmove i radio

drame, za

“Prizmu” šalje

“Zapise

s verande”


ZAPISI S VERANDE

Ja sam iz Hercegovine, dakle s juga, a živim u Sarajevu, dakle na sjeveru, pa kao južnjak naravno da imam nostalgiju za jugom, da-kle – jugonostalgičar. Ali, da se ne lažemo, nostalgičan sam ja i za jugom i za Jugom. Nervira me to što gotovo više niko Jugo-slaviju ne prepoznaje kao logičan okvir za naše živote.

Radnici su s pravom izašli na ulice. Isti oni koji uporno glasaju za istu vlast i isti oni koji su devedesetih s osmijehom glasali protiv komunista. Sjetimo se, komunisti su imali državu s uređenim radničkim pravima da su zemlje Skandinavije kaskale za njom. Nema sumnje, tu zemlju su, svojim glaso-vima, srušili upravo radnici koji sada, ma-lo-malo, opravdano izlaze na ulice. Kada na-cionalne stranke decenijama imaju dovoljno glasova da gotovo uvijek iznova imaju snage formirati vlast, zar to nije kolosalna upor-nost u gluposti? A onda isti ti glasači izlaze na ulice i demonstriraju protiv vlasti koju su sami izabrali. A i sutra će opet za njih glasati. Pa se ti ne nerviraj.

Samo pravi vjernik može biti moral-na osoba. Ma ‘ajde? Glupost koju vatreno znaju braniti i osobe od kojih neke imaju moral na razini oružanog šumskog razboj-nika. Prije svega, to bi značilo da je vjera starija od morala, a u to može vjerovati samo budala. Zanimljivo, jedno istraživanje iz 2005. godine je uspostavilo vezu između ateizma i društvene jednakosti. Što je u ze-mlji veća društvena jednakost (Francuska, Švedska,…), to je u njoj više ateista. Pojed-nostavljeno rečeno, što više nevjernika, to više morala.

Punk je mrtav. Ova uporna glupost je tvrd-nja koja nije vrijedna ni komentara.

E, vratimo se sad na one dvije pjegave Šveđanke s početka teksta i na njihovu tvrd-nju o namrgođenosti ljudi na našim ulicama. Sada uviđam, potpuno su one u pravu, nema sumnje. Volio bih samo vidjeti kako bi izgle-dali građani Štokholma kad bi njima neko uporno i godinama tvrdio da je punk mrtav. Veliki je to teret za naše građane. p

Sjetimo se,

komunisti su

imali državu

s uređenim

radničkim

pravima da

su zemlje

Skandinavije

kaskale za njom.

Nema sumnje, tu

zemlju su, svojim

glasovima, srušili

upravo radnici

koji sada, malo-

-malo, opravdano

izlaze na ulice

FAKE ART


Selfi

e

Frie

ndsh

ipW

este

tica

99%

Banker

Publ

ic e

nem

ies

ll.


AnurologijaOnO štO sam OsjećaO devedesetih živeći u Milanu danas jasno vidim. Svijet se brutalno dijeli na robovlasnike i robove. Sredstva se ne biraju, projektuju se ratovi, postavljaju marionetski političari, ukidaju radnička prava, socijalna zaštita ne postoji i to sve u korist velikog kapitala i nekolicine koja njime upravlja. Način na koji se današnji radnik iskorištava je degutantan. Možeš da dobiješ otkaz kad gazdi padne na pamet bez ikakvih posljedica po njega, kada ostariš i posustaneš, zamijeni te neko mlađi, a ti ostaješ na ulici.

Kako s ljudima, tako se radi i s cijelim državama. Ljudi se pretvaraju u robove, a države u kolonije. Trik je gotovo uvijek isti. Zavadi putem medija dvije strane, prodaj im oružje, pusti da se poubijaju i unište zemlju. Tada ulazi MMF i ostali pipci korporativnog imperijalizma koji ti daju kredit i zadužuju te. Kada te zaduže, tada igraš prema njihovim pravilima i da bi preživio radiš sve što ti kažu. Tada si kolonija.

Fake Art su lažne uljane slike napravljene koristeći filtere u photoshopu koje svojom lažnom predstavom ulja na platnu potcrtavaju lažne vrijednosti na kojima leži moderno društvo. Puni smo lažnih osmijeha, lažnog prijateljstva, lažnih ljubavi, lažnih brakova, lažnih orgazama, lažnih sisa, lažnih usana, lažne pravde, lažnih vrijednosti uopšte. Sve ili jako mnogo toga oko nas i u nama je fake. p

Anur HAdžiomerspAHić, umjetnik

1%

Plea

se H

elp

PoliticianCheap m

erchandise


VARIJANTE I DUMINE

Obuzeo me neki čudnovat led od novin-ske naslovnice s koje nam srbijanski premijer Aleksandar Vučić poručuje da

rata na Balkanu neće biti! Previše mi poznato zvuči ta izjava koja nosi prizvuk svečanog obe-ćanja, i koja se, kad je Balkan u pitanju, ima shvatiti dvojako. Prije četvrt stoljeća tirade o nemogućnosti izbijanja rata bile su, ustvari, na-jave kataklizme, a hinjena zabrinutost međuna-rodne zajednice bila je pouzdan znak da se neće miješati sve do zad nje kapi balkanske krvi.

Ubitačno je podudarna današnja poli-tička terminologija u Bosni i Hercegovini s onom s početka 90-ih, nevjerojatno koinci-diraju “poruke mira, tolerancije i suživota”, iznova se inzistira na nacionalnim i vjerskim homogenizacijama, aktualizirana je imbecil-na, ali zloslutna, kovanica zveckanje oružjem.

Neizostavni element predapokaliptičnog dekora su i nogometni stadioni. Potiho smo izviješteni da je manja grupa pristaša prije-dorskog Rudara na tamošnjem igralištu imala fašistički hepening, da je iz sveg pro-muklog adolescentnog grla zazivala ratnog zločinca koji više ne da ne zna gdje mu je glava, a gdje guzica, nego pouzdano ne zna ni gdje su mu – zubi!

Gledam novinsku fotogra�ju te bezopa-sne navijačke skupine. Šaka jada! Ne poma-žu ni izbrijane glave, ni dukserice, ni pone-ka irokez frizura... Uzalud, ništa ne ulijeva strah, kamoli strahopoštovanje. Kao starom i zadrtom navijaču, kao pripadniku ogrom-ne navijačke mase, kao iskusnom mazlumu koji je bivšu domovinu prošpartao uz bajat sendvič i mlako pivo, ova mi se skupina čini najblaže rečeno smiješnom. Ne mogu joj udjenuti pridjev fašistička, ne paše ni huliga-ni, opasni nisu nikako, rabijatni pogotovo... Svejedno, priča je zabrinjavajuća jer svakako

za leđima te naivne i besposlene mladosti čuče neke mračne spodobe kojima je ratna psihoza, i rat sam po sebi, prirodno stanje.

I dok nas Angela Merkel uvjerava da se huk ratnih talambasa sve jasnije čuje, da se približava, a Aleksandar Vučić poručuje da, što se rata tiče, možemo spavati ko zaklani, u Hrvatskoj se provode izbori. Koji će zakačiti i ovdašnje imatelje domovnice i putovnice. I dok ih (izbore) neki prekogranični licemjeri netočno i preambiciozno nazivaju festiva-lom demokracije, kod nas je pravo izbora mnogima prisjelo, postalo noćna mora i in-strument užasnog samoponižavanja.

Priča mi uposlenik javne tvrtke ‘Parko-vi’ iz Ljubuškoga kako je rukovodeći junoša svim djelatnicima izdao befel da

iziđu na izbore, da potegnu 40-ak kilometara do Mostara i zaokruže... znaju oni već koga. A, gore u Mostaru, ispred izbornoga mjesta dežuraju namještenici javnih ustanova, stra-načka boranija, i revnosno pikete u librić ko je obavio svetu domovinsku zadaću, a ko nije. A ko nije – kukala mu majka!

Ne znam zašto, ali i od te priče me jamlja led. Upada drugi djelatnik, kolega mu: Pa šta

si ti mislijo, kosit državne parkove, a od kurca ti izać na izbore ili ne izać... Nemere tako, pobro!

Sretnem ih negdje predvečer, ozarenih lica i prilično pjanih glava. Provjeravam jesu li bili stegovni. Odgovara mi onaj glavniji:

- Jašta sam, samo sprčijo sam im ja zna-nje. Moj je listić nevažeći.

Kolega mu obrisa nos rukavom i sasvim trezveno zaključi diskusiju:

- Samo ti bleji, isusami nek se sazna u predu-zeću, biće tebi cili život nevažeći, ne samo listić!

- Mala! Dar trikvarta vina i navij onu Gorak mi je život, majko.

Zašto me jamlja led?

PIŠE Mladen BOŠNJAK

Kao starom

i zadrtom

navijaču, kao

pripadniku

ogromne

navijačke mase,

kao iskusnom

mazlumu koji je

bivšu domovinu

prošpartao uz

bajat sendvič

i mlako pivo,

ova mi se

skupina čini

najblaže rečeno

smiješnom


VARIJANTE I DUMINE

I zaista je gorak život svakome tko mora ostavljati obiteljsku sofru i cupkati u redu pred konzulatom da bi zaokružio Božu Lju-bića i ostale bezlične i bezbojne pojave, bes-pogovorne sluge sivih biogra�ja dostojnih najmračnijih uglova Krležine �kcije. Zaista, gorak je život svakome tko je te izborne ne-djelje bio pod prismotrom gorega od sebe, tko je, da ne bi ostao bez kore kruha, morao biti viđen i zaveden u prljavi stranački tef-ter. Jadan je i čemeran život svakog onoga tko izborne nedjelje mora zaraditi križić kraj imena, eda bi mogao zaraditi djetetu egzistenciju.

Ne znam otkud mi se stalno javlja po-veznica između goluždravih maloljetnika s prijedorskih tribina i uparađenih i izaviže-nih ljubuških komunalaca. Nije ih uspjela razdvojiti nepremostiva suprotnost. Prvi ne znaju kud bi sa sobom, što bi od obijesti. Piju iz dosade, da ubiju besmisao vlastitih života, urlaju da budu primijećeni. Drugi teškom mukom privređuju kruh svagdanji, strijepe

nad budućnoš ću, jeziva im je pomisao na rat, egzistencijalni strah ih goni na izbore.

Ni te evidentne suprotnosti nisu mogle za-magliti jednu veoma bitnu i značajnu zajed-ničku crtu: i jedni i drugi su čvrsto uvjereni da obavljaju svetu domovinsku dužnost. Jedni zazivanjem ishlapjelog generala, drugi pojav-ljivanjem na izbornom mjestu. I jednima i drugima je ključno to što su bili viđeni, što su evidentirani, što će imati besplatno pivo u sta-dionskom bifeu, ili što će ih ujutro pomilovati blagi osmijeh rukovodilaca Parkova.

Ta zajednička crta je sto puta gora od poruke njemačke kancelarke, hiljadu puta opakija od mirotvorstva srbijan-

skog premijera, milijun puta zlokobnija od Dodikovih ćoraka. Sljepilo potkrijepljeno izostankom minimuma samopoštovanja i dostojanstva opasnije je od svake retorike pa makar ona dolazila iz usta veoma važnih balkanskih i europskih aktera.

Zato me jamlja led! p

Priča mi

uposlenik javne

tvrtke ‘Parkovi’

iz Ljubuškoga

kako je rukovodeći

junoša svim

‘djelatnicima’

izdao befel da

iziđu na izbore,

da potegnu

40-ak kilometara

do Mostara i

zaokruže... znaju

oni već koga. A,

gore u Mostaru,

ispred izbornoga

mjesta dežuraju

namještenici

javnih ustanova,

stranačka

boranija, i

revnosno pikete

u librić ko je

obavio svetu

domovinsku

zadaću, a ko

nije. A ko nije

– kukala mu

majka!

Mar

ko G

RA

CIN

Pretplatom na elektronsko izdanje mjesečnog stručnog časopisa POREZNI SAVJETNIK dobijate:

Pristup novim izdanjima u 2016. godini i arhivi 2010. - 2015.

www.revicon.info

3. – 4. 12. 2015. DUBROVNIKhotel Valamar Lacroma

XV MEĐUNARODNI EKONOMSKI FORUMKORPORATIVNO UPRAVLJANJE U BiH

POSLOVATI U BiH

prizma dec 2015

Documents