~ 1 ~

~ 1 ~

Priručnik za roditelje budućih prvašića

mag.prim.educ. Melita Adany

~ 2 ~

~ 2 ~

Mnogi roditelji imaju niz nedoumica prije nego li će njihovo dijete poći u školu. Jedne od njih su dileme povezane sa samim procesom nastave. Kroz glave im prolazi niz pitanja:

Mora li dijete prepoznavati slova ? Kada mu dati olovku u ruke za pisanje? Je li obavezno znati pisati prije škole ili će pisanje savladati tijekom prvog razreda ? Što mogu učiniti da mu olakšam početak školovanja?

Nemojte misliti da samo roditelji imaju

problema. I učitelji ponekad negoduju, jer smatraju da djeca nisu došla u školu sa dovoljno osnovnog znanja ili predznanja za školu. Za takvu situaciju nisu krivi ni učitelji ni roditelji.

Uloga roditelja uči se kroz životnu školu, a to znači nizom pokušaja i pogrešaka, dok se ne dođe do pravog modela. A za drugo dijete, priča počinje iz početka, jer svako je dijete jedinstveno i neponovljivo! Za razumijeti je da svaki savjestan roditelj ima niz pitanja i nedoumica. Cilj je ovog priručnika bar malo olakšati roditeljima početak školovanja njihovog prvašića, i otkloniti neke od tih nedoumica, a djetetu omogućiti bolju interakciju sa nastavnim procesom te što uspješnije savladavanje gradiva.

U ovom dijelu priručnika, osvrnut ćemo se na pitanje vezano o tome da li dijete treba naučiti pisati prije škole ili ne. Pa krenimo!

Zakonski, vaše dijete nije obvezno znati slova

prije škole. Upravo s toga, program hrvatskoga jezika prvog razreda koncipiran je i usmjeren samo na početno čitanje i pisanje. U prvom polugodištu pisanje velikih tiskanih slova a u drugom polugodištu na pisanje velikih i malih pisanih slova. Paralelno uz to dijete uči pravilno izgovarati glasove, iščitavati slova, slogove, riječi, rečenice da bi na kraju prvog

~ 3 ~

~ 3 ~

razreda vaše dijete moglo čitati kraći tekst sa razumijevanjem. Kada kažemo- sa razumijevanjem, onda to podrazumijeva da je shvatio fabulu (radnju priče) i da zna odgovoriti na postavljena mu pitanja vezana uz tekst. Ako je dijete dobro savladalo početno čitanje i pisanje, ono će s lakoćom odgovoriti na sva pitanja i normalno pratiti tijek nastave. Ako dijete ima poteškoća sa čitanjem, ono neće moći odgovarati na pitanja, jer će mu previše vremena „otići“ na čitanje, i stalno će zaostajati za svojim prijateljima. Bez obzira koliko mu učiteljica lijepo pristupila, ono će se uvijek osijećati inferiornije. Ne mislim pri tom samo na hrvatski jezik, to se odnosi i na nastavu prirode i društva, čije će tekstove teško pratiti u udžbeniku ili zaostajati prilikom prepisivanja sa ploče. Velika je mogućnost da takvo dijete, koje teže iščitava riječi, na satu matematike izbjegava matematičke priče jer zna da ih neće moći riješiti. Zbog loše pročitanog zadatka, često će pogrešno shvatiti što mu je činiti iz bilo kojeg predmeta. Dijete se ne može koncentrirati na sadržaj kada se koncentrira na iščitavanje slogova u riječi. To vam je kao kada ste polagali vozački. Niste odmah išli na cestu, jer ne biste uspjeli istovremeno učiti pokrete izmjene kvačila i gasa i pratiti sve oznake na cesti. Zato ste prvo naučili sve prometne znakove, zatim ih izvježbali na poligonu, a tek kada ste vožnju usvojiti u toj mjeri da se ne morate koncentrirati samo na riječi“ kvačilo, promjena brzine, gas“, sa usvojenim vještinama krenuli u promet. Isto je sa djetetom. Ono mora najprije usvojiti vještinu tehnike čitanja do automatizma, da bi moglo uključiti uz to i dodatne zadatke kao što je praćenje smisla teksta. U početku ne možemo od djeteta tražiti izražajnost u čitanju, za njega je već puno to, što uz slovkanje, na kraju rečenice,

~ 4 ~

~ 4 ~

mora spustiti ton glasa, a kamo li pratiti ostale interpunkcijske znakove.

No, vratimo se mi onom prvotnom pitanju. Treba li moje dijete naučiti pisati prije škole? Dakle, zakonski- ne. Međutim, roditelji ne žele da im dijete u ničemu zaostaje, pa se često stavljaju u ulogu učitelja i počinju stavljati djetetu olovku u ruku i njome povlačiti linije, objašnjavajući koje je to slovo. Kada dijete krene u školu, učitelj se često nađe u poziciji da pola razreda zna pisati a pola ne zna. To mu otežava normalni tijek nastave. Dok jedni znaju sve, drugi samo šute. Kada se uče pisati slova, onima koji slova znaju, dosadno je. Učitelj tada otkriva još nešto. Djeca koja su kući naučila pisati slova, vrlo često potpuno pogrešno drže olovku u ruci i pogrešno povlače linije. Sada se učitelj nalazi u još težoj situaciji. Kada je dijete usvojilo pisanje slova na određeni način, vrlo je teško ispraviti pokret. Učitelj će ga u školi ispravljati, ali roditelj mora kod kuće stalno gledati kako dijete piše i inzistirati na novom načinu, sve dok ponovno taj pokret ne usvoji do automatizma.

Ukoliko se dijete nađe u sredini gdje većina zna slova, a ono ih ne zna, osijećat će se inferiornije, jer će svi prije njega znati o kojemu je slovu riječ. Dok on slovka , drugi će već čitati, dok on čita riječi, drugi će čitati tekstove. To mu može stvoriti osjećaj da nikada nije dovoljno dobar. Učitelji će ga zasigurno pozitivno poticati i hrabriti, no ponekad ni to nije dovoljno da se otkloni osjećaj neuspjeha . Ako se, suprotno tomu, nađe u razredu u kome nitko ne zna slova, onda će se tijek nastave normalno provoditi, i svi će imati istu početnu točku. No, u praksi se zna da takva homogena skupina nije česta pojava. To nikako ne znači da roditelj treba učiti slova sa djetetom prije škole ali bi bilo

~ 5 ~

~ 5 ~

odlično da posveti djetetu malo vremena i stvori prije polaska u školu što bolje preduvjete za početno čitanje i pisanje, pa će dijete s lakoćom usvajati nove sadržaje bez obzira u kakvu skupinu došao.

.

Razumljivo je da roditelji imaju potrebu učiti djecu, vježbati sa njima, i to govori o njihovom visokom stupnju brige za djecu. Ono što roditelji zaista mogu učiniti za svoje dijete, nije da ga nauče pisati slova, već da stvore odlične temelje za učenje pisanja slova. Taj posao ne može nitko bolje odraditi od roditelja. Znam mnoge vrtiće gdje se odgajateljice zaista jako zalažu da potpomognu u razvijanju motorike i vještina potrebnih za školu ali nemojte raditi grešku mnogih roditelja i prebacivati odgovornost na ustanove, odnosno odgajateljice i učitelje. Ipak ste Vi ovdje prva i najvažnija karika u čvrstini lanca. Bez Vas cijeli se sistem urušava. Bez Vaše pomoći, rezultati su puno manji od onoga što bi mogli biti. Vi, kao roditelj, za razliku od odgajateljica u vrtiću, radite s vašim djetetom potpuno individualno, sami odabirete trenutak kad je dijete odmorno i kada prihvaća vaš poziv za igru ( učenje). Slijedite ove upute i omogućite vašem djetetu što uspješnije i lakše učenje početnog čitanja i pisanja u školi.

„Lako je to reći, ali moje je dijete jako živo, ne miruje ni jednu minutu. Kako ću ga išta naučiti?!“, ponekad će roditelj biti zamišljen gledajući dijete. Takvu, izrazito zaigranu, djecu treba postepeno, prije škole naučiti da postoji izmjena aktivnog i pasivnog vremena. Većina

Nemojte ga tjerati pisati, već mu za to stvorite što bolje

temelje

~ 6 ~

~ 6 ~

roditelja to i radi: na primjer, ako slučajno sretnete poznanika u supermarketu, ili na ulici, vaše dijete mora biti strpljivo i čekati da razgovor odraslih završi. Ukoliko inzistirate da vaše dijete bude strpljivo, i ne prekidate razgovor nakon što vas dijete povuče za rukav, već ste ga nečemu poučili. Odlazak u kazalište također je dobar „trening“. Ono će mirno sjediti na svojoj stolici cijelo vrijeme predstave jer će mu predstava biti zabavna. Vrlo je važno započeti čak u najranijoj dobi djeteta pristojno ponašanje za stolom, koje podrazumijeva mirovanje. Sve te na prvi pogled „sitnice“ čine podlogu za školu, a kasnije za cijeli život.

Jednostavnom igrom „Ledeni kipovi“ možete kod djeteta pojačati strpljenje. Postoji čitav niz drugih, vrlo jednostavnih vježbica koje će uvelike doprinijeti razvoju vašeg djeteta i njegovoj pripremi za prvi razred.

Ledeni kipovi

Ovo je idealna vježba za prvašiće, i u školi se često provodi u sklopu hrvatskog jezika i tjelesne kulture. Sama riječ kaže, na zadani znak, učenici se moraju ukipiti bez obzira u kojoj poziciji se nalazili i ostati tako neko vrijeme. To je od izuzetne vaznosti jer dijete na satu mora biti neko vrijeme mirno i slušati učiteljicu. Ponekad mora ostati miran i kada je već završio zadatak, da ne remeti druge koji to još nisu učinili. Mnoge škole u razredu imaju kutak za određene aktivnosti djece koja su gotova sa radom, ali to uvelike ovisi o veličini učionice. Ima djece kojoj je teško mirovati. To nisu nužno samo hiperaktivna već jednostavno- zaigrana

~ 7 ~

~ 7 ~

djeca. Kroz igru ćemo ih naučiti razlikovati vrijeme aktivnosti i vrijeme mirovanja.

Roditelj se može igrati sa njima dok kuha ručak: „Molim te, dodaj mi vilicu.“ , i u trenutku kada se okrenete da ćete ju uhvatiti izgovorite riječ kojom se cijela situacija zaleđuje. Ostajete u vrlo smiješnoj pozi, zajedno sa djetetom. Ovakav pristup djetetu će se svidjeti, jer učestvujete zajedno sa njime u igri. Naravno da ne morate koristiti riječ „zaleđivanje“, ako vam je lakše, ispričajte mu prvo priču o vilenjaku koji je kada bi izgovorio riječ „Čara bara“ sve zaledio. Zaledio bi bare u močvari zimi, zaledio je klizalište na ledu, zaledio je sve hladnjake na svijetu. Ako i vas zaledi, jedino što će vas odlediti jest da izbrojite do pet. Brojeći do pet u takvom, zaleđenom trenutku, dijete postaje svjesno vremena. Brojanje varira od tri do deset, ovisno do kuda je dijete usvojilo brojanje i koliko dugo može ostati u toj poziciji. Zapamtite, ne smijete pretjerati sa vremenom, jer to djetetu može postati dosadno. Osjetite koja je granica njegov maksimum, pa je vremenom lagano povećavajte. Kasnije možete djetetu reći da se u zaleđenom stanju prilikom brojanja mogu samo prstići odleđivati i micati, ( jedan, dva, tri..) stječući tako i kinestetički, taktilni osjećaj vremena. Po isteku odbrojavanja, uzmete vilicu i nastavljte raditi kao da se ništa nije desilo.

Igra za vježbu opažanja

Učitelji sa puno ljubavi i pažnje nastoje prvašićima učionicu što ljepše urediti da bi im se svidjela i da bi poželjeli sutra opet doći. U njoj se nalaze plakati, panoi, crteži, slike, fotografije, abecedna slova itd. Svaki učitelj, na početku prvog razreda,uvijek rukom pokaže o onome o čemu priča ili predmet uzme u ruke, nastojeći što više koristiti,

~ 8 ~

~ 8 ~

pogotovo u nižim razredima, izvornu stvarnost kao model. Ako to neki puta nije moguće, koristit će fotografije koje će izvjesiti na panou. Neće svaki puta moći rukom dotaći papir, ili će smatrati da to više nije potrebno. Ako dijete nije u stanju brzo pronaći pojam o kome učiteljica govori, ono će i dalje na panou ili u knjizi tražiti sliku ili slovo i pri tom neće više aktivno slušati učiteljicu što ona dalje govori. Djeca koja imaju više takvih odmaka od slušanja, kući neće znati prepričati što se „radilo“ u školi, pa će npr. za obradu slova „L“ reći roditeljima da su se u školi samo igrali lutkicom ( koja je bila na učiteljičinom uvodnom dijelu sata). Brzo pronalaženje pojma olakšat će djetetu praćenje tijeka nastave, a to roditelj može lako izvježbati u tri faze.

Prva je faza unutar prostorije u kojoj se dijete nalazi. Vi izričete riječ, predmet koji se nalazi u vašoj okolini a dijete ga mora pronaći. Predmet mora biti vidljiv, ne skriven! Nagrada za brzo otkriven predmet može biti pljesak, bodovi ili pohvala. To su predmeti koji stalno stoje u prostoriji ili su trenutno tu: „Sat! Jabuka! Kalendar! Žlica! Brašno! Mobitel!“ Dijete će ih lako uočiti, i svaki puta će njegovo oko biti brže.

Druga je faza tijekom šetnje. Imenujemo predmete koje vidimo. Neke u dalljini a neke sasvim do nas: „Kanta za smeće! Pas! Autobus! Visibaba! Bakica! Policijski automobil! “ - dijete će hodati i uočavati što se sve nalazi u njegovom okruženju. Ukoliko roditelj nema aktivnu šetnju sa djetetom i ne priča sa njime,već je u svojim mislima ili na telefonu, poneka će djeca od cijele šetnje uočiti samo travicu koja izviruje iz popločenog puteljka jer im je ona najbliža.

~ 9 ~

~ 9 ~

Treća je faza uočavanje predmeta oko nas ali u bržoj kretnji. Dok sjedite sa djetetom u krilu tijekom vožnje u autobusu, ili dok se vozite u autu. Ovo je naprednija faza jer ako dijete brzo ne uoči predmet, već ste ga prošli: „ Semafor! Kamion! Policajac! Pas! Radovi na cesti! “ Dijete će vam nakon ovakvih vježbi puno brže uočavati stvari i dok npr. tata popravlja mašinu, i kaže mu: „Molim te, dodaj mi odvijač.“,on će taj odvijač brzo uočiti, dodati tati u ruke, biti za to pohvaljen i osijećati se korisno i zadovoljno.

Riječ sa početnim slovom

Svi smo mi nekada bili mali, i otkrivali nove pojmove. Odrasli često zaboravljaju da je djetetu pojam riječi u početku potpuna apstrakcija. Razlog tome je što riječ ne može ni opipati, niti staviti u krilo i pogladiti, a kamo li vidjeti. Dok još ne zna pisati slova, i ona su mu apstraktna. Sva sreća što se riječima možemo igrati!

Djetetu bi u pretškolskoj fazi bilo preteško poimiti sva slova pojedinačno u riječi, ali ga bar možemo navesti da uoči prvo slovo kojim riječ započinje. To činimo ponavljajući slovo kojim započinje riječ. Evo nekih primjera koje možete koristiti. Možete slagati riječi u priču, ili ih samo nizati prateći rimu. Djeca vole rimu jer je lako zapamte.

A,a,auto V,v,voz C,c,cikla N,n,nos V,v,vjetar B,b,buči B,b,brzo

C,c,crni K,k,kos I,i,ima N,n,nos M,m,maca P,p,prede M,m,meso

S,s,sunce S,s,sije K,k,kiša L,l,lije Ć,ć,ćuk Ć,ć,ćup Č,č,čok

~ 10 ~

~ 10 ~

K,k,kući! Š,š,šuma Š.š,šumi V,v,vjetar G,g,glumi

J,j,jede! V,v,vrabac Živ,živ,živ N,n,nije Kriv,kriv,kriv!

T,t,tok R,r,riba R,r,rak R,r,roni M,m,mrak

Nakon ovako usvojenih riječi, djeca već prepoznaju prvo slovo u riječi. Slijedeći, napredniji korak možete pokušati sa djetetom: ono će vama govoriti prva slova, a vi ćete morati izgovoriti riječ. Zabavit će ga kada odglumite da silno razmišljate koja bi to riječ mogla biti. Njegov smijeh neka vama bude poticaj za dalje, jer to znači da ste na pravom putu: da dijete uči kroz igru i ugodu. Da mu učenje bude zabava a ne mučenje.

Igra slogovima

Ova će igra budućem prvašiću olakšati početno iščitavanje riječi pomoću slogova. Djeca u 1. Razredu ponekad teško poimaju slog i prilikom iščitavanja slova, nemaju osjećaj dokle u sebi slijevati slova da bi izgovorili slog. Uspješnost iščitavanja riječi ovisi upravo o uspješnosti iščitavanja slogova, pa će nakon pročitanog sloga „plo“ vrlo brzo slijevati drugi slog za njim „ča“ i ako to iščita jedno za drugim, dobit će dojam pune, potpune riječi. Naposlijetku će tako brzo slijevati slogove da izgovor više neće ličiti na nekoliko slogova već na jednu riječ što je i cilj uspješnog iščitavanja. Kasnije, s vremenom će oko i mozak percipirati

~ 11 ~

~ 11 ~

slogove u cjelini, a ne slovo po slovo, pa će čitanje postajati sve lakše i brže.

Igru možete započeti sa bilo kojom brojalicom ili naučenom pjesmicom. One su za djecu često u rimi, jer djeca tako lakše pamte. Ovo možete raditi u tri faze. U prvoj fazi naučite s djetetom napamet jednu jednostavnu rimu: Npr. Onu općepoznatu: Pliva patka preko Save, nosi pismo navrh glave. U tom pismu piše-volim te najviše! U drugoj fazi, kada je djete može rimu samostalno reproducirati, tako da vi izričete prvi, a dijete drugi slog.

Vi: „pli“ Dijete : „va“ Vi: „pat“ Dijete „ka“ Vi: „pre“ Dijete: „ko“ Vi: „Sa“ Dijete: „ve“ I tako dalje, do kraja pjesmice. Isto možete činiti sa bilo kojom rimom: Ki-ša pa-da tra-va ra-ste. Naravno, uvijek pohvalite dijete za učinjeno. Ovu vježbu roditelj može sa djetetom izvoditi u bilo kojoj situaciji. Dok roditelj pere suđe, vozi se u automobilu, ili pokazuje baki svoje znanje. Hvaleći njegovu izvedbu, potičemo dijete da bude bolje i motiviramo ga na usvajanje novih znanja. Problemi sa slovom R Neka djeca teže ili nikako ne mogu izgovarati slovo R. Danas se, zahvaljujući praksi, zna ( ukoliko se ne radi o težem problemu) da se taj nedostatak može vrlo lako savladati i da niti jedno dijete ne bi smjelo odrasti ne znajući izgovoriti slovo R, kao što je nekada bio slučaj. Kako je djetetu slovo i glas apstrakcija, vježbama tipa : Hajde, ponovi za mnom- riba, ruka..“ itd, nećete puno

~ 12 ~

~ 12 ~

postići. Naime, djetetu morate stvoriti uvjete u ustima da može izgovoriti to slovo. Kako? Naravno, tako da on ne zna što hoćete od njega, sve kroz igru.

1. Drvosječa ste i pilite drvo : Rrrrrrrrrrrrrrrrrrr, tup- palo je. Idemo piliti slijedeće: Rrrrrrrrrrrrrrrrrr-trup, palo je. Idemo slijedeće...

2. Uzmite autić i igrajte se s djetetom imitirajući zvukove : Brrrr, brrrr, brm- brm, brm –brm,

3. Uzmite telefon pa pričajte jedan sa drugim Drrrrr, drrrrrr, halo? Tko je? Drrrrrin, drrrin.

4. Igrajte se sa plišanim životinjama. Ja sam tigarrrrr, grrrrrrrr, pojest ću te, grrrrrrr

5. Leptir nam je došao na ruku i odletio: Frrrrrrrrr! Bitno je slijediti pravilo:od lakšega k težemu. Dakle, najprije u igri izgovaramo samo glas Rrrrrrrrr , potom kasnije ubacujemo jedno do dva slova da bismo dobili novi onomatopejski zvuk i tek na kraju, kada dijete čisto izgovara glas Rrrr, možemo tražiti od njega da za nama ponavlja riječi. Kada je dijete usvojilo u potpunosti izgovor glasa R, onda ga spajamo sa igrom slogova ili početnog slova: R,r,riba R,r,ribi G,g,grize R,r,rep

Pe-ro Žde-ro Je-de Je-lo

R,r,ruka M,m,mazi N,n,noga G,g,gazi

Isto tretiramo nemogućnost izgovaranja bilo kojeg drugog slova. Slova Č : Igramo se sa djetetom. Ukoliko nemamo igračku-vlakić, možemo je sami izraditi od kutijica na koje ćemo nacrtati prozore i povezati ih selotejpom. Time ujedno učimo djecu stvarati, igrati se izrađenim igračkama, a ne samo kupovnim. Imitiramo zvuk starinske lokomotive: Č-č...č-č,č-č...č-č, Ako dijete nikada nije vidjelo vlak, moramo mu ga pokazati, bilo na nekom filmu ( najčešće su to stariji

~ 13 ~

~ 13 ~

kaubojski filmovi) ili na nekom crtanom filmu. Zajedno imitiramo zvuk. Kada je dijete usvojilo glas kroz zvuk vlaka, onda krećemo sa slogovima: Ču -ču, ču-ču... . Dijete koje je savladalo izgovor slogova sa dotičnim glasom, može već učiti kratke rime: Ču-var ču-va če-tu ču-da.

Či-ča Mi-ča o-de pri-ča.

Mali mišić čuči, jer ga nešto muči. Čeka malo sira, zato nema mira.

Izgovor glasa Š: Kako moramo koristiti primjere iz izvorne stvarnosti, možemo odabrati šum radija ili šum šume. Za prvi primjer najbolje je dopustiti djetetu da na pravom radiju traži stanicu koju želi i pri tom imitirati šum između stanica. Nakon toga od kutijice izradimo radio, i nastavljamo igru ali sada smo mi ti koji stvaramo zvukove. Kada dijete nađe stanicu, možemo ispričati izmišljene, šaljive vijesti koje će dijete nasmijati, pa će poželjeti ponovno promijeniti stanicu uz imitiranje šuma samo da bi čuo vijesti. Isto radimo ukoliko imitiramo šum šume. Ali za to moramo sa djetetom prošetati parkom, da ono čuje kako „izgleda“ taj šum. Uzeti grane i njhati ih. Što ih dijete više njiše, to se više čuje šum. Isto ponavljamo kod kuće, ali stablo improviziramo svojim tijelom. Šuma šumi: Ššššššššššššš , šššššumi, ššššššuma, šššššš Roditelji se mogu postaviti u oblik stabla. Uzdignute ruke su im grane. a dijete je vjetar koji šumi i trči oko njih. Što dijete više šššumi, to se grane više njiššššu. Djetetu će biti smiješno kako se roditelj njiše pa će s veseljem imitirati šum vjetra. Kada dijete prestane šumiti grane se smiruju. Nakon što je dijete usvojilo glas, može se prijeći na napredniji izgovor kroz igru slogova:

~ 14 ~

~ 14 ~

Šu-ma šu-mi šaš se bu-ni.

Mala Maša na stol čuć, puna čaša pod stol buć.

Saša piše stol se njiše. Saša pije kiša lije.

PISANJE Naravno da se ovdje ne govori o pisanju, već o povlačenju crta u svim smjerovima, na različite načine. Djetetu ćemo ipak reći i pohvaliti ga: „O, kako ti lijepo pišeš!“, za svaku šaru koju napravi. Roditelji mogu uvelike pomoći djetetu koji polazi u prvi razred time, da aktivno utječu na razvoj motorike šaka. To znači da će mu pomoći osvijestiti mišiće ruku i šake te njegove prstiće . Pokazati mu što sve može sa prstima izvoditi. Uvježbanost korištenja mišića šake kasnije će djetetu dati dodatnu stabilnost u držanju olovke, te sigurnost u izvođenju bilo kojeg poteza bojicom ili olovkom.Olovka mu neće ispadati iz ruke kada krene u školu i neće ju osijećati nezgrapno u svojoj ruci. Zamislite da je ovo poglavlje posvećeno tjelesnom odgoju. Svi se vi sjećate da je gotovo uvijek uvodni dio sata tjelesne kulture služio za „zagrijavanje“. To zagrijavanje nije imalo za cilj samo podizanje protoka krvožilnog sustava već smo „zagrijavali“, prokrvljivali mišiće kojima ćemo se služiti. Zatim smo se malo istezali, i tek tada započeli sa glavnim dijelom sata. Pisanje, pa čak i samo povlačenje crta morate usporediti sa tjelesnim odgojem, jer se prilikom pisanja aktivira cijeli niz mišića ruke i šake, da bi pokretali cijeli sklop koščica šake. Šaka odraslog čovjeka ima već jake i razrađene mišiće, što nije slučaj sa djetetom predškolske dobi.

~ 15 ~

~ 15 ~

Pogledajte koliko koščica ima jedna šaka!

Da bi se svaki od ovih pregiba mogao savijati, potrebni su mišići da ih povlače na stranu koju želimo. Koliko je samo mišića uključeno u proces pisanja! Pri tom ne mislim samo na mišiće šake koji drže olovku. Njegova je ruka, sve do ramena u aktivnom položaju tijekom cijelog pisanja. Pogledajte samo koliko mišića tu ima!

~ 16 ~

~ 16 ~

Pa nije ni čudo da se djeca umore od pisanja! Dakle, kada dajete olovku ili bojicu djetetu u ruke, nemojte se čuditi ako je drži kruto i nema nimalo gipkosti u pokretu. Tu gipkost morate vi izvježbati. Kako? Naravno, igrom! Evo nekoliko igrica koje možete izvoditi sa djecom prije bilo kakve uporabe olovke ili bojice. Da bismo uopće nešto počeli raditi rukama, moramo prokrviti periferne kapilarice. Znači, masirati, trljati ruke. Vi možete sa djetetom imitirati pranje ruku, peglanje veša ili bilo što vam padne na pamet, samo da se ruka periferno zagrije. Nakon toga slijedi istezanje i zagrijavanje mišića šake. Pauk na ogledalu

~ 17 ~

~ 17 ~

Vježba služi za istezanje prstiju. Vježbu možemo izvoditi sporo ili sa izmjenom tempa. Kada vježbu izvodimo sporo, zadržimo se nekoliko sekundi u najistegnutijem položaju. Pri tom koristimo smiješne zvukove prateći tempo pokreta. Nakon pauka na ogledalu, okrenemo ruke da bi dobili situaciju „ogledalo na pauku“ , koja je u biti nemoguća, pa traje kraće jer ogledalo spljošti pauka. Također, ovim se pokretom istovremeno usvaja pojam koji će kasnije koristiti na satu likovne kulture i u matematici - simetrija. Dijete u ovom periodu doživljava simetriju kao nešto što je „isto s obje strane“. Kiša pada trava raste

Vježba služi za razgibavanje i zagrijavanje prstiju. Roditelj je taj koji u početku vodi igru, a kasnije je dijete lako prihvati i vodi. Bitno je da se ruka koja simbolizira kišu nalazi u višem položaju nego „trava“. Tada napravimo iznenadnu izmjenu: „Trava pada kiša raste“ pa drugu ruku podignemo više. Izmjenom ruku jačamo zadnje mišiće nadlaktice.

~ 18 ~

~ 18 ~

Slijedeće predložene vježbe služe za razgibavanje glavnog zgloba šake i jačanje mišića koji ga okružuju. On služi za pažljivo povlačenje crta u svim smjerovima. Ruke i prsti se sve više osvješćuju.

Hrvaju se ruke

Isprepletemo prste šake i lagano kružimo zglobovima kao da se ruke hrvaju. Pri tom možemo osmisliti dijalog, da djeci bude što zabavnije.

-„Hej, makni se, ja sam tu prije došla!“

-Nije istina, ja sam prva došla!“ -„Aaaa!“

-„Imam te u šaci! „

-„Nije nego ja tebe imam u šaci!“

~ 19 ~

~ 19 ~

Mire se ( maze)

Naravno da nećemo dozvoliti da ruke ostanu posvađane. One se uvijek na kraju moraju pomiriti.

-„Jooooj! - „Što se dereš tako!“ -„Prejako si me stisnula! Ne mogu disati!“ -„Oh, oprosti, evo, puštam. Bolje? -„Da, hvala.“ -„Jesam li te povrijedila? Oprosti. Nećemo se više svađati. Budimo tu zajedno!“

Ovo je inače dobra vježba i za učenje djece kako se peru ruke. Ponekad djeca čak do četvrtog razreda ne nauče pravilno prati ruke. Takvi uglavnom trljaju samo dlanove. Kao da ostatak šake ne postoji. Na ovaj se način osvješćuje i gornji dio šake, te postrance. Tako će u školi prije marende znati kvalitetno oprati ruke.

~ 20 ~

~ 20 ~

Zeko maše ušima

a.

Roditelj i dijete mogu se igrati i ujedno odlično jačati mišiće zgloba šake, te stražnjeg nadlaktičnog mišića. Ruke podižemo visoko iznad glave, ispružene dlanove postavimo poput ušiju zeca. Razgovarajući sa djetetom, mašemo lagano spojenim prstima, tj. Ušima.

Da bi dijete lakše prihvatilo igru, i tu smišljamo jednostavan dijalog:

-„ Hej, zeko! Znaš li gdje je moja kuća? Izgubio sam se... A lijepo mi je mama rela da se ne udaljavam od nje. Sada me može pojesti vuk, ili lisica! Joj, što da radim? Reci mi?“

Iz ovakvih dijaloga-igrica možete puno doznati u kojoj je mjeri dijete usvojilo vaše poučavanje da se ne smije u supermarketu odvajati od vas. Ako dijete reagira kako ste ga poučili, velika je vjerojatnost da se u dućanu neće neodgovorno ponašati i poći za prvom igračkom koju vidi.

~ 21 ~

~ 21 ~

Leptirići lete

Odlična vježba za zagrijavanje ruke i zglobova, ali i za jačanje mišića čitave ruke i ramenog pojasa, ukoliko leptirići „lete“ čas visoko, čas, nisko. Ovu vježbu možete izvoditi na mjestu, ali i u pokretu. Leptirići mogu letjeti po cijelom dnevnom boravku, kuhinji, na kauču malo popričati, a zatim nastaviti svoj let.

Patkice pričaju

Ukoliko radimo težu varijantu, dodavajući patkicama oči, vježba je odlična za stjecanje osjećaja za odvajanje motorike prstiju. Za početak, možemo uz pomoć ruku imitirati samo pačji kljun,te uz razgovor dviju patkica razvijamo

~ 22 ~

~ 22 ~

sposobnost komunikacije. Ovakav razgovor možemo koristiti kod djece koja su povučena i teže se povjeravaju. Ako ih nešto muči a dijete vam se ne želi povjeriti, ponekad se dijete lakše opusti i ispriča patkici što mu se dogodilo. U tom slučaju, što god vam ispričalo, makar vam se i ne svidjelo, završite igru do kraja na zabavan način i kroz igru nastojte dijete što bolje savjetovati i objasniti kako bi ta druga patkica odradila situaciju. U protivnom, ako odjednom postanete roditelj, umjesto patkice, velika je vjerojatnost da vam se više neće povjeravati na taj način.

Ruka hoda na dvije noge

Ovu igru djeca često sama izvode. Imaju dvije ruke, dakle jedan par može ići u šetnju i pričati. Brzo im prestaje interes jer se ruka uglavnom kreće u jednom smjeru najlakše, i ta je šetnja relativno kratka, samo do dužine ruke, osim ako se hoda duž stola. Roditelju ovo može poslužiti kao način da mu na šaljiv način ukaže koju knjigu mora uzeti u ruke jer će na dvije noge doći do nje. Može

~ 23 ~

~ 23 ~

pokazati gdje da odloži olovku, približi djetetu zadaću ako odbija pisati ili čitati, jer će ruka na dvije noge doći do knjige i pokazati mu stranicu.

Ribice

Odlična vježba za zagrijavanje šake prije bilo kakve vježbe povlačenja crta ili crtanja. Dlanovima okrenutim okomito prema podu imitiramo kretanje ribice, savijajući istovremeno zglobove prstiju i šake. Veću korist imamo ukoliko ribice „plivaju“ čas gore, čas dolje, jačajući tako i stražnje mišiće nadlaktice.

Da bismo promijenili dinamiku, ribice možemo zamijeniti sa puzanjem zmije ili puža koji se kreću puno sporije.

Djeca vole izmjenu ali i repeticiju. Na primjer, dok su ribice ispred vas, na povik „Tuljani!“ ribice bježe iza glave da se sakriju. To znači da će dijete morati visoko podignuti laktove da bi spasio ribice od pogibelji. „Opasnost prošla!“ – i ribice se ponovno vraćaju u prijašnju kolotečinu. Na dogovor povika „Laku noć“ ribice odlaze spavati iza leđa, to znači da će dijete morati ruke saviti prema iza i zadržati ih neko vrijeme u tom položaju, sve do povika: „Jutro!“, kada ribice ponovno izlaze vani.

Kod svih vježbi , bitno je izmjenjivati rad sa prstićima kada su ruke u gornjem položaju, pa nakon toga u donjem položaju. Time istovremeno zagrijavamo i mišiće ramenog pojasa, te mišiće iznad lakta. Posebno je važno ojačati mišiće koji podižu lakat, jer ćete primijetiti da će prvašiću isprva biti jako teško držati ruku u položaju za pisanje. Ako se prvašiću ruka za vrijeme pisanja polako spušta, klizi

~ 24 ~

~ 24 ~

prema dolje, znat ćete gdje je problem. Zamislite jednog klavirista koji krivo drži ruke! Nikada neće imati vrhunsku izvedbu. Vaše dijete umjesto instrumenta- klavira, ima instrument- olovku! Potrudimo se zajedno da njegova izvedba bude vrhunska.

Jačanju posebne grupe mišića koji lakat drže da ne padne pod klupu pogodovati će igra koka. Dlanove položite na ramena a laktove podižite gore- dolje uz kokodakanje. Djetetu će to biti smiješno pa će brzo prihvatiti igru, naravno , samo ako koke budu međusobno pričale. A pričati možete o svemu: kakvo će sutra biti vrijeme, koliko je crvića danas našla u zemlji ( možete ih izbrojati ), koliko su jaja snesle, komentirati ponašanje ostalih životinja itd., jedna koka može biti vegetarijanac, druga može biti tehnički osviještena, treća može pričati samo kineski itd. Bitno je da ste djetetu zanimljivi, da razvijate s njim dijalog a ujedno stvarate preduvjet ruci za početno pisanje.

Naravno da će ga učiteljica u školi upozoriti da ruku položi na klupu da mu pisanje bude lakše. No, kako je prvašić u školi najčešće prvi puta suočen sa samostalnom organizacijom svog prostora na klupi, desit će se puno puta da piše na samom rubu klupe, dok će mu bilježnice biti na sredini. Ili će kraj sebe imati jačeg prijatelja koji će mu zauzeti i njegov dio klupe.

Sunce sja

Ova se vježba može sa djecom raditi u prirodi, jer otvara prsni koš . U tom slučaju improvizirati ćemo Sunce praveći što veće kolutove objema rukama simetrično. Pri tom ćemo duboko disati i pročišćavati pluća. Svaki puta kada se ruke

~ 25 ~

~ 25 ~

odmiču od tijela i uzdižu ćemo udahnuti, a kada se približavaju tijelu, izdahnuti. U kući možemo uzručiti, stisnute šake otvoriti, prstiće raširiti kao da prosipamo zrake sunca posvuda. Zatim skupimo ruke, stisnemo šake, pa ruke predručimo, ponovno orvorimo šake i prstiće ispružimo, zatim ponovno stisnutim šakama privučemo ruke te ih odručimo, ponovno otvarajući prstiće. Uz pokrete možemo i izricati rimu, svaki pokret jedan slog.

SUN - CE GRI - JE MI - LO MI - JE

SUN-CE ŽA-RI

TRA-VU PA-LI

SUN-CE GLE-DA O-BLAK S NE-BA

Uz pomoć ruku možemo ispričati cijelu priču. Možemo slobodno malo zaći i u područje pantomime : Obzirom da je predivan sunčan dan, mama je stavila robu prati. Rukama okrećemo čas u jednom čas u drugom smjeru kao da se veš pere. Nakon toga rukama stavljamo veš sušiti. Jedan po jedan komad veša. Pri tom možemo komentirati:“Majica, hlače, gaće, ručnik, još jedna majica...“ Kada smo stavili veš sušiti, dlanovima imitiramo veš koji se suši. Lagano se njišući na vjetru. Odjednom zapuše jači vjetar, majice vijore, vijore! Opet se smirio vjetar. Djeca vole repeticije koje su im poznate, pa će rado prihvatiti nekoliko izmjena tempa. Kada se vjetar smirio, Sunce ponovno sja. Dolaze oblaci. Ruke spojimo iznad glave čineći krug.To je oblak iz kojega će kiša početi padati. „Brzo“ Pokupimo veš!“ Sada skidamo sav veš koji smo stavili.: „Majica, hlače, gaće, ručnik, još jedna majica...“ Oblak je i dalje tu. Počinje padati kiša. Rukama imitiramo sijevanje. Sakrij se! Gdje? U

~ 26 ~

~ 26 ~

kuću! Ne smiješ biti ispod stabla! Sada možemo priključiti vježbu prstićima-kiša pada trava raste. Nakon toga ponovno Sunce sije.

Ovakvih priča možemo izmišljati sa djecom obzirom na bilo koju prigodu, djelujući pri tom ne samo na jačanje mišića te razvoj motorike šake i prstiju, već djelujući i edukativno na njih. Svaka naša priča mora poučavati, jer se djeca lako užive u situaciju a stečena znanja duboko im ostaju usađena. Tome su nas poučavali još od davnina: Da je Crvenkapica slušala mamu, izbjegla bi neprilike. Pričom se djeci usađuje u svijest da neposluh povlači za sobom posljedice.

Jeste li ikada razmišljali o tome da unatoč maćehi koja je bila loša prema njoj, Pepeljuga joj nije nikada izrekla ružnu riječ. U podsvjest djece se usađuje da ne treba mrziti i da čovijek nikada ne smije izgubiti sebe. Pogledajte samo Snjeguljicu. Ona je protjerana iz kuće, ali nije postala zbog toga ljuta. Bez obzira što njoj treba pomoć, ona i dalje ostaje dobra u duši i pomaže patuljcima. Ova nam priča usađuje pojam o plemenitosti. Sve priče nam daju vjeru u budućnost, da će jednoga dana doći princ na bijelome konju, jer se on uvijek pojavi. Dakle, ne gubite nadu! Naravno da priča mora imati sretan završetak jer želimo odgajati optimiste, a ne djecu u strahu.

Na djecu se djeluje već u najranijoj dobi, ali mnogi roditelji često nisu svjesni koliko djeca upijaju sve što čuju i vide oko sebe. Dok vi sjedite i pričate sa prijateljem ili prijateljicom, nemojte misliti da djeca ne razumiju što govorite. Možda i ne razumiju, ali vas definitivno oponašaju. Zato roditelji moraju paziti što govore pred malom djecom, jer će ona to sve jednog dana reproducirati u školi i van nje.

~ 27 ~

~ 27 ~

Želite li da vam se djeca kvalitetno razvijaju, spriječite im gledanje pojedinih serija na televiziji, pogotovo ako još nisu izgradili sustav vrijednosti. Što je ispravno, a što ne. Na djecu se lako može djelovati. Ipak su to serije za odrasle a ne za djecu. Djeca u toj dobi upijaju sve oko sebe kao male spužvice. Na žalost, nemaju mogućnost filtriranja dobroga od lošeg. Na televiziji se često obračuni rješavaju nasilno, u sapunicama ima jako puno mržnje i prolivenih suza. Ne biste vjerovali koliko roditelja ne primjećuje da im djeca gledaju „sapunice“ koje će im u svijest usaditi sve osim plemenitosti, pomirbe i sl. To će se desiti ne zbog toga što „sapunice“ nemaju notu pravde i sl. , već zbog toga što dijete neće seriju poimiti u cjelini, kao što to poima odrastao čovjek. Dijete iz serije upija samo sekvence, dijelove teksta, upečatljivu mimiku kao kod vrištanja, nervoze, plača, svađe. I onda se roditelji pitaju odakle djetetu neprimjereno ponašanje kada se nitko od njih u obitelji ne ponaša tako? Ipak, obrazac ponašanja prekopirali su iz sekvenca koje su im se iz dana u dan usađivale u svijest. Zato obratimo pozornost na to što želimo da se djetetu usadi u svijest.

Ne podcjenjujte ovaj izuzetno važan period prije polaska djeteta u školu, jer se neki obrasci naučenog , prekopiranog ponašanja, ophođenja prema drugima, reagiranja na vanjske poticaje poslije u školi teško ispravljaju. Vjerojatno ste čuli poznati dijalog kada je majka osmogodišnjeg djeteta izjavila psihologu kako je došla na razgovor jer želi sina dobro odgojiti, a psiholog joj je na to odovorio: „Gospođo, pa već ste u zakašnjenju punih 8 godina!“

Nemojte misliti da će vrtić ili škola odgajati vaše dijete, u smislu da ćete za svaki neuspjeh ili loše ponašanje djeteta kriviti ustanovu, učitelja ili loše društvo u susjedstvu. Škola

~ 28 ~

~ 28 ~

jeste odgojna i obrazovna ustanova, ali bi ipak roditelj trebao biti glavna karika, da sve to potvrđuje svojim primjerom, stojeći kao čvrsti stup, budeći u djetetu osjećaj sigurnosti i stabilnosti. S druge strane, vrtići i škole će učiniti sve što je u njihovoj moći da vaše dijete nastavlja sigurnim putem napredovanja. Zbog toga su informacije za roditelje izuzetno važan faktor. Nastojte barem jednom mjesečno doći u školu i informirati se o djetetu.

Ukoliko postoji problem kod vašeg djeteta, što ga prije doznate, prije će se moći početi rješavati. Dječji problemi odraslom čovjeku često djeluju banalno, ali djetetu može poljuljati njegov mali svijet. Zato je od velike važnosti od početka stvoriti naviku prepričavanja događaja i doživljaja u školi a nakon toga njihovog komentiranja: „Misliš li da je Marko bio u pravu? Je li Marko baš morao lupiti dječaka? Što misliš, kako se dječak osijećao? Kako je Marko mogao drukčije postupiti?“ Ovakvim pitanjima puno ćete doznati o mogućim reakcijama vašega djeteta, ali i utjecati na njih. Neka se djeca nerado otvaraju roditelju kao „roditelju“ ali ukoliko roditelj razgovor započne šaljivom rukom, veća je vjerojatnost uspjeha. Također, pojedina djeca će lakše neke događaje ispričati ukoliko to ne pričaju oni sami, već netko drugi: ruka, prstić, lutka, plišani medo i sl. Ukoliko se vaše dijete zadovoljilo igrom ruku, dodajte prstiću malo više osobnosti.

~ 29 ~

~ 29 ~

Za razne frizure odličan je staniol.

Možemo dobiti zaista frizure koje želimo. Muškarca ili ženu,

baku ili djeda, dječaka ili djevojčicu...

Jednu frizuru

napravimo djetetu na prstić, drugu nama, i

pričamo s njima o čemu god želimo.

Šarena folija čokoladne praline odlično će pristajati plavuši ogrnutoj salvetom, oh, pardon, svilenim plaštom. Flomasterom nacrtamo oči i usta. Usta mogu biti nasmiješena ili tužna, ovisno o situaciji i što želimo postići u dijalogu.

~ 30 ~

~ 30 ~

Pipi Duga Čarapa može imati ogromne kečke, što će djeci biti vrlo simpatično i zabavno, posebice djevojčicama.

Može otići u frizerski salon, i poželjeti drugačiju frizuiru, koju će dijete lako napraviti. Pipi može biti oduševljena frizurom ali se može i užasnuti kada se vidi u ogledalu i tu možete sa djetetom odigrati vrlo smiješnu scenu.

U svakoj je sceni bitno da se pronađe mirno riješenje, tj. da obje strane budu zadovoljne i da na kraju zavlada primirje.

~ 31 ~

~ 31 ~

Priča o crvenkapici i vuku bit će zanimljivija ako djetetu odigrate uloge uz pomoć ruku. Crvena mrežica u kojoj ste kupili krumpir ili crvena salveta, šal, majica, čarapa...čega se prije domognete, bit će odličan Crvenkapičin ogrtač. Druga ruka će vam biti vuk sa velikim ustima.

Sa vremenom, kako nas djeca uvijek imitiraju, dijete će samo pokušati prstima izvesti isto što i vi, i time jačati mišiće šake i koordinaciju pokreta prstiju.

Kako dijete napreduje, dijalozi će postajati složeniji. Sada možete vi imati jednu ulogu, a on drugu. Razlika je u tome što u početku dijete samo kreira pitanje i odgovor, što mu je lakše. U naprednijoj formi dijaloga, on mora odgovoriti na pitanje koje nije unaprijed znao, nego se mora snaći u situaciji.

Crvenkapica također može ispitati vuka kako je bilo u školi. Velika je vjerojatnost da će dijete preko vuka prepričati

~ 32 ~

~ 32 ~

vlastite doživljaje i događaje u školi, pa ćete tako moći djelovati na neke njegove neželjene reakcije.

Ukoliko vaše dijete nema problema u školi, vaš dolazak na informacije dat će mu do znanja da ga pratite, da se zanimate za njegov rad. Ukoliko ga za ostvareni uspjeh i pohvalite, s većim će žarom izvršavati školske obveze ponoseći se što vas nije iznevjerio.

Roditelji koji ne dolaze redovito na informacije nesvjesno daju djetetu do znanja da ih ne zanima škola. Naravno da će se u djetetu stvoriti pitanje: Ako npr. mog tatu ne zanima škola, to vjerojatno nije nešto bitno. Zašto bi onda zanimala mene?

Dobro je da roditelji već prije polaska djeteta u školu zauzmu pozitivan stav o tome: „Joj, kako će ti lijepo biti u školi! Jedva čekam da mi ispričaš kakav ti je bio prvi dan! Ponosan/ponosna sam na tebe!“ Ne biste vjerovali koliko se puta u autobusu ili na javnim mjestima mogu čuti roditelji, bake, djedovi kako prijete djeci: „Vidjet ćeš ti kad dođeš u školu, tamo će ti pokazati!“, „Čekaj, čekaj dok dođeš u školu!“ Takvim se izjavama razvija strah i odbojnost već i prije prvog susreta sa školom. To vam je slično kao i ako se u djetetu razvije strah od mraka. Posljedice ga mogu pratiti i kada bude odrastao. Isto je i sa strahom, tj. odbojnošću za školu. Dijete će svaku situaciju gledati sa strahom, umjesto da nastavu promatra opušten a samo opušteno dijete može biti na satu kreativno i dati maksimum od sebe. Drugi bitan moment je činjenica da je tu informaciju ( da je u školi strašno) izrekla osoba kojoj vjeruje, dakle, svaka informacija koju mu Vi kažete, ima veću težinu.

~ 33 ~

~ 33 ~

Prvi je razred općenito bitan dio djetetovog života, jer dobar start znači i više samopouzdanja. Više pouzdanja znači manje tenzija, dakle na satu je puno opušteniji, ne boji se, ne sumnja u sebe. Samo takvo, opušteno dijete može ispoljiti svu svoju kreativnost, bez psihičkih kočnica. Ta sigurnost će mu omogućiti da djeluje. Na satu će se aktivnije javljati, neće se ustručavati postaviti pitanje, zamoliti učiteljicu za pomoć ako zastane. Sve to neminovno dovodi do dobre ocjene , dakle, čim dijete osjeti da je uspjelo, ponovno će osjetiti samopouzdanje koje će ga voditi u novi kružni ciklus.

samopouzdanje

opuštenost

kreativnost akcija

uspjeh

~ 34 ~

~ 34 ~

Posebno budite pažljivi kod dosljednosti. Ako djetetu nešto obećate, nastojte to ispuniti, jer time mu gradite sustav časti. Dosljednost se ne odnosi samo na pohvale: „Bravo, bio si dobar, za nagradu ću ti sašiti torbu“ . Dosljednost je izuzetno bitna i kod sistema kazni: „Napravila si nešto jako ružno! Danas nema gledanja.crtića prije spavanja!“ Naravno da će dijete moliliti, možda čak i zaplakati, želeći ipak dobiti „svoje“. Budite dosljedni. Time ga učite da poštuje vaše odluke. Da shvaća ozbiljno vaše riječi. Znat će, da će,učini li nešto loše, biti kažnjen, pa će tri puta razmisliti prije nego li „zgriješi“ Ako vas dijete uspije nagovoriti da promijenite vaš sustav vrednovanja, našao je formulu koju će i ubuduće koristiti. Sa vremenom, bilo koja vaša prijetnja neće mu puno značiti. Ako se kasnije roditelj odluči prijetnju i ispuniti, od djeteta će dobiti samo revolt i prkos. Ponekad takav slučaj imamo priliku vidjeti u dućanu:dijete vrišti, bacajući se na pod jer želi da mu mama kupi ono što je naumio. Za naslutiti je da je tom djetetu do tada uvijek bilo sve udovoljeno, i da je naučeno dobijati što god poželi. Ako se desi da majka u tom trenutku zaista nema novaca, dijete to neće razumjeti, jer mu tu karakternu osobinu suosjećajnosti nismo usadili. Kada takvo dijete dođe u školu, biva često u konfliktu sa drugom djecom. Npr.: ono želi pošto-poto biti prvi u redu. Naravno da će se truditi trčati i stići prvi, ali ako to ne uspije, neće se miriti sa činjenicom. Zato će bez grižnje savjesti izgurati onoga tko je došao prije. Naravno, nakon toga svađa, pa čak i tuča vrlo su vjerojatni. Ako za marendu nije dobilo ono što je htjelo, iz revolta će cijeli dan biti gladan i plakati. Glavu će spustiti i svi će mu biti krivi. Naravno da nećete pustiti dijete gladno, ali sa pričom, prijateljski, puno možemo postići. Naravno da ćete kao roditelj nastojati djetetu pružiti najviše

~ 35 ~

~ 35 ~

i najbolje što možete, ali najbolja stvar koju mu možete dati jesu kvalitetne karakterne osobine.

Umjesto kupnje skupe igračke, naučimo ga dodavati i hvatati loptu. Naučimo ga da cijeni ono što ima i da se dobija prema zaslugama. Umjesto guranja u aktivnosti za koje „mislimo“ da treba ići, osluhnimo njegovu pravu bit i otkrijmo pravi talenat u njemu.

POVLAČENJE CRTA Roditelji ne bi trebali inzistirati na tome da dijete nauči prije škole pošto-poto pisati slova. Ali bi bilo izuzetno vrijedno kada bi sa djetetom poradili na povlačenju crta. Naime, prilikom pisanja slova u školi, pogotovo onih velikih tiskanih, bitno je paziti na povlačenje crta odozgo prema dolje i slijeva na desno. To je izuzetno bitno za slova poput I, T, P, B, D, E, F, H jer ukoliko se ne pišu na taj način, slova

Umjesto kupnje skupe igračke, naučimo ga dodavati i hvatati

loptu.

Najbolja stvar koju možete„dati“ djetetu jesu kvalitetne

karakterne osobine.

~ 36 ~

~ 36 ~

izgledaju vrlo deformirano a s godinama se izgled slova uglavnom pogoršava. Ukoliko se piše nalivperom, takvo povlačenje linija može uzrokovati packe i prskanje tinte. Evo primjera za slovo P

P Ukoliko se crta povlači odozgo-dolje, lakše je napraviti ravnu crtu, ali i zaustaviti ruku na vrijeme, određujući time veličinu slova. Trbušćić koji tada povlačimo možemo puno simetričnije povući. Kao polumjesec.

Ukoliko povlačimo crtu odozdo prema gore, nećemo nikada dobiti lijepi gornji kut, jer se ruka ne zaustavlja, već, spontano prelazi u polumjesec i time stvar preveliku krivinu. Dakle, dok kod prvog slučaja imamo: crta, pauza, crta, u drugom jedna crta odmah prelazi u drugu.

Bitno je naglasiti da dosta djece prvaša koji dolaze sa predznanjem pisanja slova ima taj problem. Mnogi će vam učitelji potvrditi koliko je teško otkloniti naviku povlačenja crta u suprotnom smjeru od onog koji je naučio. U toj nakani moraju biti ustrajni i učitelj i roditelji. U biti, dijete

~ 37 ~

~ 37 ~

mora biti svaki puta pod nadzorom kada piše slova,kako u školi, tako kod kuće, da bi se odmah ispravio u pisanju. Kada dijete počne samostalno pravilno povlačiti crte, bez vašeg upozorenja, opet nećete biti potpuno sigurni da spontano, bez vas neće opet povlačiti na prijašnji način. Zašto inzistirati na povlačenju crta na određeni način?

Na nastavi hrvatskoga jezika, način povlačenja crta odrazit će se na urednost pisanja te čitkost napisanog sadržaja. Ta vještina koristit će mu i u matematici, u geometriji a u starijim razredima na satovima tehničkog odgoja. Crte se ravnalom uvijek povlače slijeva na desno. Ukoliko povlačite suprotno, crta vam nikada neće biti uredna, osim ako je ne povučete lijevom rukom.

Kako vježbati s djetetom?

Dijete u prvom razredu uglavnom tek razvija osjećaj za orijentaciju na papiru, pogotovo na velikom papiru. Ono što odrasli čovjek poima kao crta odozgo prema dolje, djetetu na ravnom ima značenje: povlačim crtu izdaleka prema sebi. Stoga možete prije toga djetetu staviti papir ne na stol, vodoravno, nego ga zalijepiti na zid, okomito. Sada će, nacrtate li na tom papiru oblak, dijete moći crtati kišu kako pada, tj. povlačiti crte odozgo prema dolje. Tek nakon toga možemo od njega tražiti da na vodoravnom papiru povlači crte „odozgo“ prema „dolje“ jer će mu sada to imati smisla. Možda vam sve ovo izgleda smiješno i nepotrebno, ali dijete stvari ne gleda na način na koji odrasli gledaju.

~ 38 ~

~ 38 ~

Roditelji mogu zaista puno učiniti za dijete prije polaska u školu. Stvari koje su naizgled nebitne, mogu djetetu život u školi olakšati ili otežati.

Nemogućnost samostalnog oblačenja će mu usporiti odlazak u dvoranu za tjelesni odgoj, a ukoliko ne zna vezati vezice, stalno će ovisiti o drugome.

Ukoliko se na vrijeme ne suzbije prevelika posesivnost, u školi će se odraziti svađom jer neće željeti posuditi svoju olovku.

Ukoliko se ne suzbije egocentričnost, u školi će se odraziti nametanjem pred drugima i svađom.

Prilagodite li se djetetovom razmišljanju, puno ćete ga lakše

dovesti do cilja.

~ 39 ~

~ 39 ~

Roditelji su TEMELJ dječjeg ponašanja, načina razmišljanja i gledanja na stvari.

Budite djetetu oslonac, podrška, ali ne zaboravite da pravi put balansira između dvije suprotne strane:

nježnosti i čvrstoće,

ljubavi i strahopoštovanja,

pohvale i kazne,

popuštanja i dosljednosti.

Roditelju nije lako samom balansirati i tražiti najbolji put odgoja. Zato smo svi ovdje da pomognemo djetetu, ali i roditelju. Vrtići i škole, ovdje su zbog Vas. Obratite im se s povjerenjem.

Niti jedno pitanje nije glupo.

Niti jedna nedoumica nije smiješna.

Za dobar put, nikada nije kasno.

Svako dijete zaslužuje najbolji start.

SRETNO !

~ 40 ~

~ 40 ~

Literatura :

I. Andreis, D. Jalšovec: „Anatomija i fiziologija“ , Školska knjiga, 2009.

II. Dr. S. Jovanović: „Anatomski atlas“ III. David George „Obrazovanje darovitih“ Educa,

Zagreb, 2005. IV. Ewald Terhart „Metode poučavanja i učenja“,

Zagreb, Educa 2001. V. Guido Petter , Converszioni psicologiche con gli

insegnanti, Giunti Barbera, 1986. VI. V. Andrilović, M. Čudina, „Osnove opće i razvojne

psihologije“ ŠK, Zagreb, 1986.

~ 41 ~

~ 41 ~

Biografija autorice

Rođena u Rijeci gdje završava Pedagoški fakultet. Radi 25 godina u OŠ San Nicolo kao učiteljica u hrvatskim odjelima.

Piše dječje priče i pjesme na čakavštini. Svoju priču “Prvi let” oblikovala je kao scensku priču te sa svojim učenicima na Lidranu 2005. godine osvajaju 1. državno mjesto.

Režira dječje predstave za razne prigode na engleskom, talijanskom i hrvatskom jeziku ( obljetnice škole stranih jezika Euroway, obljetnica časopisa Arcobaleno ).

Na poziv Učeničkog doma Kvarner kao vanjski suradnik osmišljava scenarij za predstave kojima tri godine zaredom osvajaju 1. državno mjesto na Domijadi.

Priča “Prvi let “ objavljena je dvojezično u sklopu IV. izdanja manifestacije „Dani talijanske kulture” uz pomoć Generalnog konzulata Italije u Rijeci, Pučkog sveučilišta u Trstu, Talijanske unije, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Italije.

Instruktorica i trenerica ronjenja na dah. Postavila prvi hrvatski ženski rekord u ronjenju na dah te osvojila Kup “Heart of Europe” u Austriji.

Dvadeset godina posvetila je poučavanju disanja dijafragmom te ističe važnost pravilnog disanja na brojnim predavanjima ( 2. Kongres podvodne i hiperbarične medicine Alpe Adria, Zadar, 2006. , radionice disanja u udruzi žena operiranih od raka dojke, predavanja i radionice za učitelje i rehabilitatore , te brojna druga predavanja.