Prikaz ljudskog lika u crtežima djece rane ipredškolske dobi

Mićanović, Petra

Undergraduate thesis / Završni rad

2019

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Teacher Education / Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:777147

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-26

Repository / Repozitorij:

University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI

STUDIJ

PETRA MIĆANOVIĆ

ZAVRŠNI RAD

PRIKAZ LJUDSKOG LIKA U

CRTEŽIMA DJECE RANE I

PREDŠKOLSKE DOBI

Zagreb, rujan 2019.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI

STUDIJ

PREDMET: Metodika likovne kulture

ZAVRŠNI RAD

Petra Mićanović

Prikaz ljudskog lika u crtežima djece rane i predškolske dobi

MENTOR: prof. mr. art. Kristina Horvat Blažinović

Zagreb, rujan 2019

1

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Sažetak .................................................................................................................................... 1

Summary ................................................................................................................................. 2

1. UVOD .............................................................................................................................. 3

2. VAŽNOST LIKOVNOG IZRAŽAVANJA ................................................................. 5

3. RAZUMIJEVANJE DJEČJEG LIKOVNOG STVARALAŠTVA ............................... 7

3.1. Istraživanje dječjeg crteža ............................................................................................ 7

3.2. Elementi dječjeg crteža .............................................................................................. 10

4. RAZVOJNE FAZE DJEČJEG LIKOVNOG STVARALAŠTVA .............................. 14

5.FAZA IZRAŽAVANJA PRIMARNIM SIMBOLIMA (FAZA ŠARANJA) ............... 16

5.1. Značenje kruga ........................................................................................................... 23

5.2. Glavonošci .................................................................................................................. 24

6. PRIKAZ LJUDSKOG LIKA U FAZI SLOŽENIH SIMBOLA .................................. 26

6.1.Transparentni oblici i rendgenski prikaz .................................................................... 31

6.2. Spolne razlike ................................................................................................................ 32

6.3. Profil ........................................................................................................................... 33

7. FAZA ŠEME I FAZA POČETNOG REALIZMA ....................................................... 35

9. POKRET ........................................................................................................................... 42

10. LJUDSKA FIGURA U PROSTORU ........................................................................... 44

11. LIKOVNE AKTIVNOSTI U VRTIĆU – PRAKTIČNI DIO RADA ........................ 45

11.1. Crtanje autoportreta ................................................................................................ 46

11.2. Crtanje balerininog plesa ........................................................................................... 52

12. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 59

LITERATURA ..................................................................................................................... 60

POPIS ILUSTRACIJA ........................................................................................................ 61

Kratka biografska bilješka .................................................................................................. 62

IZJAVA O SAMOSTALNOJ IZRADI RADA ................................................................. 63

1

Sažetak

Osnovni cilj ovog završnog rada je prikazati faze razvoja dječjeg likovnog

stvaralaštva, konkretnije razvoj prikaza ljudskog lika u djece rane i predškolske dobi.

Mnoga istraživanja su provedena u razvoju likovnog stvaralaštva. Tako su

Lowenfeld i Brittain odredili šest faza razvoja. U završnom radu istražene su , uz

pomoć literature, prve dvije faze dječjeg likovnog stvaralaštva, koje obuhvaćaju fazu

šaranja ili fazu izražavanja primarnim simbolima, a ona obuhvaća djecu od dvije do

četiri godine starosti. U toj fazi je značajan prilog ostavila Rhoda Kellog koja je

proučavala razvoj prvih šara, koje su preteča za razvoj složenijih simbola. Nakon

faze šaranja , nastupa faza izražavanja složenim simbolima ili predšematska faza,

koja se proteže od djetetove četvrte do sedme godine života.

Razlike između tih dviju faza su vrlo velike, jer kako se dijete razvija i raste,

spoznaje svijet koji ga okružuje, tako njegova sposobnost i u likovnom stvaralaštvu

raste. Počeci likovnog izražaja kreću od linija- titrajućih, izlomljenih, kružnih.

Nakon linija zatvara se prvi oblik pomoću kruga, a kasnije i četverokuta.

Prepoznatljivi lik u tim počecima je takozvani glavonožac, koji s razvojem djeteta

napreduje i dobiva sve više detalja, dok se ne preobrazi u reprezentativnu figuru

prikaza ljudskog lika.

Saznanja koja su predstavljena u teorijskom dijelu rada, su u praktičnom dijelu rada

potvrđena. Likovne aktivnosti provedene s djecom u dobi od dvije do sedme godine

života, te njihovi crteži jasno potvrđuju sve faze razvoja u likovnom stvaralaštvu. U

provedenim aktivnostima su također dobivena jasna saznanja o važnosti materijala,

tehnika i poticaja koji se nude djeci kako bi se djeca mogla izraziti, ali i o znanju

koje odgojitelji trebaju imati da bi poticali i omogućili djeci nesmetan i potpun razvoj

u svim segmentima njihova života.

Ključne riječi: dijete, crtež, likovno stvaralaštvo, razvojne faze likovnog

stvaralaštva djece, ljudski lik.

2

Summary

Fundamental purpose of this final report was to represent stages of

artistic development in childrens growth, especially development of human figure

image at toddlers and pre- school children.

Lowenfeld and Brittain described six stages of artistic development. In this report the

basis is on first two stages of artistic development. First stage is known as Scribbling

stage which includes drawing*s of children from age two to four. Rhoda Kellog

observed the occurrance of specific patterns common to al human beings that are

expressed by children, from first mark to representational objects such as humans.

Preshematic stage appearse after Scribbling stage and it includes children age from

four to seven.

Differences betwen this two stages are very large because children evolve, grow an

realize the world around them, and also their ability in artistic development.

Earliest drawings are various types os scribbles including disordered, longitudional

and circular vibrating lines. After that period children draw representational simbols,

round shaped and square shaped figures. Recognizable formo f Tadpole are drawed

by children an that Tadpole is growing and gets details until it becomes a

recognizable shape of a human figure.

Cognitions which are represented in theoretical part of this report are in prectical part

confirmed.

Artistic activities carried out with children from age two to seven and their drawings

are confirming all stages of artistic development. Artistic activities which are carried

out are also clearly obtaining the meaning of materials, techniques and

encouragmante in child*s artistic development. We can see the importance of all of

these for young children to develop and learn and grow in all parts of their lives.

Key words: child, drawings, artistic development, stages of artistic development,

human figure.

3

1. UVOD

Posebno i unikatno u čovjekovom procesu razvoja i učenja su prednosti i

mogućnosti. Kad mi, ljudska bića, učimo, taj nas čin vodi iznad onog što znamo,

vodi nas do mogućnosti. Upravo nas je ta mogućnost svojstvena ljudskim bićima

dovela do izuma i elaboracija ljudske kulture. Svaka kultura, primitivna ili

civilizirana, posjeduje svoja znanja, načine bilježenja i shvaćanja svijeta koji nas

okružuje, koje treba istražiti. Od davnih vremena kulture bilježe crtežom svoju

povijest, svoj rad, vrijednosti. Po zidovima špilja, hramova, piramida, crtežima

prikazuju ono bitno za svoju kulturu, običaje i život. Upravo u istraživanju svijeta

koji nas okružuje najbolje možemo učiti s djecom. Uzbudljivo je konstruirati

spoznaje zajedno s djecom. Zajedno rastemo, zajedno stvaramo i postižemo nova

saznanja. Djeca su umjetnici, izumitelji, znanstvenici i istraživači. Istražuju svijet

oko sebe. Spontana su, emotivna, sazrijevaju postepeno. Dijete svoj doživljaj oko

sebe, svoje promatranje, svoja saznanja, otkrića, emocije, spontanost pretapa u

likovni izraz. Njihovi počeci su spontani, oni postepeno upoznaju likovne tehnike i

materijale, izražavaju se primarnim, a potom složenim simbolima. Kreću s

ovladavanjem sredstava rada od primarnih simbola do složenih simbola, te

prepoznavanja stvarnosti. Naravno da postoje individualne razlike u tom razvoju koje

ovise o sposobnostima, mogućnostima i nasljednom faktoru te okruženju u kojemu

se pojedinac razvija. Isto tako se razvija i prikaz ljudskog lika kao jednog od

primarnih tema u dječjem likovnom stvaralaštvu. Mi smo tu da taj razvoj pratimo,

potičemo, promatramo te da čujemo, prepoznamo i vidimo dječje mogućnosti i

interese. Uz to im moramo osigurati sva moguća sredstva za njihov cjelovit i

optimalan razvoj.

Djeca su čarobnjaci mirisa, boja i zvuka i nitko nije veći majstor u otkrivanju

tih titravih tajni od djece. Djeca su genijalna u oduhovljavanju pojava. Radosti jedne

poslijepodnevne rasvjete, muzikalnu ljepotu mjesečine pod krošnjom kestenova,

noćnu vožnju u vlaku ne može doživjeti svečanije od djeteta – nitko. U

neoskvrnutom još osjećaju prostora u šarenilu boja i mirisa, djeca stoje pred

događajima naivno i to prvotno gledanje jeste najvrjednije, jer je neposredno

razotkrivanje zastora nad scenom koja se trajno objavljuje čovjeku kao tajna

vlastitog života. (Krleža, 1932, Povratak Filipa Latinovicza).

4

Tema ovog rada proizašla je iz vlastite ljubavi prema likovnom stvaralaštvu. Već

nakon prvog sata metodike likovne kulture pomislila sam koliko različitih poticaja

metoda i načina rada postoji. Na koje sve načine djeca putem likovnog izražaja mogu

izraziti osjećaje, potrebe, koliko se iz samog njihovog crteža vidi što sve znaju i kako

otkrivaju te uče o okolini kojom su okruženi. Polazeći od toga odlučila sam detaljnije

pristupiti temi razvoja crteža ljudskog lika djece rane i predškolske dobi. Ali ne samo

fazama razvoja, već i onome što im i kako približiti da bi otkrili svijet oko sebe,

kakve i koje poticaje im pružiti da razvoj bude što bolji i potpuniji. Djeca koriste

umjetnost, odnosno slikanje i crtanje kao način iskazivanja svog doživljaja svijeta

koji ih okružuje. Djeca koriste umjetnost kao način učenja putem razvitka koncepta

koji daje vidljivu formu, putem simbola koji su apstrakcija okoline, putem

organiziranja i pozicioniranja tih simbola u cjelinu. Likovno je izražavanje

dinamična i jedinstvena aktivnost koja ima iznimne potencijale za učenje i razvoj

djeteta. Proces crtanja, slikanja i konstruiranja raznih materijala i elemenata te

njihovo iskustvo i doživljaj istih i sklapanje u cjelinu s potpuno novim značenjem. U

tom procesu interpretacije okoline djeca nam daju više od crteža ili skulpture. Daju

nam dio sebe: kako razmišljaju, osjećaju i vide. Uočavamo da iz godine u godinu, od

individue do individue mogućnosti učenja ne zauzimaju samo intelektualno, već

socijalno, emocionalno, perceptivno, fizičko i psihičko znanje i mogućnosti.

I zaista, jedan od odgoja i obrazovanja od najranije dobi trebalo bi biti poticanje

mogućnosti da se otkriva, da se traže odgovori. Crtanje je konstantan proces

asimilacije i projekcije osjeta i informacija, njihovo miješanje s psihičkim te

stavljanje svega u novu formu. Učimo preko osjeta. Mogućnost da vidimo, osjetimo,

čujemo, onjušimo i okusimo daje nam kontakt s okolinom. Stoga je razvoj

perceptivnih osjetila vrlo bitan u razvojnom procesu. U likovnom izražavanju upravo

ti osjeti dolaze do punog izražaja. Što je veća mogućnost razvoja osjetilnosti, veća je

i mogućnost odgovora na njih, doživljaja te samim time i učenja.

5

2. VAŽNOST LIKOVNOG IZRAŽAVANJA

Djeca se rode sa sposobnošću likovnog izražavanja, ne uče je, već im je

urođena, te se razvija iz prirodnih predispozicija dječjeg bića, kao reakcija na okolinu

i djetetovog unutarnjeg svijeta. Dječje likovno stvaralaštvo i stvaralaštvo odraslih

pojedinaca individualno je doživljavanje oblika, individualno shvaćanje i

pronalaženje ideja, kao i njihovo izražavanje. Stvaralačke sposobnosti razvijaju se

baš zbog njihove individualnosti i ona se ne smije zatirati. Likovno se izražavanje

manifestira u obliku likovnih simbola, njihovih odnosa i oblika kojima djeca

dočaravaju svijet oko sebe. Njima to dolazi spontano i prirodno. (Belamarić, 1986,

str. 13)

Umjetnost nije ista za odrasle osobe i za djecu. Za djecu je ona prvenstveno

način izražavanja, doživljavanja i igre. Nema dvoje iste djece, dijete nije statično,

ono se stalno mijenja i raste. Njegov doživljaj i percepcija rastu kao i interpretacija

okoline koja ga okružuje. Crteži koje djeca stvore često se od strane odgojitelja

čuvaju, divi im se, ali te iste doživljava se kao formu koju bi i druga djeca trebala

savladati. Naime, najbolje bi bilo bez takvog uplitanja. Treba ih pustiti da izraze

vlastitu kreativnost, da bez zadrške izraze svoje samopouzdanje u stvaranju vlastitih

oblika. Najbitniji je sam proces razvoja djeteta: mišljenje, osjećaji, reakcije,

opažanje, znanje, zanimanje. Za razliku od ostalih predmeta poput matematike,

hrvatskog jezika ili prirode, u umjetnosti nema krivih i točnih odgovora.

Zato mi odgojitelji ne smijemo predlagati da nacrtaju nešto onako kako mi

mislimo da bi trebalo izgledati. Bitan je dječji izraz i njihov doživljaj. Na nama je da

ih u vlastitom izražaju podržimo i da im u razvoju istog omogućimo doživljaj i

emocije te razvoj vlastite estetske osjetljivosti. Ako crtaju shematski, njihov vlastiti

izričaj izostaje.

Odgojitelj nije tu da djeci daje odgovore, već da usmjerava dijete da samo

odgovori. Znanje nije dati točan i pogodan odgovor zbog kojeg ćemo biti nagrađeni.

Samospoznaja bi trebala biti najveća nagrada jer bez nje nema ni umjetničkog

izražavanja bez obzira na doživljeno i na materijale koje nudimo.

Osnova izražaja je izražavanje sebe, svog autentičnog doživljaja koji raste

zajedno s djetetom kako se razvija samopouzdanje, socijalnost, emocionalnost,

6

fizički i intelektualni razvoj. Osim što je važno povezati se sam sa sobom, važno je

prihvatiti i cijeniti one koji su drugačiji, strani, koji nisu kao mi jer svi smo različiti.

Tek prihvaćanjem drugih i njihovih ideja možemo živjeti kao zajednica.

Likovni izražaj treba se shvatiti kao nešto individualno. Cijenimo djetetov

rad tako što razumijemo kako ono doživljava okolinu, kako su njegovi crteži dio

njegova života. Odgojitelj treba planirati aktivnosti tako da dijete ima priliku razviti

samopouzdanje i izraziti svoj doživljaj. Nije važan prikaz crteža, važne su razlike u

doživljaju kako dijete raste. Za dijete je likovno izražavanje proces, a na odgojitelju

je da razumije dijete i da ga potiče u njegovom izražavanju, da ono uživa u samom

uzbuđenju crtanja, da izrazi misli i osjećaje te tako intelektualno i kreativno raste.

(Lowenfeld and Brittain, 1987, str. 2-13).

7

3. RAZUMIJEVANJE DJEČJEG LIKOVNOG STVARALAŠTVA

3.1. Istraživanje dječjeg crteža

Crteži nam daju uvid u dječje misli, osjećaje, maštu, konflikte, brige, ali i

percepciju i refleksiju na svijet oko njih. Stoga je dječje likovno stvaralaštvo kroz

crtež multidimenzionalno. Razumijevanje dječjeg stvaralaštva vrlo je bitno, a i sam

proces crtanja dostupan je i najjednostavniji medij pomoću kojega se djeca mogu

izraziti. Ekonomičan je, a i dalje nudi širok pojas mogućnosti za izražavanje. Zato je

točan izraz da je umjetnost prozor u dječje probleme, uspomene i doživljaje. Crtanje

nam nudi drugi jezik, pored riječi, kojim dijete može podijeliti osjećaje, ideje,

percepciju, maštu, okolinu, znanje s nama. Vrlo često djeca radije komuniciraju s

nama crtežima nego riječima.

U zadnjem stoljeću raste zanimanje za razumijevanje dječjeg likovnog

stvaralaštva jer crtanjem djeca daju, odnosno bilježe svoja promatranja i shvaćanja

okoline te ih na svoj jedinstven i individualan način pretvore u vizualnu formu, kako

Cathy A. Malchiodi govori u svojoj knjizi Understanding Children* s Drawings.

(Malchiodi, 1998, str. 1)

Istraživanja o oblicima i sadržaju dječjeg likovnog stvaralaštva s

multidimenzionalnog aspekta su u mnogočemu pridonijela razumijevanju dječjeg

crteža. C. Malchiodi u svojoj knjizi spominje istraživanja Viktora Lowenfelda koji je

shvatio da dječji intelektualni razvoj prati kreativan razvoj te odredio faze razvoja

dječjeg crteža, ali ujedno shvatio i vrijednosti spontanog izraza osjećaja kroz

umjetnost.

Uz Lowenfelda, Malchiodi spominje i istraživanja Gardnera i Winnera koji su

naglasak stavili na povezanost dječjeg crteža s razvojem kognitivnih sposobnosti.

Vrlo bitne zaključke u razvoju dječjeg likovnog stvaralaštva donijela je i

Rhoda Kellogg, koja je na velikom broju dječjih crteža uočila slične uzorke

uobičajenih prikaza ljudskih figura kod djece. U istraživanju je krenula od prvih

dječjih pokušaja da ostave trag do crtanja reprezentativnih oblika ljudi, životinja,

odnosno svega što ih okružuje.

Silver, kako Malchiodi navodi u svojoj knjizi, svoja je istraživanja posvetila

povezivanju likovnog stvaralaštva s intelektualnim i emocionalnim razvojem. U

svom radu s gluhom djecom i djecom s poteškoćama u učenju, došla je do saznanja

8

da se razne kognitivne vještine mogu razviti kroz zadatke iz crtanja. Shvatila je da

samo pokoja linija može predstavljati ideju, čak i cijeli koncept, da crteži

predstavljaju prostorne odnose, kao što su visina, dubina, te da imaju svoje

logičnosti. (Malchiodi, 1998, str. 15 -16)

Važnost komunikacije kroz dječji crtež te spontani crteži vrlo su važni u

razumijevanju likovnog stvaralaštva djece. Bitna je povezanost misli, simbolike i

psihološkog stanja djece u njihovom likovnom stvaralaštvu. Vrlo je važno, kako

Malchiodi napominje u svojoj knjizi, znati da je za djecu crtanje proces koji

utjelovljuje doživljaje, koji stvara nešto novo i osobno te da djeca u tom procesu na

mnoge načine prikazuju svoje odabire, kombinacije svojih linija, oblika i boja, da

zapravo na podlozi te raznim materijalima kombiniraju sadržaje, stil, formu i

kompoziciju i na taj način prenose svoju vlastitu interpretaciju okoline. (Malchiodi,

1998, str 19.).

Djetinjstvo je svojstveno svakom živom biću, ali isto tako ima mnoge

materijalne, kulturološke, roditeljske, okolinske i genske faktore o kojima zavisi.

Stoga su i materijali, okolina u kojoj dijete stvara, raste i razvija se, njegov osobni

kapacitet, motivacija, talent i interes također vrlo važni u razvoju.

Djeca obično crtaju na tri načina: po memoriji ili sjećanju, iz mašte ili po

promatranju. Crteži po sjećanju nastaju prema tome što je dijete uočilo i upamtilo na

osobi ili objektu i često nije jednostavno djetetu to prikazati. Stoga nacrtaju

jednostavne figure bez puno detalja koje uz poticaj i ohrabrenje odgojitelja mogu

dopuniti.

Crtanje iz mašte za neku je djecu vrlo jednostavno i bez imalo će poteškoća

nacrtati lik originalno i interesantno, dok neka djeca to neće moći, jer imaju oskudnu

maštu i nisu sklona maštanju. Neka se djeca boje neuspjeha pa se bez vođenja ili

pomoći, odnosno usmjeravanja ne mogu izraziti. Utjecaj medija kako navodi

Malchiodi umanjio je sposobnost zamišljanja. Razvojne faze u crtanju također imaju

utjecaj na maštovitost. Starija djeca i adolescenti radije kopiraju nešto ili gledaju oko

sebe u nešto jer je za to razdoblje vrlo važno postići realnu, autentičnu sliku, a i

zabrinuti su zbog točnosti detalja. Nije im ugodno ako „pogriješe“ i često su

razočarani svojim uratkom. Mlađa su djeca, nasuprot tome, spontana i neopterećena

fotografskom točnošću detalja njihovog crteža. Crtanje prema promatranju neka

djeca odaberu sama jer im je najlakše nacrtati nešto što vide, u što gledaju. Kod

crtanja djeca često postaju ovisna o pomagalima kao što su bojanke i slikovnice koje

9

nude već gotove slike i forme objekata, ljudi i životinja te se njihov crtež zasniva na

kopiranju oblika. (Bodulić, 1982, str. 28-29). Utjecaj bojanki jasno je vidljiv iz slika

koje slijede. Naime, dijete je nacrtalo svoj vlastiti prikaz ptice, a nakon izlaganja

gotovim shematskim prikazima u bojanki, i djetetov je prikaz poprimio shematski

oblik.

Slika 1 Prikaz ptice, djevojčica 4 g. starosti. Izvor:Malchiodi, 1998, str. 23

Slika 2 Prikaz ptica u slikovnici. Izvor: Malchiodi, 1998, str. 23

Slika 3 Prikaz ptica iste djevojčice 4 g stare nakon izlaganja slikovnici. Izvor:

Malchiodi, 1986, str. 23

10

3.2. Elementi dječjeg crteža

Crta je u osnovni likovni element crteža. Crtež je osnovni oblik svakog

likovnog izražavanja. Kad u crtežu prevladava linija kao osnovni element, nazivamo

ga linearnim, dok je tonski crtež izveden svjetlom i sjenom. Crtež nastaje

korištenjem crtačkog instrumenta i njegovim gibanjem, odnosno povlačenjem po

papiru, tj. plohi. Prema tome, crtom oblikujemo prostor i plohu te shodno tome

razlikujemo prostorne crte koje srećemo u prirodi poput grane drveta, trave, iglica

bora, korijenja. Plošne crte prikazuju stvarnost na plohi i uz pomoć njih prikazujemo

granice između ploha, likova, rubova i obrisa oblika.

Razlikujemo crte po toku - ravne i krivulje, po karakteru - tanke, debele,

guste, rijetke, duge, kratke, oštre, neoštre, zaobljene, kontinuirane, isprekidane,

izlomljene, te po značenju – strukturne, koje daju sastav, građu i obris oblika, i

konturne ili obrisne koje opisuju i odvajaju pojedine oblike crteža, te teksturne crte

koje služe za dočaravanje karaktera površine. (Jakubin, 1990, str. 11 - 15)

Slika 4 Prikaz obrisne i strukturne linije. Izvor: Jakubin, 1990, str. 15

11

Slika 5 Prikaz obrisne linije.Izvor: Jakubin, 1990, str. 15

Crte same po sebi imaju određene psihološke karakteristike. Crte izražavaju

puls, karakter i emocije. Tako vodoravna crta djeluje mirno i opuštajuće dok okomita

izražava kretanje, rast, život, radost. Blago valovite daju osjećaj nježnosti, blagosti,

elegancije, dok su izlomljene grube i energične. (Jakubin, 1990, str. 16)

Vibrirajuće linije vrlo su važne u dječjem likovnom stvaralaštvu, često su

prikazane u dječjim crtežima, a najčešće prikazuju pokret, energiju, životnost,

odnosno kretanje. Vibrirajuće linije zajedno s kružnim linijama prikazuju ritam,

sposobnost kretanja i oživljavaju lik. (Belamarić, 1986, str 16-17)

Crtanje kod djece ujedinjuje proces stvaranja i likovnog izražavanja pa je

važno razumijevanje crte, crteža, materijala, ali i mjesta crtanja.

U području crtanja razlikujemo mokre i suhe tehnike. Suhe su olovka, kreda,

ugljen i kemijska olovka, a mokre flomaster, tuš – pero, tuš – drvce, tuš – trska, tuš –

kist i lavirani tuš, odnosno sve tehnike rada tušem i tekućim sredstvima.

Najčešće su crtačke tehnike koje se koriste u radu s djecom rane i predškolske

dobi, a koje u svojoj knjizi Drvo ili mjesec spominje Jasenka Šparavec (2018, str.

57), olovka, kreda, ugljen, tuš i flomaster. Ona u svom dugogodišnjem radu kao

odgojitelj navodi da je olovka prva crtačka tehnika koja se koristi. Olovka ima svoja

određena svojstva, ima mekih i tvrđih olovaka i prema svojstvima se koriste i daju

bogatije likovne izraze. Ne smije je se držati pretvrdo, već lagano, a ovisno o

12

potezima i tvrdoći olovke dobivamo mnoge mogućnosti toniranja i sjenčanja, daje

nam mogućnost tonske modelacije i privida plastičnosti. (Jakubin, 1990, str. 85).

Šparavec u svojoj knjizi navodi da djeca sama istražuju mogućnosti crtanja olovkom

te da se kod predškolske djece koristi za crtanje tema koje obiluju sitnim detaljima.

Drvene bojice koriste se kao sljedeća crtačka tehnika, osobito one debele za

mlađu djecu, kako navodi Šparavec. Zanimljive su im zbog mogućnosti odabira boje,

ali i crtanja svjetlijim bojama na tamnijoj podlozi.

Flomaster se vrlo često koristi u predškolskoj dobi. Razlikujemo ih prema

debljini špica i topivosti u vodi (razlikujemo akvarelske i permanentne flomastere).

Tehnika rada flomasterom djeci je vrlo zanimljiva zbog raznih i vrlo intenzivnih

boja, lakog ispunjavanja ploha, osobito onim debljim flomasterima, ali i mogućnosti

da se raznim debljinama flomastera nacrtaju sitniji i krupniji detalji.

Kreda je još jedna crtačka tehnika koju djeca vole. Primjenjiva je na

otvorenom prostoru kao što je pločnik, na papir pločama, školskim pločama, bijelom

papiru, ali i papiru druge boje. Kreda je bijela ili u boji, vrlo se lako razmaže pa daje

mogućnost postizanja nijansi svjetla i sjene. Mora se fiksirati, a može se koristiti i u

kombinaciji s ugljenom.

Ugljen je vrlo mekan, omogućuje izvlačenje tankih i debelih crta, oštrih i

jasnih crta, ali i niz tonskih vrijednosti. Najbolji je prirodni drveni ugljen, a postoji i

prešani, sintetički ugljen. Prirodni se lakše razmazuje po papiru, a sintetički bolje

prianja i nije ga potrebno fiksirati. Podloge su hrapavije, npr. pak papir, i

upotrebljava se na bijelom ili toniranom papiru. Može se koristiti u kombinaciji s

kredom.

Tuš kao crtačku tehniku djeca vole koristit u ranoj dobi, kako navodi

Šparavec (2018, str. 70), i moguće ga je koristiti s kistom ili drvenim štapićem na

suhoj ili mokroj podlozi - lavirani tuš. Djeci je zanimljivo promatrati kapanje boje i

njeno razlijevanje na mokroj podlozi. Tušem možemo izvući tanje i deblje linije,

ovisno o peru, odnosno drvcu ili debljini kista kao sredstva kojim nanosimo tuš.

Lavirani tuš na mokroj podlozi daje posebno efektne nijanse i oblike jer se razlije, a

na suhoj podlozi daje svjetlije i tamnije nijanse i gradacije boje (Jakubin, 1990, str 84

- 94.)

Odgojitelji bi svakako trebali poznati razlike između tehnika i materijala te

mogućnosti koje nam one pružaju. Prije svega trebamo osigurati kvalitetne i različite

materijale. Djeca često izbjegavaju koristiti potrgane pastele, neki ne žele koristiti

13

kredu da ne zamrljaju prste pa će radije uzeti kredu obloženu papirom. Također,

djeca radije biraju između više tonova boja pa treba paziti na raznovrsnost materijala.

Uz materijale, moramo se pobrinuti za ugodnu i sigurnu atmosferu te omogućiti djeci

slobodu izražavanja.

14

4. RAZVOJNE FAZE DJEČJEG LIKOVNOG STVARALAŠTVA

Crtanje djetetu od najranije dobi daje mogućnost izražavanja, prikazivanja

svijeta oko sebe na načine na koje ga samo doživljava. Kako djeca rastu, raste i

njihov prikaz svijeta koji ih okružuje, odnosno razvoj dječjeg crteža dijeli se u

razvojne faze. Vrlo često djeca crtaju ono što im je važno, npr. važne događaje ili

ljude. U razvojnim fazama dječjeg likovnog stvaralaštva prikazat ćemo prikaz

razvoja ljudskog lika u dječjem likovnom stvaralaštvu.

Istraživanja u 20. stoljeću koja se bave dječjim likovnim stvaralaštvom

opisuju razvojne faze dječjeg likovnog stvaralaštva. Najranijim istraživanjima

zaključilo se da faze razvoja obuhvaćaju fazu šaranja, koja se sastoji od

nesistematskih i nekontroliranih linija te kasnije prelazi u oblikovanje kružnim

oblicima, fazu shema, u kojoj dijete razvija shemu za prikaz ljudskog lika, te fazu

naturalizma za koju su karakteristični realistični i živopisni detalji.

Slika 6 Crtež 2 g. starog dječaka, početak likovnog stvaralaštva

Piagetova istraživanja pokazuju da faze likovnog izražaja odgovaraju

kognitivnom razvoju djeteta te su usko povezane. Prvi dječji tragovi na papiru, zidu,

knjigama pojavljuju se u dobi od 18 mjeseci. Ti su tragovi nekontrolirani, spontani te

prirodno postoje u djece bez da ih se uči šarati. To su motorička iskustva na papiru.

Djeca znaju napraviti tragove te uživaju u tom iskustvu.

15

Slika 7 Crtež 2 g. starog dječaka, početak likovnog stvralaštva

Liquetov model dječjeg likovnog stvaralaštva sastoji se od tri osnovne faze:

faza šaranja (izražavanje primarnim simbolima), faza intelektualnog realizma

(početak namjernog prikazivanja) i faza vizualnog realizma. (Grgurić, Jakubin, 1996,

str. 30-34)

16

5.FAZA IZRAŽAVANJA PRIMARNIM SIMBOLIMA (FAZA ŠARANJA)

Prvu fazu, fazu šaranja, karakterizira pokret, akcija i gibanje te se prvi

pokušaji likovnog izražavanja očituju kroz motoričko djelovanje. To su slučajne šare,

slučajni tragovi. Djetetov osjetilni doživljaj i samozadovoljstvo pri povlačenju linija i

ostavljanju tragova dolazi do izražaja, nerijetko i na površinama kao što su zidovi i

knjige. Dijete ne vlada pokretima ruke i šake, ali otkriva vezu između pokreta ruke i

traga na papiru pa je crtež bilješka motoričke aktivnosti koja se očituje u velikim

zamasima. Kad je dijete razvojno zrelo da drži nešto u ruci, od 12. mjeseca života,

ono pokušava motoričkom aktivnošću i koordinacijom pokreta oko-ruka ostaviti trag.

Nerijetko odiže olovku ili pravi rupe na papiru zbog prečvrstog, pretvrdog i

pregrčevitog držanja olovke. Crte su nekontrolirane kao i pokret ruke, ali njima to

nije ni važno. Važno im je otkriće da ostavljaju trag i fascinirani su tim činom.

Promjene u djetetovoj motoričkoj spretnosti i koordinaciji pokreta utječu na

vrstu šaranja. Tako prema Lowenfeldu razlikujemo tri vrste šaranja. U prvoj fazi

razlikujemo titrajuće šare - udarne, linearne i kružne tragove koji rastu i mijenjaju se

kako se razvija motorička sposobnost ruke i koordinacija. U toj dobi djeca nemaju

potrebu prikazati reprezentativne ili simboličke oblike, već crtanje jednostavno

predstavlja užitak zbog motoričkog iskustva. (Malchiodi, 1998, str. 69)

17

Slika 8 Prikaz prvih pokušaja crtanja, titrajno crtanje, 2 g. star dječak

Rhoda Kellogg provela je opsežno istraživanje o prvim dječjim grafičkim

aktivnostima te uvidjela važnost šara u razvoju likovnog stvaralaštva. Djeca počinju

s jednostavnim oznakama, a kasnije ih razvijaju u sve kompleksnije uzorke. Kellogg

ih je dokumentirala kao 20 osnovnih šara koje su osnova za daljnji razvoj.

Slika 9 Prikaz 20 osnovnih šara prema R. Kellog. Izvor: Malchiodi, 1998, str. 73

18

Ona ističe kako je prvo eksperimentiranje djece sa šarama važno za daljnji

napredak i razvitak simbola. Djeca eksperimentiraju i otkrivaju prvim oblicima i

linijama. U dobi od dvije do tri godine počinju koristiti prostor papira na razne

načine, počinju prepoznavati rubove papira, smještaju linije i znakove na mnoge

načine. Iako te šare nemaju značenje, nisu reprezentativne, već su rezultat razvoja

motoričkih vještina, djecu svejedno treba poticati i omogućiti im crtanje iz čistog

užitka izražaja pokreta i samog doživljaja crtanja.

U fazi kontroliranog šaranja djeca otkrivaju vezu između pokreta rukom i

tragova na papiru. To mogu biti slične šare, ali su slučajni rezultati. Sada su djeca u

mogućnosti ponoviti linije, koje se na crtežu protežu horizontalno, vertikalno,

kružno, a crtanje je energično. Odižu olovku ili drugo sredstvo na papiru, ostavljaju i

tragove kao što su točke i mali uzorci. U mogućnosti su ponoviti linije ili krug.

Otkrivaju okolinu i bilježe je na papir te uživaju zbog kinetičke senzacije i

ostavljanja traga.

Slijedi faza imenovanja šara. To je važan pomak jer iz motoričke ekspresije

djeca prelaze na simboliku. Počinju crtati bez da znaju što crtaju. Kako nadograđuju

svoj crtež, tako ga mogu i imenovati jer ih neka slučajna linija ili oblik navodi da

crtaju na primjer mamu, iako se lik mame ne može prepoznati. Taj je pomak vrlo

važan jer od kinetičkog razmišljanja prelaze na imaginativno mišljenje te djeca sada

crtaju s namjerom. Šare su dobro organizirane po papiru i popraćene verbalnim

opisom, a to je od iznimne važnosti jer djeca načinom na koji crtaju zapravo

komuniciraju s nama.

U fazi primarnih simbola, u dobi od tri do četiri godine, razaznajemo osnovne oblike.

I dalje šaraju, ali počinju imenovati šare sukladno kognitivnom razvoju po Piagetu.

Sve veća važnost pridaje se jeziku i simbolima te djeca izražavaju svoj svijet putem

oblika, veličina i boja. Sva djeca mogu povezati tragove na papiru sa svijetom oko

sebe. Osnovne priče povezane su s crtežom, iako prikaz na crtežu ima malo sličnosti

s time o čemu dijete priča. Oblici koji prikazuju i predstavljaju svijet i dalje se

oslanjaju na oblike iz prijašnje faze, odnosno i dalje to nisu vizualne osobine ljudi.

Kellogg u toj fazi posebno ističe važnost oblika Mandale. To su kompleksniji prikazi

kružnih, kvadratnih, trokutastih oblika koji su vrlo važni za daljnji razvoj crteža kod

djece, ali i razvoj pisanja. Napredak je vrlo velik u toj fazi (faza primarnih simbola)

jer se usklađuje koordinacija ruka oko. Motorika je kontrolirana mišlju. Dječji crteži

19

polako poprimaju oblike svijeta koji ih okružuje pa su to i prvi pokušaji

simbolizacije. (Malchiodi, 1998, str.66 - 80)

Prema Gardneru, razlikujemo dvije skupine djece. Jedni su zainteresirani za

obrasce i boju, oblike i veličinu, otkrivaju i eksperimentiraju njima, ali ih ne zanima

priča, odnosno socijalna interakcija. Druga je skupina djece zainteresirana za akciju,

pustolovinu, dramatičnu priču. Jedna skupina voli pričati o tome što crta, a druga ne.

Ipak obje uživaju u samom crtanju.

Prema Kellogg, u fazi primarnih simbola (fazi osnovnih oblika, fazi šaranja)

razvoj je ubrzan i uključuje forme koje su karakteristične za daljnji prikaz ljudskog

lika.

Slika 10 Razvoj crteža ljudskog lika iz ranijih uzoraka šara i oblika prema R.Kellog. Izvor: https//images.app.goo.gl/AYyFuGe8Bz6W3Cf9

Prikaz uzoraka šara i složenijih simbola na gornjoj slici prikazuje razvoj

dječjeg crteža od osnovnih linija - linearnih, kružnih, vibrirajućih, do pojave oblika

kao što su krug, kvadrat, križ, pojave glavonošca u crtežu djece, prema korištenju

kvadratnih i kružnih oblika te linija koje postepeno prerastaju u reprezentativni oblik

prikaza ljudskog lika. U fazi primarnih simbola djeca ubrzano napreduju u razvoju

govora, stjecanju pojmova, ali su i dalje egocentrična, odnosno pretpostavljaju da svi

znaju što misle i govore i sve je usmjereno na njih i njihova tijela. Zbog toga ta faza

razvoja ima veliku važnost u prikazu ljudskog lika često zvanog „glavonošca“. Svi su

glavonošci slični iako prikazuju različite ljude. Zbog razvoja motorike kretnje iz

lakta i prstiju su finije i kontroliranije pa smo u mogućnosti raspoznati oblike. Ti

20

oblici dominiraju u likovnom izražaju djece. Dijete pokušava predmete iz okoline

dočarati oblikom, dimenzijom, odnosima i prostornim odnosima. Slika 11. i crtež

koji nam to zorno prikazuje, prikazuje ljude u gužvi, okrugli oblik prikazuje glavu, a

linije ruke i noge, likovi su uspravni, osim dvaju koji „leže“ jer su pali u gužvi.

Kružni oblici kojima su ljudi dopunjeni simboliziraju pokret, ali i oči i usta.

(Belamarić, 1986, str. 55-60)

Slika 11 Crtež ljudi u gužvi. Izvor: Belamarić, 1986, str. 55

Djeca u toj dobi, od dvije do četiri godine, kognitivno sazrijevaju i uočavaju

druge važne sposobnosti čovjeka, razlike između predmeta. Moć percipiranja im sve

više raste i prema tome u sam crtež unose druge dijelove tijela kao što su oči i usta.

Uočavaju i položaje tijela te iste na crtežu prikazuju horizontalno i vertikalno, no to

ne znači da likovi i dalje nisu razbacani na papiru. Djeca su u tom razdoblju

egocentrična. To na papiru prikazuju tako što sve druge likove okreću prema sebi,

često vrteći i okrećući papir da bi ih mogli tako nacrtati, a nerijetko likovi stoje na

glavi (prevaljivanje oblika). Crteži u nastavku prikazuju obrnuto prikazane ljude u

kolu. Na prvom im je crtežu glava na rubu kruga, a noge se šire u prostor - kod nekih

likova prema van, a kod nekih prema unutra. Linija koja predstavlja krug prolazi

kroz sve glave i na taj način dodatno prikazuje da su u kolu.

21

Slika 12 Crtež djeteta 4 g. starog, koji prikazuje prevaljivanje oblika.Izvor: Belamarić,

1986, str. 158

Slika 12. prikazuje kolo četverogodišnje djevojčice na kojemu uočavamo

kompleksniji prikaz ljudi. Glavu čini krug, primjećujemo frizure, odnosno kosu, na

licima se jasno razaznaju oči, usta, nos, tijela su prikazana pomoću trokutastih i

kvadratnih oblika, prema odjeći razaznajemo spol, nacrtana je obuća. Međutim,

prikaz kola na sljedećem crtežu nacrtan je prevaljivanjem oblika, tako da su

pojedini likovi okrenuti naopako i zapravo stoje na glavi.

Slika 13 Crtež 6 g. starog djeteta koji prikazuje prevaljivanje oblika. Izvor: Grgurić,

Jakubin, 1996, str. 51

22

Važnost lika i objekta (emocionalna proporcija) izražena je veličinom

njegova prikaza.

Slika 14 „Mama me češlja“, najvažniji je češalj pa je i prikazan izrazito velik. Izvor:

Grgurić, Jakubin, 1996, str. 46

Djeca su sposobna prikazati i ono nevizualno, kao npr. pokret, tako što će uz lik

majke koja pleše nacrtati titrajuće i izlomljene linije koje prikazuju pokret. Prikazat

će vjetar oko lika u obliku kružnih linija da dočaraju puhanje istog.

23

Slika 15 “ Mama vozi bicikl“ prikaz pokreta titrajućim i izlomljenim linijama, crtež 2

g. starog dječaka

5.1. Značenje kruga

Prvi zatvoreni oblik u crtežu upravo je krug. Nepravilan je, uglat, ali ne

mijenja smisao djetetu jer je spojilo, zaokružilo, odnosno odredilo oblik (Belamarić,

1986,).

Krug poprima vrijednost mame, igračke, kuće, psa, odnosno univerzalna mu

je vrijednost. Isto tako može prikazivati kretanje, određenu radnju, prostor, dijete i

djecu u prostoru, bitne događaje i situacije. Krug svojom pojavom u likovnom

izražaju djece pokazuje napredak u razvoju, kako likovnom, tako i cjelokupnom

razvoju djeteta te je preteča složenijim simbolima.

Slika 16 Prikaz prvog organiziranog oblika ljudskog lika u kojem krug označava

djecu. Izvor: Belamarić, 1986, str. 48

24

5.2. Glavonošci

Glavonošci je prvi naziv za prikaz ljudskog lika. Dijete zapravo u taj

nepravilan krug koji izgleda kao glava smješta sve što zapaža na čovjeku. U tu glavu

smješta ruke i noge u obliku horizontalnih i vertikalnih crta, kosu, oči, usta, odnosno

sve pojedinosti koje vidi na ljudskom liku. Taj nacrtani glavonožac simbol je

čovjeka.

Prema Belamarić, u obliku kruga, koji je glava, djeca unose male krugove

koji mogu biti simbol za oči. Belamarić smatra da je to zapravo sposobnost

percipiranja. Često su ljudski likovi prikazani samo s jednim okom. Naime, to oko

predstavlja kanal kroz koji biće prima informacije iz okoline. U krugovima znaju biti

i spiralni oblici, a oni simboliziraju događanje: gledanje, pokret, život u njima.

Djeca u toj dobi prepoznaju dijelove tijela i često ih imenuju. Na kraju linija

koje prikazuju ruke i noge često budu i kružne nakupine koje simboliziraju kretanje.

Usta se uglavnom izostave, a ponekad su prikazana u obliku kruga, isto kao i nos.

Ruke i noge osim kružnih oblika nadopune zrakastim crtama koje označavaju prste i

šake. Na glavi često nacrtaju kosu kao ravnu liniju koja izlazi iz kruga, ili kao

zgusnute crte te kružne i vibrirajuće crte. Tijelo, odnosno krug, izostavljen je jer još

nisu pronašli način na koji bi ga prikazali.

25

Slika 17 Prikaz glavonošca, 4 g. starog djeteta , ruke i prsti su nacrtani s dodatnim

linijama koje označavaju pokret

Slika 18 Prikaz glavonošca, 3.5 g. staro dijete

26

6. PRIKAZ LJUDSKOG LIKA U FAZI SLOŽENIH SIMBOLA

Kasnije se pojavljuju složeniji simboli u likovnom izražaju djece. Složeniji

simboli u crtežima se u neke djece počinju pojavljivati prije, a kod neke djece

kasnije. Prema Belamarić, složeni se simboli pojavljuju kad djeca pažnju usmjere na

dijelove koji tvore cjelinu. Tako se prijašnje značenje kruga, koji označava čovjeka,

mijenja te krug preuzima ulogu glave. Vidljivost toga primjećuje se prema veličini

nogu koje nas prema položaju i razmaku navode na prisutnost tijela. Udovi dobivaju

debljinu. Belamarić opažanje debljine udova shvaća kao potpuno djetetovo shvaćanje

pojmova. Djela vizualna opažanja usmjeravaju na obris tijela. Prikaz kose sugerira na

razliku između spolova. Često je čovjek, odnosno tijelo prikazano pomoću kvadrata,

uglatog i često prenaglašenog oblika. Tako glava može odjednom biti vrlo malena u

odnosu na tijelo.

Slika 19 Prikaz umanjene glave u odnosu na tijelo, tijelo prikazano četvrtastim

oblikom, a glava okruglim, 4.5 g staro dijete. Izvor: Belamarić, 1986, str. 69

Nakon kruga i kvadrata djeca ugrađuju trokut u svoj likovni izražaj ljudskog

lika. Trokut predstavlja trup iz kojega izlaze ruke i noge. Šake u obliku kruga

dobivaju prste, odnosno dijete percipira nove podatke. Na nov način pojavu ljudskog

lika dijeli na nešto kompaktno. Razlike u spolu djeca prikazuju i razlikom u odjeći.

Spol je određen prikazom odjeće i frizurom što se jasno vidi na slici 20. Uz te detalje

i razvoj percepcije, vidljivo je i da djeca crtaju vrat i druge dijelove tijela, crtež

nadograđuju svime što percipiraju.

27

Slika 20 Prikaz razlika u spolu odjećom, 4.5 g. Izvor: Belamarić, 1986, str. 73

Djeca u kasnijoj fazi složenih simbola dalje napreduju i sazrijevaju. Isto tako

napreduje i njihov prikaz ljudskog lika u likovnom izražaju. Dodatno unose detalje:

vanjske i unutarnje osobine lika, odnosno nadopunjuju prikaz ljudskog lika iz

prijašnje faze. Otkrivaju da se lik može promatrati iz više strana, sa strane i

odostraga, odnosno s leđa. Sad u kolima djeca više „ne vise“ naopačke, nisu okrenuti

glavom prema dolje, već se crtaju s leđa.

Slika 21 Prikaz kola s leđa, 4.5 g. staro dijete. Izvor: Belamarić, 1986, str. 159

28

Kad sjede na stolici, prilagođeni su crteži položajem tijela, a s leđa su djelomično

skriveni. Djeca opažaju razliku u kosi, frizuri i boji kose. Usta se prikazuju u raznim

oblicima: otvorena, s vidljivim zubima, nasmiješena. Na sljedećoj je slici prikaz

preuveličanih otvorenih usta prikazan sa svim detaljima. Prikaz je velik jer je

događaj ispadanja zuba za dijete bio vrlo važan.

Slika 22 Prikaz detalja „Ispao mi je zub“, 6.5 g. staro dijete. Izvor: Lowenfeld&Brittain,

1987, str. 16

Dodaju se detalji poput naočala, brkova, madeža, u očima se pojavljuju

šarenice.

Sve više detalja opažaju i unose u svoje crteže ljudskog lika. U toj dobi dolazi

do pojave shema. Odrasli često imaju potrebu pokazati djeci kako se crta čovjek,

često ona sama pokušavaju to imitirati, manje ili više uspješno, te svoju individualnu

percepciju i izraz zamijene tim naučenim oblicima. U prirodnom razvoju djece oni

moraju percipirati da bi razumjeli, ali je moguće da precrtaju oblik iako ga ne

razumiju. Često na takvim kopijama možemo uočiti različite faze dječjeg likovnog

izraza jer još nisi dosegli svjesnu razinu takvih naučenih likova.

29

Slika 23 Prikaz pokušaja imitacije, ali se prema dijelovima tijela vidi da dijete još

nije doseglo određenu fazu razvoja. Belamarić, 1986, str. 85

Njihova svijest se narušava. Miješanje u njihov vlastiti likovni prikaz ima

negativne posljedice.

U fazi složenih simbola, prema Piagetu predoperacijska faza, djeca od četvrte

do sedme godine starosti crtaju sve što vide i znaju o nekom liku. Unašaju

pojedinosti u lik s time da su figure ili pojedini dijelovi ljudskog lika

predimenzionirani. Rijetko prikazi odgovaraju stvarnim proporcijama, a važnu ulogu

igra i emocionalna proporcija - važni ljudi u životu djece prikazani su većima. Uz

okrugli oblik djeca počinju koristiti četvrtaste i trokutaste oblike. Djeca crtaju i ono

što se nalazi ispod odjeće. Svjesni su da su ispod hlača noge pa prikazuju prozirne

hlače - transparentnost. Tehničke i crtačke sposobnosti mnogo su veće. U

mogućnosti su shvatiti koncept, razgovor, težinu, organizirati i razvrstati. Povezuju

okruženje mislima i emocijama. Manje su egocentrični i prikazuju objekte u odnosu

jedan na drugi, a ne samo u odnosu na njih same. U toj dobi ubrzano napreduju u

svom misaonom razvoju pa tako i u likovnom izražavanju. Razvijaju vizualni simbol

ili shemu za ljudski lik i druge objekte iz ljudske okoline. Prikazi su standardni za

većinu djece pa svi prikazi ljudi imaju okrugle glave, frizuru, ruke, noge. Otkrivaju

odnos između boja i oblika, a ponekad je boja ispravno korištena. U kasnijoj fazi

složenih simbola djeca razvijaju prikaz profila, prikaz s leđa, počinju smještati likove

30

uz liniju tla – donji rub papira koji predstavlja zemlju, te nebo uz gornji rub papira.

Koriste superpoziciju u prikazu prostora - likovi su smješteni jedan iznad drugog.

Koriste transparentnost i prevaljivanje oblika u svom likovnom stvaralaštvu, kao i

razne položaje ljudskog tijela, a javlja se i interes za pokret - pokret ruku i nogu.

Slika 24 Crtež djeteta prikazuje dva čovjeka jednog iza drugog, u vertikalnom nizu,

kako bi se dočarala dubina prostora. Vibrirajuće linije nacrtane oko ruku i nogu

likova prikazuju pokret. Izvor: Belamarić, 1986, str.3

Slika 25 Crtežom je prikazana dubina prostora, likovi su postavljeni vertikalno jedan

iznad drugoga, likovi su prikazani četvrtastim oblicima, vidljive su spolne razlike u

frizuri, prikaz detaljaj- oči, uši, nos, prsti na rukama. Izvor: Belamarić, 1986, str. 162

Na primjerima crteža možemo razaznati da je djeci bitno prikazati cijeli lik, zbog

toga crtaju stvari jedne preko drugih- kao da su prozirni. Zamjećuju da su likovi

jedan iza drugoga, a da bi zadovoljili cjelovit prikaz lika, smještaju ih u prostoru

jednog iznad drugog. Dubinu prostora mogu prikazati horizontalno i vertikalno

postavljajući likove u prostoru. Dubinu mogu prikazivati iz ptičje perspektive pa su

noge stola izdužene prema van na površini papira (prevaljivanje oblika) ili tako da

udaljene predmete smjeste iznad svega na crtežu.

31

6.1.Transparentni oblici i rendgenski prikaz

Rendgenski prikaz i transparentnost svojstvo je dječjeg likovnog izraza, a

proizlazi iz znanja koje djeca imaju o, u ovom slučaju, ljudima. Dijete zna da su noge

ispod hlača pa ih i nacrta iako ih ne vidi. Može nacrtati i neke organe u trupu

čovjeka. Ako ima nešto u džepu, nacrtat će i to. Dakle, nacrtaju sve što znaju o

određenom obliku iako možda u danom trenutku nije vidljivo. Prema Belamarić,

najvažniji razlog neizostavljanja nečega je što su svjesni uloge cjelovitosti te prema

dječjoj logici lik čovjeka mora biti nacrtan cijeli. To njihovo spontano inzistiranje na

cjelovitom prikazu bitno je za razvoj mišljenja.

Slika 26 Prikaz transparentnosti, 5.5 g. staro dijete. Prikaz transparentnosti i profila

kod sjedenja za stolom. Izvor: Belamarić, 1986, str. 147

Slika 27 Prikaz transparentnosti, 4.5 g staro dijete. Slika prikazuje prozirne hlače. Izvor: Belamarić, 1986, str. 72

32

6.2. Spolne razlike

Spolne razlike uočavaju se u likovnom izrazu djece u odjeći, kosi, odabirom

boja, ponekad i prikazom spolnih organa.

Mlađa djeca nemaju potrebu crtati odjeću. Kasnije baš odjećom obilježe

muške i ženske likove. Tako su dječaci prikazani u hlačama, a djevojčice u suknjama

ili haljinama. Spolne se razlike na crtežima uočavaju i u načinu prikazivanja kose. U

početku su to jedna ili više vertikalnih linija koje izlaze iz glave, kasnije guste linije

nanizane jedna do druge, a potom i zakrivljene te zatvoreni oblici nad glavom, duži

kod djevojčica, a kraći kod dječaka.

Slika 28 Prikaz spolnih razlika u frizuri i odjeći, 6.5 g. stara djevojčica

Često je prikazan rep kod djevojčica ili modni detalji kao što su mašnice i

ukosnice u kosi, naušnice, a nerijetko se razlikuju uzorkom boja i detalja na odjeći.

33

Slika 29 Prikaz spolnih razlika u odjeći i frizuri. Izvor: Belamarić, 1986, str. 77

6.3. Profil

Prikaz profila pojavljuje se u crtežima djece starije od 5 godina. Tad otkriju

da se lik može gledati s više strana i da su te strane različite. Kod prikaza profila lika

čovjeka najčešće se nacrta samo jedno oko te nam takvo crtanje često ukazuje da je

dijete gledalo i zamislilo čovjeka sa strane. Nos je također važan i djeca ga često

unose u prikaz na neobične načine kao u primjeru na slici u obliku slova L.

34

Slika 30 Prikaz profila. Izvor : Belamarić, 1986, str. 86

N

a nekim se crtežima kosa nalazi samo na jednoj strani, a tijela su prikazana sprijeda.

Međutim, to je također znak pokušaja prikaza profila.

Slika 31 Prikaz profila, 5.5 g. staro dijete. Izvor: Belamarić, 1986, str. 78

35

7. FAZA ŠEME I FAZA POČETNOG REALIZMA

U fazi sheme i kasnijoj fazi početnog realizma, prema Piagetu u fazi

konkretnih operacija, djeca između sedam i dvanaest godina uzimaju u obzir

mišljenje i osjećaje drugih, manje su egocentrična. Razvijaju se veze, uzroci i

međuovisnost - proces socijalizacije. Djeca su zainteresirana za prikaz onoga što

opaze na vrlo realističan način. Nestaje spontani dječji crtež.

36

Slika 32 Crtež 10 g. starog djeteta, prikazuje lik majke konturnom linijom s detaljima

kao što su frizura i naočale, prikaz pokreta i deformacije tijela u pokretu

Ljudski lik pun je detalja, razlikuju spol i prikaz tih razlika. Djeca su

mišljenja da je crtež bolji i njegova vrijednost veća ako što točnije prikažu lik. Veliki

su perfekcionisti pa često izostave dijelove koje ne znaju nacrtati.

Slika 33 Crtež 12 g. stare djevojčice, rađen pod utjecajem animiranog filma

Često kopiraju crteže, crtaju i karikature ili stereotipne likove umjesto da

nacrtaju svoj vlastiti prikaz, što je vidljivo na slici ispod.

37

Slika 34 Prikaz karikature 12 g. starog djeteta. Izvor: Malchiodi, 1986, str. 95

U fazi realizma neka djeca često prestaju crtati te dolazi do prestanka

razvitka crtačkih sposobnosti zbog obeshrabrenosti, nezadovoljstva svojim prikazom

i opterećenosti fotografskim prikazom. Međutim, djeca koja se nastave likovno

izražavati, mogu točno prikazati perspektivu, unijet će mnoštvo detalja u svoj rad,

kritički percipirati okolinu, ovladati materijalima, pažljivije birati boju i dizajn te

stvoriti apstraktne prikaze. Adolescenti poticani u razvoju crteža stvorit će

impresivne radove u kojima će osim samog oblika prikazati probleme, osobnost i

filozofiju sebe samih. (Malchiodi, 1998. str. 66-98)

Slika 35 Prikaz crteža 16 g. stare djevojke

38

Slika 36 Prikaz crteža 16 g. stare djevojke

Pri istraživanju faza razvoja likovnog izražavanja mnogi se znanstvenici ne slažu o

njihovom broju i granicama. Tako se ne slažu ni u pogledu vremena kada dijete

počinje crtati. Moglo bi se reći da dijete počinje crtati ljudski lik kada je razvojno

zrelo, kada može držati olovku ili neki drugi materijal u ruci kojim ostavlja tragu ili

crtati prstićima po pijesku, odnosno oko druge godine starosti djeteta što varira

ovisno o ritmu razvoja pojedinog djeteta i utjecaju okoline.

Ljudski je lik često tema dječjih crteža te se mijenja i razvija kako se i dijete

razvija.

39

8. PROPORCIJE I DISPROPORCIONALNOST

Često djeca određene dijelove tijela crtaju prevelike. Uvećavaju predmete

koji su im važni u nekom trenutku.

Slika 37 Prikaz prevelikog predmeta u odnosu na tijelo. Predmet je prevelik zbog

iznimne važnosti koju ima za dijete. Izvor: Malchiodi, 1998, str. 90

Na prethodnoj je slici prikazan dječak koji ima novi zeleni flomaster. Njemu

je to vrlo važno pa je taj flomaster prikazao prevelikim u odnosu na tijelo. Na

sljedećoj slici su uši na crtežu prikazane prevelikim u odnosu na ostatak tijela jer

predimenzioniranjem predmeta, dijelova tijela djeca prikazuju njihovu važnost. Uho

je prikazano veliko zbog važnosti koju ima - da bi djeca mogla čuti priču koja se

priča.

40

Slika 38 Prikaz prevelikog uha. Izvor: Belamarić, 1986, str. 74

U nekim primjerima crteža djeca će produžiti ruku da bi dotakli određeni

predmet ili uvećati noge jer brzo trče.

Naime, ono što je djetetu važno, to se crta veliko, a ono što je manje važno,

to je maleno. Crtaju se velike oči, jer su važne za percepciju, pa slijede usta, zatim

nos i uši. Kad dijete shvati važnost ruku, ruke su velike, a nakon njih i prsti. Isto tako

je čovjek veći od kuće na crtežu, a majka je veća od drugih jer je izrazito važna.

Neka djeca prikazuju oblike umanjene, vrlo sitne. Lik čovjeka ima nos, oči i sve

druge dijelove tijela, ali je prikazan izrazito malen. Takve minijaturne prikaze likova

iziskuju vrlo dobru kontrolu pokreta ruku. Tu pojavu ne treba ometati, samo im treba

omogućiti da se i dalje razvijaju. Neka će djeca nastaviti crtati minijature, a neki će

prijeći na crtanje većih oblika. Crtanje minijatura prisutno je i kod nesigurne i

uplašene djece, ali njihovi su crteži mnogo slabije razvijeni, odnosno imaju puno

manje detalja.

41

Slika 39 Prikaz minijature, 6.5 g. staro dijete

42

9. POKRET

Od najranije dobi dijete pokret prikazuje već u fazi šaranja. Prikaz se sastoji od

vibrirajućih, titrajućih linija, točaka, a kasnije spiralnih oblika. U fazi sheme dolazi

do potrebe prikaza udova u pokretu. Tako su noge u pokretu prikazane savijene i

ispružene, pod određenim kutovima, često i izdužene. Isto je i s rukama. Pokreti

mogu biti prikazani na isti način, a mogu se nacrtati na razne načine. Na sljedećoj

slici prikazan je pokret, djeca trče. Pokret je prikazan pomoću savijenih nogu u

koljenima, ali i zamasima ruku kojima djeca također prikazuju kako se kreću kod

trčanja.

Slika 40 Prikaz pokreta, 5 g. staro dijete. Izvor: Belamarić, 1986, str 78

Ruke i noge su u raznim položajima, različito savijene i položene. Noge su

dignute u zrak. Crtež je pun pokreta. Da bi dijete moglo nacrtati pokret, mora biti

sposobno percipirati ga, zapaziti promjene na tijelu koje se događaju tijekom pokreta.

Kad ih zapazi i vidi, može nacrtati ljudski lik u mnogim položajima i na najrazličitije

načine. U sljedećem je crtežu pokret savijanja tijela prikazan disproporcionalnošću.

Tijelo je savijeno da bi moglo dohvatiti cvijet. Djeca se bave dočaravanjem i

prikazivanjem pokreta te im nije važno što je trup prevelikih proporcija.

43

Slika 41 Prikaz pokreta pomoću disproporcionalnosti, 5.5 g. staro dijete. Izvor:

Belamarić, 1986, str. 81

Djeca promatraju i crtaju kretanje jer im je iznimno važno što se i oni sami

stalno kreću. Kad ih usmjerimo na promatranje tog čina, dobit ćemo mnoštvo

fascinantnih načina prikaza pokreta. Crtež ispod prikazuje jedan od mnogih primjera

dječje domišljatosti u prikazu pokreta. Naime, djeca prikazuju pokret prikazujući

udove, u ovom slučaju noge, u većem broju. Umjesto dviju na crtežu su četiri noge, a

na isti je način prikazano i kotrljanje lopte - ona se kreće pa je višestruko prikazana.

Slika 42 Prikaz pokreta višestrukim prikazivanjem udova i objekta. Izvor: prezentacija

prof. Blažinović, Kolegij Metodika likovne kulture

44

10. LJUDSKA FIGURA U PROSTORU

U fazi šaranja dijete nema odnos prema prostoru. Likovi su svugdje po

papiru, svaka šara je individualna na papiru ili razbacana. Kasnije postavljaju likove

uz liniju tla, odnosno odvoje prostor linijom tla ili linijom neba te prema njima na

papiru smještaju likove.

Slika 43

prikazuje

linije neba i

tla. Izvor:

Belamarić,

1986, str. 164

Kasnije primijete da je kuća iza mame na tlu pa odvajaju u prvi dio ljudski

lik, a iznad njega drugi kao da lebdi u zraku. Takav prikaz prostora djeca povežu

linijom između ta dva lika koja ih na neki način povezuje. Primjerice prikazat će

cestu ili potok kao liniju koja odvaja, odnosno prikazuje dubinu.

45

Slika 44 prikazuje prostor odvojen dvjema vertikalnim linijama. Izvor: Belamarić, 1985,

str. 177

11. LIKOVNE AKTIVNOSTI U VRTIĆU – PRAKTIČNI DIO RADA

Aktivnosti koje su provedene s dvije mješovite grupe djece u vrtiću temelje se

na pretpostavki da će se dječji radovi razlikovati ako u poticajima i najavi zadatka u

likovnom stvaralaštvu stavimo naglasak na prikaz pokreta te da će djeca taj pokret i

izraziti.

U jednoj skupini odlučeno je koristiti olovku i bijeli papir, a u drugoj crni

papir i bijelu bojicu misleći da neće biti mnogo razlike u korištenju istih.

Postavljena su sljedeća pitanja: hoće li biti razlika u prikazu pokreta, kako će

djeca reagirati i iskoristiti ponuđeni materijal te hoće li biti razlika u crtežima između

jedne i druge skupine djece.

Korištene su kvalitativne metode istraživanja, odnosno metode koje opisuju

istraživanje koje se odnosi na način na koji pojedinac doživljava i shvaća svijet oko

sebe i na koji način oblikuje značenje. Metode u istraživanju bile su promatranje

46

nastanka crteža djece, intervju - razgovor s djecom o tome što prikazuju njihovi

crteži i što su doživjeli te kako shvatili uvode u aktivnost, analiza crteža - osvrt na

gotove crteže djece.

Aktivnosti su provedene u dječjem vrtiću „Cipelica“ u Čakovcu u travnju

2019. godine. Zamolila sam djecu iz obitelji i djecu prijatelja različitih dobi, od dvije

godine starosti do sedamnaest godina, da nacrtaju prikaze ljudskog lika.

U vrtiću su aktivnosti provedene u dvije mješovite skupine u dobi od tri do

sedam godina starosti. Cilj je bio putem različitih poticaja ostvariti prikaz ljudskog

lika kako bih potvrdila razvojne faze o kojima sam pisala u radu i vidjela kako

razlike u najavi zadatka i u poticajima djeluju na konačan produkt - crtež djece.

Motivacijski poticaji prije same stvaralačke aktivnosti provedeni su uz slike, igre,

slušanje i gledanje baleta, promatranjem vlastitog odraza u ogledalu te uz razgovor o

ljudskom tijelu i ne usmjeravanju pažnje na pokret u igri „Ogledalo“ i usmjeravanja

na pokret u balerininom plesu baleta. Materijali kojima smo se koristili bili su

olovke, bijela bojica, bijeli papir i crni papir formata A4.

11.1. Crtanje autoportreta

Aktivnost je provedena u mješovitoj skupini Waldorf s djecom od tri do

sedam godina starosti. U aktivnosti je sudjelovalo osamnaestoro djece. Aktivnost je

trajala devedeset minuta.

U motivacijskom dijelu aktivnosti sjedili smo s djecom u krug na tepihu.

Aktivnost smo počeli razgovorom o ljudskom tijelu, o njihovim saznanjima,

opažanjima, strukturi tijela, pokretu udova, izgledu lica, dijelovima lica, o razlici u

spolovima, frizurama, odjeći, boji kose, boji očiju. Potom smo gledali jedni druge u

igri „Ogledalo“. Svi smo sjeli u krug i redom promatrali jedni druge. Usmjeravali

smo pažnju na dužinu i boju kose, na boju očiju, visinu, dijelove tijela. Nakon toga

smo u parovima pratili pokrete drugog djeteta. Naima, postavili smo se jedni prema

drugima okrenuti licem i naizmjence pratili pokret onog drugog, bilo to mahanje,

47

kimanje ili kruženje glavom, stupanje na mjestu, trčanje na mjestu, odnosno bilo koji

oblik kretanja koja su djeca sama odlučila pokazati. Važno je bilo da onaj koji

pokazuje pokret bude praćen, odnosno da se njegov pokret ponovi. Nakon igre

ogledala pokušali smo dobiti uvid u visinu pa su se djeca složila po visini tako da

sama uvide razliku jedni kod drugih. Za kraj je svako dijete stalo pred veliko

ogledalo i dobro promotrilo svoj odraz u njemu. Kada su završili s promatranjem

svog odraza, krenuli su u stvaralački dio aktivnosti. Najavila sam im zadatak

riječima: „Pričali smo o tijelima, igrali igru, gledali se u ogledalu, a vaš je zadatak

nacrtati sebe.“ Svako je dijete crtalo sebe. U aktivnosti su sudjelovala sva prisutna

djeca, a pažnja je bila veća kod starijih.

Slika 45 prikazuje igru „Ogledala“

Slika 46 prikazuje igru „Ogledala“. Djeca gledaju svoj par i prate pokrete.

Slika 47 prikazuje promatranje lica i tijela djece, izgleda, boje kose spola

48

Slika 48 prikazuje međusobno uspoređivanje visine i uočavanje razlika između djece

Slika 49 prikazuje crtanje djece na temu „Crtanje autoportreta“

Osvrt na aktivnost

Djeca su rado sudjelovala u razgovoru o ljudskom tijelu, podijelila svoja

zapažanja o istom, veselila se i zabavljala u igri koja je sadržavala kretanje i bila su

oduševljena promatranjem svog odraza u ogledalu - jako ih je zabavljalo gledati

smiješne izraze lica koje su radili pritom i pokrete koje su vidjeli u ogledalu. Po

najavi zadatka, u kojoj ih nisam uputila da nacrtaju pokrete koje su primijetili u igri

ili u ogledalu, svi su krenuli u realizaciju. Nitko nije rekao da ne zna nacrtati sebe ili

da ne želi. Svako je dijete crtalo sebe bez da gleda kako se drugi crtaju. Kad sam

kružila i gledala njihove radove te pritom postavljala pitanja poput: „Što to crtaš? Što

si prikazala? Što tvoj crtež prikazuje?“, svi su rado odgovorili i objasnili svoje

49

crteže. Kako su završavali sa svojim uradcima, javili su se: „Ja sam gotov/gotova.

Mogu na igru?“ Na to sam odgovorila da još malo pričekaju da im prijatelji završe

kako ne bi došlo do prekida aktivnosti. Naime, kad jedno dijete ustane, i drugi požure

te prekinu aktivnost iako možda još nisu završili svoj crtež. Nisam htjela da se to

dogodi.

50

Likovni radovi djece

Slika 50 prikazuje „To sam ja dječak“ 3 g. staro dijete

Slika 51 prikazuje dječaka , 4.5 g. staro dijete

U svom likovnom izrazu, na prvoj slici, dječak je upotrijebio kružne linije i

nakupine kružnih linija, a u razgovoru je rekao da stupa i maše rukama. Dakle, njemu

je bilo bitno prikazati pokret i to je napravio upravo ovim nakupinama kružnih linija.

Na slici do te, dječak je u svom likovnom izražaju prikazao sebe u obliku

glavonošca. Na glavu lika dodao je ruke i noge koje izlaze izravno iz glave. Istaknuo

je oči, usta i kosu koju je dočarao nizom linija oko glave. Objasnio je da je bilo

smiješno igrati „Ogledala“ i da se smije.

51

Slika 52 prikazuje djevojčicu, 4 g. staro dijete

Slika 53 „ To sam ja“ dječak 5 g. starosti

Na idućoj slici djevojčica je prikazala sebe pomoću kvadratnog oblika iz

kojega izlaze ruke i noge. Iz glave raste kosa, a osim očiju i usta nacrtala je i nos koji

mnoga djeca u toj dobi izostave. Prikazane su trepavice kao dodatan detalj te španga

koja joj je pričvršćena na kosu.

Prikaz iduće slike dječaka ima više detalja. Glava je prikazana krugom, kosa

nizom zgusnutih linija oko glave, prikazane su i uši, nos oči, usta. Tijelo mu čini

kvadratni oblik iz kojega izlaze noge prikazane dvjema linijama čime se pokušava

prikazati trodimenzionalnost. Jednako je kod ruku koje na kraju imaju prste koji su

52

vrlo važni. Na nogama je nacrtana obuća i to s detaljima pruga koje je imao na

papučama. Odjeća, odnosno majica koju je imao na sebi isto ima detalj koji je uočio.

Slika 54 To sam ja, dječak 7 g. starosti

Prikaz lika napravljen je u minijaturi, ali obiluje detaljima. Glavu označava

krugom, a tijelo kvadratom iz kojega izlaze zadebljane ruke ispunjene linijama, veće

od ostatka prikaza jer simboliziraju pokret ruku koje je dijete pratilo. Noge su još

uvijek prikazane kao dvije linije spuštene iz trupa. Dječak je dobro zamijetio zrcalni

prikaz na svojoj majici pa su sva slova napisano zrcalno.

11.2. Crtanje balerininog plesa

53

Aktivnost je provedena s drugom mješovitom skupinom djece starosti od tri

do sedam godina. U aktivnosti je sudjelovalo trinaestoro djece. Aktivnost je trajala

sat vremena.

Uvod u aktivnost bilo nam je slušanje glazbe i gledanje baleta kao projekcije

na zidu vrtićke skupine. Gledali smo balet Petra Iljiča Čajkovskog „Orašar“, čin: Ples

šećerne vile, prikazan na adresi: https://youtu.be/Wz_f9B4pPtg . 1Djeca su pogledala

i slušala balet dva puta, prvi put bez uputa, osim da uživaju u glazbi, a drugi put im je

pažnja usmjerena na pokrete balerine: „Pratite kako pleše, gledajte kako se vrti, kako

može dići nogu, kako poskakuje“. Nakon gledanja i slušanja razgovarali smo o

glazbi, ugođaju, sviđa li im se, o balerinama, koliko moraju vježbati da bi mogle tako

plesati. Djevojčice koje plešu balet dijelile su svoja iskustva, a druga djeca su ih

slušala. Čak su nam pokazale neke osnovne pokrete koje uče u baletnoj školi.

Dječacima je taj razgovor o plesu bio dosadan i „glup“ te su se počeli rasipati. Zbog

toga sam skratila priču ne bi li bar dio njih ostao uključen u aktivnost te najavila

zadatak: „Idemo nacrtati kako balerina pleše. Nacrtajte njene pokrete prilikom

plesa“. Nakon toga je dio djece sjeo za stol i počeo crtati ples balerine bijelom

bojicom na crnom papiru. Taj sam materijal upotrijebila kao suprotnost materijalu u

prijašnjoj aktivnosti da vidim hoće li biti razlika u crtežu. Kao i u prijašnjoj skupini

promatrala sam nastanak njihovih radova i pitala što njihov rad prikazuje. Gledajući

radove primijetila sam da djeca prikazuju pokret te da sva djeca ispunjavaju svoje

likove bijelom bojom, kao i njihovo oduševljenje ostavljanjem traga bijele boje na

papiru. Objasnili su mi da se kad crtaju na bijelom papiru „bijela boja ne vidi,

nevidljiva je i sad im je baš super kaj se vidi“ . Fotografsko dokumentiranje tijeka

likovne aktivnosti nije bilo moguće.

Osvrt na aktivnost

Provedena je aktivnost kao produkt dala vrlo dobre prikaze pokreta te je cilj

aktivnosti ostvaren. Međutim, nisam zadovoljna jer se dio djece rasipao i nije želio

sudjelovati u crtačkom zadatku aktivnosti. Motivacija je bila zanimljiva

djevojčicama, ali ne i dječacima te oni nisu željeli crtati jer je njima ples „glup“, „To

1 Balet Petra Iljiča Čajkovskog, Ples šećerne vile, prikazan na adresi https//youtu.be/Wzf9B4pPtg

54

je za cure“, „Ja to nem crtal“. Djevojčice i dva dječaka koji su sudjelovali u crtanju

bili su oduševljeni ostavljanjem vidljivog traga bijele boje na crnom papiru, a i zorno

su svaki na svoj način prikazali pokret. Kad je netko završio svoj prikaz, donio mi je

rad na uvid, objasnio što je nacrtao i zašto - svako je dijete prikazalo onaj dio plesa

koji ga je najviše oduševio, a time i prikazao drugačiji pokret. Ostali su sjedili i radili

bez potrebe da prerano završe svoje radove i odu na igru, iako su njihovi prijatelji

već završili. Bili su koncentrirani na svoj crtež i završili ga.

Likovni radovi djece

55

Slika 55 Balerina, dječak 5.3 g. starosti

Slika 56 Balerina, djevojčica 7 g. starosti

Prvi crtež zorno prikazuje pokret rukama dignutim u zrak i nogama odignutim

od tla. Haljina je nacrtana mnoštvom linija, vide se prsti na rukama, glava, dulja kosa

koja prikazuje da je na slici ženska osoba, oči, usta u širokom osmijehu, pa čak i vrat.

Dijete je percipiralo pokret i prikazalo ga na svojstven način, kao da lik lebdi u skoku

iznad tla.

Na drugoj slici je prikaz pokreta na koji smo stavili važnost u ovom crtežu prikazan

predimenzioniranim rukama. Da bi dočarala pokret, djevojčica je izdužila ruke na

svom liku balerine tako da su vrlo velike i savijene, neproporcionalne. Liku je

56

haljinom, trepavicama i frizurom u obliku punđe označila spol. Modni detalj poput

pojasa ističe se na haljini, a na glavi je nacrtala sve dijelove od ušiju, oči, nosa i usta.

Slika 57 Balerina, djevojčica 6.5 g. starosti

Slika 58 Balerina , djevojčica 6 g. starosti

Na idućoj slici pokret je prikazan savinutom jednom nogom, odnosno

uočavamo deformaciju proporcija kojom se djeca često služe pri prikazu pokreta.

Noga je još dodatno podvučena linijom uz nju da bi se dočarala vrtnja balerine. Isto

se vidi i uz rub haljine ispod kojega je također podvučena dodatna linija. Glava ima

57

sve detalje, čak i obrve, frizura je nacrtana s preciznošću, ruke i noge su ispunjene

bijelom bojom kao i na prijašnjim crtežima. Na crtežu do toga pokret je dočaran

uzdignutom nogom koja izlazi iz haljine. Izgleda kao da noga raste iz haljine, vrlo je

izdužena i naglašava kretanje. Ruke su vrlo malene na crtežu jer je djevojčici bilo

zanimljivo gledati kako se kreću noge kod plesa. Cijela haljina je obojana bijelom

bojom jer je djeci bilo odlično iskustvo ostavljati trag bijelom bojicom koja se na

crnom papiru jasno razaznaje, dok je na bijelom papiru dosad nisu uspjeli razaznati,

odnosno nevidljiva je.

Slika 59 Balerina, dječak 4.8 g. starosti

Pokret je u ovom radu izražen linijama oko glavnog lika, kako je objasnio

dječak. Stopala su neproporcionalna, naime vrlo su velika, prikazuju i prste na

stopalu koje je nacrtao pomoću kružnih zatvorenih oblika, a razlog je bila vrtnja na

prstima koja je dječaka fascinirala. Zabilježio je ono što mu je bilo najvažnije

naglašavajući dio tijela koji mu je važan. Ostatak tijela kao i ruke karakteristične su

za tu dob i za takav prikaz ljudskog bića. Iz ruku izlaze zrakaste linije koje

predstavljaju prste, a spol je prikazao kosom u repu koja visi oko glave.

Rezultati istraživanja na temelju dječjih likovnih radova

58

Potvrđene su pretpostavke koje sam postavila za obje aktivnosti vezane uz

poticaj i motivaciju u aktivnosti. U obje su aktivnosti poticaji i motivacija bili pokret.

Međutim, u prvoj aktivnosti nisam kao zadatak postavila prikaz pokreta te on nije

prikazan, dok je u drugoj zadatak bio jasno naglašen, prikaz pokreta, i djeca su na

različite načine prikazala pokret. Načini prikaza pokreta slažu se s teorijskim dijelom

rada u kojemu je objašnjeno na koje sve načine djeca prikazuju pokret. Prikazala su

ga disproporcionalnošću udova - povećavši ruke na jednom crtežu da bi se prikazao

pokret, povećavši stopala jer su bitna u kretnji, uzdignutim nogama, rukama i

nogama prikazanima kao da lebde u zraku te povlačenjem dodatnih linija uz udove

koji sudjeluju u pokretu da bi se taj pokret naglasio.

Pretpostavka da neće biti razlike u crtežima zbog odabira materijala, crni i

bijeli papir te bijela bojica i olovka bila je pogrešna. Djeca koja su koristila olovku i

bijeli papir nisu svoje likove ispunila, „obojala“ olovkom. Djeca koja su radila na

crnom papiru bijelom bojicom svaki su lik ispunila jer im je bilo oduševljavajuće

otkriće da se bijela boja vidi, da konačno ostavlja trag na papiru, jer na bijelom se ne

vidi.

Zaključak- likovne aktivnosti

U našim aktivnostima svako dijete prirodno pristupa likovnom

stvaralaštvu, bez problema, sa sigurnošću i vrlo rado, kako u organiziranim

aktivnostima, tako i u onim slobodnima. Uzima olovku u ruke i bilježi svoj doživljaj

svijeta koji ga okružuje. Bez opterećenja prikazuju zadatke, ali i razne oblike po

izboru ili iz mašte. Aktivnosti provedene u vrtiću s 36 djece u dobi od tri do sedam

godina, ali i crteži koje su nacrtala djeca prijatelja i obitelji u rasponu od dvije do

sedamnaest godina starosti uvelike potvrđuju faze razvoja dječjeg likovnog izražaja.

U pojedinim je crtežima vidljivo da je dijete određene dobi malo iznad faze

razvoja, a u pojedinim malo ispod njih. Zapravo je svaki crtež specifičan i u skladu s

djetetovom percepcijom okoline i njegovim unutarnjim stanjem.

U mješovitim skupinama u kojima su provedene stvaralačke aktivnosti mlađa

djeca nisu imala potrebu gledati stariju, već su bez zadrške prikazali svoj izraz, svoje

viđenje i doživljaj. Stariji su imali potrebu komentirati: „Kako si to kosu nacrtala.

Ruke tako ne izgledaju.“ Bilo je i onih koji su rekli: „Ne mogu nacrtati… ne znam

nacrtati.“ U jednoj skupini i: „Ne želim crtati“. Starija su djeca opterećenija kako će

59

crtež ispasti, hoće li biti „točan“, prisutan je i strah od ruganja, a kod pojedinaca

manjak samopouzdanja da izraze individualnu percepciju svog vlastitog svijeta.

Odgojitelj treba nuditi raznolike poticaje i materijale da bi se djeca mogla

nesmetano razvijati, kako u cjelokupnom razvoju, tako i u razvoju likovnog

stvaralaštva.

12. ZAKLJUČAK

Crtanje je djeci jedna od najomiljenijih aktivnosti. Mi koji se bavimo

odgojem i obrazovanjem moramo poticati, dati slobodu za likovno izražavanje, ali i

razumjeti i pratiti likovni izražaj djece. Kroz likovne aktivnosti djeca se slobodno i

kreativno izražavaju, ali i uče i razvijaju. Prikaz ljudskog lika među prvim je temama

likovnog izražavanja djece i za njega djeca pokazuju veliko zanimanje. Kroz likovni

izražaj i prikaz ljudskog lika kod djeteta prepoznajemo kako percipira i kako se

razvija od najranije dobi. Kroz njihov jedinstven prikaz ljudskog lika možemo pratiti

faze razvoja djeteta pa tako i faze likovnog razvoja. Kroz tu dječju raznolikost

njihovog prikaza shvaćamo koliko im je znanje o samom čovjeku i koliko mnogo

načina djeca nađu da ga prikažu u raznim situacijama, položajima i raspoloženjima.

Dječja percepcija, njihova osjetilnost, vlastiti način prikaza doživljaja i njihova mašta

daju rezultate i odgovore na mnoga pitanja.

Radovi djece svih uzrasta od vrtićke dobi do adolescenata jasno prikazuju

napredak i prate teorijske postavke.

Likovni izražaj djece potrebno je ohrabriti, potaknuti, razumjeti i pratiti jer

svaki rad, svaki crtež djeteta prozor je u njegov vlastiti svijet, svijet njegovih

emocija, misli, percepcije i spoznaje, odnosno cjelokupnog razvoja djeteta.

60

LITERATURA

1. Belamarić, D. (1986.) Dijete i oblik, Školska knjiga, Zagreb (str. 25-86).

2. Bodulić, V. Umjetnički dječji crtež, Školska knjiga, Zagreb (str. 29-33).

3. Grgurić, N., Jakubin, M. (1996.) Vizualni likovni odgoj i obrazovanje, Educa,

Zagreb (str. 27-67).

4. Jakubin, M. (1990.) Osnove likovnoga jezika; likovne tehnike; Priručnik za

likovnu kulturu, Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu (str. 11-16).

5. Karlavaris, B. (1988.) Metodika likovnog odgoja 2, Grafički zavod Hrvatske,

Zagreb (str. 43-62).

6. Lowenfeld, V., Brittain, W.L. Creative and Mental Growth, Prentice Hall,

New Jersey.

7. Malchiodi, C. (1998.) Understanding Children´s Drawing´s, The Guilford

Press, New York, London.

8. Šparavec, J. (2018.) Drvo ili mjesec, Likovni odgoj za najmlađe, Ostvarenje

d.o.o., Lekenik.

Članci:

1. Balić – Šimrak, A. Predškolsko dijete i likovna umjetnost.

//Dijete,vrtić,obitelj,vol16-17no.62-63 Prosinac 2010. URL:

http://hrcak.srce.hr/index.php?shov=clanak&id_clanak_jezik=184161

2. Kovačević, A. Dječji crtež: spontani izraz djeteta ili rezultat intervencije.

//Mirisi djetinjstva.12(2006);str.41-48

61

POPIS ILUSTRACIJA

Popis slika

Slika 1 Prikaz ptice, djevojčica 4 g. starosti. Izvor:Malchiodi, 1998, str. 23 ........................... 9

Slika 2 Prikaz ptica u slikovnici. Izvor: Malchiodi, 1998, str. 23 ............................................ 9

Slika 3 Prikaz ptica iste djevojčice 4 g stare nakon izlaganja slikovnici. Izvor: Malchiodi,

1986, str. 23.............................................................................................................................. 9

Slika 4 Prikaz obrisne i strukturne linije. Izvor: Jakubin, 1990, str. 15 ................................. 10

Slika 5 Prikaz obrisne linije.Izvor: Jakubin, 1990, str. 15 ..................................................... 11

Slika 6 Crtež 2 g. starog dječaka, početak likovnog stvaralaštva .......................................... 14

Slika 7 Crtež 2 g. starog dječaka, početak likovnog stvralaštva ............................................ 15

Slika 8 Prikaz prvih pokušaja crtanja, titrajno crtanje, 2 g. star dječak ................................. 17

Slika 9 Prikaz 20 osnovnih šara prema R. Kellog. Izvor: Malchiodi, 1998, str. 73 ............... 17

Slika 10 Razvoj crteža ljudskog lika iz ranijih uzoraka šara i oblika prema R.Kellog. Izvor:

https//images.app.goo.gl/AYyFuGe8Bz6W3Cf9 .................................................................. 19

Slika 11 Crtež ljudi u gužvi. Izvor: Belamarić, 1986, str. 55 ................................................. 20

Slika 12 Crtež djeteta 4 g. starog, koji prikazuje prevaljivanje oblika.Izvor: Belamarić, 1986,

str. 158 ................................................................................................................................... 21

Slika 13 Crtež 6 g. starog djeteta koji prikazuje prevaljivanje oblika. Izvor: Grgurić, Jakubin,

1996, str. 51............................................................................................................................ 21

Slika 14 „Mama me češlja“, najvažniji je češalj pa je i prikazan izrazito velik. Izvor: Grgurić,

Jakubin, 1996, str. 46 ............................................................................................................. 22

Slika 15 “ Mama vozi bicikl“ prikaz pokreta titrajućim i izlomljenim linijama, crtež 2 g.

starog dječaka......................................................................................................................... 23

Slika 16 Prikaz prvog organiziranog oblika ljudskog lika u kojem krug označava djecu.

Izvor: Belamarić, 1986, str. 48 ............................................................................................... 23

Slika 17 Prikaz glavonošca, 4 g. starog djeteta , ruke i prsti su nacrtani s dodatnim linijama

koje označavaju pokret .......................................................................................................... 25

Slika 18 Prikaz glavonošca, 3.5 g. staro dijete ....................................................................... 25

Slika 19 Prikaz umanjene glave u odnosu na tijelo, tijelo prikazano četvrtastim oblikom, a

glava okruglim, 4.5 g staro dijete. Izvor: Belamarić, 1986, str. 69 ........................................ 26

Slika 20 Prikaz razlika u spolu odjećom, 4.5 g. Izvor: Belamarić, 1986, str. 73 ................... 27

Slika 21 Prikaz kola s leđa, 4.5 g. staro dijete. Izvor: Belamarić, 1986, str. 159 ................... 27

Slika 22 Prikaz detalja „Ispao mi je zub“, 6.5 g. staro dijete. Izvor: Lowenfeld&Brittain,

1987, str. 16............................................................................................................................ 28

Slika 23 Prikaz pokušaja imitacije, ali se prema dijelovima tijela vidi da dijete još nije

doseglo određenu fazu razvoja. Belamarić, 1986, str. 85 ...................................................... 29

Slika 24 Crtež djeteta prikazuje dva čovjeka jednog iza drugog, u vertikalnom nizu, kako bi

se dočarala dubina prostora. Vibrirajuće linije nacrtane oko ruku i nogu likova prikazuju

pokret. Izvor: Belamarić, 1986, str.3 ..................................................................................... 30

Slika 25 Crtežom je prikazana dubina prostora, likovi su postavljeni vertikalno jedan iznad

drugoga, likovi su prikazani četvrtastim oblicima, vidljive su spolne razlike u frizuri, prikaz

detaljaj- oči, uši, nos, prsti na rukama. Izvor: Belamarić, 1986, str. 162 ............................... 30

Slika 26 Prikaz transparentnosti, 5.5 g. staro dijete. Prikaz transparentnosti i profila kod

sjedenja za stolom. Izvor: Belamarić, 1986, str. 147 ............................................................. 31

Slika 27 Prikaz transparentnosti, 4.5 g staro dijete. Slika prikazuje prozirne hlače. Izvor:

Belamarić, 1986, str. 72 ......................................................................................................... 31

62

Slika 28 Prikaz spolnih razlika u frizuri i odjeći, 6.5 g. stara djevojčica ............................... 32

Slika 29 Prikaz spolnih razlika u odjeći i frizuri. Izvor: Belamarić, 1986, str. 77 ................. 33

Slika 30 Prikaz profila. Izvor : Belamarić, 1986, str. 86 ........................................................ 34

Slika 31 Prikaz profila, 5.5 g. staro dijete. Izvor: Belamarić, 1986, str. 78 ........................... 34

Slika 32 Crtež 10 g. starog djeteta, prikazuje lik majke konturnom linijom s detaljima kao što

su frizura i naočale, prikaz pokreta i deformacije tijela u pokretu ......................................... 36

Slika 33 Crtež 12 g. stare djevojčice, rađen pod utjecajem animiranog filma ....................... 36

Slika 34 Prikaz karikature 12 g. starog djeteta. Izvor: Malchiodi, 1986, str. 95 .................... 37

Slika 35 Prikaz crteža 16 g. stare djevojke ............................................................................ 37

Slika 36 Prikaz crteža 16 g. stare djevojke ............................................................................ 38

Kratka biografska bilješka

Moje ime je Petra Mićanović. Rođena sam i živim u Čakovcu. Majka sam dvoje

djece, dvanaestogodišnjakinje i sedamnaestogodišnjaka, s kojima volim provoditi

vrijeme, osobito u sportskim aktivnostima, putovanjima i izletima u prirodu. Njih

dvoje su mi bili velika podrška kod upisivanja fakulteta, ali i kod učenja. Završila

sam Jezičnu gimnaziju J. Š. Slavenski 2001. g. te 2015. položila državnu maturu.

Godine 2016. upisala sam Učiteljski fakultet u Zagrebu, odsjek u Čakovcu, koji

privodim kraju, te sam u iščekivanju dugo željenog rada s djecom, ali i nastavka

obrazovanja.

63

IZJAVA O SAMOSTALNOJ IZRADI RADA

Ja, Petra Mićanović izjavljujem da sam ovaj rad izradila samostalno uz potrebne

konzultacije, savjete i uporabu navedene literature.

Potpis:

____________________________