Alex

ande

r Gar

cía-

Düt

tman

nPr

ijate

lji i

nepr

ijate

ljiAp

solu

tno

sad

ræa

j

7N

eprij

atel

ji ov

ostr

ani i

ono

stra

niRa

dika

lizac

ije

36Pr

ijate

ljstv

o: e

sej o

osl

obo!

enju

63Po

stsk

riptu

m

64O

pask

a

Alex

ande

rG

arcí

a-D

üttm

ann

Prija

telji

i ne

prija

telji

Apso

lutn

o

-G

ovor

imo

o pr

ijate

ljstv

u.

-O

naË

inu

kako

se o

prij

atel

jstv

u go

voril

o. Je

r ono

sâm

o ne

pos

toji.

-Ak

o po

stoj

e sa

mo

kons

truk

cije

, par

adig

me,

dis

pozi

tivi,

disk

ursi

, var

ijant

e pr

ijate

ljstv

a,on

da m

oæda

gov

orim

o o

prija

teljs

tvu,

nik

ako

o pr

ijate

ljstv

u. D

a bi

se g

ovor

ilo o

prij

atel

jstv

uuv

ijek

se m

ora

govo

riti o

ono

me "t

o na

dma"

uje

kons

truk

cije

, par

adig

me,

dis

pozi

tive,

disk

urse

, var

ijant

e. P

rotiv

varij

anti

hist

oriz

ma

koje

m su

nje

govi

pre

dmet

i jed

nako

vrije

dni,

za k

ojeg

ti p

redm

eti z

apra

vo n

iti n

e po

stoj

e - o

pkla

da il

i pak

t. N

a to

raËu

nam

.

-N

o bu

dim

o op

rezn

i. Ak

o go

vorim

o o

prija

teljs

tvu,

na

kraj

u m

oæda

vi"e

neÊ

emo

biti

prija

telji

. Raz

dvoj

ili sm

o se

zato

"to

smo

si d

o"li

preb

lizu

ili za

to "t

o sm

o se

me!

usob

nosu

vi"e

uda

ljili.

-M

oæem

o li

dakl

e go

vorit

i sam

o o

onom

e ra

di Ë

ega

ne m

oæem

o go

vorit

i o p

rijat

eljs

tvu?

-Ak

o ne

moæ

emo

govo

riti o

prij

atel

jstv

u, i

ako

post

oji n

e"to

o Ë

emu

ne sm

ijem

o go

vorit

i,on

da vi"e

nis

mo

prija

telji

. Nije

li sv

aki r

azgo

vor i

zlag

anje

opa

snos

ti da

na

kraj

u vi"e

nis

mo

prija

telji

? Kak

av b

i to

razg

ovor

bio

bez

takv

e op

asno

sti?

Bez s

jene

nep

rijat

eljs

tva

koja

ne

pozn

a ra

zgov

ora?

-U

pra

vu si

. Jer

na

sam

om p

oËet

ku ra

zgov

ora

ne zn

amo

jesm

o li

prija

telji

.

-Ka

da sm

o da

kle

prija

telji

?

-M

oæda

ond

a ka

da g

ovor

imo

i vi"

e ne

moæ

emo

govo

riti.

-M

isli"

, kad

a si

moæ

emo

sve

i ist

odob

no n

i"ta

kaz

ati?

Nep

rija

telj

iov

ostr

ani i

on

ostr

ani

Rad

ikal

izac

ije

7

Stihovi pjesnika i !lozofa dietera leiseganga gla-se: “Iznad mene æivi mu"karac/ »ujem ga noÊu kad sevraÊa kuÊi/ »ujem kad si kuha kavu// To nije mnogo/ Nodovoljno, da znam/ Da je on/ Moj neprijatelj.”01 Stihovisu to koji Ëitatelja dovode u dvostruko isku"enje, u isku-"enje da ih se uzme prete"ko ili prelako. »itatelj, koji ihshvati suvi"e ozbiljno, dræi da u tim stihovima prepoz-naje komprimiranu egzistencijalnu izjavu; dok onajkoji ih razumije non"alantno, stihove reducira na aneg-dotalnost njihove komprimirane fakture. Moæda je spo-menuta anegdotalnost uËinak neprijateljstva koje sespominje u posljednjem retku, dok obratno egzisten-cijalnim patosom natopljena univerzalizacija neprija-teljstva u iskustvo drugosti ono anegdotalno uopÊe nepercipira. Ne postoji li veza izme#u neprijateljstva i pro-izvoljnosti kojom se saæima u stihovima iskazano zna-nje? »ini se da je oskudno znanje, znanje o svakodnev-nim procesima, ne o nekom izrazitom pona"anju i nje-govim motivima, nedostatno da se izjednaËavanje dru-gog s neprijateljem smatra legitimnim. TumaËenje kojestihove smatra anegdotom poziva se na nesrazmjer

01 Dieter Leisegang,“Feind”, u: isti, Unor-dentliche Gegend.Aphorismen, Gedichte,Übersetzungen 1960-1970, Frankfurt na Maj-ni 1971., str. 35. Zahva-lan sam Corinni Opplerda mi je skrenula paæ-nju na tu pjesmu.

izme#u tog izjednaËavanja i njegovelegitimnosti. Istodobno spektakular-ni i bezazleni teatarski obrat u pos-ljednjem retku kojeg omoguÊavaforma stihova, rezultat je njihovanesrazmjera. Ako nesrazmjer izme-#u identi!kacije neprijatelja i raz-loænosti identi!kacije konstitutivno

8

pripada iskustvu neprijateljstva, navedeni se stihovi neiscrpljuju u anegdotalnome. DapaËe, upravo zbog svojeanegdotalnosti oni sadræe obavijest o tom iskustvu, oonome "to neprijateljstvo Ëini neprijateljstvom. Da jenetko moj neprijatelj naposljetku se pokazuje tako proiz-voljnim, tako neshvatljivim ili pretjeranim, kao "to je inesrazmjerno izjednaËavanje u Leisegangovim stihovima.

Neprijatelj je protivnik koji “radi protiv mene”.kafka tu frazu rabi na kraju svoje kratke priËe “Susjed”.02

Susjed koji ostaje nevidljiv, o Ëijim okolnostima i inten-cijama pripovjedaË ni"ta ne zna, u priËi najednom i ne-posredno postaje protivnik ili neprijatelj Ëiji rad-protivcilja da nanese "tetu onom Ja koje se osjeÊa ugroæenim.Ta transformacija nije neposredna zato "to se u priËi nedoga#a dizanje napetosti koje bi vodilo do zapanjujuÊepretpostavke da netko radi protiv mene, veÊ stoga jertakva pretpostavka ne sadræi argumente koji bi moglizadovoljiti. Iako postepena a istodobno nagla transfor-macija susjeda u protivnika ili neprijatelja sugerirapsiholo"ko tumaËenje, takvo bi tumaËenje izgubilo izvida moguÊnost da je dizanje napetosti u priËi doistaizazvano radom-protiv. ©tovi"e, da je i izazivanje opsjed-nutosti kojoj se ono Ja nije u stanju suprotstaviti Ëak

02 Franz Kafka, “DerNachbar”, u: isti,Sämtliche Erzählungen,Frankfurt na Majni1980.

rezultat rada-protiv. Za razliku odKafkine priËe, Leisegangovi stihoviËitatelju oteæavaju da se razlog nes-razmjera tih stihova prona#e u psi-hologiji govornika, zato "to oni ne

9

poznaju dizanje napetosti, banalni kao anegdota. Ali tanerazloænost, koja se na kraju sastoji u vi"e ili manjeneposrednom izjednaËavanju drugog sa protivnikom ilineprijateljem i koja proizvodi nesrazmjer u priËi i sti-hovima, pokazuje razliku izme#u protivnika i nepri-jatelja. Dok se sa protivnikovim radom protiv vas injegovim agonalnim akcijama moæete mjeriti, dok iz-me#u protivnika dominira antagonizam koji njihovopona"anje dræi u ravnoteæi, bez obzira u kojoj mjeri jed-na strana nadma"uje drugu ili tko odnosi pobjedu, ne-prijatelju je stalo do uni"tenja onoga protiv koga radi.Da me netko æeli uni"titi, da se njegova egzistencija sas-toji iskljuËivo u toj namjeri zbog Ëega nikada neÊu moÊibiti siguran od njega i ni"ta neÊu moÊi napraviti s obzi-rom na njegove radnje protiv mene - mora mi se na kra-ju Ëiniti proizvoljnim i neshvatljivim.

Neprijateljstvo je neutemeljivo, unatoË mnogimpoku"ajima da se ono utemelji i racionalizira, unatoËnastojanjima da se istaknu aspekti neprijateljstva kojigeneriraju smisao i koji neprijateljstvo opravdavaju,unatoË naporu oko znaËenja neprijateljstva, oko smis-lene upotrebe pojma, oko legitimnih terminolo"kih isadræinskih razlikovanja na privatno i javno, konvencio-nalno i apsolutno neprijateljstvo. Neutemeljivo i stogaapsolutno neprijateljstvo ne moæe se uspore#ivati s os-talim aspektima egzistencije. Egzistenciju neprijateljakao takvu odre#uju neobja"njiva proizvoljnost volje zauni"tenjem i puka “Ëovjekolikost”, s obzirom na koju se

10

pitamo u kojoj mjeri neprijateljstvo vaæi za antropo-lo"ku kategoriju. Proizvoljno i stoga neizbjeæno nepri-jateljstvo transcendira vremensku, povijesnu uvjetova-nost i zato je apsolutno pamÊenje. »ak i kad vjerujete dane postoje razlozi zbog kojih bi imali neprijatelja, moæe-te imati jednog moguÊeg neprijatelja, neprijatelja kojimtim vi"e radi protiv vas jer ste neupuÊeni i ne znate zanjega. »ak i kad vjerujete da je neprijateljstvo nestalo,bilo da je neprijatelj pobije#en, da mu je nestalo traga,bilo da je sklopljeno primirje, ono neutemeljivo, proiz-voljno, neshvatljivo neprijateljstva prekoraËuje sve pro-mjene koje se doga#aju u vremenu ili povijesti. Nepri-jatelj ostaje neprijatelj, moguÊi neprijatelj. On je pamÊe-nje koje uporno progoni, s kojim se Ja - s kojim se nekodrugo pamÊenje i neko drugo zaboravljanje ne mogumjeriti. Zato on i radi protiv mene te me nastoji uni"titii prije nego "to se deklarirao, iako se moæda Ëak nikadne deklarira kao jednoznaËno prepoznatljivi neprijatelj.Protivnik moæe biti neprijatelj, ali neprijatelj nikadanije protivnik. Na toj se radikalnoj asimetriji neprijatelj-stva i"Ëitava njegova razlika; okolnost da je ono, kao "to

03 Immanuel Kant, Vor-lesungen zur Moral-philosophie, u: KantsVorlesungen, izdanjeAkademije znanosti izGöttingena, svezakËetvrti, prva polovica,Berlin 1974., str. 430 i426

Kant primjeÊuje u svojim predavan-jima o moralnoj !lozo!ji, vi"e odnegativnog pojma ili od “manjkaprijateljstva” koje predstavlja“odnos jednakosti”.03

11

Ne doga#a li se onda moje razmi"ljanje o neprija-telju uvijek u onom periodu vremena kojeg mi je on,jedan moguÊi neprijatelj moæda prepustio? Kako u prin-cipu ne postoji sigurno mjesto na kojem bih mogao raz-mi"ljati o neprijateljstvu, jer distanca s obzirom na ne-prijateljstvo, koja je nuæna da bi se o neprijateljstvumislilo, sa sobom nosi uvijek trag hitnosti kojom je mo-guÊi neprijatelj opteretio re$eksiju, re$eksija se nemoæe jednostavno i slobodno odnositi prema svojempredmetu. I koliko god je radikaliziranje neprijateljstvamoguÊe utemeljiti putem re$eksije, toliko je njenakompulzivnost, prisila koja je svojstvena svakoj radika-lizaciji, re$eks predmeta i njegove neutemeljivosti. Zatose nalazite u krugu; krugu kojeg crta neprijatelj. Iz togbi se kruga moglo jedino izaÊi kad bi postojalo slobodnoodno"enje prema neprijatelju. Naravno, takva konstata-cija veÊ pretpostavlja odre#enu mjeru slobode, nezavis-nosti od neprijatelja, bez koje razmi"ljanje o neprijate-lju uopÊe ne bi bilo moguÊe. Da bi se o neËemu razmi"-ljalo i da bi se ono kao takvo moglo predstaviti, da nepoludite morate, kako to Unica Zürn kaæe, “vjerovati uneku stvar u æivotu”, u ono “singularno mjesto na vlasti-tom tijelu koje ne moæe varati”.04

Ali ne mogu unaprijed i za sva vremena odluËivatigdje to vjerovanje prestaje biti vjerovanje koje omoguÊa-va i "titi, a gdje me ono poËinje varati i pribliæavati ne-

04 Unica Zürn, Das Hausder Krankheiten, Berlin1986., str. 59

moguÊnosti, tj. uni"tenju od stranemojeg neprijatelja.

12

Podjednako legitimna kao i kompulzivna te pretje-rana radikalizacija, na koju neprijateljstvo tjera razmi"-ljanje, izraæena je u tezi da bez obzira na sve historijskei kulturalne razlike koje diferenciraju razliËite formeneprijateljstva i dijele znaËenje jednog neprijateljstvaod znaËenja ostalih neprijateljstava, i unatoË nastojanji-ma u povijesti da se neprijateljstvo neutralizira i ga seuËini anakronim, volja za uni"tenjem ili skamenjenopamÊenje smrtonosnog progona bitno karakterizirajuneprijateljstvo, bez obzira da li su prigu"eni ili posre-dovani drugim odnosima, primjerice prividom tek pu-kog protivni"tva. Ne proizlazi li radost duha koji nepre-stano nijeËe, iz te"koÊe da se jasno razlikuje izme#u za-vodnika, protivnika i neprijatelja? »isto kulturno-znan-stveno istraæivanje neprijateljstva, koje neprijateljstvorastaËe u komparativnom srazu oblika i konstrukcija,poriËe neprijatelja. Takvo rastakanje koje neprijateljstvoËini bezazlenim producira ideologiju neprijateljstva ko-jom je takva vrsta istraæivanja bespomoÊno izloæena mo-guÊem neprijatelju. Vi"e od kontrahenta i konkurenta,vi"e od antagonista i antipoda, vi"e od izazivaËa i na-padaËa, vi"e od suparnika i protivnika: neprijatelj jedakle neprijatelj samo kao apsolutni neprijatelj. Nepri-jatelj je smrtni neprijatelj, za kojeg smrt nije differentiaspeci!ca njegova neprijateljstva; radikalan jer reæe nakorijenu. Neprijateljstvo se stoga ukazuje kao moguÊ-nost i nemoguÊnost radikalizacije koja svoj bitni oblikposjeduje u smrtnom neprijatelju. »ini se kao da nepri-jatelj u svojoj bespo"tednoj posveÊenosti mora usmrtiti

13

ono "to najvi"e voli. Sebeljublje, koje mora vjerovati une"to da ne podlegne moguÊem neprijatelju i ljubav ne-prijatelja koji u ni"ta ne vjeruje toliko kao u sopstvokoje progoni a kojemu je u cijelosti podlegla; dvostrukai prepletena spirala neprijateljstva koja samu sebe ne-prestano dostiæe. Neprijateljstvo u ovostranosti, u unu-tra"njosti progonjenog Ja, i u onostranosti, u onome iz-van kojem je to Ja izloæeno.

carl schmitt je legitimirao radikalizaciju na kojuneprijateljstvo prisiljava. Radikalizacija se dotiËe samogekstrema, iznimke, iz koje potom re$eksija uzima svojupolazi"nu toËku. Dok Schmitt veÊ 1922. godine u svojoj“PolitiËkoj teologiji” tvrdi da iznimka dokazuje sve, a nor-ma ni"ta, te da se !lozof koji spoznaje ovisnost ili normi-ranost norme mora prepustiti nezaustavljivoj sili iznim-ke i da mora biti vo#en normom norme a da bi mogaomisliti ono opÊenito, pet godina poslije u svojoj raspravio “Pojmu politiËkog” on tu naizgled paradoksalnu tvrd-nju postavlja u kontekst manifestacije neprijateljstva.Iznimnost rata, po Schmittu, “posjeduje znaËenje kojeotkriva sræ stvari” jer se u njoj, u toj “krajnjoj realizacijineprijateljstva” pokazuje sama bit neprijateljstva kao“egzistencijalna negacija nekog drugog bitka”.05

Iako je odnos rata i neprijateljstva izloæen povijesnojmijeni, i iako se oni u promjenljivim situacijama po-

vijesti me#usobno pretpostavljaju(Schmitt u bilje"kama koje su nas-tale 1938. istraæuje rat koji pretpo-

05 Carl Schmitt, DerBegriff des Politischen,Berlin 1996., str. 33 i 35

14

stavlja neprijateljstvo i neprijateljstvo koje pretpostavljarat06), “razotkrivajuÊe znaËenje” rata kao manifestacijabîti neprijateljstva Ëini se netaknuto takvom mijenom.No insistiranje na neizvodivoj posebnosti politiËkogakoja leæi u odluci tko je neprijatelj, ra#a te"ko pomirlji-ve konkluzije i dvoznaËnu upotrebu pojmova obrane isuzbijanja. Na jednoj strani pojam neprijatelja svojeznaËenje bi iskljuËivo trebao poprimiti u odnosu spram“realne moguÊnosti !ziËkog usmrÊivanja”, dok bi nadrugoj strani upravo brkanje politiËkog i moralnogtrebalo voditi ka uni"tenju neprijatelja, koji kao moral-ni neprijatelj “nije vi"e samo neprijatelj kojem se ukazu-ju njegove granice”.07 U naknadno objavljenim dodaci-ma vlastite rasprave Schmitt istiËe kako pojam do kojegmu je tu stalo “svoje znaËenje ne poprima u uni"tenjuneprijatelja, veÊ u obrani, u mjerenju snaga te u uspos-tavljanju zajedniËke granice”.08 Te"ko je poreÊi da se uonom trenutku u kojem se neprijatelja de!nira kaoapsolutnog i stoga moæda razmi"lja o neprijateljstvu uvremenskom periodu kojeg je moguÊi neprijatelj osta-vio za re$eksiju, razmi"ljanje samo moæe interpretiratikao “slabljenje” i “ugroæavanje”. Schmitt iz toga zaklju-Ëuje da je apsolutni neprijatelj onaj kojeg se demoni-zira. Protiv demoniziranja on se okreÊe u ime pojma

06 ibid., str. 102

07 ibid., str. 37

08 ibid., str. 119

09 ibid., str. 118

koji je oslobo#en svake evaluativneinterpretacije, u ime Ëiste odluke oneprijatelju.09 Nije li u takvom pona-"anju koje, u æelji da se izbjegne de-moniziranje i normaliziranje gotovo

15

nalikuje nekom tehniËkom postupku, odnos neprijatelj-stva preokrenut u agonalni odnos protivni"tva, upravo uome#eno i uvijek ograniËeno “mjerenje snaga” koje“moguÊnost !ziËkog usmrÊivanja” vi"e ne pozna kao“realnu” veÊ kao “apstraktnu”? Ne previ#a li Schmittvezu !ziËkog i meta!ziËkog, apsolutnosti “!ziËkogusmrÊivanja” i apsolutnosti neprijateljstva koju se jedi-no time ne da normalizirati, neutralizirati ili napravitibezazlenom tako da se njezin smisao proizvoljno neodvaja od besmislenosti? Ne izdaje li Schmitt vlastitiuvid da je tehnika principijelno nemoÊna spram otu#e-nja i manipulacija kada politiËku odluku nastoji obrani-ti od tih istih, pretvarajuÊi je pojmovne ËistoÊe radi uneku vrstu tehniËkog postupka?

Naravno da je pitanje o pretvaranju odluke u nekuvrstu tehniËkog postupka kritiËno. Ako “iz imanencijetehniËkoga” ne rezultira “nijedna ljudska ni duhovnaodluka”10 onda odluka bez koje nema razlikovanja prija-telja i neprijatelja, kao niti politiËkoga, nije sukladnatehniËkom postupku. Za Schmitta politiËko odluËivanjene znaËi samo razlikovati prijatelja od neprijatelja, veÊ itehniku od egzistencijalnog.

10 Carl Schmitt, “Das Zeit-alter der Neutralis-ierungen”, u: isti, DerBegriff des Politischen,str. 90

OËevidna i rekursom na drugetekstove potvr#ena informacija da jeSchmitt odre#enjem neprijateljstvau smislu “realne moguÊnosti !ziËkogusmrÊivanja” u znaËenju obrambe-

16

nog “mjerenja snaga” æelio izraziti razlikovanje u javnomdosegu neprijateljstva, naime razlikovanje na neizbjeæno,legitimno usmrÊivanje pojedinaca i na nelegitimno uni"-tenje cjeline koje je moguÊe izbjeÊi, naroda koji se bori ilinacije u ratu, posve strogo uzeto implicira razumijevanjekoje u neprijateljstvu ne otkriva vi"e od odre#ena oblikaili sluËaja protivni"tva. Stoga je apsolutnost “realne mo-guÊnosti !ziËkog usmrÊenja” ta koja karakterizira nepri-jateljstvo, a ne relativnost ome#ujuÊeg obostranog mjere-nja snaga.

Moæda je dvoznaËnost u tekstu rasprave, koju kasnijidodaci i samo-opravdavanja poriËu, rezultat “provo-kativne prirode teza”, “neodre#enosti” koja je konstitu-tivna za politiËko ili za legitimaciju politiËke odluke,polemiËkog aspekta koji je samom polemiËno"Êu veÊpolitiËki motiviran protiv moralne uzurpacije politiË-kog. MoguÊnost uzurpacije politiËkog postoji s obziromda politiËko nije “domena”, veÊ “polje sila” koje se nemoæe normirati pa tako niti univerzalizirati, a Ëije sesile skupljaju u intenzivnoj “toËki”, koja je iskljuËivoodre#ena “egzistencijalno"Êu” pa stoga moæe biti doseg-nuta iz svake od “domena”.

Na ovom se mjestu postavlja pitanje nije li nepri-jatelj uvijek netko drugi, Ëime bi se odgovorilo na dvo-znaËnost u kojoj su kod Schmitta zatoËene obrana i bor-ba protiv neprijatelja, na kraju jednako fatalnoj depoli-tizaciji, depolitizaciji s politiËkim posljedicama. U tom

17

sluËaju bi imali neprijatelja i protiv njega bi se borili ilibranili da oËuvate “vlastiti, egzistencijalni modus æiv-ota”, ali sami ne biste bili neprijatelj za tog neprijatelja;samo pod prisilom radikalizacije koju vam je nametnuotaj drugi, odluËili bi ste se za “!ziËku obranu”. Ali odlu-ka o neprijatelju je samo onda slobodna i suverena odlu-ka, odluka a ne re$eks samoodræanja kojem kao re$ek-su prostor politiËkog nije dostupan, kada u toj odlucipostajete neprijatelj onoga kojeg ste u odluci proglasilineprijateljem. “Neprijateljstvo je deklarirani naum dase drugom nanese zlo”, glasi kod kanta.11

I poku"aji iz oËaja da se u najokrutnijim okolnosti-ma neprijatelja ne prepozna kao neprijatelja, kao da gase upravo time poriËe, posjeduju obrambenu funkcijukoja ba" tako svjedoËi o neprijateljstvu i prije svega oznaËenju koje za neprijateljstvo imaju izjava, deklaraci-ja, odluka. Neprijateljstvo se konstituira u odluci o ne-prijateljstvu, i ne prethodi joj jer u toj odluci leæi upisa-na dvostruka prethodnost: neprijatelj je ponajprije onajdrugi koji negira moju egzistenciju i protiv Ëije senegacije branim, no istodobno sam i ja sam ponajprijeneprijatelj onog drugog, jer inaËe moje odluke ne bibilo i ja bih se spram drugog pona"ao tek puko u re$ek-su. Ako bih se dakle spram drugog odnosio tek u re$ek-su, te"ko da bih mogao govoriti o neprijatelju, ne bihposjedovao ni pojam niti svijest o njemu. Ako pak pre-

11 Kant, Vorlesungen überMoralphilosphie, str. 431

ma pona"anju onog neprijateljskinastrojenog drugog ne bih moraoreagirati, slobodno bih mogao raspo-

18

lagati sa neprijateljem te vi"e ne bih imao neprijatelja.Kako politiËka odluka neprijatelja potvr#uje i generirau njegovom neprijateljstvu, pokazuje se ona doista kao“priznanje” - Schmitt taj pojam koristi opetovano daoznaËi odnos spram onog drugog, neprijateljski nastro-jenog. Kad Schmitt politiËko i njegove radikalizacije na-stoji time legitimirati da “egzistencijalnost” uvodi kaokriterij neizvodive i odredljive posebnosti te zapisuje dalegitimacija “!ziËkog uni"tenja ljudskog æivota” moraovisiti o “egzistencijalnoj a!rmaciji vlastite forme egzi-stencije spram jednako tako egzistencijalnog negiranjate iste forme”12, tada dvostruka prethodnost upisana upolitiËkoj odluci, nepremostiva tenzija izme#u potvr-#ivanja i generiranja, za posljedicu ima to da se odlukasâma nikada u potpunosti ne moæe legitimirati i da onaupravo kao “egzistencijalna” ostaje “neodre#ena”, kaoodluka kojom se “egzistencijalnosti” daje za pravo.

Radikalizaciju neprijateljstva u odnos apstraktnenegacije, koja se ne sastoji iz obrane od neprijatelja veÊu njegovom usmrÊivanju kao nepovratnom ozbiljenju“realne moguÊnosti” i bez koje neprijateljstvo nije za-mislivo, Schmitt metodski legitimira tako "to ukazujena nuænost radikalizacije norme, "to nju tjera do njenevlastite granice, sve do iznimke kao norme norme. Noda li se neprijateljstvo samo moæe legitimirati i slijedom

12 Schmitt, Der Begriff desPolitischen, str. 50

toga i odre#enje politiËkog u njego-voj “apstraktnoj” radikalnosti, to jepitanje koje ne valja mije"ati s pita-

19

njem o legitimaciji radikalizacije. »ini se kao da je ne-prijateljstvo zamislivo jedino kao radikalno. A ne ozna-Ëava li pak obratno neprijateljstvo granicu radikalizaci-ja kao “najintenzivnije i krajnje suprotstavljanje”13?Nije li to suprotstavljanje radikalna radikalizacija? NeznaËi li ono vi"e od smrti koja je granica sama? Nije litakvo suprotstavljanje granica smrti koja moguÊu egzi-stenciju negira prije i nego "to je kraj æivota dosegnut,smrti koja ne dopu"ta ni æivljenje ni umiranje pa zbogtoga Ëesto provocira da se neizljeËivu bolest koja nasilnoprekida æivot identi!cira sa neprijateljem?

Kako “toËka politiËkoga” ne Ëini ome#enu “dome-nu”, kako svako suprotstavljanje kao takvo veÊ gravitira“najintenzivnijem i krajnjem” suprotstavljanju u nepri-jateljstvu, i kako je odluka o neprijatelju konstitucijakoju se u potpunosti ne moæe legitimirati, sve je po mo-guÊnosti politiËko, a neprijatelj se po moguÊnosti nalazisvugdje. Okretnost politiËkih pojmova i pojma politiË-kog sâmog, koju Schmitt uoËava u njihovom “polemiË-kom znaËenju” i “apstraktnosti”14 te u njihovom opira-nju depolitizirajuÊem univerzaliziranju i deradikalizaci-ji normativnosti norme, svodi se na neodredljivost poli-tiËke odluke koja je rezultat dvostruke prethodnosti od-luke ili njene ne-identiËnosti. No time se istovremenoporiËe da se u politiËkoj odluci radi o jasnom i jedno-

13 ibid., str. 30

14 ibid., str. 31

znaËnom, “klasiËnom” razlikovanjukao i da se kod pojma politiËkog,pojma neprijatelja radi o pojmu ko-

20

jeg se moæe odrediti. Radikalnost ne generira ËistoÊunekog odre#enja, primjerice odre#enja politiËkog kojebi se konstantno razlikovalo svojom posebno"Êu i neza-mjenjivo"Êu, veÊ radikalizacija radikale ispostavljausred nedostiænog ne-identiteta. Schmitt itekako vidi damoguÊnost “klasiËnih” razlikovanja veÊ pretpostavljadepolitizaciju, da je ona sama uËinak “oËuvanja i ogra-niËenja” i da u formi “oËuvanja i ograniËenja” donosi“relativiranje neprijateljstva”15. No ipak bi “vrhunci ve-like politike” trebali biti oni momenti “u kojima se ne-prijatelj u konkretnoj jasnoÊi uoËava kao neprijatelj”16,u kojima se dakle neprijatelja kao takvog identi!cira iodre#uje. Ako je pak nemoguÊe odrediti neprijateljstvo ilegitimirati ga kao “egzistencijalnu a!rmaciju vlastiteforme egzistencije spram jednako egzistencijalne nega-cije te iste forme”, politiËka odluka zbog vlastitog nesvo-divog ne-identiteta ostaje u zraku, Ëime je odluka samojo" veÊa prijetnja i jo" nasilnija, pa je tako neprijateljuvijek netko drugi a neprijateljstvo ne"to drugo - ne"toËime ne raspolaæem i "to mi je nerazumljivo. Stav izSchmittovog predavanja o “epohi neutraliziranja” kojikaæe da “uvijek æivimo pod paskom radikalnijeg bratakoji nas tjera da realiziramo praktiËnu konkluziju”17

formulira strukturni zakon neprijateljstva, prethodnostkoju nam valja razlikovati od dvos-truke prethodnosti politiËke odlukeili neodluËivosti politiËkog. U onojmjeri u kojoj odluka potvr#uje igenerira neprijateljstvo tako da

15 ibid., str. 11

16 ibid., str. 67

17 Schmitt, “Das Zeitalterder Neutralisierungen”,str. 80

21

sama bude politiËka i da bi otvorila prostor politiËkog, uonoj mjeri u kojoj politiËka odluka sebe i politiËko izla-æe neodluËivosti ili neodredljivosti, izme#u prethodnos-ti onog drugog kao neprijatelja i mene samog kao nepri-jatelja onog drugog, neprijatelj postaje mojim vlastitimprethodnikom koji me tjera na radikalizaciju. Neprija-teljstvo ne samo da cirkularno tjera na radikalizacijuneprijatelja, veÊ i onog protiv kojeg se neprijateljstvookreÊe sili na radikalizaciju, radikalizaciju samog sebe.Ako pak suprotstavljenost neprijateljstva ukazuje nagranicu najradikalnije radikalizacije, na granicu premakojoj sve radikalizacije implicitno tendiraju, onda seonaj koji radikalizira prema moguÊem neprijatelju od-nosi ravnodu"no, bez obzira do Ëega mu je u radikaliza-ciji stalo.

Neprijateljstvo je bezrazloæno jer nema tog razlogazbog kojeg bi onaj drugi ili ono drugo radilo na uni"-tenju mene, bez da me ikad izgubi iz vida i bez da ikadodustane od nauma: “realna moguÊnost” neprijateljstva,koja se u svojoj bezrazloænosti nikada ne javlja kao ne"-to zbiljsko, kao ne"to "to zapoËinje, traje i prestaje, ikoja stoga perpetuira neprijateljstvo bez moguÊnosti dase ono razlikuje na !ziËki i meta!ziËki apsolutno. Nepri-jateljstvo je bezrazloæno jer je jedinstvo njegova pojmarastrgano dvostrukom prethodno"Êu. Ta dvostruka neu-temeljivost neprijateljstva cijepa neprijatelja i zabranju-je da se donose odluke radi li se o neprijatelju u ovos-tranosti ili o neprijatelju u onostranosti: neprijatelj koji

22

izvana i u krajnjoj, nedokuËivoj transcendenciji vlastitenepojmljivosti radi protiv mene ili neprijatelj koji menapada iznutra, nepojmljiv i nedokuËiv zbog svoje blizi-ne. Pitanje neprijateljstva je stoga uvijek pitanje da lineprijatelj uopÊe postoji, nije li neprijatelj projekcija,halucinacija, simptom paranoje. No Ëak i kada bi seputem analize psihe moglo odgovoriti na to pitanje, os-tala bi i dalje neodluËivost izme#u ovostranog i onostra-nog ili nedokuËivost neprijatelja, te bi neprijatelj i daljebio na neodredivom mjestu u intersticiju koje ne pripa-da ni ovostranosti niti onostranosti. Kako bih kao svojvlastiti neprijatelj bio s ovu i s onu stranu sebe samog.Ujedno netko i netko drugi, bio bih ne-identiËan. Pos-ljedica neprijateljstva, koje u svojoj radikalnosti odgovo-ra vlastitoj bitnoj neodluËivosti izme#u ovostranog ionostranog, onog iznutra i onog izvana, sopstva i dru-gosti, prepoznaje se tako "to se okreÊem protiv sebesamog i tako postajem svoj vlastiti neprijatelj; postajemvirus koji imunosistem mobilizira protiv tjelesne imu-nosti; postajem poËetak prenosivosti koja primjericesidu progla"ava neprijateljem - bilo da u vlastitoj “nu-trini” bolujem od psihiËkog poremeÊaja, bilo da nekaprijetnja “izvana” rezultira autodestruktivnom aktiv-no"Êu ili da u ime sopstvene za"tite nastojim preuzetistrategije neprijatelja.

Nitko tako jasno kao Kafka nije prikazao turadikalnu posljedicu neprijateljstva. Carl Schmitt 31.listopada 1947. biljeæi: “Franz Kafka bi mogao napisati

23

roman: Neprijatelj”. Protivno pak tom neprijatelju, pro-tivno Kafki kao neprijatelju neprijatelja, protivno povi-jesti koja odre#enost vodi u neodre#enost, i protivnopojmu kao neprijateljskom napadu, Schmitt uvodiodre#enost, odredljivost i umstvenost politiËkog - kaoda polemiËnost vi"e nije njegov bitni aspekt: “Bilo bitada oËito da neodre#enost neprijatelja izaziva strah (nepostoji nijedan drugi strah, a sama se bît straha sastojiod nasluÊivanja neodre#enog neprijatelja); stvar je pakuma (prema tome i visoke politike) odre#ivanje nepri-jatelja ("to je uvijek istodobno i samodre#ivanje), Ëimenestaje strah a ostaje moæda samo bojazan. No, kakone"to moæemo oteti iz ruku neodre#enosti i podvestipotom pod odre#enost, kada vi"e ne posjedujemo zajed-niËke pojmove? Stanje gra#anskog rata rezultira timeda neprijatelji vi"e ne posjeduju zajedniËke pojmove, asvaki je pojam napad u neprijateljski tabor.”18

Pripovijetka “Gradnja” je nedovr"en i posthumnitekst; kao sve "to je prekinuto i nedovr"eno prekinut jekontingencijom koju se u potrazi za smisleno"Êu uvijekmoæe interpretirati kao upad neprijatelja, neprijateljaautora i neprijatelja !gure; neprijatelja !gure koji je

18 Carl Schmitt, Glossari-um, Berlin 1991., str. 36- istaknuo AGD. Zahva-lan sam Stefanu Hoff-manu koji mi je ukazaona to mjesto.

utjelovljen u autoru i neprijateljaautora utjelovljenog u !guri. Ta!gura, neka æivotinja, u dugotraj-nom mukotrpnom radu iskopala jepodzemnu rupu da se za"titi, kaoobranu od moguÊeg, neprijateljski

24

nastrojenog uljeza “koji bi sve mogao zauvijek uni"titi”,“vanjski neprijatelj” ili basnoslovno “biÊe unutra"njezemlje”. Æivotinja si je uredila dom na Ëvrstim temelji-ma koji joj omoguÊava da se napadu neprijatelja odupreËak i smrtno ranjena kad joj krv curi u vlastito tlo, pastoga ostaje saËuvana: “KuÊa je za"tiÊena, zaokruæena, tiæivi" u miru, toplo, dobro ishranjena, gospodar, jedinigospodar mno"tva putova i mjesta”.19

Takva sigurnost, takvo gospodstvo - o kojemu, kao"to je poznato, beckett u “Svr"etku igre” pi"e posljed-nju parodiju, rezultat je neumorne aktivnosti strategakoji obzirno planira, unaprijed kalkulira i koji je opeto-vano zauzet pripremama za obranu, sljedeÊi tako ideal“nepogre"ive metode” iako svjestan svih manjkavostisuvi"e ra!niranih lukav"tina i dijalektike predostroænos-ti koju zahtjeva “rizik æivota” kao i iluzije mira koji ideruku pod ruku sa osjeÊajem sigurnosti, a koji moæe pos-pje"iti samozavaravanje kada priziva “duhove noÊi” ilikada ih poriËe. Nije li u radikalnoj onostranosti, u nedo-hvatljivoj i nedokuËivoj transcendentnosti ovostranog ionostranog, unutarnjeg i vanjskog neprijateljstvasadræana reverzibilnost Ëija je konzekvencija da mjestogradnje, “dosada"nje mjesto mira”, postaje “mjesto

19 Franz Kafka, “Der Bau”,u: isti, NachgelasseneSchriften und Frag-mente, II. u rukopisu,izdao Jost Schillemeit,Frankfurt na Majni1992., str. 589

opasnosti”, mjesto razgradnje? Kraj-nja strategija koju æivotinja slijedi,ona radikalizacije, da bi se za"titilaod te sablasne reverzibilnosti sastojise od udvajanja, gdje ponovno imateovostrano i onostrano, unutra i vani.

25

Pod paskom onog drugog vi se udvajate, pod paskommoguÊeg neprijatelja se æivotinja udvaja te realizira“praktiËnu konkluziju” pa postaje svoj vlastiti neprija-telj. Da se osvjedoËi o samoj sebi i za"titi od neprijatelja,da prona#e samu sebe i postane subjekt koji je identi-Ëan samome sebi, subjekt koji je pro"ao kroz smrt i kojije samog sebe nadæivio, izlijeËen kopljem koje ga je rani-lo. Neprijatelj izmi"lja ono "to sam uni"tava: performa-tivni efekt neprijateljstva, u kojem se moæe pronaÊipolazi"te pozitivne ali i negativne dijalektike, zavisi ko-liko radikalno se shvati pojam neprijatelja i u kojoj mje-ri subjektivna gradnja str"i iz “dosada"nje borbe douni"tenja”. Ono "to je isprva samo hipotetska auto-op-servacija (“»ini mi se tada kao da ne stojim pred vlastit-im domom, veÊ pred samim sobom, dok spavam, i kaoda sam sretan jer istodobno mogu spavati i straæaritipozorno nad sobom”20) strateg, Ëija se ingenioznostpokazuje u kori"tenju moguÊnosti i hipoteza (“Ne,nisam ja taj, vjerujem, koji promatra vlastiti san, veÊsam prije onaj koji spava, dok zloËinac bdije”21), radika-lizira u hipotezu neprijateljstva, ba" tamo gdje izme#uiznutra i izvana, ovostranog i onostranog, svoju tajnugradnju dræi pod paskom i skriveËki radi na kontra"piju-naæi (“Skoro pa da sam postao neprijatelj koji Ëekapogodnu prigodu da uspje"no provali”22). ©to vi"e stra-

20 ibid., str 591

21 ibid., str 593

22 ibid., str. 596

te"ki nastojite susresti neprijatelja,"to vi"e hipoteza me#usobno suprot-stavljate, time je neprijatelj nedo-stiæniji i nedokuËiviji, onostraniji.

26

Na posljednjoj saËuvanoj stranici pripovijetke, opsjed-nuta æivotinja razmatra moguÊnost “nezamislivo” opas-nog i posve neoËekivanog neprijatelja, neprijatelja kojiu apsolutnosti vlastita nedokuËivog kondicioniranja(“Tamo s druge strane se ne doga#aju promjene, tamo jesve mirno i li"eno vremena”23) iskaËe iz vremena, nepri-jatelja koji je upravo zbog toga nepredstavljiv i nerazu-mljiv, neprijatelj hermeneutike, jer on moæda Ëak nisamog sebe ne razumije a “niti zna za mene”24. Ne vaæili ono "to je ovdje reËeno o neprijatelju i za sami tekst,za “Gradnju” kao gradili"te, kao konstrukciju, kao “oËu-vanje i ograniËenje” izme#u dovr"enja i fragmenta,izloæeno kontingenciji vlastita nastajanja i tradicije?

Ja koje postaje svoj vlastiti neprijatelj zato "to odre-#eno voljom za sigurnim i nepokolebljivim temeljomhipotetski priznaje moguÊnost apsolutnog neprijatelja,kao "to se zna, metodski je sumnjiËavo i slobodno prosu-#ujuÊe ja, koje odbacuje ono nejasno i neodre#eno, jakoje u descartesovim “Meta!ziËkim meditacijama” po-lazi od “takoreÊi meta!ziËkog mnijenja”25 da ono podnamjernim utjecajem zloÊudnog i varljivog duha (genius

23 ibid., str. 629

24 ibid., str. 623

25 René Descartes, Médi-tations métaphysiques,Pariz 1992., str. 97

26 Kafka, “Der Bau”, str.594

malignus, deceptor, malin génie) moæepodleÊi varci s obzirom na pitanjevlastite egzistencije, varci s obziromna realnost vanjskog svijeta kao i var-ci s obzirom na istinu mi"ljenja. DokKafkinoj æivotinji nije po"lo za rukomda razvije “nepogre"ivu metodu”26

27

prijelaza iz opasne vidljivosti vanjskog svijeta u ugroæe-nu nevidljivost unutra"nje konstrukcije, upravo je sum-nja ta koja na poËetku kod Descartesa iskljuËivo garanti-ra nepogre"ivost suda, sigurni put od izvana ka unutra,no jedini razlog da je tome tako jest da sumnja dotiËelimit, tj. egzistenciju sopstva u koju se ne moæe sumnja-ti, a Ëija je pak postojanost omoguÊena nesumnjivomegzistencijom boga. Spram takva sopstva koje meditira,æivotinja je primarno tjelesno ugroæena te izloæena usvijet u kojem moæete biti samo u onoj mjeri sigurni ukojoj je to u svijetu uopÊe i moguÊe. No hipoteza demo-na, koliko god !lozo! o njoj kontroverzno diskutirali, tehipotezu karakterizirali ili kao “rat” sopstva protiv “na-pada besmisla” Ëija prekomjernost mi"ljenje i ludilozbliæava do neizrecive neodredljivosti i obostrane nera-zluËivosti27 ili protivno tome kao “vjeæbu meditirajuÊegsubjekta koji je od poËetka do kraja tu vjeæbu traæio,njome upravljao i nju normirao; subjekt koji se nikadane da iznenaditi”28 ta hipoteza demona implicira da suduhovna egzistencija sopstva i tjelesna realnost utvare,

27 Jacques Derrida, “Cogi-to et histoire de la fo-lie”, u: isti, L’écriture etla différence, Pariz1967., str. 72, 87, 95

28 Michel Foucault, “Moncorps, ce papier, cefeu”, u: isti, Dits etécrits, II, Pariz 1994.,str. 265

priËin, s onu ili ovu stranu æivota ismrti. Argument kojeg Descartesrazvija da razgrne priËin i zagaranti-ra egzistenciju, jednim se dijelomtemelji na uvidu da prevareno sop-stvo i sâmo egzistira u trenutkukada misli (prevaru), a drugim dije-lom na razmi"ljanju da predstavabezuvjetne savr"enosti radi vlastite

28

neusporedivosti, neizvedivosti i izvornosti mora biti“uro#ena predstava” koja ukazuje na egzistenciju boga:s obzirom na tu predstavu varka se pokazuje kao ma-njak, a varljivi bog kao nesavr"en, bog koji ne moæe bitibog. Tek nemoguÊnost sumnje u egzistenciju boæjudopu"ta odbijanje hipoteze varljivog, zloÊudnog duha.Jer puko sopstvo kao ja koje misli u stanju prevarenosti,kao ono “ne"to” "to je potrebno da bi bilo varke i kojesamo prethodi prevari kao "to je i preæivljava, s ovu ionu stranu neprijatelja, nije u stanju oduprijeti se hipo-tezi. Varka uvijek veÊ prethodi samoj sebi, te sustiæe sop-stvo koje je bilo prije nje. Ne priznaje li Descartes najednom mjestu da sve "to sopstvo dræi nesumnjivim,zato "to mu se Ëini jasnim i odre#enim, ipak moæe bitikrivo i laæno - pretpostavka koja slobodu i rasu#ivanjesopstva, njegove pojmove pogre"ke i istinite spoznajepostavlja u pitanje?29

©to je vi"e puko sopstvo osigurano vlastitim pret-postavkama, tim izvjesnije se predaje neprijatelju, timdublje upada u lo"u beskonaËnost dviju pretpostavkikoje se odbijaju, tim fatalnije se upu"ta u borbu s apso-lutnim neprijateljem sve dok sopstvo - i to ne kao indi-ferentno logiËko ili transcendentalno veÊ kao meditira-juÊe - konaËno ne poludi radi neprestanog pomicanja iukidanja granica, radi kontinuiranog prometa izme#uovostranosti i onostranosti, radi procjepa vlastite egzis-

29 Descartes. Méditationsmétaphysiques, str. 95,147

tencije. U radikalnom solipsizmuintrospekcije nestaje de"peratnosopstvo, a s njime i neprijateljstvo.

29

U kratkim razmatranjima koja svjedoËe o iskustvimaiz godina poslije Drugog svjetskog rata i koja potjeËu izsamog tog perioda, Carl Schmitt jedanput kartezijanskogdemona naziva demonom “Ëovjeka sa maskom”: “Varanjesamog sebe pripada samoÊi. »ovjek u osami misli i razgov-ara sam sa sobom, a kao "to znamo u takvom razgovorurazgovaramo sa opasnim laskavcem (...) U samoj sræi za-tvorske Êelije leæi solikokvij i varanje sebe sama (...) Zlo-koban je Descartesov strah koji u svojoj usamljenoj sobici!lozo!ra kraj peÊi i razmi"lja kako da izbjegne zlog i var-ljivog duha, spiritus malignus, pred Ëijim smicalicamanikada ne moæemo biti sigurni, a ponajmanje kada se os-jeÊamo na sigurnom (...) Onaj koji iskljuËivo razmi"lja kakoda izbjegne obmanu, upravo u nju srlja.”30

Vezu izme#u neprijateljstva i obmane, koja je uvi-jek “samo-obmana” koja vreba u “solilokviju”, Schmittizvodi tako "to u sljedeÊem paragrafu neprijatelja nazi-va “objektivnom moÊi”, koju ne moæete izbjeÊi obma-nom jer se neprijatelj kao “pravi neprijatelj” ne da ob-manuti. Rezultat takvog izvoda je obrtanje koje prekidalanac argumentacije u onoj mjeri u kojoj je obmanasamo-obmana, a neprijatelj nije prevarant, zloÊudni,varljivi duh. Kad bi neprijatelj bio prevarant sâm bi sebeobmanjivao i prestao bi biti neprijateljem, ne bi vi"e bioonaj kojeg se moæe obmanuti. Ako se pak neprijateljstvone da odrediti putem svojih prosjeËnih modusa, veÊ

30 Carl Schmitt, Ex Captiv-itate Salus, Köln 1950.,str. 87

samo s obzirom na unutra"nju gra-nicu koju oznaËava pojam “pravogneprijatelja”, tada takvo radikali-

30

ziranje ostavlja za sobom nemoÊni subjektivitet, tepostavlja u pitanje moÊ objektivnog i u odre#enom smis-lu odgovara poricanju puko “privatnog” neprijateljstva u“Pojmu politiËkog”. U tom sluËaju se obmana odbija odonog "to nazivamo neprijateljem, te sama na sebe utjeËekao samo-obmana, kao obmana koja samu sebe obma-njuje o sebi. Neprijatelj ne obmanjuje niti obmanjujesamog sebe. On je istina obmane i solilokvija: vlastitubiogra!ju pi"emo pod nevidljivom paskom neprijatelja.

Kada Schmitt u svojem predavanju o “epohi neutral-iziranja” tvrdi da onaj tko ne zna za drugog neprijateljaosim smrti, zapravo vi"e nema ni neprijatelja s kojim bise borio niti æivota u kojem bi mu se neprijatelj mogaosuprotstaviti31, to itekako odgovara njegovom kasnijemshvaÊanju da ni smrt ne moæe obmanjivati.32 U obasluËaju radi se o tome da smrt nije neprijatelj. Nepri-jateljstvo se neutralizira tamo gdje ga traæite samo usmrti ili u obmani. No time se nanovo postavlja pitanjeznaËenja “realne moguÊnosti !ziËkog uni"tenja” s obzi-rom na odre#enje neprijatelja.

Moæda razlog zbog kojeg Schmitt o demonu ne govo-ri kao neprijatelju leæi u tome da samoÊa u kojoj !lozo-

31 Schmitt, “Das Zeitalterder Neutralisierungen”,str. 95

32 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 88

fa snalazi hipoteza demona suvi"esliËi privatnosti, koju Schmitt nepri-jatelju poriËe, bilo da se radi o samo-Êi subjektivnog sopstva u meditacijiili o individuaciji proËi"Êenog,

31

logiËkog ili transcendentalnog “ja mislim”. To da imamneprijatelja znaËi da nisam sam na svijetu i da nismoudvoje, ako se to dvojstvo tumaËi kao privatnost. Indi-viduacija, koja je sastavni dio Schmittovog pojma nepri-jatelja, iskljuËuje podjednako pojedinca kao privatnuosobu i ËovjeËanstvo kao apstraktni kolektivni subjekt.Nije li pak rijeË o apotropejskoj neutralizaciji “objek-tivne moÊi” neprijatelja kada se Schmitt pita tko je zais-ta neprijatelj i kada odnos neprijateljstva reducira naodnos spekulativne suprotstavljenosti? Spekulativnauzajamnost dokida dvostruku i u sebi samoj nejedin-stvenu prethodnost, koja uvijek nanovo suspendira zaneprijateljstvo konstitutivnu odluku o neprijatelju, onadokida ono ne-identiËno priznanja kao potvr#ivanja ikao generiranja, lo"u beskonaËnost priznanja u rezulti-rajuÊe jedinstvo onog biti-priznat, koje tu znaËi biti-pre-poznat, u pozitivnu beskonaËnost: “Tko uopÊe moæe bitimoj neprijatelj? Tako da ga priznajem za neprijatelja, teda Ëak moram i priznati da on mene priznaje kao svojegneprijatelja. U tom uzajamnom priznavanju priznava-nja leæi veliËina pojma”33. Na ovom mjestu Schmittnesumnjivo evocira hegela. Ne navodeÊi njegovo ime,nakon "to je na tko-pitanje neprijateljstva odgovorio daje to onaj drugi, Schmitt izriËito prisjeÊa na “velike sta-vove !lozofa” te misaoni sadræaj tih stavova kondenzirau izjavi da je “odnos spram sebe samog u drugome ono

33 ibid., str. 89

34 ibid., str. 90

istinski beskonaËno”34. Jedinstvoobostranog priznavanja koje se ra#atamo gdje se jedna i druga samo-

32

svijest priznaju u “obostranom priznavanju”, Hegel u“Fenomenologiji duha” poima kao biti-kod-sebe-sama-u-drugome: “Ja koje je mi, i mi koje je ja”.35 “Istinska besko-naËnost” spekulacije tako kod Schmitta stupa na mjesto“realne moguÊnosti !ziËkog uni"tenja”: priznanje kaostrah pred ubijanjem koje neprijatelja pre"utno trans-formira u ne"to razliËito od neprijatelja, u “brata”.36

Iako se “brat” moæe pokazati kao neprijatelj (Schmittneprijateljstvo braÊe Ëak izjednaËava sa iskonom i pokret-nom snagom “svjetske povijesti”, i tom tezom koja pod-sjeÊa na freuda rati!cira vlastito poimanje radikalnostikao “najintenzivne i krajnje” suprotstavljenosti) “odnosspram sebe samog u drugome” kao unitarni odnos braÊeipak je dokinuo neprijateljstvo i samo-obmanu samotnogi individuiranog samo-odno"enja, a!rmirajuÊi se kao isti-

35 G.W.F. Hegel,Phänomenologie desGeistes, u: isti, Theorie-Werkausgabe, svezaktreÊi, Frankfurt na Maj-ni 1970., str. 147, 145.Usp. Alexander GarcíaDüttmann, Zwischenden Kulturen. Span-nungen im Kampf umAnerkennung, Frankfurtna Majni 1997., passim

36 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 89

37 Schmitt, “Das Zeitalterder Neutralisierungen“,str. 95

na neprijateljstva.

Spekulativna aproprijacija poj-ma neprijatelja ukljuËuje i to da seodnos izme#u neprijatelja poimakao prezentan, æiv pa Ëak i kao zdrav.Kako veÊ u predavanju o tehnici Sch-mitt poja"njava da se æivot ne borisa smrÊu i da neprijatelj vi"e nijeneprijatelj ako se u sâmoj smrti vidineprijatelja. U tom sluËaju “roman-tiËka æalopojka” zauzima mjestoborbe - odluke koja se isku"ava uiznimnom stanju.37 U “Glosariju”

33

nalazimo sljedeÊi zapis iz 1948. godine: “Kada polemikavi"e nije sasvim direktno usmjerena protiv totalno pre-zentnog, snaænog neprijatelja koji vas direktno hvata zagu"u (...) veÊ je usmjerena protiv mrtvog neprijatelja,polemika odmah poËinje da "kilji a otrovi kadaveramrtvog neprijatelja je uni"tavaju.”38

Uklapaju li se u strategiju aproprijacije zagonetnopredskazanje, prijetnja i objava neprijateljstva Ëime Sch-mitt nadopunjuje vlastitu spekulativnu aproprijacijuneprijateljstva, hitajuÊi ka pragu onostranosti kao da jejo" samo jedan posljednji teatarski obrat bio potreban?“Jao onome tko ne poznaje neprijatelja, jer Êu mu ja bitineprijatelj u sudnjem danu.”39 Moæda se taj okret koji jedonekle izraz nemoÊi i okorjelosti kojim spektakularniteatarski obrat ponovno naizgled postaje bezazlenim,moæe tumaËiti u blje"tavom svjetlu bitne proizvoljnostineprijateljstva. Jer ni u jednom trenutku proizvoljnost,neutemeljenost i radikalnost neprijateljstva nije jasnijaod sudnjeg dana, kada se donosi posljednja odluka;nigdje tako nedvosmislena kao tamo gdje poga#a ne-duæne koji ni"ta ne slute i ni"ta ne znaju o neprijateljst-vu, a kojima Ëini nepopravljivu nepravdu. Kao da Schmi-ttov zloËesti i blazirani iskaz u svoj ËistoÊi izraæava za-kon radikalizacije: da uvijek æivimo pod prisilnom

38 Schmitt, Glossarium,str. 122

39 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 90

paskom “radikalnijeg brata”.

34

Ako je neprijateljstvo kao “realna moguÊnost!ziËkog usmrÊenja” apsolutno pamÊenje, sjeÊanje kojeneduæne i neznalice progoni do sudnjeg dana jer se“!ziËko uni"tenje” sâmo nikada ne moæe utemeljiti akada se dogodi, nikada se ne moæe ispraviti - biljeg onog"to se ne da zaboraviti Ëak i onda kada je Ëin zaborav-ljen - moæda se od neizbjeænog neprijatelja ipak moæe-mo oteti jedino putem zaborava, onoga "to neprijateljumora ostati zaprijeËeno pa stoga posjeduje subverzivnusnagu. No kako se moæemo osloboditi i steÊi sposobnosttakva aktivnog, nad-ljudskog zaborava? Po Ëemu se za-borav neprijateljstva razlikuje od reaktivnog izbjegava-nja i bezuvjetnog neprijateljevog pamÊenja koje je tako-#er apsolutni zaborav? “Da imam neprijatelja, kao svakidrugi Ëovjek, to znam. Neki od njih, posve sigurno ma-njina me#u njima, Ëovjekoliki su a jednog od njih moæ-da poznam veÊ tokom mnogo godina. Zadovoljan samda ti neprijatelji ne æive u mojem gradu a niti u mojojzemlji. Naravno da katkad pucaju, kad im padne napamet. Ali kako su njihova oruæja i vrste ranjavanja os-tale iste, smijem se nadati da sam postao imun, kao naodre#enu vrstu bakterija na koju tijelo iz navike s vre-menom vi"e ne reagira. To se dodu"e nikada ne moæekazati sa izvjesno"Êu kao i "to je znanost koja se bavineprijateljima uopÊe varljiva i nesigurna.”40

40 Unica Zürn, Das Hausder Krankheiten, str. 57

Prij

atel

jstv

o:es

ej o

osl

obo#

enju

36

“Prijateljstvo zapoËinje tek onda kada je prestalo.”— silvia bovenschen

I

Dva !lozofa koji su bili u sukobu i koji su osnovalisuprotstavljene "kole, "kole koje, iako same, nisu bileposve jedinstvene i jo" æe"Êe vodile borbe, odluËili supod starost da se sprijatelje. Bilo im je dosta vlastitihuËenika a bili su obostrano znatiæeljni. NeoËekivanadobrodu"nost, koncilijantnost njihovih stavova koja sesve jasnije nazirala u prvi je mah uËenike zbunjivala, noonda ih je ogorËila, jer su to dræali izdajom. SiroËadi suna izbor ostale tri moguÊnosti. Mogli su insistirati natome da su uËenici koji "tite izdano uËenje. Mogli sukonaËno i sami postati uËiteljima. No, jednako tako mo-gli su se osloboditi od toga da budu uËenici i uËitelji.

»ini se da je prijateljstvo nespojivo s odnosom izme-#u uËitelja i uËenika, jer prijateljstvo ne trpi ovisnostkoja neminovno vlada izme#u uËitelja i uËenika. Pone-kad ne znati kako osloviti onog drugog - kao uËitelja iliprijatelja, prijatelja ili uËenika, eto to pokazuje nespoji-vost. U svojstvu uËitelja i uËenika uËitelj i uËenik nemogu biti prijatelji. UËenik koji se prema svom uËiteljuodnosi slobodno moæda se oslobodio od toga da je uËe-nik. No takvo je pona"anje, i kada najvi"e sliËi prijatelj-stvu, jo" uvijek odre#eno respektom, priznavanjem koje

37

podsjeÊa na prija"nji odnos. Ako bi se transformacijuuËenika u prijatelja, koja iz navedenih razloga nikadanije Ëisti doga#aj, oslobo#enje bez traga, moglo deduci-rati iz uvjeta koji su je omoguÊili, onda bi te uvjetetrebalo traæiti u napu"tanju.

Prijateljstvo koje je svedivo na svoje vlastite uvjetepojava je koju se dade objasniti. Ukoliko neki doga#ajistvore uvjete za prijateljstvo, naknadno se moæe spozna-ti "to je omoguÊilo da prijateljstvo bude obja"njiva poja-va. Protivno tome da prijateljstvo obja"njavate tako daga deducirate iz njegovih vlastitih uvjeta, moæete argu-mentirati da svedivost prijateljstva na ne"to drugo pori-Ëe sam doga#aj ili jedinstvenost prijateljstva. Na krajubi bilo kao da postoji neko pravilo koje propisuje prija-teljstvo i koje dopu"ta da se o prijateljstvu naËelno polo-æe raËuni. Tako moæete argumentirati kada za ne"todræite da je jedinstveni doga#aj. Ali i takav argumentposebnost prijateljstva uzima u obzir samo u onoj mjeriu kojoj prijateljstvu pridajete karakter doga#aja ili je-dinstvenosti.

Moæe li se kazati da se prijateljstvo sastoji u tome das prijateljem ili prijateljicom moæete razgovarati o sve-mu? Ukoliko prijateljstvo opstoji u moguÊnosti takvaneograniËena govora, mogu se navesti razlozi po kojimase prijateljstvo razlikuje od ljubavi i od samog govora oprijateljstvu. Od ljubavi se prijateljstvo razlikuje potome da prijatelji govore o neËemu, i da se sadræaj nji-

38

hove komunikacije ne iscrpljuje u komuniciranju, uprostoj Ëinjenici da komuniciraju. Prijateljstvo se odgovora o prijateljstvu pak razlikuje po tome da prijateljikoji govore o neËemu ne podlijeæu restrikcijama mi"lje-nja i nisu ovisni o formi prezentiranja. Njihov je govor upotpunosti slobodan, kako od izvanjskih obzira tako iod zabrane koju teoretski ili !lozofski diskurs izriËe sobzirom na nere$ektirane tvrdnje, misli koje nisu ute-meljene. ZajedniËko je ljubavi i prijateljstvu to da svakidugotrajniji prekid razmjene mi"ljenja, mnijenja, im-presija prijeti njihovom opstanku, prijetnja koju seuoËava u zaËu#ujuÊem iskustvu da ponovno treba poËe-ti otpoËetka; prijateljskoj komunikaciji uvijek je stalo ido komunikabilnosti, do toga da si obostrano dajete doznanja da me#usobno komunicirate. ZajedniËko je govo-ru o prijateljstvu i prijateljstvu to da prijatelji koji o ne-Ëemu govore usprkos svih sloboda trebaju nastojati okosadræaja komunikacije, oko toga da se ono "to je pri-opÊeno razumije: to je nastojanje uoËljivo u rekurziji!lozofa na otvoreni dijalog u kojem se argument eks-plicira; prijateljskoj je komunikaciji koja iziskuje otvo-renost kao svoje sredi"te, medij ili element, uvijek stalodo sadræaja komunikacije, do toga da si obostrano daje-te do znanja da u komunikaciji imate ne"to za poruËiti.No otvoreni dijalog !lozofa tako#er prenosi i pretpos-tavku prema kojoj Kierkegaard odre#uje sokratiËki od-nos uËitelja i uËenika, pa tu ne valja traæiti otvoreni di-jalog prijatelja. UËitelj je, nagla"ava to Kierkegaard u“Filozofskim mrvicama”, tek poticaj anamnestiËkoj

39

spoznaji istine: u suprotnom sluËaju pak on nije “niËijiprijatelj, a jo" manje uËitelj.”41

Pretpostavka koja karakterizira odnos uËitelja i uËe-nika i u kojoj participira svaki otvoreni dijalog !lozofaje slijedom ona da je sam dijalog na kraju ni"tavan, i dasluæi tek kao poticaj otkrivanju istine. U onoj mjeri ukojoj istina ne smije ovisiti o sluËajnoj egzistenciji gov-ornika, govornika koji istovremeno ipak moraju biti ustanju spoznati tu istinu, to je otkrivanje veÊ otkrive-nog. Filozofski odnos uËitelja i uËenika je proceduralani cilja na vlastito ukidanje koje se doga#a u transforma-ciji uËenika u uËitelja. Odnos prijatelja, ma koliko godse on mijenjao, nije odre#en nikakvim svrhovitim na-pretkom: ne radi se o prekoraËenju sebe sama kao rezul-tatu razmjene mi"ljenja.

MoguÊnost da se o svemu govori neograniËeno i bez-briæno, "to ne smije iskljuËivati moguÊnost da se o neËe-mu i "uti, mora se misliti tako da prijateljskom odnosusamom ne prethodi nijedna procedura selekcije, koja bigovor transformirala u znaËenjem bremenit govor - tojest u "utnju, a "utnju u znaËenjem bremenitu "utnju -govor. Takvu moguÊnost neograniËene i bezbriæne ko-munikacije, koja ne"to znaËi a istovremeno i ne znaËini"ta u navedenom smislu, karakterizira pak Ëudnane$eksibilnost. Jer takav govor nikada jednostavno ne

41 Soeren Kierkegaard,Philosphische Brocken,Jena 1925., str. 9

moæe biti rezultat nekog procesa ilipovoljnog razvoja situacije. Nematakve sve toËnije aproksimacije ko-

40

jom se postepeno dostiæe moguÊnost da se o svemu go-vori neograniËeno i bezbriæno. Svako prijateljstvo dije-lom je i ahistorijsko s obzirom da komunikacija moæebiti neograniËena jedino pod uvjetom da je veÊ unapri-jed izbrisala tragove kontinuirane realizacije vlastitemoguÊnosti. Ukratko: nije zamisliv prijelaz ka neogra-niËenom. Stoga se povijest prijateljstva pokazuje uvijekkao ne$eksibilno kretanje koje neograniËeni govor tjerau dva smjera, u smjer koji se takoreÊi sam udvaja i pos-taje vlastita suprotnost. U onoj mjeri po kojoj se istovre-meno ne moæe govoriti o svemu, neograniËeno kretanjeprijateljstva sliËi postepenom otkrivanju kojeg nijednaunaprijed uoËena zapreka ne koËi. U onoj mjeri pak pokojoj neograniËenost implicira da se virtualno govoriloveÊ o svemu, kretanje prijateljstva sliËi ustrajno opeto-vanom skoku u nepredoËivu pro"lost ili u nepredvidlji-vu buduÊnost. Skok u nedostiænu, nepredoËivo pro"lu ilinepredvidljivo buduÊu zgodu, koja je omoguÊila samumoguÊnost neograniËenog govora. Nuænost tog skokakojim prijateljstvo kao moguÊnost neograniËenog govo-ra slijedi vlastito kretanje, razlog je da se zgoda prijatelj-stva odupire tome da se prijateljstvo deducira iz uvjeta.

Svako se prijateljstvo stoga pokazuje kao nepokoriviodnos, koji je ipak u svakom svom trenutku izloæen ne-povratnom prekidu. Savez prijatelja, samim prijateljimanedostiæno udaljen, upravo svojom nedostiæno"Êu prija-teljstvu daje njegovu snagu, no uzrok je time podjedna-ko i nemoÊi prijateljstva. Iz te bi se perspektive moglo

41

ustvrditi da upravo povijest prijateljstva, a ne njegovaneuraËunljiva ahistoriËnost, prijateljstvo Ëini trajnim,Ëvrstim i pouzdanim. Trenutak u kojem je prijateljstvoahistorijsko nije ni"tavan trenutak uvida koji dokidaodnos uËitelja i uËenika, pokazujuÊi da je taj odnos biopreliminaran, a nije ni trenutak kojeg kierkegaardsuprotstavlja pukom povodu, trenutak kojem je povra-Êeno “odluËujuÊe znaËenje” jer tek u tom trenutku uËe-nik realizira uvjet bez kojeg se ne bi mogao osloboditiod neistine: paradoks vjerovanja koji nije spoznaja veÊ“akt slobode”.42

U prijateljskom odnosu trenutak ne treba razumjetiniti u smislu povoda a niti oslobo#enja koji bi istinuspoznaje ili vjerovanja uËinili dostupnima. Trenutakprijateljstva koji ne odgovara povijesti prijateljstva veÊnjegovoj ahistoriËnosti, trenutak je uvijek iznova ponov-ljene odluke o prijateljstvu koje ne zna na neistinu kojabi mu prethodila. Odluka za prijateljstvo, kao odlukakojom prijatelji nikada ne mogu raspolagati, nije odlu-ka koja bi se okrenula protiv neistine prijatelja, te ihtako izvela iz neistine - bilo da se radi o trenutku uvidakoji je pripreman uËenjem, uvida koji u sebi sadræi svojvlastiti uvjet, bilo da je rijeË o trenutku nepripremlje-nog oslobo#enja koje svoj vlastiti uvjet ne sadræi u sebi,uzrokujuÊi tako procjep spoznaje i vjerovanja. Izme#uprijateljskog odnosa i odnosa uËitelja i uËenika postojirazlika jer prijateljski odnos nuæno pretpostavlja neis-

42 ibid., str. 76

tinu, bez obzira pojmite li vi to !lo-zofski ili to razumijete kao “akt slo-

42

bode” vjerovanja. Prijatelji se odluËuju za ne"to "to je uvi-jek veÊ odluËilo o prijateljstvu, no "to nikako ne moæebiti pojmljeno i prezentirano kao njihova istina ili kaoizvanjski uvjet koji omoguÊuje pristup istinskom prija-teljstvu. NepredoËivost prijateljskog saveza kao uvjet pri-jateljstva omoguÊuje i onemoguÊuje prijateljstvo. Pa sto-ga iziskuje opetovanu bez-uvjetnu odluku.

Ako su poËetak i kraj prijateljstva nepojmljivi, ako jenemoguÊnost da se prijateljstvo spozna u njegovoj bîtiuzrok snage i nemoÊi prijateljstva, ako prijatelji æive uvrhunskoj izvjesnosti koja je direktno vrhunska neiz-vjesnost, ako se zbog toga Ëini da su bliæi vjerovanjunego autonomnoj spoznaji koju je uËitelj tek potaknuo,iako moæda ni heteronomno uvjetovano oslobo#enje odneistine ne vodi ka sklapanju istinskog prijateljskogsaveza - onda je dopu"tena tvrdnja da povijest prijatelj-stva upravo inaugurira njegova ahistoriËnost, njegovaneraspoloæivost koja tu povijest predaje nepredoËivojpro"losti i nepredvidljivoj buduÊnosti. Da prijateljstvone postoji znaËi da je ono u postojeÊim uvjetima uvijeknanovo na ku"nji. »u#enje da izme#u prijatelja moæebiti nesporazuma kao i æelja da se slaganje sa prijate-ljem ili prijateljicom naglasi, i zadræi uzviknutim “ToË-no!”, nadopunjuju se tako "to izraæavaju paradoks povi-jesti koju je inaugurirala ahistoriËnost. Kada prijatelj-stvo ne bi znalo za povijest, prijatelji bi takoreÊi æivota-rili ispod staklene kugle, pa ne bi bilo moguÊe objasnitiza"to imaju odnose i s onima koji nisu prijatelji; nepojm-

43

ljiv bi bio respekt kojim pristupamo prijatelju, a kojisvjedoËi o prija"njem odnosu ovisnosti. Kao bezuvjetno iahistoriËno, prijateljstvo nije okruæeno niËim izvana ine da se odrediti unaprijed zadanim izvanjskim kriteri-jima. Kao bezuvjetno i ahistoriËno, prijateljstvo pritominaugurira i vlastitu povijest te se tako otvara premaprostoru izvana, izlaæe se moguÊnosti izdajstva te doæiv-ljava sreÊu stanke koja sa sobom moæe donijeti popu"ta-nje zahtjeva prijateljstva. Kada je prijateljstvo nepresta-no na ku"nji, Ëime je podvrgnuto postojeÊim uvjetima,tada je prijateljstvo vi"e i manje zahtjevno. Isku"enjeizdaje sve je jaËe, dok se napetost istovremeno sti"ava:nastaju ni"e u kojima prijatelji ostaju anonimni, bez dase obostrano izdaju, ni"e bezbriæna zajedni"tva i ni"esamoÊe koja ne djeluje deprimantno. Prijateljstvo semoæda uvijek dijeli na prijateljstvo me#u zvijezdama iprijateljstvo na zemlji, prijateljstvo koje nastoji udovo-ljiti bezuvjetnosti vlastita zahtjeva i prijateljstvo u ko-jem je prijatelj uvijek Ëlan grupe prijatelja koje redovitosreÊete, zato "to je to u skladu sa lokalnim uzusima iobiËajima malene zajednice: “El quadern gris”, dnevnikknjiæevnika josepa plaa iz 1918. i 1919. godine, pre-doËava takvo poimanje prijateljstva: “Me#u prijateljimauvijek se javlja (cueja) ironija.”43

Dok je empirizam u opasnosti da prijateljstvo pobr-ka sa dobrim poznanstvom, pa ga tako prepusti proiz-

43 Josep Pla, El quaderngris / Siva sveska, Bar-celona 1966., str. 364

voljnosti, meta!zika ugroæava prija-teljstvo tako "to apsolutizira prija-teljski savez, Ëime prijatelje zasljep-

44

ljuje i izlaæe ludilu. No izme#u obiju vrsta prijateljstvane postoji izbor, jer su i meta!zika i empirizam prija-teljstva konzekvence temeljne transformacije prijatelj-stva, njegove podjele na bezuvjetno koje nije jednostav-no bezuvjetno i na uvjetovano koje nije jednostavnouvjetovano.

Ako prijateljstvo opstoji u moguÊnosti neograniËenagovora tada se empirizam prijateljstva javlja u odga#a-njima i odstupanjima govora, u ironiËnoj opu"tenosti, ameta!zika naprotiv u odu"evljenosti i razvratnosti govo-ra, u ekstatiËnoj komunikativnosti. No ono "to prijatelj-ski savez Ëini otpornim na sve poku"aje prijatelja da gaprisvoje kao savez kojeg su svjesno i voljno sklopili sa-mostalni i autonomni subjekti, kao otvoreni iskorak usvijet i kao zavjeru protiv svijeta koju su sporazumnisubjekti isplanirali i kojom su upravljali, to je tajna -koja nije iskljuËivo rezultat skrivenosti tajne, nemoguÊ-nosti da se deducira neograniËenost govora i nepredoËi-vog saveza koji svako prijateljstvo pretvara u anticipaci-ju prijateljstva. Nije posve izvjesno da neizvodiva neo-graniËenost prijateljskog govora indicira opÊenitost, apovijesna posebnost pak ograniËenje, kojeg neograniËe-nost vidi u tome da prijateljstvo karakteriziraju kontin-gencije njegova razvoja i idiosinkrazije prijatelja. ©to-vi"e, prijateljski savez upravo izmiËe dohvatu prijateljazato "to veÊ i neograniËenost govora sama koincidira saposebno"Êu, sa onim ograniËenim koje se ba" zbog koin-cidencije sa onim neograniËenim isto tako ne moæe de-

45

ducirati. To je razlog zbog kojeg prijatelji drugima liËena zavjerenike, a istodobno kao da pozivaju na sudjelo-vanje u neobiËno otvorenom razgovoru. Tajna prijatelj-stva provocira pitanje koje glasi: Kako singularnost kojastupa u konstelaciju sa drugom singularnosti moæe uneograniËenom govoru kojeg nijedna singularnost i ni-jedna konstelacija singularnosti ne ograniËava neposred-no transcendirati ba" tu konstelaciju i njen u osnovikontingentni nastanak? Ili obratno: Kako neograniËenigovor kojeg nijedna singularnost i nijedna konstelacijasingularnosti ne ograniËava moæe biti jedno sa takvomkonstelacijom, konstelacijom koja je slijedom uvijek veÊizbrisala vlastiti u osnovi kontingentni nastanak? Takvapitanja koja ostaju bez odgovora provociraju uËenikeËiji su se uËitelji izgleda sprijateljili, unatoË nespojivihstavova. Jer se ono nespojivo svake singularnosti u sluËa-ju da se neoËekivano sprijateljite pokazuje u surovojjednoznaËnosti, "to izaziva sumnje u doktrinu i u uËite-lja. Nije li posebnost uËenja, posebnost uËiteljevog otkri-vajuÊeg iskoraka u svijet bila samo strate"ki manevar?»ak i kada bi bilo moguÊe identi!cirati singularnostikoje su spojive, singularnosti kod kojih preteæu kompat-ibilni elementi, tajna prijateljstva ostala bi netaknuta,ne bi bila otkrivena kako posve osobita koincidencijaneograniËenosti i zasebne konstelacije onemoguÊuje dase razliËite singularnosti identi!ciraju i klasi!ciraju.Konstelacija prijateljstva je u onom trenutku, kada nas-tojite objasniti njezin nastanak identi!cirajuÊim i klasi-!cirajuÊim istraæivanjem singularnosti prijatelja, uvijek

46

veÊ nastala. Ona stoga nije ne"to "to je nastalo, kao "toni neograniËenost nije puki rezultat sve toËnije aproksi-macije. Kao da se u prijateljstvu sfera etiËkoga, koju Ki-erkegaard opisuje kao sferu opÊenitog, i sfera vjerovan-ja, za koju dræi da je sfera posebnoga, neposredno proæi-maju, umjesto da su razdvojene obratom. NeograniËe-nost govora koja kao bezuvjetnost neke posebne ili uvje-tovane konstelacije Ëini tajnu prijateljstva, tajnu u kojuni prijatelji a ni promatraËi sa strane nikada neÊe bitiupuÊeni, od samog je poËetka i sama ograniËena. Jer sepokazuje da prijatelji u ime neograniËenosti govoraplaÊaju danak "utnjom koja je neovisna o njihovoj volji,rezultirajuÊim ograniËenjem neograniËenog govora, asve to naloæeno od tajne Ëije bi nemoguÊe dekodiranjeznaËilo kraj prijateljstva. Upravo zbog toga "to ne posto-ji prijateljstvo bez neograniËenog govora, ne postoji niprijateljstvo bez njemu svojstvenog autizma. UnatoËsvoj otvorenosti u prijateljstvu Êete otkriti oprez, kojegne smijete mije"ati s ogra#ivanjem ili potajnim predba-civanjem jednom od prijatelja. Kada prijatelji govore oprijateljstvu, riskiraju da se suvi"e pribliæe ili previ"eudalje, ne zbog izdaje tajne njihova prijateljskog saveza,tajne kojom je savez bio uzdizan u ne"to specijalno isublimno, veÊ zbog opetovanog iskustva zanijemljenos-ti. NaliËje opreza koji vlada me#u prijateljima, a kojinije obzirnost, poprima oblik isku"enja, nemira kojisvjedoËi o tajni prijateljstva. Upravo stoga svako pri-jateljstvo moæda tako#er vodi i ka poku"aju oslobo#e-nja: kao da se prijatelji tek u onom trenutku mogu

47

me#usobno slobodno pona"ati i zaista neograniËenoizme#u sebe razgovarati, kada su se oslobodili i od pri-jateljstva, od obaveze i odgovornosti koju im je nameta-la tajna prijateljstva. Oslobo#enje, kao "to je to Kierke-gaard uvidio, uvijek iziskuje uvjet koji pristupa izvana;to pristupanje je ono "to prijatelji istodobno oËekuju ine mogu oËekivati ako æele biti prijatelji: tajna tajneprijateljstva. Kada u svojim re$eksijama o sebi samomroland barthes nabraja "to ne voli, spominje prijatelj-stvo.

S jedne strane se nepredoËivost, nedostiænost, nepo-jmljivost prijateljstva manifestira tako da se Ëini da jeprijateljstvo tek puka praksa, praktika koja neposrednokoincidira sa uËenjem, koje se kao takvo ne moæe for-mulirati i ne moæe slijediti, zbog Ëega prijatelji niti nemogu biti upuÊeni u nj. Pona"anje prijatelja sliËi onompona"anju kojeg nietzsche pronalazi u æivotu Krista,"to Nietzsche suprotstavlja kr"Êanstvu, to jest antikr"-Êanskom iskrivljivanju Isusova æivota, “najzloÊudnijemkrivotvorenju” koje je plod kr"Êanskih sveÊenika, a kojeudvostruËuje krivotvorenje æidovskih sveÊenika: prija-telji upravo nisu sveÊenici, oni prijateljstvo ne Ëuvaju ine legitimiraju njegovu egzistenciju podjelom na inter-pretaciju i praksu, podjela koja uvodi razlikovanje is-pravnog i pogre"nog. Kao praktiku u kojoj uËenje i prak-sa neposredno koincidiraju, kao praktiku koja s obzi-rom na tu koincidenciju nije ni ispravna ni pogre"napraktika, treba æivot Kristov smatrati a!rmacijom koju

48

nije moguÊe mjeriti nijednom negacijom, pa je stogainkomenzurabilna jer se ne suprotstavlja nijednoj prak-tici ni doktrini. Suprotstavljanje a!rmacije i negacije,moguÊnost da se ne"to potvrdi a ne"to drugo zanijeËepokazuje se sama kao rezultat negacije koja je stupilana mjesto inkomenzurabilne a!rmacije i koju ona pro-ma"uje, potiskuje, krivotvori: Krist je, kaæe Nietzsche,“izvan religije, pojmova kulta, izvan povijesti, prirodneznanosti, izvan iskustva svijeta, znanja, izvan politike,psihologije, knjiga, umjetnosti - njegovo je ‘znanje’ pot-puna ignorancija da takvo "to uopÊe i postoji. Kultura muËak ni po Ëuvenju nije poznata, on se protiv nje nemapotrebe boriti - on je ne negira... Isto vrijedi za dræavu,cijeli gra#anski poredak i dru"tvo, za rad, za rat - nijenikada imao razloga da negira ‘svijet’, a crkveni pojam‘svijeta’ nije ni slutio... Negacija je ono "to je za njegaposve nemoguÊe. Jednako vrijedi i za dijalektiku, zapredstavu da se vjerovanje, ‘istina’ moæe dokazati razlo-zima (njegovi su dokazi unutra"nja ‘svjetla’, unutra"njiosjeÊaji æelje i a!rmacije sopstva, sve sami ‘dokazi sna-ge’). Takvo uËenje ne moæe proturjeËiti: ono uopÊe neshvaÊa da postoje i druga uËenja, da ih uopÊe moæe ibiti, ono si drukËije rasu#ivanje uopÊe ne moæe niti za-

44 Friedrich Nietzsche,Der Antichrist, u: isti,Werke III, izdao KarlSchlechta, Frankfurt naMajni/Berlin/BeË 1981.,str. 640

misliti... A gdje ga sretne, iz najin-timnijeg suosjeÊanja Êe tugovatizbog ‘sljepila’ - kako ono za razlikuod takva rasu#ivanja vidi ‘svjetlo’ -ali neÊe prigovarati...”44

49

Nimalo drukËije od praktike koju Nietzsche opisujena ovom mjestu, i prijateljstvo je otporno na kulturu ipolitiku; njegova snaga leæi u sveprisutnosti koja u svo-joj neograniËenosti djeluje kao Ëista odsutnost. Ono "topak odre#uje prijateljsku praktiku jest neprestana ku"-nja prijateljstva, ku"nja kojoj se praktika prijateljstvasama podvrgava i prije nego "to prijatelji donesu odlu-ku, ma kakva ona bila. Koliko god prijatelji malo znali otome i koliko god da takvo znanje ne prethodi prakticiprijateljstva koju "titi od dvoznaËnosti oklijevanja iodga#anja, jednako toliko se pak treba uzeti u obzir dauvijek postoji vi"e od jednog prijateljstva i da se zbogtoga prijateljstvo razvija kao povijest.

S druge je dakle strane prijateljstvo politika, posre-dujuÊe zbivanje izme#u momenata prijateljstva koje nemoæete posredovati, izme#u uvjetovanosti i bezuvjet-nosti njegove konstelacije. Postoji vi"e od samo jednogprijateljstva, jer prijateljstvo nikada ne opstoji. Nepre-stano na ku"nji, a bez da prijatelji znaju "to je na ku"njii u Ëemu se ta ku"nja zapravo sastoji, prijateljstvo odjed-nom moæe nestati, bez da bi prijateljima njegov zaËetakbio razboritiji od kraja. MoguÊnost takvog nestajanja,prekida, od poËetka je upisana u prijateljstvo, kolikogod neraspoloæivost prijateljstva vodila tome da prija-teljstvo prestaje iz toËno onog razloga, iz kojeg nikadane prestaje: kraj prijateljstva konaËniji je i istovremenoiluzorniji od kraja nekog dobrog poznanstva. Konze-kvencija je da se prijateljstvo uvijek veÊ otvara ka ne-

50

kom drugom prijateljstvu, noseÊi biljeg te drugotnosti.Prijateljstvo se razvija kao povijest zato "to se u svojojotvorenosti ka drugim moguÊim prijateljstvima kojaostaju neusporediva ono konstituira kao iskustvo. I takose izgra#uje kultura prijateljstva.

51

II

U jednom od svojih nebrojenih poku"aja da protu-maËi uzvik “O moji prijatelji, prijatelja nema” jacquesderrida fokus usmjerava na prijateljsku zajednicu kojumorate pretpostaviti ako se æelite obratiti prijateljima.Bez prethodnog pristanka druge ne mogu osloviti kaoprijatelje. Derrida taj pristanak de!nira kao bespovrat-noj pro"losti pripadni znak “minimalnog prijateljstva”koje je potrebno da se prijatelji apostro!raju. Ono je tokoje omoguÊuje da se prijatelji oslove navedenim uzvi-kom.45

Da se tu radi o minimalnom prijateljstvu koje pripa-da “apsolutnoj pro"losti”, kako to Derrida pi"e, o “prija-teljstvu prije svih prijateljstava”, o prijateljstvu Ëije tra-gove ne moæete izbrisati i koje je stoga na jedan neute-meljeni naËin temeljno, razlog je da se minimalno prija-teljstvo ne da prezentirati. Uvijek veÊ unaprijed ono jepretpostavka oslovljavanja, koje odlikuje prijatelja kaotakvog. Derrida to minimalno prijateljstvo poopÊava. Nesamo da je ono pretpostavka obraÊanja, koje odlikujeprijatelja kao takvog, ne samo da je rijeË o minimalnomprijateljstvu, nuæno neartikulirano prijateljstvo koje nepostaje artikulirano i takoreÊi potpuno prijateljstvo u

45 Derrida koristi frazu“amitié minimale”.Usp. Jacques Derrida,Politiques de l’amitié,Pariz 1994., str. 264

obraÊanju koje resi prijatelja kaoprijatelja - ono je i minimalno prija-teljstvo bez kojeg se ni neprijateljane bi moglo osloviti te navesti kaoneprijatelja u objavi rata. Kada se

52

dakle govori o tajni prijateljstva koju se ne da denunci-rati jer iziskivana neograniËenost prijateljskog govora ibezuvjetnost prijateljske konstelacije koja je projiciranau pro"lost i u buduÊnost odnos prijatelja Ëini ovisnim onepredoËivom savezu, tada takav govor, takav diskurs opunom prijateljstvu pretpostavlja minimalno prijatelj-stvo koje izmiËe i sâmo je nepredoËivo, a to Derrida po-opÊava i time sam pretpostavlja.

Derridi ovdje nije stalo do prijateljstva koje bi za raz-liku od minimalnog bilo “puno”, niti mu je stalo do nje-govih karakteristika. »ak se i minimalno prijateljstvomora odlikovati karakteristikom koja resi “puno” prija-teljstvo: neograniËenost govora. Jer minimalno se prija-teljstvo ne sastoji u odre#enju sadræaja koje bi ograniËa-valo govor ili u ograniËavajuÊoj raspodjeli prava na slo-bodan govor, veÊ u Ëinjenici da se druge uopÊe i moæeosloviti i da se o neËemu moæe govoriti. Tu Ëinjenicu bezkoje se ne bi moglo odrediti ni sadræaj ni formu govora,Ëinjenicu koja je veÊ uraËunata u svim ograniËenjima isvim razlikovanjima na ograniËeno i neograniËeno, go-vor nuæno mora pretpostaviti kao ne"to neograniËeno,apstraktno, nesrazmjerno. Tako se moæda moæe protu-maËiti sluËaj da se u strogo hijerarhijski organiziranomdru"tvu veÊ i samo obraÊanje smatra prekoraËenjemkoje treba kazniti. Ne Ëudi stoga da zamisao minimal-nog prijateljstva, kojeg sva prijateljstva pretpostavljajuiako ono samo nije fundament, jer ono samo sebe pret-postavlja Ëime si pak nuæno izmiËe, ako ono samo ne

53

æeli postati prijateljstvo koje je principijelno dostupnogovoru, time upravo onemoguÊujuÊi govor, daje povodada se postavi pitanje o politiËkoj zajednici ili dru"tvu ukojem bi minimalno prijateljstvo imalo pravo. U studijikoja je nadodana knjizi o prijateljstvu, a koja govori oheideggerovoj uporabi grËkog termina philein, "to ugrËkome oznaËava kretanja prijateljstva, Derrida nago-vje"tava nadolazeÊu demokraciju, koja je uvijek u dolas-ku: “NadolazeÊa demokracija koja je uvijek u dolaskupostavlja nam zadaÊu da mislimo jednakost koja nesamo da je nespojiva s odre#enom asimetrijom, nejed-nakosti ili neograniËenom singularnosti, veÊ te potonjeËak i iziskuje; ona nas veæe uz sebe s mjesta koje ostajenevidljivo, s mjesta prema kojem se usmjeravam, iakosam udaljen od njega i unatoË njegove nevidljivosti,nesumnjivo s onu stranu Heideggerovih intencija.”46

Mjesto nadolazeÊe demokracije, demokracije koja jeuvijek u dolasku, nevidljivo je iz dva razloga. Prvo stoga"to to mjesto kao mjesto pretpostavljenog i izmiËuÊeg,temeljnog i neutemeljenog minimalnog prijateljstvanikada ne moæe biti vidljivo i ne moæe biti uoËeno:demokracija minimalnog prijateljstva je demokracijauvijek u dolasku, koje svaku pojavu zatamnjuje. Drugo,zato "to demokracija u onoj mjeri u kojoj se njeno mini-malno prijateljstvo jo" uvijek brka sa stabilnom pretpos-tavkom i neoborivim utemeljenjem, mora biti nadolaze-Êa demokracija a ne tek puka demokracija uvijek u do-

46 ibid., str. 372

lasku: nevidljiva je bitna nevidlji-vost mjesta te demokracije. Ako je

54

pak posrijedi zatamnjenje zatamnjenja, dakle konfuzijakoja je rezultat proizvoljnog rastavljanja pretpostavke iizmicanja, tada je demokracija minimalnog prijateljstvai to uvijek ostaje nadolazeÊa demokracija uvijek u dolas-ku, pa je njeno mjesto sada i ubuduÊe nevidljivo u svo-joj nevidljivosti. Ali za"to onda Derrida govori o demo-kraciji? Zato "to jedino ona jednakosti daje za pravo,koja veÊ leæi u neograniËenosti Ëinjenice da govorimo.No ipak takvo pravo, pravednost nikako ne bi trebaliiskljuËivati neusporedivost neograniËene, savr"ene, ap-solutne jedinstvenosti, singularnosti koja je slobodna odsvih usporedbi. Moæda se moæe kazati da obraÊanje kojebi bez jednakosti demokratskog minimalnog prijateljst-va bilo nemoguÊe, samo veÊ implicira individuaciju idrugotnost, promjenu, koja jednakost ne a!cira tek nak-nadno i koja zbog toga ne rezultira nejednako"Êu kojuse da supsumirati pod neki temeljni princip. ObraÊanjekoje svoje tragove ostavlja u svakom apstraktnom, opÊe-nitom, !lozofskom govoru indicira neposrednu podjeluminimalnog prijateljstva na jednakost i nejednakost.Paradoks prijateljstva izraæen je tako u neposrednojpodjeli obraÊanja ili u bezuvjetnoj konstelacijiuvjetovanih singularnosti.

Iz strukturalne se perspektive moæe ustvrditi da ana-liza oslovljavanja, a koja nailazi na neposrednu, sponta-nu podjelu minimalnog prijateljstva na jednakost i ne-jednakost, Derridi dopu"ta da u “apstraktnom mi"lje-nju” brojeva i u jednakosti koja je rezultat prebrojavanja,

55

prona#e silu poopÊavanja koja vodi brigu o “anonimnimi ireduktibilnim singularnostima”, bez da ih ostavi nacjedilu u toku “izjednaËujuÊeg obraËunavanja”.47

Po svojoj je moguÊnosti “apstraktno mi"ljenje” bro-jeva “indiferentno”, indiferentno s obzirom na razlikuneograniËene singularnosti onoga "to se ne da brojati.No takva “indiferentnost” poopÊavanja povezana je sa“indiferentno"Êu” koja odre#uje ono neograniËeno sin-gularno sâmo, jer se ono morati odnositi “indiferentno”tako da izmakne poku"ajima da se njegova razliËitostutvrdi Ëime bi ta razlika postala razlika neËeg partiku-larno posebnog. Ovdje biva oËitim da je mi"ljenje dekon-strukcije kao mi"ljenje minimalnog prijateljstva, nado-lazeÊe demokracije koja je uvijek u dolasku, mi"ljenjeapstrakcije. No ipak se moramo pitati ne utvr#uje li ap-strakcija broja i numeriËke jednakosti veÊ unaprijedono apstraktno i indiferentno neograniËeno singular-nog, i nije li indiferentnost singularnosti ipak rezistent-na na “izjednaËujuÊe obraËunavanje”, jer je sama jo"indiferentnija. Moæda Derrida taj prigovor anticipira tega obiljeæava uporabom odluËujuÊe rijeËi u svojoj knji-zi, “moæda”, "to postavlja u zagrade i suspendira misaoda poopÊiva sila “izjednaËujuÊeg obraËunavanja” moæebiti adekvatna “beskonaËno razliËitim” pa stoga “ano-nimnim i ireduktibilnim singularnostima”.

47 ibid., str. 129

56

Ne locira li Derrida ono "to habermas naziva “uni-verzalnim delimitiranjem individualnih perspektivasudionika” u singularnosti “individualne perspektivesudionika”48 same? Na univerzalizirajuÊu silu apstrakci-je tako#er se oslanja i diskursna etika kada Habermaspojam “idealne delimitirane komunikacijske zajedni-ce”, koju diskursno etiËki utemeljena predstava demo-kracije uvijek pretpostavlja, poja"njava sljedeÊim rijeËi-ma: “Pojam idealno delimitirane komunikacijske zajed-nice besmislen je utoliko "to je svaka zajednica kojumoæete identi!cirati ograniËena, razlikujuÊi pravilimainkluzije Ëlanove ili pripadnike od stranaca. Upravo tak-vu razliku bi zami"ljenim delimitiranjem u socijalnomprostoru i historijskom vremenu trebalo iskorijeniti.”49

Isto kao "to mi"ljenje “idealno delimitirane komuni-kacijske zajednice” u konaËnici vodi tome da se takvuzajednicu vi"e ne da identi!cirati pa stoga ona vi"e ni nemoæe biti pojmovno odre#ena, ni realiter ni idealiter, istotako apstrakcija koja je na djelu u neograniËenosti po-sebnosti i jednakosti oslovljavanja ne dopu"ta da seidenti!cira demokracija minimalnog prijateljstva,primjerice tako "to numeriËko obra#ivanje odredite kaonjezin kriterij. U onoj mjeri u kojoj diskursna etika

48 Jürgen Habermas, Er-läuterungen zur Dis-kursethik, Frankfurt naMajni 1991., str. 153

49 ibid., str. 159

50 ibid., str. 160

postavlja granicu vlastitom procesuapstrahiranja a predoËivanje “limi-nalnih pojmova koji sluæe odre#i-vanju idealne komunikacijske struk-ture”50 brka sa tom istom struktu-rom, u onoj mjeri u kojoj diskursna

57

etika apstraktnoj strukturi pripisuje stabilnost pojma,"to joj omoguÊava da apstraktnu strukturu odredi kaostrukturu komunikacije, bez obzira na destabilizirajuÊiuËinak koji je rezultat graniËnog ili “liminalnog” pojmakoji svako odre#enje suspendira; u onoj mjeri u kojojdiskursna etika kritiËki komunikacijsku zajednicu poi-ma kao “regulativnu ideju”51 a njen homogenizirajuÊiaspekt hipostazira time da ono u potpunosti apstraktnoi delimitirano odre#uje kao pozitivnu pretpostavku ipozitivni rezultat delimitiranja, diskursna etika podli-jeæe iluziji de!nirajuÊeg pojma te se priklanja naizgledstabilnom jedinstvu apstrakcije. Upravo to jedinstvo jeono koje dekonstrukcija razgra#uje.

No o tom jedinstvu tako#er ovisi i protuargumentperformativnog proturjeËja, "to moæemo pokazati sli-jedeÊi Derridu. Bez pojma politike koji garantira ure-#eno i usmjereno posredovanje izme#u komunikacijeovisne i neovisne o kontekstu, ostaje nezamislivo “uni-verzalno delimitiranje perspektiva sudionika” kojemuje stalo do ustanovljenja neograniËene komunikacijskezajednice. Ono "to pak pojam politiËkog u svojem apst-rahirajuÊem idealitetu intendira kao ono regulativno iprogramatsko, kao cilj politiËkog posredovanja, dokazkonstitutivne neprimjerenosti deformira. Pojam s obzi-

51 ibid., str. 156

52 Derrida, Politiques del’amitié, str. 134

rom na politiËki doga#aj mora bitineprimjeren,52 a apstrakcija deli-mitiranja na kraju mora razoriti po-jam, koji zahvaljujuÊi njoj i postoji:

58

ili je politiËki doga#aj taj koji transcendira idealitet poj-ma, njegovu regulativnost i programatiËnost, ili je toapstrakcija koja se manifestira u idealitetu pojma. Tadvostruka deformacija sada pak deformira protuargu-ment performativnog proturjeËja, jer taj argument nuæ-no rekurira na idealitet u pojmu politiËkog, na ono ide-alizirajuÊe koje je svojstveno pojmovnoj apstrakciji, kaoi na idealitet regulativnosti i programatiËnosti postig-nut idealiziranjem. Daljnji razlog za deformaciju pojmapolitiËkog kojeg Derrida istiËe jest nemoguÊnost da sepojam i upotreba tog pojma principijelno dovedu u od-nos koji bi garantirao opÊenitost pojma a time i njegovopojmovno jedinstvo. Derrida izriËito ukazuje na konzek-vencije takve neprimjerenosti za protuargument perfor-mativnog protivrjeËja: taj protuargument performativ-nu dimenziju argumentacije podvodi pod neproturjeË-nu logiku, a ova pak suponira pojmove koji nisu defor-mirani strate"kom ili polemiËkom uporabom.53

Protuargument performativnog proturjeËja Derridaanalizira i u drugim odjeljcima svoje knjige. Ako u sva-koj “praksi sporazumijevanja” mora biti sadræana mo-guÊnost neuspjeha sporazumijevanja, onda je u tojpraksi na djelu sila isku"enja koja se suprotstavlja razu-

53 ibid., str. 138

54 ibid., str. 246. O “per-formativnom protivr-jeËju” se govori na str.240

mijevanju koje se orijentira po “ide-alnoj komunikacijskoj strukturi”;aspekt kojeg treba uzeti u obzir priformuliranju navedenog protuargu-menta.54

59

Protuargument protuargumentu “performativnogprotivrjeËja” kojeg Derrida najpreciznije razvija jest onajdisjunkcije koja se kroz to proturjeËje samo provlaËi ikoja ga razgra#uje, pa stoga zapravo nije ni moguÊe da seproturjeËje kao takvo identi!cira. Da se performativnoproturjeËje konstituira kao takvo i da nastane sam pojam“performativnog proturjeËja” mora postojati odre#enasliËnost izme#u “struktura izjavljivanja” koje si protur-jeËe - izme#u teoretskog znanja, "to je svrha argumenti-ranja, i performativne dimenzije argumentacije55. Radi sedakle uvijek o razotkrivanju onoga "to bi Adorno nazvao“logikom raspadanja” koja dominira u nastajanju pojmo-va, "to motivira Derridine ograde spram protuargumenta“performativnog proturjeËja”.

IskljuËivo demokracija u dolasku moæe dati za pravodiskursno etiËkoj apstrakciji i apstrakciji minimalnogprijateljstva, apstrakciji neograniËene jednakosti kojunijedna numeriËka obrada ne moæe proizvesti, kao i ap-strakciji neograniËene singularnosti, koja dodatnim raz-

55 ibid., str. 261, 262, 280

56 Takav se nesporazumprimjerice nalazi u mo-joj studiji “Die Gewaltder Zerstörung”, AGD(usp. Gewalt undGerechtigkeit, izdaoAnselm Haverkamp,Frankfurt na Majni1993.)

likovanjem prema"uje svaku moguÊuidenti!ciranu razliku. No bilo bi po-gre"no da demokraciju u koju je upi-sano dolaæenje izjednaËite sa radika-liziranim oblicima politiËkog refor-mizma i permanentne revolucije.56

Jer obje opcije ograniËavaju ap-strakciju time "to ono ovdje-i-sadadolaæenja izokreÊu u temporalnu

60

sekvenciju onoga prije-i-poslije, omoguÊujuÊi tako iluzijudiskursne etike, iluziju “idealne strukture komunikacije”koja kao “regulativna ideja” odre#uje “praksu sporazumi-jevanja”: demokracija, koja je s obzirom na vlastitu kon-stituciju sada i zauvijek u dolasku, postaje nadolazeÊademokracija. PolitiËki je dekonstrukcija bliæa apstrakciji“velikog odbijanja” nego apstrakciji “regulativne ideje”.

Kao "to je poznato, herbert marcuse u svojoj knjizio “jednodimenzionalnom Ëovjeku” i u “Eseju o oslobo-#enju” govori o pojmu “velikog odbijanja”. “Veliko odbi-janje” koje Marcuse u 1969. godine objavljenom Esejupovezuje s tada veÊ posve uoËljivim “realnim moguÊnos-tima” revolucionarne promjene dru"tva,57 takvo je kak-vo jest ponajprije stoga jer se najavljena a ipak izosta-juÊa revolucija vrti u krugu. S jedne strane realna mo-guÊnost dru"tvene revolucije leæi u prethodnoj promje-ni “biolo"kih potreba” (Marcuse pojam biolo"kog de!-nira, ne hipostazirajuÊi ga dogmatski), dok s drugestrane ta promjena ne moæe nastupiti bez revolucije.58

“Revolucionarne snage se javljaju u samom procesupromjene”,59 tvrdi Marcuse. U onoj mjeri u kojoj ta cirku-

57 Herbert Marcuse, AnEssay on Liberation,Harmondsworth 1969.,str. 15

58 ibid., str. 27

59 ibid., str. 82

60 ibid., str. 15

larnost takoreÊi "titi od revolucionar-ne promjene, “realne moguÊnosti”koje Marcuse unatoË svemu pronala-zi u nepromijenjenom svijetu mora-ju na svijetlo dana iznijeti skoro ne-premostivi procijep izme#u ovog pos-tojeÊeg i onog slobodnog dru"tva.60

61

Drugim rijeËima: “veliko odbijanje” je time sve vi"ezaista “veliko odbijanje” utoliko "to je sve manje “velikoodbijanje”; politiËki napori koji nastoje oko revolucio-narne promjene su privremeni i pripremajuÊi, “ne samou vremenskom, veÊ i u strukturalnom smislu.”61

Pitanje demokracije, koja je po vlastitoj konstitucijisada i zauvijek u dolasku, nije pitanje o zami"ljenimpredstavama vremenskog slijeda, ni pitanje reformizmadeklariranog permanentnim trajanjem ili permanent-nom revolucijom, veÊ je to pitanje nemoguÊe aktualnostidvostrukog dolaska apstrakcije, dolaska neograniËenejednakosti i dolaska neograniËene singularnosti. U vre-menskom slijedu, u beskonaËnoj sukcesiji reformi ilirevolucija, vezani ste uz dolazak demokracije kao "to stevezani uz tajnu koja ni"ta ne skriva ili taji, koju stoganikada ne moæete izdati i koja tim nepopustljivije opsje-da svaku pojedinu reformu i revoluciju. U nemoguÊojaktualnosti dolaæenja konaËno biste se oslobodili od tak-va opsjedanja, doprli biste do apstrakcije, istovremenos-ti neograniËene singularnosti i neograniËene jednakos-ti. Mi"ljenje dekonstrukcije kao mi"ljenje minimalnogprijateljstva tako se ukazuje kao mistika apstrakcije,koja se opire misti!kacijama i nastoji oko oslobo#enja.

No kako na to mi"ljenje utjeËe okolnost da demokra-cija moæe biti transformirana u pretpostavku, u rezultatili u pokret reformistiËko-revolucionarnog odga#anja?

61 ibid., str. 58

Post

skri

ptu

m

63

U kakvima se komplikacijama moæe naÊi !lozof kojiu racionalnom i razumljivom sporazumijevanju vidikljuËni pojam !lozo!je? Kao i svaki drugi !lozof on, dabi stekao pojmovnu jasnoÊu, u pro"losti i sada"njostitreba traæiti saveznike i odrediti protivnike. Mora razjas-niti uvjete u kojima se moæete osloniti na racionalno irazumljivo sporazumijevanje. Te"koÊa na koju nuænomora naiÊi jest ta da se on prema svojim protivnicimane moæe pona"ati onako kako se oni pona"aju premanjemu. Jedan ga protivnik provocira zato "to istinu neizjednaËava sa dogovornim slaganjem koje bi trebalorezultirati iz racionalnog i razumljivog sporazumijevan-ja. Drugi ga pak protivnik zbunjuje jer se ne protivisporazumijevanju, ali zato umu i razumljivosti postav-lja zamke. U oba sluËaja on se ne smije dati zbuniti, imora insistirati na poja"njavajuÊem uvidu u protivniËkezablude. Ta je asimetrija u konaËnici rezultat Ëinjeniceda on ne moæe imati neprijatelja. Ako se æeli pokazatida je racionalno i razumljivo sporazumijevanje temeljnipojam, onda se one koji su nerazumni treba razlozimauvjeriti da je njihovo protivni"tvo bezrazloæno. No is-tovremeno on je i bitno upuÊen na svoje protivnike: "toje veÊi izazov, veÊa ku"nja, bezizglednije sporazumi-jevanje o primatu sporazumijevanja, tim je uspje"nije ineograniËenije komunikativno djelovanje. Ne radi li sestoga o nesporazumu kada se idealnu komunikacijskuzajednicu predstavlja tako kao da u potpunosti racional-no i razumljivo sporazumijevanje utemeljuje Ëisto spo-razumno slaganje? Nije li ta zajednica upravo ona u ko-

64

OpaskaTekstovi o prijateljstvu ineprijateljstvu proiza"lisu iz dva predavanja,odræana na Institute forContemporary Arts uLondonu (studeni1997.) i na Kulturwis-senschaftliches Institutu Essenu (oæujak1999.). Postskriptumteksta o prijateljstvunapisan je povodomsedamdesetogro!endana JürgenaHabermasa, a objavljenje u Frankfurter Allge-meine Zeitung od 18.lipnja 1999. (u redak-cijski pone"to izmije-njenom obliku).

joj su se sporazumijevanje i nepo-pustljivost toliko pribliæili a tenzijanjihova sporenja tako narasla, da ihse vi"e ne moæe razlikovati? Kolikorazumljiva, koliko racionalna, koli-ko razumna je pak ta nerazluËivost?