Prednosti i mane korištenja open source softvera

Open source (hr. otvoreni izvor) je skup metoda i tehnologija koje se koriste u razvoju računalnih aplikacija, a rezultati i cijeli proces razvoja su dostupni javnosti bez nekih velikih ograničenja, tj. korisnici imaju otvoren izvorni programski kod te na taj način mogu unaprjeđivati programe i aplikacije. Cijeli proces obilježava i neposredna komunikacija razvijatelja i korisnika aplikacije. Izvorni kod računalnog programa je krajnji proizvod open source procesa. Ali nije i jedini, prilikom razvoja zajednica producira i razne prateće produkte koji kasnije mogu izrasti u samostalni projekt. Bez obzira na to što ne programiraju, korisnici programa mogu svojim aktivnostima (testiranje, prijava grešaka, zahtjevi za funkcionalnostima, prijevod, pisanje promocija) značajno pridonijeti projektu. Filozofija open source-a jest ta da sudionici projekta ne trebaju prolaziti različite razine ispitivanja, zapošljavanja ili potpisivanja ugovora o tajnosti podataka kako bi mogli raditi na unaprjeđenju postojećeg programa. Za sudjelovanje je dovoljno samo imati znanja, vremena i dobre volje.

Iako pojmovi i ideje kao što su open source i besplatni softver postoje otkako je i računalnih tehnologija tek posljednjih nekoliko godina doživljavaju svoju punu afirmaciju i procvat. U prilog ovoj činjenici ide podatak da gotovo na svaku komercijalnu aplikaciju bilo kojeg područja dolazi minimalno još jedna u potpunosti besplatna. Ipak, određeni (veći) broj korisnika i dalje koristi komercijalni softver, bilo da ga kupuje, bilo da odlazi s one strane zakona koristeći 'krekirane', 'razbijene' verzije komercijalnih programa. Kako je moguće da unatoč činjenici što postoje besplatne varijante softvera većina korisnika i dalje više vjeruje komercijalnom softveru? Odgovor na ovo pitanje mogao bi ležati u činjenici da je u nekim segmentima komercijalni softver bolji od onog besplatnog, no tome nije uvijek tako.

Osnovna karakteristika open source softvera nije u tome što je uobičajeno besplatan, što je osnovna karakteristika uz koju najčešće vežemo open source, nego u tome što je slobodan od licencnih ograničenja koja su uobičajena kod komercijalnog softvera. Pojmom slobode od licencnih ograničenja dolazimo do pojma otvoreni kod što je, ponavljamo, najveća snaga open source softvera. Većina open source zagovornika ovu karakteristiku navodi kao najveću snagu cjelokupne ideje open source softvera, no ona je ponekad njegova najveća mana. Problem kod pokojih open source rješenja je u tome što pojedini korisnik odluči prilagoditi određeno softversko rješenje svojim potrebama koje nije prilagođeno potrebama nekog drugog korisnika, a pod uvjetom da taj korisnik nije vičan ranije spomenutom 'kompajliranju' softver mu postaje neupotrebljiv. Ovu činjenicu kao najveću manu navode i zagovornici komercijalnih proizvoda jer njihova rješenja, ako to odlučite platiti, prilagođena su potrebama gotovo svih korisnika te ako naiđete na problem sa svojim komercijalnim softverom, službena podrška kompanije koja je softver izradila učinit će gotovo sve da bi vam ga pomogla riješiti naravno pod uvjetom da za to ponovo platite. Komercijalne kompanije tj. proizvođači komercijalnog softvera naslađuju se ovom prednošću nad besplatnim softverom, no kako će sljedeći primjer pokazati, stvari se na ovom polju uvelike mijenjaju.

Firefox, Linux operativni sustav, Thunderbird, Open Office, Miranda i VLC media player samo su neki od poznatijih koje spadaju pod zajednički nazivnik open source-a. Vjerojatno nema korisnika računala i interneta koji nije čuo za internetski preglednik Firefox organizacije Mozilla koju su osnovali entuzijasti open source pokreta. Firefox je u samo nekoliko godina od 0.1 verzije predstavljene u rujnu 2002. godine do 2.0.0.1 verzije predstavljene 24. listopada prošle godine izrastao u internetski preglednik koji od dominantnog Internet Explorera Microsofta krade sve značajniji dio tržišta. Do siječnja 2007. godine raznorazne verzije Firefoxa s interneta preuzelo je 290 milijuna korisnika širom svijeta, a svakodnevno ga koristi njih oko 80 milijuna. Za krilaticu 'Slobodan kao sloboda govora, ne kao besplatno pivo' odgovoran je Richard Stallman, osnivač organizacije Free Software Foundation te sukreator Linuxa, open source operacijskog sistema, koji je zajedno s nekoliko svojih istomišljenika 1985. godine formalizirao koncept open source pokreta. Stallman je uobličio koncept, no do nastanka pojma open source moralo je proteći gotovo 13 godina. Nastao je kada je tada najveći konkurent Microsofta na polju internetskih preglednika odlučio javnosti 1998. godine otvoriti kod svog internetskog preglednika Navigatora. Ove dvije godine navode se kao najznačajnije u povijesti open source pokreta, no naznake njegova nastanka sežu još i dalje. Istraživači koji su još sredinom šezdesetih radili na projektu ARPANET (Advanced Research Projects Agency Network) koristili su proces nazvan Request for Comments koji je uključivao rad zajednice korisnika na ovom projektu razvoja telekomunikacijskih mreža, a koji je 1969. godine rezultirao nastankom interneta kakav danas poznajemo. Određeni podaci o open source ideji sežu još i dalje, do 50-ih godina prošlog stoljeća kada je IBM distribuirao svoje operacijske sustave u izvornom obliku te je osnovao grupu korisnika SHARE da surađuju na razvoju njegovih projekata. U prilog sve većoj popularnosti open source softvera ide u prilog i činjenica da su se ovim rješenjima već okrenule vlade i državne institucije mnogih svjetskih zemalja poput onih Francuske i Brazila, a tijekom ljeta prošle godine i hrvatska Vlada usvojila je Odrednice razvitka i uporabe računalnih programa s otvorenim kodom u tijelima državne uprave.

Sagledamo li open source projekte u odnosu na komercijalne projekte sa strane interesa zajednice i društva dolazimo do slijedećeg zaključka. Informacije ili programska rješenja resursi su koji se upotrebom ne troše. Tako dolazimo do paradoksa da svatko za sebe troši vrijeme i novac nastojeći uraditi ono isto što je već stvorio netko drugi i čime bi se svi mogli poslužiti, jer se to upotrebom ne troši. Kod ovakvog pristupa progresija i napredovanje informatizacije društva ide dva koraka naprijed i istovremeno jedan korak nazad putem koji je netko drugi već utabao. Kao odgovor na ovu situaciju javlja se ideja open source rješenja, kada se projektiranje i izgradnja određenog software-a odvija na podlozi otvorenog koda gdje svaki sljedeći stručnjak nastavlja tamo gdje je prethodnik stao, ili usavršava ono što je prethodna skupina odradila. Svi se pak jednakopravno koriste plodovima zajedničkog rada, a kao posebnost u svijetu informatike javlja se i situacija da se suradnici često osobno niti ne poznaju. Prema filozofiji otvorenog koda svatko tko je tome vičan može slobodno prilagođavati ovakav software željama i potrebama svojeg klijenta ili sebe ('kompajlirati'), dokle god se obvezuje da će tako modificiranu aplikaciju javnosti ponuditi pod istim slobodnim licencnim uvjetima.

If you c@n better, then proveIf you c@n better, then prove !! © 2010 by cronick89