Povijest komunikologije

• Podrijetlo komunikologije kao znanstvene discipline prvi puta se javlja 1922. godine, kada njemački filozof Edmund Husser u svom istraživačkom projektu naglašava činjenicu da ljudsko biće, za razliku od životinje ili stroja, komunicira na tri simultane razine svijesti koje integriraju izražaj i percepciju:

(1) afekcije ili emocije,

(2) kognicije ili misli te

(3) namjere ili odlučnosti.

• Komunikacija kao konceptualna ili idejna kategorija u znanosti javlja se 1931., kada američki antropolog i lingvist Edward Sapir po prvi puta unosi pojam „komunikacija“ u Enciklopediju društvenih znanosti.

• Znanost o komunikaciji počela se razvijati ubrzanim tempom, da bi tek 1958. godine bilo predloženo da se ta znanost imenuje komunikologijom i prizna kao zasebna znanstvena disciplina.

• Jedna zanimljiva činjenica o sve bržem razvoju komunikologije može se spoznati uz pomoć interneta.

• Kada bi na kraju prošlog stoljeća u tražilicu Yahoo! unijeli riječ „komunikologija“, izbacilo bi vam svega desetak rezultata.

• Šest godina kasnije, u tražilici Google, izbacilo bi vam oko 21.000 rezultata.

• Kad bi danas 2011. godine, u tražilici Google tu istu riječ, izbacilo bi preko 250.000 rezultata.

POJAM KOMUNIKACIJE

"Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sustava znakova, odnosno komunicirati znači dijeliti informaciju s drugima čime se sugovornici međusobno obogaćuju."

• Komunikologija kao znanstvena disciplina javlja se 1970-ih

• 1927.g.-1932.g.proučavanje Elton Mayo-a i njegovih suradnika u tvornici u Hawthorneu je dovelo do saznanja da je potrebno uložiti trud u motiviranje, savjetovanje, vođenje i komuniciranje sa zaposlenicima.

FUNKCIJE KOMUNIKACIJE (1)

1.KONTROLIRANJE: komunikacija služi za kontroliranje ponašanja članova u grupi

PRIMJER: zaposlenik – šef

2.MOTIVIRANJE: komunikacija potiče motiviranje objašnjenjem što se treba raditi, koliko se dobro radi i kako poboljšati rad

PRIMJER: poboljšanje performanse zaposlenika

3. EMOCIONALNO IZRAŽAVANJE: komunikacija je za zaposlenike unutar grupe osnovni način za izražavanje svojih frustracija i zadovoljstava

PRIMJER: ispunjavanje društvenih potreba

4. INFORMIRANJE: komunikacijom se informiraju pojedinci i grupe prenoseći im podatke za identificiranje, ocjenjivanje i donošenje odluka

• Intrapersonalna

• Interpersonalna

• Intragroupna

• Intergrupna

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Komunikološki profil*

– 13.11% pismovno komunicira s podređenima

– 45,34% pismovno komunicira s nadređenima

– 50,00% ima dobre komunikacijske navike

– 43,21% poštuje komunikacijski bonton

– 24,00% je spremno učiti kvalitetnije komunicirati

*Lj.Bakić-Tomić (2003): Komunikološko-menadžerski profil rukovoditelja u policiji RH, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

ZAKONI KOMUNICIRANJA – P.Watzlawick

1. NE MOŽE SE NE KOMUNICIRATI

• Komunikacija je svuda i ona je neizbježna

• Komunikacija nije slučajna, nije bez cilja i svrhe

2. KOMUNIKACIJA IMA SADRŽAJNI I ODNOSNI ASPEKT

• Komunikacija je potreba

• Komunikacija je djelovanje

• Komunikacija je iskustvo

• Komunikacija je znanje (o simbolima i njihovim značenjima i modelima ponašanja)

• Komunikacija postaje predvidiva kada reduciramo nejasnoće

3. ODNOS JE UVJETOVAN INTERPRETACIJOM

• Vjerovanje

• Argumentiranje i dokazivanje

• Naglašavanje i isticanje

4. KOMUNIKACIJA SE DOGAĐA NA DVA NIVOA: VERBALNOM I NEVERBALNOM

• Fiziološka uvjetovanost

5. KOMUNIKACIJA MOŽE BITI:

SIMETRIČNA (heterarhijska) I KOMPLEMENTARNA (hijerarhijska)

• Ovisi kako tretiramo druge i kako drugi tretiraju nas

6. KOMUNIKACIJA JE CJELOKUPNO PONAŠANJE I UTJEČE NA PONAŠANJE NAŠE OKOLINE

• Komunicirati znači uzeti učešće u nečemu.

• Inicijativa dolazi od čovjeka koji traži diskriminativne i organizirane ključeve da sebe orijentira u svojoj okolini i zadovolji svoje nezadovoljene potrebe.

SNAGA MISLI

Pazite na svoje misli, one postaju riječi.

Pazite na svoje riječi, one postaju djela.

Pazite na svoja djela, ona postaju navike.

Pazite na svoje navike, one postaju karakterne osobine.

Pazite na svoj karakter, on postaje VAŠA SUDBINA.

KOMUNICIRANJE

• J.Habermas (1981): “Komuniciranje podržava, održava i razvija svijet života”:

• Funkcionalno – služi tradiciji, kulturi iznanju

• Koordinacijski – služisocijalnoj interakciji

• Socijalizacijski – služi formiranju identiteta ličnosti

KOMUNIKACIJA JE INTERAKCIJA (Wilburg iSchram govore o iskustvenoj komunikaciji)

Izvor – cilj – izvor – cilj – izvor – cilj .........

• Prema sistemskoj teoriji između čovjeka i njegove okoline događa se razmjena – trans/akcija čiji je krajnji rezultat prilagodba ili promjena

• “Komunikacije nema bez interakcije”.Interakcija se odvija putem poruka.Informacije su značenja koja potječu od znakova koji se koriste.Znakovi se dijele na simbole i signale.Simboli su određeni i imaju konvencionalno dogovorena značenja (jezik/govor je najrazvijeniji simbolički sustav).

• Sagan: “Život se nije širio planetom pomoću borbe, nego umrežavanjem”.

PIGMALION EFEKT

• ŠTO JE ISTINITO ILI ISPRAVNO

• FIZIOLOŠKA UVJETOVANOST KOMUNICIRANJA

LIJEVA STRANA MOZGA

• Digitalna

• Znakovi

• Određeno

• Jednoznačno

• Konkretno

• Logično

• Očekivanja

• Spoznaja

• Informacija

• verbalno

DESNA STRANA MOZGA

• Analogna

• Signali

• Neodređeno

• Višeznačno

• Apstraktno

• Slikovito

• Predodžbe

• Intuicija

• Poruka

• Neverbalno

OBLICI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

1. PONAŠANJE TIJELA

(držanje, usmjerenost i pokreti tijela prilikom: sjedenja, stajanja, hodanja i ležanja)

2. MIMIKA

(čelo, obrazi, brada, obrve, usnice)

3. OČNI KONTAKT

(pogled, zjenice, djelovanje očnih mišića – širenje i skupljanje)

4. GOVORNO PONAŠANJE

(brzina, ritam, jačina i boja glasa, artikulacija, jasnoća, melodičnost, smijeh)

5. GESTIKULACIJA

(govor ruku, velike i male geste, različite radnje i pokreti)

6. DODIRIVANJE

(konvencionalno, intimno, uljudno, prijateljsko...)

7. ODIJEVANJE

(prigodno, poslovno, sportsko, nekonvencionalno, svečano...)

8. PROSTORNO PONAŠANJE

(intimna, osobna, društvena i javna zona)

9. VREMENSKO PONAŠANJE

(intimno, osobno, društveno i javno vrijeme za kontakte)

10. VANJSKI KONTEKST

(okolnosti, situacije, prigode, pogodnosti...za ciljeve koje želimo komunikacijski ostvariti)

U Eisenbergovoj i Smithovoj analizi neverbalne komunbikacije susrećemo tri aspekta promatranja:

Kinezika- učenje o pokretima tijela

Proksemika- učenje o tijelesnoj poziciji i prostornim vezama

Paralingvistika- učenje o upotrebi glasa i vokalizacije

FUNKCIJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

1. Iskazivanje stavova

2. Iskazivanje čuvstava (osjećaja) i emocija

3. Prezentiranje osobnih karakteristika

4. Iskazujemo svoje potrebe, želje, interese i očekivanja

5. Iskazujemo svoj odnos prema sugovorniku

6. Inkongruentna i kongruentna komunikacija

7. Praćenje, podrška i nadopuna verbalnoj komunikaciji

8. Zamjena za verbalnu komunikaciju

9. Konvencionalno izražavanje (kultura i društvene norme ponašanja)

LISTA VJERODOSTOJNOSTI GOVORA TIJELA

1. Najiskreniji su autonomni znaci (crvenilo ili bljedilo lica, širenje zjenica, znojenje)

2. Pokreti nogom i stopalom

3. Držanje, usmjerenost i pokreti tijela

4. Neidentificirane geste i pokreti (osobno)

5. Identificirane geste i pokreti (konvencionalno)

6. Govor ruku (gestikulacija)

7. Govor lica (mimika)

8. Govorno ponašanje (brzina i ritam govora)

KOMUNIKACIJSKI KOMFOR

Koliki nam je stupanj slobode izbora tijekom razgovora?

1. SADRŽAJNI (sličnost/različitost)

2. PROSTORNI (blizina/distanca)

3. VREMENSKI (početak, trajanje, završetak)

4. RADNI (aktivnost/pasivnost)

5. EMOCIONALNI (gratifikacija/frustracija)

4 ASPEKTA PORUKA

1. SADRŽAJ – o čemu te želim informirati? verbalno

2. SAMOOTKRIVANJE – što priopćavam o sebi? neverbalno

3. ODNOS – za koga te držim? neverbalno Kakav je moj stav prema nama?

4. UTJECAJ - na što te želim potaknuti? skriveno

METODE ZA USPJEŠNO KOMUNICIRANJE

Služe za pojašnjavanje nejasnog, otkrivanje skrivenog, povećavaju međusobno razumijevanje i shvaćanje

1. METAKOMUNIKACIJA – poruka o poruci, o nejasnim aspektima poruke, ali i razgovor o razgovoru, o nejasnim aspektima razgovora

2. FEEDBACK – korak unatrag, povratna informacija koju dajemo ili tražimo od sugovornika

Treba biti: verbalan – ne neverbalan

pozitivan – ne negativan

pravovremen – ne pomaknut u vremenu

VRSTE PORUKA

JA poruke (pozitivne, polazim od sebe: što ja osjećam,

želim, očekujem, mislim, čemu se nadam, sa čim

se ne slažem, što predlažem...)

TI poruke (negativne, govorimo o drugome: ocjenjujemo,

osuđujemo, vrednujemo, zahtijevamo,

naređujemo, ocrnjujemo, kritiziramo,

omalovažavamo, ismijavamo...

MI poruke (služe za pojačavanje JA poruka: mi žene, mi

studenti, mi hrvati.... Ili za skrivanje: nismo

shvatili... Nismo znali...nismo mislili...)

BEZLIČNE poruke ( negativne/neodređene: trebalo bi.... I

pozitivne: pitanja, konstatacije, činjenice)

PORUKE KOJE POTIČU NA SLUŠANJE

ORIJENTIRANE NA PROBLEM

EMPATIJSKE

RAVNOPRAVNE

OTVORENE

SPONTANE

OPISNE

PORUKE KOJE OTEŽAVAJU SLUŠANJE

OCJENJIVAČKE

KONTORLIRAJUĆE

ZATVORENE

STRATEŠKE

SUPERIORNE

NEUTRALNE

KOMUNICIRANJE

75% vremena u budnom stanju provedemo komunicirajući

85% sveukupne komunikacije je neverbalno

45% sveukupnog vremena komuniciranja provedemo slušajući

“Čovjek koji poznavajući se, sebe cijeni, rado sluša druge”.

“Pametnije slušati nepametna čovjeka, nego nepametno slušati pametnoga”.

Drucker: “Ako kupimo čovjekovo srce, dobit ćemo i njegove ruke”

“Bog čovjeku dade dva uha, a jedna usta, e da bi dva puta više slušao nego govorio.”

KVALITETNO KOMUNIKACIJSKO SLUŠANJE

Prije nego bilo što kažete promislite:

Je li to potrebno reći?

Je li to istinito?

Je li poželjno od Vas da to kažete?

Neće li nekoga povrijediti ono što ćete reći?

Hoćete li tako ublažiti nelagodu ili smanjiti napetost?

Slušamo s četiri uha:

Uho za ŠTO - sadržaj poruke

Uho za TKO - samootkrivanje

Uho za KAKO - odnos

Uho za ZAŠTO - utjecaj, svrha, namjera,cilj

Efektivno slušanje (Bormann)

• Htjeti biti primatelj poruke

• Usmjeriti pozornost na poruku

• Provjeriti značenje poruke

• Tražiti pojašnjenja pitanjima

• Shvatiti i razumjeti poruku (pošiljatelj)

Aktivno slušanje (Gordon)

Prepoznavanje potreba sugovornika

Provjeravanje prepoznatih potreba

Komunikološka zakonitost slušanja

20% Idealno ili adekvatno komuniciranje A 100 = B 100

20% Plus komuniciranje A 100 = B 120

20% Minus komuniciranje A 100 = B 80

20% Izostanak komuniciranje A 100 = B 0

20% Antikomunikacija A 100 = B -100

• Empatijsko slušanje: Čekati u neizvjenosti

TIPOVI NESLUŠAČA (premaT.K.Gamble i M. Gamble)

1. “Lažni” slušač – riječi padaju u prazno

2. Ne želi slušati - govori drugima, ali ih ne sluša

3. “Fragmentarno” - slušanje na preskok

4. “Strateško” slušanje - unaprijed se odredi koga, što i koliko će se slušati

5. “Zatvoreno” slušanje ili “ne želi čuti” - ono što mu ne odgovara ne razumije i zaboravi

6. “Negativno” slušanje - slušanje s namjerom kritiziranja i napadanja

Komunikacijski simbolički sistemi

• Komuniciranje je temeljna društvena aktivnost. Sposobnost društvenog komuniciranja mnogi povezuju sa socijalizacijom,

• dok Wilke tumači komuniciranje kao «sposobnost društva da stvara simboličke sisteme strukturiranja očekivanja». (prema: M. Heintzman 93./26)

• Ti simbolički sistemi idu od običaja i konvencija, uloga i normi, sve do vrijednosti i ideologija.