POSLOVNA ETIKA

UVOD U ETIKUNaziv etika dolazi od dviju grčkih riječi: ethos –običaj, navika i eitikos –

moralan, označavajući znanstvenu refleksiju o etosu (moralu). Etika i etos, odnosno moral, odnose seslično kao znanost i praksa. Moral se odnosi na praksu ispravnog ponašanja, dok se etika odnosi na teoriju ispravnog ponašanja.

TEORIJSKA OBILJEŽJA ETIKEEtika se ne bavi stvarima kakve one jesu, već kakve trebaju biti. Etika

je dakle, skup pravila i kriterija koji određuju koje je ponašanje dobro, a koje je loše. Etika je racionalni i sistematski pokušaj pronalaženja razlike između dobra i zla. Unatoč tome jedinstvenom cilju, zahvaljujući različitim pristupima tom cilju, razlikujemo dvije razine ili čak vrste etike:

1. Deskriptivna ili opisna etika nastoji što vjernije opisati moralno ponašanje ljudi, njihovamoralna vjerovanja i vrijednosti te nastoji pronaći odgovor na pitanje koji su izvori morala,koja je prava narav morala i moralnih iskaza, može li se moral racionalno utemeljiti. Ona se, dakle, bavi onime što jest, stanjem stvari, činjenicama, izbjegavajući pritom donošenje normativnih sudova o tome kako se trebamo ponašati ili kakvim ljudima trebamo biti. Opisujući konkretne moralne sustave, deskriptivna etika nastoji objasniti utemeljenje i strukturu morala te pronaći njihove izvore. Posebna vrsta deskriptivne etike naziva se metaetika, koja se bavi analizom sadržaja moralnih iskaza i na temelju toga nastoji doprijeti do prave naravi morala.

2. Normativna etika odgovara na pitanje: što trebamo činiti. Unutar normativne etike etički sustavi na to pitanje odgovaraju načelno i odgovori su prihvatljivi samim time što su univerzalno prihvatljivi i poredbeno bolji. Primijenjena etika odgovara na isto pitanje, ali pod vidikom neke sfere svijeta: pojedine osobe (individualna etika), društva u cjelini (socijalna etika), života u cjelini (bio etika i eko etika), pojedine struke (poslovna, pravna, politička, medicinska i druge etike). Primijenjena etika – etika primijenjena na sferu poslovanja = Poslovna etika. Normativna ili preskriptivna etika, za razliku od deskriptivne etike, ne bavi se samo onime štojest nego i onime što bi trebalo biti. Normativna etika nastoji pronaći etičke temelje i na tim temeljima izgraditi, odnosno propisati, kako bi se ljudi trebali ponašati, a da se pritom ponašaju ispravno ili dobro.

MORALNI SUSTAVI I TEMELJNA MJERILA MORALNE ISPRAVNOSTIPostoje barem četiri velika moralna sustava, a to su:

1) etika vrline,

2) etika ljubavi,3) etika dužnosti i4) etika dobrobiti (ili koristi).

Krajnje je mjerilo moralne ispravnosti: vrlina (kardinalne vrline), ljubav dužnosti i korist za sve relevantno uključene. Dakako, svi sustavi dolaze iz dosta različitih tradicija mišljenja idjelovanja. Primjerice, vrline su tipičan antički grčki izraz najviše norme koji je preuzet i u kršćanstvu (uz dodatak vrlina vjere, nade i ljubavi). Dakako, danas je moguće zastupati etiku vrline bez takve reference na primjerice Aristotelovu etiku ili etiku Tome Akvinskog. Zatim, ljubav je kao moralna vrijednost tradicionalno religijska vrijednost, ali je na sličan način danas moguće braniti altruizam bez pozivanja na religiju i tome slično za ostale sustave. Ipak, ovi se moralni sustavi razlikuju po tome je li moralnost neposljedična ili posljedična. Temeljnu raspodjelu etičkih sustava vršimo prema načelu posljedičnosti, tj. relevantnosti učinaka naših djela.

TEMELJNE ZNAČAJKE MORALARiječ moral potječe od latinske riječi mos-moris, što znači običaj i

narav. Moral je stanje stvarno vladajućih normi nekog kulturnog kruga. Etika i moral se međusobno odnose kao teorija i praksa. Moral se može definirati kao 'oblik ljudske prakse', oblik djelatnoga, praktičnoga odnošenja čovjeka prema svijetu, prema drugim ljudima, kao i prema samom sebi. Moral se manifestira u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih.

KRITERIJI MORALNOSTI1) Mjerilo za moralni sud pojavljuje se u obliku normi i pravila.2) Norme i pravila su obavezni, propisani od društva ili autoriteta .3) U osnovi normi i pravila nalaze se vrijednosti.

4) Vrijednosti predstavljaju nešto što je poželjno ili vrijedno za određenu socijalnu grupu.

5) Moral je ljudska obveza čijim se izvršavanjem čovjek ostvaruje kao ljudsko biće.

6) Kao vanjska sankcija javlja se društvena osuda i isključivanje iz grupe, a kao unutarnja sankcija–grižnja savjesti.

SVIJESTNema moralnosti bez određenoga stupnja svijesti. Svijest se izražava

kao sposobnost planiranja i predviđanja postupaka i njihovih posljedica.

SAVJESTSavjest se izražava kao izraz ocjene vlastitih postupaka temeljem

svijesti o posljedicama postupaka i razvijenog osjećanja dužnosti i obaveznosti. Savjest se definira kao moralna samoocjena. Vrijedi li etika savjesti ili Jiminy Cricket etika u poslovanju? Na pitanje tko je Jiminy Cricket postoji jednostavan odgovor: to je skakavac koji je Pinocchijeva savjest. No na pitanje kako savjest može biti mjerilo moralne ispravnosti poslovanja ne postoji jednostavan odgovor. Ljudi često tvrde da je savjest dostatno mjerilo moralne ispravnosti kako u svakodnevnom životu, tako i u, primjerice, poslovanju. Savjest je dakako nužan uvjet i to subjektivni i osobni uvjet moralne ispravnosti djelovanja, ali ne i dostatan jer savjest nije objektivno mjerilo, ali još važnije stoga što nije međuljudsko mjerilo (osobno je, a ne društveno), a poslovanje je društvena pojava. Pojam savjest potječe iz stoičko - kršćanske tradicije. Sam izraz savjest kovanica je prema grčkoj riječi"suneidesis" (su-znanje), koja u sebi nosi korijen eid-etimologijski je povezana s hrvatskim korijenom vid. Ciceron je grčku riječ suniedesis preveo na latinski kao conscientia. Oblikovanje stručnog izraza savjest razvijala se od prvotnog značenja izraženog preko saznanja, zatim u svijesti te se preko značenja svijesti o vlastitom moralnom činu razvija u stručni izraz za ono što i danas podrazumijevamo pod pojmom savjest. Rasprava o savjesti jedno je od temeljnih i najvažnijih poglavlja katoličke teologije, a njezino povijesno ishodište leži u patristici i skolastici. U samoj povijesti problema savjesti nalazimo različite teorije koje možemo svesti u četiri osnovna tipa:

1) savjest se shvaća kao sudioništvo u Božanskom;2) savjest u funkciji autonomnog uma (Kant);3) savjest kao proizvod društveno-odgojnog određenja (Locke);4) savjest je rezultat moralnoga konflikta (Freud).

Postoji mnogo načina na koje se nastoji pokazati da je savjest jedan od nužnih uvjeta moralneispravnosti ili vrijednih testova moralne ispravnosti u poslovanju, a ovdje prikazujemo samo jedan od njih. Jedan od tih pokušaja, barem na načelnoj

razini, ponudioje La Rue Tone Hosmer u svom djelu "Etika menadžmenta". Ovo je dio njegove složenije skice.

Ako pak nema takvih mjerila koja su po definiciji čvršća i djelotvornija, onda niti sama savjest ne može biti od previše koristi i nije moguće braniti njezinu superiornost ili dostatnost. Ona je, na koncu, ukoliko je osobno, individualno i privatno mjerilo, puno slabije mjerilo od objektivnih standarda. Tako u stvari imamo sukob, ali i moguću spojivost dva mjerila i/ili načina vrednovanja moralne ispravnosti. S jedne strane tu je Jimminy Crick (etika savjesti; privatna moralnost) a s druge strane tu je Kalimero (etika pravde; javna moralnost). Prva zahtijeva sklad sa savješću, a druga s društvenom i uže ekonomskom pravdom. Objektivnost je u moralnoj prosudbi svakako važna, ali čini se isto koliko i subjektivni element. S druge strane, vrednovanje savjesti je ključno jer su moralne prosudbe nužno i povijesne, psihološke i osobne. Iza svega navedenog stoje središnje etičke teorije, a koje su povijesnim redom: etika kreposti; etika dužnosti; i utilitarizam (etika dobrobiti i štete).

UVOD U POSLOVNU ETIKU

OSNOVNA MORALNA NAČELA U POSLOVNOJ ETICIPoslovna etika je vrsta primijenjene etike, odnosno primjene općih

etičkih načela na posebno područje života -na poslovanje. U poslovnoj se etici često govori o tri vrste utemeljenja moralnih odluka, kojima se poslovna etika najčešće služi:

1) Princip korisnosti ili princip povećavanja dobrih posljedica koji kaže da je djelovanje moralno ili ispravno ukoliko povećava količinu dobra. Često se tom principu povećanja dobra prešutno dodaje i princip pravednosti, što rezultira poznatim utilitarističkim načelom: "Najveće dobro za najveći broj ljudi!".

2) Princip prava stečevina je suvremenog svijeta koju bi, prema nekima, bilo moguće svesti na neki princip (primjerice,na naravni zakon). Ako postoje prava, postoje i dužnosti onih koji moraju ili poštivati ta prava (primjerice, ne ugrožavati pravo na slobodu i život drugog pojedinca) ili čak omogućiti ta prava (omogućiti pravo na edukaciju i zdravstvenu skrb).

3) Princip pravednosti. Taj se princip naglašava pogotovo u raspodjeli postignutih dobara ili u raspodjeli količine posla koji netko mora obaviti kako bi se do tih dobara došlo ili u raspodjeli rizika. Problem je s distributivnom pravednošću što ona može preuzeti različite oblike: može se kazati da se raspodjela dobara treba učiniti prema potrebama onih koji su na neki način uključeni u postizanje tih dobara, prema zasluzi ili pak nepristrano.

RAZINE REGULIRANJA MORALNOSTI POSLOVANJANa društvenoj je razini moralnost poslovanja načelno regulirana

zakonom, javnim moralom, tj. lijepim običajima i praksama zadane kulture, tj. poslovne kulture kao njezinog dijela.Na poslovno institucionalnoj razini moralnost poslovanja načelno je regulirana opisima radnih mjesta, korporacijskom kulturom i kodeksima ponašanja pojedinih struka, ili čak tvrtki.Na pojedinačnoj i osobnoj razini moralnost poslovanja načelno je regulirana osobnim isubjektivnim vrijednostima i mjerilima ispravnosti, primjerice savješću pojedinog čovjeka.

ETIČKE DILEMEEtičke dileme su situacije koje su moralno problematične i u kojima se

morate zapitati što je ispravno učiniti. Tri pitanja na koja treba odgovoriti kada se susretnete sa etičkom dilemom:

• Je li to zakonito?• Je li uravnoteženo(pravedno)?• Je li to ispravno?

ŠTO JE POSLOVNA ETIKA?Poslovna etika je skup moralnih načela i normi kojima se usmjerava

ponašanje aktivnihsudionika u gospodarskom sustavu, u skladu sa vrijednosnim sustavima koji se temelje na općim ljudskim i vrijednostima i usmjerene su na dobrobit čovjeka. Zadaća poslovne etike je kritičko preispitivanje postojećeg morala, normi i ciljeva u gospodarstvu i pronalaženja normi dobroga gospodarenja. Poslovna etika polazi od pretpostavke da u gospodarstvu ne smije biti prioritetno djelovanje isključivo po načelu ekonomske racionalnosti. Dakle, profit da, ali ne pod svaku cijenu, nego treba voditi računa i o posljedicama gospodarskih aktivnosti i poslovnih odluka za društvo,okružje i ključne sudionike. Maksima poslovne etike glasi: „Radi tako da učinci tvojega rada budu prihvatljivi za trajan i kvalitetan ljudski život na Zemlji.“

PREDMET POSLOVNE ETIKE

• Pitanja moralne odgovornosti čovjeka kao člana poduzeća.• Pitanja uspostavljanja moralnog subjektiviteta poduzeća.• Pitanja društveno –socijalne odgovornosti poduzeća.

VRIJEDNOSTI POSLOVNE ETIKEPoslovna etika utemeljuje se na vrijednostima koje mogu biti

univerzalne i relativne.Univerzalne vrijednosti imaju općeljudske značajke i nalaze se u samoj čovjekovoj prirodi kao ljudskoga bića i njegovim odnosima sa okružjem. Relativne vrijednosti imaju korijen u kulturi i načinu života i egzistiraju u vidu hijerarhije. Poslovna etika preuzima ključne vrijednosti građanskoga društva i projicira ih u okviru organizacije kao složenoga socijalnog sustava.Osnovne vrijednosti građanskoga društva su:

• ljudsko dostojanstvo,• sloboda,• jednakost,• pravednost,• odgovornost,• demokratičnost i supsidijarnost kao optimalna harmonija podređenosti

i nadređenosti.

VRIJEDNOSTI –NORME –NAČELAVrijednosti građanskog društva izražavaju se kroz norme koje

proklamira većina suvremenih organizacija, a obuhvaćaju slijedeća načela:• Svaki čovjek uživa ljudsko dostojanstvo kao samostalna jedinka.• Svakom čovjeku treba osigurati osobnu slobodu i razvitak.• Poduzeća moraju osigurati osnovna prava zaposlenicima.• Nije dopuštena i nepravedna je diskriminacija zaposlenika.• Za jednak radni doprinos treba osigurati jednaku zaradu.

ARGUMENTI ZAGOVORNIKA POSLOVNE ETIKEKao prvi zagovornik poslovne etike obično se navodi Andrew Carnegie.

On je u svom eseju “TheGospelofwealth” (“Evanđelje bogatstva”) u gospodarstvu proklamirao dva načela:1) Načelo milosrđa, socijalna odgovornost po kojoj su sretniji pojedinci dužni pomoći manje sretnijima.2) Načelo skrbništva, traži da poslovni i bogati ljudi sebe promatraju kao upravitelje i čuvare društvenoga dobra.ARGUMENTI PROTIVNIKA POSLOVNE ETIKE

Temeljni argument protivnika poslovne etike je da tvrtke trebaju osigurati što veću dobit,inače će biti istisnute iz tržišnog natjecanja. Glavni zagovornik takvog pristupa je Milton Friedman, koji smatra da tvrtke osim ekonomske odgovornosti za svoje preživljavanje na tržištu nemaju nikakve druge etičke zadaće. Samo ljudi posjeduju etiku, ne i tvrtke. Minimalistička etika Miltona Friedmana u sintagmi: „Jedina društvena odgovornost poslovanja je

ostvarivanje profita, pokazala je nedostatke u praksi.“ Ona je zamijenjena realističnom etikom R. Edwarda Freemana koja kaže: „Odgovornost poslovanja je odgovornost za sve interesne dionike.“

POJAM INTERESNOG DIONIKASvi smo neposredno upleteni u svakodnevne poslovne odluke. No nije

nužno biti "vlasnički dioničar''/''vlasnik" (stock holder) kako bi bili suočeni s poslovnim i gospodarskim poteškoćama; dostatno je biti "korisnički dioničar" ili "interesni dionik" (stakeholder). Interesni je dionik svaka ona osoba ili skupina koja ima interes ili je na određeni način pod utjecajem poslovanja obrta, tvrtke ili korporacije. Interesno je dioništvo pojam nadređen kako pojmu "vlasnički dioničar", tako i pojmovima "proizvođač", "kupac", "trgovac“ član dioničkog društva'', ''kulturne skupine", "građanin države" itd. Ovdje se dakle radi o ključnoj pojmovnoj razlici na kojoj počiva dobar dio poslovne etike. No, pojam je interesnog dionika, unatoč svojoj odredbenoj jasnoći, vrlo složen. Naime, vrste zanimanja za poslovanje mogu varirati između:

1) neposrednog interesa (zatvaranje pogona tvrtke negativno utječe na lokalnu zajednicu),

2) zahtjeva za ostvarenjem prava (zaposlenici imaju pravo na privatnost na radnom mjestu),

3) vlasništva (interes vlasnika 35% dionica tvrtke).Nadalje, pojam interesnog dionika može se podijeliti na više načina. Može se razlikovati između primarnih i sekundarnih interesnih dionika, tj. onih koji su vezani uz tvrtku (ili unutarnjih dionika) i onih koji su izvan tvrtke ili s njom nisu poslovnom odnosu (izvanjskih dionika), ali i između društvenih i nedruštvenih dionika, tj., onih koji čine sadašnje ljudske skupine koje imaju interesa, i onih koji to nisu. Tako i mamo sljedeću podjelu:

1) primarni dionici bili bi oni koji su neposredno uključeni u poslovanje tvrtke;

2) sekundarni dionici bi bili oni koji vrše nadzor ili ostvaruju pomoć primarnima;

3) društveni dionici bile bi sve ljudske skupine koje imaju interesa u poslovanju tvrtke;

4) nedruštveni dionici bi bile sve one skupine koje su ili nesadašnje ljudske skupine ili neljudske skupine ili ljudske skupine koje se brinu za ove (prirodni okoliš)

Postoji cijeli niz zahtjeva interesnih dionika. Standardni zahtjevi su sljedeći:• Vlasnički dioničari žele maksimizaciju profita temeljem uloženog

kapitala.• Menadžeri žele poslovati što uspješnije u odnosu na konkurenciju.• Potrošači žele kvalitetnije i jeftinije proizvode.• Zaposlenici žele zadržati radna mjesta i ostvariti napredovanje.

Uz određenje i podjelu interesnih dionika najvažnija je pojava sukob interesa raznih skupina dionika. Sukob interesa može biti među svim skupinama. Za

poslovnu etiku najvažniji su oni sukobi koje razrješuju menadžeri kao vodeći i najodgovorniji djelatnici tvrtke. 1) Ukoliko sukob postoji među primarnim društvenim dionicima, onda je to izvorna tema poslovne etike i korporacijske društvene odgovornosti 2) Ukoliko postoji sukob između primarnih društvenih i sekundarnih društvenih dionika, onda je to problem političke etike (npr. kada se vlasnici sukobe s vladom).3) Ukoliko se primarni sukobe s primarnim nedruštvenim, onda je to problem socijalneili ekološke etike (npr. kada se tvrtka sukobi sa skupinama za zaštitu okoliša).Činjenica je da kada se interesi sukobe, nije moguće naći rješenje koje će u potpunosti zadovoljiti sve sukobljene strane. Kako je ostvarivanje dobiti realno prvi cilj poslovanja, iako neki sugeriraju da je pod uvjetom interesno dioničke teorije to tek uzgredni učinak ili jedna od vrijednosti koja se ostvaruje u dugoročnim razdobljima poslovanja; ako želimo vidjeti kakva je poslovna etika neke tvrtke, bit će najbolje vidjeti koliko vremena, truda i novca tvrtka izdvaja za ostvarivanje tih vrijednosti. Dakako, dalje će biti zanimljivo izvidjet i čini li to tvrtka racionalno ili ne, radi li se samo o dobroj promidžbi i ako ne, ima li uspjeha. Ukratko-uvid u financijska izvješća, ali samo kao nužan, ali očito ne i kao dostatan uvjet.

RAZINE UKLJUČENOSTI ORGANIZACIJE U ETIČNO POSLOVANJEOvisno o razini uključenosti u upravljanje poslovnom etikom možemo

razlikovati tri osnovne skupine organizacija:1. Organizacije koje nemaju formalizirani sustav upravljanja poslovnom

etikomEtičnost organizacije najčešće diktira osoba koja je vodi, što je isto, u bazičnom obliku, upravljanje poslovnom etikom. Nepostojanje sustava upravljanja poslovnom etikom nije nužno znak da je organizacija neetična. Ipak, formaliziranje sustava upravljanja poslovnom etikom nužan je preduvjet standardiziranja u poslovnom ponašanju. Dokaz želje za unaprjeđenjem i jedini garant da će reakcije djelatnika u kriznim situacijama biti etične.

2. Organizacije koje su formalno prihvatile upravljanje poslovnom etikomFormalno prihvaćanje upravljanja poslovnom etikom značilo bi prihvaćanje minimalnih standarda u upravljanju etikom, kao što je prihvaćanje Etičkog kodeksa. Sustav upravljanja poslovnom etikom obuhvaća puno širu problematiku od samog prihvaćanja ili izrade etičkog kodeksa. Međutim i ovaj potez može se, interno i eksterno, smatrati prvim korakom i dokazom svjesnosti o važnosti uvođenja etičnog poslovanja.

3. Organizacije koje su efektivno prihvatile upravljanje poslovnom etikomEfektivno prihvaćanje upravljanja poslovnom etikom znači sustavni pristup problematici i

prihvaćanje i provođenje poslovne politike, procedura i pravila u koje su integrirane etičke vrijednosti, aktivnu implementaciju sustava upravljanja poslovnim ponašanjem.

KAKO IZGLEDA POSLOVNA ETIKA U STVARNOSTISuvremeni kontekst društva čini opravdanom barem kako ekonomsku

analizu države, tako i političku i moralnu analizu korporacije kao jednog od najznačajnijih socijalnih sistema današnjice. To nas sili da provjerimo tradicionalnu narav korporacije i njezinih temeljnih zadaća ali i narav države i njezinih temeljnih zadaća. Ovdje ćemo se pitati o naravi korporacije. Čini se da treba započeti od jednostavnog pitanja. Ako se pitamo što su temelji poslovanja, onda možemo ponuditi dva odgovora: 1. profit vlasnika i 2. dugoročno ostvarivanje vrijednosti vlasnika. Ovdje je moguće zagovarati istoznačnost odgovora, ali između njih postoje i bitne razlike. Prva je očita razlika u "dugoročnosti" jer profit može biti ostvaren kratkoročno i srednjoročno. Druga je očita razlika ona između "profita" i "vrijednosti" jer vrijednost ne mora biti samo profit, niti je profit jedini oblik vrijednosti. Pravna vrijednost (ili legalitet) i moralna vrijednost (moralitet) ključne su vrijednosti uz ekonomsku vrijednost (ili profit). Uz to, postoje društvene, kulturne, civilizacijske, osobne i druge vrijednosti koje također nisu isključene iz izraza "vrijednosti vlasnika". Tako očito imamo i dva pristupa vezana uz profit i vrijednost:

1) redukcija dugoročnog ostvarivanja vrijednosti na kratkoročno ostvarivanje profita i

2) razumijevanje ostvarivanja profita kao jedne od vrijednosti unutar okvira svih vrijednosti.

Rezultat je redukcijskog stajališta minimalističke etike je polazište da je jedina društvena odgovornost korporacije ostvarivanje profita (MiltonFriedman). Rezultat holističkog shvaćanja realističke etike je shvaćanje profita kao dijela ukupne vrijednosti tvrtke. Prema realističkom etičkom pristupu tvrtka ili korporacija nastoji donositi uravnotežene odluke i uskladiti interese među raznim interesnim dionicima kako bi osigurala rast ukupne vrijednosti (R. Edward Freeman). Dakle, postoji izbor! Naime, zasigurno postoji društvena odgovornost korporacije, a možemo kazati da se ona sastoji ili u ostvarivanju profita ili u zadovoljenju interesa interesnih dionika. Naime, izbor je u stvari vezan uz vrijeme. Dugoročno ostvarivanje vrijednosti naprosto omogućuje brigu za druge vrijednosti uz ekonomsku vrijednost ostvarivanja profita, tj. legalnost poslovanja, moralnost poslovanja itd., Kratkoročno ostvarivanje vrijednosti može se ograničiti naprosto samo na profit, jer nema vremena za legalnost i moralnost. Nasuprot tome, dugoročno ostvarivanje vrijednosti omogućuje dugoročnu ekonomsku vrijednost (profit), ali uz profit omogućuje i druge vrijednosti (zakonske, moralne, društvene, kulturne, filantropne).

ARGUMENTI «NEVJERNIH TOMA»

Jezik etike, ma koliko bio primjeren, nije poslovni jezik rad na crno, rad nedjeljom. »Sve je to lijepo, ali od toga u praksi nema ništa». Često je osnovni problem poslovne etike sadržan u činjenici da je amoralno poslovanje, erijetko, istovremeno i uspješno.

USPJEŠNO POSLOVANJE I MORALNO POSLOVANJE?• U kakvom su odnosu moralno i uspješno poslovanje?• Je li to odnos komplementarnosti ili suprotnosti?• Odnosno je li svako uspješno poslovanje nužno i (ne)moralno?• Ili se možemo zadovoljiti činjenicom da moralno poslovanje može, ali i

ne mora biti uspješno poslovanje?Odgovor: Uz norme i mjerila iz normativne etike i slučajeve iz prakse kao i iz deskriptivne etike, na dulji rok moralno poslovanje uvijek je uspješno poslovanje. Pitanje o moralnosti i uspješnosti poslovanja ne može se sagledati bez konteksta šireg društvenog sustava. Društvo definiramo kao trajnu i djelotvornu vezu među ljudima u ostvarivanju nekog zajedničkog cilja ili vrijednosti.Zajednički cilj svakog društvenog sustava treba biti ostvarivanje socijalnih ciljeva u korist društva kao cjeline.

OSTVARIVANJE SOCIJALNIH CILJEVA ZAJEDNIČKE DOBROBITIOsnovna mjerila ostvarivanja socijalnih ciljeva nekog društva u cjelini

sagledavaju se krozsljedeća tri principa, odnosno načela djelovanja:

1) zajedničko dobro,2) socijalni principi, 3) privatno vlasništvo.

ZAJEDNIČKO DOBRODruštvo definiramo kao trajnu i djelotvornu vezu među ljudima u

ostvarivanju nekogzajedničkog cilja ili vrijednosti, opće dobrobiti, odnosno dobra. Usmjerenost prema tome cilju može se gledati kao formalni princip društvenog života. To dobro kao cilj, koje se uvijek tiče čovjeka kao člana zajednice, mora se ticati svih članova i zato mora biti zajedničko dobro ili zajednička vrijednost, premda je moguće da kod toga neki sudjeluju više, a drugi manje. To dobro kao cilj, koje se uvijek tiče čovjeka kao člana zajednice, mora se ticati svih članova i zato mora biti zajedničko dobro ili zajednička vrijednost, premda je moguće da kod toga neki sudjeluju više, a drugi manje.

SOCIJALNI PRINCIPINasuprot jednostranim društvenim teorijama katolička socijalna

filozofija i teologija izradila je teoriju koja nastoji ispraviti određene jednostranosti koje se u spomenutim teorijama

javljaju. Ona to čini postavljanjem glavnih društvenih principa kojima želi objasniti pravo značenje čovjekove društvene naravi. To su principi solidarnosti i supsidijarnosti.1. Princip solidarnostiDruštvo se sastoji od pojedinih ljudi. Oni su u društvu povezani. Time što stvaraju društvo ljudi preuzimaju i neke obveze i ćudoredne odgovornosti. Ta međusobna povezanost pojedinca i društva te obveze koje iz toga proizlaze izriče princip solidarnosti. Taj je pojam prvi u socijalno-znanstvenu literaturu uveo francuski socijalist Pierre Joseph Proudon (1809-1865). On je taj princip razumijevao kao osiguranje zajedničkog koje isključuje svaki oblik sebičnosti. Auguste Comte (1768-1857) naglašavao je solidarnost u slijedu generacija. Budući da je svaki pojedinac kauzalno povezan s drugim, moguće je da u pozitivnom stadiju dođe do religije čovječanstva.Princip solidarnosti, kako ga mi ovdje želimo razumjeti, uveo je u kršćansku socijalnu teoriju Heinrich Pesch S.J. (1854-1926) (skolastički pisac) koji je solidarnost izgradio u socijalno filozofski sustav, prozvao ga solidarizmom i u kojem je htio povezati opravdane težnje individualizma i socijalizma, kao protutežu individualističkim i kolektivističkim teorijama druge polovice 19. stoljeća. Solidarizam - izraz koji se nasuprot individualizmu i socijalizmu nije održao i koji ne prihvaćaju jednako ni svi katolički socijalni teoretičari - predstavlja onaj društveni sustav koji izgradnju, poredak i smisao ljudskog društva izvodi iz principa solidarnosti. Protivnici solidarizma predbacuju mu da je on samo mješavina individualizma i kolektivizma i da samo posuđuje čas od jednog, čas od drugog. Solidaristi dakako odbijaju takve kritike ističući da solidarizam ne polazi jednostrano ili od pojedinaca ili od društva (kolektiva), nego da u središte stavlja ljudsku osobu koja je u svojoj naravi društveno biće, tj. bitno usmjerena na zajednicu, ali ipak time ne prestaje biti osoba, tj. nezamjenjivi individuum. Sadržajno gledano, polazište solidarizrma kao društvenog sustava jest osoba, ali sada ne u njezinoj odijeljenosti, individualnosti, nego u društvenoj povezanosti. Čovjek kao osoba, kao slika Božja, slobodnom odlukom ostvaruje dobro. No to je ostvarenje moguće samo u povezanosti u zajednici koja bitno spada na osobo, "upravo kao što je i društvo bitno vezano za osobe. Kao društveno biće, osoba nosi odgovornost za zajednicu, a zajednica opet mora svu svoju društvenu djelatnost usmjeriti prema osobi i njezinu dobru. Vidjeli smo da. individualizam počinje kod čovjeka pojedinca, a zajednici ili društvu daje tek drugotno mjesto, a kolektivizam počinje kod društva, a donekle prikraćuje pojedinca; solidarizam nastoji polaziti i od pojedinca i od društva u isto vrijeme. Oswald von Nell-Breuning gleda na princip solidarnosti kao na "međusobnu odgovornost". On razlikuje pritom princip bitka i princip dužnosti (Seinsprinzip, Sollensprinzip).Kao princip bitka princip solidarnosti znači postojeće stanje stvari, tj. činjenicu da su ljudi upućeni jedni na druge,da su svi povezani sa sudbinom cjeline, kao što je i cjelina nerazdvojno povezana sa sudbinom pojedinaca. To je stanje zajedničke povezanosti. Iz toga principa javljaju se i zahtjevi, tj. princip dužnosti, a to znači da se pojedinac zalagati za dobro zajednice i

prihvaćati njezin udes, kao što i obratno zajednica mora stajati uz dobro i udes pojedinca. To je stanje zajedničke odgovornosti.

2. Princip supsidijarnostiSam pojam supsidijarnost, od latinske riječi "subsidium" dolazi iz rimskog vojnog govora, a označavao je one vojnike koji su bili "u pri-čuvi" i koji su trebali pohrliti u pomoć ako bi onina prvoj crti smalak-sali ("cohortes subsidiariae" - pomoćne postrojbe). Taj se pojam onda počeo upotrebljavati u društvenoj teoriji u značenju da veća društvena zajednica treba priskočiti u pomoć manjoj zajednici ili pojedincu kad ovi zapadnu u poteškoće. Pojam supsidijarnosti kao društvenog principa karakterističan je upravo za katoličku socijalnu nauku, a definiran je već u enciklici "Qu-adragesimo anno". Princip supsidijarnosti u prvom je redu pravilo za utvrđivanje mjerodavnosti ili sposobnosti pri ostvarivanju zajedničkog dobra. Ono što može pojedinac sam izvršiti vlastitom snagom, to mu društvo ne smije oduzeti ili što može manja zajednica obaviti, to joj veće društvo ne smije uskratiti. Kao što vidimo, taj princip kaže da članovi neke zajednice imaju pravo na pomoć (subsidium) u svim poslovima i stvarima koje ne mogu izvršiti sami, ali također da kao članovi društva moraju biti zaštićeni od premoći tog samog društva. Taj princip stoga predstavlja obranu slobodne inicijative u društvu i zalaže se za pravo manjih životnih krugova, za izgradnju društvenog života odozdo prema gore. On daje prednost federalističkoj podjeli u državi i poštivanju samouprave nasuprot svakom centralizmu i totalitarnim političkim tendencijama. Budući da društvo djeluje preko svog autoriteta ili vlasti, princip supsidijarnosti zapravo daje smjernice za prava i dužnosti društvenog autoriteta u odnosu prema djelatnosti i samostalnosti pojedinaca u društvu.3. Demokratski principVidjeli smo da princip supsidijarnosti pokazuje koja se životna područja u društvu mogu i smiju podvrgnuti društvenom autoritetu, a što se može prepustiti slobodnoj odluci pojedinca ili manjih skupina. Taj princip određuje do koje razine dopiru odluke autoriteta. Samo pojam "demokracija" nije jednoznačan. U današnje se vrijeme svako nedemokratsko ponašanje smatra neprihvatljivim. Riječ "demokracija" dolazi iz grčkog jezika i doslovno znači "vladavina naroda" nasuprot drugim oblicima državnog uređenja kao što su monarhija i aristokracija i njihovi izopačeni oblici (tiranija, oligarhija, oligokracija i oholokracija ili ''ruljovlašće''). No demokraciju možemo odrediti kad govorimo o društvu općenito, bez obzira na njegov oblik. U tom smislu možemo demokraciju odrediti kao aktivno sudjelovanje svih članova društvene zajednice u odlučivanju društvenog autoriteta koje se te zajednice tiče (Kerber). U tome se značenju pojam demokracije može primijeniti na svaku institucionaliziranu zajednicu.

PRIVATNO VLASNIŠTVO

Velik dio pravnih pitanja tiče se problema vlasništva, tj. čovjekova raspolaganja materijalnim dobrima. I tu valja postaviti norme sređivanja ljudskih odnosa. Raspolaganje i uporaba materijalnih dobara mora se također odvijati na razini ljudskog dostojanstva. Sama ustanova privatnog vlasništva određuje sferu kompetencije i odgovornosti na polju gospodarstva, jer ono uređuje odnose među ljudima s obzirom na materijalna dobra. Privatno vlasništvo može svoju funkciju uređivanja društva izvršiti jedino pravilnom i jednakom raspodjelom, protiv čega griješi egocentrični i individualistički stav modernog kapitalizma, koji ne gleda na socijalnu funkciju privatnog vlasništva, ali i centralističko-kolektivistički sustav nastojeći dokinuti ili barem veoma smanjiti doseg privatnog vlasništva. U pitanju vlasništva, više nego u drugim područjima, etika, pokazuje ovisnost o povijesnim uvjetima (udžbenik).

POSLOVNA ETIKA I DONOŠENJE POSLOVNIH ODLUKAS etičkim temama susrećemo se svakog dana u novinama, na ulici,

poslu ili školi/fakultetu,javnom i privatnom životu. Svakodnevno smo bombardirani pitanjima o pravednosti naše vanjske politike, o medicinskim tehnologijama koje mogu produljiti naš životni vijek, o pravima beskućnika i siromašnih, o pravednosti nastavnika i slično. Bavljenje moralnim temama nerijetko je vrlo složeno.

• Kako ustvari trebamo promišljati etička pitanja?• Koja pitanja valja postavljati?• Koje čimbenike trebamo uzimati u obzir?• Kako donositi etične odluke i na koncu kako donositi etične poslovne

odluke?Moralnost poslovnih odluka sastoji se od dvije sastavnice:

1) od racionalnosti odluke (tj. procesa njezina donošenja) i2) od odabira moralno ispravne odluke temeljem koje se djeluje.

Što je potrebno za etičku odluku na osobnoj razini?- Etike teorije: zlatno pravilo, tj. "Čini drugima ono što želiš da i oni čine tebi“.Koji je postupak potrebno slijediti kako bi se donijela etička odluka u pojedinačnom slučaju?- Za jednostavne slučajeve: postupak raščlambe interesnog dioništva (stakeholder analysis),- "Tko su sve interesni dionici i kako će ova odluka najvjerojatnije utjecati na njih" (ova metoda ne rješava problem, ali pomaže u rješavanju viđenjem mnogih implikacija odluke).M. Josephson u svom djelu "Ethics: Easier Said Than Done" (1988) navodi: Uobičajena pogrešna shvaćanja:

• etika se bavi samo nemoralnim postupcima,• ako je nešto legalno, onda je moralno,• postoji samo jedan ispravan odgovor i sl.

Opravdanja za moralno neispravne čini:

• isprike, racionalizacije i napasti,• nezapažanje problema, neosjetljivost,• sebičnost,• zaštita samoga sebe,• proglašavanje sebe meritumom moralne ispravnosti,• vrijednosni relativizam (ako to ne uradim ja svejedno će netko drugi)

Kada postoji neki problem u poslovnoj praksi , potrebno je, kao prvo, razdvojit i etičke komponente od neetičkih komponenti. Naime, važno je identificirati problem poslovne etike analizirajući komponente ukupne situacije ili problema:

• poslovne komponente (pitanje zarade),• pravne komponente (pitanje legalnosti)• etičke komponente (pitanje moralne ispravnosti).

Navedene su komponente često ne samo pomiješane, nego i međuovisne, tako da prihvatljivorješenje jedne dimenzije problema znači neprihvatljivo rješenje druge dimenzije. Često dolazi do sukoba na mnogim razinama. Postoje četiri dimenzije između kojih može doći do sukoba u odlučivanju o moralnoj ispravnosti neke poslovne odluke prema Fritzsche-u (2005:73).

1) Etička mjerila: egoizam, dobrohotnost, načelo2) Osoba: vlastiti interes, prijateljstvo, osobni moral3) Tvrtka: interes tvrtke, interes tima, pravila i procedure4) Društvo: učinkovitost, društvena odgovornost, zakoni

Poslovni problem zahtijeva rješenje i stoga treba izabrati između alternativnih načina djelovanja, tj. donijeti odluku. Svaka poslovna odluka ima mnoge dimenzije koje nisu isključivo ekonomske, nego: ekonomske, političke, tehnološke, društvene i etičke. Stoga, slijedeća pravila treba slijediti pri donošenju poslovne odluke u smjeru etičkog djelovanja:

• Identifikacija problema;• Razgraničenje ekonomske od zakonskih i etičkih dimenzija;• Izdvajanje etičke dimenzije: odvagivanje alternativnih odluka i

donošenje moralne odluke;• Djelovanje u skladu s odlukom.

Ključan je tekst za razumijevanje načina donošenja etičkih odluka u poslovanju -"Donošenje moralnih odluka u poslovanju" C. Dreilingera i D. Ricea (2001). Oni svoj tekst započinju simptomatično. „Etički slučaj je, u srži, problem pri kojem neke komponente daju za naslutiti kako bi određene vrijednosti ili moralne prosudbe mogle biti u sukobu. Dakle, presudno je pristupiti takvim slučajevima uporabom modela sustavnog rješavanja problema kako bi se pojasnili elementi i teme uključene u problem, kako bi se generirala moguća rješenja i kako bi se osigurao okvir unutar kojeg se može izabrati između mogućih rješenja. Model navedenih autora je vrlo precizno razrađen, ali u osnovnom obrisu on se sastoji od sedam koraka koje je potrebno provesti kako bi se uopće mogla donijeti moralna odluka, a po mogućnosti i moralno ispravna odluka.“ Prvi (od sedam) koraka zahtijeva od donositelja odluke prepoznavanje željenog učinka za cijelu situaciju. Time se

odgovara na pitanje -što ustvari nastojite postići u suočavanju s problemom? Također, odgovara se i na sljedeće pitanje -što bi se još trebalo pojaviti ili ne pojaviti kada ste postigli željeni rezultat? Koji je idealni učinak? S kojim bi se učincima mogli "pomiriti" -tj. postoji li "manje nego idealno rješenje" koje vam je također prihvatljivo, ako bi idealno rješenje bilo nemoguće ili bi bilo nepraktično za ostvariti?Donošenje moralnih odluka u poslovanju, Dreilingerai Ricea (2001):

1) Prepoznati željeni učinak2) Definirati problem3) Ispitati poteškoće i prepreke4) Razviti alternativna rješenja5) Odabrati najbolje rješenje6) Odrediti pojedine korake rješavanja7) Prepoznati reakcije/dobrobiti

Postoje mnogi načini donošenja poslovnih odluka. Jedan od poznatijih je model Vennovihdijagrama (Carroll i Buchholtz, 2003:175)

Pojašnjenje Vennova dijagrama:• Područje 1:profitabilno, legalno, moralno: to je pravi smjer djelovanja!• Područje 2a:profitabilno i legalno: djeluj oprezno!• Područje 2b:profitabilno i moralno: djeluj oprezno!• Područje 3:legalno i moralno: pronađi načine profitabilnosti!

OBRAZAC ZA DONOŠENJE MORALNIH ODLUKAPrvi korak u rješavanu bilo koje kontraverzne situacije, pa tako i

moralne kontraverze, jeste prikupljanje činjenica. Ipak poznavanje činjenica nije dovoljno, jer činjenice govore što jestali ne i što treba biti. Uz prikupljanje činjenica razrješavanje moralne poteškoće zahtijeva također i pozivanje na vrijednosti. Filozofski pristup podrazumijeva pet različitih pristupa vrijednosti u funkciji rješavanja moralnih dilema:1. UTILITARISTIČKI PRISTUP

Utilitarizam je utemeljen u 19. st. od strane Jeremyja Benthama (1748-1832) i Johna Stuarta Milla (1806-1873). I Bentham i Mili složili su se da su moralno ispravna djelovanja ona koja za posljedice imaju više dobra nego zla. Moralno ispravno postupanje je ono koje osigurava naviše dobra za najveći broj uključenih.2. PRISTUP PREKO PRAVA

Drugi važan pristup etici ima svoj korijen u filozofiji Immanuela Kanta (1724-1804). Prema mišljenju ovog filozofa ono što ljudska bića čini drukčijima od drugih jeste činjenica ljudska bića imaju dostojanstvo utemeljeno na njihovoj sposobnosti slobode izbora. Dakle, ljudi i posjeduju temeljno moralno pravo poštivati slobodne izbore. Ljudi nisu predmeti kojima se smije manipulirati, osim ukoliko je to dio njihova izbora.3. PRISTUP PRAVDE ILI PRAVEDNOSTI

Pristup preko pravde i pravednosti svoje korijene ima u filozofiji antičkog filozofa Aristotela (384-322. p.n.e.) koji je kazao "da jednake treba tretirati jednako, a nejednake nejednako". Temeljno pitanje ovog pristupa glasi: Koliko je djelovanje pravedno? Tretira li sve na isti način ili pak neke favorizira, ili čak -diskriminira li nekoga ili skupinu? Favoriziranje pružakoristi nekim ljudima bez opravdanog razloga, dok diskriminiranje nameće opterećenje ljudima koji se ne razlikuju od onih kojima teret nije nametnut. Oboje, favoriziranje i diskriminiranje, nepravedni su i moralno neispravni.4. PRISTUP PUTEM OPĆEG DOBRA

Ovaj pristup etičkim poteškoćama pretpostavlja da društvo omogućuje pojedinca na način daje pojedinčevo dobro u srži ovisno o dobru zajednice. Članovi zajednice povezani supotragom za općim vrednotama i ciljevima. Opće dobro je pojam koji svoje podrijetlo vuče iz povijesti stare 2000 godina, napose iz tradicije spisa Platona, Aristotela i Cicerona. U novije vrijeme, suvremeni etičar John Rawls (1921-2002) definirao je opće dobro kao "određene opće uvjete koji su jednaki s obzirom na prednosti svih". U ovom pristupu fokusiramo se na to da socijalne politike, sustavi, institucije i okoliš budu na dobrobit svima koji o njima ovise. Primjeri dobara zajedničkih svima uključuju zdravstvenu zaštitu (onakvu kakvu je moguće financirati), učinkovitu javnu sigurnost, mir između nacija, pravedan pravni sustav i čist okoliš. Uz to što poštuje i vrednuje slobodu pojedinaca da ostvaruju vlastite ciljeve, pristup općeg dobra tjera ih da svoje ciljeve podijele u zajedničkom cilju s drugima.5. PRISTUP PREKO KREPOSTI (VRLINA)

Većina teorija etike vrlina nadahnjuje se Aristotelom, a neke verzije uključuju elemente učenja Platona i Tome Akvinskoga. Vrlina je moralna izvrsnost osobe. Pristup preko kreposti polazi od pretpostavke da postoje određeni ideali prema kojima trebamo stremiti, a oni osiguravaju potpun razvoj naše čovječnosti (humanosti). Ti se ideali otkrivaju pomoću refleksije nad pitanjem kakve sve potencijale za izvrsnost posjedujemo. Kreposti su stavovi ili svojstva karaktera koji nam omogućuju da budemo i da djelujemo na način razvoja naših najvećih potencijala. One nas osposobljuju za

djelovanje na način približavanja idealima: poštenja, hrabrosti, sućuti, velikodušnosti, povjerenja, integritet, pravednosti, razboritosti i sl.

SLUČAJEVI ZA RASPRAVUSlučaj (lat. casus, engl. case) je jednostavan, zamišljen ili stvaran

događaj, tj. prijepornasituacija koja prikazuje i pokazuje određenu moralnu dilemu, ovdje specifično moralnu dilemu u sferi poslovanja i društvene odgovornosti poslovanja. Kako je poslovanje mnogoslojno, ima, naime, profitne dimenzije, dimenzije izvedivosti, isplativosti, pravne, političke i kulturne dimenzije, nerijetko je pri lučenju same moralne dileme potrebno jasno razgraničiti istu od prave, ekonomske, kulturne i inih sfera. Slučajevi su vrlo važni jer se njihovim proučavanjem i uvježbavanjem preciznog i brzog rješavanja omogućuje brza raščlamba (slučaja), postavljanje moralne norme za taj slučaj ili čak tip slučajeva i postavljanje smjera djelovanja.

TEMELJNA PITANJA POSLOVNE ETIKE I KORPORACIJSKE DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI

Činjenica je da se u posljednjih 200 godina promijenila narav kako države, tako i korporacije (tvrtke). Snaga država slabi u odnosu na najveće korporacije koje djeluju na njihovimteritorijima. Štoviše, korporacije su postale međunarodne i nadnacionalne, a države su u raznim međunarodnim asocijacijama (ukoliko ekonomskim, utoliko i političkim i pravnim) izgubile dio svog suvereniteta. Pojam korporacijski kapitalizam: od svemoćne države do svemoćnog tržišta. Posljedica toga je da države sve više nalikuju i postupaju kao korporacije, a korporacije sve više nalikuju i postupaju kao države. Države su postale servisima ključnih korporacija na svojim teritorijima, a korporacije su postale institucije koje određuju načela, primjenu i ostvarivanje Dugoročno ostvarivanje vrijednosti naprosto omogućuje brigu za druge vrijednosti uz ekonomsku vrijednost ostvarivanja profita, tj. legalnost poslovanja, moralnost poslovanja itd. Kratkoročno ostvarivanje vrijednosti može se ograničiti naprosto samo na profit, jer nema vremena za legalnost i moralnost. No, ovdje se pokazuje određen paradoks kojeg je Kenneth E. Goodpaster nazvao "paradoksom interesnog dionika". Čini se bitnim, a istovremeno na određen način i nelegitimnim usmjeravati korporacijske odluke temeljem moralnih načela koja nadilaze strateške interese dioničara u smjeru brige za interese interesnih dionika općenito. Paradoks se sastoji u tome da moralnost istovremeno pod istim vidikom i zabranjuje i zahtijeva način razmišljanja i postupanja usmjeren na profit. Oko ovog paradoksa vodila se živa rasprava na akademskoj razini, ali paradoks ima i praktičnu dimenziju. Naime, radi se o djelovanju u skladu sa zakonima o korporacijama. U svakom slučaju, u SAD-u je situacija riješena tako što se zahtijeva da investitori ne smiju od menadžera zahtijevati postupke koji su nedosljedni u odnosu na razumna moralna očekivanja društva. Iako je ovaj paradoks relevantan za poslovanje i poslovnu etiku u SAD-u i Velikoj Britaniji

(možda čak i u Australiji i na Novom Zelandu), ipak se rješava sasvim drukčije u kontekstu europske poslovne etike. Europska poslovna etika svoje početke veže uz: utemeljenje prve katedre za poslovnu etiku na Sveučilištu u Nizozemskoj1984.godine; i uz utemeljenje Europske mreže za poslovnu etiku (EBEN); 1987. godine, koja ima preko 500 članica, među kojima su akademske institucije, poslovni subjekti i razne građanske udruge. Europska poslovna etika posjeduje neke specifičnosti koje ju razlikuju od poslovne etike u SAD-u i Velikoj Britaniji i kojima samoj praksi, rješava praktične probleme vezane uz paradoks interesnog dioništva. Prva je razlika usmjerenost europske poslovne etike na širi kontekst poslovanja, dakle pravni, društveni, moralni i kulturni. To znači da se puno pažnje posvećuje stalnom kontaktu i pregovaranju među interesnim dionicima, a to pak proizlazi (1) dijelom iz europskog pravnog nasljeđa koje je različito od onoga u SAD-u, (2) dijelom iz političke kulture dijaloga i pregovaranja i (3) dijelom iz finih razlika u naravi tržišne ekonomije u SAD-u i europskim državama. S obzirom na ovu prvu razliku, ključno se može reći, kako common law u SAD-u proizvodi "pobjednike i gubitnike" i stoga utječe na narav poslovne etike, dok građanski zakon u Europi zahtijeva uravnotežene dogovore. Druga razlika se sastoji u tome da je Europa je obilje-žena sustavom proporcionalnog zastupništva koji kao takav proizvodi zahtjev za dijalogom, pregovorima i koalicijama. Europski poslodavci i zaposlenici puno se češće susreću na pregovorima nego u sudnicama ili na protestima. Što se tiče treće razlike, u SAD je na djelu "kompetitivni menadžerski kapitalizam", u Velikoj Britaniji "personalni kapitalizam" a primjerice u Njemačkoj "kooperativni menadžerski kapitalizam" (A. D. Chandler Jr.) ili "socijalna tržišna ekonomija" (H. van Lujik).

Ql: ŠTO JE POSLOVNA ETIKA?Poslovna etika ili etika poslovanja jest cjelina prihvatljivih oblika

djelovanja u poslovnim organizacijama ili cjelina načela i stan-darda koji određuju prihvatljivo djelovanje u poslovnim organizacijama i promicanje društvene odgovornosti. Prihvatljivi oblici djelovanja određeni su:

klijentima (kupcima), svima koji se natječu u tržišnoj utakmici (svima koji posluju), zakonskim regulativama, interesnim skupinama, javnim mnijenjem i osobnim moralnim vrijednostima i načelima svake pojedine osobe.

Q2: ŠTO JE DRUŠTVENA ODGOVORNOST?Društvena odgovornost je obveza svih koji posluju uz cilj da

maksimiziranjem profitamaksimiziraju i pozitivan utjecaj svog poslovanja na društvo, a minimiziraju negativan utjecaj. Ponekad se izrazi "poslovna etika" i "društvena odgovornost" rabe sinonimno, a ponekad korjenito različito. U drugom se slučaju poslovna etika odnosi na odluke pojedinaca ili radnih skupina čije se

odluke procjenjuju kao moralno ispravne ili neispravne, dok se društvena odgovornost odnosi na širi kontekst unutar kojeg se kao moralno ispravan ili ne procjenjuje totalitet poslovanja u odnosu na totalitet društva.

Q3: ŠTO JE MORALNA ISPRAVNOST U POSLOVNOJ ETICI?Temeljna moralna ispravnost u poslovnoj etici uglavnom se sastoji od:

(1) dobrih običaja čije se slijeđenje drži elementarnom pristojnošću ili kultiviranošću. Većina tih dobrih običajakodificirana je (2) u zakonima, pod zakonskim aktima i uredbama, (3) čak i u etičkim kodeksima pojedinih grana poslovanja i struka. Navedeni pravni akti postoje kako bi ohrabrili poslovne ljude da djeluju sukladno mjerilima, vrijednostima, stavovima i oblicima djelovanja društva u kojem posluju. Dakle, kao minimum moralne ispravnosti u poslovnoj etici postavlja se zakonsko ograničenje. Međutim, s obzirom da je moguće ostati u granicama legalnog djelovanja, potrebno je uz običaje i zakone dodati posebno eksplicirana moralna pravila.

Q4: KOJA JE ULOGA ETIKE U POSLOVANJU?Kao prvo i najvažnije, presudno je uvidjeti kako problemi i rješenja

poslovne etike nadilaze pravnu regulativu poslovanja (onoga što je zakonom dopušteno ili zabranjeno) i ekonomsku dimenziju poslovanja (profit kao cilj). Ipak, moralna dimenzija poslovanja izgrađuje odnose povjerenja među kolegama u poslu i u poslovnim odnosima. Kako je to ponekad teško za postići, postoje konzultantske firme koje pružaju pomoć kompanijama koje žele izbjeći etičke probleme u poslovanju i utemeljiti povjerenje među zaposlenicima.

Q5: KAKO PREPOZNATI ETIČKE SUČAJEVE U POSLOVANJU?Najvažniji korak u kratkom i brzom procesu pojavljivanja i rješavanja

etičkog slučaja jestnjegovo prepoznavanje. Etički je slučaj svaki onaj slučaj, problem, situacija ili prilika koja od osobe iziskuje izbor između nekoliko smjerova djelovanja od kojih svaki smjer može biti nedvojbeno protumačen kao moralno ispravan ili neispravan. Dakako, potrebno je strogo razgraničiti ekonomsku, pravnu, političku i socijalnu dimenziju problema od etičke dimenzije.Najčešći slučaj (ili čak tip) etičkog problema uključuje odvagivanje između monetarnog profita sjedne strane i onoga što osoba ili osobe (ili firma) drže primjerenim smjerom djelovanja.Kulturna dimenzija etičkih interpretacija smjerova djelovanja nerijetko je čvrsto, čak nerazdvojno, vezana uz kulturu djelovanja u tipu situacija. Uzmimo poznati primjer darova. USAD-u je na prvi sastanak s potencijalnim klijentom neprimjereno donositi dar, štoviše, to bi se moglo držati pokušajem podmićivanja. Nasuprot tome, u Japanu ne donijeti dar drži se ne samo nepristojnim, nego i uvredljivim. U Kini je darovanje klijenata i poslovnih partnera zakonom kažnjivo.

Q6: KOJI SU TEMELJNI ETIČKI SLUČAJEVI?Kako nitko ne želi priznati da je počinio nešto nemoralno, ovdje se

moramo osloniti na ono što radnici kažu o drugim radnicima. Etičke slučajeve možemo kategorizirati u četiri skupine od kojih svaka ima tipične slučajeve:1) Sukob interesa: povisivanje vlastite plaće na štetu profita vlasnika, prisvajanje dobara firme za vlastite interese, podmićivanje i primanje mita (u smislu primanja ili davanja novca, darova ili posebnih usluga (informacija) s namjerom da se odlučujuće utječe na odluku).2) Poštenje i iskrenost: namjerno nanošenje štete kupcima, klijentima, zaposlenicima, konkurentnim firmama pomoću: obmanjivanja, pogrešnog informiranja, iznude, prisile, diskriminacije i si., stvaranje i očuvanje monopola na tržištu, lažno informiranje o naravi proizvoda ili usluge.3) Poslovni odnosi: zlouporaba autoriteta, plagiranje tuđeg rada, odavanje poslovnih tajni, onemogućavanje provedbe plana poslovanja, nesudjelovanje na sastancima firme, prisiljavanje drugih na nemoralne radnje.4) Komunikacija: lažno ili nepotpuno reklamiranje, lažna osobna prodaja proizvoda, nepotpuno obavješćivanje o štetnim učincima (napose lijekovi), nepotpuno informiranje o razlici među proizvodima, označavanje štetnih proizvoda (npr, duhanski proizvodi), razna upozorenja (dobna ograničenja za razne proizvode). Specifičnosti zemalja u bližem okružju:

• u svakako u većem stupnju pojavljuju klasične poteškoće u svezi neplaćanja poreza

• kršenja prava, dužnosti i statusa zaposlenika (zbog visokog stupnja nezaposlenosti)

• i općeg nepovjerenja prema zamisli "pravednog poslovanja" (Just Business).

Q7: KAKO DONIJETI ODLUKU U ETIČKOM SLUČAJU?Etički se problem, nakon što je postavljen, rješava kroz postavljanje

ključnih pitanja i odgovaranja na njih. Pomoću odgovora na ta pitanja moguće je odgovoriti postoji li uopće etička dimenzija u nekom slučaju i koji je smjer djelovanja moralno neprihvatljiv. Ta pitanja jesu:1) Postoje li razlozi koji dovode do mogućnosti izbora nemoralnog načina djelovanja?2) Postoje li pravna ograničenja pod koja bi djelovanje moglo potpasti ako bi se izvelo na određen način?3) Posjeduje li kompanija etički kodeks s obzirom na ovaj tip djelovanja?4) Je li taj način djelovanja uobičajen u vašoj grani poslovanja?5) Bi li vaši kolege, podređeni i nadređeni, pa i vlasnici podržali ovaj smjer djelovanja?6) U kojem je odnosu taj smjer djelovanja prema vašim osobnim vrijednostima i stavovima?

Q8: KAKO ODRŽATI I UNAPRIJEDITI MORALNO ISPRAVNO DJELOVANJE UPOSLOVANJU?

Ispravno moralno djelovanje moguće je održati na više načina. Temeljni način je izvanjski, tj. tako da se u sferi etičkog uopće ne može pojaviti značajna kolikoća pojedinačnih slučajeva. Izvanjski način znači postojanje značajnih zakonskih ograničenja, postojanje jasnog kodeksa ponašanja s kojim su svi upoznati i prihvaćaju ga. No, kako se nemoralno ponašanje bez obzira na izvanjska ograničenja pojavljuje, potrebno je u slučaju mogućnosti nemoralnog djelovanja, u slučaju kada se takvo djelovanje zbiva ili nakon takvog događaja, brzo i precizno identificirati i riješiti problem. U tom je slučaju potrebno donijeti etičku odluku, a na etičke odluke u sferi poslovanja djeluju tri čimbenika:

1) individualna moralna mjerila,2) utjecaj menadžera i suradnika i3) prilika da se izvrši moralno neispravan čin.

Dakle, formula glasi ovako (1) + (2) + (3) = etička odluka. Kako postoje etički kodeksi koji rješavaju temeljne i najčešće slučajeve nemoralnog ponašanja, potrebno je jasno upoznati sve radnike s njihovim sadržajem. Etički je kodeks skup formaliziranih pravila i mjerila koji iskazuju što kompanija očekuje od zaposlenika. Kako postoji niz slučajeva koji se ne spominju u kodeksima, nerijetko je potrebno jasno identificirati etičku dimenziju slučaja. Ovdje se postavlja i pitanje moralnog konflikta. U pravilu, zaposlenik koji ulazi u firmu sa sobom donosi i svoj način djelovanja za koji drži da je moralno ispravan. Tako se može dogoditi konflikt između kodeksa firme i osobnog kodeksa zaposlenika. Moguće je da sama firma potiče nemoralno djelovanje. Etički problemi unutar firme u pravilu se rješavaju unutar same firme, no ako sama firma potiče nemoralno djelovanje, onda je zaposlenik opravdan u “zviždanju" (whistleblowing), dojavljivanju izvoru izvanjskom firmi o nemoralnom djelovanju unutar firme (npr. medijima ili vladinim regulacijskim agencijama).

Q9: ŠTO JE DRUŠTVENA ODGOVORNOST I KOJE SU NJEZINE VRSTE?Društvenu odgovornost već smo odredili kao obvezu da se uz

maksimiziranje profita s tim spoji i maksimiziranje pozitivnog utjecaja na društvo i okoliš u cjelini. Postoje četiri dimenzije društvene odgovornosti:

1) ekonomska,2) pravna,3) etička i4) voljna ili filantropna.

Postoji pet vrsta odnosa kojima firme ostvaruju ili ne ostvaruju društveno odgovorno djelovanje ili isto takve učinke svog djelovanja:

1) odnos prema vlasnicima (donositi profit),2) odnos medu zaposlenicima (jednakost mogućnosti, sigurnost radnog

mjesta)

3) odnos prema kupcima i klijentima (sigurnost proizvoda, prava potrošača),

4) odnos prema okolišu (ne štetiti cjelovitosti, ravnoteži i ljepoti okoliša, pravima životinja)

5) odnos prema zajednici (pomaganje lokalnoj zajednici ili svjetskoj zajednici.

NAČINI MIŠLJENJA, ODLUČIVANJA I DJELOVANJA U POSLOVANJU UKONTEKSTU POSLOVNE ETIKE

Utječe li moralnost i društvena odgovornost poslovanja na visinu profita?- Poslovanje može biti moralno ili nemoralno. Već poznajemo tipične tipove slučajeva nemoralnog poslovanja, no još uvijek ne znamo odgovor na ključno pitanje - u kakvom suodnosu poslovanje i moralnost, tj. nemoralnost istog. To je dakako ključno pitanje ovog predavanja, ali i samog kolegija, te na koncu i najvažnije - samog poslovanja .

TEORIJE ODNOSA IZMEĐU MORALNOG I USPJEŠNOG POSLOVANJAPrema I. teoriji koja zastupa tezu da su moral i poslovanje u neskladu

stoji da je društveno odgovorno investiranje "glupa ideja" (Rothchild1996:197). Ova zamisao stoji na pozadini temeljne zamisli Miltona Friedmana (1970), koja kaže da inzistiranje na takvom poslovanju zahtijeva financijsku žrtvu, što je nedvojbena činjenica (Biti moralan ima cijenu).Štoviše, na razini tvrtke takvo poslovanje (npr. briga za radnike, briga za okoliš itd.) ima cijenu zbog koje firma može biti u lošijem položaju u odnosu na konkurente na tržištu.

Prema II. teoriji polazimo od činjenice da tvrtke postoje u društvu, u društvenom okolišu te su stoga odgovorno ne samo prema vlasnicima, nego i prema društvu (Freeman 1984). Snažna orijentacija na društvo u kojem tvrtka postoji može uvećati profit time što se osnažuje odnos prema ključnim društvenim skupinama (Moskowitz, 1982). Štoviše, moralno poslovno djelovanje može otvoriti i nove prilike baš takvim tvrtkama, a onima koje to ne čineprepriječiti takvu priliku. Ova se teorija naziva i "Biti moralan se isplati?

III. Teorija se zasniva na tezi da su I. i II. teorija međusobno su komplementarne Naime, opravdanje komplementarnosti ovih teorija je jednostavno Moralne tvrtke ponašaju se moralno. No moral ima cijenu(koštanja). U početku su troškovi veći, no oni se smanjuju intenzivnijim provođenjem politike društveno odgovornog investiranja (socail responsible investing–SRI). Uspjeh nadvisuje cijenu, jer se moralnim djelovanjem iz igre izbacuju nemoralne tvrtke. Dakle, moralno se djelovanje isplati. Tako možemo postaviti još jednu tezu. Iako je istina da moralno poslovanje ima cijenu, istina je i da ako se dosljedno provodi, rezultira većom dobrobiti nego štetom. Nemoralno poslovanje povlači za sobom dugoročne neposredne i posredne, direktne i indirektne reakcije svih interesnih dionika:

• Rad na crno: Kratkoročno poslodavcu donosi veću dobit zbog neplaćanja obveza, veće fleksibilnosti rada, mogućnosti diktiranja uvjeta posla i sl. Dugoročno: niska motiviranost radnika, zbog osjećaja nesigurnosti radnici su stalno u potrazi za novim poslom, velika frekvencija radne snage zahtijeva stalno ulaganje vremena u obuku novih radnika, niska lojalnost poduzeću i sl.

Ql: JE LI POSLOVNA ETIKA UOPĆE MOGUĆA I KOJE SU NJEZINE ZADAĆE?

Poslovanje je složena mreža ljudskih odnosa između: proizvođača i konzumenata, zaposlenika i poslodavaca, menadžera i dioničara, članova korporacije i članova zajednice ukojoj korporacija djeluje. To su ekonomski odnosi koji nastaju tržišnim mehanizmom, izmjenom dobara i usluga za novac i obratno. No ta pitanja, kao primjerice pitanja profita, ekonomskog rasta i tehničkog napretka, mogu biti interpretirana moralno. Dakle, poslovanje mora biti interpretirano ekonomski, ali uz to može biti interpretirano i etički. Poslovna etika dakle istražuje moralnost poslovnih praksi. Moralnost poslovne prakse treba razlikovati:

• od ekonomske izvedivosti i isplativosti prakse,• od etiketiranja poslovne prakse kao korektne/nekorektne,• od političke legitimnosti prakse i od legalnosti iste.

No, pitanje je može li se poslovna praksa interpretirati moralno? Ima li možda poslovnihaktivnosti koje ne mogu biti moralno interpretirane? Ovo je dakako posljedica odgovora naopće moralno pitanje – ima li ljudskih praksi koje su imune na moralnu interpretaciju? Možemo li, dakle, "pregledno prikazati" i jednu ljudsku praksu, a da pri tome iz tog prikaza izostavimo moralnu interpretaciju?

Q2: KOJE SU ZADAĆE POSLOVNE ETIKE?Zadaća poslovne etike se odnosi dvostruko na poslovnu praksu:

1) Prvo, poslovna etika oblikuje praksu, nudi interpretaciju koja nije samo moralna, nego moralno ispravna 2) Drugo, zadaća poslovne etike sastoji se u razrješavanju određenih tipova situacija: kada se prekrši moralno ispravna praksa; kada se iz nekog razloga mora mijenjati moralna praksa i kada se pojavljuju novi nepoznati načini poslovanja.Propisivanjem i uporabom etičkog kodeksa moguće je razriješiti praktične probleme: brzo, učinkovito i pravedno u slučajevima. Etički kodeks propisuje:

• postupanje u slučaju kršenja pravila,• postupanje u slučaju promjene norme i• postupanje u slučaju zahtjeva za novom normom (promjena kodeksa).

Etičke kodekse donose posebna tijela, a ponekad i povjerenstva, koja se još nazivaju i etičkimpovjerenstvima. Etičkim kodeksom se zaposlenici podučavaju i upućuju o sljedećem:

• racionalno razmišljati o etičkim problemima,• kako donijeti pravednu odluku o smjeru djelovanja i• kako pravovremeno, odlučno i učinkovito djelovati.

POVIJEST POSLOVNE ETIKE

Q3: ČEMU NAS MOŽE POUČITI POVIJEST POSLOVNE ETIKE?Moralnost poslovanja tema je od kada se i posluje. Naime, uz zahtjev

profita uvijek sepostavlja i zahtjev za pravdom. Tema profita i pravde zaokuplja sve tekstove ključnih svjetskih religija: Vede, Aveste, Stari zavjet, Talmud, Novi zavjet, Kuran i druge. Prije skoro 4000 godina Hamurabijev zakonik bilježi kako su vladari Mezopotamije nastojali kreirati poštenu cijenu proizvoda. Aristotel raspravlja o porocima i vrlinama proizvođača i trgovaca u djelu "Politika". Ciceron piše djelo "O dužnostima"itd. Navedeni tekstovi iz davne prošlosti sasvim dostatno svjedoče da je problem poslovne etike"Profit ili Pravda", postojao kao važan tijekom povijesti, a kao ključan se postavio tek u 19. stoljeću sa snažnim utjecajem npr. monopolističkog poslovanja. Tijekom 20. stoljeća poslovna etika prošla je kroz nekoliko mijena i razdoblja.

I. razdoblje do 60-tih godina 20. st.: poslovanje nije karakterizirano ni kao nemoralna ni kao moralna djelatnost, nego kao amoralna djelatnost, a pojmovi kao što su moral ili društvena odgovornost rijetko se spominju. U tom razdoblju jedino su protestantska i katolička crkvena učilišta temeljem socijalnih enciklika počela nuditi kolegije "socijalne etike" i time su postavljeni temelji poslovne etike (papa Lav XIII: "Rerum novarum" 1891).

II. razdoblje: tijekom 60-tih godina 20. st.: postepeno se pojavljuju društvene i etičke teme u poslovanju, kao što su građanska prava, problem okoliša, sigurnost radnog mjesta i pitanja vezana uz potrošače (važno djelo je ono Ralpha Nadera: "Unsafe at Any Speed" 1965).

III. razdoblje 70-tih godina 20. st.: poslovna etika polako ulazi u sveučilišta i do 1980.godine mnoga sveučilišta na tlu SAD-a dobivaju izborne kolegije poslovne etike. Tijekom tog vremena u javnost su dospjeli prvi slučajevi potplaćivanja, lažnog oglašavanja, problema sa sigurnošću proizvoda i problema s okolišem.

IV. razdoblje od 1980. do 1985. godine: poslovna se etika u potpunosti konsolidira s nizom udruga, časopisa, redovitih konferencija i niza publikacija. Pojavljuju se poznate udruge na tlu SAD-a te najutjecajnija udruga u Europi, EBEN(European Business Ethics Network), apokreću se i mnogi časopisi.

V.razdoblje od 1985. do 1995.: poslovna etika ulazi u korporacije i razvijaju se etički

kodeksi struka korporacija i tvrtki.VI. razdoblje od 1995. do 2000.: poslovna se etika značajno širi na

područje međunarodnog poslovanja i raspravlja globalne teme kao što su radna politika i globalizacija, ekološki problemi globalizacija, suverenitet i globalizacija, podmićivanje, uporaba dječje radne snage i sl.

VII. razdoblje: trenutna situacija: od 1995. do 2000-te. poslovna se etika nalazi u samom središtu interesa javnosti, napose poradi slučajeva kao što su Enronili Worldcom. Navedene teme najbolje svjedoče o razvoju i sve većoj važnosti i relevantnosti poslovne etike,ali uvijek treba imati na umu da je poslovna etika, kao prvo, praktična disciplina, a ne teorijska disciplina.

Q4: KAKO IZGLEDA STANDARDNI PROBLEM POSLOVNE ETIKE?Postoje određena pravila u etički nejasnim i konfliktnim situacijama:1) Ako postoji sukob između etike i zakona, učini što zakon nalaže.2) Ako postoji sukob između etike i poslovanja, učini što profit nalaže.3) Ako postoji sukob zakona i poslovanja, učini što zakon nalaže.4) Ako postoji sukob zakona i poslovanja, učini što profit nalaže.

Prema pravilima moguće su sljedeće hijerarhije vrijednosti:• 1.zakon 2. profit 3. moral,• 1. profit 2. zakon 3. moral,• 1. moral 2. zakon 3. profit.

Hijerarhija ovih vrijednosti nije zadana i u konfliktnim situacijama nema jednostavnih odluka.

PODRUČJA POSLOVNE ETIKE

Etika i poslovanje: od teorije do prakse• Velike etičke teorije (vrlina, dužnost, korist)• Teorije ekonomske pravde• Načini odlučivanja u moralnim dimenzijama poslovnih slučajeva

Narav korporacije• Djelovanje, legitimnost i odgovornost o Samoregulacija

Rad u korporaciji• Prava i dužnosti radnika• Moderno radno mjesto: jednakost i raznolikost

Korporacija u društvu• Potrošač

• Okoliš• Međunarodno poslovanje

Budući etos korporacije• Nova etička pitanja• Moralna korporacija?! (budućnost poslovne etike)• Unutar ovih sfera javljaju se tipični slučajevi nemoralnog djelovanja u

poslovanju.

Sukob interesa• povisivanje vlastite plaće na uštrb profita vlasnika (narav korporacije)• prisvajanje dobara firme za vlastite interese (narav korporacije)• podmićivanje i primanje mita (u smislu primanja ili davanja novca,

darova ili posebnih usluga (informacija) s namjerom da se odlučujuće utječe na odluku) (rad u korporaciji)

Poštenje i iskrenost• namjerno nanošenje štete kupcima, klijentima, zaposlenicima,

konkurentnim firmama pomoću: obmanjivanja, pogrešnog informiranja, iznude, prisile, diskriminacije i si.

• stvaranje i očuvanje monopola na tržištu• lažno informiranje o naravi proizvoda ili usluge (korporacija u društvu)

Komunikacija• lažno ili nepotpuno reklamiranje i lažno osobno prodavanje proizvoda • nepotpuno obavješćivanje o štetnim učincima (napose lijekovi)

(korporacija u društvu)• nepotpuno informiranje o razlici medu proizvodima (korporacija u

društvu)• označavanje štetnih proizvoda (npr. duhanski proizvodi) (korporacija u

društvu)• razna upozorenja (dobna ograničenja za razne proizvode) (korporacija

u društvu)

Poslovni odnosi• zlouporaba autoriteta (narav korporacije)• plagiranje tuđeg rada (narav korporacije)• odavanje poslovnih tajni (narav korporacije)• onemogućavanje provedbe plana poslovanja (narav korporacije)• nesudjelovanje na sastancima firme (narav korporacije)• prisiljavanje drugih na nemoralne radnje (narav korporacije)

Povrh ovih standardnih slučajeva postoje i nestandardni slučajevi. Oni se mogu pojaviti zbog promijenjene naravi poslovanja, zbog promjene radnog

okoliša (promjena mjesta rada), zbog pojave novog znanstvenog okružja. Faktori koji utječu na etično ponašanje organizacije:

• Etika pojedinca• Organizacijska kultura• Organizacijski sustav• Vanjske interesne skupina

POJMOVNIK

Antiglobalizacija - naziv koji se često koristi za različite pokrete, ideologije, odnosnodržavne politike koji se na ovaj ili onaj način suprotstavljaju globalizaciji. Naziv su skovali mediji nakon velikih demonstracija u Seattleu 1999 (Battle of Seattle), gdje se okupilo izuzetno šaroliko društvo prosvjednika: anarhista, sindikalista, komunista, kršćanskih organizacija, pacifista itd.Nije bilo povoljnog termina da ih se sve obuhvati. Antiglobalizacija, odnosno antiglobalizacijski pokret, ispočetka se prilično stidljivo javio kao reakcija na globalizaciju koju su SAD i njemu bliske zapadne države nakon Hladnog rata agresivno promovirale kao rješenje svih svjetskih problema. Glavni argumenti antiglobalista sastoje se u tome da će neograničena globalizacija dovesti do cementiranja nejednakosti u svijetu, siromašne države Trećeg svijeta učiniti u potpunosti ovisnim o bogatim industrijskim državama te zaustaviti njihov razvoj i ojačatimultinacionalne korporacije kojima je profit važniji od javnog interesa. U posljednje se vrijeme kao antiglobalistički argument sve češće spominje intenziviranje etničkih, vjerskih i rasnih sukoba kao posljedica pojačanog protoka ljudi među državama

Antikompetitivne marketinške prakse - marketinške prakse koje smanjuju ili oslabljuju konkurentnost.

Protutrust (antitrustovski) - odnosi se na zakonodavstvo usmjereno na zaštitu trgovine ekonomije od udruživanja i monopola ili nepoštenih poslovnih praksi.

Društvena odgovornost(ili korporacijska društvena odgovornost) - koncept da poslovanje ima obligaciju prema društvu koja se prostire izvan njezine uže obveze prema vlasnicima ili dioničarima. O ideji se raspravljalo kroz čitavo dvadeseto stoljeće, ali knjiga je Howarda R. Bowena Social Responsibility of the Businessman (1953.) potaknula modernu debatu o temi. Obrazlagao je bilo općih društvenih i ekonomskih dobiti koje bi koristile društvu kada bi poslovanje prepoznalo šire društvene ciljeve u svom odlučivanju.

Etički kodeks (engl. codes of ethics/codes of conduct/professional codes) - iskazi o idealima ponašanja, upute ili zabrane zajedničke kulturi, religiji, tradicionalnim profesijama, bratskim organizacijama, korporacijama i trgovačkim udruženjima. Kodeksi kombiniraju filozofske iskaze i visoke ideale s primjedbama za izbjegavanje specifičnih ilegalnih aktivnosti i za

podržavanje određenih moralnih principa, osobito onih koji povisuju osobno ponašanje i poboljšavaju međuljudske odnose.

Etički sporna pitanja kod stečaja - filozofija iza zakona o stečaju govori o čuvanju imovine za zajmodavca i dopušta dužnicima 'nov početak'. Ova se filozofija nedavno promijenila da bi uključila novi razlog za punjenje stečaja, iskoristiti ga kao poslovnu strategiju za poboljšanje pogodbenog položaja pri rekonstrukciji duga.

Etički sporna pitanja u reviziji - u osnovi je cilj revizije dati profesionalno mišljenje sobzirom na poštenje (ili njegov nedostatak) seta financijskih izjava pri prikazu financijskogstanja, rezultata operacija, gotovinskih tokova kompanije. Temeljne tenzije javljaju se u tročlanom odnosu: revizor, s pravnom odgovornošću prema javnosti; revidirani, sa željom za troškovno učinkovitom vrijednošću dodanom revizijom, i ulagačka javnost, sa željom za potpunim i poštenim razotkrivanjima kompanije.

Etika promidžbe - bavi se problemima i standardima moralnosti koje primjenjuju upromidžbenim odlukama, postupcima i samim učincima u tvrtkama koje se bave promidžbom. Etika promidžbe je kao takva dio poslovne etike i etike marketinga. Mnogi su slučajevi nemoralnog postupanja u promidžbi ujedno i slučajevi protuzakonitog postupanja, ali ipak se ovdje raspravlja prvotno moralnost samih promidžbenih tvrtki, tj. njihovih proizvoda i usluga.Problemi etike promidžbe ne svode se toliko na makro-kritiku nemorala u promidžbi, kolikona mikro-ktitiku i na reguliranje promidžbene aktivnosti. Tako primjerice Američko društvopromidžbenih tvrtki (4As) i Američka promidžbena udruga u svojim profesionalnim kodeksima uključuju sljedeće odredbe: zabranjeno je pružati pogrešne, lažne i obmanjujuće stavove o proizvodima i uslugama, zabranjeno je rabiti opscene prizore, svjedočanstva koja se pojavljuju u promidžbi trebaju odražavati stvarna mišljenja pojedinaca, tvrdnje o cijenama koje obmanjuju zabranjene su i tome slično.

Etika računovodstva - obuhvaća dva velika područja: prvo je odnos javnosti i privatnosti podataka računovodstvenih postupaka i rezultata, a drugo je problem asimetrične raspodjele računovodstvenih podataka među članovima organizacije, tj. među onima kojima jeorganizacija stvar vlastitog interesa, tj. njezino zakonsko poslovanje. Posebna je poteškoća niz moralnih slučajeva u izvješćivanju o financijskom stanju organizacija i napose korporacija, kao i raspodjela računovodstvenih rezultata među članovima korporacije.

Etika reklame (engl. advertising ethics) - sistematično proučavanje načina kako se moralni standardi primjenjuju na reklamne odluke, ponašanja i institucije. Dio je poslovne i etikemarketinga.

Etika vlasništva - vlasništvo implicira prava kontrole, ali ona su rijetko neograničena ili

ekskluzivna; oblikuje ih okolni kontekst i prate dužnosti. Ova prava i dužnosti različito su definirani u različitim zajednicama i odražavaju promjenjiva vremena.

Korporacijsko upravljanje (eng. Corporategovernance) - u širem smislu odnosi se na odluke starijih izvršnih direktora tvrtke i njihove utjecaje na različite grupe interesnih dionika. Obično su ti izvršni direktori službenici zaduženi za specifična funkcionalna područja i ovisno o korporacijskoj strukturi, može uključivati i službenike zadužene za geografska područja ili glavne proizvodne linije. U užem smislu „korporacijsko upravljanje" odnosi se samo na aktivnosti stvarnog odbora direktora i u tome smislu označava odnos između odbora i tvrtke. Etička problematika korporacijskog upravljanja profinjenija je od one u mnogim drugim područjimatvrtke/odnosima s interesnim dionicima. Razlog je taj što je, slijedeći strogu interpretaciju neoklasične ekonomije, moguće argumentirati u korist „eksploatacije" različitih grupa interesnih dionika poput potrošača ili zaposlenika ako bi pri tome dioničari imali dobit.

Menadžerska etika i etička uloga menadžera - etička uloga menadžmenta determinirana je socijalnom ulogom za koju se podrazumijeva da menadžeri igraju. Tri mogućnosti osobito su vrijedne razmatranja. To su one da su menadžeri agenti koji djeluju u ime nadređene osobe ili klijenta, da su menadžeri povjerenici za različitu korporacijsku klijentelu i da su menadžeri partneri državnih službenika u integriranom sistemu političkog autoriteta.

Odgovornost proizvoda (engl. products liability) - područje u kojemu su zakonom određeni uvjeti pod kojima se od proizvođača/prodavača zahtijeva financijska kompenzacija za ozljede uzrokovane nesavršenim proizvodima.

Okoliš i etika okoliša - nova disciplina koja zahtijeva da u moralnom uvjerenju idemo iznad „antropocentrične" paradigme; u smislu pretpostavljenom u „Environmental Ethics" (EE),„okoliš" se specifično odnosi na prirodni svijet čiji su ljudi dio. Uključuje krajolike koji funkcioniraju prema evolucijskim prirodnim procesima. Ali, budući da je čovječanstvo postepeno izmijenilo mnoge prirodne sustave, „okoliš" također uključuje i područja izmanipulirana ljudskom uporabom, uključujući krajolike na kojima je locirana agrikultura, agro-šumarstvo i gradovi.

Paradoks interesnog dionika - ovako se formulira: "Čini se esencijalnim, a opet na nekenačine nelegitimnim, orijentirati korporacijske odluke po etičkim vrijednostima koje idu iznad dioničarskih promišljanja do brige za interesne dionike općenito" (Goodpaster, 1991.).Paradoks je u tome što se čini da etika i zabranjuje i zahtijeva mentalni sklop orijentiran prema profitu. Argument iza paradoksa usredotočuje se na fiducijarnu dužnost odbora i menadžmenta prema dioničarima, u principu, na dužnost održanja obećanja o povećavanju profita i zabrinutost da nepristranost tzv. pristupa „interesnog dionika" oslobađa menadžment od

određenih dobro definiranih veza dioničarske odgovornosti. Nepristranost se, dakle, s jedne strane promatra kao vrlina, a s druge kao izdaja povjerenja.

Podmićivanje - zločin koji se odnosi na dodjeljivanje novčanog iznosa ili dara osobi kojoj se time mijenja ponašanje na način nekonzistentan njegovim/njezinim dužnostima. Blacks Law Dictionarv definira mito kao nuđenje, davanje, primanje ili poticanje bilo koje točke vrijednosti kako bi se utjecalo na djelovanje službenika ili druge osobe koja izvršava javnu ili legalnu dužnost.

Mito - dar dodijeljen kako bi se utjecalo na rukovođenje osobe koja ga prima. To može biti novac, dobro, pravo djelovanja, imovina, unapređenje, privilegija, dohodak, vrijednosni objekt, prednost ili bilo koje obećanje ili poduhvat pobuđivanja ili utjecanja na aktivnost, glasovanje ili utjecaj na osobu službenih ili javnih kapaciteta.

Preuzimanje -stečevina jedne tvrtke koju druga naziva metom. Neprijateljsko je preuzimanje ono kojemu se meta suprotstavlja. Aktivnosti intenzivnih preuzimanja periodično se javljaju u naprednim kapitalističkim zemljama. U Americi kasnog devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća, stvorila su ogromne tvrtke koje su dominirale naftnom, duhanskom i metalurškom industrijom. 1980-ih rekordni je val preuzimanja obuzeo korporacijski svijet, navodeći poslovni tisak na uporabu neologizama poput: zelene pošte (greenmail), podignutim otkupninama (leveraged buyouts), otrovnom tabletom (poison pili), morskim psom (shark) i zlatnim padobranom (golden parachute) kako bi opisao nove prakse povezane s neprijateljskim preuzimanjima i obranama od njih. Preuzimanja generiraju moralne dileme i sukobe interesa medu različitim interesnim dionicima.

Teorija interesnog dionika (engl. Stakeholder theory) - grupa propozicija kojepretpostavljaju da menadžeri tvrtke imaju obligacije prema nekoj grupi interesnih dionika. Teorija se obično postavlja uz teoriju dioničara (stockholder theory): gledište da menadžeri imaju fiducijarnu dužnost prema dioničarima. „Interesni dionik" je ironično zaokrenut pojam „dioničara" kako bi se ukazalo da tvrtke također imaju šire obligacije nego što je pretpostavljala tradicionalna ekonomska teorija.

Zlatno pravilo - „Odnosi se prema drugima onako kako želiš da se odnosi prema tebi." U Matejevu evanđelju 7, 12, Isus je dao ovo pravilo kao sažetak židovske tradicije. Rabin Hilel je ranije rekao prilično istu stvar. Još ranije, Konfucije je upotrijebio pravilo kao sažetak svoga učenja. Sve glavne religije i mnogi nereligiozni mislioci naučavaju da je ovo pravilo od središnje važnosti, a utjecajno je na savjesne ljude najrazličitijih kultura. Sve ovo navodi da pravilo može biti važna moralna istina.

Zviždanje (engl. Whistleblowing, dojavljivanje) - praksa u kojoj zaposlenici koji znaju da je njihova kompanija uključena u aktivnosti koje (a) uzrokuju nepotrebnu štetu, (b) ugrožavajuljudska prava, (c) ilegalne su, (d) stoje u suprotnosti s definiranom svrhom institucije ili (e) su

nemoralne na neki drugi način, izvijeste javnost ili neku vladinu agenciju o tim aktivnostima. Etički je problem je li i pod kojim uvjetima zviždanje prihvatljivo ponašanje i/ili moralno potrebno.