posljednji čapljin krik

L I A N H E A R N

zlatna lada plus

Posljednji čapljin krik četvrti je dio uzbudljive Sage o Otorijima čija se radnja zbiva u feudalnom Japanu. Otori Takeo doživio je ispunjenje proročanstva prema kojem se trebao boriti u Pet bitaka, a jednu od njih izgubiti. Proročanstvo je donijelo ujedinjenje i mir u Trima zemljama nad kojima Takeo vlada sa Kaede, gledajući kako odrastaju njihove tri kćeri.Iako Trima zemljama vlada mir, laži i izdaje prošlih vremena još uvijek su žive. Osvetoljubivi ratnik, gnjevni vođa Plemena i dječak čije je srce ispunjeno mržnjom žele se osvetiti.Takeo je uvjeren kako će mu ljubav prema Kaede dati snagu da se odupre svim tim prijetnjama, ali čak i njihova ljubav nije sigurna pred neprijateljima...Preostaje i posljednji dio proročanstva kojeg Takeo treba ispuniti – smrt od ruke vlastita sina – i on, poput strašne tajne, utječe na događaje u Trima zemljama...

Lian Hearn pseudonim je australske spisateljice Gillian rubenstein. Umjetničko ime odabrala je prema prezimenu engleskog profesora Lafcadija Hearna (1850.-1904.), koji je preselio u Japan i ondje se preimenovao u Yakumu Koizumija. Lian je oduvijek bila zaljubljena u japansku kulturu i povijest, posebno u srednji vijek, a njezina opčinjenost Japanom rezultirala je trodijelnom Sagom o Otorijima, koja je postala međunarodni bestseler.

William NicholsoNVJETROPJEV

ROBOVI GOSPODSTVAVATROPJEV

michael eNdePRIČA BEZ KRAJA

corNelia FuNkeGOSPODAR LOPOVA

JAHAČ ZMAJASRCE OD TINTE

KRV OD TINTE

Tomislav ZagodaBALADA O BUGINIM GAĆICAMA

FraNk coTrell BoyceMILIJUNI

haNs magNus eNZeNsBergerBROJKO VRAGOLKO

garTh NixSABRIEL

PhiliP reeveSMRTONOSNI STROJEVI

ivica ivaNacGOSPODAR MUNJA

liam hearNMAČ U TIŠINI

TRAGOVI U SNIJEGUSJAJ MJESEČINE

richard adamsWATERSHIP DOWN

Michel PeyramaureDOLINA MAMUTA

Anna FrankDNEVNIK ANNE FRANK

Aprilyinne PikeKRILA

PO

SLJE

DN

JI C

AP

LJIN

KR

IK

L I A N

H E A R N

POSLJEDNJI

CAPLJIN KRIK

zlatna lada plus

Posljednji čapljin krik četvrti je dio Sage o Otorijima čija se radnja zbiva u feudalnom Japanu, uzbudljiva saga

o časti i sukobima, borbi mačevima i umorstvima, ljubavi i tajnama.

ISBN 978-953-14-0xxx-xxxx,00 kn

www. mozaik-knjiga.hr

4

4Sada ću joj reći preostalo, mislio je Takeo. Reći ću joj zašto ne želim sinove, jer mi je slijepa proročica rekla da mi samo moj sin može donijeti smrt. Reći ću joj za Yuki i za dijete koje je rodila, moga sina, kojem je sada šesnaest godina.ali nije se mogao prisiliti da svojoj ženi prouzroči bol. Čemu prekapati po prošlosti? Pet bitaka ušlo je u mitologiju Otorija, iako je bio svjestan da je sam odlučio kako te bitke brojiti: moglo ih je biti šest, ili četiri, ili tri. riječi se mogu izmijeniti i izvrtjeti tako da znače gotovo sve. ako je vjerovati proročanstv ima, ona se često obistine. neće te riječi izreći, za slučaj da im time udahne život.

zlatna lada plus

CAPLJIN KRIK.indd 4 27.8.2010 12:00:06

bibliotekaZLATNA LAĐA PLUS

urednica

LIDIJA ZOZOLI


Naslov izvornikaThe Harsh Cry of the Heron

Copyright za tekst © 2006 Lian Hern

© za oblikovanje naslovnice Ellie Exarchos

© za fotografiju Getty Images and Sonya Pletes

© za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, d.o.o., Zagreb, 2010.

Prijevod s engleskoga Mirjana Paić Jurinić

Za nakladnika Alen Bodor

Lektorica Jasenka Ružić

Korektor Jakov Lovrić

Grafički urednik Marko Katičić

Tisak Znanje d.d., Zagreb, rujan 2010.

Sva prava zadržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni u cjelini ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ili prenositi u bilo kojem obliku ni na koji način bez pisanog dopuštenja autora i izdavača.

ISBN 978-953-14-0775-5CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 741514.


POSLJEDNJIČAPLJIN KRIK

Lian Hearn

Saga o otorijimaknjiga četvrta


Tko je tko:

Otori Takeo ......................................vladar Triju zemaljaOtori Kaede.......................................njegova ženaShigeko ..............................................njihova najstarija kći, nasljednica MaruyameMayaMiki ..............................................njihove kćeri blizanke

Arai Zenko .......................................vladar klana Araia, gospodar KumamotaArai Hana ..........................................njegova ženaSunaomiChikara ........................................njihovi sinovi

Muto Kenji ........................................gospodar obitelji Muto i vođa PlemenaMuto Shizuka ...................................Kenjijeva nećakinja i nasljednica, Zenkova i Takuova majkaMuto Taku.........................................nadglednik Takeove špijunske mrežeSada ....................................................članica Plemena, Mayina družbenicaMai .....................................................Sadina sestraYuki (Yusetsu) ..................................Kenjijeva kći, Hisaova majkaMuto Yasu .........................................trgovacImai Bunta ........................................Shizukin doušnikDoktor Ishida ...................................Shizukin muž, Takeov liječnikSugita Hiroshi ..................................stariji vazal MaruyameMiyoshi Kahei ..................................Takeov general, gospodar YamagateMiyoshi Gemba ................................njegov bratSonoda Mitsuru ...............................gospodar InuyameAi ........................................................njegova žena, Kaedina sestraMatsuda Shingen .............................opat u samostanu u TerayamiKubo Makoto (kasnije Eikan) .......njegov nasljednik, Takeov najbolji prijateljMinoru...............................................Takeov pisar

Kuroda JunpaiKuroda Shinsaku .........................Takeovi tjelohranitelji

Terada Fumio ...................................istraživač i pomorski kapetanLord Kono .........................................velikodostojnik, sin gospodara FujiwareSaga Hideki .......................................carev general, gospodar Istočnih OtokaDon Jõao ............................................strani trgovacDon Carlo ..........................................strani svećenikMadaren ............................................njihova prevoditeljicaKikuta Akio ......................................gospodar obitelji KikutaKikuta Hisao .....................................njegov sinKikuta Gosaburo .............................Akiov ujak

}

}

}


Za J.


Zvona Gion Shoje oglašavaju prolaznost svega.

Boja cvjetova sale otkriva da se brzo raspada sve što cvjeta.

Tko se hvali, propast će – taj je kao san proljetne noći;

Nestat će ubrzo i tko je hrabar, taj je kao prašina na vjetru.

Pripovijest o klanu Heike


POSLJEDNJI ČAPLJIN KRIK


11

1.

Brzo dođi! Otac i majka se bore!Otori Takeo jasno je čuo glas svoje kćeri ka

da je pozvala sestru iz stana u utvrdi Inuyami, jednako kao što je čuo sve izmiješane zvukove zamka i grada iza njega. No, nije se na to osvrtao, kao što se nije osvrtao ni na pjesmu pjevajućeg poda pod nogama. Usmjerio se samo na protivnika: svoju ženu Kaede.

Borili su se drvenim palicama: on je bio viši, no ona je bila ljevakinja i obje su joj ruke bile jednako snažne, a njegova desnica bila je prije mnogo godina osakaćena nožem i morao je učiti služiti se ljevicom; i to nije bila jedina ozljeda koja ga je usporavala.

Bio je posljednji dan godine, ciča zima, nebo je bilo svijetlosivo i zimsko sunce slabo. Zimi su često tako vježbali: grijali bi tijela i održavali gipkost zglobova, a Kaede je voljela da njezine kćeri vide kako se žena može boriti kao muškarac.

Djevojke su došle trčeći: s novom godinom najstarija, Shigeko, navršit će petnaest, a dvije mlađe trinaest. Pod je pjevao pod Shigekinim korakom, a blizanke su koračale lagano, kako koračaju pripadnici Plemena. Trčale su po tom podu otkako su bile male i gotovo su nesvjesno naučile kako postići da se ne čuje.

Kaedina glava bila je pokrivena crvenim svilenim šalom omotanim preko lica pa joj je Takeo vidio samo oči. Bili su puni borbene energije, njezini pokreti bili su brzi i snažni. Teško je bilo povjerovati da je majka troje djece: još uvijek se kretala sa snagom i slobodom



12

djevojke. Pod njezinim napadima postao je i previše svjestan svoje dobi i tjelesne slabosti. Kada je udarila u njegovu palicu, osjetio je bol u ruci.

– Odstupam – rekao je. – Majka je pobijedila! – likovale su djevojke. Shigeko je dotrčala majci s ručnikom. – Za pobjed

nika – rekla je, naklonila se i pružila ručnik objema rukama.

– Moramo biti zahvalni što smo u razdoblju mira – rekla je Kaede smiješeći se i otirući lice. – Vaš je otac svladao vještine diplomacije i više se ne mora boriti za svoj život!

– Sad sam se barem ugrijao! – rekao je Takeo pozivajući rukom jednog od stražara, koji je promatrao iz vrta, da uzme palice.

– Daj da se borimo s tobom, oče! – molila je Miki, mlađa blizanka. Otišla je na kraj verande i pružila ruke prema stražaru. Pazio je da je ne gleda i ne dodirne dok joj je davao palice.

Takeo je primijetio njegovo oklijevanje. Čak i odrasli muškarci, prekaljeni ratnici, bojali su se blizanki – čak i njihova majka, s tugom je pomislio.

– Da vidim što je Shigeko naučila – rekao je. – Možete svaka imati jednu borbu s njom.

Njegova kći već je nekoliko godina veći dio godine provodila na Terayami, gdje je pod nadzorom starog opata Matsude Shingena, koji je bio Takeov učitelj, proučavala Put hououa. U Inuyamu je stigla dan prije, da s obitelji proslavi Novu godinu i svoju punoljetnost. Takeo je sada gledao kako uzima palicu kojom se on borio i provjerava je li Mikina lakša. Bila je vrlo nalik majci, jednako vitka i naizgled krhka, no značajem je bila posve svoja, praktična, dobroćudna i uporna. Put houhoua tražio je strogu disciplinu i njegovi učitelji nisu nikom gledali kroz prste, bez obzira na dob ili


13

spol. No, ona je podučavanje i vježbe, duge sate šutnje i osame, prihvatila svim srcem. Na Terayamu je otišla prema vlastitoj želji jer je put houhoua put mira, a ona je od djetinjstva dijelila očevu zamisao o miroljubivoj zemlji u kojoj se nasilju ne dopušta da se razmaše.

Način na koji se borila bio je drugačiji od onog kojem su je učili i on ju je volio gledati. Zapažao je kako su se tradicionalni napadački pokreti pretvorili u samoobranu s ciljem da se protivnika razoruža, a da ga se pritom ne ozlijedi.

– Nema varanja – rekla je Shigeko Miki, jer blizanke su imale sve sposobnosti očeva Plemena – čak još više, slutio je. Sada kada su navršavale trinaest godina, te su se sposobnosti brzo razvijale i, premda im je bilo zabranjeno primjenjivati ih u svakodnevnom životu, iskušenje da zadirkuju svoje učitelje i nadmudre sluge postalo bi katkada preveliko.

– Zašto ne smijem ocu pokazati što sam naučila? – rekla je Miki, jer i ona se nedavno vratila s poduke u selu Plemena, gdje je bila kod obitelji Muto. Njezina sestra Maya vratit će se onamo nakon proslava. Obitelj je rijetko bila na okupu: djeca su se školovala na raznim stranama, a roditelji su imali potrebu posvetiti jednaku pozornost svim Trima zemljama pa su morali stalno putovati i često su se razdvajali. Zahtjevi vladavine bili su sve veći: pregovori sa strancima, istraživanja i trgovina, održavanje i razvoj naoružanja, nadzor mjesnih okruga koji su uredili vlastitu upravu, poljoprivredni pokusi, uvoz obrtnika i novih tehnologija iz inozemstva, sudovi koji su saslušavali žalbe i pritužbe. Takeo i Kaede ravnopravno su dijelili dužnosti. Ona se bavila uglavnom Zapadom, on Srednjom zemljom, a zajedno Istokom, gdje su Kaedina sestra Ai i njezin muž Sonoda Mitsuru držali bivše tohansko područje,



14

zajedno s utvrdom u Inuyami, gdje je obitelj odsjedala zimi.

Miki je bila za pola glave niža od sestre, ali vrlo snažna i brza; u usporedbi s njom, činilo se da se Shigeko gotovo ne miče, no mlađa djevojka ipak nije mogla probiti njezinu obranu i već za nekoliko trenutaka Miki je ostala bez svoje palice: kao da joj je odletjela iz prstiju, a kad je poletjela uvis, Shigeko ju je s lakoćom uhvatila.

– Varala si! – rekla je Miki hvatajući dah.– To me naučio gospodin Gemba – ponosno je rekla

Shigeko.Druga blizanka, Maya, pokušala je sljedeća, s istim

uspjehom.Rumenih obraza, Shigeko je rekla: – Oče, pusti da se

borim s tobom!– U redu – pristao je, pod dojmom onoga što je nau

čila i znatiželjan kako će se nositi sa snagom uvježbanog ratnika.

Napao ju je brzo, bez susprezanja, i taj ju je prvi napad zatekao. Njegova palica dodirnula joj je grudi; smanjio je pritisak kako je ne bi ozlijedio.

– Mač bi te bio ubio – rekao je.– Ponovno – mirno je odvratila, i sada je bila sprem

na za njega; kretala se brzo, bez napora, izbjegla je dva udarca i došla mu zdesna, na stranu slabije ruke, malo ga gurnula, dovoljno da mu poremeti ravnotežu, i potom se okrenula cijelim tijelom. Njegova palica kliznula je na pod.

Čuo je kako su blizanke i stražari uzdahnuli.– Vrlo dobro – rekao je.– Nisi se baš trudio – rekla je Shigeko razočarano.– Jesam, trudio sam se. Jednako kao prvi put. Na

ravno, već me izmorila vaša majka, a usto sam star i neuvježban!


15

– Ne! – viknula je Maya. – Shigeko te pošteno pobijedila.

– Ali, to je kao varanje – ozbiljno je rekla Miki. – Kako to izvodiš?

Shigeko se nasmiješila odmahujući glavom. – Izvodi se mišlju, i duhom i rukom, sve zajedno. Meni su trebali mjeseci da to postignem. Ne mogu vam samo tako pokazati.

– Bila si vrlo dobra – rekla je Kaede. – Ponosim se tobom. – Glas joj je bio pun ljubavi i divljenja, kao i obično kada se obraćala najstarijoj kćeri.

Blizanke su se pogledale.Ljubomorne su, pomislio je Takeo. Znaju da ih ne voli

toliko. I osjetio je poznatu potrebu da zaštiti svoje mlađe kćeri. Uvijek je nastojao zaštititi ih od svega lošega – još od trenutka njihova rođenja, kada je Chiyo htjela uzeti drugu, Miki, i odnijeti je da umre. Takav je tada bio običaj s blizancima i vjerojatno je još uvijek u većini krajeva u zemlji, jer rođenje blizanaca smatralo se nečim ljudima neprirodnim, nečim što ljude približava životinji, psu ili mački.

– Vama se to čini okrutnim, gospodine Takeo – upozorila ga je Chiyo. – Ali, bolje je postupiti tako sada nego, kako ljudi misle, podnositi nemilost i nesreću koje vas čekaju kao oca blizanki.

– Kako će ljudi ikada odustati od praznovjerja i okrutnosti ako im mi ne pokažemo? – ljutito je odgovorio, jer kao svi rođeni među Skrivenima, djetetov život cijenio je više od svega i nije mogao vjerovati da bi pošteda života jednog novorođenčeta mogla biti uzrok neodobravanja ili nesreće.

No, poslije ga je iznenadila snaga praznovjerja. Ni sama Kaede nije na njega bila imuna i odnos prema mlađim kćerima bio je odraz njezine nelagodne podvojenosti. Više je voljela da žive odvojeno, kako je i bilo



16

većinu godine: obično je jedna bila u Plemenu. I sada nije htjela da obje prisustvuju proslavi punoljetnosti starije sestre, bojeći se da bi njihovo pojavljivanje moglo donijeti nesreću Shigeko. No, Shigeko, koja se prema blizankama odnosila zaštitnički kao i njihov otac, tražila je da obje budu tu. Takeu je to bilo drago, bio je presretan kada je cijela obitelj bila uz njega, blizu njega. Sve ih je gledao s ljubavlju, no odjednom je shvatio da je taj osjećaj nadvladalo nešto jače: želja da legne sa svojom ženom i osjeti njezinu kožu na svojoj. Borba palicama probudila je uspomene na vrijeme kada se u nju prvi put zaljubio, kada su se prvi put jedno s drugim borili u Tsuwanu, kada je njemu bilo sedamnaest, a njoj petnaest. U Inuyami, gotovo na istome mjestu, prvi su put legli zajedno, nošeni strašću rođenom iz očaja i žalosti. Bivša rezidencija, zamak Iide Sadamua, i prvi pjevajući pod, izgorjeli su s padom Inuyame, no Arai Daiichi ponovno je izgradio gotovo jednak i sada je to bio jedan od četiri slavna grada Triju zemalja.

– Djevojke bi se trebale odmoriti prije večeri – rekao je, jer u ponoć će se u svetištima održavati dugi obredi nakon kojih slijedi novogodišnje slavlje. Neće otići na spavanje prije trećeg sata tigra. – I ja ću malo prileći.

– Dat ću da ti u sobu odnesu žeravnik – rekla je Kaede – i uskoro ću ti se pridružiti.

Kada je došla k njemu, svjetlo je već izblijedjelo i spustio se suton rane zime. Unatoč žeravnicima, koji su sjali od užarenog drvenog ugljena, dah joj je bio oblak bjeline u studenom zraku. Bila se okupala i u kožu se upio miris rižinih mekinja i aloje iz vode. Ispod prošivene zimske haljine, koža joj je bila topla. Odriješio joj je vrpcu oko struka i kliznuo rukama pod haljinu, privlačeći je k sebi. Zatim je odvezao šal koji joj je po


17

krivao glavu i skinuo ga, prelazeći rukom po kratkim svilenkastim čupercima.

– Nemoj – rekla je. – Tako je ružno. – Znao je da nikada nije preboljela svoju divnu dugu kosu i ožiljke na bijelom vratu pod zatiljkom što su nagrdili ljepotu koja je jednom bila predmetom legende i praznovjerja; ali, on nije vidio unakaženost, samo veću ranjivost zbog koje je u njegovim očima bila još ljupkija.

– Meni se sviđa. Kao kod glumaca. Izgledaš kao muškarac i žena istodobno, kao odrasla i kao dijete.

– Onda i ti meni moraš pokazati svoje ožiljke. – Skinula je svilenu rukavicu koju je obično nosio na desnoj ruci i batrljke prstiju primaknula usnama. – Je li te zaboljelo?

– Ma ne. To je samo ostatak boli – svaki udarac uzdrma zglobove i počnu boljeti. – Tiho je dodao: – No sada me boli, ali iz drugog razloga.

– Tu bol mogu izliječiti – prošaptala je povlačeći ga k sebi, uzimajući ga u se, odgovarajući na njegovu hitnost vlastitom i potom se topeći od nježnosti, uživajući u bliskosti njegove kože, njegove kose, njegova mirisa i neobičnosti koju joj je svaki ljubavni čin iznova donosio.

– Ti me uvijek izliječiš – rekao je poslije. – Činiš me potpunim.

Ležala je u njegovu naručju, glave na njegovu ramenu. Pogledom je prelazila po sobi. Iz željeznih držača svijetlile su svjetiljke, no s druge strane kapaka nebo je bilo tamno.

– Možda smo napravili sina – rekla je, ne mogavši prikriti čežnju u glasu.

– Nadam se da nismo! – uzviknuo je Takeo. – Dvaput su te moja djeca zamalo stajala života. Ne treba nam sin – nastavio je vedrije. – Imamo tri kćeri.



18

– Ja sam to isto jednom rekla svom ocu – priznala je Kaede. – Mislila sam da sam trebala biti jednaka svakom dečku.

– Shigeko svakako jest – rekao je Takeo. – Naslijedit će Tri zemlje, a nakon nje, njezina djeca.

– Njezina djeca! Reklo bi se da je i sama još dijete, a gotovo je dovoljno stara da se zaruči! Koga ćemo joj uopće naći za udaju?

– Nema žurbe. Ona je zgoditak, dragulj koji gotovo nema cijene. Nećemo je jeftino dati.

Kaede se vratila na svoju raniju temu, kao da ju je stalno mučila. – Čeznem da ti dam sina.

– Unatoč tvojoj vlastitoj povijesti i primjeru Gospe Maruyama, i dalje govoriš kao kći ratničke obitelji.

Tama i mir oko nje naveli su je da nastavi govoriti o svojim brigama. – Ponekad mislim da su mi blizanke zatvorile utrobu. Mislim kako bih, da se one nisu rodile, dobila sinove.

– Previše slušaš praznovjerne žene!– Vjerojatno imaš pravo. Ali što će biti s našim mla

đim kćerima? Teško da mogu biti nasljednice ako se nešto dogodi Shigeko, ne dao bog. I za koga će se one udati? Nijedna plemićka ili ratnička obitelj neće ići na rizik da prihvati blizanku, osobito okaljanu – oprosti – krvlju Plemena i sa sposobnosti koje su tako bliske čarolijama.

Takeo nije mogao poreći da je i njega ista misao često mučila, ali pokušao ju je odagnati. Djevojčice su još bile tako mlade: tko zna što im sudbina sprema?

Nakon nekoliko trenutaka Kaede je tiho rekla: – Ali, možda smo već prestari. Svi se pitaju zašto ne uzmeš drugu ženu, ili priležnicu, s kojom ćeš imati još djece.

– Hoću samo jednu ženu – ozbiljno je rekao. – Bez obzira na to koje sam osjećaje hinio, bez obzira na uloge koje sam preuzimao, moja ljubav prema tebi nepa


19

tvorena je i prava – nikada neću leći ni s kim osim s tobom. Rekao sam ti, zavjetovao sam se Kannon u Ohami. Nisam prekršio zavjet šesnaest godina. Neću ga ni sad kršiti.

– Mislim da bih umrla od ljubomore – priznala je Kaede. – Ali, moji su osjećaji nevažni u usporedbi s potrebama zemlje.

– Mislim da je naše jedinstvo u ljubavi temelj naše dobre vladavine. Nikada neću učiniti ništa da to ugrozimo – odgovorio je. Ponovo ju je povukao bliže k sebi, nježno prelazeći prstima po njezinu vratu s ožiljcima, opipavajući stvrdnuta rebra tkiva koja su ostavili plamenovi. – Sve dok smo ujedinjeni, naša će zemlja živjeti u miru i snazi.

Kaede je govorila polupospano. – Sjećaš li se kad smo se razdvojili na Terayami? Gledao si me u oči i ja sam zaspala. To ti nisam nikada prije rekla. Sanjala sam bijelu božicu, obratila mi se. Budi strpljiva, rekla je, doći će po tebe. I opet sam u skrivenim špiljama čula kako izgovara iste riječi. To je bilo jedino što me je držalo tijekom zatočeništva kod Fujiware. Ondje sam se naučila strpljivosti. Morala sam naučiti kako čekati, kako ne činiti ništa, tako da nema izliku da me ubije. A poslije, kada je bio mrtav, jedino mjesto kojeg sam se mogla sjetiti bile su špilje, natrag k božici. Da nisi došao, ostala bih ondje u njenoj službi do kraja života. I došao si: tako mršav, s otrovom još u sebi, tvoja lijepa ruka uništena. Taj trenutak neću nikada zaboraviti: tvoju ruku na mom vratu, snijeg kako pada, prodorni krik one čaplje...

– Ne zaslužujem tvoju ljubav – prošaptao je Takeo. – To je najveći blagoslov mog života, i bez tebe ne mogu živjeti. Znaš, i moj je život vođen proročanstvom...

– Rekao si mi. I vidjeli smo da se sve ispunilo: pet bitaka, upletanje zemlje...



20

Sada ću joj reći preostalo, mislio je Takeo. Reći ću joj zašto ne želim sinove, jer mi je slijepa proročica rekla da mi samo moj sin može donijeti smrt. Reći ću joj za Yuki i za dijete koje je rodila, moga sina, kojem je sada šesnaest godina.

Ali, nije se mogao prisiliti da svojoj ženi prouzroči bol. Čemu prekapati po prošlosti? Pet bitaka ušlo je u mitologiju Otorija, iako je bio svjestan da je sam odlučio kako te bitke brojiti: moglo ih je biti šest, ili četiri, ili tri. Riječi se mogu izmijeniti i izvrtjeti tako da znače gotovo sve. Ako je vjerovati proročanstvima, ona se često obistine. Neće te riječi izreći, za slučaj da im time udahne život.

Vidio je da je Kaede na rubu sna. Pod pokrivačima je bilo toplo, iako je zrak na njegovu licu bio studen. Još malo i morat će ustati, okupati se, odjenuti službenu odjeću i pripremiti se za svečanosti dočeka Nove godine. Noć će biti duga. Udovi su mu se počeli opuštati. I on je zaspao.


21

2.

Sve tri kćeri gospodina Otorija voljele su prilaz hramu u Inuyami jer je bio obrubljen kipovima bijelih pasa između kojih su stajale kamene lan

terne u kojima su u noćima velikih svetkovina gorjele stotine svjetiljki i bacale treperavo svjetlo na pse tako da su izgledali živi. Zrak je bio dovoljno hladan da im umrtvi lica i prste na rukama i nogama, ispunjen dimom i mirisom tamjana i svježe nasječene borovine.

Vjernici koji su došli u prvi sveti posjet u novoj godini natisnuli su se na strmim stubama što su vodile gore u hram, a odozgor se čulo udaranje velikog zvona i Shigeko je sva protrnula. Njezina majka bila je nekoliko koraka pred njom, hodala je uz Muto Shizuku, svoju najdražu družicu. Shizukin muž, dr. Ishida, bio je na jednom od svojih putovanja u unutrašnjosti. Nisu ga očekivali do proljeća. Shigeko je bilo drago što će Shizuka provesti zimu kod njih, jer ona je bila jedna od rijetkih koji su poštovali i voljeli blizanke; i, mislila je Shigeko, istinski ih je voljela i razumjela.

Blizanke su hodale sa Shigeko, svaka s jedne strane; svako malo netko od okupljenih zagledao bi se u njih i potom se udaljio da poslije na njih slučajno ne naleti; no na slabom svjetlu, uglavnom su prolazile nezamijećene.

Znala je da su uz njih čuvari, i pred njima i iza njih, i da je Shizukin sin, Taku, u pratnji njezina oca dok u glavnom hramu predvodi svečane obrede. Nije se



22

nimalo bojala; znala je da su Shizuka i majka naoružane kratkim mačevima, a ona je u haljini skrivala vrlo korisnu palicu. Jedan od njezinih učitelja na Terayami, gospodin Miyoshi Gemba, pokazao joj je kako njome onesposobiti muškarca a da ga pritom ne ubije. Napola se nadala da će imati priliku iskušati je, no nije se činilo vjerojatnim da će ih netko napasti usred Inuyame.

Ipak, zbog nečega u toj noći i tami bila je oprezna: nisu li joj učitelji često govorili da mora uvijek biti pripravna tako da izbjegne smrt, bilo protivnikovu ili svoju?

Došli su u glavnu dvoranu hrama, gdje je vidjela očev lik, sitan pod visokim krovom i golemim kipovima gospodarâ neba, čuvara drugoga svijeta. Bilo je teško povjerovati da je ta službena osoba, koja je tako ozbiljno sjedila pred oltarom, isti onaj muškarac s kojim se tog popodneva borila na pjevajućem podu. Preplavio ju je val ljubavi i poštovanja prema njemu.

Nakon što su ostavile darove i izrekle molitve pred Prosvijetljenim, žene su krenule lijevo i popele se malo više uz planinu u hram Kannon milosrdne. Čuvari su ostali pred vratima jer su u dvor smjele ući samo žene. Koede je otišla samo do podnožja kipa božice i naklonila se pred njom do tla. Nekoliko trenutaka vladala je tišina dok su sve pošle za njezinim primjerom, no kad je Shigeko kleknula na najnižu drvenu stubu pred svjetlucavim kipom, Miki je dodirnula rukav starije sestre. – Shigeko – šapnula je. – Što će onaj muškarac tamo?

– Gdje tamo?Miki je pokazala na dno verande, gdje je neka mlada

žena hodala prema njima, noseći očito nekakav dar. Kleknula je pred Kaede i ispružila ruke s pladnjem.


23

– Ne diraj to! – doviknula je Shigeko majci. – Miki, koliko ih je?

– Dvojica – viknula je Miki. – I imaju noževe!Shigeko ih je u tom trenutku spazila. Pojavili su se

iz zraka, skačući prema njima. Još jedanput je viknula upozorenje i izvadila palicu.

– Ubit će majku! – vrisnula je Miki.No, Kaede je bila spremna još na prvi Shigekin po

vik. Mač joj je već bio u ruci. Djevojka joj je bacila pladanj u lice i izvadila svoje oružje, no potom je Shizuka, također naoružana, skočila uz Kaede, otklonila prvi napad i oružje je poletjelo kroz zrak, a zatim se sučelila s muškarcima. Kaede je dograbila ženu, bacila je na tlo i svezala joj ruke.

– Maya, u ustima – viknula je Shizuka. – Nemoj da uzme otrov.

Žena je mlatarala rukama i nogama, no Maya i Kaede na silu su joj otvorile usta i Maya je gurnula prste unutra, našla kuglicu s otrovom i izvadila je.

Shizukin sljedeći udarac zarezao je jednog od muškaraca i njegova krv slijevala se po stubama i podu. Shigeko je udarila drugog sa strane u vrat, gdje joj je pokazao Gemba, i, kada se zateturao, zarinula mu palicu među noge, u genitalije. Presamitio se, povraćajući od boli.

– Nemoj ga ubiti – doviknula je Shizuka, no ranjeni je pobjegao i nestao u gomili. Čuvari su ga sustigli, ali ga nisu mogli spasiti od razjarene rulje.

Shigeko nije toliko šokirao napad, koliko njegova nespretnost, njegov neuspjeh. Mislila je da će ubojice biti djelotvorniji, a kada su čuvari ušli u dvorište kako bi dvoje preživjelih svezali konopcima i odveli ih, vidjela im je lica na svjetlosti lanterni.

– Mladi su! Ne mnogo stariji od mene!



24

Djevojka je uhvatila njezin pogled. Nikada neće zaboraviti taj pogled mržnje. Bilo je to prvi put da se Shigeko ozbiljno borila s ljudima koji su htjeli njezinu smrt. Shvatila je koliko je bila blizu ubijanju, a istodobno zahvalna i sretna što nije oduzela život tim mladim ljudima, koji su joj po dobi bili tako bliski.


L I A N H E A R N

zlatna lada plus

Posljednji čapljin krik četvrti je dio uzbudljive Sage o Otorijima čija se radnja zbiva u feudalnom Japanu. Otori Takeo doživio je ispunjenje proročanstva prema kojem se trebao boriti u Pet bitaka, a jednu od njih izgubiti. Proročanstvo je donijelo ujedinjenje i mir u Trima zemljama nad kojima Takeo vlada sa Kaede, gledajući kako odrastaju njihove tri kćeri.Iako Trima zemljama vlada mir, laži i izdaje prošlih vremena još uvijek su žive. Osvetoljubivi ratnik, gnjevni vođa Plemena i dječak čije je srce ispunjeno mržnjom žele se osvetiti.Takeo je uvjeren kako će mu ljubav prema Kaede dati snagu da se odupre svim tim prijetnjama, ali čak i njihova ljubav nije sigurna pred neprijateljima...Preostaje i posljednji dio proročanstva kojeg Takeo treba ispuniti – smrt od ruke vlastita sina – i on, poput strašne tajne, utječe na događaje u Trima zemljama...

Lian Hearn pseudonim je australske spisateljice Gillian rubenstein. Umjetničko ime odabrala je prema prezimenu engleskog profesora Lafcadija Hearna (1850.-1904.), koji je preselio u Japan i ondje se preimenovao u Yakumu Koizumija. Lian je oduvijek bila zaljubljena u japansku kulturu i povijest, posebno u srednji vijek, a njezina opčinjenost Japanom rezultirala je trodijelnom Sagom o Otorijima, koja je postala međunarodni bestseler.

William NicholsoNVJETROPJEV

ROBOVI GOSPODSTVAVATROPJEV

michael eNdePRIČA BEZ KRAJA

corNelia FuNkeGOSPODAR LOPOVA

JAHAČ ZMAJASRCE OD TINTE

KRV OD TINTE

Tomislav ZagodaBALADA O BUGINIM GAĆICAMA

FraNk coTrell BoyceMILIJUNI

haNs magNus eNZeNsBergerBROJKO VRAGOLKO

garTh NixSABRIEL

PhiliP reeveSMRTONOSNI STROJEVI

ivica ivaNacGOSPODAR MUNJA

liam hearNMAČ U TIŠINI

TRAGOVI U SNIJEGUSJAJ MJESEČINE

richard adamsWATERSHIP DOWN

Michel PeyramaureDOLINA MAMUTA

Anna FrankDNEVNIK ANNE FRANK

Aprilyinne PikeKRILA

PO

SLJE

DN

JI C

AP

LJIN

KR

IK

L I A N

H E A R N

POSLJEDNJI

CAPLJIN KRIK

zlatna lada plus

Posljednji čapljin krik četvrti je dio Sage o Otorijima čija se radnja zbiva u feudalnom Japanu, uzbudljiva saga

o časti i sukobima, borbi mačevima i umorstvima, ljubavi i tajnama.

ISBN 978-953-14-0xxx-xxxx,00 kn

www. mozaik-knjiga.hr

4

4Sada ću joj reći preostalo, mislio je Takeo. Reći ću joj zašto ne želim sinove, jer mi je slijepa proročica rekla da mi samo moj sin može donijeti smrt. Reći ću joj za Yuki i za dijete koje je rodila, moga sina, kojem je sada šesnaest godina.ali nije se mogao prisiliti da svojoj ženi prouzroči bol. Čemu prekapati po prošlosti? Pet bitaka ušlo je u mitologiju Otorija, iako je bio svjestan da je sam odlučio kako te bitke brojiti: moglo ih je biti šest, ili četiri, ili tri. riječi se mogu izmijeniti i izvrtjeti tako da znače gotovo sve. ako je vjerovati proročanstv ima, ona se često obistine. neće te riječi izreći, za slučaj da im time udahne život.

zlatna lada plus

posljednji čapljin krik

Documents