pomorske traŽbine i privilegiji u postupkovnom …½bine-i... · sadrŽaj dio 1-privilegij--pravna...
TRANSCRIPT
ĐORĐE IVKOVIĆ
POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJI
U POSTUPKOVNOM PRAVU
ESEJI
PIRAN 2011
PREDGOVOR
Ovo su eseji o položaju pomorskih tražbina i
privilegija u vezi sa postupovnim pravom. Pojavile su se
međutim, tokom rada uz mnogobrojne nejasnoće glede postupovnog
prava i neke nejasnoće materijalnog prava .
Nastojao sam obuhvatiti sve ili najviše što sam mogao
međutim iako se čini da se neke probleme može utvrditi i naći
rješenja, svjestan sam da je ostalo još mnogo toga što se nije
moglo definitivno utvrditi a i ponuđena rješenja nisu
adekvatna ili uopće nisu data.
Ispriku za sve to nalazim u doktrini koja je utvrdila
da je problem pomorskih tražbina toliki da je najnoviji rad o
tome nazvan: »PRIVILEGIJI NA BRODU - SIGURNOST I NEIZVJESNOST
U ISTO VRIJEME«1.
Varijante situacija koje su mi se javljale bile su
takove da katkada nisam mogao dati niti predložiti rješenje
jer ga nisam našao u odredbama.
Nadam se da će ovi eseji pridonijeti barem nešto u toj
situaciji, pa makar samo da se pokušaju naći riješenja.
Đorđe Ivković
1 Prof.dr.sc. Jasenko Marin,Pravni fakultet, Zagreb “ PRIVILEGIJI NA BRODU – SIGURNOST I
NEIZVJESNOST U ISTO VRIJEME”, - Liber amicorum Nikola Gavella, građansko pravo u razvoju, Pravni
fakultet u Zagrebu, 2008,
SADRŽAJ
DIO 1-PRIVILEGIJ--PRAVNA PRIRODA 1
DIO 2-BROD U LUCI U R.HRVATSKOJ 3
DIO 3-POMORSKI PRIVILEGIJ OSNOV ZAUSTAVLJANJA 5
DIO 4-POMORSKE TRAŽBINE OSNOV ZA ZAUSTAVLJANJE 10
DIO 5 -RAZLIKE IZMEĐU PRIVILEGIJA I POMORSKE TRAŽBINE 18
DIO 6-PRESTANAK PRIVILEGIJA- 25
DIO 7-STRANKE U POSTUPKU -PRIVREMENE MJERE
ZAUSTAVLJANJA 35
DIO 8-POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJ AKTIVNA
I PASIVNA LEGITIMACIJA 38
DIO 9-MJERODAVNO PRAVO 84
DIO 10-UPISNIK 94
DIO 11.-POSADA 96
DIO 12-BRODICA 105
DIO 13-PRIVILEGIJ NA TERETU 108
DIO 14-VOZARINA 110
DIO 15-OPĆA SITUACIJA 112
DIO 16-ZAKLJUČAK 113
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
SADRŽAJ
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
Zakoni 1201
Konvecije 2300
Judikatura
Dodatak 4000
1
DIO 1
PRIVILEGIJ--PRAVNA PRIRODA
Pravna priroda privilegija je sporna. Tako se je
smatralo da je privilegij pravo namirenja, da je stvarno
pravo sa značajem zakonskog založnog prava, zatim da je
»....građansko pravna zakonska založna prava na brod,1 itd.
Danas se smatra da zapravo nema definitivnog
zaključka,2 međutim za praksu, to, u glavnom, i nije tako
bitno.
Treba ipak istaknuti da je skoro nemoguće
uspoređenje, u pravnom smislu, odredbi Pomorskog zakonika
sa angloameričkim pravom, koji naziva privilegij, u
glavnom, “maritime lien”, j čak se smatra da je privilegij
»maritime lien«, na neki način, zakonska hipoteka koja se
osniva na nadležnosti pomorskih sudova. Uz to postupovno
brod može biti stranka u postupku in rem. Može se još
naznačiti da je taj sistem in rem praktičan jer rješava niz
problema pasivne legitimacije
U nekim konvencijama i zakonima postoji i privilegij
na vozarini/prevoznini3 i na tegljarini. Pomorski zakonik
nije prihvatio te privilegije.
Važno je naglasiti da je privilegij trajan.
ČL. 243.PZ.
”Pomorski privilegiji ne prestaju promjenom
vlasnika ili upisa ili zastave broda ako ovim
Zakonom nije drugačije određeno.”
Važna je i odredba u pogledu »pripadka«.
1 Jakaša B., Pallua E., Stvarna prava i privilegije, 1964 (rukopis) str. 68.
2 Prof.dr.sc. Jasenko Marin,Pravni fakultet, Zagreb “ PRIVILEGIJI NA BRODU – SIGURNOST
I NEIZVJESNOST U ISTO VRIJEME”, - Liber amicorum Nikola Gavella, građansko pravo u razvoju,
Pravni fakultet u Zagrebu, 2008,
3 Ivković, Privatnopravni ugovor kao osnov za pomorsku tražbinu i privilegij i odnosi u stečaju i
leasingu,2011..(dalje u tekstu PPUPTPP)
2
čl. 241.st.3. : PZ.
»Pomorski privilegij prostire se i na pripadak
broda«.4
Privilegij je stvarno pravo jer je zapravo
najefikasnije sredstvo za njihovo brzo namirenje. Iako
najefikasniji u stvari, se ne može u potpunosti naslanjati
niti na jedan institut građanskog prava ili neke posebne
grane imovinskog prava.
Međutim jedna bitna karakteristika je da predmet
(brod) ne treba biti u posjedu, pa se time, na neki način
približava hipoteci.
Privilegiji nastaju na osnovu ugovornih i
vanugovornih odnosa.
Zapravo nije uopće bitna osoba, koja duguje, bitan
je »brod« (postupak in rem).
Iz same odredbe da privilegij nastaje temeljem
zakona,saznanje o tome pada na vjerovnika. Da li je
vjerovnik svjestan da njegova tražbina predstavlja
privilegij, drugo je pitanje, jer kako je općenito poznato
postanak privilegija je raznolik u raznim konvencijama,
zakonima, a eventualno u nekim slučajevima ovisno i od
privatnopravnog ugovora odnosno dogovora. Osim toga
problem može biti vrlo kompliciran.
Za razliku od vjerovnika, vrlo često brodovlasnik
uopće nezna da je nastao privilegij na njegovom brodu
između osobe koja »iskorištava brod«5 i treće osobe
uslijed neke ugovorne tražbine. Čak i brodovlasnik katkada
nijs svejstan da je u nekoj stranlj ljci, nastao
privilegij. po tamošnjem pravu, a koe p ravo, možda,
priznaju sudovi i u nekim drugim držabam, u kojoj može
brod biti zaustavljen.
U sličnoj situaciji kao brodovlasnik nalaze se i
hipotekarni vjerovnici, kojima se može neočekivano
dogoditi da postoji privilegij koji ima prednost pred
hipotekom.
4 Vidi čl. 217. Jedno interesantno pitanje je da li može privilegij, kao takav, biti pripadak broda
?
5 čl. 248.
3
Vrijedno je i spomenuti da iz odredaba
konvencija i Pomorskog zakonika zapravo nije sasvim jasno
da li je privilegij samostalni pravni element, iako je
privilegij vezan kao akcesorni element uz pomorsku
tražbinu ili je neka specifična garancija. Možda jamstvo
za tražbinu, koja u izvjesnim slučajevima nije u
nikakovoj direktnoj vezi sa brodovlasnikom pa
brodovlasnik ne bi direktno odgovarao za tražbinu ali ako
je ta tražbina pomorski privilegij odgovara direktno silom
zakona.
U ovom radu, zbog praktičnosti, elementi su
obrađeni, u glavnom kao ugovorni problemi, a vrlo malo kao
vanugovorni, za koje bi bilo potrebno obrađivati daleko
više slučajeva. Ipak, čini se da sve ili većina onoga što
je obrađeno za ugovorne odnose, može se mutatis mutandis
primjeniti i na vanugovorne.
DIO 2.
BROD U LUCI U R.HRVATSKOJ
Izgleda da bi bilo dobro imati, prije upuštanja u
postupak, dalje u Tabeli I., navedene podatke.
Ako se radi o brodu koji plovi pod zastavom
»register of ship« dakle nije privremeno promjenjenio
zastavu u »flag register«, situacija je jasnija 6.
AAA).Ako se radi o zaustavljanju broda najprije
treba vidjeti da li je država zastave članica konvencije o
zaustavljanju 1952, kojom je vezana i R. Hrvatska i
postupiti po tim odredbama.7
U protivnom, ako ne dolazi u obzir Konvencija 1952,
primjeniti odredbu Pomorskog zakonika čl. 969.st.1.toč.2.
6 Vidi : Mjerodavno pravo
7 Ivković, Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila o privremenom zaustavljanju
pomorskih brodova,1952.;- 2005, Ivković, Privremene mjere siguranja na brodu, 1952 . Piran 1994,(Od
str.147 - 205, je analiza K. 1952., sa presudama i lkiteratrom.
4
tj. zakon državne pripadnosti broda8 pod određenim,
kompliciranim uvjetima.
BBB). Ako je brod bio prije upisan u jedan drugi
upisnik, a sada plovi pod »flag of convenience« treba opet
primijeniti odredbu Pomorskog zakonika u čl. 968. st.2.
Međutim i tada može doći do toga da se ne
primjenjuje zakon, nego članstvo u konvenciji.9
Primjena prava ovisi o odredbama Pomorskog zakonika
o mjerodavnom pravu.
Pitanje Odgovor
IZNOS ZAHTJEVA (TRAŽBINE)
Ime broda,pozivni znak
Zastava koju vije
Luka upisa
Upisnik upisa
Eventualni prethodni upisnik
Vlasnik broda
Charterer
Operator
Hipoteke(a)
Teret na brodu
Iskrcajna luka za teret
Agent broda u luci
Špediter u luci
Skladište iskrcane robe
Zapovjednik
Posada (Broj, narodnost i sl.)
Podatke o članstvu države
zastave u raznim konvencijama
Zastava može biti važna zbog
odredbe čl. 968. i čl. 969.PZ.
"Flag State"
Zakupodavni upisnik - čl. 968
"Register of ships"
Upisnik državne pripadnosti
(čl.968).
Konvencija 1993-čl.12.
8 Eventualno čl. 973.
9 Ukoliko na pr. ta država ima odredbu kao Ustav čl. 140. ili se konvencija primjenjuje na osnovu
neke druge tamošnje odredbe.
5
DIO 3
POMORSKI PRIVILEGIJ OSNOV
ZAUSTAVLJANJA
STRANKE
Primjer 1.
UGOVOR O RADU
ČLAN POSADE / BRODOVLASNIK
Predlagatelj: privilegirani
vjerovnik(član
posade).
Protustranka: BRODOVLASNIK
Osnov-Ugovorni odnos: POSTOJI
Postupak privremene mjere i Parnični
postupak opravdanja privremene mjere:
Predlagatelj/Tužitelj: privilegirani
vjerovnik
Protustranka/Tuženi: brodovlasnik
Komentar:- ovdje nema problema.
Primjer 2
POSTOJI UGOVOR IZMEĐU VJEROVNIKA I BRODOVLASNIKA
Predlagatelj: privilegirani vjerovnik
Protustranka: BRODOVLASNIK
Ugovorni odnos:
Parnični postupak opravdanja
privremene mjere:
Predlagatelj/tužitelj:
privilegirani vjerovnik
Tuženi: brodovlasnik, zbog
omogućavanja ovrhe
KOMENTAR UZ primjer. 2.
Ovaj postupak vodi do mogućnosti ovrhe broda.
6
PRIMJER 3
POSTOJI UGOVOR IZMEĐU VJEROVNIKA I TREĆE OSOBE KOJA
»ISKORIŠTAVA BROD«
Predlagatelj: privilegirani vjerovnik
Protustranka: TREĆA OSOBA KOJA ISKORIŠTAVA BROD A NIJE
BRODOVLASNIK
Ugovorni odnos: VJEROVNIK JE TREĆA OSOBA, KOJA IMA UGOVOR
SA OSOBOM IZ ČL. 241 ODNOSNO ČL. 248.-KOJA
ISKORIŠTAVA BROD
-NE POSTOJI IZMEĐU VJEROVNIKA I
BRODOVLASNIKA,-BROD NE MOŽE BITI PRODAN.
Parnični postupak
opravdanja privremene
mjere:
Čl.- 968.
Tuženi: postupak ne može dovesti do odluke koja
vodi do prodaje broda odnosno do ovrhe.
PROMAŠENA PASIVNA LEGITIMACIJA U POGLEDU
PRODAJE
KOMENTAR UZ BROJ 3.
Stvarna situacija može biti i kompliciranija.
U slučaju da je privilegirani vjerovnik u ugovornom
odnosu sa jednom od stranaka koja »ISKORIŠTAVA» brod 10
situacija je daleko kompliciranija, iz jednostavnog
razloga što ta osoba jeste doduše dužnik ali nije vlasnik
broda pa ne može doći do ovrhe i jer za ovrhu mora biti
imenovan brodovlasnik.
U praksi, ti problemi nisu se uvijek javljali, jer
je brodovlasniku stalo da oslobodi brod pa je umjesto
broda deponirana garancija ili slično a prepustio je
nekom daljem postupku da se regresira od
»iskorištavatelja«. To je na neki način, značilo da se
situacija rješavala kao da postoji postupak in rem.11
1. Na koji način naći rješenja u ovakovoj situaciji
nije lako utvrditi.
10 dakle: charterer, sub-charterer itd. itd.
11 Moglo bi se rećži, da je jamstvo zmjenilo brod (res) i da će odluka biti donesena o jamstvu
(res).
7
2. Eventualna mogućnost postoji primjenom
odredaba Zakona o parničnom postupku i instituta
suparničarstva.
3. Da li bi rješenje za taj postupak bio
označavanje protiv :
pod 1. brodovlasnika a
pod 2. “iskorištavatelja” tj. ugovorne
protustranke privilegiranog vjerovnika. O tome bi se moglo
razmisliti. Čini se da u slučaju kada bi se stranka
spomenutog ugovora nalazila na teritoriju R.Hrvatske, to
bi moglo biti jedno rješenje, dok, ako je u inozemstvu,
zbog poteškoća u dostavi itd., a zbog hitnosti postupka
privremene mjere, ta bi eventualnost bila sasvim
nespretna.
4. Čak i institut jedinstvenih suparničara, ne bi
bio prikladan, iako ima elemenata odnosa koji bi
zadovoljavali tu odredbu ZPP.(čl. 201.)
5. Postoji naime, uska povezanost privilegija sa
imovinom (t.j. sa vlasništvom broda). Treba spomenuti da
na pr. kod sudara može postojati solidarnost za privilegij
koja je priznata u doktrini i judikaturi, a ima i drugih
slčajeva. 12
6. Pitanje je, da li bi sud moga prihvatiti zahtjev
za presudu protiv oba temeljem solidarnosti na temelju
Pomorskog zakonika ? To bi svakako bilo rješenje u ovoj
pravnoj situaciji stranaka.
Međutim dok je ovu problematiku nekako lakše
pokušati rješiti makar i malo »nategnuto« ostaje za praksu
još dosta problema.
U judikaturi sudova u R. Hrvatskoj postoje dvije
odluke13 koje govore o solidarnoj odgvoornosti, međutim
postupci su vođeni po odredbama Pomorskog zakonika (NN:
17/94) koji je doduše imao odredbe i o privilegijima i
pomorskim tražbinama, ali iz publiciranog teksta, nije
12 Ivković, PPUPTPP,str.39. dou
13 eVisoki trgovački sud, XV-Pž-2766/98-2, 1.9.1998.;PPP.god.39.br.155-154, Zagreb 1997,
str.174.-J..Marin.
8
vidljivo da li je uopće spomenut privilegij jer se
koristi izraz »tražbina«. Prema tome uopće ne bi bilo
moguće smatrati da se može odlučiti da postoji solidarnost
jer se radi, kako izgleda, samo o pomorskoj tražbini.
Prvu odluku donio je Visoki trgovački sud _ XV-Pž-
2766/98-2 dne 1.rujna 1998. 14
Ovaj je predmet rješavan po PZ. NN-17/94.,74/94 i
43/96.
Općenite primjedbe:
Postoje određene razlike između PZ.1994 i PZ.2004. i
obzirom na te razlike, materijalno pravo je bilo dosta
drugačije, dok postupovno pravo nije se bitno razlikovalo.
U rješavanom prijedloga za određivanje privremene
mjere na strani protustranke navedena su 4. protivnika
osiguranja. Radilo se je o 3. strana poduzeća i jednim
hrvatskim, time da je to hrvatsko poudzeće bilo vlasnik
ostala tri strana poduzeća. Ta tri strana poduzeća bili su
vlasnici brodova a četvrti je bio, kao vlasnik, naveden
kako »..upravitelj i stvarni vlasnik svih brodova…«.
I.st. sud odbio je prijedlog. Sud je naveo da je
»….predlagatelj učinio vjerojatnim svoju tražbinu prema
hrvatskom vlasniku, ali da je odredbom čl. 977.st.2. 15 u
vezi sa čl. 878.st.2. čpotrbo vlasništvo, a da . hrvatsko
poduzeče nije vlasnik brodova nego vlasnik, vlasnika
brodova. Prema tome vlsnici brodova nisu bil »osobni«
dužnici a da ne postoji propis da bi vlasnik poduzeča bio
odgovoran za njihove brodove, iako su fakture bile
dostavljane hrvatskom poduzeču.
Žalbeni sud obio je žalbu.
U cit. predmetu nije razmatrano da li sud uopće
razmatrao problem primjene prava, obzirom da su 3. broda
14 PPP g.59. br. 153-154,Zgb. 1997,str.174..
15 » Ako je dužnik zakupac broda ili naručitelj - koji prema pravu koje se primjenjuje u
ugovorom odnosu između njega i vlasnika broda ili brodova sam odgovara trećim osobama - može se
zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod kojie je u vlasništvu zakupca ili naručitelja.«
9
3. vlasnika, (vjerojatno) vijali stranu zastavu16, a
osim toga R.Hrvatska je članica Konvencije 1952, te je
odredbom Ustava vezana odredbama konvencije.
Predmet je međutim interesantan u pogledu
razmišljanja da je prijedlog bio formuliran odredbom
postupovnog prava o prihvačanju zahtjeva prema slijedećem
navedenom.17
U publiciranoj judikaturi 18 obrađen je predmet TS.
Split, VI-R1-73/99 od 17.kolovoza 1999, sa komentarom:
»Zanimljivost ovog predmeta je u tome što je
protivnik osiguranja trgovačko društvo (» Croatia Line«)
koje je jedini član drugog društva (»Malta Cross Shipoping
Co.Ltd.) koje je u upisniku brodova navedeno kao vlasnik
broda čije se zaustavljanje traži. Ovime je rješenjem
potvrđeno stajalište naše sudske praske da u takvim
slućajevima zaustavljanje nije dopušteno, bez obzira na
odnos između dva navedena društva (društvo majka - društvo
kćerka)19.
I u komentaru druge odluke u Bilješci se navodi:
»…..Ovim rješenjem potvrđeno je stajališta naše sudske prakse da u takovim slučajevima zaustavljanje nije dopušteno, bez obzira na osnov između dva navedena društva /društo majka -društvo kćerka)…… »
Ova odluka je osnovana, kako se navodi, na čl.
878,st,1. i 2. dakle, na pomorskoj tražbini.
Interesantno je međutim, da je predlagatelj
»Brodospas« ali nije vidljiv osnov tražbine. Ako je
slučajno osnov jedan događaja koji bi se mogao uvrstiti
bilo u odredbu čl. 250.st.1.toč.1). na pr. »…da bi se sačuvao
brod« ili toč. 5). »ugovora ili poslova što ih je zapovjednik ……sklopio«,
moglo bi se eventualno raditi o privilegiju odredbom čl.
262. U tom slučaju je vjerojatno brod »iskorištavala
16 Zaprao je čudno da, ako su vijali stranu zastavu, nijedan sud nije uopće to spomenuo i objasnio
svoj stav da se koristi PZ. , +unatoč postojanja jasne odredbe u Ustavu odnosno Konvenciji 1952.
17 J.Marin, PPP.god.39.br.155-154, Zagreb 1997, str.174.
18 J.Marin, PPP- god.41., br.156, Zagreb, 2002, str. 122.
19 J.Marin, PPP.god.39.br.155-154, Zagreb 1997, str.174.
10
»Malta Cross Shipping Co.Ltd. Malta, pa bi to
mogao biti privilegij i brod bi se mogao zaustaviti.
Međutim, čini se, da ako je brod vijao maltešku zastavu i
radilo se je o privilegiju, dakle stvarnom pravu, da je
trebalo temeljem odredbe čl. 991 st.1.toč.2. pristupiti
ocjeni da li malteški zakon tu tražbinu tretira kao
privilegij ili tražbinu. Mogla bi se konzultirati i
Konvencija 1952, ali Malta nije bila članica pa
Konvncija ne bi dolazi u obzir.
Kao što je poznato privilegiji nastaju ovisno o
propisima itd. u mjestu gdje je bio brod kada je nastala
tražbina, za koju tamošnji propisi određuju da je
privilegij. Općenito glede privilegija notorno je da su
»...neizvjesni »20
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
DIO 4
POMORSKE TRAŽBINE OSNOV ZA
ZAUSTAVLJANJE
Postoji niz sličnosti između privilegija i pomorskih
tražbina a neke su i iste. Osnov za zaustavljanje
temeljem tražbina su odredbe čl. 953. Prema dikciji
Pomorskog zakonika radi se o »tražbinama« »....koje proizlaze
iz:«....« i nabraja se 12. slučajeva od kojih je dio tražbina
»ugovorni« a dio »vanugovorni.
Odredbom istog člana st.2. , osim nabrojenih 12.
slučajeva, zaustavljanje je moguće još za još 2-3
slučajeva tj. za :
1). privilegije,
2). hipoteku i
3). hipoteci »slična« sredstva osiguranja,
(vjerojatno mortgage, ali možda i nešto treće).
Obzirom da tražbine nisu detaljno specificirane
izvjesna pomorska tražbina iz čl. 953. i privilegij iz
čl.241., mogu biti isti ili vrlo slični.
20 Marin, op.cit.
11
Tako na pr. čl. 241.st.1.t.3. određuje da je
»tražbina s naslova nagrade za spašavanje broda« privilegij, dok čl.
953.st.1..t..3). glasi jednostavno »spašavanja«, dakle
»....tražbine koja proizlazi iz....«(spašavanja).
TABELA 1.
USPOREDNI PREGLED PRIVILEGIJA I
POMORSKIH TRAŽBINA
Pokušao sam sastaviti jednu tabelu,koja bi trebala
obuhvatiti elemente važne za pokušaj utvrđivanja
postojanja tj. priznavanja privilegija.
PRIVILEGIJI
čl.241.st.1.
POMORSKE TRAŽBINE
ČL.953.st..1.
toč.1.
plaće zapovjednika, posade itd.
toč.10
prava posade po osnovi rada
toč.2.
smrti ili ozijede
toč.2.
smrti ili tjelesne ozlijede
toč..3.nagrade spašavanja spašavanja
toč.4.
lučke naknade
toč.11.
izdatke koje
učini,zapovjednik,
krcatelj,agent itd.
toč.5.
...izvaugovorne
odgovornosti,isključujući
gubitak ili oštečenje
tereta,kontejnera, itd.
nije isto, ali je slično,
toč.4.
peljarenje
toč.7.peljarenje
Osim što se tekst za tražbine i privilegiji dosta
ponavlja zanimljivo je da se onda dodaje u čl. 953.st.2.
odredba:
(2) Pored slučajeva iz stavka 1. ovoga članka,
privremeno zaustavljanje broda može se odrediti i radi
ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke na brodu ili
hipoteci slična sredstva osiguranja. 21
21 Superflua non nocet.
12
Na prvi pogled izgleda čudno da se u zakonu
ponavljaju odredbe, koje bi bile iste, pa je korisno
razmotriti koji bi mogli biti razlozi.
Kao primjer razmatra se tako ovdje jedan privilegiji
koji proizlazi iz ugovornog odnosa.
Uzmimo na pr. plače:
čl.241.toč.1.
čl.953.toč.10.
plaće zapovjedniku,posade....
itd.
prava posade po osnovi rada
Izgleda dakle da se radi o istoj tažbini. Koji je
razloga za to, nije jasno.
Međutim zanimljivo je da se slična situacija javlja
i u konvencijama.
Tako KONVENCIJE o privilegijima:
Konvencija 1926 :
Član 2.
2) potraživanje iz ugovora o radnom odnosu
zapovjednika broda, posade i drugih osoba
zaposlenih na brodu;
Konvencija 1967
Član 4.
1) Pomorskim privilegijem osigurana su sljedeća
potraživanja:a) plaće i drugi iznosi koji se
duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim
članovima posade na osnovi njihova zaposlenja na
brodu;
Konvencije 1993
Član 4
a) tražbine za plaće i druge iznose koji se
duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim
članovima brodskog osoblja u vezi njihovog
zaposlenja na brodu, uključujući troškove
repatrijacije i doprinose za socijalno osiguranje
koji se plaćaju u njihovo ime;
Zatim konvencije o zaustavljanju:
13
Konvencija 1952
ČL.1. st.1. toč. m)
-Plaće zapovjednika broda,časnika ili posade
Glede plača. praca posade po osnovi rada smatra se
da obuhvaća široki dijapazon, kao hranarinu, bonuse,
dodatke, premije osiguranja posade, doprinose za socijalno
i mirovinsko osiguranje i sl. 22
Konvencija 1999
(o) plaća i drugih iznosa koji se duguju
zapovjedniku, časnicima i drugom brodskom osoblju
s ozbirom na njihovo zaposlenje na brodu,
uključujući troškove repatrijacije i socijalno
osiguranje koji se plaćaju u njihovu korist;
Dakle i međunarodni tekstovi kao da izjednačuju
te pojmove. Čini se da je razlika u tome da za
privilegije u Pomorskom zakoniku postoji odredba:
Članak 248. PZ.
Odredbe ovoga Zakonika o privilegijama na brodu
primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja
nije vlasnik broda, osim ako je brod vlasniku
oduzet nedopuštenom radnjom, a vjerovnik koji ima
privilegij za tražbinu nije savjestan.23
Takove odredbe u dijelu o zaustavljanju pomoću
pomorskih tražbina nema24, ali se do istih ili sličnih
rezultata dolazi iz odredbe čl. 954.
22 Vidi :The “Tergestre”, 9 Asp. M.L.C., 345;;;The “Elmville” No.2., 10 Asp. M.L.C., 23;;The
“Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep. 145;;The “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396;;The “Arosa Kulm”
No. 2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97;.;The “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183;;;The “Halcyon Skies” /1976/
1 Lloyd’s Rep. 461.
23 - Očito je da je zakonodavac svjestan da ovakova formulacija znači posezanje u inače
normalne pravne odnose što je jasno jer se privilegij određuje protiv “brod”-a, a normalno je, eo ipso, da
za “brod” odgovara brodovlasnik. Normalano bi bilo da ako netko »iskorištava« “brod” da za svoje
aktivno pravo, odgovara. Međutim nije ovo osobenost Pomorskog zakonika. Problem, je da je ispušteno i
nigdje nema odredbe koja bi ovom odredbom čl. 248., abnormalnu situaciju vezala na odredbe parničnog
postupka u svrhu “preskakivanja” pasivne legitimacije sa ugovornog dužnika na treću, katkada sasvim
stranu osobu.
24 čl.953.
14
Članak 954.PZ.
(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja
neke od tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog
Zakonika, može biti zaustavljen bilo koji brod
koji je u vrijeme podnošenja prijedloga u
vlasništvu osobnog dužnika.
(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1.
ovoga članka, smatra se osoba koja, prema
odredbama mjerodavnog prava, odgovara za tražbinu
radi koje se traži zaustavljanje broda, a u
vrijeme nastanka tražbine bila je u svojstvu
vlasnika, brodara, naručitelja ili zakupnika
broda u svezi s kojim je nastala tražbina.
(3) Radi ostvarenja pomorskog privilegija ili
hipoteke na brodu ili hipoteci sličnih sredstava
osiguranja stranog prava, kao i radi ostvarenja
zahtjeva koji se tiče vlasništva na brodu, može
se zaustaviti samo brod na koji se dotični
privilegij, hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.
(4) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja
pomorskog privilegija ili hipoteke, ili hipoteci
sličnog sredstva osiguranja stranog prava i bez
obzira je li u vrijeme podnošenja prijedloga brod
u vlasništvu osobnog dužnika dotični brod može
biti zaustavljen sve dok je opterećen tim
pomorskim privilegijem odnosno hipotekom, te
hipoteci sličnim sredstvom osiguranja stranog
prava.
Član 954 dakle određuje i o sister-shipu.
Takove odredbe nema za privilegij.
Pomorski zakonik u Odredbi čl. 954.st.2., unutar
odredaba o pomorskim tražbinama, najednom određuje i za
privilegij. Jednako i čl.954. st.4. određuje o
privilegiju, hipoteci i sl.. Odredba u konvenciji cit.
st.3., na neki način određuje istu ili sličnu materiju,
kao i čl. 969 o mjerodavnom pravu.Ove odredbe mogle bi
imati eventualno negativne uticaje i veze sa odredbama o
mjerodavanom pravu.
Kada je spomenuto da odredba čl. 953.st.2. omogućava
da se umjesto pomorske tražbine iskoristi za
zaustavljanje privilegij , postavlja se odmah pitanje
:
15
I).-- ako je ispravno mišljenje da Pomorski
zakonik ne daje mogućnost privremene mjere temeljem
privilegija protiv »sistershipa«, da li onda:
a). --činjenica da je privilegij korišten po odredbi
čl. 953.st.2. omogućava zaustavljanje »sistershipa« ?
b). --unatoč toga da je do korištenja došlo po
odredbi čl. 953. ipak se može u primjeru od a).
zaustaviti »sistership« ?
Možda se čini da je ovo samo teoretsko pitanje,
međutim, obzirom na odredbu Ustava čl. 140.
definitivo može doći do primjene Konvencije 1952,
koje je R.Hrvatska članica, a i prema odredbama
Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu, postoje
situacije u kojima se mora primijeniti strano pravo,
pa može doći do situacije u kojoj je neka tražbina po
tim pravima priznata kao privilegij, iako nije
privilegij kao privilegij po Pomorskom zakoniku.
Time su pomorske tražbine stavljene u bolji
položaj prema privilegiju, ali su pomorske tražbine u
slabijem položaju jer ne slijede brod kao privilegija,
međutim pomorske tražbine ne zastaruju u roku od 1. godine
kao što “prestaju” privilegiji.
Odredbe o “sister ship” nalaze se i u Konvencijama:
Konvenciji 1999. čl.3.25
ČLANAK 3.
Ostvarenje prava zaustavljanja broda.
1. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg
broda s obzirom na koji se tvrdi da postoji
pomorska tražbina ako je:
(a) osoba koja je bila vlasnik broda u vrijeme
nastanka pomorske tražbine odgovorna za tu
tražbinu a vlasnik je broda i u vrijeme provedbe
zaustavljanja; ili
(b) zakupoprimatelj broda u vrijeme nastanka
pomorske tražbine odgovoran za tu tražbinu a u
25 R.Hrvatska nije vezana jer nije članica.
16
vrijeme provedbe zaustavljanja je vlasnik ili
zakupoprimatelj broda; ili
(c) tražbina osigurana mortgage-om na brodu,
hipotekom ili sličnim teretom; ili
(d) tražbina takva da se odnosi na pravo
vlasništva na brodu ili na posjed broda; ili
(e) tražbina upravljena prema brodovlasniku,
zakupoprimatelju, manageru ili brodaru a
osigurana je pomorskim privilegijem koji je
takvim utvrđen ili nastaje prema pravu države u
kojoj se predlaže zaustavljanje.
2. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg
drugog broda ili brodova koji su, u trenutku
provedbe zaustavljanja, u vlasništvu osobe koja
je odgovorna za pomorsku tražbinu i koja je, u
trenutku nastanka tražbine, bila:
(a) vlasnik broda s obzirom na koji je nastala
pomorska tražbina; ili
(b) zakupoprimatelj broda, naručitelj iz
brodarskog ugovora na vrijeme ili brodarskog
ugovora na putovanje.
Ova odredba se ne primjenjuje na tražbine koje
se odnose na pravo vlasništva na brodu ili na
posjed broda.
3. Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga
članka, zaustavljanje broda koji nije u
vlasništvu osobe odgovorne za tražbinu dopustivo
je samo ako se, prema pravu države u kojoj je
zaustavljanje predloženo, na temelju presude
donesene s obzirom na tu tražbinu, može provesti
ovrha na brodu njegovom sudskom ili prisilnom
prodajom.
Ad čl. 954. st.1. PZ.
Izričito se određuje da se samo može raditi o brodu
:”----u vlasništvu osobnog dužnika”.Radi se dakle o odredbi za
“sister ship”. Treba uočiti da se ta odredba odnosi samo
na slučajeve iz čl. 953.st.1., dakle ne bi se eventualno
primjenila na privilegij iz st.2., iako to nije sasvim
jasno.
ad st..2.
17
Izričaj :”....prema odredbama mjerodovanog prava
odgovara za tražbinu”, znači da se treba poznavati prirodu
tražbine i njezin pravni položaj u pravu mjesta nastanka
tražbine, datume nastanka i stanja svojstva26. Mjerodavno
pravo u slučaju nastanka tražbine u inozemstvu, je
tamošnje pravo.
Uz to mora odgovarati i odredbi:”.....svojstvu vlasnika,
brodara, naručitelja ili zakupnika broda”. 27
ad st.3.
Ovaj stavak prvenstveno određuje da se ne odnosi na
“sister ship”, a odnosi se samo na privilegij, hipoteku i
vlasništvo. Očito ne na običnu pomorsku tražbinu, međutim
spomenuto je i vlasništvo.
ad st.4.
Odredba :”..hipoteci sličnog sredstva osiguranja
stranog prava “ odnosi se vjerojatno na “mortgage” i nešto
slično. Međutim, glede privilegija ostaje otvoreno
pitanje, jer se u stranoj praksi privilegij priznaje i
prema odredbama gdje je dotična tražbina nastala tj. gdje
se je nalazio brod, a do istog zaključka može se doći zbog
toga što odredbe o privilegijama spominju samo brod, bez
obzira gdje se je brod nalazio u času nastanka
tražbine/privilegija.
Općenito, takove odredbe nema za privilegij u čl.
248...
Odnosi se najvjerojatnije na strani brod, te na
privilegij i hipoteku, dakle nema veze sa pomorskim
tražbinama.
U praksi, za takove identične slučajeve, to znači,
da kada prođe 1. godina a da nije došlo do prekida tijeka,
privilegij prestaje, ali pomorska tražbina ostaje na snazi
dok ne zastari.
26 vlasnik,broda(?),naručitelj(?),zakupnik. Naručitelj je određen u čl. Članak 447. :
”Ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje prevesti stvari brodom, a naručitelj prijevoza –
platiti vozarinu”
27 Odgovarajuća odredba je čl. 248.-:«...kad brod iskorištava osoba koja nije vlasnik broda.....«
18
Nije vjerojatno da su zato posebno formirani
privilegiji a posebno pomorske tražbine, pa se nehotice
pomišlja da je to možda jednostavno iz tradicije. Bilo bi
vrlo zanimljivo da se pokuša te dvije grupe sjediniti,
jasno, uz odvojene postupovne odredbe, iako se čini da su
obje vezane pupčanom vrpcom sa privremenim mjerama na
brodu.
R.Hrvatska nije članica Konvencije 1999. dakle
NIJE vezana, ali je vezana Konvencijom 1952. gdje je ta
odredba komplicirana. 28
DIO 5
RAZLIKE IZMEĐU PRIVILEGIJA I
POMORSKE TRAŽBINE
Kako je vidljivo iz prethodne Tabele obrađeni
pojmovi su praktički jednaki.
Ako se i na jedne i druge primjenjuje sadržajno
ista odredba onda se čini da je jedina BITNA RAZLIKA :
PRIVILEGIJ >>>> prestanak
c/a
TRAŽBINA >>>>>>>zastara
Kod toga je »prestanak« točno fiksiran u Pomorskom
zakoniku, a za pomorske tražbine, čini se, da bi za
zastaru trebalo primjenjivati zakon one države u kojoj je
tražbina nastala (lex loci).
Određeno je da privilegij »prestaje« za jednu
godinu, međutim nakon toga roka, samo prestaje biti
privilegij ali kao tražbina ostaje ovisna o drugim
zakonima. Ova preobrazba događa se automatski.
Možda jedna praktična promjena bila bi da se vrijeme
zastare isto tako i u konvencijama i u Pomorskom zakoniku
28 Vidi Ivković, Međ, Konvencija , 1952, Svezak prvi, Piran 2005.,
19
odredi, a ne da se primjenjuje pravo države gdje
je ugovorni ili vanugovorni događaj nastao. Ako zakon29
ima takvo ovlaštenje za privilegije nije jasno zašto ne bi
mogao imati pravo odrediti rok i za pomorsku tražbinu?
Uopće, kada konvencije i zakon imaju snagu da mogu
stvoriti takav pojam, kao što je da tražbinu, u određenim
slučajevima pretvore u pomorski privilegij i odrede
»prestanak«, određivanje jednog roka za pomorske tražbine
svakako bi bilo također moguće odrediti. Koliko bi se
olakšao postupak, kada bi taj rok za tražbine bio
fiksiran, a ne da ovisi u slučajevima nastanka tražbine
negdje daleko u nekom mjestu, za kojeg je skoro nemoguće
utvrditi lex loci ili treba toliko vremena da brod već
isplovi.30
Kada se ustanovi nastanak u drugoj državi, treba
primjeniti odredbe Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu.
Postavlja se pitanje, kada bi zapravo sud u R.
Hrvatskoj mogao primjeniti isključivo Pomorski zakonik za
zaustavljanje broda/jahte i kasnije u postupku za
opravdanje privremene mjere?
Čini se da jedino kada :
1).brod vije zastavu R.H.31
2).privilegij je nastao u R. Hrvatskoj
3).ili je pomorska tražbina nastala u R. Hrvatskoj
4).radi se o brodu i/ili jahti.
Ako se radi o primjeni odredbe iz čl. 955. o
jamstvu, u gore opisanim slučajevima, uvjeti
jamstva,morali bi biti naročito precizni.32
29 i konvencije itd.
30 Skoro je nemoguće biti siguran unaprijed, koju će varijantu primjene prihvatiti sud : lex loc, ili
lex fori? Ovaj problem riješiti unaprijed je mučan i za predlagatelja i za protivnika
31 I to može ovisiti, ako bi brod slučajno bio upisan u upisnik R. Hrvatske, kao »flag
convenience«.
32 U stvari ako je položeno jamstvo (teoretski moglo bi biti u gotovoni) vrlo smo blizu postupku
in rem
20
Može se još navesti i slijedeće:
USPOREDBA
POMORSKA TRAŽBINA : PRIVILEGIJ
Pomorska tražbina
Redoslijed: pod 1. brodovlasnik a pod 2. “treća
osoba” ima prednost.
Postavlja se pitanje kod opravdanja privremene
mjere:
A).ako je samo “treća osoba” bila u prijedlogu za
zaustavljanje, onda se ne može tužba za opravdanje uperiti
još i na brodovlasnika, jer parnične osobe moraju biti
identične onima u prijedlogu. Logično je, jer prijedlog
protiv samo onoga koji je u prijedlogu, ne može se
nadoknaditi u opravdanju još jednom osobom. Postoji manjak
identiteta.
B).Osim toga opravdanje, ako je upereno samo protiv
“treće osobe” nije dovoljno za odluku o prisilnoj prodaji
broda putem suda.
Kako je več navedeno privilegij i pomorska tražbina
se prilično razlikuju.
Možda najveća razlika je u tome da se je zakonodavac
odlučio da u čl. 252., odredi da se privilegij primjenjuje
na brodicu, izabravši, čini se, neprikladno položaj te
odredbe. Naime odredba je smještena u vezi sa odredbama o
privilegiju a odnosi se na sve odredbe o »založnom pravu«
(dakle uključujući i hipoteku) iz čega slijedi da i na
brodici može biti hipoteka kao i privilegij.
U odredbama o privilegiju nema odredbe kao za
pomorske tražbine o “sister ship” a što imaju odredbe o
pomorskim tražbinama (čl. 954).
Nije jasna situacija :
a). kada se stranka poziva na odredbu čl. 954.st.2.
koja pravna situacija dolazi u obzir. Da li to vrijedi,
ako je privilegij “prestao”, a bio je nekada privilegij
ili ne?
21
b). ako je stranka odbijena sa prijedlogom,,
pod uvjetom da se radi o privilegiju koji je identičan sa
pomorskom tražbinom, da li se ex lege automatski dalje
primjenjuje kao pomorska tražbina?
c). ako je stranka odbijena sa prijedlogom da se
radi o privilegiju, a sud zauzme stajalište da je
privilegij “prestao”, da li se ex lege stranka može tada
pozvati na zastarni rok pomorske tražbine.
d).od kada počne teći zastarni roku za pomorsku
tražbinu, ako se utvrdi »prestanak« privilegija.
e). Kako formulirati podnesak da se sačuva rok
zastare tražbine. Da li se može alternativno: “Ovaj je zahtjev
privilegij, ali ako se utvrdi da nije privilegij onda kao pomorsku tražbinu.”
f). na pr. brodovlasnik je na temelju odluke
isplatio zahtjev, ali brodovlasnik ima regresno pravo
prema “trećoj osobi” ugovornom dužniku
predlagatelja/tužitelja. Od kada se računa zastaru za taj
regresni zahtjev prema trećoj osobi ? Od nastanka tražbine
ili od časa kada je brodovlasnik platio trećoj osobi
(tužitelju)?
g). Da li je brodovlasnik dužan, primjeniti neke
odredbe ZPP-a da bi sačuvao neka prava prema trećoj osobi
? Da li je dovoljno ako su bili zajedno tuženi ? Ako ne,
koju odredbu ZPP. čl. 210 ili čl. 211 ? Razlika je na
pr. ako je tuženi treća osoba pod 1. i brodovlasnik pod
2., čini se da brodovlasnik ne može koristiti čl. 211.
h).kao velika razlika između privilegija i pomorske
tražbine jeste da se na brodicu moće primjeniti privilegij
a pomorska tražbina ne može, jer nema adekvatne odredbe.
Naime, ako je zakonodavac smatrao da mora u čl. 252.
posebno navesti privilegij, onda je trebao, ako je htio da
se pomorska tražbina primjenjuje na brodicu donijeti
negdje u čl. 951 - 965. odredbu adekvatnu čl. 252.
i). na privilegij se primjenjuju odredbe o
mjerodavnom pravu jer je privilegij stvarno pravo (čl.
969.st.1.toč.2.) a pomorska tražbina nije stvarno pravo,
pa se ne primjenjuje.
Čini se da zakonodavac nije ta razmimoilaženja
uskladio.
Prijedlog/tužba privilegirani vjerovnik c/a treća
osoba = ( t.j.--njegov-vjerovnikov -- ugovorni dužnik).
22
Kako je već naglašeno, ako je protustranka
pod 1).isključivo privilegirani vjerovnik (dakle bez
brodovlasnika) on ne bi mogao uspjeti sa zaustavljanjem
broda, jer procesualno, nema pravnog odnosa sa brodom tj.
među njima.
Ukoliko bi se smatralo da zakonska odredba o
odgovornosti “brod”-a ovlašćuje privilegiranog
vjerovnika/predlagatelja da može direktno uključiti pod
2.brodovlasnika (iako sa njime nema nikakav odnos osim
odredbe zakona), predlagatelj bi morao najprije dokazati
svoju tražbinu/ privilegij prema trećoj osobi (uključenoj
pod 1.), kao osnov a zatim činjenicu da je u upisniku
upisan brodovlasnik i konačno da se radi o privilegiju.
Možda redoslijed dokazivanja može biti drugačiji da se
prvo konstatira postojanje privilegija a zatim ostalo.
U tom postupku brodovlasnik pod 2. ima sve
mogućnosti korištenja prava iz ZPP-a.
Ostaju otvorena pitanja na kojih nema direktnih
odgovora, možda će ih biti, ali, čini mi se samo
zaključivanjem.
Na pr.:
Da li je predlagatelj u prijedlogu dužan navesti
točno da li osniva svoj prijedlog na temelju odredbi :
i). privilegija,ili
ii). pomorske tražbine
Ovi se podaci vrlo važni iz razloga što se razne
odredbe razlikuju za privilegij i za pomorsku tražbinu.33
Prvenstveno glede definicije iz Pomorskog zakonika.
Privilegij je direktno vezan za “brod” a pomorska tražbina
za osobe navedene u čl. 954.st.2. “....vlasnik,
brodar,naručitelj ili zakupnik....” Ova odredba trebala bi
na neki način odgovarati čl. 248.. u kojoj se spominju
“iskorištavatelji”.
Odredbe o primjeni mjerodavnog prava, čini se,
također su drugačije ili barem nisu jednaki. Čl.
33 Na pr. »prestanak« - zastara
23
969.st.1.toč.2. određuje za stvarna prava, što
privilegij jeste, a za pomorsku tražbinu takove odredbe
nema. Time dakle odredbama nije sigurno da neće primjena
biti različita.
U pogledu dalnjih razmatranja treba uvijek zamisliti
situaciju ako je brod upisan u upisnik R.Hrvatske ili u
neki drugi, pazeći pri tome na odredbe čl. 968. naročito
st.2. Čini se da što vrijedi u prvom slučaju, ne mora
vrijediti i u drugom slučaju.
Na pr. i pitanje “prestanka” kod privilegija i
zastare kod pomorske tražbine. Dok je “prestanak” strogo
određen Pomorskim zakonikom, za tražbine na koje se
primjenjuje zakon R.Hrvatske apsolutno ne mora biti
jednaka odredbama svih mogućih drugih zakona i u svim
drugimh državama.
PREDVIDIVE KOMPLIKACIJE ZA KOJE NISAM NAŠAO DIREKTNE
ODGOVORE, ODREDBE ILI ZAKLJUČKE:
1). Da li uvijek, sa istim činjeničnim stanjem
izvjesna tražbina ostaje pomorska tražbina odnosno
privilegij ? Čini se naime da je to nekako ovisno o
pravnom položaju. Privilegij nije samo tražbina,
privilegij je emanacija pomorska tražbine u položaju
akcesornosti, ali ako izgubi akcesornost postaje natrag
tražbina.
2).U slučaju na pr. da je postupak vođen protiv
protivnika pod 1. treće osobe/dužnika i pod 2.
brodovlasnika te je postupak dovršen time da je odluka
samo protiv brodovlasnika, postavlja se pitanje, da li se
zastara tražbine, koja može i biti pomorska tražbina rok
za zastaru teče ex tunc, od početka za tražbinu, ili ex nunc
tj. od časa pravomoćnosti (eventualno od časa plačanja
brodovlasnika).
3). I dalje ako je odbijen zahtev protiv
brodovlasnika pod 2)., to znači da privilegija nema da li
je onda dozvoljeno da privilegirani vjerovnik vodi
postupak dalje ali sada samo kao pomorska tražbina i kako
se računa tada zastara ? Da li se vrijeme koje je prošlo
dok se je raspravljalo o privilegiji, ili ex tunc.?
4). Da li sud uopće može uzeti u raspravljanje
prijedlog ill kasnije tužbu za opravdanje ako se temelji
na privilegiju, a brodovlasnik uopće nije protustranka ?
24
Kako se dokazuje u prijedlogu za
zaustavljanje vlasništvo broda ? To je VRLO HITAN postupak
koji ovisi katkada o satima, što je vidljivo i potvrđeno
postojanjem dežurstva.
5). Ako je postupak vođen pod 1. protiv treće osobe,
a pod 2). protiv brodovlasnika, te ako brodovlasnik plati
zbog odredbe o privilegiju, da li tada, na pr.ako dođe do
sudske prodaje broda iz bilo kojeg razloga, brodovlasnik
ima pravni položaj privilegiranog vjerovnika jer je platio
privilegij ?
6). Jednako bi se moglo dogoditi u stečaju
privilegiranog vjerovnika?
7). Može se naime zastupati stajalište da se kod
isplate takovog iznosa radi o transakciji koja ima
jednaki pravni završetak kao i ustupanje, koje je
dozvoljeno čl.249.st.2.. Ovakovo tumačenje je korisno i
radi sprečavanja jednostavnosti fingiranja ustupa osobi
“x” koja onda ima pravo nastupati kao privilegirani
vjerovnik. To bi doduše trebao biti dogovore u troje, što,
i ne bi bilo tako čudno. Dakle, brodovlasnik i
privilegirani vjerovnik dogovore da će privilegirani
vjerovnik potpisati ugovor o ustupanju, a brodovlasnik će
mu odmah ili brzo, platiti dogovoreni, manji iznos, u kešu 34.
8). Da li u slučaju kada su navedene protustranka i
treća osoba, te dvije osobe mogu u toj parnici koristiti
prava iz ZPP o obvještavanju trećega i slično (međusobno
itd.) jer činjenica da su obadva u jednom postupku nema
takove pravne posljedice, kakove ima ako koriste neke
odredbe iz ZPP-a ( recimo obavještavanje trećeg i sl.)
Razlike kod pomorskih tražbina i privilegija su
uglavnom slijedeće:
A). Za privilegij prestaje, - pomorska tražbina
zastaruje
B). Za privilegije nema odredbe o sistership-u, za
pomorske tražbine ima čl. 954.
34 Navodno je to dosta popularno.
25
C). Na privilegij se primjenjuju odredbe o
mjerodavnom pravu, jer je privilegij stvarno pravo (čl.
969.st.1.toč.2.) a na pomorsku tražbinu se :
a). vjerojatno NE primjenju,
b). ali možda se primjenjuju (čl.967), no
stilizacija čl. 967. govori samo o “Odredbe ove glave....”
a u toj Glavi II.(Dio Deseti) nema spomena o pomorskim
tražbinama
BRODICA
Primjena odredbi o privilegiju za brodicu ovisi o
tumačenju odredbe u čl. 252.
Na brodicu se ne može primijeniti odredbe o
pomorskim tražbinama jer nema odredbe (adekvatno čl. 252.)
o kojem doktrina ima mišljenje da stvara pravo na
privilegij i na brodice, s čime se ja lično ne slažem).
POMORSKA TRAŽBINA
Ako je zakonodavac htio brodici dati privilegij, dao
je takovu odredbu, a ako je htio nešto posebno odrediti za
pomorsku tražbinu trebao je to posebno odrediti).
Aktivnu legitimaciju ima vjerovnik.
Iz odredbi o pomorskoj tražbini na pr.čl. 954
određuje “.....brod koji je u vrijeme podnošenja prijedloga u vlasništvu
osobnog dužnika”, ali se to smatra, po st.2.tumači kao
„...vlasnika, .brodara, naručitelja ili zakupnika.“
Konkretno, iz stilizacije st. 2. i 3. jasno
proizlazi da se st.2. odnosi na sister-ship.
Očito je dakle da postoji razlika u pristupu između
privilegija i pomorske tražbine.
DIO 6
PRESTANAK PRIVILEGIJA
Obzirom da se NE radi o zastari, »prestanak« je
očito prekluzivi rok, pa protekom roka privilegij
26
prestaje. Kao specifično akcesorno pravo
privilegij prestaje i zastarom tražbine.
Problem nastaje ako se na pr. prijedlog za
zaustavljanje temelji izričito na privilegiju (čl.
953.st.2.) a nije naznačen datum nastanka privilegija.
Čini se da bi u takovom slučaju prijedlog mogao biti čak i
vračen na nadopunu i moglo bi se prihvatiti da sud pazi na
»prestanak« po službenoj dužnosti.35
Ako bi bio nastao slučaj iz čl. 247. moglo bi se
smatrati da je dužnost vjerovnika navesti podatke kao
datum nastanka i da li je nastupio koji slučaj u odnosu na
računanje roka.
Pomorski zakonik u odredbi čl. 246. određuje
»prestanak« privilegija, te u tom i u slijedećem
članu(čl. 247.st.2.) određuje za rok od jedne godine :
(2) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga
Zakonika prestaje teći kad brod bude zaustavljen ili
zaplijenjen tako da to zaustavljanje ili zapljena dovedu
do prisilne prodaje broda.
U vezi sa tom odredbom pojavljuje se nekoliko
pitanja:
AA).
Šta znači : “.....tako da to zaustavljanje ili zapljena dovedu do
prisilne prodaje broda”. Pitanje je kako se to u praksi utvrđuje?
Očito je da brod može biti zaustavljen i na način
da ne dođe do “prisilne prodaje broda”. U postupku
privremene mjere tek nakon pravomoćnoog završetka
parničnog postupka opravdanja privremene mjere, dolazi do
“prisilne prodaje broda”.
Znači li to da bi negdje u odredbi suda o
privremenoj mjeri trebalo biti utvrđeno da se radi o
postupku koji vodi do “prisilne prodaje broda” ? Ili bi
to trebalo navesti več u prijedlogu ?
BB).
35 ZPP čl. 281. i sl.
27
U momentu prijedloga za privremenu mjeru,
može doduše već biti jasno da li je osnova:
a). pomorska tražbina, ili
b). privilegij.
Radi postupka i razčišćavanja da je osnov
privilegij, bilo bi uputno to formulirati u prijedlogu, sa
dosta pažnje, možda čak i dodatno spomenuti da se
namjerava brod prisilno prodatii možda još naznačiti ili
predložiti dokaze.
CC).
Tek zbog pokušaja da se ova odredba jasno razumije,
ističe se da je u ZPUP.(1977) ova odredba bila formulirana
drugačije:
ZPUP (1977) --- ČL. 232.(ST.4.)
Prodajom broda uz ove uvjete:
-da je obavljen upis prijenosa prava
raspolaganja brodom odnosno vlasništva broda u
upisnlk brodova; 36
-da je upis prijenosa prava raspolaganja
odnosno vlasništva broda u upisnik brodova
objavljen u službenom glasilu u kojem se
objavljuju upisi u registar organizacija
udruženog rada, i to u mjestu gdje se vodi
upisnik u koji je brod upisan i pribijanjem
oglasa na oglasnu ploču suda na čijem se području
vodi upisnik brodova u koji je brod upisan;
-zakonski založni vjerovnik za dva mjeseca od
dana objave upisa u službenom glasilu ili prije
toga roka iz toč.2. ovog stava ne pokrene
postupak za namirenje svog potraživanja; 37
Čini se da je stara odredba ZPUP-a, nekako jasnija,
jer odredba Pomorskog zakonika u čl. 247.st.2. nije sasvim
36 »objavljen upis« znači »....poseban knjižni i opći publicitet izvršene prodaje.«
37 F«pravo raspolaganja« je bio izraz koji je kao bio zamjena za »vlasništvo«
28
u skladu, odnosno nejasna je, u usporedbi sa
odredbom istog člana :”...prodajom broda u ovršnom i stečajnom
postupku.”
DD).
Osim gore spomenutog problema sa privilegijem,
postoji još jedan koji možda izgleda nevin, ali bi se
mogao pojaviti.
Radi se naime o slijedećem:
a). jedan privilegirani vjerovnik može eventualno
imati dva ili čak i više privilegija. Da li u tom slučaju
jedno zaustavljanje zadovoljava uvjete prekida za sve
vjerovnikove privilegije ili treba za svaki privilegij
zatražiti i ishoditi posebno rješenje o zaustavljanju ?
Eventualno bi se mnoglo prihvatiti da ako je u prijedlogu
i rješenju utvrđeno da se postupak vodi za oba ili više
privilegija, dovoljno bi bilo jedno zaustavljanje. Iako
ovo izgleda jasno, može se pojaviti problem, ako se jedan
privilegij namiri a drugi ili više drugih ostanu
nenamireni.
b). Postoji dva ili više privilegiranih vjerovnika.
Da li zaustavljanjem od strane jednog »prestaje« teći za
sve privilegije, svih vjerovnika ?
Komentar:
AD A). Sklon sam mišljenju da treba privremenom
mjerom za svaki privilegij tražiti zaustavljanje (ukoliko
nisu svi obuhvaćeni u jednom prijedlogu). Broj privilegija
na jednom brodu može se mjeriti u desetinama, ako ne i
više.38
ad b). Smatram da svaki privilegirani vjerovnik
mora tražiti za sebe.
Bitno je razlikovati dva pojma:
i). “prestanak” privilegija kao takovog,
ii). zastaru tražbine koja je baza za privilegij.
38 Ako svi članovi posade imaju privilegij, već je to priličan broj stranaka.
29
Sasvim je jasno da “zastara” tražbine
povlači i “prestanak” privilegija, dok “prestanak”
privilegija ne povlači “zastaru” tražbine. Općenito je
mišljenje da se radi o prekluzivnom roku u slučaju
prestanka privilegija.
Konvencije 1926--čl.4.st.9. . :
»U slučajevima prestanka koje predviđaju
nacionalni zakoni, privilegiji prestaju prodajom
samo ako je ona popraćena formalnostima
određenima nacionalnim zakonima. Te formalnosti
obuhvaćaju prethodnu obavijest koja mora biti
dana u obliku i u rokovima predviđenim tim
zakonima uredu kojemu je povjereno vođenje
upisnika predviđenih u čl. 1. ove konvencije.”
Ovakova odredba nije prihvaćena u Pomorskom
zakoniku.
Može se dakle postaviti i problem u slučaju kada se
primjenjuje odredbe o pravu na ograničenje odgovornosti,
uključujući i eventualnu primjenu konvencija.
Pomorski zakonik ima i odredbu u čl.
246.st.1.toč.4.:
».....osnivanjem fonda ograničene odgovornosti
za tražbine osigurane privilegijem na brodu koje
su podvrgnute ograničenju odgovornosti.”
Pobliže o tome Pomorski zakonik čl. 401-429.39
Praktički strani brod mora biti zaustavljen u
R.Hrvatskoj da bi sud imao nadležnost. Postupak
ograničenja je vanparnični postupak.40
Prestanak” tijeka, prekida se u nekim zakonima, pa
tako i u biv.ZPUP, podizanjem tužbe radi plačanja, ali
samo ako se provede zabilježba tužbe u upisnik. Pomorski
zakonik nema takove odredbe. Nije ovdje mjesto da se
razmatra da li bi ipak provedena zabilježba, prekinula
tijek, ako se radi o brodu koji je upisan u hrvatski
upisnik, iako je to diskutabilo. Upis u upisnik je ipak
39 čl. 401.st.4. određuje o nadležnosti za ograničenje stranog broda.
40 čl. 401.sr.1.
30
javni podatak. Treba uzeti u obzir da i nije lako
ili uvijek moguće u roku od jedne godine zaustaviti
brod, koji može, unatoč svih odredbi, promijeniti ime i
»preskočiti« u drugi upisnik, negdje gdje nema odredbi o
privilegjima itd.41
Za zabilježbu u stranom upisniku, ipak je previše
komplicirano.42
Odredbom čl. 250. brisanje broda iz upisnika ne
utječe na postojanje privilegija.
Možda se može spomenuti još i da se privilegij ne
može imati na javnim brodovima , pa niti na stranim
javnim brodovima.
Konvencija o zaustavljanju 1999
Obzirom na činjenicu da je će Konvencija 1999.
stupiti na snagu 14 rujna 2011 43, smatrao sam korisnim
da se osvrnem na odredbe Konvencije koje imaju makar i
indirektnu vezu sa postupkom.
R. Hrvatska je članica Konvencije 1952 ali
Konvencija 1999, koje R. Hrvatska nije članica,je donijela
je važnih promjena.
I).
Konvencija 1999
Konvencija 1952 navodi kada , kako i na koji se
brod odnosi, Konvencija 1999 i u čl.8(1) određuje:
»ČLANAK 8.
Primjena
1. Ova Konvencija se primjenjuje na svaki
brod unutar nadležnosti bilo koje države stranke,
41 »forum shopping«.
42 Ipak vidi čl. 964.
43 Članovi Albanija, Alžira, Benin, Bugarska, Ekvador, Estonija,Latvija,Liberija,Španjolska i
Sirijska Arapska Republika.
31
bez obzira vije li taj brod zastavu države
stranke ili ne.
Time je utvrđena stvarna nadležnost i razlikuje se
od odredbe K. 1952 čl.8.(1) a također i od odredba
Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu44.
Praktički, to znači, da dolaskom u jednu luku države
članice. praktički na svaki se brod primjenjuje Konvencija
1999. 45
II).
Konvencija 1999 u čl. 1. nadopunjuje pomorske
tražbine iz Konvencije 1952 i nove tražbine, na neki
način, nastoji uskladiti sa ostalim konvencijama ili novim
tražbinama koje bi došle do primjene. Tako na pr.
uključuje u čl.1.(1)(q) premije osiguranja, i pod
čl.1.(1)(r) :”....(r) bilo kakve naknade za komision, posredništvo ili
agenciju izvršene s obzirom na brod, a koje plaća brodovlasnik ili
zakupoprimatelj ilise plaćaju za njihov račun;“
III).
U pogledu “demise charterera”odredba Konvencije 1999
u čl. 3. specificira tražbine restriktivnije od Konvencije
44 čl. 968
45 Ali vidi čl. 10. ---Članak 10.
Rezerve
1. Svaka država može u trenutku potpisa, potvrđivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja
Konvenciji, kao i u bilo koje vrijeme nakon toga, staviti rezervu koja se odnosi na pravo da isključi
primjenu ove Konvencije u nekim ili u svim slijedećim slučajevima:
(a) na brod koji nije pomorski;
(b) na brod koji ne vije zastavu države stranke;
(c) na tražbine navedene u članku 1., stavku 1. (s).
2. Država koja je ujedno i država stranka određenog ugovora o unutrašnjoj plovidbi, može
prigodom potpisa, potvrđivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji, izjaviti da odredbe o
nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka sadržane u takvim ugovorima imaju prednost u odnosu
na odredbe sadržane u članku 7. ove Konvencije.
32
1952. i ne dozvoljava zaustavljanje ako je za
tražbinu odgovoran na pr. time-charterer ili voyage-
charterer.46
IV).
Konvencija 1999 čl. 6. uvodi u odredbe i pojam
“Zaštite vlasnika i zakupoprimatelja zaustavljenih brodova”,
čega u Konvenciji 1952 nije bilo, ali vidi čl. 318. OZ.
V).
Po mom mišljenju, možda je, u vezi sa temom ovog
eseja, najvažnja nova odredba u čl.7.:
K.1999 Članak 7.
Nadležnost u postupku o predmetu spora
1. Sudovi države u kojoj je provedeno
zaustavljanje ili je dano osiguranje radi
ishođenja oslobađanja broda nadležni su za
odlučivanje o predmetu spora, osim ako se stranke
valjano sporazumiju ili su se ranije valjano
sporazumjele da spor iznesu pred sud druge države
koji prihvati nadležnost, ili pred arbitražu.
2. Bez obzira na odredbe stavka 1. ovoga
članka, sudovi države u kojoj je provedeno
zaustavljanje ili je dano osiguranje radi
ishođenja oslobađanja broda mogu odbiti takvu
nadležnost ako je to dopušteno prema pravu te
države i ako sud u drugoj državi prihvati
nadležnost.
3. U slučajevima kada sud države u kojoj je
provedeno zaustavljanje ili je dano osiguranje
radi ishođenja oslobađanja broda:
(a) nije nadležan za odlučivanje o predmetu
spora; ili
(b) odbije nadležnost u skladu s odredbama
stavka 2. ovoga članka,taj sud može, a na zahtjev
mora, odrediti rok u kojem predlagatelj
46 Nije dakle prihvaćen izraz iz Pomorskog zakonika:.«...koji iskorištava brod....«-čl.248. vidi i čl.
954.
33
osiguranja mora pokrenuti postupak pred
nadležnim sudom ili arbitražnim sudom.
4. Ako postupak ne bude pokrenut u roku koji
je odredio sud u skladu sa stavkom 3. ovoga
članka, na zahtjev će se odrediti oslobađanje
zaustavljenoga broda ili danoga osiguranja.
5. Ako postupak bude pokrenut u roku koji je
odredio sud u skladu sa stavkom 3. ovog članka
ili je postupak pred nadležnim sudom ili
arbitražnim sudom u drugoj državi pokrenut bez
takve odluke, svaka konačna odluka u takvom
postupku će se priznati i izvršiti s obzirom na
zaustavljeni brod ili na osiguranje dano radi
ishođenja oslobađanja broda, pod uvjetom:
(a) da je tuženik razumno obaviješten o tome
postupku i da mu je pružena razumna mogućnost da
sudjeluje u postupku kako bi izložio svoju
obranu; i
(b) da takvo priznanje nije u suprotnosti s
javnim poretkom.
6. Ništa u odredbama stavka 5. ovog članka ne
ograničava bilo kakav daljnji učinak koji strana
presuda ili arbitražna odluka proizvode prema
pravu države u kojoj je provedeno zaustavljanje
broda ili je dano osiguranje radi ishođenja
oslobađanja broda.
Ove odredbe, u nekim slučajevma, mijenjaju odredbe
ZPP-a, unose odredbe koj nisu poznate u ZPP itd., a što
se tiče glede nadležnosti dozvoljavaju ugovoranje
stranaka o nadležnosti.
Analiza i komentari ove odredbe K. 1999 čl. 10.
zapravo, gledano sa aktivne strane na taj način nadležnog
suda nisu toliko zanimljivi za brodovlasnika stiglog
broda, koliko su važni za brodovlasnika koji je na
pasivnoj strani.
Mislim da će u praksi nastajati problemi, čim se u
primjeni odredba koristi i pojam “razboritosti”.47
47 st.5.(a)
34
Inače, imam osječaj, da bi moglo doći i do
fishing of competence.
VI).
Konvencija 1999 ima i odredbu o stavljanju rezerva,
koje mogu biti prilično važne i mijenjaju izvjesne odredbe
u samoj konvenciji, od kojih je vrlo važna odredba
st.1.toč.5.
Konvencija 1999 ---Članak 10.
Rezerve
1. Svaka država može u trenutku potpisa,
potvrđivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja
Konvenciji, kao i u bilo koje vrijeme nakon toga,
staviti rezervu koja se odnosi na pravo da
isključi primjenu ove Konvencije u nekim ili u
svim slijedećim slučajevima:
(a) na brod koji nije pomorski;
(b) na brod koji ne vije zastavu države
stranke;
(c) na tražbine navedene u članku 1., stavku
1. (s).
2. Država koja je ujedno i država stranka
određenog ugovora o unutrašnjoj plovidbi, može
prigodom potpisa, potvrđivanja, prihvata,
odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji,
izjaviti da odredbe o nadležnosti, priznanju i
izvršenju sudskih odluka sadržane u takvim
ugovorima imaju prednost u odnosu na odredbe
sadržane u članku 7. ove Konvencije.
VII).
Obzirom na relativn mali broj država članica,
potaviti će se pitanje da stranke mogu ugovarati primjenu
Konvencija 1999 i smatram da bi takav uglavak obavezivao i
brod koji vije zastavu R. Hrvatske, temeljem čl. 973.
Čl..973
»Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima
primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale.”
35
DIO 7
STRANKE U POSTUPKU
PRIVREMENE MJERE ZAUSTAVLJANJA
(ČL. 953) I OPRAVDANJA (ČL. 958)
U slučaju zaustavljanja broda od strane vjerovnika
protiv svoje ugovorne stranke koja je brodovlasnik,
temeljem pomorske tražbine iz čl. 953, ili privilegija iz
čl. 241.,te neke druge odredbe izvjesne međunarodne
konvencije, pitanje stranaka u postupku privremene mjere
nije komplicirano .
Druga je situacija ako je predlagatelj doduše
vjerovnik, ali njegov ugovorni dužnik nije brodovlasnik,
nego je neka treća osoba, koja vjerojatno na neki način
»iskorištava« brod48, a koja je vezana sa brodovlasnikom
drugim plovidbenim ugovorm.
Ova činjenica proizlazi već i iz odredbe Pomorskog
zakonika o pojmu »priilegij« u čl. 241.st.1. koji glasi:
« Svaka od slijedećih tražbina prema
-zakupcu ili
-brodaru « itd.
Dakle tražbina prema zakupcu i sl.,osigurana je
pomorskim privilegijem prema brodu, što praktički znači
brodovlasniku. Da li obuhvaća samo prvu „generaciju“
zakupoprimatelja ili i one daljne u „nizu“ nije jasno
određeno, ali izraz „iskorištava“ očito znači da se
primjenjuje i na daljnje osobe kako određuje:.
Čl. 248
Odredbe ovoga Zakonika o privilegijama na brodu
primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja
nije vlasnik broda,...........
48 Zakupoprimatelj, charterer, i sl.čl. 248.
36
Svakako je u ovoj odredbi najvažnija riječ
:”ISKORIŠTAVA”. Dakle, može se smatrati prema ovim dvima
stilizacijama, da dolaze također u obzir: bare boat
charterer, time-charterer, svi sub-chartereri, sub-sub-
chartereri itd., voyage-charterer, time-charterer, itd
jedan za drugim. 49Praktički u Pomorskom zakoniku nema
ograničenja u pogledu korištenja broda,50 od strane
daljnjih sub-charterera i sl.
Također i prema „brodaru“, (štogod taj pojam
znači51), a o čemu postoje velika tumačenja, uključujući i
stajališta da pojam „brodar“ uopće nije potreban. Međutim
obzirom na širinu obuhvaćanja osoba koje „iskorištavaju“
brod, problem i razmatranje izraza „brodar“ ovdje je
izostavljen.
Slučaj br..1
A). Član posade, može biti u radnom odnosu sa:
i). brodovlasnikom
ii). zakupoprimateljem
iii). sa Crewing Agencijom „X“, koja je u
ugovornom odnosu sa , najčešće, zakupoprimateljem, tako da
član posade prima plaću od Agencije „X“, a agencija
naknadu od svoje ugovorne stranke
B).Nije sporna aktivna legitimacija člana posade.
C). U slučaju pod gore iii). član posade je u
ugovornom odnosu sa Agencijom „X“, koja bi bila pasivno
legitimirana iz međusobnom ugovora. Međutim, naznačujući
Agenciju „X“, protustrankom u postupku zaustavljanja
broda, očito je nekorisno jer je promašena svrha postupka
49 Vidi Konvencija 1999.
50 Čini se da bi, tako dugo, dok je brod upisan u upisnik, pa makar se koristi kao skladište,
restoran, garaža,bolnica itd., mogli nastati privilegiji.
51 Filipović,V.,Zašto nam više ne treba ''brodar'' u Pomorskom zakoniku ? : Zbornik Pravnog
fakulteta u Zagrebu. God. 56, Posebni broj (2006). - str. 555-565., Ivković,Pojmovi - brodar, carrier,
vozar, prijevoznik - plovidbenog prava u svjetlu međunarodnih multilateralnih konvencija 1998.
37
koja ne vodi do prodaje broda. Međutim
naznačujući kao protustranku brodovlasnika, čini se da
također vodi do promašene pasivne legitimacije, jer između
njih nema ugovornog odnosa, niti Agencija „X“,
„iskorištava“ brod u plovidbene svrhe. Drugim riječima
nema tražbine, osim silom materijalnog zakona koji, kao da
ne vodi brigu o postupovnom zakonu.
Daljni navodi su spekulativnog karaktera, nekako
kao vapijući nekom izumu koji bi zamjenio postupak in rem.
Da li je u takovom slučaju došlo do solidarnosti
između brodovlasnika i Agencije „X“? Može se postaviti
pitanje da li se može navesti i Agenciju „X“ i
brodovlasnika, kao solidarne dužnike?
Doktrina nije jedinstvena, ima mišljenja da postoji
katkada solidarnost glede privilegija, to je naročito
često, recimo kod sudara. Judikatura je također raznolika,
osim one gdje postoji tužba in rem., u kojoj je situacija
jasnija. Brod je pasivno legitimiran, a brodovlasniku je
slobodno odlučiti da li će se uopće javiti ili neće. Bez
obzira na brodovlasnika brod može biti “osuđen” i prodan.
Čini se da prema odredbama do prodaje broda može
doći samo ako je pasivno legitimiran brodovlasnik.
Da li će i ako da, na koji način, uklopiti
brodovlasnika i Agenciju “X” u postupak, ili paralelno
dignuti tužbu protiv oba što, u slučaju, ako brod nije
zaustavljen u R.Hrvatskloj gdje nije i Agencija “X”
predstavlja veliki problem. Tada je situacija slijedeća:
brod je u mjesnoj i stvarnoj nadležnosti suda koji je
zaustavio brod a Agencija “X” je izvan. Dostava rješenja
je omogućena, barem najčešće zapovjedniku broda)52, dok
je dostava izvan R.Hrvatske komplicirana.
Ne ulazeći ovdje u detalje, takav postupak je, u
glavnom, bio zadovoljavajući, sa stajališta privilegiranog
vjerovnika.
52 Dostava zapovjedniku ,može biti upitna, na pr. u slučaju »«bare boat charter-a« kod kojeg je
sva posada, uključivši i zapovjednika u ugovoru o radu sa «bare boat charter-erom«, a ne sa
brodovlasnikom. Moglo bi se međutim tumačiti da zapovjednik uvijek predstavlja brodovlasnika, pa
makar jei u radnom odnosu sa chartererom. Notorno je da se je u praksi tako postupalo.
38
S druge strane brodovlasnik je također
nalazio rješenja bilo korištenjem usluga P&I klubova,
banaka i slično.
Međutim brodovlasnik koji je morao naći rješenje,
nije raščistio svoje odnose sa ugovornim dužnikom
privilegiranog vjerovnika, obično, čarterera jedne ili
druge vrste, imajući doduše regres.
DIO 8
POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJ
AKTIVNA I PASIVNA LEGITIMACIJA
Kao i u svakom sudskom postupku pojavljuje se
problem aktivne i pasivne legitimacija, koji se kod
pomorskih tražbina, po mom mišljenju, naročito kada se
radi o privilegijima može jako zakomplicirati.
Prije pokušaja postavljanja problema i pokušaja
pronalaženja rješenja za iste, potrebno je naglasiti
ponovno da općenito:
A).ne postoji jednoobraznost između pomorskih
tražbina i privilegija
B).ne postoji jednoobraznost niti u odredbama raznih
država pa niti u međunarodnim konvencijama uz dodatnu
mogućnost postojanja stajališta common law-a u državama
gdje se presedani poštuju, a niti u judikaturi i doktrini.
C).postoje i u Pomorskom zakoniku pravne bitne
razlike između pomorskih tražbina ( čl. 951 i sl.) i
privilegija (čl. 241 i sl.).
U najkraćim crtama razlike su slijedeće:
Pomorska tražbina je tražbina prava, dok je
privilegij tražbina stvarnog pravo (čl. 241. i sl.) sa
izvjesnom posebnošću tj. bez posjeda.
Tražbina kod prodaje broda ne slijedi brod, dok
privilegij slijedi brod (čl.243).
39
Tražbina se može primjeniti i na sister-ship
(čl.954.). Za privilegij na sister shipu takove odredbe
nema. Konzekvencije su bitne što je vidljivo na prvi
pogled. Nije sigurno da ne postoje i pravni sistemi gdje
se i za privilegij može zaustaviti sister-ship. Međutim ta
odredba može prouzrokovati izvjesne sumnje. Privilegij je
odredbom čl. 953.st.2. izjednačen sa pom.tražbinom pa bi u
takovom slučaju vjerojatno došlo i do primjene odredbe č.
954.st.2.53
Tražbina zastaruje, privilegij »prestaje« (čl.249).
Privilegij prestankom ostaje kao tražbina (čl. 249).
Smatram da se odredbe o mjerodavnom pravu ne
primjenjuju na tražbine, dok se primjenjuju na privilegije
jer su privilegiji stvarno pravo, barem što se tiče
slučajeva kod kojih se primjenjuje Pomorski zakonik. Ovo
mišljenje može biti sporno jer odredbe o mjerodavnom pravu
određuje u čl. 969. da se primjenjuje pravo države čiju
državnu pripadnost brod ima (čl.969).54
Zanimljivo je da se u čl. 954 pojavljuju odredbe o
mjerodavnom pravu glede primjene i na slučajeve kada se
zaustavljanje traži radi privilegija, hipoteke i hipoteci
sličnim sredstvima na stranom brodu.O tome više kasnije.
Član 969. odnosi se na stvarna prava.
Pomorski zakonik u čl. 841. glede tražbina upućuje
na Ovršni zakon i na sudsku nadležnost.
Kada se radi o primjeni čl. 953.st.2. tj. o
privilegiju, postavlja se pitanje da li se, u slučaju
stranog broda, pitanje o pravnoj vrijednosti privilegija
osniva na odredbi čl. 954. ili na odredbi čl.969.st.1.t.2.
53 Ako bi se htjelo i dalje razčanjvat moglo i se postavitipitanje, da li predlagatelj mora izričito
navesti da svoj prijedlog temelji na takovom privilegiju, ili bi tu činjenicu morao sud primjenti po
službenoj dužnosti.
54 Ovdje moram istaknuti kako Pomorski zakonik koristi ovdje i izaraz »brodar«, koji, koliko je
meni poznato ne postoji nigdje, a sve je veća tendencija kod nas da se taj pojam izbaci iz Pomorskog
zakonika. Vidi čl. 248 i. čl. 954.
40
POMORSKE TRAŽBINE
AKTIVNA LEGITIMACIJA
Aktivnu legitimaciju ima vjerovnik, koji je mora
dokazati.
PASIVNA LEGITMACIJA
Za razjašnjenje treba napomenuti da se tokom
postupka privremene mjere pojavljuju dvije faze, a do
sudske ovrhe i tri.:
A). prijedlog
B). postupak za opravdanje (čl. 958). 55 nakon
kojega eventualno postupak sudske ovrhe.
C). sudska ovrha
MOGUĆNOSTI
Prva mogućnost:
Vjerovnik nastupa samo protiv vlasnika broda. Čini
se da nema bitnih problema glede postupka.56
Razlike se mogu pojaviti kada se radi o stranom
brodu, pa čak i kada se pojavi slučaj broda na kojeg se
primjenjuje Pomorski zakonik ali je na brodu i jedan
privilegij stranog prava, koji je opteretio brod temeljem
tamošnjeg stranog prava, a što se ocjenjuje korištenjem
odredbi Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu.
Druga mogućnost:
Vjerovnik nastupa protiv osobe koja nije vlasnik
broda, ali je vjerovnik u pravnom odnosu sa tom osobom iz
kojeg crpi svoje potraživanje. Prema odredbama ZPP-a i
55 Interesantno je da kao dokaz za pokretanje postupka oprvdanja može se koristi pokretanje
ovršnog postupka., što bi značilo da je moguće provesti postupak prije zaustavljanja broda i dostigbnuti
pravomoćnost presude i dokazati da je uloženo zahtjev za ovrhu, a broda nema jer se tek sada traži. Nije
naime tako jednostavno zamislti da bi se u roku od 15 dana od rješenja o privremenoj mjeri, moglo
provesti sve potrebo za pokretanje ovršnog postupka.
56 Eventualni problem je dostava rješenja, ali se to likvidira dostavom zapovjedniku.
41
sl., to bi se smatralo promašenom pasivnom
legitimacijom. Čini se da u Pomorskom zakoniku nema
odredbe koja bi to dozvoljavala, iako bi u slučaju
privilegija to bilo vjerojatno sporno, a može biti i
ovdje.57
Ovdje, kod pomorskih tražbina se postavlja pitanje
da li odredba Pomorskog zakonika čl. 954.st.4. eventualno
to omogućuje.
Članak 954.
(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja
neke od tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog
Zakonika, može biti zaustavljen bilo koji brod
koji je u vrijeme podnošenja prijedloga u
vlasništvu osobnog dužnika.
(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1.
ovoga članka, smatra se osoba koja, prema
odredbama mjerodavnog prava, odgovara za tražbinu
radi koje se traži zaustavljanje broda, a u
vrijeme nastanka tražbine bila je u svojstvu
vlasnika, brodara, naručitelja ili zakupnika
broda u svezi s kojim je nastala tražbina.
(3) Radi ostvarenja pomorskog privilegija ili
hipoteke na brodu ili hipoteci sličnih sredstava
osiguranja stranog prava, kao i radi ostvarenja
zahtjeva koji se tiče vlasništva na brodu, može
se zaustaviti samo brod na koji se dotični
privilegij, hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.
(4) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja
pomorskog privilegija ili hipoteke, ili hipoteci
sličnog sredstva osiguranja stranog prava i bez
obzira je li u vrijeme podnošenja prijedloga brod
u vlasništvu osobnog dužnika dotični brod može
biti zaustavljen sve dok je opterećen tim
pomorskim privilegijem odnosno hipotekom, te
hipoteci sličnim sredstvom osiguranja stranog
prava.
KOMENTAR :
Ad st.1. radi se t.zv. sister-ship brodu.
Ad st.2. Odredba traži četiri uvjeta:
57 Vidi dalje kod privilegija.
42
a). odgovornost za tražbinu
b). svojstvo i).vlasnika, ii).brodara,
iii).naručitelja ili iv). zakupnika. Glede i). vlasnika
nije promašena pasivna legitimacija ali je pitanje da li
je vlasnik dužnik za potraživanje koje je predmet
spora.Međutim ovo je odredba o pravu, ali ne daje odredbu
o postupovnom pravu, o pasivnoj legitimaciji. Drugim
riječima ukoliko se ova odredba ne smatra odredbom
postupovnog prava o pasivnoj legitimaciji, zahtjev protiv
iii).naručitelja i pod iv). zakupnika bio bi promašena
legitimacija u pogledu zaustavljanja broda i tužbe zbog
opravdanja privremene mjere. Glede ii). za brodara
situacija nije jasna već i zbog poznate činjenice da je
doktrina neprijateljski okrenuta prema pojmu »brodar«.
c). da se svojstvo navedeno pod b). osniva
na »mjerodavnom pravu« čime ova odredba rješava situaciju
koja se odnosi na mjerodavno pravo, dakle može se raditi o
stranom pravu, zakonu, konvenciji, presedanu i sl., tj. o
nečemu što se tek može utvrditi primjenom nekog drugog
prava, svakako vrlo teška situacija u postupku privremenem
mjere obzirom na brzinu te mjere.
e). mislim da se odredba st.2. ne
primjenjuje na spor u kojem se koristi isključivo Pomorski
zakonik a ne mjerodavno pravo. Odredba se čini loše
pozicionirana, jer utvrđivanje mjerodavnog prava Pomorski
zakonik određuje u čl. 967 i sl.,
f). Pošto st.2. specificira osobe situacija
je još zapletenija u pogledu mjerodavnog prava.
g). pod mjerodavnim pravom može se raditi o
stranom pravu, zakonu, konvenciji, presedanu i sl.,
h). da se radi o brodu u svezi s kojim je
nastala tražbina.
i). svakako bilo bi ekstremno nategnuto da
se smatra da je odredba čl. 954. odredba koja indirektno
slobodoumnim tumačenjem daruje pravo direktne mogućnosti
adresiranja podneska i/ili tužbe za opravdanje protiv
brodovlasnika, koji je treća vanugovorna osoba različita
od vjerovnika i dužnika a koje odredba imenuje kao :
»....... brodara, naručitelja ili zakupnika broda....«.
j). obzirom na činjenicu da se sve više i
više u praksi pojavljuju brodarski ugovori i zakupi u
kojim se pojavljuju i više nego jedan pod-naručitelj,
43
zakupnik, pa bi u nekim slučajevima trebalo na
pasivnoj strani poredati »niz« pod-ugovatatelja.
ad st.3. Tipična odredba za mjerodavno pravo.
ad st.4. Također se odnosi na strano pravo. Imam
utisak da je, na neki način, ova odredba ili u suprotnosti
sa odredbom čl. 968. ili se mora zajedno ležerno tumačiti.
Naime privilegij može biti osnova za privremenu mjeru po
čl. 953.st.2. i budući je privilegij stvarno pravo, onda
bi ga trebalo tumačiti po odrebi čl. 968.st.1.toč.2.. jer
je nekako nelogično da isti pojam, kada se koristi kao
pom. tražbina ima jedan tretman a kada kao privilegij na
stranom brodu na drugi način.
Treća mogućnost
Treća je mogućnost da se na pasivnoj strani naniza
imena dužnika i brodovlasnika, a po potrebi i »niz« sub-
stranaka, koji su u ugovornom odnosu sa brodovlasnikom
odnosno međusobno.
Obzirom da se u tom pogledu postupka glede pomorskog
privilegija pojavljuje ista situacija kao i kod pomorske
tražbine upućujem na navode kod privilegija.
Postavlja se nekoliko pitanja procesualne naravi.
Privilegiji mogu nastajati iz ugovornih i
vanugovornih odnosa, ali će se ovdje razmatrati ugovorne
odnose jer vanugovornih ima previše i vrlo različitih.
Treba napomenuti da ZPP. ima odredaba koje bi se,
eventualno mogle primijeniti na slučaj privilegija.
Pomorski zakonik određuje da privilegij pripada osobi
privilegiranog vjerovnika,koja, u izvjesnim slučajevima
nastanka privilegija, nema aktivne legitimacije protiv
brodovlasnika, jer je ugovorni odnos privilegiranog
vjerovnika, sklopljen sa osobom koja »iskorištava brod«,
pa je prema tome za taj ugovorni odnos brodovlasnik,
treća osoba.
Radi se o procesnoj legitimaciji. Kada je tužen
direktno brodovlasnik, tada predlagatelj/tužitelj58 mora
58 ZPP.čl.7. « Članak 7.
44
prije upuštanja u meritorno raspravljanje pokazati
i učiniti vjerojatnim da je ovlašten za pokretanje
konkretne parnice u odnosu na konkretnog
tuženika/brodovlasnika. Tužitelj je dakle osim dokazivanja
svoje aktivne legitimacije dužan učiniti vjerojatnim i
pasivnu legitimaciju tj. da je baš tuženi brodovlasnik
ona osoba protiv koje mora voditi parnicu i da postoji
pasivna legitimacija, a na što ima pravo odredbom
Pomorskog zakonika čl.241.- 252., jer, jednostavno, ne
može tužiti brod!
Drugim riječima predlagatelj/tužitelj će moći
dokazivati pasivnu legitimaciju brodovlasnika jednostavno,
dokazavši da je brod vlasništvo protustranke/tuženog i
pozivajući se na odredbu Pomorskog zakonika u čl. 241. da
je odgovoran “brod”.
Praktično, dokazati da je brod vlasništvo
protustranke/tuženog i nije tako jednostavno, jer brod
može isploviti iz luke vrlo brzo.59
Tužitelj pak ima pravo na zaštitu njegovih prava za
koje, u slučaju pomorskog privilegija, ima zakonski
»titulus« prema »brodu«.
Ako sud nađe da jedna od legitimacija nije dokazana
tužba nema osnova.
Glede porijekla legitimacije, čini se da ima 2.
grupe:
II.---vanugovorne
U svakoj grupi mogu biti
(1).Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima
se utvrđuju te činjenice.
(2).Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu
predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati
(članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.
(3). Sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana
mogućnost da se izjasne.
59 Ako jebrod u charteru na agenta se o braća charterer, podaci iz novima, časopisa itd. ne bi
trebali bitiprihvaćeni od suda itd.
45
A) za privilegije
B) za pomorske tražbine
U I.grupi, je slučaj kada je privilegirani vjerovnik
imao ugovorni ili vanugovorni60 kontakt sa brodovlasnikom
i tada se praktički radi o dvije stranke: privilegirani
vjerovnik i brodovlasnik.
Čini se da ovdje nema problema.
U II. grupi se pojavljuju tri ili (više) osoba i to:
1). a).brodovlasnik
b).TREĆA OSOBA - privilegirani vjerovnik61.
c).osoba koja »iskorištava« brod(čl. 248)62
Polazeći od situacije kada se ulaže prijedlog za
zaustavljanje, praktički skoro jednaki se problemi
javljaju također i u slučaju postupka za opravdanje
privremene mjere (čl. 958).
U ovoj grupi ima, čini se, mnogo problema.63
i). Brod ne može biti stranka u postupku.
ii).U većini slučajeva aktivnu legitimaciju ima
privilegirani vjerovnik odnosno vjerovnik pomorske
tražbine.
iii). pasivno je legitimaran ili : - na strani broda
:brodovlasnik ili samo temeljem odredbe »brodovlasnikova
ugovorna osoba« koja »iskorištava« brod i eventualno
daljnji sub-chartereri,ili, što je upitno, obadva te
dodatno , eventualno i još daljnji sub-sub- chartereri a
često postoji i niz sub-charterera.
60 U slučaju sudara i slično.
61 Najčešće dobavljač, spašavatelj, u slučaki smrti , ozliede, i slično.(čl. 241. i čl.953.
62 koja je brodovlasnikova ugovorna stranka
63 Ističem da je situacija u praksi dosta neujednačena !
46
PASIVNA LEGITIMACIJA nastavak
VANUGOVORNI ODNOSi
Čini se da bi u vanugovornom odnosu brodovlasnik
bio skoro uvijek pasivno legitimiran, iako nije nemoguće
da se i kod kakove druge situacije radi o vanugovornom
odnosu ili da brodovlasnik nije pasivno legitimiran, što
je questio facti,.
UGOVORNI ODNOSi
U slučaju privilegija odnosno pomorske tražbine iz
ugovornog odnosa brodovlasnik može biti odgovoran.
Varijante kod pasivne legitimacije iz privilegija
odnosno pomorske tražbine iz ugovornog odnosa.
PRVA VARIJATNA:
Samo brod - ili samo brodovlasnik - promašena
pasivna legitimacija. Gledano strogo legalistički pasivno
je legitimiran samo ugovorna stranka koja je u ugovoru sa
privilegiranim vjerovnikom .
Ako bi se smatralo da odredba Pomorskog zakonika u
čl. 241. i 953. silom zakona znači odgovornost
»brodovlasnika« i u procesualnom smislu, ili ako bi se
dodala odredba u Pomorskom zakoniku da kada se “brod”
(stvar) u zakonu čini odgovornim da je to dovoljno da se
pod time podrazujieva brodovlasnika tada bi brodovlasnik
mogao biti smatran kao pasivno legitimiranim.
Treba međutim praviti razliku između situacije za
privilegij i situacije za pomorsku tražbinu jer su svi
slučajevi čl. 953., osim st.1.toč. 1.,2.,(eventualno 3.)
tražbine, za koje je odgovoran brodovlasnik. Možda
odredba u st.2. glede privilegija i hipoteke i sl.
proširuje problem, ali ako se bi smatralo da spomenuta
zakonska odredba predstavlja dokaz za pasivnu legitimaciju
onda bi se to moglo, eventualno, primijeniti i tu.
Nije ovdje mjesto raspravljati o zastari/prestanku
jer tražbina iz čl. 953. ima zastaru a privilegij ima
47
»“prestanak”« koji je oštro definiran 64. Po mojem
to bi značilo da iako je po odredbi st.2. tražbina
izjednačena sa privilegijem, glede zastare/»prestanka«
ako je privilegij prestao, ne može poslužiti više kao
tražbina, jer nakon 1. godine nije više privilegij, osim
ako je istovremeno i tražbina i privlegij. Dakle, mislim,
da nije bitno da je “bio” privilegij nego mora biti u
času zaustavljanja broda.
Odredba čl.954.st.4. ima i veliko značenje za
odredbe o privilegijima (č. 219.- i sl, te čl. 241. i sl.)
Samo usput: kod pomorske tražbine koja nije ujedno i
privilegij pasivna legitimacija određuje se prema ZPP.
DRUGA VARIJANTA:
Možda je problematično reći da zbog odredbe o
privilegiji na »brodu«, u slučaju sticanja tražbine od
strane privilegiranog vjerovnika prema njegovoj ugovornoj
osobi koja je osoba koja »iskorištava« brod (dakle
ugovorna osoba, direktno/ili uslijed sub-ugovora) postoji
solidarna odgovornost. Pravno je to možda teško, ali
odredbom Pomorskog zakonika činjenično to jeste.
SOLIDARNOST
U stvari, činjenica da se u Pomorskom zakoniku
određuje odgovornost »broda«, dakle jedne pokretne stvari 65a da stvar ne može biti stranka u sudskom postupku,
traži zapravo, da se nađe neko rješenje tog problema, koje
je nastalo, vjerojatno, jer se je Pomorski zakonik
formulirao, u pogledu privilegija, po postojećoj praksi u
tradiciji i postojećim davnim odredbama u pomorstvu, kada
su sve operacije u vezi sa brodovima i ostalim elementima,
koji su danas specificirani kao privilegij, bili mnogo
jednostavniji.66
64 Zastara i prestanak bi se u sčlučaju stranog broda i primjene stranih odredbi i te kako
zakompliciralo situaicju, ali na pr. kod Konvencije 1952, koje je i R. Htrvatska članica primjena
konvencije obavezna.
65 čl.208.
66 Detaljnije : Ivković,Pomorski privilegiji na brodu, 2007str.1 - 3. Da li je dakle Pomorski
zakonik prihvatio pojam “broda” kao fizičke ili pravne osobe ?
48
Čini se da bi zamjenom riječi »brod«
uvođenjem riječi »brodovlasnik« u svim odredbama o
privilegjima i pomorskim tražbinama, gdje se koristi izraz
»brod« problem bio bi najvjerojatnije riješen .
Tako na pr. u čl. 241., određuje se :« Svaka od
slijedećih tražbina prema vlasniku zakupcu ili brodaru broda..........” pa nastavlja :”....osigurana je pomorskim privilegijem ..........na onom brodu.............”. drugim riječima očito je da je tražbina prema osobi
vlasniku, a za privilegij odgovara brod, iako je
privilegij, zapravo, porijeklom : tražbina.
Činjenica je da se brod tretira u nekim slučajevima
skoro kao nekretnina odnosno stvar67 - pokretnina a
drugdje kao živo biće 68, ali i nakon upisa promjene
odgovoran postaje zapravo novi vlasnik. Ne koristi se
nigdje u odredbama da će se smatrati da za hipoteku
odgovara »brod«.
U čl. 244. se je moralo spomenuti »vlasnika« jer
brod nije ugovorna osoba iz ugovora o osiguranju.
Zbog takove stilizacije, Pomorski zakonik mora se
služiti i bezličnim konstrukcijama, kao na pr. u čl. 955.
:«....ako bude dano jamstvo koje prihvati predlagatelj osiguranja......«, a
teško je zamisliti da bi „brod“ dao jamstvo.
S druge strane Pomorski zakonik je prisiljen da ipak
mora spomenuti vlasnika kao na pr. u odredbama o
odgovornosti »brodara« (čl.386) i sl.69
Mislim da se može reći da je Pomorski zakonik što se
tiče odredaba na pr. Zakona o parničnom postupku,
neusklađen. Činjenica je međutim da se i u ovakvom stanju,
brodovi zaustavljanju i oslobađaju itd. Ipak bi se možda
trebalo to nekako urediti.
Kako je već spomenuto postoje dvije sudske odluke o
problemu solidarnosti međutim odluke iz perioda Pomorskog
zakonika 1994. a osim toga uopće nije spomenuto da bi se
67 čl.243.
68 imenica ženskog roda u engkeskom i za nju se korisiti zamjenica »she« kada se opisuje.
69 Ipak je u čl. 386.st.1. morao pridodati i :«,,,Brodar /što za potrrebe ovog dijela uključuje i
vlasnika broda......«
49
radilo o privilegiju, već samo o tražbini a te
sakako ne bi bile u solidarnosti.
Odluke su publicirane u PPP- god.41., br.156,
Zagreb, 2002, str. 122. i u PPP.god.39.br.155-154, Zagreb
1997, str.174.,J.Marin,
POSTAVLJA SE SAMO PO SEBI PITANJE?
Da li bi se mogla naći formulacija koja bi spasila
dilemu odn. odredbu u Pomorskom zakoniku u odnosu na
ZPP?
Na primjer odredba:
»Kada je spomenut »brod« u vezi sa odredbama koje se mogu primjeniti samo na osobe ( fizičke i/ili pravne osobe) u tim slučajevima se za prava i obaveze, smatra da se ta odredba odnosi na osobu, koja je u izvjesnom i određenom pravnom odnosu prema brodu.«
ili
»Odredbe koje se odnose na »brod«, a koje se može izvršiti samo od osobe, koja ima prava i obaveze u vezi sa brodom, primjeniti će se na osobu.«
ili
»Kada je u odredbi naveden »brod«, ta se odredba
primjenjuje na fizičku ili pravnu osobu, koja je u
izvjesnom odnosno određenom pravnom odnosu sa brodom«
ili
»Kada se odredba odnosi na »brod« ta se odredba primjenjuje na fizičke
ili pravne osobe, koje su u pravnom odnosu sa brodom kao :VLASNIK;
ZAKUPAC; BRODAR; POSLOVOĐA ILI POSLODAVAC I.........«. --- NB:
nabrajanje je preuzeto iz čl. 241., ali definitivno nije sveobuhvatno.
Možda bi se moglo još nadodati :« i ostalim slučajevima kada je osoba
u pravnom odnosu sa ili prema brodu.« Ili ubaciti i pojam
»iskorištavatelja”.70
TREĆA VARIJANTA
70 Izarz »»iskorištavatelj« ima nekako negativan prizvuk
50
Zakon o parničnom postupku u čl. 197. daje
mogućnost predlagatelju/tužitelji-privilegiranom
vjerovniku da bi se prijedlog i/ili tužba za opravdanje,
formulirao onamo da zahtjev bude prihvaćen prema
slijedećem, ako bude pravomoćno odbijen prema onome koji
je u prijedlogu/tužbi naveden prije njega.
Ako bi se to upotrebilo već u prijedlogu za
zaustavljanje, pa je prijedlog pravomoćno odbijen,
najvjerojatnije bi prošla 1. godina do pravomoćnosti, pa
bi nastala činjenica da brod nije zaustavljen, dakle da je
nastupio »“prestanak”« glede privilegija. Ostaje otvoreno
pitanje utvrđivanja rokova da li i za zastaru za pomorske
tražbine?
Dakle, ako bi tražbina i privilegij bili isti onda
bi privilegij “prestao” a pomorska tražbina bi eventualno
još ostala.
Bitno je da dakle koga staviti ispred i koga iza.71
ČETVRTA VARIJANTA
U slučaju da predlagatelj i/ili tužitelj navede samo
jednu protivnu osobu, recimo brodovlasnika, postoji
mogućnost da brodovlasnik obavijesti treću osobu,
konkretno osobu koja »iskorištava« brod. (ZPP.čl.211).
PETA VARIJANTA
Privilegirani vjerovnik bi mogao postaviti i zahtjev
da se donese i odluka kojom se utvrđuje odnos između
zainteresiranih stranaka, temeljem ZPP. čl. 188., ali
vjerojatno ne bi imao poseban razlog za to jer ne daje
konačno ješenje.
Pokušavajući naći na neki način nešto što bi
općenito važilo za te razlike, izleda da postoje
slijedeće razlike:
JEDAN SlUČAJ
Privilegirani vjerovnik može biti, i najčešće jeste,
osoba koja nije stranka iz pomorskog ugovora o brodu. On
je stranka koja je najvjerojatnije, koja je sklopila
71 Vidi dalje Dio Suparničarstvo.
51
ugovor sa nekom trećom osobom, vjerojatno
»iskorištavateljem« i ima, postupovno gledajući, aktivnu
legitimaciju, iz takovog ugovora, najčešće, ugovora o
isporuci ili usluzi i sl., ali prema svojoj ugovornoj
stranci. Ako ta stranka nije brodovlasnik, očito po ZPP.
nema aktivnu legitimaciju prema brodovlasniku, jer je za
privilegiranog vjerovnika brodovlasnik jedna druga “treća
osoba”.
Kada se radi o privilegijima pitanje pasivne
legitimacije je, za naše poimanje prava, dosta sporno.
Brod je vlasništvo pa postupak, prijedlog, tužba, ne može
kod nas biti in rem, dakle nije prihvatljiva ako nije
upravljena protiv pravne ili fizičke osobe. Sporno je ako
ta osoba nije u nekoj pravnoj vezi sa privilegiranim
vjerovnikom.
S druge strane, pasivno može inače biti legitimiran
dužnik, iz ugovornog ili vanugovornog odnosa, ali on, taj
dužnik, ne može biti pasivno legitimiran kada se radi o
brodu 72,kao da je i on brod i on ne može ”predstavljati”
brod, osim ako nije brodovlasnik. Brodovlasnik ne može
biti pasivno legitimiran ako nije dužnik iz odnosa koji je
imao privilegirani vjerovnik sa svojim ugovornim dužnikom,
trećom osobom.
Ne vjerujem da se može prihvatiti da brodovlasnik
(kao osoba pravna ili fizička)odgovara za tražbinu iz
ugovora u kojem nije stranka i da se zbog toga ne može
prihvatiti da brodovlasnik bude pasivno legitimniran, ako
je za njega privilegirani vjerovnik treća osoba. Ako je
ovo ispravan zaključak, onda pomorska tražbina, za razliku
od privilegija ne daje takovo pravo, osim ako odgovara
detaljnim uvjetima i iz čl.954. I u slučaju ako se
privilegirani vjerovnik poziva na odredbu čl. 953.st.273.
odnosno čl. 954. jer da se radi o privilegiju, ako je
prošlo više od 1. godine, privilegij više ne postoji,
međutim i ta odredba ne rješava pitanje pasivne
legitimcije odnosno “broda”!
Jedna varijatna praktično gledajući, čini se da bi
za slučaj kada je privilegij osnov za postupak, trebalo
kao pasivno legitimiranog označiti pod 1. brodovlasnika, a
pod 2. ugovornog dužnika iz ugovora koji je osnov za
72 Ostavljam po strani praksu !
73 Vidi Dio Tabela II.
52
privilegij.74
Uz to, aktivno legitimiran
(predlagatelj/tužitelj itd.) morao bi pružiti dokaze75 o
ugovornom odnosu sa svojom ugovornom protustrankom -
dužnikom čime bi se situacija pojednostavila. Međutim
morao bi pružiti dokaze da je 2. protustranka/tuženi u
pravnom odnosu sa brodovlasnikom. Čini se naime, da
budući niti zakon niti konvencije ne zahtjevaju da
brodovlasnik (jedini koji može biti pasivno legitimiran)
ima pojma ili bilo išta zna, o porijeklu privilegija pa
se on ne može izjasniti niti u pravcu da li je
privilegirani vjerovnik, u nekom ugovornom ili
vanugovornom odnosu sa dužnikom (chartererom, sub-
chartererom, itd., odnosno osobom koja “iskorištava”
brod.)76 Razmatrajući ovako, utisak je još jači, kada se
uzme u obzir obaveza o ulaganju tužbe na opravdanje
privremene mjere77 u roku od 15 dana. Čak ako bi se, na
neki način prihvatilo, da se može zatražiti privremenu
mjeru naznačujući samo »iskorištavatelja«, postupak za
opravdanje se ne bi moglo uperiti protiv brodovlasnika.
Rok od 15 dana je rok78 i prema dikciji odredbe
računa se od »određenja«. Smatram da je to zakonski
objektivni peremptorni (prekluzivni) rok, koji se računa
od nastupanja relevantne činjenice nezavisno od
subjektivnog saznanja ovlaštenih osoba za tu činjenicu. To
zapravo znači od datuma kada je doneseno rješenje. Kada se
radi o zaustavljanju broda, činjenica da se radi o
peremptornom roku, nije tako strašna i oštra, jer se
predlagatelj i te kako brine da sazna da li brod može
isploviti, pobjeći79 t.j. kada je izdana odredba, pa će
znati datum rješenja.
Obzirom na daljnje davanje u pod-ugovor dodatno bi
se moglo još razmotriti kako bi se trebalo odrediti
74 Možda i drugom rednom položaju. Može se smatrati da je brodovlasnik pasivno legitimiran ex
lege jer brod ne može biti pasivno legitimiran a zakon čini odgovornim »brod« ( res), dok je privilegirani
vjerovnik pasivno legitimira ex contractu. Ne može se naime razumijeti da zakon daje odredbu koju je
protivna mogućnosti koji daje drugi zaklon (ZPP).dakle nemoguća.
75 ZPP čl.7.
76 čl. 248.
77 čl.958.
78 čl. 958.
79 U praksi znalo se je dogoditi da se rješenje čeka na sudu !
53
pasivno legitimiran u slučaju ako je nakon ugovora
o «bare boat charter-u«, »B.B.charterer« dao brod dalje u
ugovorni novi odnos, na pr.:
A). sub-chartereru. Da li bi bilo ispravno da se
navede kao pasivno legitimiran samo :
a). PRVI “bare boat charterer , ili
b). DRUGI (sub-charterer), ili
c). obadva, po vrsnom redu :
aa).«bare boat charterer« i
bb).sub-charterer, itd.
B). budući da su česti ugovori kojim sub-charterer
brod dalje ugovora, recimo u “time charter”, “voyage
charter” ili neki drugi ugovor, na koji način postupiti ?
Uključiti sve, do zadnjega, koji je najvjerojatnije
zapravo dužnik prema privilegiranom vjerovniku. Međutim
kako bi predlagatelj/tužitelj znao sve ugovore i pod-
ugovore itd.?
Ovakav ugovor sa sub-chartererima nije nemoguć tj.
nema zakonske zabrane.
Dodatno može se čak razmisliti i o dokazivanju
ugovora kojim je nastao privilegij i o aktivnoj
legitimaciji. Naime prema brodovlasniku i chartereru i
sub-chartereru/chartererima ne postoji pravna veza, osim
za onog jednog koji je ugovorni dužnik privilegiranom
vjerovniku.
Ovdje samo spominjem da se zapravo čini, da je
ovakvo razmišljenje i u slučaju da se radi o pomorskim
tražbinama. Možda u svakom slučaju kada se radi o čistoj
pomorskoj tražbini a svakako ako se radi o postupku
temeljenom na privilegiju iz čl. 953 st.2.
drugi slučaj:
Brod je u “bare boat charteru”.(možda još bolje u
sub-charteru)
Zahtjev: Trošak peljarenja (čl. 241.st.1.toč.4.).
Peljarenje je provedeno:
54
a). obzirom na obavezno peljarenja
b). naručba/kontakt sa peljarem
c). potvrda, izvod iz brodskog dnevnika, ili drugi
dokument kojim moža dokazati da je peljarenje izvršeno.
aa). da li je dovoljan dokaz dokument na kojem
se nalazi potpis i/ili pečat broda ?
bb).izvod iz dokumenta peljara
cc).drugi dokument
PITANJE: da li takav, ili kakav dokaz, bi eventualno
mogao imati takovu snagu da se na temelju istog prizna
pasivna legitimacija direktno na brodovlasnika?
Ili to uopće nije moguće niti prihvatljivo?
Quid nunc?
Iskustveno se čini da u takovom slučaju nekakav
direktan ili barem polu-direktan dokaz postoji, kao na pr.
charter-party između dužnika privilegiranog vjerovnika i
brodovlasnika. I dalje sub-charterera sa prvim
chartererom, itd.,, odnosno osobom koja je kontaktirala
peljara. Trebalo bi tada dokazivati sa dva ugovora : prvi
i drugi ? I onda sve dalje treći, četvrti itd., do osobe
koja je postala privilegirani vjerovnik!
Da li uopće postoji ikakova mogućnost da se, osim
kao u praksi, pređe preko toga i postupi kao da je
postupak in rem. Kako bi se onda prešlo preko toga u
postupku opravdanja privremene mjere, nije jasno80 jer ako
bi u prijedlogu za zaustavljanje bio kao protustranka
nominiran samo ugovorni dužnik ne može se u parnici
opravdanja pojaviti brodovlasnik kao tuženik jer nije
pasivno legitimiran.
Po strani od ovog problema, postoji i problem da
treba svakako imati na umu i poseban slučaj, koji je
sasvim čest, a to je da je privilegij stečen u nekoj
80 Možda bi se moglo negdje, na pr. u čl. 248. uvrstiti formulacija koja bi omogućila pasivnu
legitimaciju brodovlasnika . Na pr. »Odredbe ovog Zakonika o privilegjijima na brodu čine
brodovlasnika pasivno legitimiranim u sporu.«
55
drugoj luci, čak i u inozemstvu, pa je dokazivanje
još teže.
Kompliciranost može se zamisliti i u slijedećem
slučaju. Notorno je da prema američkom zakonu opskrba
broda, predstavlja “lien”. Po strani, da li je to
“maritime lien” (privilegij) ili “maritime claim”(pomorska
tražbina), predlagatelj mora imati aktivnu legitimaciju
koju mora na neki način dokazati ako tuži brodovlasnika i
brodovlasnik prigovari. Taj bi prigovor morao biti
prihvaćen, osim ako postoji čvrsti dokaz, da je
brodovlasnik ugovorna stranka sa vjerovnikom. Što se tiče
da li je to »maritime lien«(privilegij” ili “maritime
claim”(pomorska tražbina) nije u času ulaganja
prijedloga, činjenično bitno. Taj problem nastaje kasnije
kada dolazi do isplate, bilo nakon sudske prodaje, ovrhe
itd. Mislim da se može voditi i postupak opravdanja
privremene mjere ako se radi samo o dokazivanju da je,
tada tuženi, stvarni ugovorni dužnik.
I dalje: Procesna legitimacija »trećih« može također
izvirati ili iz zakonskog ovlaštenja (a titre)ili
konkretno dokazanog pravnog interesa (banale), u
zavisnosti od prirode interesa, mogu tražiti utvrđivanje
postojanja ili nepostojanja određenog odnosa.
U stvari to je postupak radi prejudicijelnog
stava u svrhu utvrđivanja postojanja ili nepostojanja
nekog pravnog odnosa i to pravo pripada ne samo
građanskopravnim subjektima tog odnosa, već i trećima, ako
ih na to ovlašćuje poseban propis ili ako za takvu tužbu
imaju poseban pravni interes, i to temeljem odredbe ZPP
čl.187. Jasno je da će sud trebati nakon objektivne ocjene
konkretnog slučaja utvrditi je li je pravno opravdan
odredbom ZPP. čl. 187.st. 3. Tužitelj ima mogućnost da i
tokom parnice, problem koji je postao sporan, zatraži da
sud presudi o njemu. Nije sasvim jasno da li može i prije
započinjanja postupka, tražiti takovu odluku, iako se čini
da nema razloga da se to ne dozvoli.
U praksi se često susreću sporovi u kojima se
kumulirano traži deklaratorna i kondemnatorna odluka, a to
se najčešće događa u parnicama o stvarnopravnim sporovima.
Radi se o odredbi ZPP. čl.187. koji određuje slučaj kada
se traži utvrđenje postojanja prava odnosno pravnog
odnosa. Ovakav zahtjev može se staviti u istoj tužbi (kod
zaustavljanja radi se o prijedlogu) temeljem ZPP. čl. 188.
koji može biti stiliziran i onamo da se postave dva
zahtjeva, time da sud slijedeći od zahtjeva prihvati.
Jedna disgresija!
56
Ako bi se najekstenzivnijem tumačenjem
zaključilo da se brod ipak može zaustaviti makar je kao
predlagatelj naveden privilegirani vjerovnik a kao pasivno
legitimiran njegova ugovorna stranka, ali ne
brodovlasnik,časom kada je takova odluka dostavljena
»brodu« (?)(recimo zapovjedniku)81, ili možda bi bilo
bolje reći od časa kada dozna za tu odluku, od toga časa
brodovlasnik ima legitimaciju da brani svoje interese.
Brodovlasnik bi se dakle mogao umješati u
postupak82, podnijeti prigovor ili podnesak, a obzirom na
odredbu Pomorskog zakonika čl. 841.st.5.83 može odmah
temeljem čl. 318.st.2. Ovršnog zakona predložiti da se
predlagatellju osiguranja naloži davanje jamčevine za
štetu koja bi mu mogla nastati, jer je njegov interes
očiti. Kod toga važno je upozoriti na odredbu ZPP. čl.
207.st.2. koja daje umješaću pravo sudjelovanja u postupku
».....i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti«
SUPARNIČARI
UVOD
Obzirom da u pogledu postupka, kada se na pr. radi o
mnogim interesima (brodovlasnik, charterer, niz sub-
charterera, itd.), mogućnost pojave nekoliko
privilegiranih vjerovnika i sl., mislim da nije na odmet
spomenuti da i ZPP, i teorije u vezi sa postupkom,
predviđaju, raspravljaju i čak nude neka rješenja, koja bi
mogla eventualno biti od interesa u u spomenutim
kompliciranim međusobnim odnosima.Tako na pr. potreba
dokazivanja aktivne i pasivne legitimacije koje u gore
opisanim situacijama mogu biti vrlo zapletene.Inače se
tužba odbacuje.
Pojavljuje se ideja da se pravo na vođenje parnice
priznaje i onima koji nisu subjekti spornih odnosa ali se
na njih građanskopravni odnos na posredan ili neposredan
način pravno reflektira. Na taj način postaje potrebno
reguliranje takvog odnosa od neposrednog pravnog interesa
i za njih. Legitimacija »trećih« može također izvirati ili
81 Upozorujem da u slučaju broda koji je u bare boat charteru i sl. agenta broda u luci imenuje
obično čarterer, pa čak i sub.čarterer.
82 ZPP čl. 206.
83 NN. 139/10., bvši čl. 301.
57
iz zakonskog ovlaštenja ili iz dokazanog pravnog
interesa.Može se dakle, u zavisnosti od njihove prirode i
interesa, voditi postupak za utvrđivanje postojanja ili
nepostojanja određenog odnosa brodovlasnika ili odnosa sa
privilegiranim vjerovnikom.
Kod odnosa u vezi sa privilegijima obično se
pojavljuju tri interesa (vjerovnik, dužnik i brodovlasnik)
i u izvjesnim slučajevima rješenje bi se moglo naći u
prenošenju dužnikovog interesa pa tražiti naplatu od
dužnikovog dužnika ( na pr. u ovršnom postupku odnosno na
temeljeu o ovlaštenjau).
Vjerojatno bi u nekim slučajevima bilo prikladno
pristupiti pokretanju prejudicijelne parnice radi
utvrđivanja postojanja ili nepostojanja nekog pravnog
odnosa jer to pravso pripada pripada ne samo
građanskopravnim subjektima iz tog odnosa, nego i trećima,
ako ih na to ovlašćuje poseban propis ili ako za takvu
tužbu imaju poseban pravni interes klojeg mogu dokazati.
Sigurno će biti situacija kada neće biti jednostavno
dokazati da postoji pravni interes jer kod obveze jednog
sub-sub-čarterera, interesi su zapleteni. Međutim sud bi
trebao, poznavajući, odnose i njihovu zapletrenost,
tremeljeito proučiti takav zahtjev.
Takav spor, može dovesti i do toga da je potrebno
povesti poseban postupak, ukoliko se ne može unutar
postojećeg postupka, tako zv. incidentalnog tužbom, tražeć
utvrđenje nekog odnosa čak pojma.84
5. Incidentalnu tužbu za utvrđenje ako je sporan da
li postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je u
toku parnice postao sporan. Glede toga bitna je i
nadležnost za spor i sl. Moguće je, na neki način,
eventualno i već kod sastavljanja tužba uvrstiti i
zahtjev glede incidentalnog problema.
Čini se da se u praksi to vrlo rijetko koristi.
Postoj naime opasnost da se takov pokušaj smatra
preinačenjem tužbe, u kom slučaju se ne može koristiti.
Spomenuto pravo ne pripada samo tužitelju već i
tuženom eventualno koristeći pravo na protutužbu.
84 na pr. pojam »priilegij« ?!
58
Budući da zakon stoji na stajalištu da se
isticanje novog zahtjeva smatra preinačenjem tužbe (v. §
88), trebalo je — radi opravdane potrebe da seš. pravo na
isticanje ovog incidentakiag zahtjeva ne tretira po
pravilima o preinačenju tužbe — izričito odrediti da se
ovo kumuliranje zahtjeva neće smatrati preinačenjem tužbe,
(187/4-ZPP), da mu se tako, makar ovdje, vrati njegov
stvarni procesni značaj. Za ovakvo isticanje zahtjeva
nije, prema tome, potreban pristanak tuženika, niti sud
može uskratiti da o ovom zahtjevu raspravlja i odlučuje.
Samo usput treba napomenuti da ZPP ima odredaba
koje bi se, eventualno mogle primijeniti na slučaj
privilegija, za kojega sam Pomorski zakonik određuje da
pripada osobi koja, u izvjesnim slučajevima nastanka
privilegija, nema aktivne legitimacije protiv
brodovlasnika, jer je ugovorni odnos privilegiranog
vjerovnika sa osobom koja »iskorištava brod«, a ne,
uvijek, sa brodovlasnikom.
Radi o odredbi ZPP. čl.187. kojim se traži utvrđenje
postojanja prava odnosno pravnog odnosa. Ovakav zahtjev
može se staviti u istoj tužbi (kod zaustavlkjanja radi se
i prijedlogu) temneljem čl. 188. koji može biti stiliziran
i onamo da se postave dva zahtjeva, time da sud slijedeći
od zahtjeva prihvati.
Moguća stilizacija:
»Odluka«
1). Utvrđuje se pravni odnos između predlagatelja XY i protustranke QW, vlaasnikom broda BBDD iz ugovornog posla, koji je predlagatelj imao i sklopio sa trećom osobom ZV dne ........, a za koji pravni odnos koji se kvalificira kao pomorski privilegij temeljem odredbe Pomorskog zakonika čl. 241., odgovara brod, tj. protustranka,vlasnik broda.
2). Određuje se zaustavljanje broda...........itd.
Ipak mislim da bi bilo najpraktičnije da se to
utvrdi dodatkom u Pomorskom zakoniku ili eventualno kao
stajalište Vrhovnog suda.
Pravila građanskog prava ponekad određuju da je radi
zasnivanja izvjesnog građanskopravnog učinka prema trećemu
potrebno tog trećeg obavijestiti o parnici u tijeku85 tj.
85 Zakon o obveznim odnosima.
59
o činjenici da se vodi parnica o predmetu u kome
odluka može imati određan pravni učinak i na
obaviještenoga, te da se prema njemu stekne mogućnost
isticanja intervenijskog efekta buduće presude (ZPP.čl.
211). Obavještavanje nema značaj poziva obaviještenome da
se priključi parnici, iako se takav poziv u načelu upućuje
upravo onima koji se pojavljuju kao potencijalni
intervenijenti u tuđu parnicu.
Odredbe ZPP-a, o suparničarstvu i sudjelovanju
trećih osoba u parnici rezultat su potrebe da se
eventualne odluke ne odraze i na njih, pa im zato zakon
omogućava da štite svoje interese. Ističem ovo zbog toga
što u slučaju privilegija na “brod”-u i teoretski i
praktički odluka može imati bitni utjecaj. Na pr.
brodovlasnik zakonskom odredbom Pomorskog zakonika
odgovara u slučaju privilegija ako postoji odluka kojom je
pravi platac obavezan da plati a i postoji privilegij.
Brodovlasnik je i te kako zainteresiran da se umiješa već
u tijeku postupka koji je bi doveo do odluke.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
Pravne poslijedice obavještavanja
Pravne posljedice obavještavanja su procesne i
građanskopravne prirode.
Zainteresirane osobe mogu se poslužiti odredbom
ZPP: čl. 206 - 208.a., i umješati u svrhu zaštite njihovog
interesa koji može biti ugrožen, ako privilegirani
vjerovnik uspije u parnici a brodovlasnik ima regres ili
slično.
Moguće je zamisliti da se brodovlasnik ili
privilegirani vjerovnik ili čak i treća osoba (charterer,
sub-charterer itd.) može naći u situaciji da koristi
odredbu ZPP. čl. 211., o obavjesti treće osobe o parnici.
Postupak predlagatelja/privilegiranog vjerovnika
A). protustranka je njegova ugovorna stranka, ---
zapravo prvi platac.
Kako je več navedeno prije, ako je u prijedlogu za
privremenu mjeru naznačena kao protustranka samo ugovorna
stranka predlagatelja, koja NIJE brodovlasnik, to je
60
najjednostavniji slučaj, 86 međutim takav postupak
ne vodi do odgovornosti “broda” - alias brodovlasnika. To
86 Da li postoji problem, ako postoji suvlasništvo na brodu glede tuženog ili tuženih ?
• TRIVA, Izvršenje i osiguranjre nr brodovima, Zbornik Pravn.fak.,1973 str. 295:
"(92) Ako je protivnik predlagača zaustavljanja zakupnik ili naručitelj koji, prema mjerodavnom
pravu za ugovorni odnos izmedju njega i brodovlasnika odnosno brodara, sam odgovara trećima osobno,
može se zaustaviti ovaj brod lli bilo koji drugi brod koji je vlasnistvo zakupnika ill naručitelja, odnosno
na kome zakupnik lli naručitelj imaju pravo korištenja. Pravilo se primjenjuje i kad brodar ili naručitelj
koji je osobni duznik, a nije vlasnik broda odnosno nosilac prava koristenja, sam odgovara za
potrazivanja za koja se tražl zaustavljanje. No za zahtjeve koji se odnose na vlasnistvo ili zalozno pravo
na brodu - zaustaviti se može samo onaj brod na koji se zahtjev odnosi."---
• TRIVA.str.408:
"{01} Zaustaviti se može svaki brod dužnika protiv koga se vrši osiguranje privremenom mjerom
zaustavljanja, bez obzira na to da se potraživanje čije se ostvarenje osigurava odnosi na brod koji se
zaustavlja ili na neki drugi dužnikov brod.
(02) Brod kao predmet osiguranja mora biti u cijelosti vlasništvo duznika protiv koga se ovo
osiguranje vodi.
RUŠINOVIĆ, D.,Postupak osiguranja privremenom mjerom zaustavljanja broda, UPP 1-2 (125-
126),str.23.•
"Privremeno se moze zaustaviti samo onaj brod, koji je u trenutku zaustavljanja u cijelosti u
vlasništvu dužnika. Ako ima više vlasnika, onda svi oni moraju biti osobni duznici za isti dug. Ako brod
nije u vlasniStvu osobnog duinika, privremeno može biti zaustavljen zbog osiguranja potraživanja za
koje je opterećen založnim pravom ili drugim založnim pravom stranog prava (mortgage), te zbog drugih
potraživanja iz čl. 877. st.3. ZPUP, koja se na brod odnose ( arg iz čl. 982 st.l. ZPUP).
Ako je duznik zakupac broda, koji prema pravu koje se primjenjuje u ugovomom odnosu izmedju
njega i vlasnika broda ili brodara, sam odgovara trećim osobama, moze se zaustaviti taj brod ili bilo koji
drugi brod na kojem zakupac ima pravo raspolaganja - odnosno vlasnistva (arg. iz čl. 982 st.2. ZPUP)."
(Ovdje je vjerojatno izbjegla rijeć" ili naručilac", koja se nalazi u propisu tog člana).
DIKA (str. 533):"Ako je nosilac prava raspolaganja ili vlasnik ("nosilac prava raspolaganja ili
vlasnik" dalje u tekstu :
.....vlasnik) broda osobni dužnik za potraživanja iz čl. 877, st.2. 13. ZPUP-a, radi osiguranja tih
potrazivanja moze se zaustaviti svaki brod na kojem te osobe imaju pravo raspolaganja ili je njihovo
vlasništvo.
Ako ima vise vlasnika onda svi moraju biti osobni dužnici za isti dug (29).na kojem te osobe
imaju pravo raspolaganja ili je njihovo vlasništvo.Ako ima vise vlasnika onda svi moraju biti osobni
dužnici za isti dug (29).Ako na brodu nema vlasniStva osoba koje su osobni dužnici brod može biti
zaustavljen radi osiguranja potraživanja za kojeje opterećen založnim pravom ili drugim založnim
61
je spor iz ugovornoga odnosa koji ali, još nema
niti indirektne veze sa brodom glede privilegija, jer nema
spomenutog vlasnika broda, dakle nema veze sa brodom,
barem formalno, u postupku pred sudom.
Postupak u osnovi može biti temeljem pomorske
tražbine ili temeljem privilegija. Dok je u situacijama
kada se radi o identičnim pojmovima zapravo jednakog
pravnog sadržaja 87 nije teško postaviti petit. Međutim
ako se zahtjev temelji na privilegiju temeljem čl.
953.st.2., dakle tražbina nije sadržana u čl. 241., ali se
tvrdi da je to privilegij u nekoj konvenciji ili stranom
zakonu, koji se mora primjeniti odredbama o mjerodavnom
pravu88, situacija postaje komplicirana i zahtjeva sigurno
mnogo vremena, a rekao bih i troškova.
Doduše predlagatelj ima i aktivnu a protustranka
ima i pasivnu legitimaciju, ali protustranka nema pasivnu
legitimaciju koja je povezana sa »brodom« i u stvari ne
može se raspravljati o privilegiju ako nema
osobe/brodovlasnika.Da bi se brod mogao zaustaviti mora
postojati pravna veza tražbine za koju zakon određuje da
je pomorski privilegij. U konketnom slučaju brodovlasnik
nije stranka u sporu, pa, ako se uzme da samo pojam
»brodovlasnik« zamjenjuje pojam »broda«, promašena je
pasivna legitimacija.
Međutim, ako je ugovorna stranka privilegiranog
vjerovnika koja je navedena kao protustranka jedan
»charterer« osoba koja »iskorištava brod«, pitanje
postaje kompliciranije jer treba primijeniti odredbe čl.
248. odnosno za pomorske tražbine čl. 954. Još je
kompliciranije ako postoji niz sub-charterera, i ako je
kao stranka označen jedan »odmaknuti« »sub-charterer«89. I
u tom slučaju protustranka ne može poslužiti, po mom
pravom stranog prava (mortgage) te za druga potrazlvanja iz čl. 877 st.3. ZPUP-a koja se na brod odnose
( arg. iz čl. 982 st.l.ZPUP- a)
Ako je protivnik predlagača zakupac broda ili narućilac - koji prema pravu koje se primjenjuje u
ugovornom odnosu izmedju njega i nosioca prava raspolaganja brodom odnosno vlasnika broda ili
brodara sam odgovara trećim osobama - može se zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod na kojem
zakupac ili narućitelj imaju pravo raspolaganja odnosno koji je u vlasnistvu zakupca ili naručioca ( čl.
982, st.2 ZPUP-a).
87 Vidi čl. 953. i 241-- Tabelu » Usporedni pregled privilegija i pomorskih tražbina«.
88 čl.968. i sl.
89 čl. 248., nazovimo ga “niz” !
62
mišljenju, kao spoj sa vlasništvom broda, a što
je jedini način da se, nakon postupka brod proda i provede
upis promjene vlasništva. Očito je naime da procesualno,
ako “brod” odgovara, taj se brod, zapravo brodovlasnik
mora pojaviti negdje u postupku i postati stranka. Nije
moguće, naime zamisliti da se može voditi postupak, protiv
“broda” a još manje da se presuda protiv broda i naknadna
prodaja u ovrsi može upisati u upisnik!
Postoji mogućnost upotrebe međutim pod uvjetima
zakonske odredbe.
ZPP. Članak 196.
(1)Više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno
biti tužene (suparničari):
1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj
zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze
proistječu iz iste činjenične i pravne osnove;
2) ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze
iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj
činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji
stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki
zahtjev i za svakog tuženika;
3) ako je to drugim zakonom određeno.
(2) Do zaključenja glavne rasprave može, uz
uvjete iz stavka 1. ovog člana, uz tužitelja
pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti
proširena na novog tuženika s njegovim
pristankom.
(3) Nakon što se tuženik upustio u
raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegova
pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi
tužitelj.
(4) Osoba koja pristupa tužbi odnosno na koju
se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom
stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.
Novi tužitelji mogu pristupiti ili tužba može biti
proširena na novog tuženika međutim traži se njegov
pristanak ali samo do zaključenja glavne rasprave uz
uvjete iz stavka 1. ovog člana.
Traži se pristanak tuženika ako se je upustio u
raspravljanje o glavnoj stvari, jer bez njegova pristanaka
ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj.
63
Nova osoba mora primiti parnicu u onom
stanju u kojem se ona nalazi kad u nju stupa.
Takav slučaj mogao bi na pr. biti ako je kao tuženik
obuhvaćen samo jedan od sub-charterera, a postoje dva ili
više, tj. ako nema potpunosti »niza« svih sub-charterera
sve do onog koji je zapravo ugovorna stranka
predlagatelja/tužitelja i koja je dužnik, kao faktična
osoba koja »iskorištava« brod, a ostali sub-chartereri su
lančano pod-ugovorne stranke počam od prvog charterer-a,
pa i dalje.
B). protustranka je samo brodovlasnik.
Predlagatelj/privilegirani vjerovnik ima aktivnu
legitimaciju jer ima tražbinu, ali pitanje pasivne
legitimacije brodovlasnika je postupovno nejasno.
Brodovlasnik nije “brod”, a Pomorski zakonik određuje samo
za “brod”. Ovdje se mora razmatrati problem da li odredba
Pomorskog zakonika da »brod« odgovara za privilegij znači
da postoji zapravo odgovornost brodovlasnika unatoč
činjenice da između predlagatelja i brodovlasnika nema
ugovornog odnosa t.j. tražbine i da dakle se može,
automatski u postupku kao protustranku imenovati
brodovlasnika, iako je ugovorno odgovorna treća osoba ??
Čak i ako je to moguće u takovoj situaciji brodovlasnik
zapravo bi morao prigovoriti promašenoj pasivnoj
legitimaciji jer mora biti dokazana činjenica da je
tražbina predlagatelja »pupčanom vrpcom« vezana na
»brod« brodovlasnika koji je tako »ubačen« u postupak.
Ukoliko je iz naracije prijedloga vidljivo da se
veza zapravo bazira na jednom ugovoru sa trećom osobom i
ukoliko je ta veza poznata brodovlasniku ili se čini
ozbiljnim dokazom, brodovlasnik bi vjerojato najpametnije
učinio da se posluži jednim od mogućnosti suparničarstva,
na pr. odredbom ZPP. čl. 211. tj. obavješću treće osobe o
otpočetoj parnici, pozivajući treću osobu se da se
temeljem ZPP. čl. 206-208.a. umješa u spor. itd.,
nastojeći sačuvati svoj interes.
C).Tužba sa zahtjevom prihvačanja protiv slijedećeg
ZPP ima jednu vrlo spretnu mogućnost određujući u
slučaju dva ili više tuženih da je moguće tužbeni zahtjev
uperiti na način, da zahtjev bude prihvaćen prema
slijedećem ako nije prihvaćen protiv prethodnika.
64
Članak 197.
(1)Tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više
tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev
bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u
slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome
koji je u tužbi naveden prije njega.
(2)Na način predviđen u stavku 1. ovog članka
može tužitelj tužbom obuhvatiti' dva ili više
tuženika samo ako prema svakom od njih ističe
isti zahtjev ili ako prema pojedinim od njih
ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj
vezi te ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan
za svaki od zahtjeva.
Procesna pravila dopuštaju tužitelju da jednom
tužbom obuhvati više tuženika i tako što će tražiti da
tužbeni zahtjev bude usvojen prema slijedećem za slučaj da
bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi
naveden prije njega (ZPP.čl.197/1).
Predlagatelj bi se mogao dakle poslužiti sa pravom
iz odredbe ZPP. čl. 197. time da zahtjev bude prihvaćem
prema slijedećem pod 2)., 3. itd., u slučaju da bude
pravomoćno odbijen prema onom koji je u postupku prije
njega.90 Nije jasno da li ima pravo ako ima »niz« sub-
charterera, ali treba naglasiti da odredba određuje o
»......dva ili više.....« iz čega slijedi da bi se moglo
koristiti i u »nizu« sub-charterera.
Protustrane su:
1).brodovlasnik i
2).treća osoba
Slika odgovornosti dužnika tj. ugovorne stranke
predlagatelja/ privilegiranog može biti promjenjena
eventualno u slučaju da je brod dat dalje u «bare boat
charter«. Nije naime normalno da bi za privilegij
postojale dvije osobe, pravne ili fizičke, najmanje stvar
“brod”, međutim očito Pomorski zakonik to dozvoljava tj.
određuje.
90 ZPP. čl. 196-203.
65
Ovdje se ne upuštam u ovom času u
razmatranje kakva je situacija u slučaju još daljnijih
sub-chartera, da li se i oni mogu ili moraju navesti da bi
se došlo do krajnje ugovorne stranke predlagatelja /
privilegiranog vjerovnika. Problem je naime u tomu da se u
slučaju daljnjih sub-charterera kao direktni dužnik prema
privilegirano vjerovnika pojavljuje u “nizu” »udaljeni«
sub-charterer, a odgovara “brod” ! Za razumijevanje ovog
problema treba imati na umu, da charter-ugovori od
charterera br. 1., dalje, postaju individualni sub-charter
ugovori između:
i).charterer - sub-charterer br.1
ii).sub-charterer br.1. / sub-charterer br.2
iii).sub-charterer br.2. / sub-charterer br.3. itd.
u “nizu” međusobno ugovornih stranaka.
Takovi pod-ugovori imaju najčešće drugačije uvjete,
uglavke, od glavnog/prvog charter ugovora i neki su
uglavci obično vrlo delikatni.
Čini se da sa stajališta privilegiranog vjerovnika
postupovno se postavlja pitanje kako doći do
brodovlasnika, ako je na pr. dužnik privilegiranog
vjerovnika »udaljeni« sub-charterer, recimo br.3 ili još
dalje, jer treba imati na umu odredbu ZPP čl.186.st.1.u
vezi sa čl. 106.
Da li se treba kao protustranke navesti :
1.--brodovlasnik
2.--charterer br.1.
3.--sub-charterer br.2
4.--sub-charterer br.3., itd.
5. sve do stvarnog dužnika ?
Iako se čini da bi to bilo ispravno, praktički je
užasno teško, nepraktično, čak katkada nepotrebno itd.,jer
se radi o dostavi i dokazima, nazovimo ga »neprekinutim
nizom« !
Jedina nada je da brodovlasnik ili neki drugi
charterer i/ili sub-charterer oslobodi brod, a da se
66
raščišćavanje među svima njima razmotri i provede
naknadno na neki način, dogovorno ili sudskim ili
arbitražnim postupkom..
Procesna pravila dopuštaju predlagatelju/tužitelju
da jednom tužbom obuhvati više tuženika i tako što će
tražiti da tužbeni zahtjev bude usvojen prema slijedećem
za slučaj da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u
tužbi naveden prije njega (ZPP.čl.197/1).
Predlagatelj bi se mogao dakle poslužiti sa pravom
iz odredbe ZPP. čl. 197. time da zahtjev bude prihvaćem
prema slijedećem pod 2)., 3. itd., u slučaju da bude
pravomoćno odbijen prema onom koji je u postupku prije
njega.91 Nije jasno da li ima to pravo ako ima »niz« sub-
charterera.
Mislim da je nemoguće uspješno voditi postupak ako
nije uspostavljena dokazana veza između tražbine i broda.
Ako bi se stalo na stajalište da je dovoljno samo
brodovlasnik, nastaje jedan hiatus između brodovlasnika i
»niza« sub-charterera. Da li je moguće donijeti odluku na
štetu brodovlasnika ako »niz« nije razčišćen ? Mislim da
je to vrlo teško.
Možda bi morao brodovlasnik pozivati sve u “nizu”
ili jednog po jednog, radi zaštite svojih interesa i,
zapravo, da dozna tko je trebao biti stvarni platac, radi
svog regresa.
Nije naime nemoguće da je privilegij nastao kod
jednog prethodnog sub-charterera,naročito na pr. ako je
bio i jedan voyage-charter u “nizu”.
Možda postoji odredba koja bi mogla donekle riješiti
problem pasivne legitimacije odredbom čl. 77. sl.u Zakonu
o parničnom postupku
Čl. 77.st.2.ZPP
“(2) posebnim propisima određuje se tko može
biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih
osoba.”
91 ZPP. čl. 196-203.
67
Mislim da bi Pomorski zakonik u svojim
odredbama mogao odrediti da se za slučaj postupka za
zaustavljanja broda može u prijedlogu označiti kao
protustranku “brod”; naročito ako je otežana ili čak
onemogućena pravovremena dostava poziva i/ili odredbe
vlasniku broda.92
Spominjem da bi, na neki način, i odredba st.3. cit.
članka, omogućila postupak protiv broda.
Čl.77. st.3.
“Parnični sud može iznimno, s pravnim učinkom u
određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i
onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku
sposobnost prema odredbaya st.1. i 2. ovog
članka, ako utvrdi da, s obzirom na predmet
spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za
stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako
raspolažu imovinom na kojoj je može provesti
ovrha.”
U doktrini je dosta davno prodrla takova ideja:
“Polazeći od stajališta da sudsko prioznavanje stranačke sposobnosti ovim oblicima udruživanja neće predstavljati suštinsko kršenje zakonske norme, već djelovanje u skladu sa osnovnim intencijama načela o komplemetarnom i sinhronom materijalnopravnom i procesnopravnom subkektivitetu, mnogi naši sudovi stali su priznavati stranačku sposobnost, ..” 93
Međutim čl. 958. cit. slovenskog Zakonika, odredio
je na neki način, ipak nešto spasavajućeg.
čl. 958 SL.P.Z.
“V postopku za izdajo začasne odredbe z
ustavitvijo ladje,ki jo neposredno bremeni
pomorska terjatev ali terjatev zaradi onesnaženja
morja, se začasna odredba vroči poveljniku ladje.
Če poveljnik ladje odkloni sprejem odredbe, se
opravi vročitev tako, da se odredba nalepi na
oplato ladje, zoper katere je izdan, na oglasno
92 Napominjem da je u predlogu teksta za slovenski Pomorsik zakonik bio predložen postupak in
rem., koji ali nije ušao konačni tekst. Ilešič/Pavliha, Pomorskizakonik,2001 str.63/64.
93 Triva, GPPP,1980, str.227.
68
desko Uprave Republik Slovenije za pomorstvo
in tudi na oglasno desko sodišča.”
Prijevod:
“U postupku izdavanja privremene mjere za zaustavljanje broda koji je opterečen direktno sa pomorskim privilegijem ili radi zagađenja mora, privremena mjera se dostavlja zapovjedniku broda a u slučaju da zapovjednik odbije primitak, rješenje se prilijepi na oplatu broda protiv kojega je izdano, na oglasnu ploču Uprave Republike Slovenije i također na oglasnu ploču suda.” 94
Čini se da bi činjenica da se dostavlja zapovjedniku
i time upoznava „brod“ (u osobi zapovjednika), svakako
dovelo do brodovlasnika, jer između brodovlasnika i broda
osim zapovjednika pojavljuje se još i agent (lučki ili
kakav drugi). Osim toga brod svakako predstavlja imovinu,
kako traži cit.odredba.
Konačno, da Zakon o parničnom postupku ima odredbu
koja bi mogla zamjeniti spomenuti način, je odredba čl.
84. tj. postavljanja privremenog zastupnika.
Moram ali spomenuti da ovakovo rješenje svakako
zadovoljava slučaj u kojem je kao protustranka naznačen
brodovlasnik, ali je ipak još otvoreno pitanje, ako je
brod u pravom »bare boat charteru« - u kojem je i
zapovjednik imenovan od »bare-boat charterera« a ne od
brodovlasnika, donekle otvoreno, iako se može smatrati i
reći da brodovlasnik koji daje brod u »bare boat charter«
svjesno preuzima određeni rizik, kao baš u slučaju
zaustavljanja broda.
Smatram da bi bio ispunjen uvjet i kada bi kao
protustranke bili označeni osim »stvarnog dužnika«
podredno i brodovlasnik, jer zapovjednik koji je imenovan
od strane »bare boat charterera« preuzima posebnu
odgovornost prema brodovlasniku raspolažući u cjelosti sa
vođenjem i poslovanjem i broda, a mislim da je podredno
odgovoran i »bare boat charterer« koji je imenovao
zapovjednika.
Međutim ako i kada dođe do postupka opravdanja
privremene mjere (PZ.čl.958.) smaztram da bi trebalo
svakako uvrstiti kao tuženika brodovlasnika, jer samo na
taj način može se provesti ovrhq, pogotovo kada se radi o
brodu koji vije stranu zastavu, dakle koji je upisan u
94 Kod nas bi svakako trebalo i u Lučkoj kapetaniji.
69
strani upisnik. Kod toga treba ali, razčistiti da
li je to privremena zastava ili osnovna (zakupodavni
upisi itd. čl. 968).
Solidarna odgovornost
Teoretski bi postojala i jedna druga mogućnost, tj.
presuda o solidarnoj obavezi. Problem je kakovom se
smatra veza između dužnika privilegiranog vjerovnika i
brodovlasnika ? Da li je to solidarna odgovornost temeljem
zakonske odredbe ? Postoji li obaveza između te treće
osobe i brodovlasnika, zakonskom odredbom čl. 241. o
privilegiju na brodu ? Oni su istina »iskorištavatelji«
ali njihov odnos nije takav da po općim pravilima
brodovlasnik odgovara za treću osobu, koja je odgovorna.
Ta odredba o privilegiju na brodu je zapravo »obratna
personifikacija« broda. Određuje za »stvar« a zapravo se
određuje o sudbini osobe/vlasnika, koji jedino može
odgovarati u sudskom postupku kada je odgovoran “brod”.
Ako, prema tome, zakon obavezuje »stvar« a primjena
zakonske odredbe moguća je jedino protiv osobe, koja je
odgovorna za brod, materijalno i procesualno iz toga
zaključujem, da postoji solidarnost temeljem zakonske
odredbe. Mislim da osim iz te odredbe ne postoji nikakav
drugi pravni odnos. Dakle zakonska veza između
predlagatelja// privilegiranog vjerovnika i brodovlasnika
postoji i smatram da ima elemente solidarnosti. Možda bi
bilo korisno navesti da “treća stranka” i
brodovlasnik solidarno odgovaraju. Ako bi odluka bila
takva a da se stranke ne bi mogle sporazumjeti u njihovom
međusobnom postupku oni bi morali međusobno razčišćavati a
privilegirani vjerovnik bi bio izvan postupka.
Za dodati je da se ovom zakonskom privilegijom,
najčešće stvara pravna konstrukcija u kojoj sudjeluju tri
čak i više osoba, predlagatelj na jednoj strani a
protustranka/-e iz dva ili više ugovora na protivnoj
strani :
1.) /A)--brodovlasnik
2.). /B). pod 1.--ugovor brodovlasnik >>>> ugovorni
charterer,ili
3.). /C.).-pod 2.-ugovor :--brodovlasnik>>>>>
ugovorni charterer>>>>> sub-charterer, (eventualno niz
sub-charterera- sa dodatnim međusobnim ugovorima)..
U stvarnosti je to najčešći slučaj.
70
Glede solidarnosti doktrina je mišljenja da
na pr. kod sudara postoji solidarnost, međutim treba imati
na umu da je krivac za sudar dugačje pravno obilježen,
nego treća osoba koja sklapa ugovorni odnos sa
iskorištavateljem broda.95
Dalje navedeni slučajevi i problemi predviđeni su
glede privilegija a nisu predviđeni i za slučaj pomorske
tražbine96.
Gledano sa strane, dužnik privilegiranog vjerovnika
je br.1. platac/dužnik temeljem ugovora, a drugi br.2.
platac/dužnik je »nazovimo ga ne-privilegirani
brodovlasnik«, temeljem zakona i nekako izgleda van
pravnih odnosa kao solidarnost. Jedna tražbina, dva ili
više platilaca. Privilegirani vjerovnik ima ovlaštenje
protiv oba, prema vlastitom izboru.
Međutim ako plati br.1.dužnik, on nema regresa prema
brodovlasniku, a ako plati br.2.dužnik on ima regres prema
dužniku br.1.
Razmišljajući dalje postavlja se niz pitanja :
Situacija br. 1. predlagatelj/tužitelj nastupio je
protiv dužnika br.1. i dužnika br.2.
Ako je platio platac/dužnik br.1. postupak je
dovršen.
Ako je platac/dužnik br.1. priznao zahtjev da li
onda odluka glasi samo protiv njega, a odbija se prema
brodovlasniku ili bi to bila neka vrsta međupresude ?
Naime, privilegij još postoi, jer smatram da samim
priznanjem od strane platca/dužnika br.1. nije se odrekao
privilegija, dok ga ne naplati..
95 Jakaša, B., Sistem plovidbenog prava Jugoslavije ,Knjiga IV. ,Plovidbene nezgode ,Svezak
II.,ZAGREB, 1990. : “Oni s brodarom odgovaraju solidarno, naravno, do vrijednosti broda. To slijedi iz
pravne prirode jednih i drugih obveza. Inače se ni logički u tim slučajevima ne može zamisliti
odgovornost koja ne bi bila solidarna. Na solidaritet ne utječe ni činjenica da se realizacija potraživanja
može na temelju privilegirane tražbine ostvariti samo izvršenjem na brodu. Kada jednom nestane
privilegirane tražbine, ne samo da prestaje solidarna odgovornost navedenih osoba s brodarom već
potpuno prestaje njihova odgovornost uopće.”
96 čl.953
71
Ili bi se možda morao odreći privilegija i
to biti konstatirano u odluci?
Svakako donesena je odluka pa privilegirani
vjerovnik ima pravo na ovrhu., ako platac /dužnik br.1.
ne plati.
Što ako platac/dužnik br.1. nema imovine ili padne u
stečaj sticajem okolnosti da li tada privilegirani
vjerovnik dobiva natrag privilegij, jer tražbina nije
plačena ? Jer tražbina postoji ! Vjerojatno dobiva natrag
privilegij, iako možda privilegij ne bi bio prenosiv u
takovom slučaju. Ipak ako bi postojao kakav uglavak o tome
u ugvorima mogao bi osuđeni temeljem ugovorenog odnosa
potraživati odmah od svojeg ugovornog partnera. Svakako bi
bilo korisno prije toga da se je poslužio mogućnostima
koje nudi ZPP.
Druga mogućnost.
Ako je platio br.2.dužnik - brodovlasnik, on ima
samo regresnu tražbinu prema platcu/dužniku br.1.
Ako ima dakle tu regresnu tražbinu, postavlja se
pitanje od kada teče zastara za baš tu tražbinu ? Od
postanka tražbine? Od momenta plačanja ? Ovo bi se moglo
možda i riješiti po lex fori, dakle hrvatskom zakonu.
Sklon sam mišljenju da je to novacija tražbine, dakle od
plačanja.97
Što, ako je to bio brod koji je vijao stranu zastavu
i sud je morao prihvatiti primjenu stranog prava od kada
teče »prestanak« za privilegij i/ili zastara za tražbinu
? Po lex fori ? Po primjenjenom stranom pravu ? Sklon sam
misliti da po stranom primjenjenom pravu! Tamo je
porijeklo privilegija.
Da li to vrijedi i kod primjene konvencije ? Što,
ako sud nije primjenio strano pravo, nego je morao i
primjenio je jednu od konvencija ? Ako je primjenio
konvenciju zato što je morao jer ju primjenjuje strana
država, kako onda sa zastarom? Odredbe u konvenciji
postoje za privilegij98, ali nakon plačanja ostala je samo
97 U kompliciranim predmetima trajanje do pravomožnosti postupka, može čagano biti dulje od
trajanja zastare.
98 Konvencija 1926, čl.9;- 1976. čl. 8; - 1993.čl..9.
72
tražbina, ipak skoro da sam sklon da se
primjenjuje konvencija. Za tražbinu strani zakon.
Ističem da smatram da sud u R. Hrvatskoj mora
primijeniti strani privilegij iako taj događaj nije
privilegij po čl. 241. a po konvenciji ili zakonu strane
države jeste.
Tek usput : Ako platac/dužnik br.1. prizna zahtev,
ali privilegirani vjerovnik zatraži odluku prema
brodovlasniku, dužniku br.2., da li bi onda mogao
brodovlasnik platac/dužnik br.2. u tom istom postupku
zatražiti istovremeno odluku iz regresa prema
platcu/dužniku br.1. ? Naime, očito je da je privilegirani
vjerovnik sigurniji za naplatu prema brodovlasniku nego
prema trećoj osobi, koja praktički može biti u tko zna
kojem mjestu, a brod je ili u luci ili je oslobođen i
postoji jamčevina/garancija. Osim toga u izvjesnim
slučajevima dogovorom između brodovlasnik i treče osobe, u
smjeru da treća osoba prizna zahtjev, privilegiranom
vjerovniku više odgovara odluka protiv brodovlasnika.
Recimo samo da obzirom na razne okolnosti, mogu
postojati skriveni odnosi između privilegiranog vjerovnika
i plataca/dužnika br. 1., u pravcu da se izigra
brodovlasnik.
Treća mogućnost
Predlagatelj/tužitelj je nastupio samo protiv
dužnika br.2. brodovlasnika temeljem zakonske
privilegije kao zakonski odgovornom osobom (“brod”),
međutim pravi platac/dužnik br.1. u stvarnosti je jedan u
nizu “udaljeniji” sub-charterer(»iskorištavatelj « broda)?
.
Privilegirani vjerovnik mora razjasniti i dokazati
ili barem učiniti vrlo vjerojatnim da je platac/dužnik
br.1. njegova ugovorna stranka ali da je taj platac/dužnik
br.1 ugovorno vezan sa platcem/dužnikom br.2. i da je taj,
kako traži čl. 24899 osoba koja »iskorištava« “brod”.
Ovi su podaci potrebni sudu, ali temeljem njih i
brodovlasnik platac/dužnik br.2. ima mogućnosti poslužiti
se odredbama ZPP-a, u svrhu zaštite svojih interesa.
99 Slične odredbe doduše drugačije formulirane postoje i u konvencijama a najvjerojatnije i u
zakonima pojedinih država.
73
Privilegirani vjerovnik mora dati podatke
(ZPP čl.186) i time omogućiti brodovlasniku da se
očituje. Međutim, ako je brod bio dat u «bare boat
charter«, pa zatim u prvi sub-charter, onda dalje u drugi
sub-charter itd., privilegirani vjerovnik zapravo niti
nezna sve te lančane sub-charterere. Ostaje na
brodovlasniku da razčisti situaciju a ako treba dokazivati
“niz” sub-charterera eventualno će morati sve koji su
»iskorištavali« brod upozoriti odnosno učiniti odgovornima
ili su-odgovornima temeljem odredaba ZPP-a. Ukoliko
brodovlasnik zna sigurno i ima dokaze može se obratiti
samo na jednog sub-charterera.
Četvrta mogućnost
Predlagatelj/tužitelj nastupio je samo protiv
dužnika br.1. Dakle je ispušten brodovlasnik-platac/dužnik
br.2. Nastaje dosta zanimljiva situacija.
Da li platac/dužnik br.1. ima pravo na neki način
koristiti odredbe ZPP-a ? Mislim da svakako teoretski
ima. Da li taj platac/dužnik ima osnov ? Mislim da nema,
on nema privilegij kojeg ima samo privilegirani vjerovnik
a za tražbinu koja nije privilegij, brodovlasnik ne
odgovara. Da li dakle može pozvati, obvjestiti itd.
brodovlasnika?
Taj platac/dužnik br.1 meni se čini da nema niti
regresno pravo jer prema svim zakonima (osim Pomorskog
zakonika) samo je on pravi platac/dužnik. Ako je platio,
privilegija više nema jer je to akcesorno pravo uz
tražbinu a privilegij je »prestao«.
Pučki rečeno, ako bi imao regres prema brodovlasniku
onda ne bi platio on ništa i imao bi besplatno
radnju/uslugu/dobavu itd., na kojoj je fundiran
privilegij.
Peta mogućnost
Pojavljuje se još jedno dodatno interesantno pitanje
sa stajališta vjerovnika, naime, može li se i da li je
korisno u izvjesnim vanrednim situacijama povesti sudski
postupak i ako broda nema tj. nije zaustavljen a postoji,
recimo, mjesna nadležnost jer je eventualno privilegij
nastao u R. Hrvatskoj?
U tom bi se slučaj možda stekla neka prednost.
74
Pod pretspostavkom da se radi o pomorskoj
tražbini mislim da se ne bi moglo dok bi se za privilegij
moglo. Ovo zaključujem obzirom na odredbe u Pomorskom
zakoniku čl. 241. i sl., kao i čl. 951. i sl., , iako se
ne čini da odredbe čl. 951 i sl. izuzimaju mogućnost tužbe
bez zaustavljanja. Svakako nije sasvim jasno.
I ovdje se vidi razlika između sistema tužbe in rem,
prema našem in personam, jer se očito u sistemu in rem, ne
bi moglo.
Koje bi bile prednosti tužbe u slučaju privilegija.
Najprije mogla bi se uložiti unutar jedne godine. Pošto je
privilegij ujedno i tražbina, čak ako bi prošla 1. godina
i nije bio zaustavljen brod, jer nije bio u R. Hrvatskoj,
nakon godine dana postupak bi se mogao nastaviti kao
protiv pomorske tražbine odnosno općenito tražbine ili čak
i obične tražbine.
U tom periodu mogao je brod biti negdje drugdje
zaustavljan, i tada bi se moglo sudski predmet staviti u
mirovanje a započeti postupak tamo gdje je brod
zaustavljen od nekog drugog i pridružiti se tom postupku,
što bi moglo imati neke prednosti, jer bi dio postupka
(dokaznog i sl.) već bio provedene na sudu u R.Hrvatskoj.
1. Da li se dakle može uložiti tužba bez
zaustavljanja broda :
A). radi privilegija
B). radi pomorske tražbine?
ad A).
Iz odredaba Pomorskog zakonika čl. 241 i sl., ne
poizlazi da je za upotrebu privilegija kao osnove za tužbu
potrebno da brod bude zaustavljen. Odredba određuje u čl.
246. da privilegij “prestaje” protekom jedne godine. Dakle
kroz to vrijeme čini se da je tužba, bez zaustavljnja
moguća. Da li je to korisno ili nije,ovisi o situaciji.
Ovdje se postavlja pitanje da li je potrebno
zaustavljanje baš “brod”-a na kojem je nastao privilegij
ili bi moglo biti da se zaustavi koji drugi brod? Mislim
da se mora zaustaviti baš brod na kojem je nastao
privilegij, odnosno bolje rečeno, privilegij na jednom
brodu nije osnov za drugi brod. To zaključujem iz razloga
što odredbe o privilegiju nemaju dodatnu odredbu o
zaustavljanja sistership-a, kao što je to u odredbama o
75
pomorskim tražbinama (čl. 954). Ovdje se dolazi do
jedne delikatne situacije ! Naime, pošto je niz
privilegija i pomorskih tražbina zapravo jednak, da li je
moguće zaustaviti drugi brod temeljem pomorske tražbine i
odredbe o sister ship-u, a dokazivati je kao da je
privilegij ? Time bi privilegij bio iskorišten i za
vjerovnike interesantan.
ad B). privilegij je odredbom čl. 953.st.2. praktiči
izjednačen sa pomorskom tražbinom. No i tu nastaje
pitanje, ako je taj privilegij iskorišten temeljem
spomenute odredbe, da li tada prestaje tijek “prestanka”
privilegija. Mislim da ima puno elemenata da to također
prekine tijek, ali, ne bih u praksi to koristio kao
sigurno.
OBRANA BRODOVLASNIKA
Nema potrebe razglabati obranu brodovlasnika, koji
može obranu temeljiti na klasičnim principima, na pr.
prigovorom da tražbina uopće nije privilegij,da se uopće
ne radi o njegovom brodu, da je promašena pasivna
legitimacija, itd.). Slično i charterer i sub-chartereri u
»nizu«.
Ako se radi o više sub-charterera njihova obrana
ovisiti će eventualno o svim međusobnim ugovorima od
brodovlasnik/charterer/svi sub-chartereri. Teoretski i
praktički mogu i oni imati međusobne tražbine i
protutražbine, specifična prava i obaveze itd. Iako se to
ne može rješavati u ovom konkretnom postupku, eventualno
je moguće sa nekim odredbama iz suparničarstva postići
izvjesne prednosti recimo podatke ili dokaze koji će se
pojaviti u toku postupka.
Svakako postoji indirektno interes kod svakog sub-
charterera da predlagatelj bude odbijen.
Mislim da se oni ne bi mogli pozivati na odredbu
ZPP. čl.206 i sl. o umješavanju, pa niti na čl. 210. o
imenovanju prethodnika, iako bi se u takovom nizu mogla
pojaviti situacija gdje bi to moglo biti, jer se tu radi o
brodu kojeg »drži«/«iskorištava« jedan od sub-charterera
a i vrši pravo u ime treće osobe (sub-charterer >>>>>>>
charterer >>>>>>> brodovlasnik). I međusobni odnosi sub-
76
charterera mogli bi biti vrlo zamršeni.100 Međutim,
ipak ako u stvarnosti postoji »niz« sub-charterera a nisu
svi uključeni u postupak privremena mjere ili opravdanja
može postojati interes jednog od uključenih u postupak, da
se posluži odredbom ZPP. čl. 206-211. o sudjelovanju
trećih osoba u parnici.
IMENOVANJE PRETHODNIKA
Ovo pravo ima samo tuženik (ZPP. čl. 210).
Čini se da ima slučajeva gdje bi ova odredba mogla
doći do primjene. Odredba doduše daje to pravo samo ako je
»....držatelj kakve stvari ili korisnik kakvog prava....«,
što brodovlasnik nije, ali ZPP nije imao pred sobom
problem privilegija.
Postoji specifičan oblik obavještavanja trećega o
parnici imenovanjem prethodnika101 . Prethodnik se imenuje
radi postizanja i zasnivanja izvjesnog građanskopravnog
efekta između tuženika i treće osobe, i radi smanjenja
mogućnosti dodatnih naknadnih sporova između ovih osoba.
Ako je tužen samo brodovlasnik temeljem privilegija
on je odredbom Pomorskog zakonika pupčanom vrpcom vezan na
taj izvanredni triangularni odnos :
privilegirani vjerovnik
>>>>> treća osoba
>>>>>>>brodovlasnik.
Međutim brodovlasnik je ipak na neki način barem
držatelj “brod”-a, jer je zakonskom odredbom odgovoran.
Ovakovim obavještavanjem smanjuje se broj postupaka
jer bi se mogao regresni postupak između brodovlasnika i
treće osobe riješiti.
100 Bilo je čak i slučajeva gdje je isti privilegirani vjerovnik imao
dva privilegija ali protiv dva sub-charterera, što je sve palo na
brodovlasnika.
101 nominatio auctoris, laudatio nominis.
77
To pravo ima samo tuženik, i to ako je
tuženik korisnik nekog prava, odnosno pravo vrši u ime
treće osobe. Takav tuženi je ovlašten da preko suda pozove
toga trećega da umjesto njega stupi u parnicu.
Time se ostvaruje intervencijski efekt presude koja
će biti donesena u ovoj parnici.
Može se postaviti jedno pitanje ? : da li
brodovlasnik koji nije dužnik, nego sam odgovara za
privilegij temeljem zakona , vrši svoje »pravo«102 , dato
mu zakonom, u ime treće osobe, stvarnog dužnika. Činjenica
je da je ta osoba prvenstveni dužnik, a brodovlasnik
njegov »sljednik«
PROTUTUŽBA i TUŽBA NA UTVRĐENJE
Tuženi ima eventualno mogućnost i interes za
protutužbu103
koju može podnijeti samo tuženi (ZPP.čl. 189)
i to pravo je dato samo tuženiku.
Iako se čini da mjesta za protutužbu nema, postoji
mogućnost da se protutužba podnese i sa zahtjevom na
utvrđenje pravnog odnosa (t.zv. prejudicijelna
protutužba), sa zahtjevom da se utvrdi da tužitelj nema
pravnog osnova za zahtjev.
Takvom protutužbom stječe se naime i nadležnost,
koju možda tuženi inače ne bi imao.
Osim toga, iako bi tuženi imao mogućnost staviti
uspješno navode protutužbe kao prigovore protiv tužbe,
presuda po protutužbi predstavja judikat sa određenim
utvrđenjem a takovo utvrđenje, koje bi mogao koristiti
drugdje, ne postoji u odluci suda temeljem stavljenih
prigovora bez tvrdnje i eventualnog dokazivanja.
Kako je navedeno prijedlog, pa i tužba za
opravdanje, mogu se uperiti na razne načine, kada se radi
o privilegiranom vjerovniku i brodovlasniku, a pogotovo
ako je u postupku umješan i charterer i sub-charterer(-i).
102 ili je to zakonska obaveza ?
103 (defence aggressive).
78
Polazeći sa stajališta vjerovnika spomenuto
je da bi bilo prikladno u prijedlog/tužbu staviti
brodovlasnika pod 1. a »treću osobu«/direktnog dužnika pod
2). Međutim ako bi se koristilo pravo iz ZPP. čl. 197. i
brodovlasnika stavilo pod 1)., trebalo bi čekati na
pravomoćnost odluke ako bi se utvrdilo da zahtjev nije
privilegij već samo pomorska tražbina, za koju odgovara
običan dužnik tj. »treća osoba«, koja je označena pod 2).
Još teža situacija bi nastala ako je pravi dužnik recimo,
sub-charterer koji je dalje i »nizu« naznačen pod
udaljenijim brojem. Privilegirani vjerovnik mora znati tko
je njegov direktan dužnik. Osim toga ako se bude
ocijenilo da »treća osoba« nije dužnik, iz dokaznog
postupka i obrazloženja odluke biti će situacija
vjerojatno sasvim jasna.
Ako se stavi pod 1). »treća osoba«/dužnik« situacija
može dovesti do toga da, ako je odbijen zahtjev prema
toj, treba čekati pravomoćnost i onda tek nastaviti
postupak protiv brodovlasnika.
Čini se da je onda najpraktičnije koristi pravo iz
ZPP.čl.197.Postavlja se još jedno, čudno pitanje.
Predpostavimo da je pod 1). označen brodovlasnik a
pod 2). ili dalje, pravi ugovorni dužnik pa taj dužnik
prizna da je on dužnik tražbine, da li tada odluka treba
biti protiv dužnika, ili kao zakonski beneficij, protiv
brodovlasnika? Da li možda privilegirani vjerovnik ima
pravo izbora, ako je recimo taj dužnik financijski
nesposoban. ?
Situacija postaje kompliciranija ako na pr.
predlagatelj /tužitelj povlači tužbu ili samo djelomično
tužbu.
Odnosi se kompliciraju.
Materijalno i formalno suparničarstvo
Materijalno suparničarstvo
Materijalni suparničari se nalaze u određenoj
pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora
(ZPP.čl. 196.st.1.toč.1.)
79
Pravna veza mora postojati tj. izvjesna
pravna zajednica što se tiče spora jer sudjeluju u
specifičnom 104 građanskopravnom odnosu na kojima se
osnivaju njihova prava ili obaveze.
Što se tiče stvarne veze ona postoji također jer su
prava i obaveze, indirektni osnov spora, a sve je
povezano iz jednake činjenične i pravne osnove105
.
Činjenično stanje ne može biti potpuno, ali unatoč
razlikama, osnovno činjenično stanje je bitno. Osnov i
namjera je da se tužba zasnovana na takvoj stvarnoj
osnovi osnovi i na istoj pravnoj osnovi.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
Formalni suparničari
U tom slučaju nema izvan parnice ni pravne ni
stvarne povezanosti s obzirom na predmet spora. Ipak mogu
biti posredan predmet spora barem što se tiče prava
odnosno obaveze iste vrste koje se osnivaju na bitno
istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (ZPP. 196/1. t.
2), ipak mogu u njihovim parnicama biti posredan predmet
spora, makar se radi o istoj parnici nastalom od strane
predlagatelj/tužitelja. Činjenične i pravne osnove
tužbenih zahtjeva moraju biti barem bitno istovrsne106.
Razlika između materijalnog i formalnog
suparničarstva značajna je zbog pravila o mjesnoj
nadležnosti.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
Nužno suparničarstvo
Obzirom na mogućnost da se pojavi tuženi “niz” sub-
charterera, može nastati i t.zv. nužno suparničarstvo i to
na pasivnoj strani. Naime sub-chartereri su manje više u
jednakoj situaciji pa iako se njihovo suparničarstvao ne
osniva na odredbama ZPP-a, međutim u specifičnom slučaju
odredaba Pomorskog zakonika o privilegijima mislim da bi
104 Privilegij je vjerojatno naspecifičniji odnos!
105 idem factum — idem jus
106 simile factum — simile jus
80
to trebalo omogućiti kako traže građanska odnosno
plovidbena pravila.
Jedinstveni supaničari
U eventualnom slučaju kada se radi o “nizu”
tuženika a protiv svih se mora riješiti na isti način
postoje posebne odredbe ZPP.čl.201. naročito u pogledu
određenh radnji stranaka. Nije sasvim jasno da li u
slučaju tog »niza” postoji građanskopravni odnos kakav
zahtjeva ZPP., koji očito nije imao pred sobom probleme
koji nastaju kod privilegija.
Samo neki materijalni suparničari mogu biti
jedinstveni suparničari a formalni suparničari ne mogu
biti jedinstveni.
Eventualno ili supsidijarno suparničarstvo
Tužitelj, o kojemu je več bila riječ, koristeći
odredbu ZPP.čl. 197. ovlašten je odrediti redoslijed
postupka. Potrebno je da prema svakome tuženika zahtjeva
objektivno jednaki zahtjev, odnosno ako prema pojedinima
od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj
vezi.
Bitno je prema tome ili zahtjev ili međusobna veza,
kao i stvarna i mjesna nadležnost suda za svaki od
zahtjeva. U takovom slučaju kumulacije tuženi nisu
materijalni suparničari nego samo formalni suparničari pa
nema dakle baze za atrakciju nadležnosti.
Naknadno suparničarstvo
Postoji mogućnost da se tužba proširi na novog
tuženika, ako ovaj na to pristane. Mislim da kod “niza”
sub-charterer-a teško da bi došlo do pristanka. Ipak jer
praktički ne postoji judikatura o takovim specifičnim
slučajevima, moguće je zamislti da, ako bi se u toku
postupka utvrdio niz činjenica koje bi na neki način bile
interesante ili korisne za eventualnog tuženog isti bi
pristao na suparničrstavo jer bi izbjegao novi postupak,
ubrzao rješenje, možda i smanjio troškove itd.
Kumulacija - subjektivna i objektivna
Obzirom na praktički nepostojeću judikaturu i praksu
a s druge strane realnu mogućnost pojave » niza« tuženih
počam od brodara preko charterera i opet «niza« sub-
charterera, mogućnost spajanja parnica nije nevjerojatna.
81
Izričito to predviđa i ZPP. :
Spajanje parnica.---Subjektivna kumulacija.
Članak 313. ZPP.
(1) Ako pred istim sudom teče više parnica
između istih osoba ili u kojima je ista osoba
protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a
za koje je predviđena ista vrsta postupka i u
kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice
mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi
zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo
raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se
postupak nastavlja pred sucem je odlučio o
spajanju. Za sve spojene parnice sud može
donijeti zajedničku presudu.
(2)Ako je za sve parnice iz stavka l. ovoga
članka nadležno vijeće, odnosno ako je za koju od
tin parnica nadležno vijeće, a za druge sudac
pojedinac rješenje o spajanju može donijeti
vijeće. U tom se slučaju odredbe st. 1. ovoga
članka spajanju primjenjuju na odgovarajući
način.
(3) Sud može odrediti da se odvojeno raspravlja
o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakonr
završetka odvojenog raspravljanja može donijeti
posebne odluke o tim zahtjevima.Sud može odrediti
da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima
u istoj tužbi i nakon završetka - odvojenoga
raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim
zahtjevima.
U slučaju na pr. da veći broj članova posade,
spašavatelja,sudionika u sudaru, nabavljača zaliha,
djelova, bunkera itd. povede, svaki za sebe ili u manjim
grupama postupak, sud može odredbom ZPP. čl. 313., spojiti
parnice radi zajedničkog raspravljanja, ali se time ne
stvara suparničarstvo, pa sud može donijeti odvojene
odluke jer u pravilu postoji onoliko parničnih odnosa
koliko ima procesnih parova. Pojedinac može čak biti član
u više parova.
Čini se da i ovo može biti dosta česta situacija,
iz prostog razloga što obično kada dođe do sudskog
postupka baziranog na privilegiju, pojavljuje se niz
novih stranaka, koje upozorene da je brod zaustavljen,
hitaju da se osiguraju, koliko god je to moguće i najčešće
svaki pokreće poseban postupak.
82
Nije na odmet razmislti da li bi se mogli
spojiti i posebni postupci u kojima su tuženi brodovlasnik
i sub-charterer i slično, jer se može uštediti i
dokazivanje i troškovi, ako bi se spojilo.
Za neke probleme nisam nigdje našao niti rješenja
niti mišljenja u doktrini što nije baš niti čudno jer
većinu tih problema države sa sistemom in rem nemaju, pa se
o njima ne raspravlja.
EVENTUALNI ODNOSI STRANAKA
Postoji još jedno pitanje koje bi se moglo
raspraviti.
Radi se o slučaju sa činjenicama formuliranom na
slijedeći način:
1. Postoji ugovorna obaveza i tražbina u kojoj je
vjerovnik zakonom ujedno i privilegirani vjerovnik a
njegov ugovorni dužnik, je treća osoba.
2.Tužen je i brodovlasnik.
3.Pretpostavivši da brodovlasnik iako nije ugovorna
stranka privilegiranog vjerovnika namiri tražbinu,
privilegiranom vjerovniku, tražbina, kao takova više ne
postoji, pa treba zaključiti da više nema privilegija,
koji je dakle isto »prestao” postojati.
4. Međutim, privilegij/tražbina je zapravo dug
“treće osobe” a ne brodovlasnika, koji je isplatio
privilegij da oslobodi brod. Taj dug ne može nestati.
5. Očito brodovlasnik ima regresno pravo prema
“trećoj osobi”, pravom dužniku.
6. Da li brodovlasnik može u istoj parnici, prije
nego je isplatio, ili eventualno poslije, na neki način
postaviti svoj zahtjev prema »trećoj osobi« ? Oni su
naime, navedeni kao protustranke/tuženi, dakle u istoj
procesualnoj situaciji, a zapravo, brodovlasniku bi
odovaralo da nekako u istom postupku dođe do odluke o
njegovom regresu prema chartereru itd.
7. Mislim da odredba ZPP. čl. 206. ne bi davala
takovu mogućnost i zapravo ne vidim nikakovu mogućnost.
Postupovno bi brodovlasnik morao prije isplate podići novu
tužbu odnosno postupiti po odredbi ZPP. čl. 211. Mislim da
to ne bi mogao učiniti nakon isplate a možda bi morao
83
dignuti tužbu još tokom postupka. Odredba čl.211.
govori obavijesti »treće osobe« ali u ovom postupku »treća
osoba » je osoba koju bi brodovlasnik morao obavjestiti
jedan ili više od protustranaka/tuženih?
Može se postaviti i jedno,nekako čudno pitanje. Ako
je brodovlasnik isplatio privilegij tj. tražbinu umjesto
pravog dužnika, očito »uskrsne« sada tražbina prema
stvarnom dužniku. Kako je sa prestankom prvilegija je
jasno. Međutim šta je sa zastarom tražbine ? Vrlo je
vjerojatno da se može dogoditi da je postupak o
privilegiju do pravomoćnosti toliko trajao da je nastupila
zastara tražbine. Pitanje je : od kada se računa zastara
tražbine u takvom slučaju ? Od pravomoćnosti postupka o
privilegiju? Ili od momenta isplate privilegiranom
vjerovniku od strane brodovlasnika ? Mislim da bi ovo
potonje bilo ispravno. Skoro je nemoguće zamisliti da bi
zastara mogla nastupiti prije. Isto tako teško bi bilo
početi novi postupak tužitelja brodovlasnika protiv pravog
dužnika iz regresa, a pogotovo ako bi se to moralo u
drugoj državi (radi mjesne nadležnosti) i sa nepoznatim
zastarnim rokom za tražbine. O vremenskom trajanju do
završetka takovog postupka bolje je i ne razmišljati.
Kao neko rješenje, mogao bi biti sporazum
brodovlasnik/«treća osoba« o nastavku postupka, ako na to
pristane »treća osoba« za uzvrat brodovlasnikovog
plačanja, jer bi nova parnica značila novi trošak, novo
provođenje dokaza, ako ne bi bilo tuženikovog priznanja
tužbenog zahtjeva.
GARANCIJA - JAMSTVO
Privilegij bi naime mogao biti shvaćen i kao
garancija ili kao jamstvo stvoreno zakonom. Postupovno bi
to prouzrokovalo razliku. Ovu razliku treba imati na umu
kod razmatranja pojedinih slučajeva koji se obrađuju u
eseju.
Postupovno je situacija slijedeća:
1) Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi
ako to nije u suprotnosti sa sadržajem ugovora o jamstvu
(ZPP.čl. 199). Ovo se odnosi na dužnika i brodovlasnika
ako bi se privilegij okarakterizirao kao jamstvo. No ako
se jamac nalazi u obavezi samo onda ako glavni dužnik ne
bude mogao platiti (beneficium ordinis), onda je obaveza
jamca uvjetne prirode sve dok se ne dokaže nemogućnost
naplate od glavnog dužnika.
84
2) Da li bi se odredba (ZPP. čl. 198). t.zv.
tužba glavnog miješanja mogla primijeniti od strane
brodovlasnika protiv tužitelja (privilegirani
vjerovnika) i tuženog, osobe koji je »iskorištava« brod ?
Teško je da postoji ta vjerojatnost iako zapravo
brodovlasnik traži »...djelomično .....pravo...« o kojem se vodi
parnica između privilegirani vjerovnika i više tuženih..
DIO 9
MJERODAVNO PRAVO
Zastava koju brod vije trebala bi biti putokaz, u
kojoj je državi upisnik u kojem je brod upisan i koje se
pravo tamo primjenjuje, međutim sam taj podatak ne
predstavlja i podatak o tome koji se propis primjenjuje na
sporni slučaj, odnosno koji zakon, odnosno koja
konvencija. Ako brod vije stranu zastavu, treba najprije
pregledati popis članova (stranaka), svih konvencija, koje
bi mogle doći do primjenei koje su stupila na snagu. To
mogu biti Konvencije o privilegijama 1926, 1967, 1993,
Konvencije o zaustavljanju brodova 1952 i 1999107, a
eventualno i neke druge konvencije, kao na pr. o
spašavanju, sudaru i drugim događajima, ako ih je brod
imao, za koje postoje konvencije koje određuju o
situacijama iz kojih je nastalo potraživanje.
Tek onda bi se moglo pristupiti detaljnoj analizi o
primjeni prava, dakle propisa. Međutim i kada se ti
propisi utvrde treba razmotriti odredbe Pomorskog zakonika
čl. 968., 969. i 973. koje ukazuju da postoje određene
komplikacije. Ovisno o situaciji možda je, z kakovom
posebnom slučaju, bolje poći od odredbi Pomorskog zakonika
pa tek onda o stranom pravu.
Kada ne bi postojali ugovori o zakupu, na vrijeme,
na putovanje, pod-zakupu, pravu na vijanje zastave kao
“flag of convenience” i slično, situacija bi bila
jednostavnija.
Na primjer, odredba čl. 968.st.2. određuje da treba
u određenim slučajevima, utvrditi da li pravo države
pripadnosti broda »...dopušta da brod privremeno vije zastavu druge
107 Upozorujem da Konvencija 1999 stupa na snagu 14.09,2001. Vidi Dodatak ili čl.8.
.Konvencije
85
države u kojoj se vodi zakupovni registar....« ....kao i . „...ako to
predviđa pravo države pripadnosti broda:“. Utvrđivanje stranog prava
predstavlja poseban problem, najvjerojatanije i dosta
dugačak, uslijed kojega privremena mjera zaustavljanja
broda ne bi se dospjela izdati i brod bi isplovio iz luke
dok se to utvrđuje. Čini se da je jedini način, koji se je
u praksi primjenivao, bio primjena odredaba Pomorskog
zakonika i, po potrebi, odredaba Ovršnog zakona.
Ipak, tom primjenom nisu rješeni spomenuti
problemi,jer već u roku od 15 dana od donašanja rješenja o
privremenoj mjeri, predlagatelj (vjerovnik) dužan je
pokrenuti parnični postupak temeljem odredbe Pomorskog
zakonika čl. 958. U tom postupku sud će morati rješiti
primjenu prava, ako i u koliko, jedna od parničnih
stranaka iznese svoja stajališta, vjerojatno prvenstveno
tvrdnje i prigovore a svakako će morati rašćistiti sve
elemente da se dođe do prodaje broda.
Međutim i iznašanje prigovora u tom pravcu neće biti
jednostavno jer te prigovore treba dokazati pozivom na
određenu odredbu zakona, a ako se radi o stranoj zastavi,
sud ne poznaje strane zakone, već ih treba dokazati.108
S
druge strane, u takovoj se situaciji, može naći i
predlagatelj i protustranka ili stranke, pogotovo u koliko
se mora ulagati žalbu.
Samo usput. Može se reći da sve odredbe, dakle iz
Konvencija i zakona, spominju i hipoteku ili njoj slično,
međutim nije lagano niti koristiti stranu hipoteku jer bi
ju trebalo prevesti, ovjeriti itd., i to bilo samo izpis
iz upisnika sa zabilježbom hipoteke, ali katkada je
potreban i tekst hipoteke, ako se radi o nekim slučajevima
i događajima koji su određeni klauzulom iz hipotekarnog
ugovora.
Obzirom na odredbu čl. 953.st.2. o primjeni
privilegija, ako se radi o stranom privilegiju tj. koja se
temelji na stranom pravu, nije dakle porijeklom iz čl.
241, sud će se naći u situaciji da mora provesti
istraživanja u konvencijama i/ili stranim zakonima, a
možda i u judikaturi i presedanima, ako se radi o zemlji
koja koristi presedane, a pogotovo ako se privilegij
osniva na stranom pravu.
108 Dokazivanje stranih zakona i sl.., je obično »dugogodišnji« posao.
86
Potrebno je raščistiti u pogledu primjene
mjerodavnog prava da li sud u R.H. mora primjeniti odredbu
o privilegiju koja ne postoji u Pomorskom zakoniku ali
postoji u konvenciji ili zakonu države čije se odredbe
primjenjuju po čl. 969.st.2. Naime odredba čl.
969.st.1.toč.2. određuje da se stvarna prava na brodu
ocjenjuju prema pravu državne pripadnosti broda. Po mom
mišljenju ova se odredba mora mutatis mutandis primjeniti
na ocjenu privilegija spomenutih u čl. 953.st.2.
1). Pomorski zakonik »upućuje na primjenu prava
državne pripadnosti broda«, što može značiti i primjenu
konvencije, ako je ta država članica, a pogotovo ako je
eventualno R. Hrvatska članica109
2). ako to pravo dopušta da brod privremeno vije
zastavu druge države u kojoj se vodi zakupodavni registar,
3). primjeniti će se pravo države čiju brod zastavu
privremeno vije, ali SAMO AKO TO PREDVIĐA PRAVO DRŽAVE
PRIPADNOSTI BRODA110
,
4) ali ako nema uvjeta iz gornjih točke, tada se
primjenjuje pravo državne pripadnosti broda.
109 Ustav čl. 140. -- Vrhovni suđ Republike
Hrvatske.Broj: II-Rev-7/1939-2 od 3.12.1991; (VPS H.
Pž-1207/88 od 6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od
7.1.1988):
"U pogledu “ozakonjenja" članak 134. Ustava Republike Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori koji su skopljeni i potvrdjeni u skladu s Ustavom i o b j - a v l j e n i čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona."
I dalje : "......ratificirani međunarodni ugovori postaju dio
unutrašnjeg pravnog poretka.....ozakonjeni objavljivanjem (promulgacijom) i to u izvornom (potpisanom – ratificiranom) sadržaju.
110 čl. 968.--Odredbom čl. 140. Ustava R. Hrvatska je obavezna primjenjivati međunarodne
konvencije ispred zakona. --Ivković,Đ.Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila o
privremenom zaustavljanju pomorskih brodova,1952.-2005.--Ivković,Đ.Međunarodna konvencija o
zaustavljanju brodova,1999, --2006.--Ivković,Đ.Pomorski privilegiji na brodu,2007
87
Članak 968.
(1) Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači
upućivanje na njegove materijalne odredbe uz
isključenje njegovog kolizijskog prava.
(2) Kada kolizijske odredbe ovog dijela
Zakonika upućuju na primjenu prava državne
pripadnosti broda, a to pravo dopušta da brod
privremeno vije zastavu druge države u kojoj se
vodi zakupovni registar, za sporni će se odnos
primijeniti pravo države čiju brod zastavu
privremeno vije ako to predviđa pravo državne
pripadnosti broda.
Članak 969.
(1) Prema pravu države čiju državnu pripadnost
brod ima ocjenjuju se:
1) dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju
brodom i u zasnivanju prava i obveza za vlasnika
broda i brodara,
2) stvarna prava na brodu,
3) pravne posljedice događaja na brodu na koje
se mora primijeniti zakon mjesta gdje je događaj
nastao.
(2) Odredba stavka 1. točka 3) primjenjuje se
na događaje koji su nastali na stranim brodovima
na području Republike Hrvatske.
Utvrđivanje ovih elemenata pretstavlja poseban
problem, kako radi poteškoće dobivanja podataka, tako i iz
vrlo vjerojatne mogućnosti da zakon državne pripadnosti
nema odredbi o »....dopuštenju », kako to traži čl. 968. U
ostalom, ako bi neki drugi zakon u drugoj državi imao istu
ili sličnu odredbu, odnosno zahtjevao takovo »predviđanje«
odnosno »dopuštenje«, vjerojatno ga ne bi našao,ako bi
trebao utvrditi da li Pomorski zakonik daje takovo
»dopuštenje«, jer ga ne bi našao niti u Pomorskom
zakoniku.111
Konvencija 1952
111 Zanimljivo je to da se u stranom zakonu očekuje naći odredbu koju niti Pomorski zakonik
nema.
88
Konvencija 1952 o zaustavljanju brodova
sadrži slijedeću odredbu, kojom je R.Hrvatska vezana112
,
kao članica:
Čl. 8. K.1952
1). odredbe ove konvencije primjenjivat će se
u državama ugovornicama na sve brodove koji
viju zastavu jedne od država ugovornica.
2). brod koji vije zastavu države
neugovornice moći će biti zaustavljen na
području države ugovornice radi jednog od
potraživanja nabrojenih u čl.1. Ili drugog
potraživanja za koji nacionalni zakon te
države ugovornice dopušta zaustavljanje.
3). medjutim, svaka država ugovornica može u
cijelosti ili djelomično uskratiti blagodati
ove konvencije državama neugovornicama i osobama
koje u vrijeme zaustavljanja nemaju redovno
boravište ili glavno poslovno sjedište u državi
ugovornici.
4). Ničim se u ovoj konvenciji ne mijenja niti
dira u unutrašnje zakone država ugovornica
koji se odnose na zaustavljanje broda na
području države čiju zastavu brod vije od
strane osobe koja ima redovno boravište ili
glavno poslovno sjedište u toj državi.
5). Radi primjene ove konvencije smatrat će se
da svaki treći, osim izvornog predlagača,
koji je stekao pomorsko potraživanje
subrogacijom , cesijom ili na drugi način,
ima isto redovno boravište ili isto
glavno poslovno sjedište kao i izvorni
vjerovnik.113
Dodatni komentar uz čl.8.
Prema čl. 8. Konvencije 1952 razlikuje se
pravna situacija broda ovisno o zastavi koju vije.
112 Ustav, čl. 140.
113 Više o tome, ali još obzirom na PZ 1974, vidi u Ivković, PRIVREMENE MJERE
OSIGURANJA NA BRODU, 1994., str. 169 - 185.
89
Može se tako u kratko prikazati čl.8.
Konvencije:
ad Čl. 8.
St.1. određuje da se na svaki brod koji vije zastavu
jedne od država ugovarateljica primjenjuje Konvencija
1952.114
St.2. određuje da se svaki brod koji vije zastavu
jedne od država NE-ugovarateljica može zaustaviti
primjenom čl.1. Konvencije 1952 tj. točno određene
tražbine ili i bilo koje tražbine koju predviđa zakon
države ugovarateljice gdje se zahtijeva da se brod
zaustavi.
St.3. ograničava na neki način primjenu Konvencije
1952 i određuje da država ugovarateljica može u cijelosti
ili djelomično uskratiti blagodati Konvencije 1952 :
a).državama NE-ugovarateljicama, i
b).osobama koje u vrijeme zaustavljanja nemaju
redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u jednoj od
država ugovarateljica.
St.4. određuje da ostaju na snazi odredbe zakona
države ugovarateljice :
a).kada se zaustavlja brod na području države čiju
zastavu brod vije i
b).kada zaustavljanje traži osoba koja ima redovno
boravište ili glavno poslovno sjedište u toj državi.
St. 5. nadopunjuje odredbe iz st.3. i 4. u pravcu da
u slučaju postupka za privremenu mjeru za tražbinu koja je
stečena na osnovu subrogacije ili asignacije ili na neki
drugi način u korist treće osobe, dakle ne kada prijedlog
podnosi originarni vjerovnik, smatrati će se da osoba
koja je ovlaštena na tražbinu ima redovno boravište ili
glavno poslovno sjedište u državi u kojoj ima originarni
vjerovnik.
114 Konvencija 1952 prihvaćena je od velikog broda drža va.
90
Obzirom na već istaknuto da je bitno kod
zaustavljanja broda koji vije stranu zastavu, najprije,
zapravo odmah, pogledati da li je država član K. 1952.,
jer odredbe te konvencije obavezuju članicu, da treba
primjeniti konvenciju i za slučaj zaustavljanja u R.
Hrvatskoj, ako na primjenu u R.Hrvatskoj upućuje Pomorski
zakonik u čl. 969.st.1.toč.2.
Iako na prvi pogled ovakova sistematizacija čl. 8.
izgleda jasna, u primjeni se pojavljuju mnogobrojni
problemi.
Jedan od problema je primjena Konvencije 1952 na sve
brodove koji ne viju zastavu države članice.
Drugi problem je primjena tražbina/privilegija koju
predviđa zakon države ugovarateljice gdje se zahtijeva da
se brod zaustavi.
Treći problem je primjena nekih odredaba zakona
države gdje se brod zaustavlja (Pomorski Zakonik) a čiju
primjenu Konvencija 1952 dozvoljava, koji pak upućuje
dalje, na primjenu nekog daljnjeg zakona , kao na pr.
Pomorski zakonik.
Izgleda da će Konvencija 1952 biti korištena još
dulje vremena, pa je uputno da se praksa prilagodi
međunarodnim standardima. Prema tome, već prije
razmatranja odredaba Pomorskog zakonika o mjerodavnom
pravu, potrebno je utvrditi da li brod koji vije stranu
zastavu vije zastavu države koja je članica citirane
Konvencije.
Kao primjer da je brod koji se zaustavlja bio
prije upisa u »“flag register” upisan u upisnik u R.
Hrvatskoj, zbog zadnjeg dijela st.2., trebati će vidjeti
da li Pomorski zakonik dopušta zaustavljanje.
Iako se čini da je time konvencijom raščišćena
primjena, treba ipak razmotriti slučaj kada je zastava
koju brod vije, t.zv.«flag of convenience«, 115
privremena
zastava zakupovnog registra , jer u tom slučaju će, po mom
91
mišljenju, ovisiti o članstvu države u cit.
Konvenciji zakupodavnog registra ili države pripadnosti116.
Stvar se može zakomplicirati ako je jedna od
spomenutih država članica jedne od Konvencija
1926,1967,1993, i primjenjuje neku od tih konvenciju jer
bi u tome slučaju trebalo primjeniti odredbe i te
konvencije, ako je ta država članica jedne konvencije o
privilegijima i jedne od konvencija o zaustavljanju,
trebati će razmotriti koji odnosi se primjenjuju u toj
državi
Mislim da u tom slučaju ne bi došla do primjene
odredba čl. 968.st.2. u pogledu dopuštanja.
Kao što je naprijed spomenuto u pogledu razmatranja
da li je država čiju zastavu vije članica Konvencije 1952
i 1999 o zaustavljanju, treba vidjeti i eventualno
članstvo u Konvencijama o privilegijima 1926,1967,1993.
Privremena promjena zastave.
Kada se privremeno promjeni na brodu zastava u
»državu čiju brod zastavu privremeno vije -»flag of
convenience« - »(fly) temporarily the flag« itd.-(čl.968),
nastaje dosta zakučasta pravna situacija, kako je vidljivo
i iz međunarodne odredbe:
Konvencija 1993117
Članak 16
Privremena promjena zastave.
Ako je pomorskom brodu upisanom u upisnik
brodova jedne države dozvoljeno privremeno vijati
zastavu druge države, primjenjuje se sljedeće:
a) za potrebe ovog članka, upućivanja u ovoj
Konvenciji na "državu u kojoj je brod upisan“ ili
na "državu upisa" podrazumijeva državu gdje je
brod bio upisan neposredno prije promjene
zastave, a upućivanje na "organ koji vodi
116 čl. 968.st.2.
117 Za K.1999 vidi . Ivković, Međunarodna konvencija o zaustavljanju brodova, 1999., Piran
2006
92
upisnik" podrazumijeva nadležni organ koji
vodi upisnik u toj državi;
b) pravo države upisa mjerodavno je za
priznanje upisanih " mortgagea", hipoteka i
tereta;
c) država upisa tražit će da se u njen upisnik
unese dodatna bilješka koja upućuje na državu
čiju je, zastavu brodu dopušteno privremeno viti;
isto će tako država, čiju je zastavu brodu
dopušteno privremeno viti, tražiti da se u njen
upisnik unese dodatna bilješka koja upućuje na
državu upisa.
d) nijedna država ugovornica neće dozvoliti da
brod upisan u toj državi privremeno vije zastavu
druge države sve dok se svi upisani " mortgagei",
hipoteke i tereti ne ispune, ili se ne dobije
pismeni pristanak svih ovlaštenika takvih
"mortgagea", hipoteka i tereta.
e) obavijest na koju se odnosi članak 11., mora
biti također dana nadležnom organu koji vodi
brodski upisnik u državi čiju je zastavu brodu
dopušteno privremeno viti118.
f) prilikom predočenja svjedodžbe o brisanju na
koju se odnosi stavak 5.članaka 12, nadležni
organ koji vodi upisnik brodova u državi čiju je
zastavu brodu dopušteno privremeno viti, na
zahtjev će kupca izdati svjedodžbu kojom se
potvrđuje da je pravo viti zastavu te države
opozvano.
g) Ova Konvencija ničim ne obvezuje državu
ugovornicu da dozvoli stranom brodu privremeno
viti njenu zastavu, ili domaćem brodu privremeno
viti stranu zastavu.
Vidljivo je da ispuniti sve zahtjeve na temelju
fiksiranih definicija za privilegije je komplicirano,
skoro bi se moglo reći neprovedivo, a stvarno bez ikakove
zaprećene kazne.
Treba još ukazati na činjenicu da katkada treba
utvrditi da li je koja država članica konvencije
Konvencije 1926,1967,1993 koristila na pr. odrdbu u
118 »vijati«
93
Konvencija- 1926 :
Član 3.
Nacionalni zakoni mogu priznati privilegij
drugim potraživanjima osim onih koji su
predviđeni u spomenutom članu, ali bez izmjene
reda prvenstva pridržanih potraživanja koja su
osigurana hipotekama, mortgageima, zalozima i
privilegijima koji imaju pred njima prednost.
U tom smislu i Konvencija 1967 i 1999.119
Znači dakle da kada bi se primjenom odredbi moralo
primjeniti pravo jedne konvencije jer se primjenjuje
konvencija u toj državi, čini se da bi sud morao
prihvatiti i postojanje “dodatnih” privilegija dodanih
odredaba dotične zemlje, u smislu dozvole cit. konvencija
Spomena je vrijedno navesti i odredbu :
čl. 953.st.3.
(3) Odredbe o ograničavanju privremenog
zaustavljanja broda samo za tražbine iz stavka 1.
i 2. ovoga članka primjenjuju se na strane
brodove samo ako između države čiju zastavu
strani brod vije i Republike Hrvatske postoji
uzajamnost.
Ova odredba, kao da je nekako u suprotnosti sa
odredbom čl. 140.120
Ustava, koji daje promulgiranim
konvencijama prednost pred zakonom. Prema tome moglo bi se
reći da ako postoji konvencija koja se mora primijeniti
jer veže R. Hrvatsku, treba nju primijenti, čak i ako ima
119 Ivković,Đ.,--PPUPTPP; Ivković,Đ.Međunarodna
konvencija o zaustavljanju brodova,1999, --2006;--
Ivković,Đ.Pomorski privilegiji na brodu,2007;--
Ivković,Đ.Međunarodna konvencija za izjednačenje
nekih pravila o privremenom zaustavljanju pomorskih
brodova,1952.-2005
120 USTAV :Članak 140.
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na
snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona..
Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili
suglasno općim pravilima međunarodnog prava
94
odredbe koje su u neskladu sa odredbom čl.
953.st.3., jer bi sud morao primjeniti konvencijsku
odredbu ukoliko se radi o konvenciji, članica koje je R.
Hrvatska.
U ove dvije odredbe treba utvrđivati uzajamnost
glede primjene, ali smatram da je odredba Ustava jača od
utvrđivanja uzajamnosti.
Pribavljanje potrebnih informacija o stranom pravu,
određeno je u ZPP. čl. 183 i čl. 184. Iz tih odredaba
vidljivo je da su formalnosti komplicirane odnosno bolje
rečeno očito dugotrajne, tako da sigurno nisu prikladne za
slučaj postupka za donošenje privremene mjere a vjerojatno
i u postupku opravdanje privremene mjere. Svakako treba
imati na umu da su to odredbe općenitog karaktera, dok u
izvjesnim slučajevima, treba poći od eventualnih
međunarodnih ugovora koji su često i dvostranog karaktera.
Kada se radi o pomorskim tražbinama onda se iz
odredbi Pomorskog zakonika čl. 969. ne primjenjuje odredba
st.1.toč.2). o stvarnim pravima jer pomorske tražbine nisu
stvarno pravo, makar se u čl. 953.st.2. spominje
privilegij.U spomenutom st.2. nalazi se i riječ “može”.
Mislim da ako se utvrdi da se radi o privilegiju, onda uz
ostale uvjete za privremenu mjeru, ako je to jedini
problem, mora se odrediti a ne samo da se “može”. Ova
odredba kao da je data ovdje baš za strane privilegije jer
za one iz čl. 241. nema sumnje da se može.
DIO 10
UPISNIK
Sve države koje imaju trgovačku flotu pod svojom
zastavom imaju i “redovite” upisnike u kojima su upisani
brodovi koji imaju pravo vijati zastavu te države kao
“državne pripadnosti” broda, a da nisu upisani kao
brodovi sa zastavom države “čiju.....privremeno viju”.
Međutim od kada su se počeli pojavljivati slučajevi
da su se brodovi mogli upisivati i u tuđe upisnike da
dobiju pravo na zastavu “....čiju .....privremeno viju”,
nastala je takova konfuzija, baš glede primjene
95
mjerodavnog prava da su najprije pojedine zemlje121
počele otvarati posebne upisnike privremenog karaktera.
Kasnije je došlo čak i do :
UNIDROIT Convention on International financial leasing (Ottawa,
28.May 1988).,
i kasnije
Convention on condition for registration of ships, Geneve, 1996.122
koje imaju detaljnije odredbe u vezi sa upisom
brodova.123
Tako i Pomorski zakonik ima, na neki način,
indirektno, odredbe u čl. 179. - 201.124
Postoje i međunarodni dogovori o tom problemu, koji
je povezan i pojavio se kao veliki problem sa masovnim
«bare boat charter-ima«, naročito sa «bare boat charter«
povezanim« i sa »leasingom«, kod kojih se vrlo često
pojavljuju još i sub-: , pa sve do sub-charteri i to ne
iste »vrste« nego »time charter« i »voyage charer« itd.
nego sve dalje »slot-charterom« i »sub-slot charterom«,
koji katkada dobiva i druge forme.
Radi razjašnjenja u vezi sa upisnicima brodova u
koji su upisani u novi upisnik druge države, notorno je da
mnoge države osnivaju i vode posebne upisnike o brodovima
u «bare boat charter-u« a o tome ima uglavke na pr. u
formularu BARECON 88/89 125
i u mnogim drugim formularima.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
121 na pr. Njemačka.
122 Vidi Dodatak
123 Detaljnije Ivković, PPUPTPPstr.70- 73. i u DODACI - Redni ..br.9.
124 Mislim da cit. odredbe na neki način dozvoljavaju upis kao »flag convenience«. Glede
brodice situacija, po mom mišljenju, nije uopće jasna. Vidi Ivković, Privatnopravnki ugovor . 2011. str.
53 - 60. i dalje u tekstu.
125 Ivković, PPUPTPP,str.87, 94
96
DIO 11.
POSADA
Odredbom Pomorskog zakonika čl. 241.st.1.toč.1.
privilegij postoji za plaće posade, itd. Određeni su :
vlasnik, zakupac ili brodar, dok je za toč.2. spomenut
poslodavac i poslovođa.126
Takova odredba je priznata svugdje i očito je jedan
privilegij koji je najopravdaniji.127
CREWING AGENCY
U kretko treba napomenuti da postoji niz različitih
odnosa kako između posade i »crewing agency« tako i između
brodovlasnika odnosno »iskorištavača « i »crewing agency«,
a jasno između brodovlasnika i prvog charterera, te
charterera i prvog sub-charterera te dalje, između
pojedinih sub-charterera.
Postoji dakle jedno pitanje kada član posade sklapa
ugovor sa t.zv. »crewing agency« (prima plaću od »crewing
agency« itd.), a s druge strane »crewing agency« ima
ugovor sa brodovlasnikom ili drugom osobom koja
»iskorištava« brod.
Ta »crewing agency« može nastupati:
1). kao posrednik koji spaja ugovorne stranke i
dobiva ugovorenu naknadu za svaki poseban slučaj. U tom
slučaju je radni odnos sklopljen između člana posade i
brodovlasnika odnosno »iskorištavača«.
2). »crewing agency« može sa članom posade ili sa
brodovlasnikom odn. »iskorištavačam« ugovor da nađe
pojedine članove posade, ili grupe posade ili cijelu
posadu koja će biti u ugovornom odnosu sa »crewing agency«
a ta »crewing agency« će imati ugovor sa
brodovlasnikom/»iskorištavačem« da ih snabdjeva, i to na
126 poslovođa -vidi čl.5.st.1.toč.33).«----fizička ili pravna osoba koaj upravlja poslovanjem i/ili
tehničkim održavanjem i/ili popunjavanjem broda posadom«. Pitanje je da li je nekakova ugovorna veza
između poslovođe i posade. Ako je poslovođa, kako PZ: omogućava i »pravna osoba«, koja je sklopila
ugovor o radu sa posadom, u svoje ime bilo bi možda za razmisliti da li to stvara privilegij na brodu ?
127 Postoji na obali R.H. još starija tradicija, koja je ozakonjena još u §44 .čl.VII. Edikta 1774..
97
način, da će brodovlasnik/»iskorištava« plačati
»crewing agency« ugovoreni iznos a ta će isplačivati
posadu i sve dodatne izdatke. Drugim riječima ugovor radni
odnos postoji samo između »crewing agency« i posade, a
odnos »crewing agency« prema
brodovlasnik/»iskorištavatelju « je drugi pravni odnos.
Situacija odnosa »crewing agency«/-/brodovlasnik
ili »crewing agency«/-/«osoba koja »iskorištava« brod«, u
času prijedloga za zaustavljanje broda može biti da je:
a). ili brodovlasnik ili osoba koja »iskorištava«
brod, isplatila ugovoreni iznos »crewing agency-u«,
b). »crewing agency« nije isplatila posadi, te da je
u stvari prema posadi jedini dužnik »crewing agency«. tj.
pravno gledano (bez odredbe Pomorskog zakonika) a ne
brodovlasnik ili osoba koja »iskorištava« brod.
Pravna situacija u tom času, jeste da više uopće ne
postoji tražbina prema brodovlasniku i/ili »iskorištavaču
jer je prema njima tražbinu imala samo »crewing agency«,
kojoj je izvršena isplata, iz čega bi trebalo zaključiti i
da u tom času nema više privilegija. U stvari (bez
Pomorskog zakonik ne bi posada imala niti aktivnu
legitimaciju). Privilegij je akcesorno pravo osnovano na
tražbini. Ovdje se na neki način dolazi do paradoksa da
privilegij nije vezan, zapravo, u nekom plovidbenom
karakteru nego ugovornim pravom iz radnog odnosa (»crewing
agency« /posada).
Ostaje otvoreno pitanje, čini se, da li takav odnos
posada/brodovlasnik u kojemu je između posade i
brodovlasnika još treća stranka »crewing agency«, koja je
aktivno u odnosu sa brodovlasnikom a pasivno sa posadom,
postupovno omogućuje da privilegij »preskače«. U stvari
izgleda da je zapravo kažnjen brodovlasnik jer njegov brod
dolazi u situaciju dužnika, stvorenu odredbom Pomorskog
zakonika a bez ikakvog pravnog odnosa i, čini se, osnova,
osim odredbe Pomorskog zakonika .
Koliko god se čini potrebno zaštiti posadu, teško je
konstruirati »preskok« privilegija preko treće osobe tj.na
štetu potpuno neodgovorne osobe koja je ispunila svoju
ugovornu obavezu prema »crewing agency«, koja je stvarna
ugovorna stranka sa posadom i jedini dužnik.
Dodatno treba pomisliti i na mogućnost da je
spomenuti ugovor sa »crewing agency« sklopljen, ne od
brodovlasnika, nego od osobe koja »iskorištava« brod
(charterer ili sub-sub charterer itd.), dakle ugovor sa
98
»crewing agency« je zapravo nepoznat
brodovlasniku a ipak će se na brod staviti privilegij, ako
je brodovlasnik pasivno legitimiran.
U stvari između crewing agency i sub-charterer
postoji ugovorni odnos pa kada se razmotre odnosi u
slučaju sub-chartera postoje slijedeći ugovorni odnosi:
1.brodovlasnik / charterer
2.charterer / sub-charterer
3.crewing agency / sub-charterer
4.crewinig agency / posada
a postoji i privilegij posada/”brod” - alias
brodovlasnik.128
Kada se promotre odredbe i Pomorskog zakonika i
konvencija, kao da bi se moralo zaključiti, da bez obzira
na objektivne nejasnoće, privilegij postoji u korist
posade a na štetu brodovlasnika.
Pomorski zakonik, u gornjem primjeru, čini
odgovornim direktno “brod” preskočivši, sa gledišta
ugovornog prava ukupno 4.ugovorna odnosa, i dovodeći u
zabunu za “preskakanje pasivne legitimacije”.
Možda bi se moglo odrediti da ipak mora postojati
neki ugovorni odnos između privilegiranog vjerovnika i
osobe koja je pravno povezana sa brodom. Čini se da bi
možda sve to bilo rješeno da se umjesto “brod” stavi u
zakon brodovlasnik.129
Kada je zakon stvorio privilegij, trebalo je na neki
način ili objasniti direktni prelazak obaveze na “brod”
tj. zapravo odrediti odredbom taj prelazak privilegija i u
indirektnom odnosu.
128 Vidi: Dodatak, str. 4300. (Pravilni o agentima)
129 Čak bi se moglo, možda,nadodati da brodovlasnik,odgovara i za svakog eventualnog sub-
chahrterera(»iskorištavatelja«) ukoliko privilegirani vjerovnik dokaže da ima potraživanje prema
»iskorištavatelju« .
99
Gledano sa stajališta odredaba Zakona o
parničnom postupku, brodovlasnik ne bi imao jednostavni
način, koristiti odredbe ZPP. o sudjelovanje u parnici.130
Razmatrajući razne situacije koje bi se mogle
pojaviti, a i pojavljuju se, kao na pr. ovakav zapleteni
slučaj:
Posada ima privilegije i to nije sporno.
Međutim podnesak za zaustavljanje nije podesen
protiv brodovlasnika nego protiv »crewing agency«, koji je
prema ugovoru posade sa agencijom,bila dužna isplatiti
potraživanja posade.
Pod pretpostavkom da sud odobri zaustavljanje,
opravdanje privremene mjere u roku od 15 dana, (ili
ranije), ako hoće postati izvršivo, mora biti protiv
brodovlasnika, što će tužitelj najvjerojatnije i učiniti
Pod pretpostavkom da je na neki način rješenje
dostavljeno »crewing agency« (što je komplicirano ako je
ista izvan mogućnosti brze dostave), predlagatelji
(posada, budući tužitelji u opravdanju privremene mjere)
morali bi postupak proširiti i na brodovlasnika.
Vjerojato će se brodovlasnik pojaviti zbog zaštite
svojih interesa da oslobodi brod, možda će i dati polog
ili garanciju,ali pitanje plačanja je ostalo sporno.
Ako sud dozvoli proširenje na brodovlasnika, on
postaje stranka koja ima sva prava iz ZPP-a, da štiti
svoje interese. Postavlja se pitanje na koji način:
i). Mislim da svakako čl. 211. obavjest trećemu,
ii). Međutim, ako treća osoba, »crewing agency« ne
reagira, brodovlasnik može podignuti tužbu protiv »crewing
agency« iz nekoliko razloga. Ako su brodovlasnik i
»crewing agency« ugovorno vezani da brodovlasnik isplaćuje
»crewing agency« a ista isplaćuje posadu (što je ovisno i
za općenito činjenično stanje gdje posada nastupa),
brodovlasnik mora štititi svoje interese, ako je doznačio
potreban iznos za plaće posade itd., protiv »crewing
agency«.
130 ZPP čl. 205-211.
100
iii).Brodovlasnik bi mogao predložiti i da
se predmeti spoje tj. postupak pokrenut od strane posade i
tužba brodovlasnika protiv »crewing agency«. Daljnje
razmatranje bilo bi ovisno o odluci suda.
iv). U slučaju da se sve spoji, nastaju problemi za
brodovlasnika jer je on u spojenom postupku prema posadi
stranka/tužena, a prema »crewing agency« je tužitelj.
v). ne ulazeći u detalje koji se mogu pojavljivati u
spojenom postupku, za brodovlasnik i posadu je bitno da
uspiju. Posada vjerojatno lakše, brodovlasnik sigurno
teže.
vi). Ono što je dosta nejasno je situacija, ako
brodovlasnik mora isplatiti privilegije, da li on može, uz
potrebne dokaze, dobiti presudu protiv »crewing agency«
koja bi odluka zapravo morala glasiti na dupli iznos (jer
je brodovlasnik već jednom doznačio i sada platio ponovno)
te da li se takova presuda može izreći u spojenom
postupku. Čini se naime, da i obavjest trećemu i vrlo
vjerojatno tužba protiv »crewing agency« će biti na jedan
iznos(plus troškovi itd), a da bi presuda morala biti na
dupli iznos, spp.
vii). Tokom raspravljanja,ako se predmeti spoje,
dolazi se u situacju da posada postaje u tužbi
brodovlasnika svjedok da nije primila novac od »crewing
agency«, a brodovlasnik će dokazivati da je doznačio iznos
»crewing agency«.
viii). Sve ovo može se zakomplicirati, naime ako se
posada naplati iz jamčevine brodovlasnika, brodovlasnik bi
morao preurediti tužbu protiv »crewing agency«. Sreća je
da je brodovlasnikov zahtjev tražbina koja ne “prestaje”
kao privilegij, ali može zastariti.
Špekulirajući šta bi se još moglo dogoditi može se
zamisliti da posada nije mogla zaustaviti sporni brod i da
je nastupio “prestanak” privilegija. Budući da je
potraživanje posade ujedno i pomorska tražbina pojavljuje
se u slučaju »crewing agency« koja je sklopila i preuzela
obavezu da doznačeni ugovorni iznos primljen od
brodovlasnika isplati u svoje ime kao ugovorna stranka
posadi, da li je tada uopće moguće koristiti odredbe čl.
951 i sl. o privremenim mjerama kada je pravno na pasivnoj
strani neka »crewing agency« koja ne spada u popis osoba u
čl. 954.st.2.:
“.......u vrijeme nastanka tražbine bila je u
svojstvu vlasnika, brodara, naručitelja ili
101
zakupnika broda u svezi s kojim je nastala
tražbina.”
Očito je naime da »crewing agency« to nije.
U vezi sa time treba ukazati i na činjenicu da i
međunarodne konvencije imaju slične probleme.
Obzirom na sve češće korištenja »crewing agency-a«,
bilo bi uputno zauzeti jedno stajalište.131
Prava posade prema Pomorskom zakoniku i
konvencijama o privilegijima:
Pomorski zakonik čl. 241
(1) Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku,
zakupcu ili brodaru broda, a tražbine iz stavka
1. točke 1) ovoga članka i prema poslodavcu, te
tražbine iz stavka 1. točke 2) ovog članka i
prema poslovođi broda i poslodavcu osigurana je
pomorskim privilegijem koji postoji na onom brodu
u odnosu na kojeg je nastala:
1) tražbine za plaće i druge iznose koji se
duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim
članovima posade u svezi s njihovim zaposlenjem
na brodu, uključujući troškove povratnog
putovanja i doprinose za socijalno osiguranje
koji se plaćaju u njihovo ime,
2) tražbine za smrt ili tjelesne ozljede koje
su se dogodile na kopnu ili moru u neposrednoj
vezi s iskorištavanjem broda,
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
Konvencije 1926
Član 2.
Privilegirani su na brodu, vozarini onog
putovanja u toku kojega je nastalo privilegirano
potraživanje i na uzgrednostima broda i vozarime
stečenim od početka putovanja:
131 Možda bio za dovolu takovog polsovanja trebalo zatražiti garanciju banke i sl.
102
1) sudski troškovi koji se duguju državi i
troškovi učinjeni u zajedničkom interesu
vjerovnika radi očuvanja broda ili radi
osiguranja njegove prodaje i razdiobe kupovine;
pristojbe za tonažu, svjetioničke, lučke i druge
takse i javne dažbine iste vrsti; troškovi
pilotaže, čuvanja i održavanja broda od njegova
ulaska u posljednju luku;
2) potraživanje iz ugovora o radnom odnosu
zapovjednika broda, po- sade i drugih osoba
zaposlenih na brodu;
3) nagrade koje se duguju za spašavanje i
pružanje pomoći i doprinos broda u zajedničkim
havarijama;
4. Naknade štete zbog sudara brodova ili drugih
plovidbeih nezgoda, kao i štete nanesene
napravama luka, dokova i plovnih puteva; naknade
štete za tjelesne ozljede putnika i posade;
naknae štete za gubitkee ili oštečenja tereta i
prtljade;
5) potraživanja iz ugovora koje je zapovjednik
broda zaključio ili iz poslova koje je obavio
izvan luke pripadnosti broda na temelju svojih
zakonskih ovlaštenja, za stvarne potrebe da se
očuva brod ili nastavi putovanje bez obzira na to
da li je zapovjednik broda ujedno i vlasnik broda
ili nije, i da li je potraživanje njegovo ili
dostavljača, popravljača, zajmodavca ili drugih
ugovaratelja.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
Konvencije 1967
Članak 4.
1) Pomorskim privilegijem osigurana su sljedeća
potraživanja:
a) plaće i drugi iznosi koji se duguju
zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima
posade na osnovi njihova aposlenja na brodu;
b) lučke naknade, troškovi plovidbe kanalima i
drugim plovnim putovima kao i troškovi pilotaže;
c) potraživanja prema vlasniku za smrt ili
tjelesnu ozljedu koje su se dogodile na kopnu ili
na vodi u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;
103
d) delikatna ili kvazidelikatna
potraživanja prema vlasniku koje se ne temelje na
ugovoru, s naslova gubitka ili oštećenja nekog
dobra, koji su se dogodili na kopnu ili na vodi,
u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;
e) potraživanja s naslova pružanja pomoći i
spašavanja, podizanja podrtina i doprinosa u
zajedničkim havarijama.
Izraz »vlasnik« u smislu ovoga člana obuhvaća
zakupca golog broda, naručitelja u brodarskom
ugovoru, brodara - poslovođu suvlasničke
zajednice i poduzetnika broda.
2) Nikakav pomorski privilegij neće teretiti
brod radi osiguranja potraživanja označenih u
stavu 1. točke c) i d) ovoga člana, koje potječu
ili proizlaze iz radioaktivnih svojstava ili iz
kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim,
eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima
nu.kleamog goriva, radioaktivnih proizvoda ili
otpadaka.
ooooooooooooooooooooooooooooooooo
Konvencija 1993
Članak 4.
1. Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku,
zakupcu, poslovodi ili brodaru broda bit će
osigurana pomorskim privilegijem na brodu:
a) tražbine za plaće i druge iznose koji se
duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim
članovima brodskog osoblja u vezi njihovog
zaposlenja na brodu, uključujući troškove
repatrijacije i doprinose za socijalno osiguranje
koji se plaćaju u njihovo ime;
b) tražbine za smrt ili tjelesne povrede koje
su se dogodile na kopnu ili vodi u neposrednoj
vezi s iskorištavanjem broda;
c) tražbine s naslova nagrade za spašavanje
broda;
d) tražbine za lučke naknade, troškove plovidbe
kanalima drugim plovnim putevima, te troškove
peljarenja;
104
e) deliktne i kvazideliktne tražbine
nastale uslijed stvarnog gubitka ili oštećenja
prouzročenog iskorištavanjem broda .a koji nije
gubitak ili oštećenje tereta, kontejnera,]
putničkih stvari prevoženih brodom.
2. Nikakav pomorski privilegij neće teretiti
brod radi osiguranja tražbina označenih u toč.
(b) i (e) stavka 1, koje su nastale ili su
posljedica:
a) šteta nastalih u vezi s prijevozom ulja ili
drugih opasnih i štetnih tvari morem za koje se
plaća naknada prema međunarodnim konvencijama ili
nacionalnom pravu koje predviđa kauzalnu
odgovornost i obvezno osiguranje ili drugi način
osiguranja tražbine: ili
b) radioaktivnih svojstava ili kombinacije
radioaktivnih svojstava s' ptrovnim, eksplozivnim
ili drugim opasnim svojstvima nuklearnih goriva,
ili radioaktivnih proizvoda ili otpadaka.
Spominjem da Pomorski zakonik i konvencije o
zaustavljanju 1952 i 1999 imaju poseban popis tražbina za
koje se brod može zaustaviti, uz Konvencije 1926, 1967,
1993, što znači, da uz Pomorski zakonik postoji još
5.konvencija koje zadiru eventualno u razčiščavanje stanja
jednog spornog privilegija.
Očito je da se prava, s protekom vremena proširuju i
detaljnije označuju.
Vrijedno je i pogledati da se prava posade u
Pomorskom zakoniku nalaze prije drugih privilegija132, što
nije slučaj u konvencijama.
Prava posade određena su slično i u čl. 953., kada
se radi o pomorskim tražbinama.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
132 čl. 241.
105
DIO 12
BRODICA
Obzirom na odredbu Pomorskog zakonika u čl..5.st.1.
toč. 15.koja glasi:
15). brodica jest plovni objekt namijenjen za
plovidbu koji nije brod ili jahta.........”
Mislim da dakle za brodicu ne vrijede slijedeće
odredbe Pomorskog zakonika:
(A).-o mjerodavnom pravu
(B).-o pomorskim tražbinama.
Naime, Pomorski zakonik određuje glede mjerodavnog
prava u
AD A). «Članak 967.
»Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na
svaki plovni objekt koji je brod prema hrvatskom
pravu te na svaki plovni objekt koji je brod
prema pravu države čiju državnu pripadnost ima.«
AD B). za pomorske tražbine u:
Članak 951.
(1) Prije pokretanja ili tijekom parničnoga,
ovršnog ili upravnog postupka sud može, radi
osiguranja novčane tražbine predlagatelja
osiguranja, na prijedlog predlagatelja
osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se postiže
svrha takova osiguranja, a osobito zabranu
otuđenja ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje
broda i zaustavljanje broda, uz uvjete utvrđene
Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga Zakonika
nije drugačije predviđeno.
(2) Privremene mjere radi osiguranja nenovčane
tražbine predlagatelja osiguranja sud može
odrediti uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako
106
odredbama ovoga Zakonika nije drugačije
predviđeno.
Niti u odredbama glede mjerodavnog prava niti glede
pomorskih tražbina nema one “famozne” odredbe čl. 252. o
brodici i privilegiju.
Kakav je razlog da se prema čl. 252. odredbe o
privilegiju primjenjuju na brodicu (s čime se ne
slažem133)činjenica je da takove odredbe Pomorskog zakonika
o pomorskim tražbinama(čl. 953 - 965.) i za mjerodavno
pravo (čl. 966-988.) nema, a Pomorski zakonik je za
privilegij stvorio odredbu čl. 252. kada je htio
privilegij proširiti na odredbe čl. 241-251.
U citiranim odredbama o privremenim mjerama i
mjerodavnom pravu određuje se za “brod”, pa se onda može
primjenom odredbe čl.2. Pomorskog zakonika primjeniti na
jahte, ali glede brodica nema spomena.
Dakle ako bi se odredbom čl. 252. eventualno
privilegiji i nekako mogli primjenjili na brodice, ipak
se na brodicu ne mogu primjenivati niti odredbe o
privremenim mjerama niti o mjerodavnom pravu.
Dodaje se još:
Budući da nema u Pravilniku o brodicma i jahtama
odredbe o privremenim mjerama za brodice značilo bi da se
primjenjuje ili Pomorski zakonik (za što nema odredbe, pa
se ne bi baš moglo) ili Ovršni zakon, a što bi značilo da
bi uredovao redovni sud (a ne trgovački specijalni --
Split i Rijeka) ali bi tada taj redovni sud morao za
brodicu primjenjivati odredbe o privilegijama (čl. 252
(?)), a za pomorske tražbine, koje nisu privilegij, ne bi
mogao zaustavljati brodicu prema čl. 951 i sl., te bi
morao primjenivati Ovršni zakon.
Mislim da gore spomenute situacije nisu usklađene.
133 . Vidi : Ivković, PPUPTPP,,str. 53-59, i tamo navedena mišljenja zašto se odredba o
privilegijima, makar je u zakonu, ne bi mogla primjenjixati. ;---;Pomorsko pravo za jahte i brodice
(autori: B.Milošević Pujo, R.Petrinović)(Split, Pomorski fakultet, 2008) Hrvatska pravna revija. God. 9,
br. 3 (ožujak 2009).
107
Dodajem da Konvencije 1926,1967,1993 te
1952 i 1999, koriste izraz »vessel«, pa je pitanje da li
se te konvencije primjenjuju na brodice/čamce.
Vidi:
Oxford Dictionary: vessel: Ship, boat especially.
large one.
Webster: vessel - a craft travelling on water; ship
or boat, especially one larger than row boat.
»Vessel« je očito brod, pa se, mislim, niti
konvencije ne bi mogle primjenjvati na brodicu.
Dodajem još i slijedeće:
Čl. 252
Odredba u Pomorskom zakoniku je u čl. 252. i
glasi:
»Odredbe ovog Zakonika o založnim pravima
primjenju se i na brodice, brodove, jahte,
brodove u gradnji i jahte u gradnji koji se
nalaze u plutajućem stanju«.
Taj član postojao je pod brojem 238. i u ZPUP (1977)
i glasio je :
»Odredbe ovog zakona o zakonskim založnim
pravima na brodu primjenjuju se i na čamce i
brodove u gradnji koji se nalaze u plutajućem
stanju:«
Odredba iz ZPUP, komentirana je u napomenama i
bilješkama :
»Odredba je u skladu s članom 7. Konvencije o upisu prava na brodovima u gradnji, 1967, koju je Jugoslavija ratificirala, ali konvencija još nije stupila na snagu.« 134
134 International Convention relating to Registration of Rights in respect of Vessels under
construction,1967--(Vesels under construction, 1967). Jugoslavija : Potpisana 27.05.1967.- autor
komentara za taj dio je bio E.Pallua.
108
Čini se da je nadopunom u Zakonu o
pomorskoj plovidbi čl. 252., donekle izmenjena odredba iz
ZPUP-a.
Tumačenjem teksta čl.252 Pomorskog zakonika čini se
da postoje dvije grupe objekata:
1.gotovi brodovi,jahte i brodice,- kao prva grupa
2. brodovi u gradnji i jahte u gradnji koji su u
plutajućem stanju,- kao druga grupa
3.Iz komentara ZPUP-a,proizlazi da se je općenito
odredba odnosila na objekte »u gradnji«, dok iz odredbe u
Pomorskom zakoniku čl. 252., čini se da se ne odnosi na
brodice u gradnji, jer nije spomenuta u drugoj grupi
4.ali se može tumačiti i onamo:
5.A).brodice, brodove, jahte
6.B).brodove u gradnji i jahte u gradnji koji se
nalaze u plutajućem stanju, koji se odnosi, u plutajućem
stanju, čini se, samo na brodove u gradnji i jahte u
gradnji, ali ne na brodice u gradnji
7.Tumačenjem odredbe iz ZPUP čini se da čamac mora
biti u plutajućem stanju, a to je potvrđeno komentarom, u
kojem se poziva na cit. Konvenciju o brodovima u gradnji
1967.135
8.Definitivno tumačenje mogao bi dati zakonodavac.
DIO 13
PRIVILEGIJ NA TERETU
Več iz samog naziva vidljivo je da za privilegij ne
odgovara “brod” nego teret. Zapravo je taj privilegij
nekakvo nedonošće. Prema tome niti ne spada u ovaj esej.
Odlučio sam se međutim u kratko spomenuti i to, jer, može
135 U Konvenciji 1967, u pogledu objekta konvencije koriste se dva izraza :«ship« i »vessel«. . Za
oba ova izraza može se, ali dosta teško, smatrati da obuhvaćaju i »boat« koji je pravi izraz za »čamac«.
109
se dogoditi da sud mora primjeniti neku
konvenciju, zakon, ili čak presedan, u smislu odredaba, pa
bi, po mom mišljenju onda morao priznati i privilegij,
pogotovo ako takav propis određuje da je to adekvatno
privilegiju na brodu.
Pomorski zakonik ima odredbe o ovom privilegiju u
čl.592-597.136
U stvari ne radi se uvijek o privilegiju
treće osobe, vrlo često je privilegirani vjerovnik
brodovlasnik ili osoba koja »iskorištava« brod, a
protustranka osoba koja ima određeno priznato pravo na
teretu.
U stvari postupci o privilegijima na teretu su vrlo
rijetki.
Ipak treba spomenuti da postoji u Konvenciji 1926,
odredba:
K.1926 - Član 2. - (privilegiji)
4) naknade šteta zbog sudara brodova ili drugih
plovidbenih nezgoda, kao i za štete nanesene napravama
luka, dokova i plovnih puteva; naknade štete za tjelesne
ozljede putnika i posade; naknade šteta za gubitke ili
oštećenja tereta i prtljage;
Privilegij na teretu postoji i u dosta država.
Očito je da se radi o privilegiju koji ima vjerovnik
na teretu, a ne, recimo, vjerovnik koji ima potraživanje
zbog štete na teretu, osim toga privilegij nije na “brod”-
u.
Prema tome, mislim, da ako bi se radilo o teretu na
brodu koji vije zastavu R.Hrvatske trebalo bi primjeniti
odredbe Pomorskog zakonika. Uvjeren sam da se odredbe o
mjerodavnom pravu ne odnose na privilegije na teretu,
međutim situacije su toliko raznolike da se apsolutno ne
može ovo isključiti.
Možda je drugačija situacija, ako se radi o brodu
koji vije stranu zastavu, a država zastave nema odredbe o
136 Ovaj privilegij obrađen je i detaljno u mom radu: »Privilegiji na brodskom teretu!, Zbornik
P.F. Zagreb,Vol.58.Br.1-2. Str..661-671.; .PPUPTPP,str. 64. - 67.;
110
privilegiju na teretu. 137 Za razmisliti je da li
se odredba čl. 969.st.2. primjenuje u ovom slučaju ili se
primjenjuje Pomorski zakonik jer je teret u R. Hrvatskoj
ali na stranom brodu.
Treba sagledati i odredbu čl. 966. o primjeni
odredaba o mjerodavnom pravu ».....na sve odnose iz pomorske
plovidbe.«
Teret prevožen brodovima svakako spada u odnose iz
pomorske plovidbe.
Za napomenuti je da u nekim konvencijama i zakonima,
na pr. K. 1926, postoji takav privilegij, postoji
mogućnost da sud mora primjeniti K. 1926.
DIO 14
VOZARINA
I ovdje se ne radi o privilegiju na “brod”- u, ali
se radi o imovini brodovlasnika, pa je nekako “bliže”
brodu.
Kako je naprijed navedeno, moguće je da sud u R.
Hrvatskoj dođe u situaciju da mora upotrebiti, u slučaju
stranog broda, jednu od konvencija 1926,1967,1993. i 1952
te 1999, ili koji strani važeći zakon koji priznaje
privilegij na vozarini. U tom slučaju bi se primjenjivale
tamošnje odredbe.
Na pr. R.Slovenija ima odredbu
Slovenija-- P.Z.--238. člen
“Pomorski privilegiji na ladji zajemajo tudi voznino
oziroma prevoznino in vlečnino138 tistega potovanja, med
katerim je nastala terjatev, zavarovana s pomorskim
privilegijem, ter pripadne terjatve ladje in voznine
137 idi k.1999., čl.1. toč. (g). i ( h)..
138--vlečnina = tegljarina
111
oziroma prevoznine in vlečnine, pridobljene od
začetka potovanja“.139
Tako i Konvencija 1926-Član 2.
Privilegirani su na brodu, vozarine onog
putovanja u toku kojega je nastalo privilegirano
potraživanje i na uzgrednostima broda i vozarine
stečenim od početka putovanja.
Kod primjene odredba, na pr. o vozarini, nastaju
često dosta veliki problemi o kojoj se vozarini radi.
Naime, kod slučaja pojedinih tipova ugovora o brodu i
prijevozu, pojavljuju se više »vozarina«(?). Jedna je ona
koja se duguje brodovlasnik na temelju, recimo «zakupa«,
»time chartera« i niza drugih najmodernijih tipova
ugovora, a druga vozarina je ona koja se odnosi na usluge
prijevoza tereta i slično.140
Smatra se da se privilegij ne odnosi na zakupnika,
jer zakupnina (»hire«) nije vozarina. 141
U nekim slučajevima može postati sporan i pojam
»putovanja« 142.Problem je jednostavan ako se radi o brodu
slobodne plovidbe koji u jednoj luci ukrca sav teret a u
drugoj iskrca sav teret. Zatim se radi katkada i za
putovanje u »balastu«. Niti putovanje u »balastu« nije
uvijek sporazumno utvrđeno.
Još kompliciranija je situacija kod linijskih
brodova, koji usput ukrcavaju i iskrcavaju tereta. Tada se
može postaviti pitanje da li svaki teret ima »svoje«
putovanje. U nekim slučajevima pojavljaju se »kružna
putovanja«.
U Pomorskom zakoniku nema odredbi o putovanju
broda/tereta.
139 Bilo bi zanimljivo raspraviti stajalište Pomorskog zakonika s jedne strane i Pomorskog zakona
R.Slovenije s druge strane.. sa sasvim suprotnim mišljenjima.
140 Ivković, PPUPTPP,str. 60-63
141 Vidi na pr. čl. 447., 575 - 591., 658 - 672..
142 čl.520 - 525.
112
U pretpostavci da bi sud u R. Hrvatskoj
rješavao spor na brodu koji vije zastavu R.Hrvatske, a
radilo bi se o privilegiju na vozarini, koji je nastao u
državi koja primjenjuje privilegij na vozarini, mislim da
odredbe Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu ne bi došle
do primjene jer Pomorski zakonik određuje samo o
privilegijama na brodu i teretu. Zahtjev bi morao biti
odbijen, osim ako bi se primjenom drugih odredbi o
mjerodavnom pravu utvrdilo da sud mora primjeniti ono
nađeno pravo.
Zanimljiva je odredba čl. 966. o primjeni ».....na sve
odnose iz pomorske plovidbe.«
Vozarina je svakako »odnos« iz pomorske plovidbe.
Mislim da bi zbog toga odredbe mjerodavnog prava iz
Pomorskog zakonika mogle poslužiti za rješenje problema,
jer tako i tako, treba naći rješenje problema. Naime, ako
se vozarina nalazi na teritoriju R.Hrvatske sud ima
nadležnost, ali koji zakon bi primjenio je problematično,
a Pomorski zakonik je ipak najbliži tom problemu, pa bi se
možda moglo koristi ovlaštenjem iz čl. 986.
DIO 15
OPĆA SITUACIJA.
Iako, nije baš sasvim jasno, treba se biti svjestan,
da su opisani problemi, kao i oni koji ovdje nisu opisani,
toliko komplicirani, odnosno toliko su raznoliki od
države do države, od judikature do judikature, od doktrine
od doktrine, da unatoč toga da cijeli svijet pokušava naći
rješenja pa je to pokušavano Konvencijama o privilegijima
1926, 1967, 1993 i Konvencijama zaustavljanju 1952 i 1999,
te nizom drugih konvencija, Comite Maritime International,
koji se još uvijek nastoji brinuti se i predlagati neka
rješenja, morao je u zadnje vrijeme odlučiti da opet nešto
pokuša jer je situacija sve teža iz objektivnih i
subjektivnih razloga -- sve više pomorskih država i sve
više novih tipova pomorskih plovidbenih tipova ugovora i
ugovornih uglavaka koji su daleko od klasičnih pojmova,
novih kombinacija finansiranja itd.143.
143 A na koje bi se mogla dobro primjeniti poslovivca: »u mutnom se riba lovi« !
113
Tako je u CMI NEWS LETTER od 1. listopada
(oktobra) 2010, na str. 13. CMI naveo:
3).---Ratification of the Conventions on Arrest
(1999) and Liens and Mortgages (1993).
“Giorgio Berlingieri reported that the Executive Council decided to include an investigation on the reasons why these two conventions had achieved such little success. In fact, the 1993 MLM Convention, although in force since 2004, has been ratified by only 12 States, while the 1999 Arrest Convention is not yet in force. The IWG, chaired by Professor John Hare of Cape Town with members Professor Ignacio Arroyo Martinez of Madrid and Giorgio Berlingieri of Genoa, is presently considering the best way to proceed with this investigation, either by way of a Questionnaire or by direct approach to NMLAs. Mr. Berlingieri said that a report would be sent to the Executive Council within the next few months.”
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
DIO 16
ZAKLJUČAK
Osječa se da bi i Pomorski zakonik trebalo na neki
način adaptirati i modernizirati u pogledu privilegija i
uskladiti što je moguće više sa modernim nastojanjima.
Čini se naime, da je skoro nemoguće uskoro očekivati neku
konvenciju koju bi svi oduševljeno, ili bar sa manje
oduševljenja dočekali i prihvatili.
Korisno je onda uskladiti Zakon, koliko se može, ali
i pojednostaviti ga za praksu. Činjenica je da je zakon
ipak lakše adaptirati nego što je to slučaj sa
konvencijom.
Takav modernizirani zakon, mogao bi čak poslužiti i
za uvrštavanje u ugovore kao pravo primjene temeljem
ugovora.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
1000
I.IZVODI IZ P.Z.2004. STR.1000
1. BRODICA
Članak 5.
2. Privilegiji na brodu
Članak 241. -- 252
4. Privremene mjere
Članak 951 -- 965
Dio deseti
O MJERODAVNOM PRAVU I O NADLEŽNOSTI SUDOVA REPUBLIKE HRVATSKE
Glava I.
ZAJEDNIČKA ODREDBA
Članak 966. - 987
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
II. PZ-pročišćeni - NN 146/08-str. 1101
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
III. Ovršni zakon --- str. 1201
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
III. Slovenija PZ.-- čl. 237-254 --- str.1301
1001
IZVODI IZ PZ.
BRODICA
Članak 5. st.1.toč.15.
15) brodica jest plovni objekt namijenjen za
plovidbu morem koji nije brod ili jahta, čija je duljina
veća od 2,5 metara, ili ukupne snage porivnih strojeva
veća od 5 kW.
Pojam brodica ne obuhvaća:
– plovila koja pripadaju drugom pomorskom objektu u svrhu
prikupljanja, spašavanja ili obavljanja radova,
– plovila namijenjena isključivo za natjecanja,
– kanue, kajake, gondole i pedaline,
– daske za jedrenje i daske za jahanje na valovima,
2. PRIVILEGIJI NA BRODU
Članak 241.
(1) Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku,
zakupcu ili brodaru broda, a tražbine iz stavka 1.
točke 1) ovoga članka i prema poslodavcu, te tražbine
iz stavka 1. točke 2) ovog članka i prema poslovođi
broda i poslodavcu osigurana je pomorskim
privilegijem koji postoji na onom brodu u odnosu na
kojeg je nastala:
1) tražbine za plaće i druge iznose koji se duguju
zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima
posade u svezi s njihovim zaposlenjem na brodu,
uključujući troškove povratnog putovanja i doprinose
za socijalno osiguranje koji se plaćaju u njihovo
ime,
2) tražbine za smrt ili tjelesne ozljede koje su se
dogodile na kopnu ili moru u neposrednoj vezi s
iskorištavanjem broda,
3) tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda,
4) tražbine za lučke naknade, troškove plovidbe
kanalima i drugim plovnim putevima, te troškove
peljarenja,
5) tražbine po osnovi izvanugovorne odgovornosti za
materijalne gubitke ili oštećenja prouzročena
uporabom broda, izuzev gubitka ili oštećenja tereta,
kontejnera i putničkih stvari koje se prevoze brodom.
(2) Pomorski privilegij u korist glavnice postoji i
za kamate.
1002
(3) Pomorski privilegij prostire se i na pripadak
broda.
Članak 242.
Odredbe o pomorskim privilegijima ne primjenjuju se
radi osiguranja tražbina iz članka 241. stavka 1.
točke ovoga Zakonika koje su nastale ili su
posljedica:
1) šteta nastalih u svezi s prijevozom ulja ili
drugih opasnih i štetnih tvari morem za koje se plaća
naknada prema međunarodnim konvencijama ili
nacionalnom pravu koje predviđa kauzalnu odgovornost
i obvezno osiguranje ili drugi način osiguranja
tražbine, ili
2) radioaktivnih svojstava ili kombinacije
radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili
drugim opasnim svojstvima nuklearnih goriva, ili
radioaktivnih proizvoda ili smeća.
Članak 243.
Pomorski privilegiji ne prestaju promjenom vlasnika
ili upisa ili zastave broda ako ovim Zakonikom nije
drugačije određeno.
Članak 244.
Privilegiji na brodu ne odnose se na tražbine koje se
vlasniku broda duguju s osnove ugovora o osiguranju.
Članak 245.
(1) Pojedine privilegirane tražbine iz članka 241.
ovoga Zakonika imaju red prvenstva koji odgovara
redoslijedu kojim su te tražbine navedene u članku
241. ovoga Zakonika.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka,
pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine s
naslova nagrade za spašavanje broda imaju prednost
pred svim drugim pomorskim privilegijima koji terete
brod prije vremena u kojem su obavljene radnje, zbog
kojih je nastao navedeni pomorski privilegij.
(3) Više tražbina iz iste skupine tražbina navedenih
u članku 241. stavak 1. točke 1), 2), 4) i 5) ovoga
Zakonika namiruju se s jednakim redoslijedom
prvenstva.
(4) Pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine
navedene u članku 241. stavku 1. točki 3) ovoga
Zakonika (tražbine s naslova nagrade za spašavanje
1003
broda) međusobno imaju red prvenstva suprotan
redoslijedu vremena nastanka tražbine koje
osiguravaju. Smatra se da su takve tražbine nastale
onog dana kad je dovršena svaka pojedina radnja
spašavanja.
Članak 246.
(1) Privilegiji na brodu prestaju:
1) utrnućem tražbine osigurane privilegijem,
2) protekom jedne godine,
3) prodajom broda u ovršnom ili stečajnom postupku,
4) osnivanjem fonda ograničene odgovornosti za
tražbine osigurane privilegijem na brodu koje su
podvrgnute ograničenju odgovornosti.
(2) Pomorski privilegiji prestaju proglašenjem broda
pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru.
Ako brod bude oslobođen, pomorski privilegiji, koji
prema stavku 1. točki 2) ovoga članka nisu prestali
prije nego što je brod zaplijenjen, ponovno će se
uspostaviti.
Članak 247.
(1) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2) ovoga
Zakonika računa se:
1) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku
241. stavku 1. točki 1) ovoga Zakonika nakon iskrcaja
tražitelja s broda,
2) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku
241. stavku 1. točki 2) – 5) ovoga Zakonika kad
nastanu osigurane tražbine.
(2) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga
Zakonika prestaje teći kad brod bude zaustavljen ili
zaplijenjen tako da to zaustavljanje ili zapljena
dovedu do prisilne prodaje broda.
(3) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga
Zakonika ne teče za vrijeme za koje zaustavljanje ili
zapljena nisu dopušteni po zakonu.
Članak 248.
Odredbe ovoga Zakonika o privilegijama na brodu
primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja nije
vlasnik broda, osim ako je brod vlasniku oduzet
nedopuštenom radnjom, a vjerovnik koji ima privilegij
za tražbinu nije savjestan.
Članak 249.
1004
(1) Prestankom privilegija na brodu ne prestaje i
tražbina koja je bila osigurana privilegijem.
(2) Ustupanjem tražbine osigurane privilegijem na
brodu prenosi se i privilegij na brodu.
Članak 250.
Privilegij na brodu ne prestaje brisanjem broda iz
upisnika brodova.
Članak 251.
Odredbe članka 241. – 250. ovoga Zakonika ne odnose
se na brodove upisane u upisnik javnih brodova.
Članak 252.
Odredbe ovoga Zakonika o založnim pravima
primjenjuju se i na brodice, jahte, brodove u gradnji i
jahte u gradnji koji se nalaze u plutajućem stanju.
4. PRIVREMENE MJERE
Članak 951.
(1) Prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog
ili upravnog postupka sud može, radi osiguranja
novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na
prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti svaku
mjeru kojom se postiže svrha takova osiguranja, a
osobito zabranu otuđenja ili drugog raspolaganja
brodom, čuvanje broda i zaustavljanje broda, uz
uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga
Zakonika nije drugačije predviđeno.
(2) Privremene mjere radi osiguranja nenovčane
tražbine predlagatelja osiguranja sud može odrediti
uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama
ovoga Zakonika nije drugačije predviđeno.
Članak 952.
Privremena mjera zaustavljanja broda provodi se na
temelju zabrane odlaska broda iz luke.
Članak 953.
(1) Privremeno zaustavljanje broda može se odrediti
samo za tražbine koje proizlaze iz:
1) štete prouzročene sudarom broda čije se
1005
zaustavljanje traži ili štete prouzročene tim brodom
na koji drugi način,
2) smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom čije
se zaustavljanje traži ili koje su nastale u svezi s
iskorištavanjem toga broda,
3) spašavanja,
4) ugovora o iskorištavanju broda čije se
zaustavljanje traži,
5) zajedničke havarije,
6) tegljenja,
7) peljarenja,
8) opskrbe broda čije se zaustavljanje traži radi
njegova održavanja ili iskorištavanja,
9) gradnje, preinake, opravka, opreme ili dokovanja
broda čije se zaustavljanje traži,
10) prava posade po osnovi rada,
11) izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj,
naručitelj ili agent za račun broda, odnosno vlasnika
broda ili brodara, a u svezi s brodom,
12) posredničkih provizija ili agencijskih nagrada
koje se duguju u svezi s brodom.
(2) Pored slučajeva iz stavka 1. ovoga članka,
privremeno zaustavljanje broda može se odrediti i
radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke na
brodu ili hipoteci slična sredstva osiguranja.
(3) Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja
broda samo za tražbine iz stavka 1. i 2. ovoga članka
primjenjuju se na strane brodove samo ako između
države čiju zastavu strani brod vije i Republike
Hrvatske postoji uzajamnost.
Članak 954.
(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja neke
od tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog Zakonika,
može biti zaustavljen bilo koji brod koji je u
vrijeme podnošenja prijedloga u vlasništvu osobnog
dužnika.
(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1. ovoga
članka, smatra se osoba koja, prema odredbama
mjerodavnog prava, odgovara za tražbinu radi koje se
traži zaustavljanje broda, a u vrijeme nastanka
tražbine bila je u svojstvu vlasnika, brodara,
naručitelja ili zakupnika broda u svezi s kojim je
nastala tražbina.
(3) Radi ostvarenja pomorskog privilegija ili
hipoteke na brodu ili hipoteci sličnih sredstava
osiguranja stranog prava, kao i radi ostvarenja
zahtjeva koji se tiče vlasništva na brodu, može se
zaustaviti samo brod na koji se dotični privilegij,
1006
hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.
(4) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja
pomorskog privilegija ili hipoteke, ili hipoteci
sličnog sredstva osiguranja stranog prava i bez
obzira je li u vrijeme podnošenja prijedloga brod u
vlasništvu osobnog dužnika dotični brod može biti
zaustavljen sve dok je opterećen tim pomorskim
privilegijem odnosno hipotekom, te hipoteci sličnim
sredstvom osiguranja stranog prava.
Članak 955.
(1) Ako se privremene mjere određuju radi osiguranja
novčanih tražbina, sud će osloboditi brod
zaustavljanja ili čuvanja ako bude dano jamstvo koje
prihvati predlagatelj osiguranja, ili ako
predlagatelj osiguranja ne prihvati ponuđeno jamstvo,
onda jamstvo koje odredi sud kao dovoljno kvalitetno
za pokriće ukupnih tražbina za koja se traži
zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi
troškova postupka i kamata.
(2) Jamstvo se može ponuditi u obliku gotovinskog
pologa, bankovne garancije, jamstva osiguratelja
brodarove odgovornosti ili drugog osiguratelja, ili
druge imovinske vrijednosti.
(3) Ako je riječ o tražbinama za koja protivnik
osiguranja može ograničiti svoju odgovornost, visina
jamstva iz stavka 1. ovoga članka ne mora biti veća
od svote ograničene odgovornosti.
(4) Kad jedan od sudova na području Republike
Hrvatske na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka
oslobodi brod od zaustavljanja, nijedan drugi sud na
području Republike Hrvatske ne može odrediti
zaustavljanje ni tog ni bilo kojega drugog broda za
istu tražbinu i za istog predlagatelja osiguranja, uz
uvjet da su dana jamstva još raspoloživa ili
prenosiva u korist predlagatelja osiguranja.
Članak 956.
Sud neće odrediti zaustavljanje broda, a već određeno
zaustavljanje ukinut će ako protivnik osiguranja
dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjereno
jamstvo za istu tražbinu, ili za istog predlagatelja
osiguranja, uz uvjet:
1) da jamstvo odgovara uvjetima iz članka 955. stavka
1. ovoga Zakonika,
2) da država na čijem je području jamstvo dano
postupa na jednak način prema jamstvima koja su
položena na području Republike Hrvatske.
1007
Članak 957.
Davanje jamstva ne znači priznanje odgovornosti te
tražbine za koje je jamstvo dano niti odricanje od
mogućnosti ograničenja odgovornosti.
Članak 958.
(1) U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će
odrediti vrijeme njezina trajanja.
(2) Ako se privremena mjera odredi prije pokretanja
parničnoga, ovršnog ili upravnog postupka
predlagatelj osiguranja je dužan dokazati, u roku od
15 dana, da je pokrenuo parnični, ovršni, odnosno
upravni postupak.
(3) Ako predlagatelj osiguranja u roku iz stavka 2.
ovoga članka ne dokaže da je pokrenuo parnični,
ovršni, odnosno upravni postupak, sud će na prijedlog
protivnika osiguranja ukinuti privremenu mjeru.
(4) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne
prije nego što bude udovoljeno uvjetima za ovrhu ili
osiguranje uknjižbom ili predbilježbom založnog
prava, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja,
produljiti vrijeme njezina trajanja, uz uvjet da se
nisu izmijenile okolnosti pod kojima je ta mjera
određena.
(5) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne a
ne udovolji se uvjetima iz stavka 4. ovoga članka za
produljenje određene privremene mjere, sud će, na
prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti
osiguranje i ukinuti izvršene radnje.
Članak 959.
Osiguranje će se obustaviti i određena privremena
mjera ukinuti ako se udovolji kojoj od pretpostavaka
iz članka 949. stavka 1. točke 1) – 3) ovoga
Zakonika.
Članak 960.
(1) Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za
vrijeme zaustavljanja snosi vlasnik broda ili brodar.
(2) Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna,
sud će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi
potrebnu svotu za uzdržavanje posade.
(3) Troškove čuvanja broda predujmljuje predlagatelj
osiguranja.
(4) Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne diraju u
obvezu konačnog snošenja tih troškova.
1008
Članak 961.
Privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira se u
prava i dužnosti stranaka koje proizlaze iz ugovora o
prijevozu stvari ili putnika.
Članak 962.
Kad sud odredi privremenu mjeru na brodu, bez odgode
će se na odgovarajući način primijeniti odredbe
članka 860. ovoga Zakonika prema naravi mjere koju je
odredio.
Članak 963.
(1) Kad sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja
ili raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se
ta mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod
upisan.
(2) Kad sud pravomoćno ukine privremenu mjeru iz
stavka 1. ovoga članka, odnosno kad ona prestane po
zakonu, sud će narediti da se obavi brisanje
zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 964.
Kad odredi privremenu mjeru prema brodu pod stranom
zastavom, sud će, na prijedlog predlagatelja
osiguranja i na njegov trošak, obavijestiti nadležno
inozemno tijelo o toj mjeri i njenom ukidanju.
Članak 965.
(1) Radi osiguranja novčanih tražbina te radi
osiguranja nenovčanih tražbina predlagatelja osiguranja
protiv osobe koja je ovlaštena da raspolaže teretom koji
se nalazi na brodu, sud može dopustiti privremenu mjeru
koja se sastoji u tome što će se odrediti iskrcaj tereta s
broda i njegovo čuvanje u javnom skladištu ili drugom
prikladnom mjestu, ako predlagatelj osiguranja plati
brodaru cijelu ugovorenu vozarinu koja mu još nije plaćena
i nadoknadi mu sve troškove koje je imao, a koji nisu
uključeni u vozarinu.
(2) Ako se predaja tereta na temelju odredbe stavka
1. ovoga članka traži u luci u kojoj se teret prema
ugovoru o prijevozu nije morao predati, sud će dopustiti
privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka samo uz uvjet
da se teret može iskrcati bez opasnosti za sigurnost broda
i ostalog tereta, da zbog iskrcaja ne nastane veće
1009
zadržavanje u dolasku broda ili poremećaj u redu plovidbe,
da se time ne nanosi šteta ostalim osobama koje su
ovlaštene da raspolažu teretom te da iskrcaj nije protivan
drugim važnim razlozima.
DIO DESETI
O MJERODAVNOM PRAVU I O NADLEŽNOSTI
SUDOVA REPUBLIKE HRVATSKE
GLAVA I.
ZAJEDNIČKA ODREDBA
Članak 966.
Odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se na sve
odnose iz pomorske plovidbe.
Glava II.
O MJERODAVNOM PRAVU I O ISKLJUČIVOJ NADLEŽNOSTI
SUDOVA REPUBLIKE HRVATSKE ZA ODNOSE S MEĐUNARODNIM
OBILJEŽJEM (ELEMENTOM)
Članak 967.
Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki
plovni objekt koji je brod prema hrvatskom pravu te
na svaki plovni objekt koji je brod prema pravu
države čiju državnu pripadnost ima.
Članak 968.
(1) Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači
upućivanje na njegove materijalne odredbe uz
isključenje njegovog kolizijskog prava.
(2) Kada kolizijske odredbe ovog dijela Zakonika
upućuju na primjenu prava državne pripadnosti broda,
a to pravo dopušta da brod privremeno vije zastavu
druge države u kojoj se vodi zakupovni registar, za
sporni će se odnos primijeniti pravo države čiju brod
zastavu privremeno vije ako to predviđa pravo državne
pripadnosti broda.
1010
Članak 969.
(1) Prema pravu države čiju državnu pripadnost brod
ima ocjenjuju se:
1) dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju brodom
i u zasnivanju prava i obveza za vlasnika broda i
brodara,
2) stvarna prava na brodu,
3) pravne posljedice događaja na brodu na koje se
mora primijeniti zakon mjesta gdje je događaj nastao.
(2) Odredba stavka 1. točka 3) primjenjuje se na
događaje koji su nastali na stranim brodovima na
području Republike Hrvatske.
Članak 970.
Na pravo vlasništva i na stvarna prava na brodu u
gradnji, a koji se gradi u Republici Hrvatskoj
primjenjuje se hrvatsko pravo.
Članak 971.
(1) Za privatnopravne odnose koji proizlaze iz
ugovora o zapošljavanju članova posade broda
mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale.
(2) Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo,
mjerodavno je pravo državne pripadnosti broda ako
okolnosti ne upućuju na neko drugo pravo koje je
činjenično ili pravno u bližoj vezi sa spornim
odnosom i strankama.
(3) Primjena prava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne
isključuje primjenu prisilnih propisa prava najbliže
veze o odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede člana
posade ako su oni za člana posade povoljniji.
Članak 972.
(1) Na ograničenje odgovornosti brodara ili druge
fizičke ili pravne osobe koja je prema ovom Zakoniku
s njim izjednačena primjenjuje se pravo države čiju
državnu pripadnost brod ima.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka
primjenjuje se ovaj Zakonik ako su njegove odredbe o
ograničenju odgovornosti strože od propisa države
čiju državnu pripadnost brod ima.
Članak 973.
Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima
primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale.
1011
Članak 974.
Iznimno od odredbe članka 973. ovoga Zakonika
primjenjuje se na ugovore o iskorištavanju brodova
ovaj Zakonik:
1) na odgovornost prijevoznika za oštećenje, manjak
ili gubitak tereta, predviđenu odredbama ovoga
Zakonika, čija se primjena ne može isključiti
sporazumom stranaka, ako se luka ukrcaja ili
odredište nalazi u Republici Hrvatskoj,
2) ako bi putnik primjenom drugog prava bio stavljen
u nepovoljniji položaj nego prema odredbama ovog
Zakonika.
Članak 975.
(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke izabrale za
ugovor o iskorištavanju brodova ne može primijeniti
na cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji
proistječu iz ugovora ili ako stranke nisu izričito
odredile pravo koje se mora primijeniti, a njihova se
namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi
ni iz okolnosti slučaja, na ugovor ili na ugovorni
odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj
vezi.
(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj
vezi s ugovorima o iskorištavanju brodova,
primjenjuju se:
1) pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen – za ocjenu
glavnih prava i obveza ugovornih strana,
2) pravo države čiji je državljanin ili čiju državnu
pripadnost ima prijevoznik – ako je ugovor o
prijevozu putnika ili stvari sklopljen na temelju
unaprijed utvrđenih općih uvjeta prijevoznika,
3) odredbe ovoga Zakonika – na ugovor o tegljenju.
(3) Na način izvršenja sporednih prava i obveza
ugovornih strana (način krcanja i predaje tereta,
računanje vremena za stojnice i prekostojnice, način
plaćanja vozarine i sl.) primjenjuje se, u slučaju iz
stavka 2. ovoga članka, pravo mjesta gdje su pojedine
radnje obavljene, odnosno gdje su morale biti
obavljene.
Članak 976.
(1) Na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju
se:
1) pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili
unutarnjim morskim vodama dogodio sudar,
2) odredbe Zakonika – ako se sudar dogodio na
1012
otvorenom moru.
(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, na
naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju se:
1) ako svi brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju
istu državnu pripadnost – pravo te države,
2) ako brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju
različitu državnu pripadnost, ali je pravo svih tih
država isto – pravo tih država.
Članak 977.
Iznimno od odredaba članka 976. Zakonika koje za
naknadu štete zbog sudara brodova upućuju na primjenu
stranog prava primjenjuju se:
1) odredbe Zakonika – ako sve zainteresirane stranke
imaju zajedničko državljanstvo ili uobičajeno
boravište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj;
2) hrvatsko pravo – ako je jedan od brodova koji je
sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod.
Članak 978.
(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke iz ugovora
o spašavanju imovine izabrale ne može primijeniti na
cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu
iz tog ugovora, ili ako stranke nisu izričito
izabrale pravo koje će se primijeniti, a njihova se
namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi
niti iz okolnosti slučaja, na ugovor ili na ugovorni
odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj
vezi.
(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj
vezi s ugovorom o spašavanju, primjenjuje se pravo
države one luke gdje je spašavanje okončano, odnosno
pravo prve luke u koju je spašeni brod prispio nakon
završenog spašavanja.
(3) U svim drugim slučajevima primjenjuju se odredbe
Zakonika.
Članak 979.
Iznimno od odredbe članka 978. Zakonika, primjenjuju
se:
1) odredbe Zakonika – ako su se spašavale osobe bez
istodobnog spašavanja imovine, ako su sve osobe
državljani Republike Hrvatske, ili ako je brod koji
je spašavao ili brod koji je bio spašavan, a ako je
bilo više brodova jedan od njih, hrvatski ratni brod
ili hrvatski javni brod,
2) odredbe članka 639. stavka 1. i 2., članka 773. –
1013
777., te članka 781. i 783. Zakonika,
3) odredbe zakonika koji uređuje zastaru tražbina i
odredbe Zakonika o rokovima zastare (članak 788.),
4) pravo države čiju državnu pripadnost ima brod
spašavatelj – na podjelu nagrade za spašavanje između
vlasnika broda ili brodara broda spašavatelja i
posade tog broda.
Članak 980.
Na odnose iz ugovora o gradnji, preinaci ili o
popravku brodova primjenjuje se pravo mjesta
brodogradilišta ako stranke za te ugovore ili za dio
tih ugovora nisu izabrale pravo koje će se
primijeniti ili ako se u cijelosti ili djelomično
izabrano pravo ne može primijeniti.
Članak 981.
(1) Na ugovor o pomorskom osiguranju i odnose koji iz
njega proistječu primjenjuje se pravo koje su
izabrale ugovorne stranke. Ako stranke nisu ugovorile
mjerodavno pravo, primijenit će se pravo sjedišta
osiguratelja.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na
odnose iz ugovora o pomorskom osiguranju primjenjuje
se hrvatsko pravo ako su sve zainteresirane osobe u
tom ugovoru državljani Republike Hrvatske s redovnim
boravištem u Republici Hrvatskoj ili domaće pravne
osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a riječ je
o osiguranim predmetima koji su izloženi pokrivenim
rizicima isključivo na području Republike Hrvatske.
Članak 982.
Postojanje prava na izravnu tužbu utvrđuje se prema
pravu koje je mjerodavno za glavno potraživanje ili
prema pravu koje je mjerodavno za ugovor o
osiguranju.
Članak 983.
Oblik pravnog čina u plovidbenom odnosu ocjenjuje se
prema pravu mjesta gdje je čin izvršen, odnosno gdje
je morao biti izvršen ili prema pravu koje je
mjerodavno za plovidbeni odnos u cijelosti.
Članak 984.
1014
Odredbe Zakonika o spašavanju na odgovarajući se
način primjenjuju i na spašavanje imovine potonule
izvan teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda
Republike Hrvatske, a imovinu spašava hrvatsko
trgovačko društvo, druga hrvatska pravna osoba ili
državljanin Republike Hrvatske.
Članak 985.
(1) U slučaju zajedničke havarije, ako se pravo koje
su stranke izabrale ne može primijeniti na koji od
odnosa što proistječu iz zajedničke havarije, ili ako
stranke nisu izričito izabrale pravo koje se mora
primijeniti, a njihova se namjera o primjeni
određenog prava ne može utvrditi niti iz okolnosti
slučaja, primjenjuje se pravo luke u kojoj je iskrcan
posljednji dio tereta koji se nalazio na brodu u
trenutku izvršenja čina zajedničke havarije.
(2) Ako su sve stranke u slučaju zajedničke havarije
državljani Republike Hrvatske ili hrvatske pravne
osobe, u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka
primijenit će se hrvatsko pravo.
Članak 986.
Ako u ovom Zakoniku nema odredaba o pravu mjerodavnom
za koji odnos iz ovoga dijela Zakonika, na te se
odnose na odgovarajući način primjenjuju odredbe i
načela ovoga Zakonika, odredbe i načela drugih zakona
koji uređuju odnose s međunarodnim obilježjem, načela
pravnog poretka Republike Hrvatske i općeprihvaćena
načela međunarodnoga privatnog prava.
Članak 987.
Ne primjenjuje se strano pravo koje bi bilo
mjerodavno prema odredbama ovoga Zakonika ako bi
njegova primjena bila postignuta isključivo radi
izbjegavanja primjene prava Republike Hrvatske.Dio
deseti
1101-POMORSKI ZAKONIK
(Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 181/04, 76/07 i 146/08)
DIO PRVI
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Odredbama ovoga Zakonika utvrđuju se morski i podmorski prostori Republike Hrvatske i uređuju pravni
odnosi u njima, sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, zaštita i očuvanje prirodnih morskih bogatstava i morskog okoliša, osnovni materijalnopravni odnosi u pogledu plovnih objekata, ugovorni i drugi obvezni odnosi koji se odnose na brodove, upise plovnih objekata, ograničenje brodareve odgovornosti, ovrha i osiguranja na brodovima.
(2) Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, njegove se odredbe primjenjuju na plovne objekte koji se nalaze ili plove unutarnjim morskim vodama, teritorijalnim morem Republike Hrvatske.
Članak 2.
(1) Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, njegove odredbe koje se odnose na brodove primjenjuju se i na jahte.
(2) Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na brodove primjenjuju se i na druge pomorske objekte osim jahti samo ako je to ovim Zakonikom izričito predviđeno.
Članak 3.
Odredbe ovoga Zakonika primjenjuju se na ratne brodove ako je to ovim Zakonikom izričito predviđeno.
Članak 4.
Na odnose pomorskog prava koji nisu uređeni ovim Zakonikom, drugim propisima donesenima na temelju ovoga Zakonika, odnosno drugim zakonima, primjenjuju se običaji.
Članak 5.
Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, pojedini izrazi u smislu ovoga Zakonika imaju sljedeća značenja: 1) pomorska plovidba jest plovidba koja se obavlja na moru i rijekama hrvatskoga Jadranskog slijeva do granice do koje
su one plovne s morske strane, 2) pomorski objekt jest objekt namijenjen za plovidbu morem (plovni objekt), ili objekt stalno privezan ili usidren na moru (plutajući objekt), odnosno objekt u potpunosti ili
djelomično ukopan u morsko dno ili položen na morsko dno
(nepomični odobalni objekt), 3) plovni objekt jest pomorski objekt namijenjen za plovidbu morem. Plovni objekt može biti brod, ratni brod, jahta ili brodica, 4) brod, osim ratnog broda, jest plovni objekt namijenjen za plovidbu morem, čija je duljina veća od 12 metara, a bruto tonaža veća od 15, ili je ovlašten prevoziti više od 12 putnika. Brod može biti putnički, teretni, tehnički plovni objekt, ribarski, javni ili znanstvenoistraživački, 5) duljina broda, jahte ili brodice jest duljina utvrđena Tehničkim pravilima, 6) hrvatski ratni brod jest plovni objekt, uključujući podmornicu, koji je pod zapovjedništvom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, a čija je posada vojna, odnosno
podvrgnuta vojnoj disciplini i koji je dužan isticati vanjske znakove raspoznavanja ratnih brodova hrvatske državne pripadnosti kad god je potrebno da svoje svojstvo učini poznatim, 7) strani ratni brod je plovni objekt koji ima stranu državnu pripadnost, pripada ratnoj mornarici, nosi vanjske znakove raspoznavanja ratnoga plovnog objekta i njegove državne pripadnosti, nalazi se pod zapovjedništvom vojne osobe i ima vojnu posadu, 8) putnički brod jest brod na mehanički pogon koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika, 9) brzi putnički brod jest putnički brod kojem je najveća brzina Šm/sš jednaka ili veća od vrijednosti dobivene formulom: 3,7 istisnina na konstruktivnoj vodnoj liniji
Šm3š. Pod brzim0,1667, gdje je putničkim brodom ne smatraju se neistisninski brodovi čiji je trup potpuno iznad površine uslijed djelovanja aerodinamičkih sila generiranih površinskim efektom. Brodovi, volumena istisnine 500 Šm3š i manje, i najveće brzine manje od 20 Ščvš, u plovidbi unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske ne smatraju se brzim putničkim brodovima, 10) teretni brod jest brod namijenjen za prijevoz tereta sa ili bez mehaničkog poriva, 11) brzi teretni brod jest teretni brod, kojem je najveća brzina Šm/sš jednaka ili veća od istisnina na 0,1667, gdje je vrijednosti dobivene formulom: 3,7 konstruktivnoj vodnoj liniji Šm3š. Pod brzim teretnim brodom ne smatraju
se neistisninski brodovi čiji je trup potpuno iznad površine uslijed djelovanja aerodinamičkih sila generiranih površinskim efektom, 12) tehnički plovni objekt jest brod, sa ili bez mehaničkog poriva koji je namijenjen za obavljanje tehničkih radova (bager, dizalica, jaružalo, pokretni odobalni objekt za istraživanje i eksploataciju podmorja i sl.), 13) plutajući objekt jest pomorski objekt stalno privezan ili usidren na moru, koji nije namijenjen za plovidbu (npr. plutajući dok, plutajuće skladište, plutajući restoran, plutajuća elektrana, pontonski most, pontonska marina i sl.), 14) nepomični odobalni objekt jest pomorski objekt u potpunosti ili djelomično ukopan u morsko dno ili položen
na morsko dno, koji nije namijenjen za plovidbu (npr. nepomični odobalni objekt za istraživanje i eksploataciju podmorja, podmorski cjevovod i sl.), izuzev podmorskog
kabela i objekata prometne infrastrukture (npr. podmorski
tunel, most oslonjen na morsko dno i sl.), 15) brodica jest plovni objekt namijenjen za plovidbu morem koji nije brod ili jahta, čija je duljina veća od 2,5 metara, ili ukupne snage porivnih strojeva veća od 5 kW. Pojam brodica ne obuhvaća: – plovila koja pripadaju drugom pomorskom objektu u svrhu prikupljanja, spašavanja ili obavljanja radova, – plovila namijenjena isključivo za natjecanja, – kanue, kajake, gondole i pedaline, – daske za jedrenje i daske za jahanje na valovima, 16) tegljač, odnosno potiskivač jest brod koji je namijenjen tegljenju ili potiskivanju drugih plovnih objekata, 17) nuklearni brod je brod opremljen uređajem na nuklearni
pogon, 18) ribarski brod jest brod s mehaničkim porivom namijenjen i opremljen za ulov ribe i drugih živih bića iz mora ili na morskom dnu, čija je duljina veća od 12 metara, a bruto tonaža veća od 15, 19) strani ribarski brod je brod koji ima stranu državnu pripadnost, a namijenjen je i opremom za ulov ribe ili drugih živih bića u moru ili na morskom dnu, 20) jahta jest plovni objekt za sport i razonodu, neovisno koristi li se za osobne potrebe ili za gospodarsku djelatnost, a čija je duljina veća od 12 metara i koji je namijenjen za dulji boravak na moru, te koji je pored posade ovlašten prevoziti ne više od 12 putnika, 21) strana jahta jest plovni objekt za sport i razonodu
koji ima stranu državnu pripadnost i koji se takvim smatra prema propisima države čiju državnu pripadnost ima, 22) javni brod jest brod, osim ratnog broda, namijenjen i opremljen za obavljanje djelatnosti od općeg interesa države, a čiji je vlasnik, odnosno brodar država ili neko drugo tijelo ovlašteno od države (npr. policijski brod, brod lučke kapetanije, brod Obalne straže, i sl.) i koji služi isključivo u negospodarske svrhe, 23) strani javni brod je plovni objekt u vlasništvu ili korištenju strane države, koji nije ratni brod, a služi isključivo za negospodarske svrhe dotične države, 24) strani trgovački brod je brod koji ima stranu državnu pripadnost, a koristi se za gospodarske svrhe, 25) tanker za ulje jest brod namijenjen prvenstveno za
prijevoz ulja u razlivenom stanju, 26) tanker za kemikalije jest brod namijenjen prvenstveno za prijevoz opasnih kemikalija i štetnih tvari u razlivenom stanju, 27) brod za ukapljene plinove jest brod namijenjen za prijevoz ukapljenih plinova u razlivenom stanju, 28) znanstvenoistraživački brod jest brod, namijenjen isključivo za znanstvena ili tehnološka istraživanja ili iskorištavanje mora, morskog dna ili njegova podzemlja, opremljen opremom i uređajima za tu namjenu, kao i smještajem za posebno osoblje, 29) brod u gradnji jest gradnja broda od trenutka polaganja kobilice ili sličnog postupka gradnje do trenutka upisa u upisnik brodova,
30) postojeći brod jest brod koji nije u gradnji, 31) sastav stranih ratnih brodova jest više stranih ratnih
brodova koji plove zajedno pod zapovjedništvom jednog zapovjednika,
31.a) Podrtina nastala nakon pomorske nezgode jest:
a) potonuli ili nasukani brod, ili
b) bilo koji dio potonulog ili nasukanog broda, uključujući svaki predmet koji se nalazi ili se
nalazio na tom brodu, ili
c) svaki predmet koji je nestao u moru s broda i koji je nasukan, potonuo ili ostavljen da pluta, ili
d) brod koji će uskoro potonuti ili se nasukati, ili se to opravdano može očekivati, ukoliko još nisu poduzete
učinkovite mjere radi pomoći brodu ili bilo kojoj imovini u opasnosti.
32) brodar jest fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s tim što se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u upisnik brodova upisana kao vlasnik broda,
33) poslovođa broda jest fizička ili pravna osoba koja upravlja poslovanjem i/ili tehničkim održavanjem broda i/ili popunjavanjem broda posadom,
34) kompanija jest fizička ili pravna osoba koja je preuzela odgovornost za upravljanje brodom od vlasnika broda i koja je preuzimanjem takve odgovornosti preuzela ovlasti i odgovornosti sukladno Međunarodnom pravilniku o upravljanju sigurnošću (ISM Pravilnik), 35) poslodavac je osoba koja je s pomorcem zaključila/sklopila ugovor o radu u svoje ime, 36) priznata organizacija jest organizacija koja ispunjava uvjete propisane posebnim propisom i koja je ovlaštena od Ministarstva za obavljanje statutarne certifikacije pomorskih objekata, a koja obuhvaća obavljanje pregleda i izdavanje propisanih isprava, 37) ovlaštena organizacija za sigurnosnu zaštitu brodova jest organizacija koja ispunjava uvjete propisane posebnim
propisom i koja je ovlaštena od Ministarstva za obavljanje statutarne certifikacije glede sigurnosne zaštite brodova, 38)imenovano tijelo je organizacija koja ispunjava uvjete propisane posebnim propisom i koja je ovlaštena od Ministarstva za obavljanje statutarne certifikacije pomorskih objekata, a koja obuhvaća obavljanje ocjene sukladnosti brodica za sport i razonodu i jahti duljine do 24 m tijekom gradnje, 39) Tehnička pravila za statutarnu certifikaciju pomorskih objekata (u daljnjem tekstu: Tehnička pravila) su propisi doneseni na temelju ovoga Zakonika, kojima se utvrđuju zahtjevi kojima moraju udovoljavati pomorski objekti i kompanije, kao i način obavljanja tehničkog nadzora i izdavanja isprava, zapisa i knjiga pomorskog objekta i
kompanije, 40) prijevoznik jest vlasnik broda, brodar ili osoba koja sklapa ugovor s naručiteljem prijevoza, 41) putnik jest svaka osoba na pomorskom objektu, osim
djece ispod jedne godine života, te osoba zaposlenih na
brodu u bilo kojem svojstvu, 42) javni prijevoz je prijevoz osoba i stvari koji je uz jednake uvjete svakom dostupan i obavlja se na temelju ugovora o prijevozu, 43) međunarodno putovanje jest putovanje brodom, jahtom ili brodicom prema plovidbenom planu iz bilo koje hrvatske luke u stranu luku ili obratno, 44) ulje označava sva postojana ugljikova mineralna ulja, kao što su sirova nafta i njeni derivati, te taloge i otpadna ulja kako su navedena u prilogu I. Međunarodne konvencije o sprječavanju zagađivanja mora s brodova, kako je izmijenjena i dopunjena (MARPOL 73/78) bez obzira na to prevoze li se kao teret ili kao zalihe goriva i maziva, 45) luka jest morska luka, tj. morski i s morem neposredno
povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, uskladištenje i drugo manipuliranje robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u međusobnoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi, 46) luka otvorena za međunarodni promet jest luka slobodna za pristup plovnih objekata svih zastava, 47) sidrište luke je uređeni i obilježeni dio mora namijenjen i sidrenju brodova, 48) crta srednje niže niske vode jest aritmetička sredina svih nižih niskih voda tijekom mjeseca ili godine,
49) crta srednje više visoke vode jest aritmetička sredina svih viših visokih voda tijekom mjeseca ili godine, 50) posebno pravo vučenja jest obračunska jedinica kako ju je definirao Međunarodni monetarni fond, 51) Ministarstvo označava ministarstvo nadležno za pomorstvo, 52) ministar označava ministra u ministarstvu nadležnom za pomorstvo.
DIO DRUGI
MORSKI I PODMORSKI PROSTORI REPUBLIKE HRVATSKE
Glava I.
OPĆA ODREDBA
Članak 6.
(1) Suverenitet Republike Hrvatske na moru prostire se na unutarnje morske vode i teritorijalno more Republike Hrvatske, na zračni prostor iznad njih te na dno i podzemlje tih morskih prostora. (2) U svome gospodarskom pojasu i u epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i
jurisdikciju radi istraživanja, iskorištavanja, zaštite, očuvanja i unaprjeđivanja prirodnih morskih bogatstava, uključujući bogatstva na morskome dnu i u morskom podzemlju
te radi obavljanja drugih gospodarskih djelatnosti.
(3) Republika Hrvatska štiti, čuva i unapređuje morski okoliš. (4) Republika Hrvatska surađuje s državama u regiji i sudjeluje u radu regionalnih i svjetskih međunarodnih organizacija radi utvrđivanja općih i regionalnih pravila, mjera, preporučene prakse i postupaka sa svrhom suzbijanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja mora i morskog okoliša onečišćivačima iz izvora na kopnu, s brodova, potapanjem, iz zraka ili zrakom i onečišćenja uzrokovanih djelatnostima na morskome dnu i u morskom podzemlju. (5) Republika Hrvatska potiče regionalnu suradnju, posebice sa državama u susjedstvu, radi donošenja zajedničkih planova hitnog djelovanja u slučajevima nezgoda koje uzrokuju onečišćenje morskog okoliša.
(6) Republika Hrvatska posebnim mjerama štiti osjetljive ekosustave, postojbine vrsta i drugih oblika života u moru koji su rijetki, ugroženi ili kojima prijeti opasnost istrebljenja.
Glava II.
UNUTARNJE MORSKE VODE
Članak 7.
(1) Unutarnje morske vode Republike Hrvatske obuhvaćaju:
1) luke i zaljeve na obali kopna i otoka, 2) dijelove mora između crte niske vode na obali kopna i ravne polazne crte za mjerenje širine teritorijalnog mora iz članka 18. stavka 2. točke 2) i 3) ovoga Zakonika. (2) Zaljevom iz stavka 1. točke 1) ovoga članka smatra se jasno istaknuta uvala uvučena u kopno, čija je morska površina jednaka površini ili je veća od površine polukruga kojemu je duljina promjera jednaka duljini prave crte koja zatvara ulaz u zaljev. (3) Morska površina zaljeva mjeri se od crte niske vode uzduž obale zaljeva i prave crte koja zatvara ulaz u zaljev. (4) Luke otvorene za međunarodni promet u Republici Hrvatskoj određuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom.
Članak 8.
(1) Strani trgovački brod smije prolaziti unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske radi uplovljavanja u luku otvorenu za međunarodni promet ili u luku u kojoj je brodogradilište u kojemu će biti popravljen, radi isplovljenja iz takve luke, te radi plovidbe između luka otvorenih za međunarodni promet, najkraćim uobičajenim putem. (2) Ministar može odrediti drugi način plovidbe stranih trgovačkih brodova unutarnjim morskim vodama ako to zahtijevaju interesi obrane zemlje ili sigurnost plovidbe.
Članak 9.
(1) Kabotažu, tj. prijevoz stvari i putnika između hrvatskih luka mogu obavljati samo brodovi, jahte ili brodice hrvatske državne pripadnosti. (2) Kabotažom se smatra i prijevoz osoba stranom jahtom ili brodicom unutar unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora uz naplatu. (3) Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, Ministarstvo može odobriti: 1) stranom brodu prijevoz praznih kontejnera u njihovoj eksploataciji između hrvatskih luka, 2) stranom brodu, jahti ili brodici prijevoz osoba i stvari između hrvatskih luka ako to zahtijeva gospodarski interes Republike Hrvatske, a uz prethodno pribavljeno mišljenje
Hrvatske gospodarske komore. (4) Prijevoz osoba jahtom ili brodicom uz naknadu u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske može se obavljati samo brodicom ili jahtom hrvatske državne pripadnosti, koja je u vlasništvu domaće fizičke ili pravne osobe i koja ispunjava uvjete utvrđene posebnim propisom koji donosi ministar. (5) Visinu naknade za izdavanje odobrenja iz stavka 3. ovog članka propisuje ministar.
Članak 10.
(1) Strani ratni brod, strani javni brod, strani
ribarski brod, te strani znanstvenoistraživački brod smije uploviti u unutarnje morske vode Republike Hrvatske radi ulaska u luku otvorenu za međunarodni promet ili u luku u kojoj je brodogradilište u kojemu će taj brod biti popravljen, ako za to prethodno dobije odobrenje: 1) za strani ratni brod – ministarstva nadležnog za poslove obrane, 2) za strani javni brod i znanstvenoistraživački brod – Ministarstva uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, 3) za strani ribarski brod – Ministarstva. (2) Uplovljavanje u unutarnje morske vode Republike Hrvatske i boravak u hrvatskoj luci ili luci u kojoj je brodogradilište u kojem će taj brod biti popravljen može se
odobriti stranom ratnom nuklearnom brodu i stranom ratnom brodu koji ima nuklearno naoružanje. (3) Brod iz stavka 2. ovoga članka dužan je prethodno dostaviti ovjereni prijepis dokumentacije o sigurnosti nuklearnog postrojenja ministarstvu nadležnom za poslove obrane. (4) Odobrenje za uplovljavanje broda iz stavka 2. ovoga članka daje Vlada Republike Hrvatske uz prethodno mišljenje tijela državne uprave nadležnog za nuklearnu sigurnost, ministarstva nadležnog za poslove obrane i Ministarstva. (5) Uplovljavanje u unutarnje morske vode Republike Hrvatske i boravak u hrvatskoj luci ne može se odobriti stranom ratnom brodu koji svojim boravkom ugrožava sigurnost Republike Hrvatske.
Članak 11.
(1) U hrvatskim lukama mogu istodobno boraviti najviše tri strana ratna broda iste državne pripadnosti. (2) Boravak stranoga ratnog broda u hrvatskoj luci ne može trajati duže od 10 dana. (3) Iznimno, ministarstvo nadležno za poslove obrane može, ako to zahtijevaju posebno opravdani interesi, odobriti posjet stranih ratnih brodova neovisno o uvjetima propisanim odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka. (4) Ministar nadležan za poslove obrane je obvezan o odobrenju iz stavka 3. ovoga članka izvijestiti Vladu Republike Hrvatske u roku 8 dana. (5) Za posjeta u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, na stranom ratnom brodu smije biti ukrcana samo posada ratnog broda.
Članak 12.
(1) Strane jahte i strane brodice namijenjene razonodi, športu ili rekreaciji, mogu ploviti i boraviti u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, osim u zabranjenim zonama iz članka 16. i članka 29. ovoga Zakonika, pod uvjetom da odmah nakon uplovljavanja u unutarnje morske vode Republike Hrvatske, uplove najkraćim putem u najbližu luku otvorenu za međunarodni promet i obave graničnu kontrolu, te potrebne poslove sukladno propisu iz stavka 2. ovoga članka.
(2) Potanje propise o plovidbi i boravku stranih jahti i stranih brodica namijenjenih razonodi i športu u unutarnjim morskim vodama i o njihovu boravku u teritorijalnom moru Republike Hrvatske donosi Vlada Republike Hrvatske. (3) Visinu naknade za sigurnost plovidbe koju plaćaju strane jahte i brodice iz stavka 1. ovoga članka propisat će ministar.
Članak 13.
(1) Domaće i strane pravne i fizičke osobe, te hrvatski ratni brod mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog podzemlja unutarnjih morskih voda Republike
Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za znanost. (2) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati arheološko istraživanje, fotografiranje i/ili druge oblike dokumentiranja kulturnog dobra na moru, morskom dnu i podzemlju unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove kulture. (3) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog podzemlja u zaštićenim dijelovima prirode unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode. (4) Odobrenja iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka navedena
ministarstva izdaju uz prethodnu suglasnost Ministarstva glede sigurnosti plovidbe i Ministarstva nadležnog za poslove obrane glede interesa obrane.
(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka hrvatski
ratni brod istraživanja može obavljati samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za znanost. (6) Tijekom istraživanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora iz stavka 1. i 3. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna osoba koja u skladu s posebnim propisima ima status znanstvenika a zaposlena je u domaćoj znanstvenoj organizaciji. (7) Tijekom arheološkog istraživanja iz stavka 2. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna stručna osoba koju odredi ministarstvo nadležno za poslove kulture. (8) Tijekom istraživanja u zaštićenim dijelovima prirode iz stavka 3. ovoga članka, na stranom znanstvenoistraživačkom
brodu mora biti nazočna jedna stručna osoba koju odredi ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode. (9) Tijekom istraživanja iz stavka 6. i 7. ovoga članka, ako se radi o brodu koji je ujedno i ratni brod, mora biti nazočan najmanje jedan stručni pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva nadležnog za poslove obrane.
Članak 14.
(1) U brodogradilištima Republike Hrvatske može se obavljati popravak, obnavljanje opreme i strojeva, bojenje, čišćenje i sl. (u daljnjem tekstu: popravak) stranih ratnih brodova nakon pribavljenog odobrenja Ministarstva nadležnog
za poslove obrane. (2) Odobrenje za popravak stranoga ratnog broda daje se brodogradilištu za vrijeme prijeko potrebno za popravak, a najduže do 16 mjeseci. Iznimno Vlada Republike Hrvatske može, ako to zahtijevaju interesi Republike Hrvatske odobriti duži popravak. (3) Protiv rješenja Ministarstva nadležnog za poslove obrane kojim se daje ili uskraćuje odobrenje nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Članak 15.
(1) Strani ratni brod na popravku može imati samo
trećinu posade s osobnim naoružanjem i pripadajućim jednim kompletom streljiva od uobičajenoga mirnodopskog sastava. (2) Strani ratni brod kojemu je odobren popravak dužan je odmah nakon uplovljavanja u hrvatsku luku iskrcati gorivo i mazivo, streljivo i druga ubojita sredstva, osim nuklearnog naoružanja, na mjesto koje odredi vojni zapovjednik nadležan za luku u kojoj se obavlja popravak. (3) Za vrijeme popravka, posada stranoga ratnog broda može boraviti i kretati se u mjestu u kojemu se obavlja popravak broda. (4) Na radnike koji sudjeluju u radovima na popravku stranog ratnog broda i na osobe koje službeno u ime Republike Hrvatske borave na brodu primjenjuju se propisi Republike Hrvatske.
(5) Odredbe stavka 1. – 4. ovoga članka primjenjuju se i na strani javni brod na popravku.
Članak 16.
(1) Ministar nadležan za poslove obrane uz suglasnost ministra, može propisati zabranjene zone u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske. (2) Plovni objekti ne smiju ploviti zabranjenom zonom u unutarnjim morskim vodama, osim u slučaju više sile. (3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo nadležno za poslove obrane može odobriti plovidbu plovnih objekata, bez diskriminacije, zabranjenim zonama u unutarnjim morskim vodama, osim u slučaju više sile. (4) Protiv rješenja Ministarstva nadležnog za poslove obrane kojim se daje ili uskraćuje odobrenje iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Propis o uspostavljanju zabranjene zone u unutarnjim morskim vodama objavljuje se u »Oglasu za pomorce« i na drugi prikladan način.
Članak 17.
(1) Strani plovni objekt koji je zbog više sile ili nevolje na moru prisiljen skloniti se u unutarnje morske vode Republike Hrvatske dužan je o tome odmah obavijestiti najbližu lučku kapetaniju ili lučku ispostavu, a koja će o dobivenoj obavijesti izvijestiti nadležnu policijsku postaju. (2) Plovni objekt koji je zbog više sile ili nevolje na
moru prisiljen skloniti se u zabranjenu zonu iz članka 16. ovoga Zakonika dužan je o tome odmah obavijestiti najbližu lučku kapetaniju ili lučku ispostavu, a koja će po dobivenoj obavijesti izvijestiti nadležno zapovjedništvo Oružanih snaga. (3) Ministar će odrediti mjesta zakloništa, propisati uvjete koje zakloništa moraju ispunjavati, te propisati uvjete i način korištenja mjesta zakloništa.
Glava III.
TERITORIJALNO MORE
Članak 18.
(1) Teritorijalno more Republike Hrvatske je morski pojas širok 12 morskih milja, računajući od polazne crte u smjeru gospodarskoga pojasa. (2) Polaznu crtu čine: 1) crte niske vode uzduž obala kopna i otoka, 2) ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke ili zaljeve, 3) ravne crte koje spajaju sljedeće točke na obali kopna i na obali otoka: a) rt Zarubača – jugoistočni rt otoka Mrkan – južni rt otoka Sv. Andrija – rt Gruj (otok Mljet), b) rt Korizmeni (otok Mljet) – otok Glavat – rt Struga (otok Lastovo) – rt Veljeg mora (otok Lastovo) – jugozapadni rt otoka Kopište – rt Velo danče (otok Korčula)
– rt Proizd – jugozapadni rt otoka Vodnjak – rt Rat (otok Drvenik mali) – hrid Mulo – hrid Blitvenica – otok Purara – otok Balun – otok Mrtovac – otok Garmenjak veli – točka na
Dugom otoku s koordinatama 43°53ž12" sjeverne geografske
širine i 15°10ž00" istočne geografske dužine, c) rt Veli rat (Dugi otok) – hrid Masarine – rt Margarina (otok Susak) – pličina Albanež – otok Grunj – hrid Sv. Ivan na pučini – pličina Mramori – otok Altiež – rt Kastanjija. (3) Polazne crte su ucrtane u pomorskoj karti »Jadransko more«, koju izdaje Hrvatski hidrografski institut. (4) Pri određivanju ravne polazne crte teritorijalnog mora, dijelom obale smatrat će se i najizbočenije stalne lučke građevine koje su sastavni dijelovi lučkog sustava.
Članak 19.
Vanjska granica teritorijalnoga mora jest crta kojoj je
svaka točka udaljena 12 morskih milja od najbliže točke polazne crte.
Članak 20.
Svi strani plovni objekti imaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske.
Članak 21.
(1) Pod neškodljivim prolaskom plovnog objekta razumijeva se plovidba teritorijalnim morem Republike Hrvatske bez uplovljavanja u neku njenu luku otvorenu za međunarodni promet, ili plovidba radi uplovljavanja u takvu
luku, ili u luku u kojoj je brodogradilište u kojemu će plovni objekt biti popravljen, odnosno radi isplovljenja iz nje u gospodarski pojas, uz uvjet da se ne narušava mir, red ili sigurnost Republike Hrvatske. (2) Neškodljivi prolazak strani plovni objekt mora obaviti najkraćim uobičajenim putem, bez prekida i odgode. (3) Zaustavljanje i sidrenje stranoga plovnog objekta koji se koristi pravom neškodljivog prolaska dopušteno je samo ako je prouzročeno događajima koje nalaže redovita plovidba, odnosno viša sila ili nevolja na moru, ili radi pružanja pomoći ljudima, plovnim objektima ili zrakoplovima u opasnosti ili u nevolji.
Članak 22.
O namjeri neškodljivog prolaska stranoga ratnog broda teritorijalnim morem Republike Hrvatske država kojoj taj ratni brod pripada obavijestit će diplomatskim putem ministarstvo nadležno za vanjske poslove Republike Hrvatske najkasnije 24 sata prije uplovljavanja broda u teritorijalno more Republike Hrvatske.
Članak 23.
Neškodljivim prolaskom ne smatra se prolazak stranoga plovnog objekta teritorijalnim morem Republike Hrvatske ako taj brod obavlja neku od ovih djelatnosti:
1) prijeti silom ili uporabljuje silu protiv suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i Ustavom Republike Hrvatske utvrđenoga pravnog poretka ili se ponaša na način kojim se narušavaju načela međunarodnog prava,
2) vježba ili obavlja obuku s oružjem,
3) prikuplja obavijesti ili podatke koji mogu štetiti obrani ili sigurnosti Republike Hrvatske, 4) vrši propagandnu djelatnost kojom se šteti obrani ili sigurnosti Republike Hrvatske, 5) prihvaća na brod bilo kakav zrakoplov, ili zrakoplov s njega polijeće ili slijeće, 6) upućuje, spušta ili prihvaća na brod bilo kakav vojni uređaj, 7) ukrcava ili iskrcava robu, novac ili ljude suprotno carinskim, poreznim ili zdravstvenim propisima ili propisima o kretanju i boravku stranaca u Republici Hrvatskoj, 8) hotimično ili znatno onečišćuje morski okoliš, 9) obavlja ribolov ili ulov drugih morskih bića,
10) obavlja istraživanje, ispitivanje ili mjerenje, 11) obavlja djelatnost radi neovlaštenog uključivanja bilo u koji sustav komunikacija ili neki drugi sustav ili uređaje Republike Hrvatske, 12) obavlja drugu djelatnost koja nije u izravnoj svezi s prolaskom.
Članak 24.
(1) Ministar može u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske odrediti i propisati obvezne plovne putove, sustave odijeljenog prometa, sustave javljanja brodova, te način upravljanja pomorskim prometom radi sigurnosti plovidbe za sve ili za neke vrste plovnih
objekata. (2) U svrhu sigurnosti plovidbe, zaštite mora od onečišćenja, sprječavanja ugroženosti biološke i krajobrazne raznolikosti, kao i radi umanjenja opasnosti od većih pomorskih nezgoda, ministar može zabraniti plovidbu pojedinim dijelovima unutarnjih morskih voda ili teritorijalnog mora za određene vrste i veličine brodova, odnosno za brodove koji prevoze određenu vrstu tereta. (3) Plovni putovi i sustavi odijeljenog prometa iz stavka 1. ovoga članka mogu se utvrditi u posebno zaštićenim dijelovima prirode uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode. (4) Plovni putovi i sustavi odijeljenog prometa iz stavka 1. ovoga članka ucrtavaju se u pomorsku kartu »Jadransko more« i pravodobno objavljuju u »Oglasu za pomorce«.
Članak 25.
(1) Stranome ribarskom brodu za vrijeme prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske zabranjen je ribolov ili ulov drugih morskih bića u moru ili na morskome dnu. (2) Strani ribarski brod dužan je ploviti teritorijalnim morem Republike Hrvatske brzinom ne manjom od šest čvorova, bez zaustavljanja ili sidrenja, osim ako je to prijeko potrebno zbog više sile ili nevolje na moru te imati vidljivo istaknute oznake ribarskoga broda.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na strani ribarski brod koji ima odobrenje za ribolov u teritorijalnom moru Republike Hrvatske dok se nalazi u području u kojemu je ribolov odobren.
Članak 26.
(1) Teritorijalnim morem Republike Hrvatske smiju istodobno prolaziti do tri strana ratna broda iste državne pripadnosti. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka teritorijalnim morem Republike Hrvatske uz odobrenje ministra nadležnog za poslove obrane, smiju istodobno prolaziti više od tri strana ratna broda iste državne pripadnosti.
Članak 27.
Ratni brodovi, tankeri, nuklearni brodovi i drugi
brodovi kada prevoze opasne terete ili štetne tvari, prilikom plovidbe unutarnjim morskim vodama i neškodljiva prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske, dužni su ploviti propisanim plovnim putovima za te brodove, poštovati sustave odijeljenoga prometa u područjima gdje su ti putovi ili sustavi odijeljenoga prometa propisani i udovoljavati drugim propisanim uvjetima glede sigurnosti plovidbe i suzbijanja onečišćenja morskog okoliša.
Članak 28.
Strana podmornica i drugo podvodno prijevozno sredstvo za vrijeme prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske dužno je ploviti morskom površinom i viti zastavu svoje države i zastavu Republike Hrvatske.
Članak 29.
(1) Ministar može, kao prijeko potrebnu mjeru sigurnosti, a ministar nadležan za poslove obrane radi obavljanja obuke s uporabom oružja, odrediti pojedine zone u teritorijalnome moru Republike Hrvatske u kojima se privremeno obustavlja prolazak plovnih objekata. (2) Naredba o ustanovljenju zone iz stavka 1. ovoga članka s granicama i drugim potrebnim podacima, objavit će se pravodobno i u »Oglasu za pomorce«.
Članak 30.
Ako se strani ratni brod, ili strani javni brod ne pridržava propisa o neškodljivom prolasku iz članka 21. – 24. i 26. – 29. ovoga Zakonika ili općeprihvaćenih međunarodnih propisa o sprječavanju sudara na moru, i ako se taj brod ne odazove pozivu koji mu je upućen da se tim propisima pokori, hrvatski policijski, ratni ili drugi ovlašteni brod, ili zrakoplov ili ovlašteno tijelo, zahtijevat će da taj brod odmah isplovi iz teritorijalnoga mora Republike Hrvatske.
Članak 31.
(1) Domaće i strane pravne i fizičke osobe, te hrvatski ratni brod mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili
morskog podzemlja teritorijalnog mora Republike Hrvatske,
samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove znanosti i prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrane glede interesa obrane. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka hrvatski ratni brod istraživanja može obavljati samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za znanost. (3) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati arheološko istraživanje kulturnog dobra na moru, morskom dnu i/ili podzemlju teritorijalnog mora Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove kulture. (4) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog podzemlja u zaštićenim
dijelovima prirode teritorijalnog mora Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode. (5) Odobrenja iz stavaka 1., 3. i 4. ovoga članka nadležna ministarstva izdaju uz prethodnu suglasnost Ministarstva glede sigurnosti plovidbe. (6) Tijekom istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja iz stavaka 1. i 4. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna osoba koja u skladu s posebnim propisima ima status znanstvenika a zaposlena je u domaćoj znanstvenoj organizaciji. Tijekom arheološkog istraživanja iz stavka 3. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna stručna osoba koju odredi
ministarstvo nadležno za poslove kulture. (7) Tijekom istraživanja u zaštićenim dijelovima prirode iz stavka 4. ovoga članka, na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna jedna stručna osoba koju odredi ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode. (8) Tijekom istraživanja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, ako se radi o brodu koji je ujedno i ratni brod, mora biti nazočan najmanje jedan stručni djelatnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno ministarstva nadležnog za poslove obrane. (9) Uvjete za uplovljavanje, prolazak i boravak stranih, ratnih i znanstvenoistraživačkih brodova u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske kao i uvjete i način obavljanja znanstvenih i drugih
istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i mjerenja mora, morskog dna ili morskog podzemlja unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora, epikontinentalnog i gospodarskog pojasa Republike Hrvatske propisat će Vlada.
Glava IV.
GOSPODARSKI POJAS
Članak 32.
Gospodarski pojas Republike Hrvatske obuhvaća morske prostore od vanjske granice teritorijalnoga mora u smjeru
pučine do njegove vanjske granice dopuštene općim međunarodnim pravom.
Članak 33.
(1) U svojemu gospodarskom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi: a) istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima, b) proizvodnje energije korištenjem mora, morskih struja i vjetrova. (2) Republika Hrvatska surađuje sa susjednim državama radi donošenja i provođenja mjera zaštite i očuvanja živih morskih bogatstava u području gospodarskog pojasa Republike Hrvatske.
Članak 34.
Ovlaštena tijela Republike Hrvatske imaju pravo i dužnost poduzimati sve potrebne mjere radi ostvarivanja suverenih prava istraživanja, iskorištavanja, zaštite, očuvanja i gospodarenja živim morskim bogatstvima u gospodarskome pojasu Republike Hrvatske, uključujući pregled, inspekciju, uzapćenje stranoga broda i sudske postupke. O uzapćenju ili zadržavanju stranoga broda i o izrečenim kaznama odmah se obavještava, diplomatskim putem država čiju zastavu brod vije.
Članak 35.
(1) U gospodarskom pojasu Republika Hrvatska ima
isključivo pravo graditi, dopuštati i regulirati gradnju, rad i uporabu umjetnih otoka, uređaja i naprava na moru, morskom dnu i u morskome podzemlju. (2) Na gradnju, rad i uporabu objekata iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se odgovarajući propisi Republike Hrvatske.
Članak 36.
Pravna ili fizička osoba kojoj je odobrena gradnja umjetnog otoka, uređaja ili naprave iz članka 35. ovoga Zakonika, dužna je: a) najmanje 30 dana prije započinjanja radova, putem lučke kapetanije objaviti podatke o mjestu, načinu gradnje i o
dimenzijama, veličini, dubini i izgledu objekta, b) prije početka gradnje, na mjestu gdje počinje gradnju, a potom i na morskom objektu, postaviti stalna sredstva signalizacije, c) najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka gradnji ili uporabe, ukloniti svaki morski objekt koji se više ne uporablja ili je napušten, ne uzrokujući štetu ribolovu, zaštiti i očuvanju morskog okoliša ili drugim legitimnim uporabama mora.
Članak 37.
(1) Na prijedlog izvođača radova na istraživanju i
iskorištavanju bogatstava gospodarskog pojasa Republike Hrvatske ministar može, kad je to potrebno, oko umjetnih otoka, uređaja i naprava iz članka 35. ovoga Zakonika ustanoviti sigurnosne zone široke do 500 metara mjereći od
svake točke vanjskog ruba objekta, i u tim zonama zabraniti
plovidbu. (2) Uspostavljanje sigurnosne zone, njezina širina i režim plovidbe u njoj objavljuju se pravodobno u »Oglasu za pomorce«.
Članak 38.
Umjetni otoci, uređaji i naprave i zone sigurnosti uokolo njih ne smiju se postavljati na mjestima gdje mogu ometati uporabu priznatih međunarodnih plovnih putova.
Članak 39.
Na svim umjetnim otocima, uređajima i napravama na gospodarskome pojasu Republike Hrvatske primjenjuju se carinski i porezni propisi, propisi o zdravstvenom osiguranju, o kretanju i boravku stranaca i kazneni propisi Republike Hrvatske.
Članak 40.
(1) Domaće i strane fizičke i pravne osobe, te hrvatski ratni brod mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i mjerenja mora u gospodarskom pojasu Republike Hrvatske pod uvjetima propisanim u članku 13. ovoga Zakonika. (2) Strani ratni brod, strani javni brod, strani ribarski
brod, te strani znanstvenoistraživački brod mogu obavljati djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka samo uz odobrenje ministarstava iz članka 10. ovoga Zakonika.
Članak 41.
(1) Prilikom plovidbe gospodarskim pojasom Republike Hrvatske plovni objekti su dužni poštivati općeprihvaćene međunarodne propise i standarde i hrvatske propise o zaštiti od onečišćenja mora i zraka s brodova i onečišćenja prouzročenog potapanjem ili djelatnostima u podmorju. (2) Pravne i fizičke osobe koje sudjeluju u istraživanju ili iskorištavanju prirodnih bogatstava gospodarskog pojasa Republike Hrvatske dužne su poštivati međunarodne i domaće
propise, postupke i standarde o zaštiti i očuvanju mora, živih morskih bogatstava i morskog okoliša. (3) Prilikom preleta gospodarskog pojasa Republike Hrvatske zrakoplovi su dužni poštivati općeprihvaćene međunarodne propise i hrvatske propise o zaštiti od onečišćenja mora iz zraka ili zrakom. (4) Potanje propise o zaštiti od onečišćenja morskog okoliša u gospodarskome pojasu donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša.
Glava V.
EPIKONTINENTALNI POJAS
Članak 42.
(1) Epikontinentalni pojas Republike Hrvatske obuhvaća morsko dno i morsko podzemlje izvan vanjske granice teritorijalnoga mora Republike Hrvatske u smjeru pučine do granica epikontinentalnog pojasa sa susjednim državama. (2) Granice epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske i Republike Italije utvrđene su sporazumom između Italije i bivše SFRJ iz 1968. godine. (3) Do postizanja sporazuma o razgraničenju
epikontinentalnog pojasa sa Crnom Gorom, odnosno sa Srbijom i Crnom Gorom, Republika Hrvatska će uživati suverena prava u tome pojasu do crte sredine koja se nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora u Bokokotorskom zaljevu u smjeru pučine.
Članak 43.
(1) U epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi njegova istraživanja i radi iskorištavanja prirodnih bogatstava toga pojasa. (2) Pod »prirodnim bogatstvima« iz stavka 1. ovoga članka razumijevaju se rudno i drugo neživo bogatstvo morskog dna i njegova podzemlja te morska bića koja su u stadiju u
kojemu se love, nepokretna na morskome dnu ili ispod njega, ili se mogu kretati samo u stalnome fizičkom dodiru s morskim dnom ili samo u morskome podzemlju. (3) Strane pravne i fizičke osobe smiju iskorištavati morska bića iz ovoga članka samo u slučajevima utvrđenim međunarodnim ugovorom.
Članak 44.
(1) Prilikom ostvarivanja prava iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakonika ne smiju se neopravdano sprječavati plovidba, ribarenje, zaštita živih bogatstava mora, ni osnovna oceanografska ili druga znanstvena istraživanja javnog karaktera.
(2) Na istraživanja iz stavka 1. ovoga članka u epikontinentalnom pojasu primjenjuju se odredbe članka 40. ovoga Zakonika.
Članak 45.
(1) Iskorištavanje prirodnih bogatstava epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske te podizanje, puštanje u rad i održavanje potrebnih postrojenja i uređaja za istraživanja i poduzimanje djelatnosti radi iskorištavanja mogu se obavljati uz uvjete predviđene ovim Zakonikom, propisima donesenim na temelju Zakonika i drugim propisima.
(2) Na postrojenja i uređaje iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 35. do 39. ovoga Zakonika. (3) Ministarstvo odobrava i nadzire polaganje i održavanje podmorskih kabela i cjevovoda u epikontinentalnom pojasu
Republike Hrvatske koji prelaze u područje teritorijalnog
mora Republike Hrvatske, a za podmorske cjevovode koji se polažu u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske, a ne prelaze u područje teritorijalnog mora Republike Hrvatske daje suglasnost o smjeru polaganja. (4) Protiv rješenja Ministarstva kojim se daje ili uskraćuje odobrenje iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. (5) Potonje propise o suzbijanju onečišćenja uzrokovanog djelatnostima na morskom dnu i morskom podzemlju radi istraživanja ili iskorištavanja prirodnih bogatstava epikontinentalnog pojasa, uključujući onečišćenja s umjetnih otoka, sprava, uređaja i cjevovoda položenih na morskom dnu, kao i uvjete na temelju kojih se daje odobrenje iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša.
Glava VI.
PRAVO PROGONA
Članak 46.
(1) Progon stranoga plovnog objekta poduzet će se ako nadležno tijelo osnovano sumnja da je strani plovni objekt ili njegov pripadak povrijedio odredbe ovoga Zakonika, druge propise Republike Hrvatske ili općeprihvaćena pravila međunarodnoga prava.
(2) Progon stranoga plovnog objekta može početi samo ako se sumnjivi plovni objekt ili njegov pripadak, nalazi u unutarnjim morskim vodama, u teritorijalnome moru, u gospodarskom pojasu ili nad epikontinentalnim pojasom Republike Hrvatske i ako se ne zaustavi nakon vidljivoga ili zvučnog poziva za zaustavljanje koji mu je upućen s udaljenosti koja omogućuje da poziv vidi ili čuje. (3) Progon stranog plovnog objekta može se nastaviti u otvorenome moru, u gospodarskom pojasu ili u vanjskom pojasu strane države dok se ne prekine ili dok progonjeni brod ne uplovi u teritorijalno more svoje ili neke druge države. (4) Progon mogu obavljati brodovi Obalne straže, policijski, ratni brodovi ili vojni zrakoplovi ili drugi
brodovi, odnosno zrakoplovi za to ovlašteni. U gospodarskome pojasu ili nad epikontinentalnim pojasom progon stranoga plovnog objekta može započeti samo ako su povrijeđeni propisi koji se primjenjuju u tim pojasevima. (5) Ako se plovni objekt iz ovoga članka uzapti, predat će se nadležnom tijelu za provedbu postupka. (6) Odredbe ovoga članka ne odnose se na strane ratne brodove i javne brodove koji uživaju imunitet.
DIO TREĆI
SIGURNOST PLOVIDBE
Glava I.
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Članak 47.
Sigurnost plovidbe uređena ovim Zakonikom odnosi se: 1) na osnovne uvjete kojima moraju odgovarati: plovni putovi u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, luke, pomorski objekti hrvatske državne
pripadnosti kao i plovni objekti koji plove unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske, posada na pomorskim objektima, plovidba i peljarenje na moru, 2) na nadzor nad provođenjem odredaba ovoga dijela Zakonika.
Članak 48.
(1) Fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz u javnom prometu na moru, ili obavlja djelatnost iznajmljivanja plovila, ili druge gospodarske djelatnosti na moru, trgovačko društvo ili tijelo koje upravlja lukom i trgovačko društvo koje se brine o održavanju i
obilježavanju plovnih putova dužni su: 1) organizirati nadzor obavljanja poslova koji se odnose na sigurnost plovidbe, sukladno odredbama ovog Zakonika i propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika, 2) osigurati trajno obavljanje nadzora sigurnosti plovidbe, 3) voditi propisane podatke koji su značajni za sigurnost plovidbe. (2) Kompanija je dužna uspostaviti i održavati dokumentirani sustav upravljanja sigurnošću sukladno zahtjevima Tehničkih pravila. (3) Inspekcijski nadzor nad obavljanjem poslova iz ovoga članka obavlja inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva i lučkih kapetanija.
Članak 49.
(1) Ministarstvo je dužno provesti istragu o svakoj nesreći koja se dogodi bilo kojem brodu hrvatske državne pripadnosti, kao i na brodu strane državne pripadnosti koji pretrpi nesreću u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, ako je nesreća prouzročila smrt ili teže tjelesne ozljede državljana Republike Hrvatske, veći gubitak ili oštećenje imovine, ili onečišćenje morskog okoliša. (2) Nalaz istrage iz stavka 1. ovoga članka mora se javno objaviti. (3) Način, uvjete i ovlasti za obavljanje istrage iz stavka
1. ovoga članka propisuje ministar, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša u dijelu koji se odnosi na onečišćenje okoliša.
Glava II.
PLOVNI PUTOVI
Članak 50.
(1) Plovni put u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske jest morski pojas dovoljno dubok i širok za sigurnu plovidbu plovnog objekta, koji je, prema potrebi, i obilježen. (2) Objekti sigurnosti plovidbe na plovnim putovima u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske jesu: svjetionici, obalna svjetla, plutače i druge oznake, signalne postaje i radiopostaje, optički, zvučni,
električni, elektronski, radarski i drugi uređaji za sigurnu plovidbu. (3) Športske i druge aktivnosti mogu se obavljati na plovnom putu samo uz prethodno odobrenje nadležne lučke kapetanije i uz uvjete utvrđene odobrenjem. (4) Za uporabu, odnosno korištenje objekata sigurnosti plovidbe na plovnim putovima plaća se naknada.
Članak 51.
(1) Plovni putovi Republike Hrvatske moraju se uređivati, održavati njihova plovnost, postavljati na njima objekte za sigurnu plovidbu i osiguravati njihov ispravan rad.
(2) Na plovnim putovima Republike Hrvatske obavlja se hidrografska djelatnost radi osiguranja točnih podataka o dubinama, vrsti dna, morskim strujama, gustoći mora, valovima i kolebanju morske razine. Mjerenja parametara su sustavna i obavljaju se u skladu sa standardima Međunarodne hidrografske organizacije.
(3) Za obavljanje poslova iz stavka 2. koriste se objekti hidrografije. (4) Podaci iz stavka 2. ovog članka ucrtavaju se i opisuju na službenim pomorskim kartama i publikacijama Hrvatskog hidrografskog instituta. (5) Oznake i načine označavanja na plovnim putovima u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske propisat će ministar.
Članak 52.
Poslove iz članka 50., 51. stavak 1.ovoga Zakonika obavlja trgovačko društvo »Plovput«, a poslove iz članka 51. stavak 2., 3. i 4. ovoga Zakonika obavlja javna ustanova Hrvatski hidrografski institut.
Članak 53.
Za postavljanje svjetala i znakova za obilježavanje zapreka na plovnom putu kao i za istraživanje i
iskorištavanje industrijskih i ostalih mineralnih sirovina, odnosno za izgradnju objekata na plovnom putu, lučka kapetanija određuje poziciju i karakteristiku svjetala,
odnosno znakova te mjere za sigurnu plovidbu uz prethodno pribavljeno mišljenje trgovačkog društva »Plovput«.
Članak 54.
(1) Investitor, vlasnik ili korisnik objekata ili sredstava koji predstavljaju stalne ili privremene zapreke na plovnom putu (mostovi, kabeli, potonuli objekti, i sl.) dužan je, u roku određenom od nadležne lučke kapetanije, postaviti i održavati svjetla i znakove za obilježavanje tih zapreka. (2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne postavi propisano svjetlo ili drugi znak ili ako postavljeno svjetlo ili drugi znak ne održava u ispravnom stanju,
trgovačko društvo koje se brine o održavanju i obilježavanju plovnog puta, na zahtjev nadležne lučke kapetanije, a na teret te osobe, postavit će propisano svjetlo ili drugi znak, odnosno neispravno će svjetlo ili drugi znak dovesti u ispravno stanje. (3) Investitor, vlasnik ili korisnik objekata ili sredstava izgrađenih ili postavljenih u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske dužan je propisno ih označiti i održavati u stanju koje ne predstavlja opasnost za ljudske živote i sigurnost plovidbe, sukladno odredbama ovog Zakonika i propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika.
Članak 55.
(1) Obalne radiopostaje obavljaju radioslužbu koja služi zaštiti ljudskog života i sigurnosti plovidbe na moru. (2) U obavljanju radioslužbe, sukladno propisima o radioprometu iz stavka 1. ovoga članka obalne radiopostaje dužne su osigurati službu bdijenja i druge potrebne službe. (3) Plovni objekti koji moraju imati radiopostaju moraju za vrijeme plovidbe organizirati službu bdijenja, u skladu s propisima o radioprometu.
Glava III.
LUKE
Članak 56.
(1) Luke moraju udovoljavati propisanim uvjetima sigurnosti plovidbe, zaštite mora od onečišćenja i sigurnosne zaštite. (2) Sve fizičke i pravne osobe koje koriste luku, pomorski objekti koji se nalaze u luci dužni su se pridržavati ili udovoljavati pravilima o redu u lukama u pogledu sigurnosti plovidbe, zaštite ljudskih života, zaštite mora od onečišćenja koja propisuje ministar. (3) U luci i drugim dijelovima unutarnjih morskih voda zabranjeno je obavljati aktivnosti utvrđene posebnim propisom.
(4) Rukovanje opasnim i ostalim tvarima u lukama, kao i uvjeti i način pod kojima će se obavljati ukrcavanje i iskrcavanje opasnih i štetnih tvari, rasutog i ostalih
tereta u lukama, te način sprječavanja širenja onečišćenja,
propisat će ministar. (5) Ostala pitanja u svezi s lukama koja nisu uređena ovim Zakonikom, uređuju se posebnim zakonom.
Članak 57.
Luke mogu biti otvorene za javni promet ili za posebne namjene ako je prije toga utvrđeno da je udovoljeno propisanim uvjetima za sigurnost plovidbe u luci.
Članak 58.
(1) Tijelo koje upravlja lukom dužno je održavati luku
tako da omogućava sigurnu plovidbu, pristajanje i vezivanje plovnih objekata, te ukrcaj ili iskrcaj putnika i tereta, te obavljati druge poslove propisane ovim Zakonikom ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakonika, kojima se osiguravaju sigurni uvjeti u luci. (2) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka dužno je održavati čistoću luke od predmeta koji ugrožavaju sigurnost plovidbe ili onečišćuju more.
Članak 59.
(1) Tijelo koje upravlja lukom otvorenom za javni promet dužno je uz jednake uvjete omogućiti svakoj fizičkoj i pravnoj osobi korištenje operativnih obala, lukobrana i
drugih objekata u luci prema njihovoj namjeni i u granicama raspoloživih kapaciteta, ako ovim Zakonikom ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
(2) U pogledu korištenja luke otvorene za međunarodni javni promet i plaćanja lučkih naknada strani su plovni objekti izjednačeni s hrvatskim, uz uvjet uzajamnosti.
(3) Primjenu međunarodnih preporuka o baždarenju balastnih prostora na tankerima za prijevoz ulja s izdvojenim balastnim tankovima u pogledu načina obračuna pristojbi, naknada i drugih pristojbi u lukama propisat će ministar.
Članak 60.
(1) Strani plovni objekt dužan je pri dolasku u luku predati nadležnoj lučkoj kapetaniji isprave sukladno posebnom propisu koji donosi ministar.
(2) Pri odlasku iz luke strani je plovni objekt dužan predati izvadak iz popisa posade i popis putnika samo za one osobe koje su ukrcane ili iskrcane dok se on nalazio u luci.
(3) Strani plovni objekt koji dolazi iz hrvatske luke ne predaje u drugoj hrvatskoj luci izvatke iz popisa posade
i popisa putnika za one osobe koje se ne iskrcavaju niti ukrcavaju u toj luci.
Članak 61.
(1) Strani nuklearni brod koji namjerava uploviti u hrvatsku luku otvorenu za međunarodni pomorski promet dužan je zatražiti odobrenje za uplovljavanje u luku i pravodobno dostaviti ovjereni prijepis dokumentacije o sigurnosti nuklearnog postrojenja Ministarstvu.
(2) Ministarstvo će pribavljenu dokumentaciju o sigurnosti nuklearnog postrojenja dostaviti tijelu državne upravne nadležnom za nuklearnu sigurnost radi stručne ocjene stanja nuklearne sigurnosti broda.
(3) Ministarstvo će o namjeri uplovljavanja stranoga
nuklearnog broda iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti tijelo državne uprave nadležno za zaštitu od ionizirajućeg zračenja koje će uz suglasnost tijela državne uprave nadležnog za nuklearnu sigurnost, odrediti program ispitivanja i mjerenja sadržaja radioaktivnih tvari u okolini nuklearnog broda te iznos posebne pristojbe koju mora uplatiti poduzetnik broda za pokriće troškova programa ispitivanja i mjerenja sadržaja radioaktivnih tvari u okolini nuklearnog broda.
(4) Ministarstvo će izdati brodu iz stavka 1. ovoga članka odobrenje za uplovljavanje u hrvatsku luku ako na temelju stručne ocjene tijela državne uprave nadležnog za nuklearnu sigurnost ustanovi da od tog broda ne prijeti
povećana opasnost od uzrokovanja nuklearne štete i ako taj brod ima valjanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o osiguranju ili potvrdu o financijskom jamstvu, koju je izdao osiguravatelj, odnosno davatelj financijskog jamstva, do visine svote iz članka 831. ovoga Zakonika, te da su osigurana sredstva za posebnu pristojbu iz stavka 3. ovog članka.
(5) Prije uplovljavanja stranoga nuklearnog broda koji je dobio odobrenje iz stavka 4. ovoga članka, nadležna ustrojbena jedinica Ministarstva naredit će da tijelo državne uprave nadležno za nuklearnu sigurnost, na najprikladnijem mjestu, obavi odgovarajući pregled stanja nuklearne sigurnosti broda. Nadležna ustrojbena jedinica
Ministarstva može, prema potrebi, obavljati ponovne preglede i za boravka broda u luci.
Članak 62.
(1) Domaći i strani brod koji prevozi više od 2.000 tona ulja kao teret, a nema potvrdu o osiguranju ili drugome financijskom jamstvu o imovinskoj odgovornosti za štetu onečišćenjem uljem predviđenu u članku 820. ovoga Zakonika, ne smije ulaziti u hrvatsku luku niti izlaziti iz hrvatske luke niti u njima ukrcavati ili iskrcavati ulje.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i na brod koji prevozi više od 2.000 tona ulja kao teret, koji je u
vlasništvu strane države, a koji nije pokriven osiguranjem ili drugim financijskim jamstvom, ako nema potvrdu države u kojoj je upisan da je vlasništvo države i da je njegova
odgovornost pokrivena u granicama predviđenima u članku 816. ovoga Zakonika.
(3) Domaći i strani brod bruto tonaže veće od 1000 koji namjerava uploviti u hrvatsku luku
dužan je pružiti dokaz o sklopljenom osiguranju ili drugom financijskom jamstvu radi pokrivanja
odgovornosti za štete zbog onečišćenja pogonskim uljem u iznosu koji odgovara granicama
odgovornosti propisanima u članku 391. ovoga Zakonika za tražbine zbog smrti ili tjelesne
ozljede te za ostale tražbine.
(4) Brod iz stavka 3. ovoga članka mora imati valjanu svjedodžbu kojom se potvrđuje da su
osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi u skladu s odredbama Međunarodne konvencije
o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem 2001, izdanu od
nadležnih tijela države čiju zastavu je brod ovlašten vijati.
(5) Domaći brod u međunarodnoj plovidbi i strani brod bruto tonaže veće od 300, koji namjerava uploviti u hrvatsku luku, odnosno pristati uz odobalni objekt u teritorijalnom moru i epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske dužan je pružiti dokaz o sklopljenom osiguranju ili drugom financijskom jamstvu, kao što je garancija banke ili slične institucije, radi pokrića troškova lociranja, označavanja i uklanjanja podrtine, u iznosu propisanom člankom 823.b ovoga Zakonika.
Članak 63.
(1) Ako u luci ili drugim dijelovima unutarnjih morskih
voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske nastane požar ili druga nesreća koja ugrožava sigurnost ljudskih života ili plovnog objekta, nadležna ustrojbena jedinica Ministarstva je dužna narediti najbližem ili drugom brodu da odmah krene na mjesto požara, odnosno nesreće radi spašavanja ugroženih ljudskih života, ako time ne ugrožava svoj život. (2) Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora propisuje Vlada.
Glava IV.
PLOVIDBA I PELJARENJE
1. Plovidba
Članak 64.
(1) Zapovjednik broda, članovi posade broda, osoba koja upravlja brodicom ili jahtom i članovi
posade brodice ili jahte moraju u plovidbi primjenjivati propisana pravila plovidbe, te propisane
signale i oznake sukladno odredbama ovoga Zakonika i podzakonskih propisa donesenim na
temelju ovoga Zakonika kojima se uređuje sigurna i uredna plovidba.
(2) Zapovjednik broda, članovi posade broda, osoba koja upravlja brodicom ili jahtom i
članovi posade brodice ili jahte moraju prilikom plovidbe unutarnjim morskim vodama i
teritorijalnim morem Republike Hrvatske poštovati međunarodne propise i standarde i
hrvatske propise o zaštiti od onečišćenja mora i zraka s pomorskih objekata i onečišćenja
prouzročenog potapanjem s pomorskih objekata.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se na zapovjednika i članove posade pomorskih
objekata hrvatske državne pripadnosti neovisno o području plovidbe.
(4) Zapovjednik pomorskog objekta iz stavka 2. ovoga članka koji onečisti more ili primijeti
onečišćenje mora dužan je bez odgađanja izvijestiti Ministarstvo.
(5) Po dojavi o onečišćenju mora, Ministarstvo je dužno istražiti sve okolnosti zbog kojih je
došlo do onečišćenja, provesti postupak radi utvrđivanja počinitelja, te prema okolnostima
slučaja pokrenuti prekršajni postupak i/ili podnijeti kaznenu prijavu sukladno Kaznenom zakonu.
(6) Potanje propise o zaštiti od onečišćenja morskog okoliša s pomorskih objekata, te provođenju istraga onečišćenja mora donosi ministar.
(7) Ministar će uz suglasnost s ministrom nadležnim za poslove zaštite okoliša donijeti propis o upravljanju i nadzoru vodenog balasta.
Članak 65.
(1) Oštećeni, nasukani ili potopljeni plovni objekti koji ometaju ili ugrožavaju sigurnost plovidbe ili znače opasnost od onečišćenja moraju se po nalogu nadležne ustrojbene jedinice Ministarstva bez odlaganja ukloniti s plovnog puta. (2) Zabranjeno je na plovni put baciti predmete ili tvari koje mogu omesti ili ugroziti sigurnost plovidbe ili onečistiti more.
Članak 66.
(1) Plovni objekt koji dolazi iz inozemstva ne smije prometovati s drugim brodovima, tijelima, organizacijama i osobama na obali prije nego što od nadležne ustrojbene jedinice Ministarstva dobije odobrenje za slobodan promet s obalom. (2) Strani brod, strani ratni brod i strana jahta dužni su viti zastavu svoje državne pripadnosti i zastavu Republike Hrvatske dok se nalaze u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, osim dok su u neškodljivom prolazu.
Članak 67.
Strani plovni objekt u raspremi može boraviti u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske uz uvjete koje odredi ministar.
2. Peljarenje
Članak 68.
(1) Peljarenje je vođenje plovnog objekta od stručnih osoba (peljara) i davanje stručnih savjeta zapovjedniku plovnog objekta, radi sigurne plovidbe u lukama, tjesnacima
i drugim područjima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske. (2) Peljarenje može biti lučko i obalno.
(3) Lučko peljarenje je peljarenje plovnog objekta u
području luke do određene granice, a obalno u dijelu unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske do granice lučkog peljarenja.
Članak 69.
(1) Poslove peljarenja u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske ne mogu bez posebnog odobrenja Ministarstva obavljati strane pravne osobe. (2) Odobrenje će se izdati samo ako peljarenje ne može ili ne želi obaviti domaća pravna osoba. (3) Protiv rješenja Ministarstva kojim se daje ili uskraćuje odobrenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Članak 70.
(1) Zapovjednik broda dužan je zatražiti usluge peljarenja kada je ono obvezno. (2) Obveznom peljarenju ne podliježu: a) hrvatski ratni brodovi, hrvatski javni brodovi, brodovi koji služe za održavanje plovnih putova i objekata sigurnosti plovidbe na tim putovima, vodonosci, hrvatski putnički brodovi koji plove na redovnoj liniji, b) brodovi čija je bruto tonaža manja od 500, c) jahte čija je bruto tonaža manja od 1000. (3) Iznimno, ministar može osloboditi obveznog lučkog
peljarenja pojedini brod ili jahtu, osim brodova koji prevoze opasne ili štetne tvari, čija je bruto tonaža manja od 2000 za određeno razdoblje i na određenom lučkom području, pod uvjetom da je zapovjednik položio poseban ispit. (4) Iznimno od odredbe stavka 2. točke b) ovoga članka nadležna ustrojbena jedinica Ministarstva može za pojedine vrste brodova čija je bruto tonaža manja od 500 odrediti da podliježu obveznom lučkom peljarenju. (5) Peljarenje može obavljati samo trgovačko društvo koje za obavljanje ovih poslova dobije odobrenje Ministarstva.
(6) Ukoliko se utvrdi da trgovačko društvo koje obavlja djelatnost peljarenja na temelju
odobrenja Ministarstva, ne zadovoljava uvjete na temelju kojih mu je izdano odobrenje, ili se
utvrdi koja druga nepravilnost u radu trgovačkog društva, Ministarstvo mu može oduzeti
odobrenje.
(7) Obvezno peljarenje, njegove granice, vrijeme i mjesto ukrcavanja i iskrcavanja peljara
određuje, za lučko peljarenje, lučka kapetanija, a za obalno peljarenje ministar.
(8) Uvjete koje mora zadovoljavati brod i zapovjednik kako bi mogao biti oslobođen obveznog
peljarenja, te sadržaj ispita iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar.
(9) Uvjete na temelju kojih se izdaje odobrenje za obavljanje peljarenja, uvjete i način
oduzimanja odobrenja, stručnu spremu, ovlaštenja i druge uvjete i obveze koji mora
ispunjavati peljar, obrazac, način i uvjete izdavanja iskaznice peljara, uvjete koje mora
ispunjavati trgovačko društvo koje obavlja poslove peljarenja, način obilježavanja peljarskih
brodova i brodica i pozivnih znakova za peljarenje, kao i uvjeti i način obavljanja peljarenja, te
prava i obveze peljara propisuje ministar.
Članak 71.
Neobvezno peljarenje traje dok ga ne otkaže peljareni plovni objekt ili dok on ne uđe u područje obveznog peljarenja, a peljar nije ovlašten obavljati takvo peljarenje.
Članak 72.
(1) Peljarenjem se može koristiti svaki plovni objekt uz jednake uvjete. (2) U pogledu korištenja usluga peljarenja i plaćanja naknade za te usluge strani su plovni objekti izjednačeni s hrvatskim plovnim objektima, uz uvjet uzajamnosti.
(3) Najvišu dopuštenu visinu naknade za usluge peljarenja posebnim propisom utvrđuje ministar.
Članak 73.
(1) Peljarenje plovnog objekta, bez obzira je li obvezno ili nije, ne oslobađa zapovjednika broda dužnosti upravljanja plovidbom i manevriranjem plovnim objektom te odgovornosti koje iz toga nastaju. (2) Brodar plovnog objekta koji se koristi uslugama peljara odgovara za radnje i propuste peljara jednako kao i za radnje i propuste člana posade svog broda.
Članak 74.
(1) Za naknadu štete što je peljar prouzroči brodaru plovnog objekta koji se koristi uslugama peljarenja odgovara trgovačko društvo u kojem je peljar zaposlen u trenutku prouzročenja štete, do visine osnovne naknade predviđene tarifom za obavljenu uslugu peljarenja pomnožene faktorom 300 ako se dokaže da je šteta nastala krivnjom peljara. (2) Ugovor o ograničenju odgovornosti trgovačkog društva koje obavlja obvezno peljarenje, sklopljen protivno odredbi stavka 1. ovoga članka prije prouzročenja štete brodaru, nema pravni učinak. (3) Ugovor o ograničenju odgovornosti trgovačkog društva obvezanog na naknadu štete prouzročene obavljanjem
peljarenja koje nije obvezno, a koji je sklopljen prije prouzročenja štete na svotu manju od svote iz stavka 1. ovoga članka, nema pravni učinak.
Članak 75.
(1) Ako se prema ovom Zakoniku može tražiti naknada štete neposredno od peljara koji je prouzročio štetu, odredba članka 74. stavka 1. ovoga Zakonika primjenjuje se i na peljara, osim ako je peljar štetu prouzročio namjerno. (2) Odgovornost peljara, zajedno s odgovornošću trgovačkog društva u kojem je peljar zaposlen, odnosno zajedno s odgovornošću druge pravne osobe čiji je peljar radnik, ne
može prijeći granice odgovornosti iz članka 74. ovoga Zakonika, osim ako se dokaže da je peljar štetu prouzročio namjerno.
Glava IV.a
NADZOR I UPRAVLJANJE POMORSKIM PROMETOM
Članak 75.a
(1) Nadzor i upravljanje pomorskim prometom provodi se u cilju povećanja sigurnosti pomorske
plovidbe, učinkovitosti pomorskog prometa i zaštite morskog okoliša.
(2) Nadzor i upravljanje pomorskim prometom (VTMIS) je:
1. prikupljanja podataka o pomorskim objektima i pomorskom prometu,
2. davanje podataka pomorskim objektima,
3. davanje plovidbenih savjeta i podrške u plovidbi pomorskim objektima,
4. organizacija plovidbe i upravljanje pomorskim prometom.
(3) Nadzor i upravljanje pomorskim prometom iz stavka 2. ovoga članka provodi se kroz
suradnju nadležnih službi Ministarstva i lučkih kapetanija s pomorskim objektima koji plove ili
se nalaze u području nadzora i upravljanja.
(4) Područje nadzora i upravljanja pomorskim prometom obuhvaća unutarnje morske vode,
teritorijalno more i zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske.
Članak 75.b
(1) Poslove nadzora i upravljanja pomorskim prometom iz članka 75.a ovoga Zakonika obavlja
služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom Ministarstva i lučkih kapetanija u suradnji s
lučkim upravama, trgovačkim društvom Plovput i Hrvatskim hidrografskim institutom.
(2) Služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom iz stavka 1. ovoga članka u obavljanju
poslova iz svoje nadležnosti može zatražiti suradnju i potporu Obalne straže Republike Hrvatske,
policije, i drugih tijela operativnog nadzora.
(3) Nadležnost, ustrojstvo, poslove, način rada službe nadzora i upravljanja pomorskim
prometom, te način rada i suradnje s drugim tijelima i službama iz stavka 1. i 2. ovoga članka
propisuju se posebnim propisom.
Članak 75.c
Pomorski objekti koji plove ili se nalaze u području nadzora i upravljanja iz članka 75.a stavka 4.
ovoga Zakonika dužni su:
1) postupati prema pravilima plovidbe propisane međunarodnim ugovorima, ovim Zakonikom i
propisima donesenim na temelju ovoga Zakonika,
2) dostavljati podatke službi nadzora i upravljanja pomorskim prometom;
3) postupati po nalogu službe nadzora i upravljanja pomorskim prometom.
Glava V.
BROD
1. Utvrđivanje sposobnosti broda za plovidbu
Članak 76.
(1) Brod je sposoban za plovidbu u određenim kategorijama plovidbe i za određenu namjenu ako udovoljava odredbama ovoga Zakonika, propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika i Tehničkim pravilima u svezi sa: 1) sigurnošću ljudskih života, broda i imovine, 2) sustavom upravljanja sigurnošću kompanije i broda, 3) sigurnosnom zaštitom, 4) sprječavanjem onečišćavanja pomorskog okoliša uljem, štetnim tvarima, otpadnim vodama i smećem, 5) sprječavanjem onečišćavanja zraka, 6) zaštitom pomorskog okoliša od bioinvazivnih vrsta u
balastnim vodama, 7) zaštitom morskog okoliša od štetnog djelovanja sustava protiv obraštanja trupa, 8) zaštitom na radu, smještajem posade i drugih osoba zaposlenih na brodu, 9) uvjetima za prijevoz putnika, 10) sigurnošću uređaja za rukovanje teretom. (2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka brod je sposoban za plovidbu i: 1) ako je na njemu ukrcan barem najmanji propisani broj članova posade s odgovarajućim svjedodžbama o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti koji brod mora imati za sigurnu plovidbu, 2) ako je smještaj i broj ukrcanih putnika u skladu sa:
– propisima kojima se uređuje prijevoz putnika, – odredbama i uvjetima navedenim u brodskim ispravama, zapisima i knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji, 3) ako je teret na brodu ukrcan, složen, raspoređen i osiguran u skladu sa: – propisima kojima se uređuju uvjeti prijevoza tereta, – odredbama i uvjetima navedenim u brodskim ispravama, zapisima i knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji broda; 4) ako su na brodu osigurani propisani uvjeti pružanja medicinske skrbi i ako brod ima i propisno vodi brodsku ljekarnu. (3) Kategoriju plovidbe pomorskih brodova propisuje ministar.
(4) Minimalne uvjete koje mora zadovoljavati brod, oprema i uređaji, radi pružanja odgovarajuće medicinske skrbi članovima posade, te opremu i obavezni sadržaj brodske ljekarne kao i očevidnike o sadržaju brodske ljekarne i
način njihovog vođenja propisat će ministar nadležan za poslove zdravstva uz suglasnost ministra.
Članak 77.
(1) Sposobnost za plovidbu, prema odredbama članka 76. stavka 1. ovoga Zakonika, utvrđuje priznata organizacija obavljanjem tehničkog nadzora i posvjedočuje izdavanjem odgovarajućih brodskih isprava, zapisa i knjiga u skladu s odredbama Tehničkih pravila i drugih propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika.
(2) Tehnička pravila donosi ministar.
(3) Zahtjeve za pomorsku opremu kojom se opremaju brodovi hrvatske državne pripadnosti, uvjete za stavljanje takve opreme na tržište u Republici Hrvatskoj, kao i uvjete koje moraju ispunjavati imenovana tijela za statutarnu certifikaciju pomorske opreme, te način i postupak imenovanja propisuje ministar.
(4) Uvjete koje moraju ispunjavati priznate organizacije, te način i postupak ovlašćivanja propisat će ministar.
(5) Sposobnost broda za plovidbu prema odredbama članka 76. ovoga Zakonika provjerava se inspekcijskim nadzorom.
Članak 78.
(1) Tehnički nadzor obuhvaća: 1) odobrenje tehničke dokumentacije na temelju koje se brod gradi ili preinačuje, 2) tipno ili pojedinačno odobrenje strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brod, 3) nadzor nad izradbom materijala, strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brod u radionicama proizvođača, 4) odobrenje proizvođača i uslužnih tvrtki, 5) nadzor nad gradnjom trupa i ugradnjom strojeva, uređaja i opreme u brodogradilištu, 6) ocjenjivanje sustava upravljanja sigurnošću kompanije i
broda, 7) verifikaciju sigurnosne zaštite broda, 8) preglede, ocjene i verifikacije postojećih brodova. (2) Tehnički nadzor, na temelju zahtjeva kompanije ili graditelja za brod u gradnji obavlja priznata organizacija odnosno ovlaštena organizacija za sigurnosnu zaštitu brodova a tehnički nadzor pomorske opreme sukladno stavku 1. točkama 2., 3. i 4. ovoga članka obavlja imenovano tijelo za certifikaciju pomorske opreme.
(3) Ugovorom o prijenosu ovlaštenja između Ministarstva i priznate organizacije odnosno imenovanog tijela za certifikaciju pomorske opreme utvrđuje se opseg, uvjeti,
prava i obveze iz ovlaštenja, odnosno imenovanja za obavljanje tehničkog nadzora i izdavanje brodskih isprava, zapisa i knjiga.
Članak 79.
Pregledi, ocjene i verifikacije (u daljnjem tekstu: pregled) postojećih brodova mogu biti: osnovni, redoviti i izvanredni.
Članak 80.
Osnovni pregled je obvezan pregled kojem podliježe postojeći brod prije početka korištenja broda prigodom: 1) upisa u upisnik brodova, 2) izmjene namjene, granica plovidbe ili drugih svojstava broda na koje se odnose odredbe Tehničkih pravila.
Članak 81.
Redoviti pregledi su obvezni pregledi kojima podliježe postojeći brod u vremenskim razmacima propisanim Tehničkim pravilima.
Članak 82.
Izvanredni pregled jest obvezan pregled kojem podliježe postojeći brod: – nakon što pretrpi nesreću ili se utvrde nedostaci koji mogu utjecati na sposobnost broda za plovidbu, – prigodom popravaka ili obnove dijelova broda, – prilikom odgode redovitih pregleda u skladu s odredbama
Tehničkih pravila, – kad je brod u raspremi dulje od jedne godine, – prigodom privremene promjene namjene ili područja plovidbe, – kad to za određeni brod zahtijevaju odredbe Tehničkih pravila, kao dodatak redovitim pregledima.
Članak 83.
(1) Pregled broda radi utvrđivanja njegove sposobnosti za obavljanje pokusne plovidbe je obvezan pregled kojemu podliježe brod prije polaska na pokusnu plovidbu. (2) Opseg pregleda treba biti takav da se sa sigurnošću
može utvrditi da brod udovoljava posebnim uvjetima propisanim za obavljanje pokusne plovidbe. (3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na brod koji za vrijeme pokusne plovidbe vije zastavu Republike Hrvatske ili vije zastavu druge države ako se pokusna plovidba obavlja u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske. (4) Uvjete i način obavljanja pokusne plovidbe osim uvjeta propisanih Tehničkim pravilima propisuje ministar.
Članak 84.
Opseg i način obavljanja osnovnog pregleda i pregleda radi utvrđivanja sposobnosti za obavljanje pokusne plovidbe
kao i vrsta, učestalost, opseg, način obavljanja i mogućnost odgode redovitih pregleda propisani su Tehničkim pravilima.
Članak 85.
Stanje broda i njegove opreme kompanija treba održavati tako da brod u svakom smislu ostane sposoban za plovidbu bez opasnosti za brod, osobe na brodu, teret i okoliš.
Članak 86.
Poslije završetka nadzora nad gradnjom ili preinakom broda, ili bilo kojeg pregleda broda, ne smiju se bez prethodne suglasnosti priznate organizacije obavljati bilo kakve promjene ili preinake konstrukcije broda, strojnog uređaja, opreme ili drugih dijelova na koje se odnose zahtjevi Tehničkih pravila.
Članak 87.
(1) Ministarstvo može na temelju prijedloga priznate organizacije, brod novoga tipa, brod koji redovito ne obavlja međunarodna putovanja ili brod koji plovi u zaštićenim područjima, a na koji se primjenjuju odredbe međunarodnih ugovora, osloboditi udovoljavanja tim odredbama u slučajevima i uz uvjete predviđene tim ugovorima, ako utvrdi da je brod sposoban za plovidbu u uvjetima oslobađanja. (2) Ministarstvo može na temelju prijedloga priznate organizacije, brod na koji se ne primjenjuju odredbe međunarodnih ugovora osloboditi udovoljavanja odredbi
Tehničkih pravila u slučajevima i uz uvjete predviđene tim pravilima, ako utvrdi da je brod sposoban za plovidbu u uvjetima oslobađanja.
Članak 88.
Ako brod koji nije putnički udovoljava zahtjevu Tehničkih pravila za prijevoz putnika u posebnim uvjetima u granicama unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, priznata organizacija može isti utvrditi sposobnim za privremeni prijevoz putnika u navedenim uvjetima i granicama.
2. Baždarenje brodova
Članak 89.
Baždarenje broda obavlja se radi utvrđivanja tonaže broda.
Članak 90.
Baždarenje brodova obavlja priznata organizacija prema Tehničkim pravilima.
Članak 91.
Baždarenju podliježu: 1) svaki brod koji se upisuje u hrvatski upisnik brodova, 2) strani brod koji u hrvatskoj luci podliježe plaćanju
naknade čija se visina utvrđuje prema tonaži ako je
baždarena prema pravilima čije se odredbe bitno razlikuju od odredbi Tehničkih pravila.
Članak 92.
Baždarenje broda obavlja se prije njegova upisa u upisnik brodova.
Članak 93.
(1) Ponovno baždarenje broda obavlja se: 1) ako su poslije baždarenja broda nastale promjene u rasporedu, konstrukciji, kapacitetu, uporabi prostora,
broju putnika koji je dopušten da se prevozi brodom, dodijeljenom nadvođu ili dopuštenom gazu broda, zbog kojih se na brodu mijenja njegova tonaža, 2) ako se posumnja u pravilnost već obavljenog baždarenja, 3) ako se brod unutarnje plovidbe upisuje u upisnik pomorskih brodova. (2) U slučaju ponovnog baždarenja, prema odredbi stavka 1. točke 1) ovoga članka, ovisno o obavljenim preinakama broda, ponovno baždarenje mora se obaviti u cijelosti ili djelomično.
3. Brodske isprave, zapisi i knjige
Članak 94.
(1) Brodske isprave, zapisi i knjige koje brodovi moraju imati, služe kao dokaz o identitetu, sposobnosti za plovidbu i ostalim svojstvima broda. (2) U brodske zapise i knjige, koje brodovi moraju voditi, unose se podaci o važnijim događajima na brodu i obavljenim radnjama na brodu.
Članak 95.
(1) Brodske isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Brodske isprave, zapisi i knjige izdane na temelju odredbi međunarodnih ugovora moraju uključivati i prijevod na engleskom jeziku, ako se to traži odredbama tih ugovora.
Članak 96.
Brodske isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju se nalaziti na brodu i uvijek biti dostupne u svrhu provjere.
Članak 97.
(1) Brodu upisanom u upisnik pomorskih trgovačkih brodova, upisnik pomorskih ribarskih brodova i upisnik
pomorskih javnih brodova, izdaje se upisni list. (2) Upisnim listom dokazuje se hrvatska državna pripadnost broda uz naznaku da brod ima pravo i dužnost vijati zastavu
Republike Hrvatske, njegova namjena i područje plovidbe.
(3) Upisni list sadrži sve upise iz uloška glavne knjige upisnika broda u koji je brod upisan. (4) U slučaju nepodudaranja sadržaja upisnog lista sa sadržajem upisnika brodova u pogledu upisanih prava na brodu važi ono što je upisano u upisniku brodova. (5) Upisni list izdaje lučka kapetanija koja je upisala brod u upisnik.
Članak 98.
(1) Lučka kapetanija koja je izdala upisni list dužna je, po službenoj dužnosti, upise iz članka 97. ovoga Zakonika unijeti u upisni list broda.
(2) Kad se brodu promijeni ime, luka upisa, tonaža, vrsta pogona, znak raspoznavanja, namjena ili područje plovidbe, mora mu se zamijeniti i upisni list.
Članak 99.
(1) Privremeni upisni list izdaje se brodu nabavljenom u inozemstvu koji još nema upisni list te brodu koji je u inozemstvu, a izgubljen mu je upisni list. (2) Brod koji još nije upisan u hrvatski upisnik brodova stječe privremenim upisnim listom hrvatsku državnu pripadnost i pravo i dužnost vijati zastavu Republike Hrvatske. (3) Privremeni upisni list važi najdulje tri mjeseca od njegova izdavanja, ali njegovo važenje prestaje i prije i to u trenutku kad brod stigne u prvu hrvatsku luku. (4) Privremeni upisni list izdaje nadležna lučka kapetanija ili diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske.
Članak 100.
Pored upisnog ili privremenoga upisnog lista brodovi upisani u hrvatski upisnik brodova, moraju imati: 1) isprave, zapise i knjige propisane posebnim propisom koji donosi ministar, 2) isprave, zapise i knjige propisane Tehničkim pravilima.
Članak 101.
Sadržaj, obrasce, način vođenja isprava, zapisa i knjiga, kao i oblik, rokovi valjanosti, mogućnosti produljenja valjanosti, prestanak valjanosti, suspenzija ili povlačenje isprava, zapisa i knjiga, propisat će se propisom iz članka 100. stavak 1. točka 1) ovoga Zakonika, odnosno Tehničkim pravilima.
Glava VI.
PLUTAJUĆI OBJEKT I NEPOMIČNI ODOBALNI OBJEKT
1. Utvrđivanje sposobnosti za uporabu plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta
Članak 102.
(1) Plutajući objekt i nepomični odobalni objekt je sposoban za uporabu ako udovoljava odredbama ovoga Zakonika i propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika i Tehničkim pravilima u svezi sa: 1) sigurnošću ljudskih života, objekta i imovine,
2) sprječavanjem onečišćavanja pomorskog okoliša uljem, štetnim tvarima, otpadnim vodama i smećem, 3) sprječavanjem onečišćavanja zraka, 4) zaštitom morskog okoliša od štetnog djelovanja sustava protiv obraštanja trupa, 5) zaštitom na radu, smještajem posade i drugih osoba na objektu, 6) sigurnošću uređaja za rukovanje teretom. (2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka plutajući i nepomični odobalni objekt je sposoban za uporabu: 1) ako ima barem najmanji propisan broj članova posade koji objekt mora imati za sigurnu uporabu, 2) da je smještaj i broj drugih osoba na objektu u skladu sa odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima,
knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji, 3) ako je teret na objektu složen, raspoređen i osiguran u skladu s odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima, knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji objekta, 4) ako je sigurno privezan, usidren, položen na morsko dno, odnosno djelomično ili potpuno ukopan u morsko dno. (3) Ako se plutajući ili nepomični odobalni objekt postavlja ili upotrebljava u unutrašnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, pored uvjeta propisanih stavcima 1. i 2. ovog članka, mora zadovoljavati uvjete određene lokacijskom dozvolom, odnosno detaljnim planom uređenja. (4) Ministar će propisati najmanji broj i stručnu
osposobljenost stručnih radnika na plutajućim i nepomičnim odobalnim objektima.
Članak 103.
Glede utvrđivanja sposobnosti za uporabu prema odredbama članka 102. točke 1) ovoga Zakonika na način primjeren za određenu lokaciju i određenu namjenu, primjenjuju se odredbe članka 77. – 82. i 84. – 86. ovoga Zakonika.
2. Baždarenje plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata
Članak 104.
(1) Glede baždarenja plutajućeg objekta na način
primjeren za određenu namjenu, primjenjuju se odredbe članaka 89. – 93. ovoga Zakonika. (2) Na nepomične odobalne objekte ne primjenjuju se odredbe u svezi s baždarenjem.
3. Isprave, zapisi i knjige plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta
Članak 105.
Glede isprava, zapisa i knjiga plutajućeg i nepomičnoga odobalnog objekta na način primjeren namjeni, primjenjuju se odredbe članka 94. – 101. ovoga Zakonika.
Članak 106.
(1) Nepomični odobalni i plutajući objekti koji se postavljaju u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, postavljaju se sukladno lokacijskoj dozvoli odnosno detaljnom planu uređenja. (2) U postupku izdavanja lokacijske dozvole ili drugog akta iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo je dužno pribaviti suglasnost lučke kapetanije glede sigurnosti plovidbe. (3) Ukoliko se objekt iz stavka 1. ovoga članka privezuje, sidri, polaže ili ukopava na području luke, pored suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka, potrebna je i suglasnost nadležne lučke uprave.
Članak 107.
(1) Plutajući i nepomični odobalni objekti upisuju se u upisnik plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata koje vodi lučka kapetanija za objekte koji se nalaze na njenom području. (2) U upisnik plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata u gradnji može se na zahtjev vlasnika objekta upisati objekt koji se gradi u hrvatskom brodogradilištu.
Članak 108.
Na upis plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta u upisnik plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakonika o upisu brodova, ako nije drugačije određeno.
Članak 109.
(1) Pored isprava iz članka 315. ovoga Zakonika, uz prijavu za prvi upis prilaže se odobrenje nadležnog tijela državne uprave i suglasnost nadležne lučke uprave iz članka 106. ovoga Zakonika. (2) Odobrenje i suglasnost iz stavka 1. ovoga članka
prilaže se i u slučaju svake promjene mjesta priveza, odnosno sidrenja objekta.
Članak 109.a
Oznaka plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta sastoji se od prva dva slova koja se uzimaju iz imena luke u kojoj je sjedište lučke kapetanije kod koje se objekt upisuje i broja koji označava redni broj u upisniku plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata.
Članak 110.
brisan
Glava VII.
BRODICA I JAHTA
1. Utvrđivanje sposobnosti za plovidbu brodice i jahte
Članak 111.
(1) Brodica ili jahta je sposobna za plovidbu u određenim područjima plovidbe i za određenu namjenu ako udovoljava odredbama ovoga Zakonika, propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika i Tehničkim pravilima u svezi sa: 1) sigurnošću ljudskih života, brodice ili jahte i imovine, 2) sprečavanjem onečišćavanja pomorskog okoliša uljem, štetnim tvarima, otpadnim vodama i smećem,
3) zaštitom morskog okoliša od štetnog djelovanja sustava protiv obraštanja trupa, 4) zaštitom na radu, smještajem posade i putnika na jahti ili brodici, 5) sprječavanjem onečišćenja zraka, 6) uvjetima za prijevoz putnika, 7) sigurnošću uređaja za rukovanje teretom. (2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, brodica ili jahta je sposobna za plovidbu i: 1) ako brodicom ili jahtom upravlja osoba s odgovarajućom svjedodžbom, odnosno uvjerenjem o osposobljenosti, te ako ima najmanji propisan broj članova posade s odgovarajućim svjedodžbama, odnosno uvjerenjima o osposobljenosti koji brodica ili jahta mora imati za sigurnu plovidbu,
2) ako je smještaj i broj ukrcanih osoba u skladu s odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima, knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji brodice ili jahte, 3) ako je teret na brodici ukrcan, složen, raspoređen i osiguran u skladu s odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji brodice. (3) Minimalne uvjete koje mora zadovoljavati brodica ili jahta, njena oprema i uređaji, radi pružanja odgovarajuće medicinske skrbi članovima posade, te opremu i obavezni sadržaj brodske ljekarne za brodice ili jahte propisat će ministar nadležan za poslove zdravstva uz suglasnost ministra.
Članak 112.
(1) Sposobnost za plovidbu, prema odredbama članka 111. stavka 1. ovoga Zakonika, utvrđuje priznata organizacija, imenovano tijelo i lučka kapetanija obavljanjem tehničkog nadzora i posvjedočuje izdavanjem odgovarajućih isprava, zapisa i knjiga u skladu s odredbama Tehničkih pravila i drugih propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika.
(2) Tehnička pravila donosi ministar.
(3) Uvjete koje moraju ispunjavati brodice i jahte te osobe koje upravljaju brodicama i jahtama, uvjeti za plovidbu brodica i jahti, područja plovidbe, stavljanje na
tržište, uvjete koje moraju ispunjavati imenovana tijela te način i postupak imenovanja, propisuje ministar.
(4) Sposobnost za plovidbu brodice ili jahte prema odredbama članka 111. ovoga Zakonika provjerava se inspekcijskim nadzorom.
Članak 113.
(1) Pravna ili fizička osoba koja namjerava započeti gradnju brodice ili jahte dužna je prije početka gradnje brodice ili jahte podnijeti prijavu gradnje priznatoj organizaciji, imenovanom tijelu, odnosno nadležnoj lučkoj kapetaniji ili ispostavi koja je ovlaštena obavljati nadzor
nad gradnjom. (2) Tehnički nadzor za brodice za gospodarske i javne svrhe i jahte duljine veće od 24 m obuhvaća: 1) odobrenje tehničke dokumentacije na temelju koje se brodica/jahta gradi (ili preinačuje), 2) tipno ili pojedinačno odobrenje strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brodicu/jahtu, 3) nadzor nad izradbom materijala, strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brodicu/jahtu u radionicama proizvođača, 4) odobrenje proizvođača i uslužnih tvrtki, 5) nadzor nad gradnjom trupa i ugradnjom strojeva, uređaja i opreme kod graditelja, 6) preglede postojećih brodica i jahti.
(3) Tehnički nadzor za brodice za sport i razonodu i jahte duljine do 24 m obuhvaća: 1) ocjenu sukladnosti brodice ili jahte za vrijeme gradnje kod graditelja, 2) preglede postojećih brodica i jahti. (4) Nadzor nad gradnjom za pomorske objekte iz stavka 2. ovoga članka obavlja priznata organizacija.
(5) Ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje za plovne objekte iz stavka 3. ovoga članka obavlja imenovano tijelo. (6) Ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje brodice za razonodu koja se gradi za vlastite potrebe, obavlja lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije. (7) Lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije može
ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje, ako isto ocijeni primjerenim, povjeriti imenovanom tijelu. (8) Ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje jahte koja se
gradi za vlastite potrebe obavlja imenovano tijelo.
(9) Preglede postojećih jahti obavlja priznata organizacija. (10) Preglede postojećih brodica obavlja lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije. (11) Ugovorom o prijenosu ovlaštenja između Ministarstva i priznate organizacije, odnosno ovlaštenog tijela sukladno posebnom propisu i međunarodno usvojenim normama utvrđuje se opseg, uvjeti i obveze iz ovlaštenja odnosno imenovanja za obavljanje tehničkog nadzora i izdavanje isprava, zapisa i knjiga.
Članak 114.
Pregledi brodica i jahti mogu biti: osnovni, redoviti i izvanredni.
Članak 115.
(1) Osnovni pregled je obvezan pregled kojem podliježe brodica i jahta prije početka korištenja brodice i jahte prigodom: 1) upisa u očevidnik brodica i upisnik jahti 2) izmjene namjene, granica plovidbe ili drugih svojstava brodice i jahte na koje se odnose odredbe Tehničkih pravila. (2) Osnovnim pregledom neće se provjeravati konstrukcija, uređaji i oprema brodice i jahte obuhvaćena ispravom o
tehničkom nadzoru za vrijeme gradnje izdanom od priznate organizacije ili imenovanog tijela.
Članak 116.
Redoviti pregledi su obvezni pregledi kojima podliježe postojeća brodica i jahta u vremenskim razmacima propisanim Tehničkim pravilima.
Članak 117.
(1) Izvanredni pregled jest obvezan pregled kojem podliježe postojeća brodica ili jahta: – nakon što pretrpi nesreću ili se utvrde nedostaci koji
mogu utjecati na sposobnost brodice ili jahte za plovidbu, – prigodom popravaka ili obnove dijelova brodice ili jahte, – prilikom odgode redovitih pregleda u skladu s odredbama Tehničkih pravila, – kad je brodica ili jahta u raspremi dulje od jedne godine, – prigodom privremene promjene namjene ili područja plovidbe. (2) Osoba koja upravlja brodicom ili jahtom koja je pretrpila pomorsku nesreću dužna je na propisan način i u propisanom roku prijaviti pomorsku nesreću lučkoj kapetaniji ili ispostavi lučke kapetanije.
2. Baždarenje brodice i jahte
Članak 118.
(1) Baždarenje brodice i jahte obavlja se radi utvrđivanja tonaže. (2) Baždarenje brodica i jahti obavlja se sukladno Tehničkim pravilima. (3) Baždarenje brodice ili jahte obavlja tijelo koje je ovlašteno obavljati osnovni pregled brodice ili jahte. (4) Brodice i jahte baždare se prije upisa u očevidnik brodica, odnosno upisnik jahti.
Članak 119.
(1) Ponovno baždarenje brodice i jahte obavlja se:
1) ako su poslije baždarenja brodice ili jahte nastale promjene u rasporedu, konstrukciji, kapacitetu, uporabi prostora, broju putnika koji je dopušten da se prevozi brodicom ili jahtom, dodijeljenom nadvođu ili dopuštenom gazu brodice, zbog kojih se na brodici/jahti mijenja njena tonaža, 2) ako se posumnja u pravilnost već obavljenog baždarenja. (2) U slučaju ponovnog baždarenja, prema odredbi stavka 1. točke 1) ovoga članka, ovisno o obavljenim preinakama brodice ili jahte, ponovno baždarenje mora se obaviti u cijelosti ili djelomično.
3. Isprave, zapisi i knjige brodice i jahte
Članak 120.
(1) Isprave, zapisi i knjige koje brodice i jahte moraju imati, služe kao dokaz o identitetu, sposobnosti za plovidbu i ostalim svojstvima. (2) Jahti upisanoj u upisnik jahti izdaje se upisni list. (3) Na oblik, sadržaj i način izdavanja upisnog lista i privremenoga upisnog lista na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 97. – 100. ovoga Zakonika.
Članak 121.
(1) Isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i latiničnom
pismu. (2) Isprave, zapisi i knjige koje se izdaju brodicama i jahtama u međunarodnoj plovidbi moraju uključivati i prijevod na engleski jezik.
Članak 122.
Isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju se nalaziti na brodici i jahti i uvijek biti dostupne u svrhu provjere.
Članak 123.
Način izdavanja, sadržaj i vrste isprava, zapisa i knjiga, osim onih propisanih Tehničkim pravilima, propisuje ministar.
Članak 124.
Isprava o sposobnosti brodice ili jahte za plovidbu koju izdaje strana država priznaje se uz uvjet uzajamnosti.
Glava VIII.
POSADA BRODA
1. Zajedničke odredbe
Članak 125.
(1) Posadu broda čine zapovjednik i druge osobe ukrcane za obavljanje poslova na brodu i upisane u popis posade. (2) Prilikom ukrcaja na brod u međunarodnoj plovidbi član posade broda mora imati zaključen ugovor o radu u pisanom obliku.
Članak 125. a
(1) Posredovanje pri zapošljavanju pomoraca na brodovima hrvatske i strane državne pripadnosti obavlja Hrvatski zavod za zapošljavanje.
(2) Posredovanje pri zapošljavanju pomoraca na brodovima hrvatske i strane državne pripadnosti mogu obavljati i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete propisane posebnim propisom i kojima je Ministarstvo izdalo dopusnicu.
(3) Uvjete koje moraju ispunjavati pravne osobe koje obavljaju posredovanje pri zapošljavanju pomoraca, kao i postupak i način njihovog ovlašćivanja te provođenje nadzora nad njihovim radom propisat će ministar uz suglasnost ministra nadležnog za rad, nakon savjetovanja s organizacijama koje predstavljaju brodare i pomorce.
Članak 126.
(1) U smislu odredaba članka 127., 128., 129. i 129.a ovoga Zakonika brod u međunarodnoj plovidbi je brod koji plovi iz hrvatske u stranu luku i obrnuto ili između stranih luka ili plovi na otvorenom moru ili u teritorijalnim vodama stranih država radi pružanja usluga vezanih uz djelatnosti na pučini kao što su istraživanje i iskorištavanje energenata i sl.
(2) Brod u međunarodnom pomorskom prometu koji obavlja prijevoz između hrvatskih i stranih luka unutar granica Jadranskog mora ne smatra se brodom u međunarodnoj plovidbi.
Članak 127.
(1) Poslodavac može s članom posade broda u međunarodnoj plovidbi sklopiti više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se zasniva radni odnos na istim poslovima za neprekinuto razdoblje dulje od razdoblja utvrđenog općim propisima o radu. (2) Članu posade broda hrvatske državne pripadnosti u međunarodnoj plovidbi može se isplaćivati plaća i druga primanja koja potražuje na temelju ugovora o radu i/ili kolektivnog ugovora za pomorce, ili izvan ugovorno u stranim sredstvima plaćanja.
Članak 128.
(1) Član posade broda u međunarodnoj plovidbi bez obzira na državnu pripadnost broda, koji u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište (rezident), jest obveznik poreza na dohodak od nesamostalnog rada prema primicima ostvarenima po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi osim ako je plovio 183 dana ili više dana u godini za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak. Vrijeme od 183 dana ne mora biti povezano.
(2) Za postizanje potrebnih 183 dana iz stavka 1. ovoga članka za godinu za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak, član posade broda može pribrojiti i dane plovidbe
iz prethodne godine koje kao prekobrojne nije u prethodnoj godini uračunao u 183 dana iz stavka 1. ovoga članka, te:
– dane provedene na putu od mjesta prebivališta do mjesta ukrcaja na brod,
– dane potrebne za povratno putovanje,
– dane liječenja zbog bolesti ili povrede nastale na putu za ukrcaj, na brodu ili na povratku, i
– dane provedene na stručnoj izobrazbi u inozemstvu.
(3) Član posade broda iz stavka 1. ovoga članka nema obvezu obračuna i plaćanja predujma poreza na dohodak prema primicima ostvarenima po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi ostvarenima tijekom godine, a obvezan je podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak, sukladno odredbama propisa o porezu na dohodak, bez obzira na broj dana provedenih na brodu u međunarodnoj plovidbi.
(4) U godišnjoj prijavi poreza na dohodak, pored ostalih ostvarenih primitaka oporezivih porezom na dohodak u Republici Hrvatskoj, član posade broda iz stavka 1. ovoga članka posebno iskazuje i primitke ostvarene po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi oporezive porezom na dohodak, uključujući i pomorski dodatak bez obzira na to je
li svota pomorskog dodatka posebno iskazana od strane isplatitelja primitka ili nije.
(5) Uz godišnju prijavu poreza na dohodak član posade
broda iz stavka 1. ovoga članka dužan je priložiti izvadak iz pomorske knjižice, odnosno dozvole za ukrcanje, kao dokaz o broju dana provedenih na brodu u međunarodnoj plovidbi tijekom poreznog razdoblja, te obračunati svotu primitka na koji se ne plaća porez na dohodak – pomorskog dodatka za svaki dan proveden na brodu u međunarodnoj plovidbi tijekom tog razdoblja.
(6) Članu posade broda iz stavka 1. ovoga članka priznaju se, kao porezno priznati izdatak, i tijekom poreznog razdoblja uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja sukladno odredbama članka 129. ovoga Zakonika.
(7) Zbroj iznosa pomorskog dodatka obračunatog prema stavku 5. i iznosa uplaćenih doprinosa prema stavku 6. ovoga članka može iznositi najviše do iznosa ukupnih primitaka ostvarenih po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi prema stavku 4. ovoga članka. Razlika između primitaka umanjenih za pomorski dodatak i izdataka za doprinose jest dohodak od nesamostalnog rada prema kojemu se, ovisno o broju dana plovidbe sukladno odredbi stavka 1. ovoga članka, utvrđuje ili se ne utvrđuje obveza poreza na dohodak.
(8) Na obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema primitku člana posade iz stavka 1. ovoga članka, te način utvrđivanja, rokove plaćanja, obračun
zatezne kamate ako se obveza ne uplati u propisanom roku, zastaru prava na utvrđivanje i naplatu poreza, povrat više uplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, vođenje drugostupanjskog i prekršajnog postupka te druga pitanja vezana uz porez na dohodak koja nisu uređena ovim Zakonikom primjenjuju se propisi koji uređuju oporezivanje dohotka kao i opći porezni propisi.
(9) Poslodavac nema obvezu obračunavanja niti plaćanja predujma poreza na dohodak prema plaći koju isplaćuje za rad članu posade broda u međunarodnoj plovidbi.
(10) Visinu pomorskog dodatka člana posade broda iz stavka 1. ovoga članka, način iskazivanja podataka o
oporezivim primicima i primicima na koje se ne plaća porez na dohodak (pomorski dodatak), te porezno priznatim izdacima i način dokazivanja broja dana u plovidbi, propisuje ministar nadležan za poslove financija, uz prethodno mišljenje ministra.
Članak 129.
(1) Član posade broda u međunarodnoj plovidbi, bez obzira na državnu pripadnost broda, obvezno je osigurana osoba u obveznom mirovinskom osiguranju ako u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište (rezident), a u obveznom zdravstvenom osiguranju te zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ako u
Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili odobreni stalni boravak, ako međudržavnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drugačije uređeno.
2) Prijavu i odjavu na obvezno mirovinsko i obvezno
zdravstveno osiguranje člana posade broda iz stavka 1. ovoga članka čiji je poslodavac, brodar ili kompanija domaća pravna osoba podnosi poslodavac, brodar ili kompanija.
(3) Prijavu i odjavu na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje člana posade broda iz stavka 1. ovoga članka čiji je poslodavac brodar i kompanija strana pravna osoba podnosi nadležna lučka kapetanija.
(4) Lučka kapetanija neće izvršiti prijavu iz stavka 3. ovoga članka ako član posade iz stavka 1. ovoga članka podnese lučkoj kapetaniji dokaz da je obvezno osiguran kod
stranog nositelja socijalnog osiguranja države s kojom Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju.
(5) Posrednik pri zapošljavanju pomoraca iz stavka 2. članka 125. a ovoga Zakonika, kao i pomorac koji se samostalno zapošljava kod stranog poslodavca ili se zapošljava kod stranog poslodavca putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dužan je podnijeti nadležnoj lučkoj kapetaniji sve podatke potrebne za podnošenje prijave i odjave na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje.
(6) Početkom osiguranja člana posade broda iz stavka 1.
ovoga članka smatra se dan ukrcaja na brod, a prestankom osiguranja dan iskrcaja s broda, prema evidenciji iz pomorske knjižice.
(7) Postupak i način prijave iz stavka 3. ovoga članka koju provodi lučka kapetanija, kao i uvjete, sadržaj i način podnošenja podataka potrebnih za prijavu i odjavu iz stavka 5. ovoga članka propisat će ministar.
(8) Član posade broda iz stavka 1. ovoga članka obveznik je doprinosa i plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja prema mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa koju propisuje i objavljuje ministar. Visina mjesečne osnovice za obračun doprinosa utvrđuje se prema plaći koju
bi član posade broda ostvario za iste odnosno slične poslove na brodu u nacionalnoj plovidbi.
(9) Obvezu te vrstu doprinosa i mjesečne iznose doprinosa za uplatu utvrđuje
Porezna uprava rješenjem na način uređen propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, a na obvezu plaćanja doprinosa te obračun zatezne kamate ako se obveza ne uplati u propisanom roku, zastaru prava na utvrđivanje i naplatu doprinosa, povrat više uplaćenih doprinosa ili doprinosa plaćenih bez pravne osnove, vođenje drugostupanjskog i prekršajnog postupka te druga pitanja vezana uz doprinose koja nisu uređena ovim Zakonikom primjenjuju se propisi
koji uređuju doprinose za obvezna osiguranja kao i opći porezni propisi.
(10) Poslodavac nije obvezan obračunavati niti plaćati
doprinose prema plaći koju isplaćuje za rad članu posade broda iz stavka 1. ovoga članka niti prema propisanoj osnovici iz stavka 8. ovoga Zakonika.
Članak 130.
(1) Za obavljanje poslova kojima se osigurava plovidba brod mora imati propisani broj članova posade s odgovarajućim valjanim svjedodžbama o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti. (2) Najmanji broj članova posade potreban za sigurnu plovidbu koji moraju imati brodovi hrvatske državne pripadnosti propisat će ministar.
Članak 131.
(1) Član posade broda hrvatske trgovačke mornarice koji obavlja poslove kojima se osigurava plovidba može biti osoba koja ima odgovarajuću životnu dob, koja je stekla odgovarajuće zvanje i koja za obavljanje poslova tog zvanja na brodu ima odgovarajuću svjedodžbu o osposobljenosti, te vježbenik palube ili stroja. (2) Zvanja članova posade brodova hrvatske trgovačke mornarice stječu se položenim odgovarajućim ispitom za određeno zvanje. (3) Osim svjedodžbi o osposobljenosti, za obavljanje poslova odgovarajućeg zvanja iz stavka 1. ovoga članka,
članovi posade mogu stjecati i svjedodžbe o dopunskoj osposobljenosti. (4) Svjedodžbe o dopunskoj osposobljenosti iz stavka 3. ovoga članka stječu se redovitom naobrazbom ili položenim odgovarajućim ispitom. (5) Svjedodžbu o osposobljenosti za obavljanje poslova na brodu može se izdati samo osobi koja je tjelesno i duševno sposobna obavljati poslove na brodu, te nije ovisna o opojnim drogama i alkoholu, što se utvrđuje liječničkim pregledom i provjerava periodičnim liječničkim pregledom. (6) Način, uvjeti, opseg i sadržaj utvrđivanja zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih objekata utvrđuje ministar nadležan za poslove zdravstva uz suglasnost ministra.
Članak 132.
(1) Izobrazbu pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. ovoga Zakonika obavljaju pomorska učilišta na temelju rješenja o povjeravanju izobrazbe koje izdaje Ministarstvo. (2) Obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. ovoga Zakonika obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva. (3) Ukoliko se utvrdi da pomorsko učilište ne zadovoljava uvjete na temelju kojih mu je izdano rješenje o povjeravanju izobrazbe ili suglasnost za obrazovanje
pomoraca ili se utvrdi bilo koja druga nepravilnost u radu pomorskog učilišta, može mu se oduzeti rješenje o povjeravanju izobrazbe ili suglasnost na ovlaštenje za
obrazovanje pomoraca i prije isteka njihove valjanosti.
(4) Uvjete i način stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti pomoraca i uvjete za povjeravanje izobrazbe ili izdavanja suglasnosti pomorskim učilištima za obrazovanje pomoraca, kao i visinu naknade za odobrenje održavanja izobrazbe pomoraca propisuje ministar.
Članak 133.
Zapovjednik i član posade mora obavljati poslove na brodu, brodici ili jahti, u skladu sa svojim dužnostima propisanim ovim Zakonikom, drugim propisima i pravilima navigacije, te drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakonika iz područja sigurnosti plovidbe, zaštite ljudskih života na moru i zaštite morskog okoliša.
Članak 134.
(1) Zapovjednik, član posade broda, jahte ili brodice ne smije biti pod utjecajem alkohola i/ili opojnih druga i/ili drugih tvari koje mijenjaju stanje svijesti, bolestan ili premoren. (2) Zapovjednik, član posade broda, jahte ili brodice ne smije tijekom obavljanja dužnosti na brodu, brodici ili jahti imati više od 0,5 g/kg alkohola u krvi. (3) Ako inspektor sigurnosti plovidbe lučke kapetanije i druga osoba ovlaštena za nadzor sigurnosti plovidbe utvrdi da su nastupile okolnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka,
kao mjeru opreza, naložit će zapovjedniku broda, jahte, odnosno voditelju brodice da člana posade broda, jahte ili brodice odmah udalji iz službe na rok ne dulji od 8 dana. (4) Ako je utvrđeno da je pod utjecajem alkohola ili opojnih droga ili drugih tvari koje mijenjaju stanje svijesti, bolestan ili premoren zapovjednik broda, jahte ili voditelj brodice, inspektor ili druga osoba ovlaštena za nadzor sigurnosti plovidbe, kao mjeru opreza, odmah će udaljiti iz službe zapovjednika broda ili jahte, odnosno voditelja brodice na rok ne dulji od 8 dana i o tome će izvijestiti brodara, odnosno vlasnika brodice. (5) Ako zbog udaljenja iz službe zapovjednika ili člana posade brod, brodica ili jahta ne udovoljavaju uvjetima o najmanjem broju članova posade za sigurnu plovidbu
inspektor sigurnosti plovidbe ili druga ovlaštena osoba će zabraniti isplovljenje broda. (6) Odredbe stavka 1. – 5. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje i na članove posade svih drugih pomorskih objekata i peljara.
Članak 135.
(1) Član posade za vrijeme obavljanja straže ne smije napustiti mjesto i prostoriju u kojoj se obavlja straža bez odobrenja dežurnog časnika. (2) Časnik straže za trajanja straže ne smije napustiti svoje mjesto na straži bez odobrenja zapovjednika. (3) Način obavljanja poslova iz članka 133. ovoga Zakonika
te uvjete, način i druga pitanja u svezi s održavanjem straže članova posade na brodovima propisuje ministar.
Članak 136.
(1) U predjelima gustog prometa, u uvjetima ograničene vidljivosti i u svima ostalim opasnim plovidbenim okolnostima kad se rabi uređaj za automatsko kormilarenje, treba postojati izravna mogućnost da dežurni časnik i kormilar preuzmu kormilarenje broda. (2) Prebacivanje od automatskog na ručno kormilarenje i obratno treba obaviti osobno dežurni časnik straže na mostu.
Članak 137.
(1) Za zapovjednika i člana posade na brodu može se
ukrcati samo osoba koja ima pomorsku knjižicu ili odobrenje za ukrcavanje. (2) Pomorska knjižica jest isprava kojom se dokazuje zdravstvena sposobnost, svojstvo u kojemu je član posade ukrcan na brod te trajanje plovidbene službe. (3) Pomorska knjižica i odobrenje za ukrcavanje jesu osobne isprave osobe kojoj su izdane. (4) Pomorska knjižica izdana od nadležne lučke kapetanije, služi i kao putna isprava (putovnica) i ovlašćuje osobu da bude član posade broda koji plovi u inozemstvo te da putuje u inozemstvo radi ukrcavanja na brod ili da se nakon iskrcavanja s broda u inozemstvu vrati u Republiku Hrvatsku. (5) Uvjete, način izdavanja, sadržaj, obrasce i nadležnost
lučkih kapetanija za izdavanje pomorskih knjižica i odobrenja za ukrcavanje propisuje ministar.
Članak 138.
Ako član posade broda za trajanja, odnosno nakon prestanka službe na brodu bude iskrcan s broda izvan njegove luke ukrcavanja, brodar mu je dužan osigurati povratak u mjesto njegova prebivališta; ako to brodar ne učini, povratno putovanje u njegovo prebivalište dužno je osigurati diplomatsko, odnosno konzularno predstavništvo Republike Hrvatske na teret brodara broda s kojeg je takav član posade iskrcan.
Članak 139.
(1) Troškove povratnog putovanja člana posade broda snosi brodar. (2) Brodar ima pravo regresa za naplatu svih troškova povratnoga putovanja od člana posade broda koji se bez odobrenja iskrcao s broda i time svojom krivnjom doveo do prestanka zaposlenja ili koji se iskrcao s broda zbog ozljede ili oboljenja koje je sebi prouzročio namjerno ili grubom nepažnjom. (3) Troškovi povratnog putovanja člana posade broda obuhvaćaju troškove za smještaj, hranu i prijevoz člana posade od trenutka njegova iskrcavanja s broda do trenutka njegova povratka u mjesto njegova prebivališta.
Članak 140.
(1) Povratno putovanje smatra se osiguranim i ako je članu posade broda osiguran odgovarajući posao na brodu koji plovi u luku njegova ukrcavanja. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka članu posade pripada naknada za poslove koje je obavljao na brodu.
Članak 141.
Odredbe članka 137., 138., 139. i 140. ovoga Zakonika primjenjuju se i na strance koji su članovi posade hrvatskog broda.
Članak 142.
U inozemnim lukama član posade broda koji je državljanin Republike Hrvatske može se, radi zaštite svojih prava i interesa iz radnog odnosa, obraćati diplomatskim ili konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske.
Članak 143.
(1) Član posade broda dužan je odmah obavijestiti zapovjednika broda, odnosno dežurnog časnika: 1) o svakom izvanrednom događaju koji bi mogao ugroziti sigurnost broda, putnika, drugih osoba ili tereta na brodu te onečistiti okoliš uljem, opasnim kemikalijama i štetnim
tvarima s broda, 2) kad, u plovidbi plovnim putevima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ustanovi da pojedini svjetionici i svjetla, te ostala pomagala za navigaciju ne rade, odnosno oznake ili plutače nisu na svome mjestu. (2) O neispravnostima iz stavka 1. točke 2) ovoga članka zapovjednik broda bez odgađanja dužan je obavijestiti nadležnu lučku kapetaniju. (3) U slučaju opasnosti, brodoloma ili druge nesreće članovi posade broda dužni su zalagati se za spašavanje broda, putnika, drugih osoba na brodu, te tereta kao i za zaštitu okoliša dok zapovjednik broda ne naredi da se brod napusti.
(4) Način obavljanja meteorološke službe na brodovima propisat će ministar.
Članak 144.
(1) Brodar je dužan članu posade nadoknaditi štetu prouzročenu stvarima namijenjenim za njegovu osobnu uporabu na brodu koje su mu uništene ili oštećene pri brodolomu ili drugoj nesreći broda. (2) Član posade koji je zaposlen kod brodara, u slučaju brodoloma, ima pravo na naknadu za svaki dan stvarnog trajanja nezaposlenosti, u visini plaće koju mu je trebalo isplatiti prema ugovoru, time da ukupni iznos naknade, koja
mu se ima isplatiti, ne može premašiti iznos dvomjesečne plaće. (3) U pogledu povratnog putovanja člana posade broda koji
je pretrpio brodolom primjenjuju se odredbe članka 138. – 141. ovoga Zakonika.
Članak 145.
(1) Za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade ili zbog narušenja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u svezi s radom na brodu, odgovara brodar ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. (2) Za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti brodar odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
(3) Za štetu iz stavka 1. ovoga članka koju član posade broda pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu uslijed nepostojanja uvjeta za siguran rad, brodar odgovara ako ne dokaže da je član posade broda štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. (4) Za štete iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka solidarno odgovaraju brodar, poslovođa, kompanija i poslodavac.
2. Zapovjednik broda
Članak 146.
(1) Posadom i svim drugim osobama na brodu zapovijeda zapovjednik broda.
(2) Zapovjednik broda mora biti državljanin Republike Hrvatske. (3) Zapovjednika broda imenuje i razrješava dužnosti kompanija. (4) U slučaju smrti, spriječenosti ili odsutnosti zapovjednika broda zamjenjuje, sa svim njegovim ovlaštenjima, prvi časnik palube, odnosno drugi neposredno niži časnik palube koji je državljanin Republike Hrvatske. (5) Odredba stavka 2. ovog članka ne odnosi se na jahtu stranog vlasnika upisanu u hrvatski upisnik brodova.
Članak 147.
(1) Zapovjednik broda odgovoran je za sigurnost broda i
red na brodu i, u granicama određenim ovim Zakonikom i drugim propisima, ima javna ovlaštenja na brodu i zastupa kompaniju. (2) Ako je zapovjednik strane jahte upisane u hrvatski upisnik jahti strana fizička osoba, javna ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka ima član posade ako je državljanin Republike Hrvatske ili ima boravište na području Republike Hrvatske.
Članak 148.
(1) Zapovjednik broda dužan je brinuti se o opskrbi broda, o brodskoj administraciji, o njegovu održavanju, o
održavanju i ispravnom stanju trupa broda, strojeva, uređaja i opreme, pomorskim navigacijskim kartama i publikacijama, o sigurnosti brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje putnika, opasnog i ostalog tereta, o
pravilnom ukrcavanju, slaganju, prijevozu i iskrcavanju
opasnog i ostalog tereta, o pravilnom ukrcavanju, smještaju i iskrcavanju putnika i o izvršavanju svih zadataka u vezi s procesom rada. (2) Zapovjednik broda dužan je u propisanim rokovima obavljati vježbe s brodicama i ostalim sredstvima za spašavanje te uređajima za otkrivanje, sprječavanje i gašenje požara. (3) Zapovjednik broda dužan je za plovidbe biti na brodu. (4) Zapovjednik broda dužan je prije polaska na put provjeriti ispravnost broda i količinu zaliha koja mu omogućuje da obavi određeno putovanje i osigurati da se sve propisane isprave i knjige, ažurirane pomorske navigacijske karte i publikacije te članovi posade nalaze na brodu, a pri prijevozu putnika – osobito utvrditi jesu li poduzete sve mjere za sigurnost putnika.
Članak 149.
(1) Zapovjednik broda, odnosno časnik palube u smjeni koji upravlja vođenjem broda dužan je poduzimati sve mjere potrebne za sigurnost broda i plovidbe. (2) Zapovjednik broda dužan je osobno upravljati brodom kad god to zahtijeva sigurnost broda, a osobito kad brod ulazi u luku, kanal ili rijeku ili kad izlazi iz njih te za ograničene vidljivosti. (3) Prisutnost peljara na brodu ne oslobađa zapovjednika broda odgovornosti za upravljanje brodom.
Članak 150.
(1) Ako nastupe događaji koji brod ili osobe na njemu dovedu u opasnost, zapovjednik broda dužan je poduzeti sve mjere za spašavanje osoba i otklanjanje opasnosti za brod i stvari na brodu te za zaštitu okoliša. (2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka potrebno da se žrtvuje brod ili ošteti teret ili druge stvari na brodu, zapovjednik broda dužan je žrtvovati ili oštetiti teret, druge stvari ili brodske uređaje ili opremu koji nisu nužni za plovidbu, ili dijelove broda čije je žrtvovanje ili oštećenje manje štetno za brodara i osobe zainteresirane za teret na brodu.
Članak 151.
(1) Ako su u slučaju opasnosti za brod sve mjere poduzete za spašavanje broda ostale bez uspjeha, i ako je propast broda neizbježna, zapovjednik broda dužan je prije svega poduzeti mjere potrebne za spašavanje putnika i drugih osoba na brodu, ukloniti brod prije potonuća s plovnog puta na unutarnjim morskim vodama, ako je to moguće, te narediti da se brod napusti. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka zapovjednik broda dužan je poduzeti i sve mjere potrebne za spašavanje brodskog dnevnika, a ako okolnosti slučaja dopuštaju – i mjere za spašavanje drugih brodskih knjiga, brodskih
isprava, pomorskih karata dotičnog putovanja i brodske blagajne. (3) Zapovjednik broda smije napustiti brod tek pošto je, u
granicama stvarne mogućnosti, poduzeo sve mjere iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Članak 152.
(1) Ako na brodu nastupi događaj koji ugrožava sigurnost broda ili plovidbe, ili ako se desi izvanredni događaj brodu, putnicima, drugim osobama, teretu ili stvarima na brodu, ili ako se opazi onečišćenje uljem, opasnim kemikalijama i štetnim tvarima na plovnom putu, zapovjednik broda dužan je opis tog događaja, odnosno bilješku o opaženom onečišćenju na plovnom putu odmah unijeti u brodski dnevnik, a najkasnije u roku od 24 sata. (2) Zapovjednik broda dužan je o događaju iz stavka 1.
ovoga članka, odmah nakon dolaska, a najkasnije za 24 sata, podnijeti izvještaj lučkoj kapetaniji zajedno s izvatkom iz brodskog dnevnika. (3) Ako je događaj iz stavka 1. ovoga članka nastupio za plovidbe, zapovjednik je broda dužan izvještaj o događaju, zajedno s izvatkom iz brodskog dnevnika, podnijeti u roku iz stavka 2. ovoga članka lučkoj kapetaniji u luci u koju brod najprije uplovi odnosno diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske ako se brod nalazi u inozemstvu. (4) Zapovjednik broda mora unijeti u brodski dnevnik rođenje i smrt osobe na brodu, naznačujući mjesto ili zemljopisnu poziciju broda i vrijeme rođenja, odnosno smrti te primiti izjavu posljednje volje i to primanje unijeti u brodski dnevnik, navodeći vrijeme kada je primio izjavu
posljednje volje. (5) Zapovjednik broda dužan je o činjenici rođenja i smrti te o primanju izjave posljednje volje sastaviti zapisnik na propisani način i dostaviti ga nadležnom tijelu u prvoj domaćoj luci u koju stigne, a u inozemstvu – najbližem diplomatskom, odnosno konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske. (6) Postupke u slučaju rođenja ili smrti, nalaska napuštenoga novorođenog djeteta, primanja izjave posljednje volje i postupke s imovinom umrlih osoba na brodu propisat će ministar.
Članak 153.
(1) Zapovjednik broda dužan je preko radiotelekomunikacija odaslati obavijest o bilo kojoj neposrednoj opasnosti za sigurnost plovidbe na koju naiđe, a osobito ako opazi promjene na plovnom putu iz članka 143. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika, naiđe na onečišćavanje uljem, opasnim kemikalijama i štetnim tvarima, opasan led, opasnu oluju ili na bilo koju drugu neposrednu opasnost za plovidbu, ili na tropsku oluju, na temperaturu zraka ispod ledišta praćenu vjetrovima olujne snage koji uzrokuju veliko nagomilavanje leda na nadgrađima, ili na vjetar snage 10 ili više bofora po Beaufortovoj ljestvici, a za koji nije bilo primljeno upozorenje o oluji. (2) Zapovjednik broda dužan je bilješku o danoj obavijesti iz stavka 1. ovoga članka unijeti u brodski dnevnik.
Članak 154.
(1) Ako se brodu dogodi nesreća ili se otkrije
nedostatak koji utječe na: 1) sigurnost, sigurnosnu zaštitu broda ili učinkovitost, odnosno potpunost sredstava za spašavanje ili druge opreme, 2) cjelovitost broda ili učinkovitost, odnosno potpunost opreme za zaštitu okoliša od onečišćavanja uljem, opasnim kemikalijama i štetnim tekućim tvarima, zapovjednik ili kompanija mora što je prije moguće izvijestiti priznatu organizaciju koja će pokrenuti postupak utvrđivanja da li je potreban odgovarajući pregled broda. (2) Ako se brod nalazi u luci druge države ugovornice odgovarajuće međunarodne konvencije, zapovjednik ili kompanija će također odmah izvijestiti odgovarajuća tijela pomorske uprave države u čijoj se luci brod nalazi.
(3) Zapovjednik ili kompanija mora najbržom telekomunikacijskom vezom izvijestiti pomorsku upravu najbliže obalne države o događajima u svezi s ispuštanjem ili mogućim ispuštanjem ulja, štetnih tekućih tvari ili štetnih upakiranih tvari.
Članak 155.
(1) U slučaju neposredne opasnosti od rata, zapovjednik broda dužan je poduzeti sve mjere opreznosti koje se pokažu potrebnima, osobito kako bi sačuvao brod, posadu, putnike, teret i ostalu imovinu te brodske isprave i knjige. (2) Ako nastupi ratno stanje između Republike Hrvatske i druge države, zapovjednik broda dužan je poduzeti potrebne
mjere kako bi od neprijatelja sačuvao brod, ljude, teret i ostalu imovinu te brodske isprave i knjige. (3) Ako se brod, u slučaju nastupanja ratnog stanja između drugih država u kojem je Republika Hrvatska neutralna, nađe u luci jedne od zaraćenih država ili je na putu za luku zaraćene države, ili mora proći kroz unutarnje morske vode ili teritorijalno more zaraćene države, zapovjednik je broda dužan zatražiti upute od brodara; a ako to nije moguće – od nadležnih tijela Republike Hrvatske.
Članak 156.
(1) Zapovjednik broda, kao zastupnik brodara, ovlašten
je u njegovo ime i za njegov račun u mjestu izvan sjedišta brodara sklapati ugovore o spašavanju i pravne poslove potrebne za izvršenje putovanja i u mjestu izvan sjedišta brodara u kojem nema ovlaštenog predstavnika brodara sklapati ugovore o pomorskim plovidbenim poslovima, osim brodarskog ugovora na vrijeme za cijeli brod. (2) Zapovjednik broda ovlašten je kao zastupnik brodara pokretati pred stranim sudskim i upravnim tijelima postupak radi zaštite brodarovih prava i interesa u poslovima iz stavka 1. ovoga članka i u tom postupku poduzimati procesne radnje. (3) Ako brodar ograniči ovlaštenje zapovjednika, to ograničenje nema pravni učinak prema trećim osobama koje za nj nisu znale niti su prema okolnostima mogle znati.
Članak 157.
(1) Zapovjednik broda ovlašten je i dužan svim osobama na brodu izdavati naredbe kojima se osigurava brod i njegova plovidba i održavanje reda na brodu te nadzirati izvršenje izdanih naredaba. (2) Radi održavanja reda i sigurnosti na brodu zapovjednik broda može držati na brodu potrebno vatreno oružje, dok članovi posade broda ne smiju na brodu imati oružje.
Članak 158.
(1) Zapovjednik broda ima pravo za vrijeme plovidbe ograničiti slobodu kretanja na brodu svakoj osobi koja teže
ugrozi sigurnost broda, članova posade, putnika i drugih osoba, stvari na brodu i okoliš onečišćenjem uljem, opasnim kemikalijama ili štetnim tvarima. (2) Sloboda kretanja može se ograničiti samo ako je to nužno radi sigurnosti putnika i drugih osoba i stvari na brodu ili radi zaštite broda, ili zaštite okoliša, i može za stranog državljanina trajati najdulje do dolaska broda u prvu luku u koju brod uplovi, a za državljanina Republike Hrvatske – najkasnije do dolaska broda u prvu hrvatsku luku. (3) Mjere iz stavka 1. i 2. ovoga članka unose se u brodski dnevnik s obrazloženjem.
Članak 159.
Zapovjednik broda ima pravo člana posade broda koji narušava sigurnost plovidbe udaljiti s posla, a prema potrebi, iskrcati ga s broda i vratiti u zemlju.
Članak 160.
(1) Zapovjednik broda ima pravo, u slučaju nužde i dok ona traje, smanjiti svim osobama na brodu obrok hrane i vode radi racionalnog korištenja postojećih zaliha hrane i vode na brodu. (2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka unose se u brodski dnevnik s obrazloženjem.
Članak 161.
(1) Ako za putovanja član posade broda, putnik ili druga osoba na brodu izvrše kazneno djelo, zapovjednik broda dužan je poduzeti, prema okolnostima, mjere potrebne da se spriječi ili ublaži nastupanje štetnih posljedica tog djela i da se izvršitelj pozove na odgovornost. (2) Ako postoji opasnost da izvršitelj djelo ponovi ili da pobjegne, zapovjednik broda naredit će da se: izvršitelju kaznenog djela ograniči sloboda kretanja na brodu ili da se liši slobode; ispitivanjem izvršitelja, svjedoka, očevidaca i oštećenika utvrde sve okolnosti pod kojima je djelo izvršeno i posljedice koje su nastupile; o svakom
saslušanju sastavi zapisnik; kao dokazi uzmu na čuvanje predmeti na kojima ili kojima je kazneno djelo izvršeno, odnosno na kojima su tragovi izvršenog djela vidljivi te da se poduzmu druge mjere radi utvrđivanja okolnosti pod
kojima je kazneno djelo izvršeno.
(3) Ako se brod nalazi u inozemstvu, zapovjednik broda dužan je o izvršenom kaznenom djelu podnijeti izvještaj diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u državi u čiju luku brod uplovi. Zapovjednik broda dužan je s izvršiteljem kaznenog djela postupiti prema uputama diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske. (4) Nakon dolaska u hrvatsku luku u koju brod najprije uplovi, zapovjednik broda dužan je izvršitelja kaznenog djela predati tijelu unutarnjih poslova u toj luci s pisanim izvješćem o izvršenom kaznenom djelu i zapisnicima i predmetima iz stavka 2. ovoga članka. (5) Mjere iz stavka 2. i 4. ovoga članka unose se u brodski dnevnik s obrazloženjem.
Članak 162.
(1) Ako bilo koji član posade broda samovoljno napusti brod u luci, zapovjednik broda dužan je to napuštanje broda prijaviti lučkoj kapetaniji. (2) Zapovjednik broda dužan je sastaviti zapisnik i utvrditi koje su stvari i isprave člana posade koji je samovoljno napustio brod ostale na brodu. Zapisnik se sastavlja u prisutnosti dvojice svjedoka, a potpisuju ga zapovjednik broda i svjedoci. (3) Bilješku o samovoljnom napuštanju broda i o stvarima člana posade koje su ostale na brodu i njihovoj predaji nadležnom hrvatskom tijelu zapovjednik broda dužan je
unijeti u brodski dnevnik. (4) Tijelo koje u luci primi osobne stvari i isprave člana posade koji je samovoljno napustio brod predat će ih njegovoj užoj obitelji ili roditeljima, a ako njih nema osobi koju odredi nadležno tijelo starateljstva.
Članak 163.
(1) Smatra se da je član posade samovoljno napustio brod ako se nije vratio na brod do odlaska broda iz luke. (2) Ako je član posade bio spriječen da se vrati na brod do odlaska broda iz luke, smatra se da je samovoljno napustio brod ako se u roku od tri dana, od dana kad je smetnja bila
otklonjena, nije prijavio tijelu iz članka 162. stavka 1. ovoga Zakonika.
Članak 164.
Za suđenje u svim sporovima između člana posade broda i brodara, ili poslovođe ili kompanije, te zapovjednika i brodara, ili poslovođe ili kompanije nadležni su trgovački sudovi nadležni za pomorske sporove.
Glava IX.
INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 165.
(1) Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredaba ovoga dijela Zakonika i propisa u području sigurnosti plovidbe i zaštite pomorskog okoliša donesenih na temelju ovoga Zakonika obavljaju inspektori sigurnosti plovidbe Ministarstva i lučkih kapetanija. (2) Poslove inspekcije sigurnosti plovidbe mogu obavljati i stručni djelatnici Ministarstva i lučke kapetanije, te ovlašteni službenici službe nadzora i upravljanja pomorskim prometom u okviru posebnog ovlaštenja kojeg daje ministar.
3) Određene poslove inspekcije sigurnosti plovidbe mogu obavljati i policijski službenici, te ovlaštene osobe Obalne straže u okviru posebnog ovlaštenja kojeg daje ministar. (4) Stručnu spremu, ispite i ostale posebne uvjete koje mora ispunjavati inspektor sigurnosti plovidbe, kao i obrazac iskaznice inspektora sigurnosti plovidbe odnosno ovlašteni službenici iz stavka 2. i 3. ovoga članka propisat će ministar. (5) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi članaka 76. stavka 4. i 111. stavak 4. provodi farmaceutska inspekcija.
(6) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi članka 125.a ovoga zakona i propisa donesenih na temelju njega provode Inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva i Državni inspektorat.
Članak 166.
(1) Inspekcijski poslovi koji se odnose na obavljanje nadzora nad provođenjem odredaba ovoga dijela Zakonika o sigurnosti plovidbe obuhvaćaju osobito obavljanje inspekcijskog nadzora nad: 1) stranim brodovima u hrvatskim lukama, 2) hrvatskim pomorskim objektima u pogledu njihove sposobnosti za plovidbu ili uporabu,
3) provođenjem međunarodnog režima luka u skladu s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske u pogledu operativnih i drugih obala, lukobrana, potrebnih dubina, uređaja, postrojenja i drugih objekata namijenjenih za sidrenje, zaštitu brodova, ukrcavanje i iskrcavanje putnika i stvari, kao i opremljenosti uređajima namijenjenim za prihvat zauljenih voda, uljnih ostataka i smeća sa broda te ostataka i mješavina koje sadrže ostatke štetnih tekućih tvari, fekalija, tvari koje uništavaju ozon i uređaja za prihvat opreme koja sadrži takve tvari kada je uklonjena sa brodova, 4) održavanjem i obilježavanjem plovnih putova u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama i objekata za sigurnost plovidbe na tim plovnim putovima,
5) obavljanjem radioslužbe koja služi sigurnosti plovidbe i zaštiti ljudskog života na moru te njenim uređajima i opremom kao i održavanjem sredstava i radom tih službi,
6) plovidbom i peljarenjem,
7) gradnjom u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama ili na njihovim obalama u pogledu njihovoga utjecaja na sigurnost plovidbe, 8) prijevozom osoba i stvari u pogledu zaštite ljudskih života i imovine, 9) zaštitom mora od onečišćenja s plovnih objekata, 10) obavljanjem meteorološke službe na brodovima koja služi sigurnosti plovidbe, 11) uvjetima života i rada pomoraca na brodovima.
12) obavljanjem djelatnosti posredovanja pri zapošljavanju pomoraca,
13) udovoljavanjem uvjeta za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta. (2) Odredba stavka 1. točke 3) ovoga članka ne odnosi se na vojne luke. (3) Način i postupke obavljanja inspekcijskog nadzora sigurnosti plovidbe u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrđuje ministar posebnim propisom.
Članak 167.
(1) Inspekcijski nadzor nad stranim brodovima u lukama Republike Hrvatske provodi se sukladno postupcima utvrđenim Pariškim memorandumom o suglasnosti o nadzoru države luke. (2) U obavljanju inspekcijskog nadzora nad stranim brodom prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika
provjerava se ima li brod važeće isprave u skladu s odredbama: 1) Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru, 2) Međunarodne konvencije o teretnim linijama, 3) Međunarodne konvencije o sprječavanju onečišćenja mora s brodova, 4) Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanju svjedodžbi i obavljanju straže pomoraca, 5) Međunarodne konvencije o minimalnim standardima na trgovačkim brodovima, 6) Konvencije o međunarodnim pravilima o izbjegavanju sudara na moru, 7) Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za
štetu zbog onečišćenja uljem, 8) Međunarodne konvencije o baždarenju brodova
9) Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem, 2001. (3) Ako državu čiju zastavu brod vije ne obvezuju konvencije navedene u stavku 2. ovoga članka, inspektor ispituje da li brod u pogledu konstrukcije, opreme, posade, vrste, količine i smještaja tereta, broja putnika te sveukupnog opterećenja, može sigurno obaviti namjeravano putovanje. (4) Pri ispitivanju sigurnosti plovidbe broda iz stavka 3. ovoga članka uzima se u obzir prvenstveno, ali ne isključivo, sadržaj konvencija navedenih u stavku 2. ovoga
članka. (5) Inspekcijskim nadzorom nad stranim brodom utvrđuje se udovoljava li posada i cjelokupno stanje broda, uključujući
strojarnicu, prostorije za smještaj posade, te higijenski
uvjeti na brodu pravilima i standardima utvrđenim međunarodnim konvencijama iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 168.
(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da strani brod nema važeće isprave iz članka 167. ovoga Zakonika, ili da položaj teretne linije, odnosno nadvođa ne odgovara podacima iz tih isprava, ili da brod nije krcan u skladu s dobivenom teretnom linijom, odnosno nadvođem, ili da teret nije pravilno raspoređen, zabranit će se brodu da isplovi iz luke sve dok ne bude mogao nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na brodu.
(2) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da strani brod zbog nedostataka onečišćuje okoliš uljem, opasnim kemikalijama ili štetnim tvarima, ili da su mu tankovi otpadnih voda puni, ili uređaji neispravni, zabranit će mu se da isplovi iz luke dok se ti nedostaci na njemu ne otklone. (3) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 167. ovoga Zakonika utvrdi da strani brod nema važeću ispravu kojom se dokazuje ispravnost brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta, ili ako se utvrdi da stanje tih uređaja nije u skladu s podacima iz te isprave, zabranit će se ukrcavanje i iskrcavanje tereta uređajima broda. (4) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrde nedostaci iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, o utvrđenom
stanju i poduzetim mjerama izvijestit će se putem diplomatskih, odnosno konzularnih tijela nadležno tijelo čiju zastavu brod vije i Međunarodna pomorska organizacija. (5) Pored mjera iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka mogu se poduzeti druge mjere predviđene Pariškim memorandumom o suglasnosti o nadzoru države luke. (6) Odredbe stavka 1. – 5. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na brodove čije države zastave odnosne konvencije ne obvezuju.
Članak 169.
(1) Ako se iz opravdanih razloga posumnja da stanje
stranog broda bitno ne odgovara podacima navedenima u ispravama iz članka 167. stavaka 1. i 2. ovoga Zakonika, ili da je strani brod ukrcao veći broj putnika od dopuštenog, ili da nema minimalan broj stručno osposobljenih članova posade, i da očito brod u takvu stanju, odnosno s tolikim brojem putnika ili takvim stanjem posade ne bi bio sposoban nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na brodu, zabranit će mu se da isplovi iz luke dok ne bude mogao nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na njemu. (2) Postupak inspekcijskog nadzora stranog broda iz stavka 1. ovoga članka, te mjere koje se poduzimaju prema stranom brodu, provodit će se sukladno odredbama Pariškog memoranduma o suglasnosti o nadzoru države luke.
Članak 170.
(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora nad sposobnošću pomorskih objekata za plovidbu prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika provjerava se: 1) ima li pomorski objekt važeće propisane brodske isprave i knjige, 2) ima li brod potvrdu o odgovarajućem financijskom jamstvu iz članka 820. ovoga Zakonika, 3) jesu li na plovnom objektu od dana izdavanja, odnosno potvrđivanja isprava izdanih na temelju tehničkog nadzora nastale takve bitne promjene zbog kojih je očito da plovni objekt u takvu stanju nije sposoban ploviti bez opasnosti za osobe, teret na njemu i okoliš, 4) udovoljava li pomorski objekt uvjetima određenima u
članku 76., 102., odnosno 111. ovoga Zakonika, 5) je li na bokovima plovnog objekta obilježena propisana oznaka teretne linije, odnosno nadvođe, 6) uvježbanost posade u rukovanju brodicama i ostalim sredstvima za spašavanje i uređajima za otkrivanje, sprječavanje i gašenje požara. (2) Inspekcijski nadzor obuhvaća i provjeru ima li pomorski objekt važeći registar teretnog uređaja te odgovara li stanje uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta podacima iz registra teretnog uređaja.
Članak 171.
(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbama članaka 167. i 170. ovoga Zakonika utvrde nedostaci broda u pogledu njegove sposobnosti za plovidbu, naredit će se zapovjedniku broda da u određenom roku otkloni utvrđene nedostatke. (2) Ako se utvrđeni nedostaci ne otklone u određenom roku, ili ako su utvrđeni nedostaci takve naravi da ugrožavaju sigurnost broda, osoba i tereta na njemu te okoliša, ili ako su mu tankovi otpadnih voda puni, zabranit će se brodu daljnja plovidba dok se navedeni nedostaci ne otklone i oduzet će mu se isprava o sposobnosti za plovidbu. (3) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da prema odredbi članka 170. stavka 2. ovoga Zakonika brod nema važeći registar teretnog uređaja ili ako stanje tih
uređaja nije u skladu s registrom teretnog uređaja, zabranit će mu se da obavlja ukrcavanje, iskrcavanje ili prekrcavanje tereta vlastitim uređajima za obavljanje tih radnji. (4) Inspekcijski pregled iz članaka 170. i 171. ovoga Zakonika može se obaviti i izvan unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, ukoliko se ocijeni da postoji opravdana sumnja da stvarno stanje na brodu ne odgovara izdanim brodskim ispravama i knjigama ili da se do isteka valjanosti brodskih isprava i knjiga ne predviđa uplovljavanje broda u luke Republike Hrvatske. (5) U obavljanju inspekcijskog nadzora iz članaka 170. i 171. ovoga Zakonika inspektor sigurnosti plovidbe može od priznate organizacije zatražiti na uvid dokumentaciju o
postupku izdavanja svjedodžbi za brod koji se nadzire. (6) Ako zapovjednik ne postupi po nalogu inspektora iz stavka 2. i 3. ovoga članka, inspektor će nakon što rješenje postane ovršivo, pečaćenjem broda ili na drugi
pogodan način onemogućiti plovidbu, odnosno ukrcaj, iskrcaj
ili prekrcaj tereta vlastitim uređajima. (7) Odredbe članaka 170. i 171. ovoga Zakonika na odgovarajući se način primjenjuju na druge plovne, te plutajuće i nepomične odobalne objekte.
Članak 172.
(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 3) ovoga Zakonika utvrdi da se u lukama otvorenima za međunarodni promet ne provodi režim koji je u skladu s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske ili posebnim propisima koji uređuju red u lukama ili da je stanje luka takvo da predstavlja
opasnost za sigurnost plovnih objekata, naredit će se trgovačkom društvu ili tijelu koje iskorištava luku da radi otklanjanja utvrđenih nedostataka, u određenom roku, poduzme odgovarajuće mjere ili obavi potrebne radove. (2) Ako mjere i radovi naređeni prema stavku 1. ovoga članka ne budu izvršeni u određenom roku, inspektor sigurnosti plovidbe može: 1) zabraniti pristajanje plovnih objekata određene veličine uz dio operativne ili druge obale za koji je utvrđen nedostatak dok ne bude omogućeno sigurno pristajanje takvih plovnih objekata, 2) zabraniti uporabu operativne ili druge obale ili njenog dijela, kao i sidrišta koje neposredno ugrožava sigurnost plovnih objekata, osoba i stvari prigodom ukrcavanja, iskrcavanja ili prekrcavanja, ili ako prijeti opasnost da
se zbog neispravnog uređaja onečisti okoliš, 3) zabraniti promet u luci i sidrištu sve dok je sigurnost plovidbe neposredno ugrožena zbog neodržavanja lučkih objekata u ispravnom stanju ili potrebnih dubina. (3) Ako nedostaci iz stavka 1. ovoga članka neposredno ugrožavaju ljudske živote, sigurnost plovidbe i zaštitu okoliša, inspektor može odmah poduzeti mjere iz stavka 2. točke 1), 2) i 3) ovoga članka.
(4) Odredbe ovoga članka Zakonika na odgovarajući se način primjenjuju i na luke otvorene za javni promet u nacionalnoj plovidbi i luke posebne namjene.
Članak 173.
(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 4) ovoga Zakonika utvrdi da je stanje plovnog puta ili objekta za sigurnost plovidbe na plovnom putu takvo da ugrožava sigurnost plovidbe, naredit će se: 1) trgovačkom društvu koje se brine o održavanju i obilježavanju plovnih putova da privremeno obilježi smetnje na plovnom putu, odnosno da je ukloni i da postavi ili aktivira signalne oznake i svjetla ako su uklonjena ili neispravna, 2) privremena zabrana plovidbe ako na plovnom putu nisu poduzele mjere za sigurnu plovidbu.
(2) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka utvrde i drugi nedostaci na plovnom putu koji mogu ugroziti sigurnost plovidbe, nalazi o tome s
primjedbama i prijedlogom mjera dostavit će se
Ministarstvu, trgovačkom društvu koje se brine o održavanju i obilježavanju plovnih putova i Hrvatskom hidrografskom institutu, radi poduzimanja odgovarajućih mjera. (3) Plovput i Hrvatski hidrografski institut dužni su dati na uvid Ministarstvu godišnje planove rada i godišnja izvješća o stanju sigurnosti plovidbe iz svoje nadležnosti.
Članak 174.
(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 5) ovoga Zakonika utvrdi da održavanje radiopostaja i obavljanje radioslužbe nije u skladu s propisima kojima se uređuje područje
telekomunikacija, naredit će se da se utvrđeni nedostaci otklone u određenom roku, odnosno da se zabrani rad radiopostaje. (2) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka utvrde takvi nedostaci koji mogu ugroziti sigurnost plovidbe, izvještaj o utvrđenim nedostacima s prijedlozima za njihovo otklanjanje dostavit će se Ministarstvu.
Članak 175.
(1) Za sve objekte koji se grade na unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru, odnosno na njihovim obalama nadležno tijelo je dužno u postupku izdavanja lokacijske
dozvole ishoditi suglasnost lučke kapetanije glede sigurnosti plovidbe. (2) Inspektor sigurnosti plovidbe će zabraniti uporabu, pristajanje, plovidbu i sidrenje na dijelu unutrašnjih morskih voda ili teritorijalnog mora i njegovim obalama ako utvrdi da je ugrožena sigurnost plovidbe. (3) Pod pojmom ugrožavanja sigurnosti plovidbe smatra se naročito promjena dubina mora, odnosno konfiguracija obale, otežavanje pristajanja i sidrenja plovila i sl., protivno ili bez suglasnosti lučke kapetanije iz stavka 1. ovoga članka. (4) O poduzetoj mjeri iz stavka 2. ovoga članka inspektor će izvijestiti građevnu inspekciju.
Članak 176.
(1) Ako inspektor sigurnosti plovidbe utvrdi da član posade nema ovlaštenja za obavljanje određenih poslova ili nema valjane isprave o ukrcaju, naredit će da se u određenom roku otkloni utvrđeni nedostatak. (2) Ako član posade iz stavka 1. ovoga članka ne otkloni utvrđeni nedostatak, inspektor sigurnosti plovidbe naredit će zapovjedniku broda da iskrca tog člana posade.
Članak 176.a
(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora nad obavljanjem djelatnosti posredovanja pri
zapošljavanju pomoraca prema odredbi članka 125. a ovoga Zakonika provjerava se:
a) je li pravna osoba koja obavlja djelatnost posredovanja pri zapošljavanju pomoraca ima izdanu
dopusnicu; i
b) je li pravna osoba kojoj je izdana dopusnica za obavljanje poslova posredovanja pri
zapošljavanju pomoraca obavlja djelatnost sukladno odredbama posebnog propisa iz članka
125.a stavka 3. i izdanoj dopusnici.
(2) Inspekcijski nadzor sukladno odredbi stavka 1. točke a) ovoga članka provodi Državni
inspektorat, a inspekcijski nadzor sukladno odredbi stavka 1. točke b) ovoga članka provodi
inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva i Državni inspektorat.
Članak 176.b
(1) Ako u provedbi inspekcijskog nadzora iz članka 176.a ovoga Zakonika inspektor Državnog
inspektorata utvrdi da fizička ili pravna osoba obavlja djelatnost posredovanja pri zapošljavanju
pomoraca bez dopusnice Ministarstva, usmenim rješenjem će u zapisniku privremeno do
otklanjanja nedostatka, zabraniti obavljanje djelatnosti pravnoj ili fizičkoj osobi za koju utvrdi da
obavlja poslove u svezi sa posredovanjem pri zapošljavanju pomoraca.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se odmah pečaćenjem poslovnih prostorija,
opreme za rad ili na drugi pogodan način.
(3) Otpravak usmenog rješenja iz stavka 1. ovoga članka inspektor je dužan otpremiti stranci u
pisanom obliku u roku od osam dana od dana izricanja zabrane usmenim rješenjem.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj rješava Ministarstvo i
koja ne odgađa izvršenje rješenja.
(5) Ako inspekcija sigurnosti plovidbe ili Državni inspektorat utvrdi da pravna osoba obavlja
poslove u svezi sa posredovanjem pri zapošljavanju pomoraca protivno dopusnici Ministarstva
naložit će joj otklanjanje nedostataka ili nepravilnosti u određenom roku, koji ne može biti dulji
od petnaest dana, a ako nedostaci ili nepravilnosti ne budu otklonjeni u ostavljenom roku
predložit će Ministarstvu oduzimanje dopusnice.
(6) Inspekcija sigurnosti plovidbe i Državni
inspektorat će o svakom obavljenom nadzoru i poduzetim mjerama pisano izvijestiti Ministarstvo.
Članak 177.
Ako inspektor sigurnosti plovidbe utvrdi da je plovni objekt ukrcao veći broj osoba ili veću količinu tereta nego što je dozvoljeno, ili da je teret smješten tako da ugrožava sigurnost broda ili osoba na njemu, zabranit će mu isplovljavanje iz luke, odnosno daljnju plovidbu, dok ne ispravi utvrđeni nedostatak.
Članak 178.
(1) Protiv rješenja inspektora sigurnosti plovidbe može se izjaviti žalba.
(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka rješava Ministarstvo. (3) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Dio četvrti
DRŽAVNA PRIPADNOST, IDENTIFIKACIJA, UPIS I BRISANJE BRODA
Glava I.
DRŽAVNA PRIPADNOST BRODA I IDENTIFIKACIJA BRODA
Članak 179.
(1) Hrvatsku državnu pripadnost stječe brod i jahta upisom u odgovarajući upisnik brodova ili upisnik jahti, odnosno izdavanjem privremenoga upisnog lista. (2) Nad brodom i jahtom hrvatske državne pripadnosti Republika Hrvatska ima pravo i dužnost obavljati nadzor nad upravnim, gospodarskim i tehničkim poslovima.
Članak 180.
(1) Brod i jahta koja je stekla hrvatsku državnu pripadnost ima pravo i dužnost vijati zastavu Republike Hrvatske. (2) Pravo i dužnost vijati zastavu iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na brod bez posade. (3) Brodice upisane u evidenciju (očevidnik) brodica na području Republike Hrvatske dužne su izvan granica unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske vijati zastavu Republike Hrvatske. (4) Način vijanja zastave i isticanja znakova na brodovima i jahtama propisat će ministar.
Članak 181.
Zastava Republike Hrvatske jest znak hrvatske državne pripadnosti broda.
Članak 182.
Zastava Republike Hrvatske na brodu ima oblik zastave Republike Hrvatske s tim da je odnos njezine širine prema duljini 1 : 1,5.
Članak 183.
(1) Brod, osim tehničkog plovnog objekta ili jahta upisana u hrvatski upisnik brodova ili jahti, odnosno brod
ili jahta kojoj je izdan privremeni upisni list mora imati ime, a ribarski brod mora imati i oznaku.
(2) Tehnički plovni objekt, plutajući objekt i
nepomični odobalni objekt upisan u odgovarajući hrvatski upisnik ili kojem je izdan privremeni upisni list mora imati oznaku, a pored oznake može imati i ime.
(3) Dva broda ili jahte ne mogu imati isto ime, a dva tehnička plovna objekta, dva plutajuća objekta, dvije brodice ili dva ribarska broda ne mogu imati istu oznaku.
(4) Način, uvjete i postupak određivanja i označavanja imena, oznaka i znakova raspoznavanja brodova, jahti, plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata, te vođenje evidencije o imenima i oznakama brodova, jahti, plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata donosi ministar.
Članak 184.
(1) Brod i jahta moraju nositi ime luke upisa. (2) Luka upisa jest luka na čijem je području sjedište lučke kapetanije Ministarstva (u daljnjem tekstu: lučka kapetanija) koja vodi upisnik u koji je brod ili jahta upisana.
Članak 185.
Brod, jahta i brodica koji imaju radiouređaj moraju imati pozivni znak prema propisima o međunarodnom radioprometu.
Članak 186.
Hrvatsku državnu pripadnost stječe brodica upisom u odgovarajući očevidnik brodica.
Glava II.
UPIS I BRISANJE BRODOVA I JAHTI
Članak 187.
1) U upisnik brodova može se upisati:
a) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu državljana
Republike Hrvatske,
b) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu državljana
države članice Europske unije ako je kompanija ili brodar broda
hrvatska pravna osoba,
c) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu pravne osobe
sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
d) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu pravne osobe
sa sjedištem u državi članici Europske unije ako je kompanija ili
brodar broda pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
e) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu državljana
države članice Europske unije ili pravne osobe osnovane sukladno
propisima države članice Europske unije i sa sjedištem u državi
članici Europske unije, pod uvjetom da je brod upravljan iz
podružnice u Republici Hrvatskoj,
f) brod koji je u vlasništvu strane fizičke osobe sa sjedištem
izvan Republike Hrvatske ili izvan države članice Europske unije
ako je kompanija ili brodar broda pravna osoba sa sjedištem u
Republici Hrvatskoj,
g) brod koji je u vlasništvu strane pravne osobe sa sjedištem
izvan Republike Hrvatske ili izvan države članice Europske unije
ako je kompanija ili brodar broda pravna osoba sa sjedištem u
državi članici Europske unije, a ta kompanija ili brodar ima
podružnicu u Republici Hrvatskoj.
(2) U slučajevima iz točke b), d), f) i g) stavka 1. ovoga članka
sa zahtjevom kompanije ili brodara mora se suglasiti vlasnik
broda.
Članak 188.
(1) U upisnik jahti može se upisati:
a) jahta koja je u cjelini ili djelomično u vlasništvu domaće
fizičke ili pravne osobe,
b) jahta koja je u cjelini u vlasništvu strane fizičke ili pravne
osobe ako se jahta pretežno nalazi u Republici Hrvatskoj.
(2) Za upis broda i jahte u upisnik brodova ili upisnik jahti
plaća se naknada.
(3) Kriterije za određivanje i visinu naknade određuje ministar.
Članak 189.
(1) U upisnik brodova u gradnji mora se upisati brod u gradnji koji je u cjelini u vlasništvu fizičke ili pravne osobe državljanina Republike Hrvatske s prebivalištem odnosno sjedištem u Republici Hrvatskoj. (2) U upisnik brodova u gradnji može se upisati brod u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe koji se gradi u
hrvatskom brodogradilištu. (3) U upisnik jahti u gradnji može se upisati jahta koja je u cjelini u vlasništvu fizičke ili pravne osobe državljanina Republike Hrvatske s prebivalištem odnosno
sjedištem u Republici Hrvatskoj, odnosno jahta koja je u
vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe koja se gradi u hrvatskom brodogradilištu.
Članak 190.
(1) Ako postoje uvjeti iz članaka 187. ili 188. ovoga Zakonika, vlasnik brodice za prijevoz tereta može zatražiti da se brodica upiše u upisnik brodova, a vlasnik brodice za prijevoz putnika, odnosno brodice za šport i razonodu može zatražiti da se brodica upiše u upisnik jahti bez obzira je li udovoljava kriterijima po članku 5. stavku 1. točki 4), odnosno točki 20) ovoga Zakonika i tada se na nju u pogledu stvarnih prava primjenjuju odredbe ovoga Zakonika koje se
odnose na brodove i jahte. (2) U slučaju upisa brodice u upisnik brodova ili jahti prema članku 188. stavku 1. točka 2) ili članku 188. stavku 2. ovoga Zakonika, vlasnik brodice dužan je ovlastiti hrvatsku pravnu ili fizičku osobu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj da ga za odsutnosti iz Republike Hrvatske zastupa pred nadležnim hrvatskim tijelima. (3) O upisima iz stavka 1. ovoga članka nadležna lučka kapetanija vodit će posebnu evidenciju.
Članak 191.
(1) Ne može se upisati u hrvatski upisnik brodova brod koji je upisan u inozemni upisnik brodova.
(2) Ne može se upisati u upisnik jahti jahta koja je upisana u inozemni upisnik. (3) Ne može se upisati u hrvatski upisnik brodova brod koji je stariji od najviše dopuštene starosti za određene vrste brodova. (4) Najvišu dopuštenu starost za upis brodova u hrvatski upisnik brodova propisat će ministar.
Članak 192.
(1) Brod se briše iz upisnika brodova: 1) ako je propao ili se pretpostavlja da je propao, 2) ako više ne udovoljava uvjetima iz članaka 187. ili 188. ovoga Zakonika,
3) ako se povuče iz plovidbe, 4) ako se upiše u drugi hrvatski upisnik brodova, 5) ako to iznimno rješenjem dopusti Ministarstvo, 6) na zahtjev vlasnika broda, ako se ne radi o obveznom brisanju broda. (2) Pretpostavlja se da je brod propao ako su od primitka posljednje vijesti o brodu protekla tri mjeseca. U tom slučaju pretpostavlja se da je brod ili jahta propala onog dana kad su primljene posljednje raspoložive vijesti o njemu. (3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na brisanje broda u gradnji iz upisnika brodova u gradnji, te na brisanje jahti iz upisnika jahti, odnosno brisanje jahti u gradnji iz upisnika jahti u
gradnji. (4) Vlasnik broda, odnosno jahte dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka okolnosti iz stavka 1. točaka 1), 2) i 3)
ovoga članka podnijeti zahtjev lučkoj kapetaniji za
brisanje broda iz upisnika brodova, odnosno jahte iz upisnika jahti.
Članak 193.
(1) Ako je osnovana hipoteka na brodu, za brisanje broda iz upisnika brodova potreban je pristanak hipotekarnih vjerovnika. (2) Kada je brisanje broda iz upisnika obvezno prema ovom Zakoniku, osim u slučaju pristanka hipotekarnih vjerovnika, brisanje broda neće se obaviti prije isteka razumnog roka koji neće biti kraći od tri mjeseca nakon odgovarajuće obavijesti tim vjerovnicima.
(3) Odredbe ovoga članka primjenjuju se i na brodove u gradnji, jahte i jahte u gradnji. (4) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na brisanje iz upisnika brodova broda iz članka 192. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika.
Članak 194.
Odredbe članka 193. ovoga Zakonika ne primjenjuju se na prijenos prava vlasništva broda napuštanjem u korist osiguratelja.
Članak 195.
(1) Upisnici iz članka 196. ovoga Zakonika su javni. (2) Upisnici iz članka 196. ovoga Zakonika vode su u obliku javne knjige ili elektroničkog zapisa koji sadrži bazu podataka za cijelo područje Republike Hrvatske. (3) Svatko ima pravo razmatrati i prepisivati glavnu knjigu upisnika, zbirku isprava, imenik vlasnika brodova i imenik brodova i jahti. (4) Lučka kapetanija koja vodi upisnik dužna je osobi koja to zahtijeva, izdati potvrdu o stanju upisa u upisniku, te prijepis isprava koje se čuvaju u zbirci isprava, ako upisi u upisnik upućuju na te isprave. (5) Potvrde i prijepisi isprava iz stavka 4. ovoga članka imaju dokaznu snagu javnih isprava. (6) Tko se u pravnom prometu, postupajući savjesno, pouzda
u podatke upisane u upisnik brodova, ne snosi pravne posljedice koje iz toga proisteknu. (7) Način vođenja upisnika brodova, upisnika jahti, upisnika brodova u gradnji, upisnika jahti u gradnji, upisnika plutajućih objekata, upisnika nepomičnih odobalnih objekata, vođenja postupaka EOP upisa, podatke koji se unose u listove A, B i C glavne knjige upisnika, zbirkama isprava, pomoćnim knjigama koje se vode uz upisnike i obrascima tih isprava i knjiga, te nadležnosti lučkih kapetanija za upis, propisat će ministar.
Članak 196.
(1) Za pomorske brodove postoje sljedeći upisnici
brodova: – upisnik trgovačkih brodova, – upisnik ribarskih brodova,
– upisnik javnih brodova.
(2) Za brodove u gradnji postoji upisnik brodova u gradnji. (3) Za jahte postoji upisnik jahti. (4) Za jahte u gradnji postoji upisnik jahti u gradnji. (5) Za plutajuće objekte postoji upisnik plutajućih objekata a za plutajuće objekte u gradnji postoji upisnik plutajućih objekata u gradnji. (6) Za nepomične odobalne objekte postoji upisnik nepomičnih odobalnih objekata a za nepomične odobalne objekte u gradnji postoji upisnik nepomičnih odobalnih objekata u gradnji.
Članak 197.
Upisnici iz članka 196. ovoga Zakonika sastoje se od glavne knjige i zbirke isprava.
Članak 198.
(1) Glavna knjiga upisnika iz članka 196. ovoga Zakonika sastoji se od uložaka. (2) Uložak ima list A, list B i list C. (3) Iznimno, uložak glavne knjige upisnika javnih brodova imaju samo list A i list B. Svaki brod, odnosno jahta upisuje se u poseban uložak.
Članak 199.
U list A glavne knjige uloška upisnika pomorskog objekta upisuju se podaci o identitetu pomorskog objekta i njihove osnovne tehničke značajke.
Članak 200.
(1) U list B uloška glavne knjige pomorskog objekta upisuje se tvrtka, odnosno naziv i sjedište pravne osobe, odnosno ime i prebivalište fizičke osobe koja je vlasnik pomorskog objekta i osobna ograničenja vlasnika u vezi sa slobodnim raspolaganjem pomorskim objektom. (2) Ako brodar ili kompanija nije i vlasnik broda, u list B uloška glavne knjige iz stavka 1. ovoga članka mora se upisati i tvrtka, odnosno naziv i sjedište brodara i
kompanije pravne osobe, ili ime i prebivalište brodara i kompanije fizičke osobe. (3) U list B upisnika brodova u gradnji, odnosno jahte u gradnji mogu se, radi evidentiranja, upisati i tvrtka, odnosno naziv i sjedište, odnosno osobno ime i prebivalište brodara i naručitelja.
Članak 201.
U list C uloška glavne knjige upisnika upisuju se stvarna prava kojima je pomorski objekt ili njegov dio opterećen, te prava stečena na tim pravima, zakup broda, brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, pravo prvokupa,
te druga ograničenja raspolaganja pomorskim objektom kojima je podvrgnut vlasnik opterećenog pomorskog objekta, zabrane opterećivanja i otuđivanja te sve zabilježbe za koje nije izričito određeno da se upisuju u drugi list uloška.
Glava III.
UPIS I BRISANJE BRODICA
Članak 202.
(1) Brodica se upisuje u evidenciju brodica (očevidnik) koju vodi lučka kapetanija, odnosno ispostava lučke kapetanije na čijem je području prebivalište, odnosno sjedište fizičke ili pravne osobe vlasnika brodice. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka brodica se može upisati u očevidnik brodica lučke kapetanije, odnosno ispostave lučke kapetanije na čijem se području brodica stalno ili pretežno zadržava ili plovi.
(3) Način upisa brodica u evidenciju brodica, obrasce evidencije brodica, uvjete i način određivanja imena i oznaka brodica, te nadležnosti lučkih kapetanija za vođenje evidencije brodica propisuje ministar.
Članak 203.
(1) U očevidnik brodica upisuje se brodica koja je u cjelini u vlasništvu fizičke ili pravne osobe s prebivalištem, odnosno sjedištem u Republici Hrvatskoj. (2) U očevidnik brodica može se upisati brodica koja je u cjelini ili dijelom u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe ili državljanina Republike Hrvatske koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj ako brodica pretežno
boravi u moru Republike Hrvatske. (3) Za upis brodice iz stavaka 1. i 2. ovoga članka plaća se naknada. (4) Kriterije za određivanje i visinu naknade utvrđuje ministar.
Članak 204.
U očevidnik brodica ne može se upisati brodica koja je upisana u upisnik brodica strane države.
Članak 205.
Očevidnik brodica je javna knjiga, a izvod iz očevidnika brodica ima dokaznu snagu javne isprave.
Članak 206.
Brodica upisana u očevidnik brodica mora imati oznaku, a može imati i ime.
Članak 207.
(1) Brodica se briše iz očevidnika brodica: 1) ako propadne ili se pretpostavlja da je propala ili bude uništena, 2) ako više ne udovoljava uvjetima iz članka 203. ovoga
Zakonika, 3) ako se povuče iz plovidbe, 4) ako postane pripadnost broda ili drugoga plovnog objekta
ili se preinakom skrati na manje od tri metra,
5) ako se upiše u drugi hrvatski očevidnik brodica, 6) ako se upiše u hrvatski upisnik jahti. (2) Smatra se da je brodica propala ako je od primitka posljednje vijesti o brodici proteklo 3 mjeseca. U tom slučaju smatra se da je brodica propala sljedećeg dana nakon dobivene posljednje vijesti o njoj. (3) Vlasnik brodice dužan je u roku 15 dana od dana nastanka okolnosti navedene u stavku 1. točke 1) do 4) ovoga članka podnijeti zahtjev lučkoj kapetaniji za brisanje brodice iz očevidnika brodica. (4) Ukoliko vlasnik brodice nakon proteka roka iz stavka 3. ovoga članka nije podnio zahtjev za brisanje brodice iz očevidnika brodica, lučka kapetanija će, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti brisati brodicu iz očevidnika brodica.
Dio peti
STVARNA PRAVA
Glava I.
PRAVO VLASNIŠTVA
Članak 208.
Brod i brod u gradnji i jahta i jahta u gradnji jesu pokretne stvari.
Članak 209.
(1) Na brodu, brodu u gradnji, jahti i jahti u gradnji mogu postojati stvarna prava, a napose pravo vlasništva, hipoteka na brodu i pomorski privilegiji.
(2) Brod, brod u gradnji i jahta i jahta u gradnji mogu biti u suvlasništvu.
(3) Ako između suvlasnika nije drugačije ugovoreno, suvlasništvo se dijeli na jednake idealne dijelove.
(4) Na sva stvarna prava u pogledu broda i jahte na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 210.
Na stjecanje, prijenos, ograničenje i prestanak prava iz članka 209. ovoga Zakonika primjenjuju se odredbe članaka 211.– 229., te članaka 192. – 194. ovoga Zakonika.
Članak 211.
(1) Brod, brod u gradnji, jahta i jahta u gradnji koji imaju hrvatsku državnu pripadnost mogu biti u vlasništvu domaće ili strane fizičke ili pravne osobe. (2) Brod i jahta koji su u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe mogu imati hrvatsku državnu pripadnost, uz uvjete određene u članku 188. ovoga Zakonika.
Članak 212.
(1) Pravo vlasništva nad brodom u gradnji ili jahtom u gradnji obuhvaća stvari koje su u brod odnosno jahtu u gradnji ugrađene.
(2) Ako u upisnik broda u gradnji ili u upisnik jahti u gradnji nije što drugo upisano, pravo vlasništva nad brodom u gradnji obuhvaća i stvari koje se nalaze u brodogradilištu, a nisu ugrađene u brod u gradnji, odnosno jahtu u gradnji, ako su prema svojoj izradi određene isključivo za ugrađivanje u određeni brod ili jahtu ili za njegov pripadak, ili ako su na vidljiv način obilježene ili izdvojene za ugrađivanje u brod ili jahtu.
Članak 213.
(1) Kad se pravo vlasništva i druga stvarna prava na brodu ili jahti stječu na temelju pravnog posla, za valjanost pravnog posla potreban je pisani oblik.
(2) Pravni posao koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak.
Članak 214.
(1) Pravo vlasništva i druga stvarna prava na brodu ili jahti mogu se steći, prenijeti, ograničiti i ukinuti jedino upisom u upisnik brodova odnosno upisnik jahti. (2) Za postanak pomorskog privilegija i pravne učinke koji iz tog prava slijede prema trećim osobama nije potreban upis u upisnik brodova odnosno upisnik jahti. (3) Pravni učinak upisa prava iz stavka 1. ovoga članka u odnosu prema drugim upisima ovisi o redu prvenstva koji taj upis ima prema članku 266. ovoga Zakonika.
Članak 215.
Odredbe članka 214. stavka 1. ovoga Zakonika ne odnose se na sljedeće slučajeve: 1) prijelaz prava vlasništva broda ili jahte na osiguratelja prihvaćanjem izjave osiguranika o napuštanju broda ili jahte ili isplatom naknade iz osiguranja prema članku 709. stavku 3. ovoga Zakonika, 2) stjecanjem prava iz članka 213. ovoga Zakoniku nasljeđivanjem, dosjelošću i javnom sudskom prodajom, 3) proglašenjem broda ili jahte pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru.
Članak 216.
Odredbe članaka 213., 214. i 215. ovoga Zakonika primjenjuju se i na brodove u gradnji i jahte u gradnji koje se grade u hrvatskim brodogradilištima od trenutka njihova upisa u upisnik brodova u gradnji, odnosno upisnik jahti u gradnji, kao i na brodice koje su, na zahtjev njihovih vlasnika, upisane u upisnik brodova, odnosno jahti.
Članak 217.
(1) Pripadak broda ili jahte jesu sve stvari koje po svojoj namjeni trajno služe njegovoj uporabi i kad su
privremeno od njega odvojene. (2) Pripadak jesu i one stvari koje su upisane u brodski inventar, odnosno inventar jahte.
Članak 218.
(1) Prijenos ili otuđenje broda ili jahte obuhvaća i pripadak broda, odnosno jahte. (2) Prijenos ili otuđenje broda ili jahte ne obuhvaća one stvari pripatka u pogledu kojih je, uz pristanak vlasnika broda ili jahte upisano zabilježbom u upisnik brodova ili upisnik jahti da pripadaju drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.
Glava II.
ZALOŽNA PRAVA
1. Hipoteka na brodu
Članak 219.
(1) Hipoteka na brodu jest pravo prema kojem je vjerovnik ovlašten namiriti svoju tražbinu iz prodajne cijene broda ostvarene sudskom prodajom ili izvansudskom prodajom ili uzimanjem broda u posjed i iskorištavanjem broda.
(2) Ugovorne strane mogu ugovorom isključiti neke vjerovnikove ovlasti iz stavka 1. ovoga članka. (3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, kada se namirenje na temelju hipoteke na brodu provodi u inozemstvu uz primjenu postupovnih odredaba stranog prava koje ne poznaje sudsku prodaju, vjerovnik je ovlašten namiriti se iz prodajne cijene broda ostvarene nadmetanjem na javnoj dražbi. (4) Hipoteka na brodu ne prestaje promjenom vlasnika broda osim ako ovim Zakonikom nije drukčije određeno.
Članak 220.
(1) Hipoteka na brodu može nastati ugovorom (ugovorna
hipoteka) ili sudskom odlukom (prisilna sudska hipoteka). (2) Ako ugovor o hipoteci u kojemu je potpis dužnika javno ovjerovljen sadrži izjavu dužnika da vjerovnik može
neposredno na temelju ugovora zatražiti upis hipoteke u
upisnik brodova, kao i izjavu dužnika da je suglasan da se na temelju tog ugovora na brodu na kojemu je zasnovana hipoteka može radi tražbine utvrđene tim ugovorom nakon dospjelosti tražbine provesti neposredna ovrha, takav je ugovor ovršna isprava. (3) Ugovor o hipoteci može sadržavati sporazum stranaka o vrijednosti broda, te o najnižoj prodajnoj cijeni.
Članak 221.
(1) U slučaju izvansudske prodaje broda vjerovnik može slobodno prodati brod. Pri tome vjerovnik mora postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, te postići razumnu cijenu
s obzirom na stanje broda i cijenu takvih ili sličnih brodova na tržištu, te njegovu opterećenost stvarnim pravima drugih osoba. (2) Vjerovnik odgovara dužniku za svu štetu koju mu je prouzročio time što nije postupio u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka. (3) Mogući višak sredstava dobivenih takvom prodajom vjerovnik je dužan isplatiti dužniku u roku od osam dana po primitku kupovnine.
Članak 222.
(1) Vjerovnik koji se koristi pravom na izvansudsku prodaju broda ovlašten je zatražiti upis zabilježbe
izvansudske prodaje u upisnik brodova. (2) Nakon zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka nedopušteni su upisi na temelju raspoložbe dužnika.
Članak 223.
(1) Kupac koji kupi brod od hipotekarnog vjerovnika koji se koristi pravom na izvansudsku prodaju iz članka 219. stavka 1. ovoga Zakonika stječe pravo vlasništva na brodu neovisno o stvarnom odnosu između vjerovnika i dužnika. (2) Kupac je ovlašten tražiti upis prava vlasništva u upisniku brodova na temelju ovjerovljenog ugovora o prodaji.
Članak 224.
U slučaju izvansudske prodaje broda kupac je, na temelju izvatka iz upisnika brodova i javno ovjerovljenog ugovora o prodaji, ovlašten neposredno tražiti ovrhu protiv dužnika radi predaje broda u posjed.
Članak 225.
(1) U slučaju preuzimanja broda u posjed i njegova iskorištavanja radi zaštite svojih interesa vjerovnik može zaprimati prihode broda, te zaradu rabiti za namirenje
svoje tražbine. (2) Prilikom preuzimanja broda u posjed i njegova iskorištavanja vjerovnik mora postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika.
Članak 226.
Vjerovnik kasnije upisane hipoteke na brodu treba pribaviti suglasnost vjerovnika prije upisane hipoteke na brodu za preuzimanje broda u posjed i/ili izvansudsku prodaju.
Članak 227.
(1) Na hipoteci na brodu može se, na temelju ugovora, osnovati nadhipoteka u korist treće osobe uz uvjete iz članka 219. ovoga Zakonika. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, hipotekarni dužnik mora namiriti svoj dug hipotekarnom vjerovniku samo uz
pristanak nadhipotekarnog vjerovnika ili ako dužnu svotu položi u sud. Ako hipotekarni dužnik tako ne postupi, hipoteka na brodu ostaje na snazi za tražbine nadhipotekarnog vjerovnika. (3) Hipotekarni vjerovnik može preuzeti posjed broda i iskorištavati brod i/ili ga prodati izvansudskim putem samo uz pisano odobrenje nadhipotekarnog vjerovnika. (4) Ugovor zaključen protivno odredbi stavka 3. ovoga članka je ništavan.
Članak 228.
Hipoteka na brodu prostire se i na pripadak broda osim u slučaju kad je u upisniku broda zabilježeno da je
pripadak u smislu članka 218. stavak 2. ovoga Zakonika u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe.
Članak 229.
Hipoteka na brodu prostire se i na ove uzgrednosti broda: 1) tražbine po osnovi naknade štete za još nepopravljena materijalna oštećenja koja je brod pretrpio, 2) tražbine po osnovi zajedničke havarije, ako se ona odnose na još nepopravljena materijalna oštećenja broda.
Članak 230.
Hipoteka na brodu ne prostire se na vozarinu, prevozninu, tegljarinu i zakupninu ni na nagrade za obavljeno spašavanje na moru, ako nije drugačije ugovoreno.
Članak 231.
(1) Hipoteka na brodu prostire se i na naknadu iz osiguranja broda koja pripada vlasniku broda ako nije drugačije ugovoreno. (2) Hipoteka na naknadu iz osiguranja prestaje ako osiguratelj isplati naknadu prije nego što ga hipotekarni vjerovnik obavijesti o postojanju hipoteke na brodu. (3) Ako je osiguratelj bio obaviješten o hipoteci na
naknadu iz osiguranja, ne smije je isplatiti osiguraniku bez pristanka hipotekarnog vjerovnika.
Članak 232.
(1) Hipoteka u korist glavnice postoji i za troškove upisa hipoteke, parničnog i ovršnog postupka. (2) Trogodišnji zaostaci kamata koji vjerovniku pripadaju na temelju ugovora ili zakona imaju podjednako prvenstvo kao i glavnica.
Članak 233.
Kad brod pretrpi takva oštećenja ili je njegovo stanje takvo da hipoteka ne daje dostatnu sigurnost za namirenje tražbine, hipotekarni vjerovnik može zahtijevati isplatu tražbina i prije dospjelosti ako mu dužnik za razliku
nastalu tim smanjenjem sigurnosti ne ponudi osiguranje na drugi način.
Članak 234.
Brod opterećen hipotekom može biti trajno povučen iz plovidbe samo uz prethodni pristanak hipotekarnih vjerovnika. Ako nema pristanka hipotekarnog vjerovnika prema odredbi stavka 1. ovoga članka, hipotekarni dužnik ima pravo zahtijevati od suda da se brod proda nadmetanjem na javnoj dražbi.
Članak 235.
Odredbe ovoga Zakonika o hipoteci na brodu primjenjuju se i na hipoteku na brodu u gradnji koji je upisan u upisnik brodova u gradnji, te na jahte upisane u upisnik jahti.
Članak 236.
(1) Hipoteka na brodu prestaje: 1) brisanjem hipoteke, 2) prodajom broda u ovršnom ili stečajnom postupku, 3) izvansudskom prodajom broda, 4) proglašenjem broda pomorskim plijenom, odnosno ratnim
plijenom na moru. (2) Ako u slučaju iz stavka 1. točke 4) ovoga članka brod bude oslobođen, hipoteka se ponovno uspostavlja.
Članak 237.
Prava i njihov red prvenstva stečena upisom hipoteke ne prestaju brisanjem broda iz upisnika brodova iz razloga što je brod propao ili se pretpostavlja da je brod propao, ili je trajno povučen iz plovidbe (članak 192. stavak 1. točke 1) i 3)).
Članak 238.
(1) Hipoteka na brodu može se za jednu istu tražbinu upisati nepodijeljeno na dva ili više brodova ili brodova u gradnji ili na dvije ili više hipotekarnih tražbina
(zajednička hipoteka).
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik je ovlašten tražiti namirenje cijele tražbine iz svakoga pojedinog broda na kojem postoji hipoteka.
Članak 239.
(1) Hipoteka na brodu može biti upisana u domaćoj ili stranoj valuti. (2) Hipotekarni vjerovnik ima pravo slobodno raspolagati sredstvima u onoj valuti koja se ostvari sudskom ili izvansudskom prodajom broda, odnosno nadmetanjem na javnoj dražbi u smislu članka 219. stavka 3. ovoga Zakonika.
Članak 240.
(1) Hipoteka upisana u strani upisnik na brodu koji stekne hrvatsku državnu pripadnost, koja je navedena u ispravi o brisanju broda iz stranog upisnika, može se upisati u hrvatski upisnik brodova kao predbilježba hipoteke na brodu, s time da će se tom pravu priznati red prvenstva prema trenutku koji je bio mjerodavan za utvrđivanje njegova reda prvenstva u stranom upisniku. (2) Hipotekarni vjerovnik u čiju je korist upisana takva predbilježba dužan je predbilježbu opravdati u roku 60 dana od dana dostave obavijesti o upisu.
2. Privilegiji na brodu
Članak 241.
(1) Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku, zakupcu ili brodaru broda, a tražbine iz stavka 1. točke 1) ovoga članka i prema poslodavcu, te tražbine iz stavka 1. točke 2) ovog članka i prema poslovođi broda i poslodavcu osigurana je pomorskim privilegijem koji postoji na onom brodu u odnosu na kojeg je nastala:
1) tražbine za plaće i druge iznose koji se duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima posade u svezi s njihovim zaposlenjem na brodu, uključujući troškove
povratnog putovanja i doprinose za socijalno osiguranje koji se plaćaju u njihovo ime,
2) tražbine za smrt ili tjelesne ozljede koje su se dogodile na kopnu ili moru u neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda,
3) tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda,
4) tražbine za lučke naknade, troškove plovidbe kanalima i drugim plovnim putevima, te troškove peljarenja,
5) tražbine po osnovi izvanugovorne odgovornosti za materijalne gubitke ili oštećenja prouzročena uporabom broda, izuzev gubitka ili oštećenja tereta, kontejnera i putničkih stvari koje se prevoze brodom.
(2) Pomorski privilegij u korist glavnice postoji i za kamate.
(3) Pomorski privilegij prostire se i na pripadak broda.
Članak 242.
Odredbe o pomorskim privilegijima ne primjenjuju se radi osiguranja tražbina iz članka 241. stavka 1. točke ovoga Zakonika koje su nastale ili su posljedica: 1) šteta nastalih u svezi s prijevozom ulja ili drugih opasnih i štetnih tvari morem za koje se plaća naknada prema međunarodnim konvencijama ili nacionalnom pravu koje predviđa kauzalnu odgovornost i obvezno osiguranje ili drugi način osiguranja tražbine, ili 2) radioaktivnih svojstava ili kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima nuklearnih goriva, ili radioaktivnih proizvoda ili smeća.
Članak 243.
Pomorski privilegiji ne prestaju promjenom vlasnika ili upisa ili zastave broda ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 244.
Privilegiji na brodu ne odnose se na tražbine koje se vlasniku broda duguju s osnove ugovora o osiguranju.
Članak 245.
(1) Pojedine privilegirane tražbine iz članka 241. ovoga Zakonika imaju red prvenstva koji odgovara redoslijedu kojim su te tražbine navedene u članku 241. ovoga Zakonika.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda imaju prednost pred svim drugim pomorskim privilegijima koji terete brod prije vremena u kojem su obavljene radnje, zbog kojih je nastao navedeni pomorski privilegij.
(3) Više tražbina iz iste skupine tražbina navedenih u
članku 241. stavak 1. točke 1), 2), 4) i 5) ovoga Zakonika namiruju se s jednakim redoslijedom prvenstva.
(4) Pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine
navedene u članku 241. stavku 1. točki 3) ovoga Zakonika (tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda) međusobno imaju red prvenstva suprotan redoslijedu vremena nastanka tražbine koje osiguravaju. Smatra se da su takve tražbine nastale onog dana kad je dovršena svaka pojedina radnja spašavanja.
Članak 246.
(1) Privilegiji na brodu prestaju:
1) utrnućem tražbine osigurane privilegijem,
2) protekom jedne godine,
3) prodajom broda u ovršnom ili stečajnom postupku,
4) osnivanjem fonda ograničene odgovornosti za tražbine osigurane privilegijem na brodu koje su podvrgnute ograničenju odgovornosti.
(2) Pomorski privilegiji prestaju proglašenjem broda pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru. Ako brod bude oslobođen, pomorski privilegiji, koji prema stavku 1. točki 2) ovoga članka nisu prestali prije nego što je brod zaplijenjen, ponovno će se uspostaviti.
Članak 247.
(1) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika računa se:
1) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku 241. stavku 1. točki 1) ovoga Zakonika nakon iskrcaja tražitelja s broda,
2) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku 241. stavku 1. točki 2) – 5) ovoga Zakonika kad nastanu osigurane tražbine.
(2) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga Zakonika prestaje teći kad brod bude zaustavljen ili zaplijenjen tako da to zaustavljanje ili zapljena dovedu do prisilne prodaje broda.
(3) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga Zakonika ne teče za vrijeme za koje zaustavljanje ili zapljena nisu dopušteni po zakonu.
Članak 248.
Odredbe ovoga Zakonika o privilegijama na brodu primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja nije
vlasnik broda, osim ako je brod vlasniku oduzet
nedopuštenom radnjom, a vjerovnik koji ima privilegij za tražbinu nije savjestan.
Članak 249.
(1) Prestankom privilegija na brodu ne prestaje i tražbina koja je bila osigurana privilegijem. (2) Ustupanjem tražbine osigurane privilegijem na brodu prenosi se i privilegij na brodu.
Članak 250.
Privilegij na brodu ne prestaje brisanjem broda iz upisnika brodova.
Članak 251.
Odredbe članka 241. – 250. ovoga Zakonika ne odnose se na brodove upisane u upisnik javnih brodova.
Članak 252.
Odredbe ovoga Zakonika o založnim pravima primjenjuju se i na brodice, jahte, brodove u gradnji i jahte u gradnji koji se nalaze u plutajućem stanju.
Glava III.
POSTUPAK ZA UPISIVANJE U UPISNIKE BRODOVA
1. Zajedničke odredbe
Članak 253.
Odredbe ovoga Zakonika o postupku upisivanja brodova u upisnike brodova odnose se i na brodove u gradnji, te na jahte, jahte u gradnji, plutajuće objekte odnosno odobalne nepomične objekte ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 254.
(1) Upisi u upisnik brodova obavljaju se na temelju rješenja nadležne lučke kapetanije, izuzev onih koji su ovim Zakonikom stavljeni u nadležnost suda. (2) Rješenje o upisu u list A uloška glavne knjige upisnika brodova donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan. (3) Rješenje o prvom upisu broda, rješenja o upisu u list B i list C uloška glavne knjige upisnika brodova, rješenje o brisanju broda i rješenje o ponovnom upisu broda u hrvatski upisnik brodova donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova.
(4) Rješenje kojim se dopušta prijenos upisa broda iz jednog hrvatskog upisnika u drugi upisnik brodova donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan.
(5) Rješenje o prijenosu upisa broda donosi lučka
kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji se brod ima upisati. (6) Postupak upisivanja iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
Članak 255.
(1) U upisnik brodova mogu se upisati samo: stvarna prava, zakup broda i brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod i pravo prvokupa. (2) Ako ovlaštenik hipoteke na brodu preuzme posjed broda i njegovo iskorištavanje u skladu s člankom 219. stavak 1. ovoga Zakonika u upisnik brodova upisat će se kao brodar broda.
Članak 256.
(1) Upis u upisnik brodova sadrži tekst rješenja o upisu. (2) Ako se prema stanju upisa u upisniku brodova rješenje o upisu ne može provesti, upis se može provesti samo na temelju novoga rješenja kojim se prijašnje rješenje ispravlja ili preinačuje.
Članak 257.
Upisi na temelju ovoga Zakonika jesu:
1) prvi upis u upisnik brodova – kojim se u hrvatski upisnik brodova upisuje brod koji do tada nije bio upisan u hrvatski upisnik brodova, 2) upis u list A – kojim se list A uloška glavne knjige upisnika brodova upisuju podaci o identifikaciji broda i njegovim tehničkim značajkama, 3) uknjižba – kojom se upisivanje, prijenos, ograničenje ili prestanak prava postiže bez posebnog opravdanja (bezuvjetno upisivanje prava ili bezuvjetno brisanje), 4) predbilježba – kojom se upisivanje, prijenos, ograničenje ili prestanak prava postiže uz uvjet naknadnog opravdanja (uvjetno upisivanje prava ili uvjetno brisanje). 5) zabilježba – kojom se evidentiraju osobni odnosi važni za raspolaganje imovinom ili druge činjenice za čiju
zabilježbu zakon veže određene pravne učinke, 6) prijenos upisa broda – kojim se brod iz jednoga hrvatskog upisnika brodova upisuje u drugi hrvatski upisnik brodova, 7) brisanje broda – kojim se brod briše iz hrvatskog upisnika brodova, 8) ponovni upis broda – kojim se brod ponovno upisuje u hrvatski upisnik brodova.
Članak 258.
(1) Pravo vlasništva i ostala stvarna prava na brodu mogu se upisati na brod u cjelini ili na udio u brodu određen s obzirom na cjelinu, ali ne na pojedine sastavne
dijelove broda. (2) Hipoteka na brodu ne može se upisati na udio u brodu s obzirom na cjelinu, ako je pravo vlasništva na brodu
upisano u korist jedne osobe, a ni na dio onog udjela u
brodu za koji je u upisnik brodova upisan jedan suvlasnik. (3) Upis prijenosa tražbine osigurane hipotekom na brodu i stjecanja nadhipotekarnog prava dopušteni su u pogledu cijele tražbine te njenog dijela određenog razmjerno ili brojčano.
Članak 259.
Za određene stvari koje su pripadak broda može se, uz pristanak vlasnika broda, zabilježiti u upisnik broda da su u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe.
Članak 260.
Upis hipoteke na brodu mora sadržavati najmanje: 1) novčanu svotu tražbine koja se osigurava hipotekom, 2) visinu kamata, ako se uz tražbinu moraju platiti, 3) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno osobno ime i prebivalište hipotekarnog vjerovnika.
Članak 261.
Ako se hipotekom na brodu osigurava tražbina koja bi mogla nastati zbog odobrenog kredita, zbog preuzetog jamčenja ili naknade štete, u ispravi, na temelju koje se obavljaju upisi, mora se navesti najviša svota koju kredit ili odgovornost smije dostići.
Članak 262.
Upisi su dopušteni samo protiv osoba u čiju je korist, u vrijeme podnošenja prijedloga u upisnik brodova, upisano ili se istodobno upisuje pravo vlasništva, odnosno ono pravo u pogledu kojega se obavlja upis.
Članak 263.
(1) Ako je više osoba uzastopce steklo pravo na upis kakva prava na brodu ili na pravu upisanom na brodu, a to svoje pravo nisu upisali, posljednji stjecatelj može, ako
dokaže tko su mu prethodnici, zahtijevati izvršenje upisa toga prava neposredno u svoju korist. (2) Ako je na koju osobu prenijeta tražbina osigurana hipotekom koja je upisana u upisnik brodova, a tražbina bude podmirena, dužnik može, ako dokaže prijenos, zahtijevati brisanje upisa bez prethodnoga izvršenog prijenosa.
Članak 264.
(1) Ako vjerovnik koji ima pravo zatražiti upis hipoteke na brodu ili nadhipotekarnog prava na upisanom hipotekarnom pravu svog dužnika taj upis ne zatraži, može i jamac zatražiti upis tih prava u korist vjerovnika.
(2) Svaki suvlasnik može za sebe i u ime ostalih suvlasnika zatražiti upis zajedničkih prava koja se ne mogu podijeliti u razmjeru prema cjelini.
Članak 265.
Upisi u upisnik brodova, na temelju rješenja suda o nasljedstvu i legatu, upisuju se na temelju pravomoćnog rješenja nadležnoga ostavinskog suda. 2. Prvenstveni red
Članak 266.
(1) Za prvenstveni red upisa mjerodavno je vrijeme kad je prijedlog upisa stigao lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova u koji se obavlja upis. (2) Upisi obavljeni na temelju prijedloga koji su stigli u isto vrijeme imaju isti prvenstveni red, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.
Članak 267.
Uknjižbom ili predbilježbom ustupanja prvenstva može se promijeniti prvenstveni red prava koja su uknjižena na brodu. Za tu promjenu potreban je pristanak ovlaštenika prava koji ustupa svoj prvenstveni red i čije pravo stupa nazad te ovlaštenika prava koje stupa na njegovo mjesto naprijed. Ako je pravo koje stupa nazad hipotekarno pravo, potreban je i pristanak vlasnika broda, a ako je pravo koje stupa nazad opterećeno pravom treće osobe potreban je i pristanak te osobe. Tom se promjenom ne dira u opseg i prvenstveni red ostalih upisanih prava.
Članak 268.
Pravo koje stupa naprijed stječe bez ograničenja prvenstveni red prava koje stupa nazad, ako su ta prava u upisniku brodova upisana neposredno jedno iza drugog ili ako mu prvenstvo daju i svi ovlaštenici čija su prava upisana između njih.
Članak 269.
(1) Ako se ustupanje prvenstva obavlja između prava koja nisu upisana neposredno jedno iza drugog, bez
pristanka ovlaštenika čija su prava upisana između njih, pravo koje stupa naprijed stječe prvenstveni red prava koje stupa nazad samo u opsegu i sadržaju tog prava. (2) Ako je pravo koje stupa nazad uvjetno ili s određenim rokom, pravo koje stupa naprijed u postupku izvršenja provedenom prije nastupanja tog uvjeta ili roka može se namiriti samo u onoj svoti koja tom pravu pripada prema njegovu prvotnome prvenstvenom redu. (3) Ako kupac na javnoj prodaji mora pravo koje stupa nazad preuzeti prema njegovu prijašnjem prvenstvenom redu bez uračunavanja u kupovnu cijenu, pri razdiobi kupovne cijene pravo koje stupa naprijed uzet će se u obzir po svojemu prvotnom prvenstvenom redu.
Članak 270.
Pravo koje stupa nazad ima i na svojemu prvotnom mjestu prednost pred pravom koje stupa naprijed, ako nije drugačije ugovoreno između hipotekarnih vjerovnika koji mijenjaju mjesta hipoteke.
Članak 271.
Ako ustupanjem prvenstva više prava stupaju na mjesto drugog i ustupanje bude uknjiženo istodobno, pravo koje je prije ustupanja imalo prvenstvo u prvenstvenom redu ima prvenstvo i na novom mjestu, ako nije drugačije ugovoreno između hipotekarnih vjerovnika koji mijenjaju mjesta hipoteke.
Članak 272.
Naknadne promjene koje se tiču postojanja ili opsega prava koje ustupanjem prvenstva stupa nazad ne utječu na prvenstveni red prava koje stupa naprijed, ako nije drugačije ugovoreno između hipotekarnih vjerovnika koji mijenjaju mjesta hipoteke.
3. Prijave i prijedlozi
Članak 273.
(1) Rješenje o upisu broda u upisnik brodova donosi se na temelju prijave ili prijedloga ovlaštene stranke, odnosno zahtjeva nadležnog tijela, ako u ovom Zakoniku nije drugačije određeno. (2) Prijave i prijedlozi, odnosno zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka podnose se lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan ili treba biti upisan.
Članak 274.
(1) Prijave i prijedlozi za upis broda u upisnik brodova podnose se u dovoljnom broju primjeraka lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova, i to za tu lučku
kapetaniju i za stranke kojima se rješenje o upisu broda mora dostaviti. (2) Ako prijava ili prijedlog nije podnesen u dovoljnom broju primjeraka, lučka kapetanija iz stavka 1. ovoga članka pozvat će podnositelja da to učini u određenom roku. Ako podnositelj ne postupi prema ovom nalogu, lučka kapetanija će odrediti da se podnesak prepiše na trošak podnositelja.
Članak 275.
(1) Kad je podnesak vezan za rok, određen u odredbama ovoga Zakonika o postupku za upisivanje brodova, podnesak je predan u roku samo ako prije proteka roka stigne lučkoj
kapetaniji kod koje se vodi upisnik brodova. (2) Rokovi određeni u odredbama ovoga Zakonika o postupku upisivanja u upisnik brodova, osim rokova za opravdanje
predbilježbe (članak 327. i 329.) i roka za podnošenje
izvorne isprave (članak 294.) ili prijevoda (članak 295.), ne mogu se produljiti. (3) Zbog propuštanja rokova određenih ovim Zakonikom u postupku upisivanja u upisnik brodova nema mjesta povratu u prijašnje stanje.
Članak 276.
(1) Za prvi upis broda čiji je upis u upisnik brodova obvezan (članak 187.), za upis promjena koje se upisuju u list A uloška glavne knjige upisnika brodova ili za upis promjena zbog kojih se brod briše iz upisnika brodova podnosi se pisana prijava. (2) Za ostale upise podnosi se pisani prijedlog.
Članak 277.
(1) U prijavi ili prijedlogu za upis broda u upisnik brodova treba navesti tijelo kojem se prijedlog, odnosno prijava podnosi, osobno ime i prebivalište, odnosno naziv i sjedište podnositelja prijedloga, odnosno prijave i onih osoba kojima treba dostaviti rješenje o upisu te ime, odnosno oznaku broda na koji se upis odnosi. (2) U prijedlogu, odnosno prijavi treba točno navesti što se mora upisati u upisnik. (3) Prijedlog za uknjižbu sadrži prešutno i prijedlog za predbilježbu, ako predlagatelj predbilježbe to nije
izričito isključio. (4) Jednim prijedlogom može se tražiti više upisa na temelju jedne isprave te upis jednog istog prava u više uložaka ili upis više prava u jedan uložak.
Članak 278.
Prijava za upis brodova u upisnik brodova mora sadržati sve podatke koji se upisuju u upisnik brodova. Uz prijavu moraju se priložiti isprave kojima se dokazuju podaci koji se upisuju u upisnik brodova.
Članak 279.
Prijedlogu koji podnosi zakonski zastupnik neke osobe za upis stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka upisanih prava na brodovima mora se priložiti odobrenje nadležnog tijela starateljstva, kad je takvo odobrenje potrebno.
Članak 280.
(1) Upis u list A uloška glavne knjige upisnika brodova, uknjižbe i predbilježbe mogu se dopustiti samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost. (2) Nazivi, odnosno vlastita imena osoba koje sudjeluju u
pravnom poslu navedenom u ispravi na temelju koje se obavlja upis moraju biti točno navedena. U toj ispravi mora biti navedeno i mjesto gdje je isprava sastavljena i datum kad je sastavljena.
(3) U ispravama o stjecanju, prijenosu, ograničenju i
prestanku prava iz članka 213. ovoga Zakonika mora biti navedena i valjana pravna osnova. (4) Isprave na temelju kojih se obavlja upis u upisnik brodova ne smiju imati takvih vidljivih nedostataka koji slabe njihovu vjerodostojnost, a ako se sastoje od više listova, oni moraju biti ušiveni tako da se ni jedan list ne može umetnuti.
Članak 281.
(1) Isprave na temelju kojih se obavljaju upisi u list B i list C uloška glavne knjige upisnika brodova moraju se priložiti u izvorniku, a ostale isprave mogu se priložiti i
u ovjerenom prijepisu. (2) Od svake isprave iz stavka 1. ovoga članka prilaže se i po jedan neovjereni prijepis ili fotokopija za zbirku isprava. Voditelj upisnika brodova potvrdit će da se taj prijepis ili fotokopija slaže s izvornikom. (3) Ako se izvornik isprave nalazi u službenim spisima ili na čuvanju kod lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova ili ako je priložen uz već podneseni prijedlog, odnosno prijavu, dovoljno je podnijeti prijepis ili fotokopiju u dva primjerka i navesti gdje se izvornik nalazi. (4) Ako se izvornik isprave ne može odmah podnijeti zato što se nalazi kod drugog tijela ili suda, treba to u prijedlogu, odnosno prijavi navesti i priložiti prijepis ili fotokopiju, opskrbljenu potvrdom tijela uprave ili suda da se prijepis, odnosno fotokopija slaže s izvornikom i jedan neovjereni prijepis ili fotokopiju isprave.
Članak 282.
Uz isprave sastavljene na stranom jeziku mora se priložiti ovjerovljeni prijevod na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
4. Provođenje upisa
a) Zajedničke odredbe
Članak 283.
U upravnom postupku upisivanja u upisnik brodova, koji se provodi pred lučkom kapetanijom
koja vodi upisnik brodova, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o općem
upravnom postupku, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 284.
U postupku upisivanja broda u upisnik brodova stranka je osoba na čiji je zahtjev pokrenut ili
protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo
sudjelovati u postupku.
Članak 285.
U postupku upisivanja u upisnik brodova lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donosi
odluke u obliku rješenja kada odlučuje o pravu ili obvezi određene stranke, dok će zaključkom
odlučiti o pitanjima koja se tiču postupka, a koja se ne rješavaju rješenjem.
Članak 286.
Saslušanje stranaka i ostalih sudionika u postupku upisivanja u upisnik brodova može se
obavljati usmeno ili pisanom izjavom. Kad se mora saslušati više osoba, pojedine od njih mogu
se saslušati i u odsutnosti ostalih.
Članak 287.
(1) O usmenim radnjama poduzetim u tijeku postupka upisivanja u upisnik brodova sastavlja se
zapisnik.
(2) O manje važnim izjavama ili obavijestima može se umjesto zapisnika staviti samo službena
bilješka na spisu.
Članak 288.
U postupku upisivanja u upisnik brodova svaka stranka snosi svoje troškove.
Članak 289.
Za odlučivanje lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova o prijavi ili prijedlogu mjerodavan je
trenutak kad je prijava ili prijedlog stigao lučkoj kapetaniji.
Članak 290.
(1) Prijavu ili prijedlog kojim se traži upis u upisnik brodova lučka kapetanija koja vodi upisnik
brodova upisuje u dnevnik upisnika brodova, naznačujući na njemu dan, sat i minutu kad mu je
prijava ili prijedlog stigao. Ta je lučka kapetanija dužna u ulošku upisnika brodova u koji je brod
upisan, ako je uložak već otvoren, evidentirati da je podnesena prijava ili prijedlog za upis,
naznačujući olovkom broj pod kojim je podnesak upisan u dnevnik upisnika brodova.
(2) Ako uložak još nije otvoren, čim stigne prijava ili prijedlog za prvi upis broda u upisnik,
otvara se uložak u koji se olovkom naznačuje broj pod kojim je podnesak upisan u dnevnik
upisnika brodova, ime, odnosno oznaka broda te brojevi svih daljnjih prijava ili prijedloga koji
stignu dok se ne obavi upis broda ili dok rješenje o odbijanju upisa broda u upisnik ne postane
konačno.
(3) Uložak za prvi upis broda u upisnik brodova neće se otvarati ako je prijava ili prijedlog
potpuno nerazumljiv ili neodređen.
Članak 291.
(1) Prijedlog za prijenos upisa broda u upisnik brodova koji vodi druga lučka kapetanija podnosi
se lučkoj kapetaniji kod koje je brod upisan.
(2) Uz prijedlog moraju se priložiti isprave kojima se dokazuje da postoje pretpostavke za
prijenos upisa broda iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Kada lučka kapetanija u čiji je upisnik brod upisan primi prijavu ili prijedlog za prijenos
upisa broda u upisnik brodova druge lučke kapetanije, zabilježit će traženje prijenosa u upisnik
brodova u koji je brod upisan. Na osnovu zabilježbe lučka kapetanija donosi rješenje kojim
dopušta prijenos upisa broda u novi upisnik brodova sa svim podacima iz upisnika brodova, te
isti upućuje lučkoj kapetaniji u čiji se upisnik brod ima upisati.
(4) Kada lučka kapetanija u čiji se upisnik brod ima upisati, na temelju rješenja iz stavka 1.
ovoga članka donese rješenje o prijenosu upisa broda sa svim podacima iz upisnika brodova iz
primljenog izvatka u novi upisnik brodova, rješenje o tome dostavit će se lučkoj kapetaniji u
čijem je upisniku brod do tada upisan radi brisanja. Lučka kapetanija u čijem je upisniku brod do
tada upisan provest će upis brisanja broda iz svog upisnika i lučkoj kapetaniji u čiji je upisnik
brod upisan poslat će zbirku isprava koja se odnosi na taj brod.
(5) Ako je podnesen prijedlog za prijenos broda iz jednog upisnika u drugi, koji se vodi kod iste
lučke kapetanije, ta će lučka kapetanija postupiti prema odredbi članka 290. ovoga Zakonika.
Članak 292.
(1) Lučka će kapetanija koja vodi upisnik brodova na temelju prijedloga ili prijave i njezinih
priloga dopustiti upis u upisnik brodova:
1) kad iz upisnika brodova u pogledu broda ili prava na brodu ne proizlazi nikakva smetnja
traženom upisu, odnosno kod prijave ili prijedloga za prvi upis broda u upisnik brodova, ako je
udovoljeno uvjetima iz članka 187. i 188. ovoga Zakonika,
2) kad nema osnovane sumnje u to da je predlagatelj ovlašten da podnese prijedlog i da su
sudionici na čija se prava upis odnosi sposobni raspolagati tim pravima,
3) kad je traženje prema sadržaju podnesenih isprava osnovano,
4) kad isprave imaju oblik koji se zahtijeva za dozvolu uknjižbe, predbilježbe ili zabilježbe.
(2) Kada prijenos upisa broda dopušta druga lučka kapetanija, a ne lučka kapetanija koja vodi
upisnik brodova iz članka 254. stavka 5. ovoga Zakonika, lučka kapetanija iz članka 254. stavka
5. ovoga Zakonika, ograničit će se na odlučivanje o tome je li upis dopušten s obzirom na stanje
upisnika, a u pogledu ostalih pretpostavki za upis odlučivanje pripada lučkoj kapetaniji iz članka
254. stavka 4. ovoga Zakonika koja prijenos upisa broda dopušta.
Članak 293.
(1) Osim slučajeva predviđenih u člancima 311., 331. i 355. ovoga Zakonika lučka kapetanija
koja vodi upisnik će na svaku prijavu ili prijedlog odlučiti o samoj stvari, bez saslušanja stranaka
i u pravilu, bez donošenja prethodne odluke (članci 294., 295. i 374.). Lučka kapetanija je dužna
u rješenju izričito navesti prihvaća li se prijedlog ili se odbija.
(2) Ako se prijedlog prihvaća samo djelomično, naredit će se upis u dijelu u kojem je prijedlog
prihvaćen, a odbiti dio prijedloga koji se ne uvažava.
(3) Ako se prijedlog u cijelosti ili djelomično odbija, u rješenju će se navesti razlozi zbog kojih
se prijedlog odbija.
Članak 294.
(1) Lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donosi rješenje o upisu u upisnik brodova na
temelju izvornih isprava.
(2) Ako iz prijave ili prijedloga i priloženih prijepisa isprava proizlazi da bi se traženju moglo
udovoljiti da je izvorna isprava bila podnesena, lučka kapetanija će, da se za odnosno pravo
sačuva prvenstveni red, odrediti zabilježbu prijave ili prijedloga u upisnik brodova uz napomenu
»dok stigne izvornik«.
(3) Istodobno će lučka kapetanija koja vodi zapisnik brodova predlagatelju odrediti primjeren
rok u kojem mora podnijeti izvornu prijavu, ako je tijelo, kod kojeg se ona nalazi, već po
službenoj dužnosti nije dužna poslati. Ako drugo tijelo ili sud izvornu ispravu naknadno dostavi,
ili isprava bude u određenom roku podnesena, rješavat će se o prijedlogu u samoj stvari.
(4) Ako izvorna isprava u određenom ili produljenom roku ne bude podnesena, odbacit će se
prijedlog i, po službenoj dužnosti, odrediti brisanje zabilježbe.
(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova
može, kad ocijeni da za to postoje opravdani razlozi, dopustiti upis u upisnik brodova na osnovi
potvrde o brisanju broda iz stranog upisnika brodova poslane telefaksom s time da se odredi rok
za dostavu izvorne isprave.
(6) Ako iz prijedloga i priloženih isprava proizlazi da se traženju ne bi moglo udovoljiti i kad bi
izvorna isprava bila priložena, lučka kapetanija će prijedlog odbiti.
(7) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na prijave za prvi upis broda ili
broda u gradnji.
Članak 295.
Ako prijavi ili prijedlogu nije priložen prijevod isprave koja je sastavljena na stranom jeziku, a iz
podneska ne proizlazi da traženje treba odbiti, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova će, da
se sačuva prvenstveni red odnosnog prava, odrediti zabilježbu prijedloga, odnosno prijave u
upisniku uz napomenu »dok stigne prijevod«. Lučka kapetanija koja vodi upisnik će istodobno
odrediti predlagatelju primjeren rok u kojem mora podnijeti prijevod. Ako prijevod bude predan
u određenom ili produljenom roku, rješavat će se o prijedlogu u samoj stvari; u protivnom –
prijava ili prijedlog odbaciti i, po službenoj dužnosti, odrediti brisanje zabilježbe.
Članak 296.
(1) Lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova ne može odobriti da se u upisnik brodova upiše
više ili što drugo što stranka nije tražila, iako bi, prema podnesenim ispravama, bila ovlaštena
tražiti više ili što drugo.
(2) Ako je predložena samo predbilježba, ne može se odrediti uknjižba, iako postoje
pretpostavke za uknjižbu.
Članak 297.
(1) Ako iz isprava proizlazi da je stjecatelju knjižnog prava dano odobrenje za uknjižbu, ali da su
mu istodobno nametnuta ograničenja u vezi s raspolaganjem stečenim pravom ili da su mu
nametnute obveze u pogledu kojih je ugovorena istodobno uknjižba u korist određenih
ovlaštenika traženi se upis neće moći dopustiti ako istodobno ne bude predložena i uknjižba ili,
prema tome kakva je isprava, bar predbilježba ugovorenih ograničenja ili obveza.
(2) Prijedlog za istodobni upis međusobnih prava i obveza može podnijeti bilo koja stranka.
Članak 298.
(1) Rješenje kojim se dopušta upis u upisnik brodova mora sadržavati:
1) naznaku uloška u kojem se upis mora obaviti i ime broda na koji se upis odnosi,
2) naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište osobe u čiju će se korist upis obaviti, brod ili pravo
na brodu na kojem će se upis obaviti, naznaku isprava na temelju kojih se upis dopušta, vrstu
upisa koji će se obaviti i bitni sadržaj prava koje se upisuje, i to riječima koje trebaju biti upisane
u upisnik brodova.
(2) Ako se sadržaj prava koje se upisuje ne može ukratko izraziti, može se obaviti pozivanje na
točno označena mjesta u ispravama na temelju kojih je određen upis, i to s učinkom kao da su ta
mjesta upisana u glavnu knjigu.
(3) Rješenje kojim se određuje upis broda u upisnik brodova mora sadržavati sve podatke koji se
moraju upisati u list A, i to riječima kojima su ti podaci navedeni u prethodnom rješenju lučke
kapetanije koja vodi upisnik brodova.
Članak 299.
(1) Ako lučka kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika odbija prijedlog za uknjižbu ili
predbilježbu ili za prvi upis broda u upisnik brodova, ili odbije prijedlog za zabilježbu
prvenstvenog reda, ili lučka kapetanija iz članka 254. stavka 5. ovoga Zakonika odbije izvršenje
dopuštenog upisa (članak 298.), lučka kapetanija će rješenjem odrediti upis zabilježbe odbijanja
tih zahtjeva. Na isti način postupit će lučka kapetanija iako je bio odbijen prijedlog za odobrenje
prodaje radi naplate tražbina za koje založno pravo nije uknjiženo.
(2) Zabilježba se neće upisati:
1) ako se iz prijedloga i iz njegovih priloga ne može utvrditi o kojem je brodu ili pravu za koje se
zahtijeva upis riječ, ili ako brod ili pravo nisu upisani u naznačeni upisnik brodova,
2) ako pravo vlasništva, odnosno koje drugo pravo na brodu nisu upisani u korist osobe protiv
koje se prema sadržaju isprave može provesti uknjižba ili predbilježba.
(3) Upis zabilježbe naznačuje se na rješenju.
Članak 300.
Kad lučka kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika utvrdi da je rješenje kojim se odbija upis iz
članka 299. ovoga Zakonika postalo konačno zato što žalba nije podnesena, donijet će, po
službenoj dužnosti, rješenje o brisanju zabilježbe odbijanja upisa i o tome obavijestiti stranke.
Članak 301.
Rješenje o upisu provodi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan, a ako
je riječ o prvom upisu – lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji brod treba upisati.
Članak 302.
(1) Svaki upis, osim upisa u list A o tehničkim podacima, mora sadržavati:
1) datum kad je prijedlog primljen i broj dnevnika upisnika brodova,
2) naziv isprave koja je osnova za upis, mjesto gdje je isprava sastavljena i datum kad je
sastavljena,
3) naziv lučke kapetanije, broj i datum njezina rješenja kojim je dopustio upis,
4) vrstu upisa (članak 257.) i bitni sadržaj prava, odnosno činjenice koja se upisuje,
5) naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište osobe u čiju se korist obavlja upis.
(2) Ako lučkoj kapetaniji istodobno stigne više prijedloga koji se odnose na isti brod, kod svakog
upisa obavljenog u vezi s tim prijedlozima zabilježit će se brojevi ostalih prijedloga s naznakom
da su stigli istodobno.
Članak 303.
(1) Kad lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donese rješenje kojim se određuje upis broda
u upisnik brodova, obavit će istodobno upis broda u list A i list B upisnika brodova. Nakon upisa
ta će lučka kapetanija postupiti prema odredbama članka 310. i 313. ovoga Zakonika.
(2) Kad lučka kapetanija iz stavka 1. ovoga članka donese rješenje kojim se odbija zahtjev za
upis broda u upisnik brodova i odredi upis zabilježbe odbijanja zahtjeva, obavit će se upis
zabilježbe u list A uloška otvorenog u skladu s člankom 290. stavkom 2. ovoga Zakonika.
Članak 304.
(1) Rješenje o odbijanju prijave ili prijedloga za upis broda u upisnik brodova zabilježit će se u
list A uloška otvorenog u vezi s podnesenom prijavom ili prijedlogom.
(2) Zabilježba iz stavka 1. ovoga članka neće se upisati ako u povodu prijave ili prijedloga ne
bude otvoren novi uložak (članak 290. stavak 3).
Članak 305.
U svakom rješenju naznačit će se kome se rješenje ima dostaviti i kome će lučka kapetanija
dostaviti koju od isprava (članak 313. stavak 2).
Članak 306.
(1) Rješenja o prijedlozima i prijavama za upis u upisnik brodova dostavit će se podnositelju
prijave, odnosno prijedloga i osobi na čijem se pravu vlasništva broda stječe koje pravo ili čija se
prava prenose, ograničavaju, opterećuju ili ukidaju te osobi protiv koje je obavljen upis
zabilježbe u upisnik brodova.
(2) Rješenje kojim se dopušta potpuno ili djelomično brisanje kakva upisa dostavit će se i svim
osobama u čiju korist na upisanom pravu postoje daljnje uknjižbe ili predbilježbe.
(3) Rješenje o uknjižbi ili predbilježbi, kojima se na upisanim pravima trećih osoba upisuje
hipotekarno pravo ili ustupanje prava, dostavit će se i vlasniku broda.
(4) Rješenje kojim se dopušta upis na prijedlog opunomoćenika protiv stranke koja je punomoć
izdala dostavit će se stranci osobno, ako punomoć ne odgovara odredbi članka 316. stavka 2.
ovoga Zakonika.
Članak 307.
(1) Dostava iz članka 306. ovoga Zakonika obavlja se prema odredbama Zakona o općem
upravnom postupku o dostavi osobno strankama.
(2) Ako se stranci moraju vratiti izvornici isprava koji su priloženi (članak 313.), ti se izvornici
vraćaju stranci koja ih je priložila, ako stranka nije drugačije odredila.
Članak 308.
(1) Valjanost upisa ne može se pobijati zato što dostava nije obavljena uredno ili nije uopće
obavljena.
(2) Osoba koja iz izvršenog upisa izvodi za sebe kakvo pravo ili oslobođenje od obveze nije
dužna dokazivati da je dostava obavljena.
Članak 309.
Lučka kapetanija koja je obavila upis brisanja broda iz upisnika brodova izdat će stranci, na
njezin zahtjev, potvrdu o brisanju. U potvrdi o brisanju navest će razlog brisanja i rješenje na
temelju kojeg je brisanje provedeno.
Članak 310.
(1) Na izvorniku isprave na temelju koje je upis obavljen lučka kapetanija koja vodi upisnik
brodova stavlja potvrdu o obavljenom upisu.
(2) U potvrdi iz stavka 1. ovoga članka navodi se rješenje kojim je upis bio određen i uložak u
koji je upis obavljen.
(3) Ako je upis bio obavljen na temelju više isprava koje su među sobom u vezi, potvrda se
stavlja na onu ispravu iz koje pravo upisanog neposredno proizlazi (članak 263. i 264.).
Članak 311.
(1) U upisniku se ne smije ništa brisati ni na drugi način što dodavati ili mijenjati.
(2) Svi upisi u upisniku brodova moraju se upisivati tintom.
(3) Ako je pri upisivanju bila učinjena pogreška i ona se uoči još za upisivanja, ispravit će se bez
naloga lučke kapetanije. Pogreška učinjena pri upisivanju mora se precrtati tako da ostane
čitljiva.
(4) Pogreška koja se uoči nakon obavljenog upisa može se ispraviti samo po nalogu nadležnog
tijela iz članka 254. ovoga Zakonika, koje će, ako bi pogreška imala kakvu pravnu posljedicu,
saslušati sudionike. Pokretanje tog postupka zabilježit će se na listu na kojem je obavljen
pogrešan upis. Ta zabilježba ima takav učinak da kasniji upisi ne sprječavaju ispravljanje
pogreške. Kad rješenje u vezi s ispravkom pogreške postane pravomoćno, zabilježba se briše po
službenoj dužnosti.
(5) Ispravci pogrešnih upisa moraju imati datum, potpis voditelja upisnika brodova i pečat lučke
kapetanije kod koje se ti upisnici brodova vode.
Članak 312.
(1) Rješenje o brisanju broda iz upisnika brodova te zabilježba odbijanja zahtjeva za brisanje
broda iz upisnika brodova upisuju se u list A upisnika brodova.
(2) Nakon što rješenje o brisanju broda iz upisnika brodova postane konačno, odnosno
pravomoćno, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova preko svake stranice uloška glavne
knjige upisnika brodova povlači crvenom tintom dvije unakrsne crte i jednu vodoravnu crtu na
svakoj stranici ispod svih upisa, s tim što se pojedini upisi ne precrtavaju.
(3) Lučka kapetanija iz stavka 2. ovoga članka postupit će prema odredbama stavka 2. ovoga
članka nakon što rješenje o odbijanju prijedloga ili prijave za prvi upis broda u upisnik brodova
(članak 299. stavak 1.) postane konačno, odnosno pravomoćno.
Članak 313.
(1) Nakon obavljenog upisa lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova vratit će stranci
izvornike isprava, odnosno ovjerene prijepise isprava ako je prijavi ili prijedlogu priložen
neovjeren prijepis tih isprava. U protivnom, izvornici isprava, odnosno njihovi ovjereni prijepisi
zadržat će se u zbirci isprava, a lučka kapetanija će obavijestiti stranku da u određenom roku
može te isprave uzeti ako podnese ovjerovljene prijepise. Lučka kapetanija može i sama
napraviti te prijepise uz naplatu propisanih taksa.
(2) Ako lučka kapetanija iz stavka 1. ovoga članka upis obavlja na temelju rješenja suda, postupit
će s ispravama prema tom rješenju (članak 305.).
(3) U pogledu prijepisa potrebnih za zbirku isprava postupit će se prema stavku 1. ovoga članka.
b) Posebne odredbe
PRVI UPIS U UPISNIK BRODOVA
Članak 314.
Prvi upis u upisnik brodova u gradnji dopustit će lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u
gradnji u koji se brod u gradnji treba upisati ako su uz prijavu, odnosno prijedlog za prvi upis
priložene ove isprave:
1) isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva na brodu u gradnji,
2) potvrda brodogradilišta o tehničkim podacima koji se upisuju na list A upisnika brodova u
gradnji, mjestu i početku gradnje,
3) izjava vlasnika broda u gradnji o imenu broda u gradnji, ili, ako brod nema imena, izjava
brodogradilišta o oznaci broda u gradnji.
Članak 315.
(1) Prvi upis broda u upisnik brodova dopustit će lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova,
ako su uz prijavu za prvi upis broda priložene ove isprave:
1) isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva na brodu,
2) izvadak iz sudskog registra, odnosno druga isprava kojom se dokazuje da je vlasnik hrvatski
državljanin ili hrvatska pravna osoba, odnosno da je udovoljeno uvjetima za upis broda u upisnik
brodova,
3) rješenje o određivanju imena, odnosno oznake broda i luke upisa za brod,
4) potvrda o tehničkim podacima broda radi njegova upisa u upisnik brodova koju izdaje
priznata organizacija, s potvrdom da je brod tehnički prihvatljiv za upis u hrvatski upisnik,
5) isprava kojom se određuje pozivni znak broda prema Međunarodnome signalnom kodeksu,
ako brod takav znak mora imati,
6) isprave kojima se dokazuju drugi podaci koji se unose u list A uloška glavne knjige upisnika
brodova,
7) potvrda tijela koji vodi strani upisnik brodova da je brod brisan iz tog upisnika, ako se taj brod
prenosi iz stranog upisnika u hrvatski upisnik brodova,
(2) Ako je vlasnik broda strani državljanin ili strana pravna osoba, uz prijavu se moraju priložiti
isprave kojima se dokazuje pravo da brod bude upisan u hrvatski upisnik brodova te podaci u
ispravama iz stavka 1. ovoga članka.
UKNJIŽBA
Članak 316.
(1) Ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, uknjižba (članak 257. točka 3.) može
se Zakonikom dopustiti samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je potpise
osoba čije pravo treba ograničiti, opteretiti ili prenijeti na drugu osobu ovjerilo tijelo nadležno za
ovjeravanje potpisa.
(2) Na temelju privatne isprave koju je izdao opunomoćenik uknjižba protiv vlastodavca može se
dopustiti samo ako punomoć koju je taj izdao glasi na određeni posao ili na određenu vrstu
poslova, a od dana izdavanja punomoći do dana traženja uknjižbe nije proteklo više od jedne
godine.
(3) Ovjera potpisa na privatnoj ispravi nije potrebna ako se na ispravi nalazi odobrenje tijela
nadležnog za zaštitu prava i interesa osobe čije pravo treba ograničiti, opteretiti ili prenijeti na
drugu osobu.
Članak 317.
(1) Privatna isprava, na temelju koje se može dopustiti uknjižba, mora sadržavati, pored
podataka iz članka 280. ovoga Zakonika, još i:
1) točnu oznaku broda ili prava u pogledu kojega se uknjižba provodi,
2) izričitu izjavu osobe čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da
dopušta uknjižbu.
(2) Odredba stavka 1. točke 2) ovoga članka ne odnosi se na isprave o stjecanju prava vlasništva
na domaćem ili stranom brodu ako se traži prvi upis broda u hrvatski upisnik brodova.
Članak 318.
(1) Javne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba jesu:
1) isprave o pravnim poslovima koje je sastavio sud u granicama svojih ovlaštenja, ako sadrže
podatke propisane u članku 280. ovoga Zakonika,
2) isprave koje su u propisanom obliku izdali sudovi ili tijela uprave, u granicama svojih
nadležnosti, kojima zakon priznaje svojstvo ovršne isprave ili na temelju kojih se prema
posebnim propisima može obaviti upis u javne knjige.
(2) Uknjižbe na temelju odluke stranog suda mogu se obaviti ako je ta odluka priznata u
posebnom za to propisanom postupku.
PREDBILJEŽBE
Članak 319.
Kad podnesena isprava udovoljava općim uvjetima za upis, ali ne udovoljava svim posebnim
uvjetima za uknjižbu propisanim u članku 316. – 318. ovoga Zakonika, lučka kapetanija, kod
koje se vodi upisnik brodova, dopustit će predbilježbu (članak 257. točka 4).
Članak 320.
Predbilježba hipoteke na brodu dopuštena je samo ako su tražbine i pravna osnova hipotekarnog
prava učinjene vjerojatnim.
Članak 321.
Kad se u hrvatski upisnik brodova upisuje brod koji je bio upisan u strani upisnik brodova, a iz
isprave se o brisanju broda iz stranog upisnika brodova vidi da je brod opterećen hipotekom na
brodu (članak 240.), upisat će se, po službenoj dužnosti, predbilježba hipotekarnog prava s
redom prvenstva koji ima prema trenutku što je bio mjerodavan za utvrđivanje reda prvenstva u
stranom upisniku brodova, ako u trenutku upisa nije udovoljeno uvjetima za uknjižbu hipoteke
na brodu određene ovim Zakonikom.
Članak 322.
Predbilježba prava zakupa, brodarskog ugovora na vrijeme za cijeli brod i prava prvokupa
dopuštena je samo ako su postojanje prava i pristanka na upis učinjeni vjerojatnim.
Članak 323.
Predbilježba se dopušta i na temelju ovih isprava:
1) nepravomoćnih sudskih odluka kojima se zahtjev za utvrđivanje, stjecanje, ograničenje ili
prestanak upisnog prava prihvaća ili odbija,
2) sudskih odluka kojima se predbilježba dopušta u postupku osiguranja prema propisima
ovršnog postupka,
3) zahtjeva suda, tijela uprave ili organizacije u obavljanju poslova javnih ovlaštenja koja su joj
zakonom povjerena, kad su oni po zakonu ovlašteni da po službenoj dužnosti odrede da se
određene tražbine osiguraju hipotekom na brodu.
Članak 324.
Ako kod suda bude položen iznos duga osiguranog hipotekom na brodu, za koji, prema pravnim
pravilima imovinskog prava, postoji opravdan razlog da se vjerovniku dug ne može platiti,
predbilježba će se dopustiti na temelju potvrde suda da je ta svota položena i to:
1) ako je iznos duga kod suda položio dužnik ili osoba koja za dug odgovara, dopustit će se
predbilježba brisanja hipoteke na brodu,
2) ako je iznos duga kod suda položila treća osoba kojoj je prema pravnim pravilima imovinskog
prava vjerovnik dužan ustupiti svoju tražbinu, dopustit će se predbilježba ustupanja tražbine
osigurane hipotekom na brodu.
Članak 325.
Predbilježbom se stječu, prenose, ograničavaju ili prekidaju upisana prava, uz uvjet da
predbilježba bude naknadno opravdana, i to u opsegu u kojem bude opravdana.
Članak 326.
Predbilježba se može opravdati na temelju:
1) isprave kojom se može dopustiti uknjižba, a koju je izdala osoba protiv koje je predbilježba
upisana,
2) potvrde da je sudska odluka iz članka 323. točke 1) ovoga Zakonika postala pravomoćna i
ovršna,
3) konačne odluke nadležnog tijela o postojanju tražbine iz članka 323. točke 3) ovoga Zakonika,
radi čijeg je osiguranja predbilježba upisana,
4) pravomoćne i ovršne odluke suda u parnici protiv osobe protiv koje je predbilježba upisana.
Članak 327.
(1) Ako se predbilježba opravdava podnošenjem isprave sposobne za uknjižbu (članak 326.
točka 1)), opravdanje se treba izvršiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o predbilježbi.
(2) Ako se predbilježba opravdava na temelju pravomoćne i ovršne odluke suda (članak 326.
točka 4)), parnica se mora pokrenuti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o predbilježbi.
(3) Rok u kojem se predbilježba mora opravdati navodi se u odluci o predbilježbi.
(4) Rok za opravdanje predbilježbe lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova može, na
prijedlog stranke, produljiti, ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog se podnosi lučkoj
kapetaniji koja vodi upisnik brodova.
Članak 328.
(1) Ako se predbilježba opravdava podnošenjem isprava navedenih u članku 326. točki 1) – 3)
ovoga Zakonika, prijedlog za opravdanje predbilježbe podnosi se lučkoj kapetaniji koja vodi
upisnik brodova.
(2) Ako se predbilježba opravdava odlukom suda u parnici (članak 326. točka 4.)), tražitelj
predbilježbe dužan je pokrenuti parnicu kod nadležnog suda i o tome obavijestiti lučku
kapetaniju koja vodi upisnik brodova.
Članak 329.
(1) Rok u kojem se mora pokrenuti parnica za opravdanje predbilježbe navest će se u odluci o
predbilježbi.
(2) Rok za pokretanje parnice sud može, na prijedlog stranke, produljiti, ako za to postoje važni
razlozi.
Članak 330.
Ako u vrijeme podnošenja prijedloga za predbilježbu već teče parnica o postojanju prava čija se
predbilježba traži, pokretanje posebne parnice za opravdanje predbilježbe nije potrebno ako se,
prema odredbama Zakona o parničnom postupku, u postojećoj parnici još može istaći i zahtjev
za opravdanje predbilježbe.
Članak 331.
(1) Ako opravdanje predbilježbe izostane, osoba protiv koje je predbilježba bila dopuštena može
predložiti da se ona briše.
(2) Ako iz spisa ne proizlazi da je tužba za opravdanje predbilježbe podnesena na vrijeme ili da
rok za opravdanje još teče onog dana kad je prijedlog za brisanje podnesen, lučka kapetanija koja
vodi upisnik brodova će u kratkom roku odrediti ročište na kojem predlagatelj predbilježbe mora
dokazati da rok za opravdanje još teče ili da je tužba podnesena na vrijeme.
(3) Ako lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova utvrdi da je rok protekao, odnosno da
parnica nije pokrenuta na vrijeme, dopustit će se brisanje predbilježbe.
(4) Smatrat će se da je tužba za opravdanje predbilježbe podnesena na vrijeme, iako je protekao
rok određen za njezino podnošenje, ako bude podnesena prije podnošenja prijedloga za brisanje
predbilježbe ili bar istog dana kad je taj prijedlog podnesen.
Članak 332.
(1) Ako tužiteljev zahtjev za opravdanje predbilježbe bude prihvaćen u parnici kojom se
predbilježba opravdava (članak 327. i 330.), na prijedlog bilo koje od stranaka, zabilježit će se
opravdanje predbilježbe u upisnik brodova prema sadržaju pravomoćne presude.
(2) Ako u parnici iz stavka 1. ovoga članka zahtjev za opravdanje predbilježbe bude pravomoćno
odbijen, na prijedlog bilo koje od stranaka, predbilježba će se brisati.
Članak 333.
(1) Ako je predbilježba brisana zato što tužba za opravdanje predbilježbe nije podnesena na
vrijeme, može se predložiti nova predbilježba, ali ona ima pravni učinak tek od trenutka
podnošenja novoga prijedloga.
(2) Vlasnik broda ili ovlaštenik upisanog prava može tužbom zahtijevati da se utvrdi
nepostojanje predbilježenog prava. Presuda kojom se taj zahtjev prihvaća zabilježit će se na
prijedlog stranke u upisnik brodova, i time se sprječava ponovna dozvola predbilježbe.
Članak 334.
(1) Ako predbilježba bude brisana iz drugih razloga, a ne iz razloga navedenih u članku 333.
ovoga Zakonika, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova će, po službenoj dužnosti, odbiti
svaki novi prijedlog za predbilježbu istog prava na temelju iste isprave.
(2) Ako lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova propusti to učiniti i nova predbilježba bude
upisana, ta će se predbilježba brisati čim protivnik prijavi da je predbilježba već jednom bila
brisana.
Članak 335.
(1) Ako je predbilježeno pravo vlasništva broda, daljnji se upisi mogu dopustiti ne samo protiv
uknjiženog nego i protiv predbilježenog vlasnika broda, ali pravni učinak tih upisa ovisi o tome
hoće li predbilježba biti opravdana ili neopravdana.
(2) Ako predbilježba bude opravdana, istodobno s upisom opravdanja predbilježbe brisat će se,
po službenoj dužnosti, svi upisi koji su protiv uknjiženog vlasnika broda bili obavljeni poslije
trenutka podnošenja prijedloga na temelju kojega je predbilježba prava vlasništva bila obavljena.
(3) Ako predbilježba prava vlasništva bude brisana, brisat će se istodobno, po službenoj
dužnosti, i svi upisi koji su bili obavljeni s obzirom na tu predbilježbu.
(4) Odredbe ovoga članka primijenit će se i kad je protiv hipotekarnog vjerovnika obavljena
predbilježba prijenosa njegove tražbine na drugu osobu.
Članak 336.
(1) Ako je brisanje kakva prava predbilježeno, u pogledu tog prava mogu se dopustiti daljnji
upisi (npr. nadhipotekarnih prava ili ustupa), ali pravni učinak tih upisa ovisi o tome hoće li
predbilježba brisanja biti opravdana ili neopravdana.
(2) Ako predbilježba brisanja bude opravdana, istodobno s upisom opravdanja brisat će se, po
službenoj dužnosti, i svi upisi koji su u pogledu brisanog prava u međuvremenu bili dopušteni.
Članak 337.
(1) Ako na tražbini osiguranoj hipotekom na brodu, u vrijeme kad se zahtijeva njeno brisanje, još
postoje nadhipotekarna prava, brisanje te tražbine može se dopustiti samo uz napomenu da će
pravni učinak brisanja u pogledu nadhipotekarnih prava nastupiti tek kad ona budu brisana.
(2) Čim bude uknjiženo brisanje tražbine osigurane hipotekom na brodu, daljnji se upisi na
hipoteku ne mogu više dopustiti, a ako brisanje hipotekarnog prava bude samo predbilježeno,
daljnji upisi na to pravo mogu se dopustiti, ali samo s pravnim učinkom iz članka 325. ovoga
Zakonika.
ZABILJEŽBA
Članak 338.
(1) Zabilježba osobnih odnosa, osobito u pogledu ograničenja prava raspolaganja imovinom, ima
pravnu posljedicu da se nitko u čiju je korist upisano kakvo pravo u upisnik brodova ne može
pozivati na to da mu ti odnosi nisu bili poznati (npr. maloljetnost, produljenje roditeljskog prava
ili starateljstva, otvaranje stečaja itd.).
(2) Zabilježbu osobnih odnosa i brisanje takve zabilježbe određuje lučka kapetanija koja vodi
upisnik brodova na temelju isprava kojima se dokazuju ti odnosi, a na prijedlog stranaka,
njihovih zakonskih zastupnika ili nadležnih tijela.
Članak 339.
Zabilježba drugih činjenica, osim onih koje su navedene u članku 338. ovoga Zakonika, može se
dopustiti samo kad je zabilježba ovim Zakonikom dopuštena i ima učinak koji je njime određen
(npr. prvenstveni red, zajednička hipoteka na brodu, otkaz tražbine osigurane hipotekom na
brodu, tužba za ostvarivanje pomorskog privilegija, zabilježba spora itd.).
Članak 340.
(1) Vlasnik broda može zahtijevati upis zabilježbe prvenstvenog reda za namjeravano otuđenje
broda ili opterećenje hipotekom. Pravni je učinak zabilježbe da se prvenstveni red prava stečenih
tim otuđenjem ili opterećenjem računa od trenutka podnošenja prijedloga za upis zabilježbe, ako
se upis navedenih prava zatraži za važenja zabilježbe (članak 342.).
(2) Hipotekarni vjerovnik može, s pravnim učinkom navedenim u stavku 1. ovoga članka,
zahtijevati upis zabilježbe prvenstvenog reda za namjeravano ustupanje ili namjeravano brisanje
svoje tražbine.
(3) Zabilježbe iz ovoga članka mogu se dopustiti samo ako bi prema stanju upisa u upisnik
brodova, bila dopuštena uknjižba prava koje se mora upisati, odnosno brisanje upisanog prava i
ako je potpis predlagatelja na prijedlogu ovjerilo tijelo nadležno za ovjeru potpisa.
Članak 341.
Rješenje kojim se prihvaća prijedlog za upis zabilježbe iz članka 340., ovoga Zakonika izdaje se
samo u jednom primjerku (otpravku). Kad obavi upis zabilježbe u upisnik brodova, tijelo koje
vodi upisnik brodova mora na tom primjerku potvrditi da je zabilježba obavljena.
Članak 342.
(1) Ako je zabilježba prvenstvenog reda dopuštena za namjeravano opterećenje broda hipotekom
na brodu, zabilježba gubi učinak protekom roka od jedne godine, a u ostalim slučajevima
navedenim u članku 340. ovoga Zakonika – protekom roka od 60 dana od dana kad je bila
dopuštena.
(2) U rješenju kojim se dopušta zabilježba navest će se datum kad prestaje učinak te zabilježbe.
Članak 343.
(1) Prijedlog za upis prava ili upis brisanja sa prvenstvenim redom koji je zabilježbom osiguran
(članak 340.) mora se podnijeti u rokovima određenim u članku 327. ovoga Zakonika i uz
prijedlog priložiti primjerak rješenja kojim je zabilježba dopuštena.
(2) Isprava na temelju koje se upisuje ili briše pravo za koje je zabilježen prvenstveni red može
biti sastavljena i poslije podnošenja prijedloga za upis zabilježbe.
(3) U rješenju kojim se, na prijedlog podnesen prema stavku 1. ovoga članka, dopušta uknjižba
ili predbilježba mora se naznačiti da dopušteni upis ima onaj prvenstveni red koji je stečen
zabilježbom. Tijelo koje obavi upis dopuštene uknjižbe, odnosno predbilježbe potvrdit će na
primjerku rješenja kojim je zabilježba prvenstvenog reda dopuštena da je upis obavljen.
(4) Upis sa zabilježbom prvenstvenog reda dopustit će se i ako su brod ili tražbina osigurani
hipotekom na brodu preneseni na treću osobu ili su opterećeni pošto je prijedlog za zabilježbu
prvenstvenog reda bio podnesen.
(5) Ako vlasnik broda ili hipotekarni vjerovnik padnu pod stečaj prije nego što bude podnesen
prijedlog za upis, upis će se dopustiti samo ako je isprava o pravnom poslu bila već sastavljena
prije dana otvaranja stečaja i ako je dan sastavljanja isprave dokazan ovjerom tijela nadležnog za
ovjeru potpisa. Ako isprava ne odgovara tim uvjetima, ocijenit će se, prema propisima o stečaju,
je li upis dopušten.
Članak 344.
Ako se dopusti uknjižba prijenosa prava vlasništva ili otuđenja broda, odnosno ustupanja ili
brisanja tražbine s prvenstvenim redom stečenim zabilježbom (članak 340. stavak 1.), lučka
kapetanija koja vodi upisnik brodova će, na prijedlog stranke u čiju je korist uknjižba upisana,
narediti brisanje upisa koji su u pogledu tog broda ili tražbine obavljeni poslije podnošenja
prijedloga za zabilježbu. Prijedlog za brisanje tih upisa mora se podnijeti u roku od 15 dana od
dana kad je uknjižba sa zabilježenim prvenstvenim redom postala pravomoćna.
Članak 345.
(1) Ako prijedlog za upis ne bude podnesen prije proteka roka poslije kojeg prestaje učinak
zabilježbe (članak 342.) ili ako iznos tražbine, u pogledu koje je zabilježba prvenstvenog reda
obavljena, do kraja tog roka ne bude iscrpljen, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova će po
službenoj dužnosti, narediti brisanje zabilježbe prvenstvenog reda.
(2) Prije proteka roka iz članka 342. ovoga Zakonika brisanje zabilježbe može se dopustiti samo
ako je uz prijedlog za brisanje zabilježbe podnesen primjerak rješenja kojim je dopuštena
zabilježba. Kad obavi upis brisanja, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova potvrdit će na
tom primjerku rješenja da je brisanje obavljeno.
Članak 346.
(1) Lučka kapetanija nadležna prema članku 254. ovoga Zakonika dopustit će, na zahtjev
vjerovnika, zabilježbu sudskog otkaza hipotekarne tražbine i zabilježbu hipotekarne tužbe ako je
onaj protiv koga je otkaz ili tužba podnesena upisan kao vlasnik broda opterećenog hipotekom i
ako se dokaže da je hipotekarna tužba podnesena.
(2) Zabilježbu hipotekarne tužbe može dopustiti i parnični sud.
(3) Zabilježba iz stavka 1. ovoga članka ima posljedicu da otkaz ili tužba djeluje protiv kasnijeg
vlasnika broda, a osobito da se, na temelju pravomoćne presude donesene u parnici o
zabilježenoj tužbi ili obavljene sudske nagodbe zaključene u toj parnici, može voditi ovrhu na
založenom brodu neposredno protiv svakoga kasnijeg vlasnika broda.
Članak 347.
(1) Zabilježba tužbe za ostvarivanje pomorskog privilegija briše se po službenoj dužnosti ako, u
roku od 60 dana od dana ovršnosti presude donesene na temelju tužbe koja je bila predmet
zabilježbe, vjerovnik tražbine osigurane pomorskim privilegijem ne zatraži prodaju broda ili upis
hipoteke na brodu ili ako se, na njegov zahtjev, u tom roku ne provede zaustavljanje broda
(članak 247. stavak 2.).
(2) Ako iz spisa ne proizlazi da je u zakonskom roku zatražena prodaja broda ili upis hipoteke na
brodu ili da je provedeno zaustavljanje broda, sud će postupiti prema članku 331. stavku 2. i 3.
ovoga Zakonika.
Članak 348.
(1) Osoba koja je pokrenula parnicu da bi osporila uknjižbu za koju utvrdi da su njome
povrijeđena njezina upisana prava i traži povrat u prijašnje stanje u upisniku može kod parničnog
suda ili kod tijela nadležnog prema članku 254. ovoga Zakonika zahtijevati zabilježbu tog spora
u upisniku brodova istodobno s podnošenjem tužbe ili kasnije.
(2) Zabilježba spora iz stavka 1. ovoga članka ima posljedicu da presuda donesena u tom sporu
djeluje i protiv osoba koje su stekle upisana prava poslije trenutka kad je prijedlog za zabilježbu
spora stigao tijelu koji vodi upisnik brodova.
Članak 349.
U parnici pokrenutoj tužbom za brisanje uknjižbe protiv osoba koje su neposredno uknjižbom,
čije se brisanje traži tužbom, stekle prava ili su oslobođene tereta, ili kad se tužba temelji na
odnosima koji postoje neposredno između tužitelja i tuženika, o zastari tužbenog zahtjeva
prosuđivat će se prema propisima i pravnim pravilima imovinskog prava o zastari.
Članak 350.
(1) Osoba koja želi osporiti uknjižbu protiv trećih osoba, o čijem je odobrenju bila propisno
obaviještena, dužna je, u roku u kojem se može podnijeti žalba protiv odobrenja te uknjižbe,
predložiti tijelu iz članka 254. ovoga Zakonika upis zabilježbe da je uknjižba sporna, a najkasnije
u roku od 60 dana od dana proteka roka za žalbu podnijeti tužbu za brisanje uknjižbe protiv svih
osoba koje su osporavanom uknjižbom stekle kakvo upisno pravo ili su na kakvu upisanom
pravu postigle daljnje uknjižbe ili predbilježbe.
(2) Poslije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka protiv trećih osoba koje su prije zabilježbe
spora na upisanom pravu stekle daljnja upisana prava može se tužbom za brisanje osporavati
uknjižba samo ako te osobe nisu bile u dobroj vjeri u pogledu valjanosti osporavane uknjižbe.
Članak 351.
Ako tužitelj nije bio propisno obaviješten o odobrenju uknjižbe koju osporava, pravo na
podnošenje tužbe za njezino brisanje protiv trećih osoba koje su na upisanom pravu stekle
daljnja upisana prava u dobroj vjeri prestaje u roku od tri godine od trenutka kad je prijedlog za
pobijanu uknjižbu stigao lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova.
Članak 352.
(1) Ako tužitelj povuče tužbu ili se prema zakonu smatra da je tužba povučena, ili ako tužba
bude pravomoćnom odlukom odbačena ili tužbeni zahtjev odbijen, ili ako u slučaju iz članka
350. ovoga Zakonika tužba ne bude podnesena u propisanom roku, lučka kapetanija koja vodi
upisnik brodova će, na prijedlog protivne strane, narediti brisanje zabilježbe spora.
(2) Ako pravomoćnom presudom bude potpuno ili djelomično prihvaćen zahtjev za brisanje
osporene uknjižbe, ili ako stranke o brisanju uknjižbe sklope sudsku nagodbu, lučka kapetanija
koja vodi upisnik brodova će, na prijedlog stranke, dopustiti upis brisanja osporene uknjižbe
prema sadržaju presude, odnosno sudske nagodbe, pa će istodobno narediti brisanje zabilježbe
spora te svih uknjižbi i predbilježbi za koje je, u pogledu brisanog prava, prijedlog za upis stigao
lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova, pošto je toj lučkoj kapetaniji stigao prijedlog za
zabilježbu spora.
Članak 353.
(1) Osoba koja tvrdi da je do uknjižbe došlo zbog kaznenog djela može, radi postizanja pravnog
učinka iz članka 348. ovoga Zakonika u odnosu prema kasnijim upisima, zatražiti od lučke
kapetanije iz članka 254. ovoga Zakonika da dopusti zabilježbu da je uknjižba sporna. Ta je
osoba dužna uz prijedlog podnijeti potvrdu nadležnog tijela o pokretanju kaznenog postupka.
(2) Ako se zabilježba spora predlaže radi postizanja učinka i protiv trećih osoba koje su stekle
upisana prava u dobroj vjeri prije zabilježbe spora, prijedlog za zabilježbu mora se podnijeti
lučkoj kapetaniji iz članka 254. ovoga Zakonika u roku u kojem je stranka ovlaštena na
podnošenje žalbe protiv dopuštene uknjižbe.
Članak 354.
(1) Ako sud u kaznenom postupku odluči da se briše uknjižba zajedno s upisanim pravima koja
su stečena prije zabilježbe iz članka 353. ovoga Zakonika, lučka kapetanija iz članka 254. ovoga
Zakonika naredit će brisanje uknjižbe prema odredbama članka 352. stavka 2. ovoga. Zakonika,
ako stranka, protiv koje je osporena uknjižba obavljena uz prijedlog za brisanje uknjižbe, priloži
odluku suda donesenu u tome kaznenom postupku, s potvrdom o njezinoj pravomoćnosti.
(2) Ako sud u kaznenom postupku utvrdi kaznenu odgovornost optuženika, ili oštećenika s
njegovim zahtjevom za brisanje uknjižbe uputi na parnicu, oštećenik ima pravo podnijeti tužbu
za brisanje uknjižbe i upisanih prava iz stavka 1. ovoga članka u roku od 60 dana od dana kad je
odluka suda o upućivanju na parnicu postala pravomoćna.
(3) Ako sud u kaznenom postupku ne donese odluku o tome da je optuženik kazneno odgovoran
i ako ovlaštena osoba u roku iz stavka 2. ovoga članka ne podnese tužbu, lučka kapetanija iz
članka 254. ovoga Zakonika dopustit će brisanje zabilježbe spora na prijedlog osobe koja ima
pravni interes da se osporena uknjižba održi na snazi.
Članak 355.
Kad se traži brisanje zabilježbe spora zato što tužba za brisanje nije podignuta u rokovima
određenim u članku 350. i 353. ovoga Zakonika, lučka kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika
postupit će prema odredbama članka 331. stavka 2. i 3. ovoga Zakonika.
Članak 356.
Ako vlasnik broda ili vjerovnik, na čijem je brodu, odnosno tražbini upisano kakvo pravo,
podnese tužbu da se to pravo u cijelosti ili djelomično briše zato što je zastarjelo, lučka
kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika dopustit će, na prijedlog tužitelja, zabilježbu spora u
upisniku brodova.
Članak 357.
Ako se pokrene parnica kojom se traži da se utvrdi da je dosjelošću stečeno određeno stvarno
pravo, sud iz članka 254. ovoga Zakonika dopustit će, na prijedlog tužitelja, zabilježbu spora u
upisniku brodova.
Članak 358.
(1) Zabilježba spora u slučaju tužbe za brisanje zbog zastare (članak 356.) ili u slučaju tužbe za
utvrđivanje stjecanja stvarnog prava zbog dosjelosti (članak 357.) nema učinka protiv trećih
osoba koje su, pouzdavajući se u upisnik brodova, postigle određene uknjižbe prije trenutka kad
je prijedlog za zabilježbu spora stigao lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova. Ako je
pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužitelj dosjelošću stekao određeno stvarno pravo, pravo
stečeno dosjelošću ima prvenstveni red prije svih upisa koji su provedeni poslije zabilježbe
spora, a sva prava upisana poslije zabilježbe spora koja su s tim u protuslovlju brisat će se na
prijedlog stranke.
(2) U postupku brisanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 352. stavka 2.
ovoga Zakonika.
Članak 359.
(1) Sud koji je proveo prodaju broda naredit će, po službenoj dužnosti, da se rješenje o dosudi
prodanog broda zabilježi u upisnik brodova.
(2) Zabilježba iz stavka 1. ovoga članka ima učinak da se upisana prava protiv dosadašnjeg
vlasnika broda mogu steći daljnjim upisima samo ako rješenje o dosudi bude pravomoćno
ukinuto.
(3) Ako rješenje o dosudi nije pobijano ili ako je pobijanje pravomoćno odbijeno, na prijedlog
zainteresirane osobe, brisat će se svi upisi obavljeni poslije zabilježbe tog rješenja protiv
dosadašnjeg vlasnika broda te svi daljnji upisi koji su obavljeni u odnosu prema njihovim
pravima.
Članak 360.
Prijedlozi za upis ili brisanje zabilježbi o kojima odlučuje tijelo iz članka 254. ovoga Zakonika
moraju se podnijeti lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova, ako nije drugačije određeno.
UPISIVANJE ZAJEDNIČKIH HIPOTEKA NA BRODU
Članak 361.
(1) Kod zajedničkih hipoteka (članak 238.) koja se zasnivaju upisom u više uložaka jedan od
uložaka označuje se kao glavni, a ostali kao sporedni. U prijedlogu za upis mora se navesti koji
se uložak označuje kao glavni, a koji kao sporedni; a ako u prijedlogu to nije navedeno, smatrat
će se da se kao glavni uložak mora označiti onaj koji je u prijedlogu za upis naveden na prvom
mjestu.
(2) Ako se zatraži da se hipoteka na brodu koja već postoji proširi za istu tražbinu i na druge
uloške, s prvotno opterećenim uloškom postupit će se kao s glavnim uloškom.
(3) U glavnom ulošku zabilježbom se upućuje na sporedne uloške, a u svakome sporednom
ulošku – na glavni uložak.
Članak 362.
(1) Ako vjerovnik, radi osiguranja svoje tražbine, zatraži upis hipoteke na brodu u određeni
uložak upisnika brodova, dužan je prijaviti postojanje hipoteke na brodu koja je za tu tražbinu
već upisana u kakvu drugom ulošku, da bi se mogla zabilježiti zajednička hipoteka na brodu.
(2) Vjerovnik je odgovoran za štetu prouzročenu time što je propustio prijaviti postojanje
hipoteke na brodu.
(3) Ako zabilježba zajedničke hipoteke na brodu ne bude upisana, hipotekarni dužnik može
predložiti da se ta zabilježba obavi i zatraži da mu vjerovnik nadoknadi troškove, ako je
zabilježba izostala njegovom krivnjom.
(4) Ako tijelo iz članka 254. ovoga Zakonika, dopuštajući uknjižbu ili predbilježbu hipoteke na
brodu, utvrdi da je za istu tražbinu hipoteka na brodu već upisana, u njegovu ili kakvom drugom
upisniku brodova, odredit će, po službenoj dužnosti, da je uložak u koji je hipoteka već upisana
glavni uložak. Tijelo iz članka 254. dužno je o tome obavijestiti lučku kapetaniju kod koje se
vodi upisnik brodova u koji je hipoteka na brodu već upisana.
Članak 363.
(1) Prijedlog za upis zajedničke hipoteke na brodu u više upisnika brodova koji se vode kod
raznih lučkih kapetanija može se podnijeti ili istodobno svim lučkim kapetanijama koje vode te
upisnike brodova ili samo jednom od tih tijela.
(2) Ako se prijedlog za upis hipoteke podnosi istodobno svim lučkim kapetanijama u čije se
upisnike brodova mora upisati, u prijedlogu se moru navesti koji se uložak označuje kao glavni,
a koji kao sporedni.
(3) Ako se prijedlog za upis hipoteke na brodu podnosi samo jednoj lučkoj kapetaniji, prijedlog
se podnosi onoj lučkoj kapetaniji kod koje predlagatelj upisa želi da se vodi glavni uložak i
naznačuje red prema kojem se prijedlog mora uputiti ostalim lučkim kapetanijama.
Članak 364.
(1) Ako pri prvotnom ili kasnijem upisu zajedničke hipoteke na brodu sudjeluje više tijela iz
članka 254. ovoga Zakonika, svatko će od njih samostalno odlučiti o prijedlogu za uknjižbu ili
predbilježbu hipotekarnog prava u upisnik brodova za koji je on nadležan. Svatko će od tijela
svoje rješenje o tome dostaviti i tijelu kod kojeg se vodi glavni uložak.
(2) Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka podnosi se tijelu koje je to rješenje donijelo.
(3) Ako uknjižba ili predbilježba koja je upisana u kakav sporedni uložak bude u povodu žalbe
brisana, o brisanju se, radi zabilježbe, obavještava lučku kapetaniju koja vodi glavni uložak.
Članak 365.
Prvenstveni red kod zajedničke hipoteke na brodu određuje se samostalno za svaki uložak, i
mjerodavan je trenutak kad je prijedlog za dozvolu upisa zajedničke hipoteke stigao pojedinoj
lučkoj kapetaniji u čiji se upisnik hipotekarno pravo upisuje.
Članak 366.
(1) Svi prijedlozi u pogledu promjene hipotekarnog prava za tražbine za koje je upisana
zajednička hipoteka na brodu u više uložaka podnose se lučkoj kapetaniji koja vodi glavni
uložak. O tim se prijedlozima odlučuje prema stanju upisa u glavnom ulošku.
(2) Prijedlog podnesen drugoj lučkoj kapetaniji, a ne kapetaniji iz stavka 1. ovoga članka vratit
će se podnositelju s uputom da se prijedlog mora podnijeti lučkoj kapetaniji koja vodi glavni
uložak.
Članak 367.
(1) Sve promjene koje se na zajedničkoj hipoteci moraju učiniti prijenosom, ograničenjem,
brisanjem ili na drugi način, upisuju se samo u glavni uložak.
(2) Upis promjena u glavnom ulošku ima pravni učinak kao da je obavljen u svim već
postojećim ili budućim sporednim ulošcima.
(3) Djelomično ili potpuno brisanje zajedničke hipoteke koja se odnosi na sve brodove ili na sve
tražbine (podhipoteka) koje su predmet zajedničke hipoteke zabilježuje se u sve sporedne uloške,
a brisanje zajedničke hipoteke zabilježuje se samo u sporedni uložak u kojem je taj brod,
odnosno tražbina upisana.
Članak 368.
(1) Ako hipotekarno pravo na brodu, odnosno na tražbini osiguranoj hipotekom na brodu
upisano u glavnom ulošku bude brisano, u tom se ulošku brišu i svi daljnji upisi i prenose u jedan
od sporednih uložaka koji se vode kod iste lučke kapetanije. Ako zajednička hipoteka još postoji,
s tim se uloškom postupa kao s glavnim uloškom.
(2) Ako u upisnicima brodova iste lučke kapetanije nema sporednog uloška, lučka kapetanija
nadležna za dotadašnji glavni uložak odredit će, ako to nije odredio hipotekarni vjerovnik, s
kojim će se sporednim uloškom ubuduće postupati kao s glavnim uloškom, pa će, po službenoj
dužnosti, poslati lučkoj kapetaniji koja vodi novi glavni uložak ovjerovljene prijepise postojećih
upisa u glavnoj knjizi te ovjerovljene prijepise isprava koje se na te upise odnose.
(3) Pretvaranje sporednog uloška u glavni uložak priopćava se lučkim kapetanijama kod kojih se
vode svi sporedni ulošci i, po službenoj dužnosti, zabilježuje u svaki još postojeći sporedni
uložak.
Članak 369.
(1) Lučkoj kapetaniji na koju prijeđe vođenje glavnog uloška dostavljaju se oni prijedlozi o
kojima ne može više rješavati dotadašnja lučka kapetanija zato što je zajednička hipoteka u
njegovu upisniku brodova već brisana, i o tome se obavještavaju stranke koje su podnijele
prijedloge.
(2) Međusobni prvenstveni red prijedloga iz stavka 1. ovoga članka određuje se prema trenutku
kad su oni stigli tijelu koji je vodio dosadašnji glavni uložak.
Članak 370.
(1) Za opravdanje predbilježbe kojom je zajednička hipoteka za istu tražbinu predbilježena kod
raznih tijela potrebna je samo jedna tužba za opravdanje.
(2) Za tužbu za opravdanje predbilježbe nadležan je, pored suda općemjesne nadležnosti
hipotekarnog dužnika, lučka kapetanija nadležna prema članku 254. ovoga Zakonika u pogledu
jednog od upisnika u kojem je predbilježba dopuštena.
Članak 371.
U izvacima iz uložaka koji se s obzirom na zajedničku hipoteku vode kao sporedni ulošci
upućuje se na glavni uložak, uz napomenu da su promjene koje su učinjene na zajedničkoj
hipoteci upisane samo u glavnom ulošku.
PRIJENOS BRODA IZ JEDNOG UPISNIKA BRODOVA U DRUGI UPISNIK BRODOVA
Članak 372.
Lučka kapetanija iz članka 254. stavka 4. ovoga Zakonika dopustit će prijenos upisa broda iz
jednog upisnika brodova u drugi na temelju isprave kojom se dokazuje da će brod promijeniti
luku upisa i da će se upisati u luci koja se nalazi na području lučke kapetanije iz članka 254.
stavka 5. ovoga Zakonika. 3BRISANJE BRODA IZ UPISNIKA BRODOVA
Članak 373.
(1) Lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donijet će rješenje o brisanju broda iz upisnika
brodova u slučajevima iz članka 192. stavka 1. ovoga Zakonika.
(2) O rješenju iz stavka 1. ovoga članka lučka kapetanija obavijestit će Ministarstvo.
Članak 374.
(1) U rješenju o brisanju broda iz upisnika brodova treba, prema članku 193. ovoga Zakonika
utvrditi da vjerovnici hipotekarnih tražbina pristaju na brisanje, osim ako se brisanje obavlja na
temelju odredaba članka 192. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika.
(2) U slučaju iz stavka 2. članka 193. ovoga Zakonika brisanje broda obavit će se protekom
navedenog roka.
Članak 375.
Ako se brod koji je bio brisan iz upisnika brodova zato što je propao ili se pretpostavljalo da je
propao, ili zato što je trajno povučen iz plovidbe, ili zato što je bio proglašen pomorskim
plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru, ponovno upisuje u upisnik brodova, lučka
kapetanija koja vodi upisnik brodova donijet će rješenje o ponovnom upisu broda sa svim onim
podacima i upisanim pravima iz upisnika s kojima je prije bio upisan, a koji su važili u trenutku
brisanja broda, i o tome obavijestiti vlasnika broda i sve ostale osobe u čiju je korist bilo upisano
kakvo pravo na brodu.
5. Pravni lijekovi
Članak 376.
(1) Protiv rješenja lučke kapetanije, koja vodi upisnik brodova o prijedlogu za upis u upisnik
brodova, dopuštena je žalba.
(2) Stranke mogu u žalbi iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni
odnose na bitne povrede pravila postupka.
(3) Žalba se podnosi tijelu koje je donijelo rješenje u prvom stupnju u dovoljnom broju
primjeraka za tijelo drugog stupnja i za stranke koje sudjeluju u postupku.
(4) Žalba ne odgađa provedbu upisa, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 377.
Rok za podnošenje žalbe kad je rješenje dostavljeno stranci u Republici Hrvatskoj je 15 dana od
dana dostave rješenja, a kad je rješenje dostavljeno stranci u inozemstvu rok za podnošenje žalbe
je 30 dana od dana dostave rješenja.
Članak 378.
(1) Nepravodobnu, nepotpunu i nedopuštenu žalbu tijelo prvog stupnja, koje vodi upisnik
brodova (lučka kapetanija) će odbaciti.
(2) Ako tijelo prvog stupnja ne odbaci žalbu, primjerak žalbe dostavit će strankama kojima je
dostavljeno rješenje koje se pobija.
(3) Žalbu podnesenu neposredno tijelu drugog stupnja (Ministarstvu) to će tijelo uputiti
nadležnom tijelu prvog stupnja i smatrat će se da je žalba podnesena na dan kad je stigla tijelu
drugog stupnja.
(4) Rok za podnošenje odgovora na žalbu iznosi osam dana od dana dostave žalbe.
Članak 379.
(1) Ako je žalba podnesena protiv rješenja kojim se dopušta uknjižba ili predbilježba ili prvi upis
broda u upisnik brodova, tijelo će odrediti zabilježbu žalbe u upisnik brodova.
(2) Ako žalba bude odbijena, tijelo će odrediti brisanje zabilježbe.
(3) Zabilježbu i brisanje zabilježbe iz stavka 1. i 2 ovoga članka tijelo će odrediti po službenoj
dužnosti.
Članak 380.
Ako tijelo drugog stupnja odbije žalbu protiv rješenja kojim je prijedlog za upis odbijen, tijelo
prvog stupnja će po službenoj dužnosti, odrediti da se briše zabilježba tog rješenja u upisniku
brodova i o tome obavijestiti stranke.
Članak 381.
Ako tijelo drugog stupnja preinači rješenje tijela prvog stupnja i prihvati jedan od prijedloga iz
članka 299. ovoga Zakonika koje je tijelo prvog stupnja odbilo, dopušteni upis obavit će se u
upisnik brodova. U tom se slučaju smatra da je upis obavljen u trenutku kad je prijedlog za upis
bio podnesen.
Članak 382.
(1) Ako tijelo drugog stupnja preinači rješenje tijela prvog stupnja kojim se dopušta brisanje
upisa i prijedlog za brisanje upisa odbije, uspostavit će se brisana uknjižba, odnosno
predbilježba.
(2) Ako tijelo drugog stupnja preinači rješenje tijela prvog stupnja kojim je prihvaćen koji od
prijedloga iz članka 299. ovoga Zakonika, pa taj prijedlog odbije, brisat će se obavljena uknjižba
i predbilježba.
Članak 383.
Konačno rješenje tijela drugog stupnja kojim se određuje upis u upisnik brodova dostavit će se
zajedno sa spisima nadležnoj lučkoj kapetaniji radi izvršenja upisa, te radi dostave strankama.
Članak 384.
Protiv rješenja tijela drugog stupnja u postupku upisa mavni spor.
bveze koje nastaju u vezi s plovidbom i iskorištavanjem broda odgovara brodar, ako ovim
Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 386.
(1) Brodar (što za potrebe ovoga dijela uključuje vlasnika broad, naručitelja prijevoza u
brodarskom ugovoru i poslovođu broda ) i spašavatelj kako je definiran u ovom članku, mogu
ograničiti svoju odgovornost u skladu s odredbama ovoga dijela Zakonika.
(2) Spašavatelj je osoba koja pruža usluge u neposrednoj vezi s radnjama spašavanja ili pružanja
pomoći. Radnje spašavanja i pružanja pomoći obuhvaćaju i radnje predviđene u članku 388.
stavku 1. točki d) ovoga Zakonika.
(3) Ako se neka tražbina iz članka 388. ovoga Zakonika upravi protiv neke osobe za čija djela,
propuste ili greške odgovara brodar ili spašavatelj, ta osoba je ovlaštena koristiti se ograničenjem
odgovornosti prema ovom dijelu Zakonika.
(4) Osiguratelj odgovornosti za tražbine koje podliježu ograničenju u skladu s odredbama ovoga
Zakonika ovlašten je koristiti se povlasticama ovoga dijela Zakonika u istoj mjeri kao i sam
osiguranik.
(5) Pozivanje na ograničenje odgovornosti ne znači i priznanje te odgovornosti.
Članak 387.
Zapovjednik, ostali članovi posade i druge osobe koje rade za brodara, ako su odgovorni za
tražbine iz članka 388. ovoga Zakonika, mogu ograničiti svoju odgovornost prema člancima 390.
– 396. ovoga Zakonika.
Članak 388.
(1) Uz rezervu primjene članka 389. i 390. ovoga Zakonika sljedeće tražbine, bez obzira na
temelj odgovornosti podvrgnute su ograničenju odgovornosti:
a) tražbine zbog smrti ili tjelesne ozljede ili zbog gubitka ili oštećenja imovine (uključujući i
štetu na lučkim postrojenjima, bazenima, prilaznim plovnim putevima i oznakama za plovidbu),
do kojih je došlo na brodu ili u neposrednoj vezi s korištenjem broda ili radnjama spašavanja
(pružanja pomoći), kao i na dalje štete koje iz toga proizlaze,
b) tražbine zbog svake štete koja proizlazi iz zakašnjenja u prijevozu morem, tereta, putnika ili
njihove prtljage,
c) tražbine zbog drugih šteta koje proizlaze iz povrede izvanugovornih prava, koje su nastale u
neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda ili radnjama spašavanja i pružanja pomoći,
d) tražbine druge osobe, a ne osobe koja odgovara, zbog mjera poduzetih radi sprječavanja ili
smanjenja štete za koju osoba koja odgovara može ograničiti svoju odgovornost u skladu s ovim
dijelom Zakonika, i zbog daljnjih šteta prouzročenih tim mjerama.
(2) Tražbine navedene u stavku 1. ovoga članka podliježu ograničenju odgovornosti čak i ako je
podignuta tužba, na temelju ugovora ili izvan ugovora, na osnovi regresa ili jamstva. Međutim,
tražbine navedene u stavku 1. točka d) ne podliježu ograničenju odgovornosti u opsegu u kojem
se one odnose na naknadu na temelju ugovora s osobom koja odgovara.
Članak 389
. Ovaj dio Zakonika ne primjenjuje se na:
a) tražbine iz naslova spašavanja i pružanja pomoći ili doprinosa u zajedničkoj havariji,
b) tražbine zbog šteta predviđenih odredbama članaka 813. –823. Zakonika,
c) tražbine podvrgnute nekoj međunarodnoj konvenciji ili nacionalnom pravu koje uređuje ili
zabranjuje ograničenje odgovornosti za nuklearne štete,
DD)) TTRRAAŽŽBBIINNEE PPRREEDDVVIIĐĐEENNEE OODDRREEDDBBAAMMAA GGLLAAVVEE VVII..
OOVVOO JJEE GGRREEŠŠKKAA MMOORRAALLOO BBII BBIITTII :: ““IIVV”” DDIIJJEELLAA VVIIIIII.. OOVVOOGGAA
ZZAAKKOONNIIKKAA,, e) tražbine službenika brodara ili spašavatelja čiji su zadaci vezani za službu broda ili za radnje
spašavanja i pružanja pomoći, uključujući tražbine njihovih nasljednika, pravnih sljednika ili
drugih osoba koje imaju temelj za takve tražbine.
Članak 390.
(1) Brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti iz članka 388. ovoga Zakonika ako se dokaže
da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je brodar učinio, bilo u namjeri da prouzroči štetu
ili bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.
(2) Brodar ne može ograničiti svoju odgovornost za štete nastale smrću ili tjelesnom ozljedom
osoba koje brodar zapošljava.
Članak 391.
(1) Granice odgovornosti za tražbine, osim onih navedenih u članku 392.. ovoga Zakonika, koje
su proizašle iz jednoga istog događaja, obračunavaju se na sljedeći način:
1) u pogledu tražbina zbog smrti ili tjelesnih ozljeda,
a) 2 milijuna obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za brod s tonažom koja ne
prekoračuje 2.000 tona,
b) za brod s tonažom koja prekoračuje 2.000 tona obračunava se sljedeći iznos kao dodatak
iznosu u podstavku a):
– za svaku tonu od 2.001. do 30.000 tona, 800 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja,
– za svaku tonu od 30.001 do 70.000 tona, 600 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja, i
– za svaku tonu koja prekoračuje 70.000 tona, 400 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja,
2) u pogledu ostalih tražbina:
a)1 milijun obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za brod s tonažom koja ne prekoračuje
2.000 tona,
b) za brod s tonažom koja prekoračuje 2.000 tona obračunava se sljedeći iznos kao dodatak
iznosu navedenom u a):
– za svaku tonu od 2.001 do 30. 000 tona, 400 obračunskih jedinica,
– za svaku tonu od 30.001 do 70.000 tona, 300 obračunskih jedinica, – za svaku tonu koja prekoračuje 70.000 tona, 200
obračunskih jedinica.
(2) Kada je iznos koji se obračunava u skladu sa
stavkom 1. točkom 1) nedostatan za potpuno namirenje
tražbina koje se spominju u tom stavku, svota koja se
obračunava u skladu sa stavkom 1. točki 2) na raspolaganju
je za naknadu neisplaćenog ostatka tražbina u stavku 1.
točki 1) i takav neisplaćeni ostatak konkurira, razmjerno,
s tražbinama koje se spominju u stavku 1. točki 2) ovoga
članka.
(3) Ograničenje odgovornosti za svakog spašavatelja
koji ne obavlja radnje spašavanja s nekog broda ili za
svakog spašavatelja, koji djeluje isključivo na brodu
kojemu ili u odnosu na koga pruža usluge spašavanja,
obračunavaju se prema tonaži od 1.500 tona.
(4) Za svrhe ovoga dijela Zakonika tonaža broda je
bruto tonaža koja se izračunava prema pravilima o
baždarenju što su sadržana u dodatku 1. Međunarodne
konvencije o baždarenju brodova, 1969.
Članak 392.
U slučaju tražbina zbog smrti ili tjelesnih ozljeda
putnika na brodu, koje su nastale iz istog događaja,
granica odgovornosti brodara je iznos od 175 000
obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja pomnoženih
brojem putnika koje je brod ovlašten prevoziti na temelju
upisnog lista.
(2) U smislu ovoga članka »tražbine zbog smrti ili
tjelesnih ozljeda putnika na brodu« znači svaku tražbinu
koju istakne osoba koja se prevozi brodom ili za njezin
račun:
a) na temelju ugovora o prijevozu putnika, ili
b) koja uz pristanak brodara prati neko vozilo ili žive
životinje na temelju ugovora o prijevozu robe.
Članak 393.
Iznosi navedeni u članku 391. i 392. ovoga Zakonika
preračunavaju se u domaću valutu prema tečaju Hrvatske
narodne banke na dan osnivanja fonda, a plaćaju se ili se
pruža odgovarajuće jamstvo.
Članak 394.
(1) Granice odgovornosti određene prema članku 391.
ovoga Zakonika primjenjuju se na ukupnost svih tražbina
koje su nastale iz istog događaja:
a) prema osobi ili osobama koje se spominju u članku
386. stavku 1. ovoga Zakonika i prema svakoj osobi za čija
djela, propuste ili greške ona ili one odgovaraju, ili
b) prema vlasniku broda koji pruža usluge spašavanja
(ili pomaganja) s tog broda i prema spašavatelju ili
spašavateljima koji djeluju s tog broda i prema svakoj
osobi za čija djela, propuste ili greške, on ili oni
odgovaraju, ili
c) prema spašavatelju ili spašavateljima koji ne
djeluju s broda ili koji djeluju samo na brodu kojemu su
ili s obzirom na kojega su pružene usluge spašavanja (ili
pomaganja) i prema svakoj osobi za čija djela, propuste ili
greške on ili oni odgovaraju.
(2) Granice odgovornosti utvrđene u članku 392. ovoga
Zakonika primjenjuju se na ukupnost svih tražbina koje mogu
nastati iz istog događaja prema osobi ili osobama navedenim
u članku 386. stavku 1. ovoga Zakonika u odnosu na brod
naveden u članku 392. ovoga Zakonika prema svakoj osobi za
čija djela, propuste ili greške ona ili one odgovaraju.
Članak 395.
(1) Brodar koji želi ograničiti svoju odgovornost dužan
je osnovati fond ograničene odgovornosti.
(2) Ako se brodar poziva na ograničenje odgovornosti, a
fond ograničene odgovornosti nije osnovan, odgovarajuće se
primjenjuju odredbe članka 397. ovoga Zakonika.
Članak 396.
(1) Svaka osoba koja bi mogla odgovarati u sporu može
osnovati fond ograničene odgovornosti.
(2) Fond ograničene odgovornosti se osniva u visini
iznosa preračunatih prema članku 391. i 392. ovoga Zakonika
kako se primjenjuju na tražbine za koje ta osoba može
odgovarati, uvećanih za kamate koje teku od dana događaja
iz kojega je nastala odgovornost do dana osnivanja fonda
ograničene odgovornosti.
(3) Svaki tako osnovan fond na raspolaganju je samo za
isplate tražbina radi kojih se može pozvati na ograničenje
odgovornosti.
(4) Fond ograničene odgovornosti se može osnovati bilo
polaganjem svote, ili pružanjem jamstva.
(5) Fond ograničene odgovornosti koji osnuje jedna od
osoba koje su navedene u članku 394. stavku 1. točki a), b)
ili c) ili stavku 2 ovoga Zakonika, ili njezin osiguratelj,
smatra se da je osnovan od svih osoba koje se spominju u
stavku 1. točka a), b) ili c) ili stavku 2. ovoga Zakonika.
Članak 397.
S iznimkom odredaba članka 394. stavka 1., 2. i 3. i
članka 392. ovoga Zakonika fond ograničene odgovornosti se
dijeli između vjerovnika razmjerno iznosu njihovih
priznatih tražbina prema fondu.
(2) Ako je prije diobe fonda ograničene odgovornosti
osoba koja odgovara, ili njezin osiguratelj namirila neto
tražbinu prema tom fondu, ta osoba se subrogira do iznosa
koji je uplatila, u prava koja bi tako namirena osoba mogla
koristiti prema ovom dijelu Zakonika.
(3) Pravo subrogacije iz stavka 2. ovoga članka mogu
također koristiti i druge osobe, osim gore spomenutih, za
svaki iznos naknade koju isplate, ali samo toliko koliko je
takva subrogacija dozvoljena.
(4) Ako osoba koja odgovara, ili druga osoba, utvrdi da
bi kasnije morala platiti u cjelini ili dijelom na ime
naknade svotu za koju je mogla koristiti pravo subrogacije
prema stavku 2. i 3 ovoga članka da se ova svota platila
prije diobe fonda ograničene odgovornosti, sud može
narediti da se privremeno izdvoji dovoljan iznos kako bi se
omogućilo toj osobi da kasnije ostvari svoja prava prema
tom fondu.
Članak 398.
(1) Ako je fond ograničene odgovornosti osnovan u
skladu s člankom 396. ovoga Zakonika, bilo koja osoba koja
je istakla tražbinu prema tom fondu ne može ostvariti prava
u odnosu na takvu tražbinu prema ostaloj imovini osobe u
čije je ime taj fond osnovan.
(2) Nakon osnivanja fonda ograničene odgovornosti u
skladu s člankom 396. ovoga Zakonika, svaki brod ili druga
imovina koja pripada osobi za čiju je korist taj fond
osnovan, a koja je zaustavljena ili zaplijenjena radi
tražbina koje se mogu namiriti iz tog fonda, ili bilo koje
dano jamstvo, mora se osloboditi, a ako je taj fond osnovan
u inozemstvu onda domaći sud može osloboditi takvu imovinu,
odnosno jamstvo ako ocijeni da su interesi vjerovnika
primjereno zaštićeni.
(3) Takvo se oslobađanje uvijek naređuje ako je fond
ograničene odgovornosti osnovan:
a) u luci u kojoj je događaj nastao, ili – ako je
nastao izvan luke – u sljedećoj (prvoj) usputnoj luci, ili
b) u luci iskrcaja za tražbine zbog smrti ili tjelesnih
ozljeda, ili
c) u luci iskrcaja za tražbine ovoga oštećenja, ili
d) u državi u kojoj je zaustavljanje izvršeno.
(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se
samo ako vjerovnik može istaći tražbine prema fondu
ograničene odgovornosti kod suda koji upravlja tim fondom,
a iz tog fonda se stvarno može podmiriti takva tražbina.
Članak 399.
(1) Odredbe članka 386. – 427. ovoga Zakonika odnose se
i na brodice, s time da se za potrebe tih odredbi brodica
smatra brodom s tonažom koja ne prekoračuje 500 tona.
(2) Ovaj dio Zakonika ne primjenjuje se na a)
lebdjelice i b) ploveće platforme koje se koriste za
istraživanja i iskorištavanje prirodnih bogatstava morskoga
dna i podzemlja.
Članak 400.
Odredbe članka 386. – 457. ovoga dijela Zakonika odnose
se i na ratne brodove, s tim da se kapacitet ratnog broda
određuje istisninom, jedna tona iz članka 391. ovoga
Zakonika odgovara dvjema tonama istisnine.
22.. PPOOSSTTUUPPAAKK OOGGRRAANNIIČČEENNJJAA BBRROODDAARREEVVEE OODDGGOOVVOORRNNOOSSTTII
Članak 401.
ZPUP čl 397
(1) Izvanparnični postupak ograničenja odgovornosti
brodara provodi sudac pojedinac stvarno nadležnog suda.
(2) Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno u
postupku iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.
(3) Ako je brod ili brodica, na koji se odnosi događaj
u povodu kojega se vodi postupak ograničenja odgovornosti
brodara, upisan u hrvatski upisnik brodova, odnosno
evidenciju brodica, mjesno je nadležan sud na čijem se
području vodi upisnik brodova u koji je brod upisan,
odnosno evidencija brodica u koju je brodica upisana.
(4) Ako je brod ili brodica na koje se odnosi događaj u
povodu kojega se vodi postupak ograničenja odgovornosti
brodara strane državne pripadnosti, mjesno je nadležan sud
na čijem je području brod zaustavljen, a ako nije bilo
zaustavljanja broda – sud na čijem su području položena
sredstva za osnivanje fonda ograničene odgovornosti.
(5) U postupku ograničenja odgovornosti brodara nije
dopušten sporazum o mjesnoj nadležnosti.
Članak 402.ZPUP čl 398.
1.Postupak ograničenja odgovornosti brodara pokreće se
na prijedlog osobe koja je, prema odredbama ovoga Zakonika,
ovlaštena ograničiti svoju odgovornost.
(2) Prijedlog za pokretanje postupka ograničenja
odgovornosti brodara pored općih podataka, koji trebaju
biti navedeni u svakom podnesku, mora sadržavati i:
1) opis događaja iz kojeg je nastala tražbina za koju
se predlaže ograničenje odgovornosti,
2) osnovu i svotu ograničene odgovornosti,
3) ako je predlagatelj spreman osnovati fond ograničene
odgovornosti, način na koji je predlagatelj spreman
osnovati fond ograničene odgovornosti (polaganjem gotovine
ili davanjem odgovarajućega drugog jamstva) te posebice
način osiguranja realne vrijednosti tog fonda (oročavanjem
sredstava kod pouzdane banke, itd.),
4) popis poznatih vjerovnika, uz naznaku njihova
sjedišta, odnosno boravišta,
5) podatke o vrsti i vjerojatnoj visini tražbina
poznatih vjerovnika.
(3) Prijedlogu za pokretanje postupka ograničenja
odgovornosti brodara moraju se priložiti isprave kojima se
dokazuje tonaža broda prema odredbi članka 391. stavka 4.
ovoga Zakonika.
Članak 403. ZPUP čl. 399
(1) Ako sud utvrdi da nije udovoljeno uvjetima
propisanim ovim Zakonikom, koji dopuštaju predlagatelju da
se koristi ograničenjem svoje odgovornosti, donijet će
rješenje o odbijanju podnesenog zahtjeva.
(2) Ako sud utvrdi da se sredstvima predloženog fonda
ograničene odgovornosti neće moći raspolagati slobodno u
korist vjerovnika, odbacit će zahtjev za osnivanje tog
fonda, ali će nastaviti postupak ograničenja odgovornosti,
kao da se predlagatelj pozvao na ograničenje odgovornosti
bez namjere osnivanja fonda ograničene odgovornosti, pod
uvjetom da je udovoljeno uvjetima propisanim ovim Zakonikom
koji dopuštaju predlagatelju da se koristi ograničenjem
svoje odgovornosti.
Članak 404.
ZPUP čl 400 promjenjeno djelomično samo st.2.
(1) Ako sud utvrdi da je zahtjev koji je iznesen u
prijedlogu za pokretanje postupka ograničene odgovornosti
brodara u skladu s odredbama ovoga Zakonika o uvjetima
ograničenja odgovornosti donijet će rješenje kojim se
odobrava ograničenje odgovornosti.
(2) Ako sud utvrdi da će sredstvima predloženog fonda
ograničene odgovornosti moći slobodno raspolagati u korist
vjerovnika donijet će rješenje kojim se odobrava osnivanje
fonda ograničene odgovornosti.
(3) U rješenju iz stavka 2. ovoga članka sud će pozvati
predlagatelja da u roku od 15 dana od dostave tog rješenja
podnese sudu dokaze o tome da je stavio na slobodno
raspolaganje suda sredstva odobrena za osnivanje fonda
ograničene odgovornosti i da je unaprijed položio određenu
svotu potrebnu za namirenje troškova koji će nastati
tijekom ili u povodu postupka.
(4) Ako predlagatelj ne postupi prema odredbi stavka 3.
ovoga članka, sud će donijeti rješenje kojim se ukida
rješenje o osnivanju fonda ograničene odgovornosti.
(5) Sud će u rješenju upozoriti predlagatelja na posljedice
koje nastaju zbog toga što nije postupio prema odredbi
stavka 4. ovoga članka.
Članak 405.
ZPUP čl 401 promjene
(1) Rješenje o ograničenju odgovornosti predlagatelja
sud je dužan donijeti bez odlaganja.
(2) Fond ograničene odgovornosti smatra se osnovanim
onog dana kada predlagatelj podnese sudu dokaze o tome da
je postupio prema odredbama članka 404. stavka 3. ovoga
Zakonika.
(3) Rješenje o osnivanju fonda ograničene odgovornosti
kojim se utvrđuje da je fond ograničene odgovornosti
osnovan, sud je dužan donijeti u roku od 24 sata od
primitka dokaza iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Rješenja o ograničenju odgovornosti i rješenje o
osnivanju fonda ograničene odgovornosti objavljuje se u
»Narodnim novinama« – na oglasnoj ploči suda, a prema
potrebi i na drugi prikladan način.
(5) Rješenje se dostavlja predlagatelju i svim
vjerovnicima na čije se tražbine odnosi ograničenje
odgovornosti, a čije je sjedište, odnosno boravište poznato
sudu.
Članak 406.
ZPUP čl 402 promjene
Rješenje o ograničenju odgovornosti brodara, odnosno o
osnivanju fonda ograničene odgovornosti sadrži:
1) ime brodara, njegovu luku upisa i državnu
pripadnost, odnosno oznaku i mjesto upisa brodice,
2) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno vlastito
ime i prebivalište i državnu pripadnost predlagatelja,
3) događaj na koji se odnosi ograničena odgovornost
brodara,
4) svotu ograničenja odgovornosti, a rješenje o
osnivanju fonda ograničene odgovornosti i datum osnivanja
fonda,
5) poziv vjerovnicima da tražbine za koje se ograničava
odgovornost, odnosno tražbine koje se prema odredbama ovoga
Zakonika namiruju iz fonda ograničene odgovornosti prijave
sudu u roku od 30 dana od dana objave rješenja o
ograničenju odgovornosti, odnosno objave o osnivanju fonda
ograničene odgovornosti u »Narodnim novinama«, bez obzira
na to da li o tim tražbinama već teče parnica, odnosno je
li o njihovu postojanju donesena pravomoćna odluka, uz
upozorenje na posljedice propuštanja iz članka 416. ovoga
Zakonika,
6) mjesto i vrijeme održavanja ročišta za ispitivanje
tražbina.
Članak 407.
ZPUP čl 403 promjene dodan st.4.
1) Ako se protiv kakve osobe koja na temelju odredaba
ovoga Zakonika može ograničiti svoju odgovornost (članak
386. i 387.), a na koju se odnosi osnovani fond ograničene
odgovornosti u vrijeme osnivanja tog fonda, provodi ovršni
postupak ili postupak osiguranja tražbina koje se, prema
odredbama ovoga Zakonika, namiruju iz osnovanog fonda
ograničene odgovornosti, ovršni će sud, na zahtjev te
osobe, rješenjem obustaviti ovršni postupak, odnosno
postupak osiguranja i ukinuti sve provedene radnje u tom
postupku.
(2) Stranka na čiji je prijedlog sud obustavio ovršni
postupak, odnosno postupak osiguranja snosi svoje troškove
obustavljenog postupka, a dužna je na zahtjev protivne
stranke, nadoknaditi joj njezine troškove.
(3) Nakon osnivanja fonda ograničene odgovornosti ne
može se više tražiti pokretanje redovitoga ovršnog
postupka, odnosno postupka osiguranja tražbina koje se
prema odredbama ovoga Zakonika, namiruje iz osnovanog fonda
ograničene odgovornosti.
(4) Ako je doneseno rješenje o ograničenju
odgovornosti, a fond ograničene odgovornosti nije osnovan,
sud će u ovršnom postupku, odnosno postupku osiguranja
dopustiti ovrhu, odnosno osiguranje samo do svote
ograničenja odgovornosti, ako osoba koja se poziva na
ograničenje odgovornosti sudu podnese rješenje o
ograničenju odgovornosti i dokaz da je ono bilo objavljeno
u skladu s ovim Zakonikom.
Članak 408.
ZPUP čl 404 nadodan st.1. i 2.
(1) Vjerovnici koji imaju tražbine u stranoj valuti
svoje tražbine prijavljuju u kunskoj protuvrijednosti tih
tražbina obračunatih prema srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke za odgovarajuću stranu valutu na dan osnivanja fonda
ograničene odgovornosti.
(2) Na pravodobno prijavljene tražbine (članak 406.
točka 5)) teče zakonska zatezna kamata od dana osnivanja
fonda ograničene odgovornosti, a na ostale tražbine od dana
njihova prijavljivanja.
(3) Ispitivanje prijavljenih tražbina obavlja se na
ročištu za ispitivanje tražbina.
(4) Pravo sudjelovanja na ročištu u svojstvu stranke
imaju predlagatelj i svi vjerovnici koji svoje tražbine
prijave do zaključenja ročišta za ispitivanje tražbina.
(5) Izostanak stranaka s ročišta ne sprječava sud da
ročište održi.
(6) Na ročištu će sud pozvati prisutne stranke da se
izjasne o prijavljenim tražbinama i o osnovi ograničenja
odgovornosti predlagatelja.
Članak 409.
ZPUP čl 405
(1) Ne smatra se da vjerovnik prijavom tražbine
priznaje pravo predlagatelja da prijavljenu tražbinu namiri
iz osnovanog fonda ograničene odgovornosti.
(2) Vjerovnik ne može osporavati tražbinu drugog
vjerovnika tvrdeći da se ona ne može namiriti iz osnovanog
fonda ograničene odgovornosti, jer je događaj, iz kojeg je
tražbina nastala, prouzročio brodar bilo u namjeri da
prouzroči štetu bilo bezobzirno znajući da će šteta
vjerojatno nastati (članak 390.).
(3) Smatra se da predlagatelj osnivanja fonda
ograničene odgovornosti i vjerovnici priznaju da
prijavljena tražbina postoji i da se može namiriti iz
osnovanog fonda ograničene odgovornosti ako to podneskom
ili usmeno na ročištu ne ospore do zaključenja ročišta za
ispitivanje tražbina.
Članak 410.
ZPUP čl 406
(1) Ako vjerovnik ospori da je njegova tražbina
podvrgnuta ograničenju odgovornosti predlagatelja, a
predlagatelj se s tim osporavanjem ne složi, sud će
rješenjem uputiti vjerovnika da u roku od 30 dana od dana
dostave rješenja podnese protiv predlagatelja tužbu za
utvrđivanje da se vjerovnikova tražbina ne namiruje iz
fonda ograničene odgovornosti.
(2) Ako vjerovnik u roku iz stavka 1. ovoga članka ne
postupi po rješenju suda, odnosno ako podnesenu tužbu
povuče, smatrat će se da se odrekao svog osporavanja da je
njegova tražbina podvrgnuta ograničenju odgovornosti
predlagatelja.
Članak 411.
ZPUP čl407
(1) Ako vjerovnik ospori drugom vjerovniku postojanje
ili visinu njegove tražbine ili pravo da se njegova
tražbina namiri iz fonda ograničene odgovornosti, sud će
rješenjem uputiti vjerovnika, čija je tražbina osporena, da
u roku od 30 dana od dana dostave rješenja podnese protiv
predlagatelja i svih vjerovnika, koji su osporili njegovu
tražbinu ili visinu te tražbine tužbu za utvrđivanje
postojanja i visine njegove tražbine, odnosno prava
namirenja iz fonda ograničene odgovornosti.
(2) Ako vjerovnici ospore drugom vjerovniku njegovu
tražbinu koja je utvrđena pravomoćnom odlukom suda ili
drugoga nadležnog tijela donesenom u postupku protiv
predlagatelja, sud će rješenjem uputiti vjerovnika, odnosno
vjerovnike koji osporavaju takvu tražbinu da u roku od 30
dana od dana dostave rješenja podnesu tužbu za utvrđivanje
da tražbina ne postoji.
(3) Ako vjerovnici koje sud uputi na parnicu u roku iz
stavka 1. i 2. ovoga članka ne postupe po rješenju suda,
odnosno ako podnesenu tužbu povuku smatrat će se da u
slučaju iz stavka 1. ovoga članka tražbina nije ni
prijavljena, a u slučaju iz stavka 2. ovoga članka da
tražbina nije bila ni osporena.
Članak 412.
ZPUP čl 408
(1) Ako predlagatelj ospori postojanje ili visinu
vjerovnikove tražbine, sud će rješenjem uputiti vjerovnika
da u roku od 30 dana od dana dostave rješenja podnese
protiv predlagatelja tužbu radi utvrđivanja postojanja i
visine njegove tražbine.
(2) Predlagatelj ne može osporavati vjerovnikovu
tražbinu, ako su postojanje i visina te tražbine pravomoćno
utvrđeni u postupku između predlagatelja i vjerovnika ili u
parnici koja se vodila prema odredbi članka 411. stavka 1.
ovoga Zakonika.
(3) Ako vjerovnik koga sud uputi na parnicu ne postupi
po rješenju suda u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno
ako podnesenu tužbu povuče, smatrat će se da tražbinu nije
ni prijavio.
Članak 413.
ZPUP čl 409. ČINI SE DA NEMA st.1. , st.3., ostalo ima
(1) Žalba protiv rješenja o upućivanju na parnicu iz
članka 409., 411. i 412. ovoga Zakonika ne odgađa izvršenje
tih rješenja.
(2) Tužbe iz članka 410., 411. i 412. ovoga Zakonika
mogu se odnositi samo na tražbine koje su bile predmet
rasprave na ročištu za ispitivanje tražbina.
(3) O podnošenju tužbi iz stavka 2. ovoga članka osoba
upućena na parnicu dužna je obavijestiti sud u roku od tri
dana od dana podnošenja tužbe.
(4) Pravomoćne presude donesene u parnicama iz članka
410., 411. i 412. ovoga Zakonika imaju pravni učinak prema
svim sudionicima u postupku ograničenja odgovornosti
brodara.
Članak 414.
ZPUP čl 410
Za suđenje u sporovima iz članka 410., 411. i 412.
ovoga Zakonika mjesno je nadležan isključivo sud na čijem
se području nalazi sud koji provodi postupak ograničenja
odgovornosti brodara.
Članak 415.
ZPUP čl 411
(1) Ako predlagatelj učini vjerojatnim da bi iz fonda
ograničene odgovornosti kakvu tražbinu trebalo namiriti u
inozemstvu, sud može, na njegov prijedlog, odrediti da se
iz tog fonda izdvoji svota koja bi bila potrebna za
namirenje te tražbine u razmjeru prema ostalim prijavljenim
tražbinama i prema fondu ograničene odgovornosti.
(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka može se
podnijeti do održavanja prvog ročišta za diobu osnovanog
fonda ograničene odgovornosti.
(3) Svota izdvojena prema odredbi stavka 1. ovoga
članka čuva se u posebnom depozitu deset godina od dana kad
rješenje o konačnoj diobi osnovanog fonda ograničene
odgovornosti postane pravomoćno.
(4) Sud može i prije proteka roka iz stavka 3. ovoga
članka odrediti da se izdvojena svota u cijelosti ili
djelomično vrati u opći depozit fonda ograničene
odgovornosti ako bi se prema okolnostima moglo zaključiti
da su otpale pretpostavke za izdvajanje te svote (stavak
1.).
(5) Nakon proteka roka iz stavka 3. ovoga članka sud će
izdvojenu svotu vratiti u opći depozit fonda ograničene
odgovornosti.
Članak 416.
ZPUP čl 412
(1) Radi ispitivanja tražbina prijavljenih nakon
zaključenja ročišta za ispitivanje tražbina, sud će
zakazati novo ročište za ispitivanje tražbina.
(2) Vjerovnici čije se tražbine ispituju na novom
ročištu prema odredbi stavka 1. ovoga članka ne mogu
osporavati prije priznate tražbine.
(3) Vjerovnici mogu svoje tražbine prijavljivati do
zaključenja prvog ročišta za diobu fonda ograničene
odgovornosti.
(4) Tražbine prijavljene nakon zaključenja prvog
ročišta za diobu fonda ograničene odgovornosti neće se
utvrđivati.
(5) Vjerovnici koji svoje tražbine prijave nakon
proteka roka iz članka 406. točke 5) ovoga Zakonika dužni
su predlagatelju i ostalim strankama u postupku, na njihov
zahtjev nadoknaditi troškove postupka uzrokovane naknadnom
prijavom. Sud može pozvati te vjerovnike da u određenom
roku polože svotu koja će biti potrebna za namirenje tih
troškova.
Članak 417
ZPUP čl 413
Nakon provedenog postupka za ispitivanje prijavljenih
tražbina sud će rješenjem utvrditi koje tražbine priznaju i
u kojoj visini, uzimajući u obzir i pisane podneske
stranaka.
Članak 418.
ZPUP čl 414
(1) Dioba fonda ograničene odgovornosti provodi se
nakon pravomoćnosti rješenja donesenog prema članku 417.
ovoga Zakonika.
(2) Sud može, na prijedlog vjerovnika, obaviti i
privremenu djelomičnu diobu fonda ograničene odgovornosti
radi prethodne isplate utvrđenih tražbina ako vjerovnik
koji to predlaže učini vjerojatnim da se parnica iz članka
410., 411. i 412. ovoga Zakonika neće završiti u roku od
šest mjeseci.
(3) Dioba fonda iz stavka 2. ovoga članka obuhvaća dio
fonda ograničene odgovornosti koji ostaje pošto se iz
cjelokupnog fonda ograničene odgovornosti izdvoje sredstva
za eventualno namirenje tražbina koje su još sporne, u
svoti u kojoj bi te tražbine trebalo namiriti da je njihovo
postojanje utvrđeno u visini u kojoj su prijavljena.
(4) Dioba sredstava fonda ograničene odgovornosti
izdvojenih prema odredbama članka 415. stavka 1., 2. i 3.
ovoga Zakonika provodi se pošto se pravomoćno završi
postupak za ispitivanje spornih tražbina na koja se
izdvojene svote odnose, uzimajući u obzir već obavljenu
diobu prema odredbama stavka 1., 2. i 3. ovoga članka.
Članak 419.
ZPUP čl 415
(1) Radi provođenja diobe fonda ograničene odgovornosti
sud izrađuje nacrt te diobe.
(2) Nakon izrade nacrta diobe fonda ograničene
odgovornosti sud zakazuje ročište za raspravljanje o tom
nacrtu, na koje poziva predlagatelja i vjerovnike čije su
tražbine utvrđene i za koje je ustanovljeno da se namiruju
iz fonda ograničene odgovornosti te vjerovnike čije su
tražbine osporene.
(3) Uz poziv na ročište strankama se dostavlja i
primjerak nacrta diobe.
Članak 420.
zp416
(1) Ako je radi izrade nacrta o diobi osnovanog fonda
ograničene odgovornosti potrebno osigurati stručnu osobu, a
sud takvu osobu nema, sud može pripreme za izradu nacrta o
diobi povjeriti posebnom stručnjaku izvan suda.
(2) Na stručnjake iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju
se odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na
vještake.
Članak 421.
ZPUP čl 417
(1) Pravo sudjelovanja na ročištu u svojstvu stranke
imaju predlagatelj i vjerovnici iz članka 419. ovoga
Zakonika.
(2) Izostanak stranaka s ročišta ne sprječava sud da
ročište održi.
(3) Na ročištu sud poziva prisutne stranke da se
izjasne o nacrtu diobe fonda ograničene odgovornosti i da
istakne svoje prigovore na nacrt.
(4) Odluku o diobi osnovanog fonda ograničene
odgovornosti sud donosi na temelju rezultata postupka,
vodeći računa i o pisanim podnescima stranaka.
Članak 422.
ZPUP čl 418
Sud je dužan u roku od tri dana od dana kad rješenje o
diobi fonda ograničene odgovornosti, protiv kojeg nije
uložen pravni lijek, postane pravomoćno, odnosno od dana
kad sud drugog stupnja dostavi pravomoćno rješenje sudu
prvog stupnja, izdati nalog za isplatu tražbina
vjerovnicima na koje se odnosi rješenje o diobi.
Članak 423.
ZPUP čl 419
(1) Prijava tražbina u postupku ograničenja
odgovornosti brodara ima u pogledu prekida zastarijevanja
isti učinak kao i podnošenje tužbe u parničnom postupku.
(2) U pogledu tražbina koje su osporene u postupku
ispitivanja tražbina smatra se da je zastarijevanje
prekinuto počev od dana prijave tražbina do proteka roka za
podnošenje tužbe prema odredbama članka 411. i 412. ovoga
Zakonika, odnosno do dana kad presuda kojom se utvrđuje da
se vjerovnikova tražbina ne namiruje iz fonda ograničene
odgovornosti postane pravomoćna.
(3) Zastarijevanje tražbina, koje se na temelju
rješenja o diobi fonda ograničene odgovornosti namiruju iz
fonda, počinje ponovno teći kad rješenje o diobi postane
pravomoćno.
Članak 424.
ZPUP čl 420 dodan st. 2
(1) Sud će u korist vjerovnika, kojima ni u roku od
mjesec dana od izdavanja naloga za isplatu (članak 422.) ne
bude mogao isplatiti njihove tražbine, iz sredstava fonda
ograničene odgovornosti, osnovati poseban depozit prema
pravilima o osnivanju sudskog depozita.
(2) Sredstva sudskog depozita bit će oročena kod banke
uz odgovarajuću kamatu na rok koji bi trebao odgovarati
vremenu prije isteka kojega, po ocjeni suda, neće biti
ispunjeni uvjeti za isplatu tražbina vjerovnicima.
Članak 425.
ZPUP čl 421
U postupku ograničenja odgovornosti brodara svaka
stranka snosi svoje troškove, ako ovim Zakonikom nije
drugačije određeno.
Članak 426.
ZPUP čl 422
Rok za žalbu protiv rješenja donesenih u postupku
ograničenja odgovornosti brodara jest osam dana od dana
dostave rješenja.
Članak 427.
ZPUP čl 423
U postupku ograničenja odgovornosti brodara stranke i
državni odvjetnik mogu protiv rješenja suda kojim je
postupak pred sudom pravomoćno završen, izjavljivati sve
pravne lijekove koji se mogu izjaviti protiv presuda
donesenih u parničnom postupku.
3. Uvjeti poslovanja brodara u međunarodnoj plovidbi
Članak 428.
(1) U smislu odredaba ovog poglavlja Zakonika brod u
međunarodnoj plovidbi je brod koji plovi iz hrvatske u
stranu luku i obrnuto ili između stranih luka ili plovi na
otvorenom moru ili u teritorijalnim vodama stranih država
radi pružanja usluga vezanih uz djelatnosti na pučini kao
što su istraživanje i iskorištavanje energenata i sl.
(2) Brod u međunarodnom linijskom pomorskom prometu
koji obavlja prijevoz između hrvatskih i stranih luka
unutar granica Jadranskog mora ne smatra se brodom u
međunarodnoj plovidbi.
Članak 429.
(1) Trgovačka društva koja su registrirana i obavljaju
brodarsku djelatnost ne plaćaju porez na dobit koju ostvare
od iskorištavanja brodova u međunarodnoj plovidbi.
(2) Trgovačka društva iz stavka 1. ovoga članka ne plaćaju porez na dobit koju ostvare od
prodaje brodova, od prodaje dionica ili udjela u trgovačkim brodarskim društvima koja posluju u
međunarodnoj plovidbi, kao niti na dobit od dividende od dionica koje imaju u trgovačkim
brodarskim društvima koja posluju u međunarodnoj plovidbi.
(3) Ako društva iz stavka 1. ovoga članka upravljaju navedenim udjelima iz jedinstvenog sjedišta
poslovne uprave pod jedinstvenim imenom i vodstvom, dužno je voditi poslovne knjige i
sastavljati financijske izvještaje za cjelovito poslovanje u tuzemstvu i inozemstvu.
DIO SEDMI
UGOVORI
Glava I.
UGOVOR O GRADNJI BRODA
Članak 430.
(1) Ugovor o gradnji broda je ugovor kojim se brodograditelj obvezuje prema projektu i
tehničkoj dokumentaciji sagraditi novi brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje za
izgrađeni brod platiti ugovorenu cijenu.
(2) Ugovor o preinaci i popravku broda je ugovor kojim se brodopopravljač obvezuje da će
preinačiti ili popraviti postojeći brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje platiti naknadu
brodopopravljaču za ugovoreni popravak ili preinaku.
(3) Odredbe ovog Zakonika o ugovoru o gradnji broda primjenjuju se i na ugovor o gradnji
brodice ili ugovor o gradnji jahte.
Članak 431.
(1) Ugovor o gradnji broda te izmjene i dopune tog ugovora moraju biti sastavljeni u pisanom
obliku.
(2) Ugovor o gradnji broda i njegove izmjene i dopune koje su sastavljeni protivno odredbi
stavka 1. ovoga članka nemaju pravni učinak.
Članak 432.
Ako ugovorom o gradnji broda nije drugačije predviđeno, smatra se da brod u gradnji pripada
brodograditelju.
Članak 433.
Brodograditelj je dužan obaviti gradnju prema ugovoru o gradnji broda i pravilima struke te na
način da se brodu mogu izdati isprave o sposobnosti za plovidbu predviđene ovim Zakonikom, a
i druge isprave predviđene ugovorom o gradnji broda.
Članak 434.
(1) Naručitelj ima pravo nadzora nad izvršenjem gradnje broda, i u tu svrhu može odrediti
jednog ili više nadzornika gradnje. Imenovanje i smjenjivanje nadzornika gradnje naručitelj
mora pisanim putem priopćiti brodograditelju.
(2) Troškove u vezi s radom nadzornika gradnje snosi naručitelj.
(3) Brodograditelj je dužan omogućiti nadzornicima gradnje obavljanje nadzora u tijeku gradnje.
(4) Ako nadzornik gradnje ustanovi da izvođenje nekih radova nije u skladu s odredbama članka
434. ovoga Zakonika, dužan je brodograditelju odmah staviti pisane primjedbe.
(5) Ako brodograditelj ne prihvati primjedbe nadzornika gradnje, mora o tome, bez odgode,
pisano obavijestiti naručitelja i zahtijevati postupak koji je za takav slučaj predviđen u ugovoru.
(6) Ako u ugovoru nije predviđen postupak prema stavku 5. ovoga članka ili ako stranke ne
prihvate rezultate postupka iz tog stavka, spor rješava sud.
Članak 435.
Pri izradi i nabavi dijelova ili pripadaka broda što ih je brodograditelj naručio ili nabavio od
osoba koje je odredio naručitelj brodograditelj odgovara za nedostatke, obavljenih radova ili
nabavljenih dijelova ili pripadaka ako ne dokaže da te nedostatke nije mogao uočiti uporabom
dužne pažnje.
Članak 436.
(1) Brodograditelj ne odgovara za nedostatke gradnje broda ako dokaže da je do njih došlo zato
što je pri izvođenju određenih radova postupio na zahtjev naručitelja i upozorio ga na mogućnost
nastanka štetnih posljedica koje je mogao predvidjeti uporabom dužne pažnje.
(2) Kad naručitelj daje materijal za gradnju broda, brodograditelj je dužan pregledati materijal i
ako ustanovi nedostatke, mora o tome, bez odgode, obavijestiti naručitelja.
(3) Ako brodograditelj ne postupi prema odredbi stavka 2. ovoga članka, odgovara za štetne
posljedice nastale zbog nedostatka u materijalu.
(4) Brodograditelj ne odgovara prema stavku 3. ovoga članka ako je naručitelj, unatoč
upozorenju da materijal ima nedostatke, zahtijevao da brodograditelj takav materijal ugradi u
brod.
(5) Ako brodograditelj nije istovremeno i projektant brodograditelj odgovara za one nedostatke u
gradnji broda koje je izveo u skladu s projektom, a mogao ih je otkriti uporabom dužne pažnje.
(6) Brodograditelj ne odgovara prema stavku 5. ovoga članka ako je naručitelj, unatoč
upozorenju, zahtijevao da se radovi izvedu prema projektu.
Članak 437.
Brodograditelj i brodopopravljač koji drže brod u gradnji ili na popravku u brodogradilišnoj luci
imaju pravo zadržati brod, dok im ne budu isplaćene tražbine u skladu s ugovorom o gradnji ili
popravku broda.
Članak 438.
(1) Brodograditelj je dužan u primjerenom roku, na svoj trošak i rizik, otkloniti nedostatke za
koje je odgovoran prema odredbama članka 433., 434. i 436. ovoga Zakonika.
(2) Ako se nedostaci ne mogu otkloniti, naručitelj može zahtijevati odgovarajuće sniženje cijene.
(3) Ako je nedostatak koji se ne može otkloniti bitan, naručitelj ima pravo raskinuti ugovor.
(4) Odredbama stavka 1. – 3. ovoga članka ne dira se u naručiteljevo pravo na naknadu štete.
(5) Okolnost da naručitelj u tijeku gradnje broda nije prigovorio projektu koji je izradio
brodograditelj, uporabljenom materijalu i načinu izvođenja radova ne oslobađa brodograditelja
obveze iz stavka 1. – 4. ovoga članka.
Članak 439.
Brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke koji se otkriju u tijeku jedne godine, računajući
od dana predaje broda naručitelju, uz uvjet da ga naručitelj pisano obavijesti o tim nedostacima
čim ih otkrije.
Članak 440.
(1) Odredbe članka 431. – 439. ovoga Zakonika na odgovarajući se način primjenjuju i na
ugovor o popravku ili preinaci broda, osim na dokovanje broda, ako se dokovanje obavlja kao
samostalan posao primjenom tarife.
(2) Ako se dokovanje obavlja na temelju samostalnog ugovora onda se na dokovanje primjenjuju
odredbe ovoga Zakonika koje reguliraju druge pomorske plovidbene poslove (članak 643. –
647.).
Članak 441.
(1) Obveze brodograditelja iz članka 439. ovoga Zakonika zastaruju za jednu godinu, računajući
od dana kad je brodograditelj na temelju članka 439. ovoga Zakonika obaviješten o nedostacima
broda.
(2) Odredbe ugovora o gradnji broda zaključene protivno odredbi stavka 1. ovoga članka nemaju
pravni učinak.
Glava II.
UGOVORI O ISKORIŠTAVANJU POMORSKIH BRODOVA
1. Zajedničke odredbe
Članak 442.
Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova jesu: ugovori o pomorskom plovidbenom poslu i
ugovor o zakupu broda.
Članak 443.
Ugovori o pomorskom plovidbenom poslu jesu: ugovor o prijevozu stvari morem, ugovor o
prijevozu putnika morem, ugovor o tegljenju, odnosno potiskivanju morem te ugovori koji se
odnose na druge pomorske plovidbene poslove.
Članak 444.
Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na pojedine ugovore o pomorskom plovidbenom poslu
na odgovarajući se način primjenjuju i na ostale ugovore o pomorskom plovidbenom poslu, a
ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 445.
Izrazi uporabljeni u ovoj glavi Zakonika imaju ova značenja:
1) naručitelj je ugovorna strana koja od prijevoznika naručuje prijevoz stvari, osoba, tegljenje,
odnosno potiskivanje i obavljanje drugoga pomorskog plovidbenog posla,
2) krcatelj je naručitelj ili od njega određena osoba koja na temelju ugovora o prijevozu stvari
predaje stvari prijevozniku radi prijevoza,
3) primatelj je osoba ovlaštena da primi stvari od prijevoznika,
4) korisnik prijevoza jest osoba koja ima određena prava prema ugovoru o prijevozu stvari
(naručitelj, krcatelj, primatelj),
5) vrijeme stojnica je redovito vrijeme određeno za ukrcavanje odnosno iskrcavanje tereta za
koje se ne plaća posebna naknada,
6) vrijeme prekostojnica je vrijeme za koje se, preko vremena stojnica, produljuje ukrcavanje
odnosno iskrcavanje tereta, a za koje se plaća posebna naknada.
Članak 446.
(1) Odredbe članka 442. – 674. ovoga Zakonika primjenjuju se i na:
1) ratne brodove,
2) brodice.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 1) ovoga članka na ugovore o iskorištavanju ratnih
brodova ne primjenjuju se:
1) odredbe o brodarskom ugovoru na vrijeme za cijeli brod (članak 450., 451., 582. i 584., a od
članka 447. i 449. odredbe koje se odnose na ovaj ugovor),
2) odredbe o pravu naručitelja da sklopi s trećom osobom ugovor o prijevozu stvari (članak
452.),
3) odredbe o prijevozu putnika i prtljage (članak 598. – 633.), osim odredaba koje se odnose na
odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika (članak 612. i 620., a od članka 613.,
614., 615., 619., 624., 625., 627., 628., 631. i 632. odredbe koje se odnose na tu odgovornost) i
odredbe članka 610. ovoga Zakonika,
4) odredbe o zakupu broda (članak 658. – 672.),
5) odredbe članka 459. i 577. ovoga Zakonika.
2. Ugovori o pomorskom plovidbenom poslu
a) Prijevoz stvari
ZAJEDNIČKE ODREDBE O PRIJEVOZU STVARI
Članak 447.
Ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje prevesti stvari brodom, a naručitelj
prijevoza – platiti vozarinu.
Članak 448.
(1) Ugovorom o prijevozu stvari brodom može se ugovoriti prijevoz stvari cijelim brodom,
razmjernim dijelom broda ili određenim brodskim prostorom (brodski ugovor), a i prijevoz
pojedinih stvari (pomorsko-prijevoznički ugovor).
(2) Brodarski se ugovor može sklopiti za jedno ili više putovanja (brodarski ugovor na
putovanje) ili za određeno vrijeme (brodarski ugovor na vrijeme).
Članak 449.
(1) Brodarski ugovor za više putovanja ili brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod mora se
sastaviti u pisanom obliku.
(2) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka koji nisu sastavljeni u pisanom obliku nemaju pravni
učinak.
(3) Za ugovore o prijevozu stvari koji nisu spomenuti u stavku 1. ovoga članka svaka stranka ima
pravo zahtijevati da se o sklopljenom ugovoru o prijevozu stvari sastavi pisana isprava.
(4) Ako stranka od koje se traži sastavljanje pisane isprave ne udovolji tom zahtjevu, druga
stranka ima pravo odustati od ugovora ako se ugovor nije počeo izvršavati.
(5) Odredbom stavka 4. ovoga članka ne dira se u pravo na naknadu štete stranke koja je
zahtijevala sastavljanje pisane isprave.
Članak 450.
(1) Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, zapovjednik je broda dužan
izvršiti nalog naručitelja u granicama ugovora i prema namjeni broda.
(2) Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, prijevoznik ne odgovara
naručitelju za obveze što ih je zapovjednik broda preuzeo u izvršenju posebnih naloga
naručitelja.
Članak 451.
Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, naručitelj ne može odrediti
putovanje koje bi izložilo brod ili posadu broda opasnosti koja se u vrijeme sklapanja ugovora
nije mogla predvidjeti, a ni putovanje za koje se ne može očekivati da se obavi bez znatnijeg
prekoračenja vremena za koje je ugovor sklopljen.
Članak 452.
(1) Naručitelj iz brodarskog ugovora može ugovoriti s trećom osobom ugovor o prijevozu stvari
brodom na koji se odnosi brodarski ugovor.
(2) Za obveze koje proistječu iz ugovora sklopljenog prema odredbi stavka 1. ovoga članka
odgovara i brodar trećim osobama prema propisima čija se primjena ne može sporazumom
stranaka isključiti i prema uvjetima uobičajenim za takvu vrstu prijevoza.
(3) Ako se u slučaju iz stavka 2. ovoga članka povećaju obveze brodara, naručitelj odgovara
brodaru za te povećane obveze.
(4) Ako je trećoj osobi s kojom je bio sklopljen ugovor iz stavka 1. ovoga članka bio poznat
brodarski ugovor, brodar odgovara toj osobi samo u granicama brodarskog ugovora i pravnih
propisa čija se primjena ne može isključiti sporazumom stranaka.
Članak 453.
Naručitelj prijevoza koji je ovlastio drugu osobu da kao krcatelj preda prijevozniku teret na
prijevoz odgovara prijevozniku za djela i propuste krcatelja u okviru ugovora o prijevozu.
Članak 454.
(1) Ugovor o prijevozu stvari prestaje važiti kad je njegovo izvršenje trajno onemogućeno
djelovanjem više sile.
(2) Ako je zbog djelovanja više sile izvršenje ugovora o prijevozu stvari onemogućeno za dulje
vrijeme ili je neizvjesno koliko će to djelovanje trajati, svaka strana ima pravo odustati od
ugovora.
(3) Svaka strana može u slučaju iz stavka 2. ovoga članka odustati od ugovora ako je smetnja
trajala predugo ili se pretpostavlja da će trajati predugo.
(4) Svaka strana ima pravo odustati od ugovora i kad bi mogla biti ugrožena sigurnost broda,
posade ili tereta zbog djelovanja više sile ili druge okolnosti koja se ne može otkloniti ili
spriječiti i koja se u vrijeme sklapanja ugovora nije mogla predvidjeti, a koja bi trebala trajati
dulje vrijeme ili je neizvjesno koliko će trajati.
Članak 455.
(1) U slučaju prestanka važenja ugovora ili odustajanja od ugovora o prijevozu stvari prema
članku 454. ovoga Zakonika prijevoznik ima pravo na naknadu troškova u vezi s iskrcavanjem, a
ako je razlog za prestanak važenja ugovora ili za odustajanje od ugovora nastao poslije odlaska
broda iz luke ukrcavanja, prijevoznik ima pravo i na naknadu vozarine u razmjeru prema korisno
prevaljenom putu.
(2) Osim prava prijevoznika na naknadu prema odredbi stavka 1. ovoga članka ugovorne strane
nemaju, jedna prema drugoj, pravo na bilo kakvu drugu naknadu.
Članak 456.
(1) Kod brodarskog ugovora cijelim brodom naručitelj može odustati od ugovora do svršetka
ukrcavanja, odnosno do isteka vremena prekostojnica ako ukrcavanje nije do tada završeno, uz
uvjet da plati polovicu ugovorene vozarine, naknadu za nastale prekostojnice i druge troškove
što ih je imao prijevoznik, a koji nisu uračunati u vozarinu.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i ako je ugovoren prijevoz razmjernim
dijelom broda, određenim brodskim prostorom, ili prijevoz pojedinih stvari, ako svi naručitelji
odustanu od ugovora.
(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka naručitelj, odnosno naručitelji mogu odustati od
ugovora i nakon završetka ukrcavanja ili proteka vremena prekostojnica, pa i u tijeku putovanja,
ako plate cijelu ugovorenu vozarinu, naknadu za prekostojnice i druge troškove što ih je imao
prijevoznik, a koji nisu uračunati u vozarinu.
(4) Kad je ugovoren prijevoz razmjernim dijelom broda, određenim brodskim prostorom, ili
prijevoz pojedinih stvari, svaki naručitelj može odustati od ugovora prije početka ukrcavanja ako
plati cijelu ugovorenu vozarinu, naknadu za prekostojnice i druge troškove što ih je imao
prijevoznik, a koji nisu uračunati u vozarinu.
Članak 457.
(1) Svaki naručitelj može odustati od ugovora u slučaju članka 456. stavka 4. ovoga Zakonika i
poslije započetog ukrcavanja ako udovolji obvezama određenim u odredbama toga članka, a uz
uvjet da se teret može iskrcati bez opasnosti za sigurnost broda i ostalog tereta, da zbog
iskrcavanja ne nastane veće zakašnjenje u odlasku broda ili poremećaj u redu plovidbe, da se
time ne nanosi šteta ostalim naručiteljima i da protiv iskrcavanja ne postoje drugi važni razlozi.
(2) Ako prijevoznik iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka ne prihvati odustajanje od
ugovora, dužan je o tome odmah obavijestiti naručitelja.
Članak 458.
Kad je u slučajevima odustajanja od ugovora izdana teretnica ili druga prijevozna isprava,
naručitelj može odustati od ugovora ako vrati prijevozniku sve primjerke teretnice ili druge
prijevozne isprave, ili mu dade osiguranje za štetu koja bi prijevozniku mogla nastati zato što mu
nisu vraćeni svi primjerci teretnice ili druge prijevozne isprave.
BROD
Članak 459.
(1) Prijevoznik je dužan teret prevesti brodom koji je izričito ugovoren ili koji ima ugovorena
svojstva.
(2) Ako stranke nisu izričito ugovorile određeni brod, odnosno svojstva broda prema stavku 1.
ovoga članka, prijevoznik je dužan prevesti teret brodom koji ima uobičajena svojstva za
izvršenje ugovorenog prijevoza.
Članak 460.
(1) Prijevoznik broda dužan je pravodobno, do početka putovanja, uložiti dužnu pažnju kako bi
brod osposobio za plovidbu, primjereno ga opremio, popunio posadom, opskrbio potrebnim
zalihama i pripremio tako da se teret može ukrcati, složiti, čuvati, prevesti i iskrcati u stanju kako
je primljen na prijevoz.
(2) Odredbe ugovora protivne odredbama stavka 1. ovoga članka nemaju pravni učinak.
Članak 461.
Brodski prostor koji obično ne služi za smještaj tereta može se za to rabiti samo na temelju
izričitog sporazuma ugovornih strana, ako takav sporazum ne bi bio protivan propisima.
Članak 462.
(1) Prijevoznik može s pristankom naručitelja zamijeniti ugovoreni brod drugim brodom.
(2) Ako se prijevoz obavlja na temelju pomorskoga prijevozničkog ugovora pristanak naručitelja
za zamjenu broda nije potreban.
Članak 463.
Prijevoznik odgovara za točnost podataka o nosivosti broda navedenih u brodarskom ugovoru
ako je odstupanje veće od 5%.
Članak 464.
Ako je ugovoren prijevoz cijelim brodom ili određenim brodskim prostorom pa ugovoreni
prostor nije potpuno iskorišten, prijevoznik ne može raspolagati tim prostorom bez pristanka
naručitelja.
UKRCAVANJE TERETA
Članak 465.
Prijevoznik je dužan postaviti brod za ukrcavanje tereta u ugovorenoj luci.
Članak 466.
Ako brod iz razloga za koje naručitelj ne odgovara ne može doći u ugovorenu luku, naručitelj
prijevoza ima pravo, imajući na umu svrhu ugovora, odrediti prvu prikladnu luku za preuzimanje
tereta do kojeg brod može sigurno doći radi ukrcavanja.
Članak 467.
(1) Mjesto ukrcavanja tereta u luci dužan je priskrbiti naručitelj.
(2) U linijskoj plovidbi mjesto ukrcavanja u luci priskrbljuje prijevoznik.
Članak 468.
(1) Prijevoznik je dužan postaviti brod na mjesto ukrcavanja koje, prema članku 467. ovoga
Zakonika odredi naručitelj, ako to može učiniti bez opasnosti za brod i ako se ukrcavanje tereta
može na tom mjestu obaviti bez opasnosti za brod.
(2) Ako mjesto ukrcavanja ne odgovara uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik je dužan
postaviti brod što bliže tom mjestu, ako to može učiniti bez opasnosti za brod i ako se ukrcavanje
tereta na mjestu na kojem je brod postavljen može obaviti bez opasnosti za brod.
Članak 469.
Brod može primiti teret na sidrištu ako je tako ugovoreno ili mjesnim običajima predviđeno.
Članak 470.
Ako naručitelj ili druga osoba ima pravo na temelju ugovora odrediti luku ukrcavanja, a
zapovjednik broda ne primi takav nalog u ugovorenom ili primjerenom roku, ili primljeni nalog
ne može izvršiti, zapovjednik broda dužan je postupiti na način koji smatra najboljim, vodeći
računa i o interesima korisnika prijevoza.
Članak 471.
Kad brod prema ugovoru mora stići u određenu luku do određenog roka, smatra se da je stigao
na vrijeme kad je stigao u luku, odnosno na njezino sidrište.
Članak 472.
(1) Zapovjednik broda dužan je obavijestiti krcatelja pisanim putem da je brod spreman za
ukrcavanje (u daljnjem tekstu: pismo spremnosti).
(2) Pismo spremnosti dostavlja se krcatelju na njegovu adresu u tijeku radnog vremena.
(3) Ako zapovjedniku broda nije poznata adresa krcatelja ili ako se pismo spremnosti ne može
uručiti na njegovu adresu, zapovjednik broda dužan je zatražiti upute od naručitelja, s tim da se
pravni učinci predaje pisma spremnosti računaju od trenutka kad bi pismo spremnosti bilo
predano da nije bilo navedenih smetnji.
Članak 473.
(1) Pismo spremnosti ne predaje se ako brod plovi u linijskoj plovidbi.
(2) Pri prijevozu brodom u linijskoj plovidbi teret se ukrcava čim brod na određenom mjestu
bude spreman za ukrcavanje.
Članak 474.
(1) Zapovjednik broda može predati pismo spremnosti ako je brod spreman za ukrcavanje, a
nalazi se na mjestu u luci prema članku 465., 466., 468. i 469. ovoga Zakonika ako je dobio
prethodna odobrenja za promet s kopnom i za ukrcavanje i ako su obavljene druge radnje koje
omogućuju ukrcavanje tereta u brod.
(2) Pismo spremnosti može se predati i ako brod nije bio doveden na mjesto iz stavka 1. ovoga
članka ako je u tome bio spriječen razlozima koji padaju na teret naručitelja.
Članak 475.
Prijevoznik preuzima teret ispod vitla.
Članak 476.
(1) Zapovjednik broda dužan je krcatelju koji sam krca teret na brod dati upute o načinu slaganja
tereta da bi se izbjegla oštećenja tereta koja mogu nastati zbog toga što se teret prevozi brodom.
(2) Krcatelj se pri ukrcavanju tereta mora držati uputa zapovjednika broda koja se odnose na
raspored tereta u brodu i ostale okolnosti u vezi sa sigurnošću osoba, broda, njegovih uređaja i
opreme te drugog tereta u brodu i sprječavanje onečišćenja okoliša.
Članak 477.
Teret se ne može smjestiti na palubu broda bez suglasnosti krcatelja, ako nije riječ o teretu koji
se obično smješta na palubu.
Članak 478.
(1) Količina tereta koja se predaje na prijevoz može se odrediti brojem komada, težinom ili
obujmom.
(2) U slučaju sumnje količina tereta određuje se mjerom koja je uobičajena u luci ukrcavanja.
Članak 479.
(1) Umjesto ugovorenog tereta može se predati na prijevoz drugi teret, ako se time ne mijenjaju
uvjeti prijevoza na štetu prijevoznika ili ako zbog toga ne bi došlo do zadržavanja broda ili ako
ne bi bila ugrožena sigurnost broda i drugog tereta te ako naručitelj dade prijevozniku, na njegov
zahtjev, osiguranje za tražbine koje bi mogle nastati zbog zamjene tereta.
(2) Ako je ugovoreni teret već bio ukrcan, troškove u vezi s njegovim iskrcavanjem i
ukrcavanjem drugog tereta snosi naručitelj.
Članak 480.
Naručitelj, odnosno krcatelj dužan je prijevozniku dati upute za manipulaciju teretom ako se
teret ne nalazi u redovnome trgovačkom prometu i ako bi zapovjednik bio dužan poduzeti
posebne mjere pri slaganju tereta.
Članak 481.
(1) Ako je riječ o opasnom teretu, naručitelj, odnosno krcatelj dužan je obavijestiti prijevoznika,
i bez njegova zahtjeva, o naravi opasnosti i naznačiti koje zaštitne mjere treba poduzeti.
(2) Ako obavijest o opasnom teretu koji se prevozi nije naznačena u teretnici ili u pisanoj ispravi
o ugovoru o prijevozu, teret dokazivanja da je prijevoznik znao za opasnost povezanu s
prijevozom tog tereta, pada na korisnika prijevoza.
Članak 482.
(1) Prijevoznik ne smije primiti na prijevoz teret čiji je uvoz, provoz ili izvoz zabranjen ili se
krijumčari.
(2) Prijevoznik nije dužan primiti na prijevoz teret koji je po svojoj naravi opasan, ako mu
opasno svojstvo tereta u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo niti moralo biti poznato.
(3) Prijevoznik nije dužan primiti na prijevoz teret koji, s obzirom na svoje stanje i na stanje
ambalaže, predstavlja opasnost za osobe, brod i okoliš te drugi teret s kojim tijekom prijevoza
dolazi ili može doći u dodir.
Članak 483.
Naručitelj je odgovoran prijevozniku za nanesenu štetu osobama, brodu, teretu, okolišu te za sve
druge štete i troškove prouzročene manjkavim stanjem ambalaže.
Članak 484.
Naručitelj je odgovoran prijevozniku za nanesenu štetu osobama, brodu, teretu, okolišu te za sve
druge štete i troškove prouzročene prirodnim svojstvima i stanjem tereta ako prijevozniku ta
svojstva i stanje tereta nisu bili niti morali biti poznati.
VRIJEME UKRCAVANJA
Članak 485.
(1) Prijevoznik je dužan preuzimati teret na prijevoz tijekom radnog vremena luke.
(2) Radno vrijeme luke određuje, u skladu sa zakonom, tijelo koje upravlja lukom.
Članak 486.
(1) Vrijeme stojnica počinje teći početkom prijepodnevnoga radnog vremena, odnosno
poslijepodnevnoga radnog vremena, uz uvjet da je pismo spremnosti predano najkasnije dva sata
prije proteka prijepodnevnoga, odnosno poslijepodnevnoga radnog vremena.
(2) Trajanje vremena stojnica određuje se prema običajima luke.
(3) Vrijeme stojnica se određuje prema radnim danima i dijelovima radnog dana, pri čemu se kao
jedan radni dan računaju 24 tekuća sata.
(4) U radne dane ne računaju se nedjelje, državni i drugi praznici kad se u luci ne radi, a ni
vrijeme kad se, zbog vremenskih neprilika ili smetnji na strani broda, nije moglo ukrcavati.
Članak 487.
(1) Nakon proteka vremena stojnica počinje teći vrijeme prekostojnica.
(2) Trajanje vremena prekostojnica jednako je trajanju vremena stojnica.
(3) Trajanje vremena prekostojnica računa se prema tekućim danima i dijelovima bez prekida.
(4) U trajanje vremena prekostojnica ne računa se vrijeme u koje se nije moglo raditi zbog
smetnji na strani broda.
Članak 488.
(1) Prijevoznik ima pravo na posebnu naknadu za prekostojnice.
(2) Visina naknade za prekostojnice određuje se prema visini naknade za prekostojnice za druge
slične brodove u istoj luci u isto vrijeme, a ako to nije moguće, visina naknade određuje se prema
visini naknade za prekostojnice drugih sličnih brodova u najbližoj luci u isto vrijeme.
(3) Naknada za prekostojnice plaća se svakog dana unaprijed za cijeli dan, ali ako je ukrcavanje
obavljeno prije proteka dana za koje je naknada unaprijed plaćena, prijevoznik je dužan vratiti
razmjerni dio naknade.
Članak 489.
(1) Ako se naknada za prekostojnice ne plati o dospjelosti, brod može odmah otputovati s
ukrcanim dijelom tereta.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu, naknadu za
prekostojnice i druge tražbine koje mu pripadaju prema ugovoru.
Članak 490.
(1) Nakon proteka vremena prekostojnica brod može odmah otputovati s ukrcanim dijelom
tereta.
(2) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu, naknadu za
prekostojnice i druge tražbine koje mu pripadaju prema ugovoru.
Članak 491.
(1) Ukrcavanje tereta postavljena uz bok broda do proteka vremena stojnica, odnosno
prekostojnica, ako ih ima, prijevoznik ne može odbiti, iako bi ukrcavanje i slaganje takva tereta
moglo zadržati brod preko trajanja vremena stojnica odnosno prekostojnica.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik ima pravo na naknadu za zadržavanje broda
nakon isteka vremena prekostojnica (vrijeme izvanrednih prekostojnica).
(3) Naknada za izvanredne prekostojnice jest 50% viša od naknade za prekostojnice.
(4) Pored naknade za izvanredne prekostojnice prijevoznik ima pravo i na naknadu štete zbog
zadržavanja broda ako ta šteta premašuje svotu naknade za izvanredne prekostojnice.
Članak 492.
(1) Kad brod može otploviti i s ukrcanim dijelom tereta zato što naknada za prekostojnice nije
plaćena o dospjelosti (članak 489.) prijevoznik ima pravo odustati od ugovora i iskrcati teret ako
ukrcani dio tereta ne daje zadovoljavajuće jamstvo za tražbine prijevoznika iz ugovora o
prijevozu.
(2) Pri iskrcavanju tereta prijevoznik je dužan postupiti s dužnom pažnjom, uzimajući u obzir
okolnosti slučaja.
(3) U slučaju odustajanja od ugovora i iskrcaja tereta prijevoznik zadržava pravo na punu
vozarinu, na naknadu za nastale prekostojnice i na naknadu troškova iskrcavanja koji nisu
uračunati u vozarinu te na druge tražbine koje mu pripadaju prema ugovoru.
Članak 493.
(1) Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na vrijeme stojnica i prekostojnica ne primjenjuju se
na prijevoz brodovima linijske plovidbe.
(2) Pri prijevozu brodovima linijske plovidbe krcatelj je dužan predavati teret onom brzinom
kojom ga brod može preuzimati.
Članak 494.
Brod linijske plovidbe nije dužan čekati na ukrcavanje preko vremena određenog za odlazak
broda koji je predviđen redom plovidbe, ako smetnja za ukrcavanje ne pada na stranu broda.
Članak 495.
(1) Krcatelj je dužan zapovjedniku broda na vrijeme predati carinske i druge isprave potrebne za
ukrcaj, prijevoz i iskrcaj tereta.
(2) Ako te isprave nisu predane za vrijeme trajanja vremena stojnica, odnosno prekostojnica, a
pri prijevozu brodom linijske plovidbe do vremena određenog za odlazak broda, zapovjednik
broda ima pravo iskrcati teret.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i na
naknadu za nastale prekostojnice, odnosno na naknadu štete za zadržavanje broda linijske
plovidbe i na naknadu svake druge štete.
PRIJEVOZNE ISPRAVE
Članak 496.
Nakon završetka ukrcavanja prijevoznik je dužan krcatelju, na njegov zahtjev, izdati teretnicu,
teretni list, elektroničku izmjenu podataka ili drugu ispravu o prijevozu.
Članak 497.
(1) Ako je teret predan prijevozniku prije ukrcaja, krcatelj može zahtijevati da mu prijevoznik
izda potvrdu o preuzimanju tereta, teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu koja sadrži uočljivu
napomenu »primljeno za ukrcaj«.
(2) Prijevoznik koji je izdao teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu za ukrcaj može, umjesto
izdavanja teretnice ili druge prijevozne isprave, stavljanjem napomene »ukrcano« na ispravu za
ukrcaj potvrditi da je ukrcavanje obavljeno.
Članak 498.
(1) Ako je prijevoznik izdao ispravu o prijevozu za ukrcaj, krcatelj je dužan pri primitku isprave
o prijevozu vratiti prijevozniku isprave o prijevozu za ukrcaj.
(2) Ako je prije izdavanja isprave o prijevozu bila izdana potvrda o preuzimanju tereta, krcatelj
je dužan po primitku isprave o prijevozu tu potvrdu vratiti prijevozniku.
Članak 499.
(1) Ako je teret koji je kao predmet prijevoza morao biti ukrcan u razne brodove, ili kad su u
pitanju različite vrste robe, ili je teret podijeljen u razne partije, prijevoznik i krcatelj imaju pravo
zahtijevati da se za svaki uporabljeni brod ili za svaku vrstu robe ili za svaku partiju tereta izda
posebna teretnica ili druga isprava o prijevozu.
(2) Ako se teret krca na brod u rasutom stanju, krcatelj ima pravo zahtijevati da se za određene
količine tereta izda posebna teretnica ili druga isprava o prijevozu.
Članak 500.
Sporazum stranaka sklopljen protivno odredbama članka 496. i članka 497. stavka 1. ovoga
Zakonika nema pravni učinak.
Članak 501.
(1) Teretnica može glasiti na ime, po naredbi, ili na donosioca.
(2) Ako u teretnici koja glasi po naredbi nije imenovana osoba prema čijem je nalogu prijevoznik
dužan predati teretnicu, teret se predaje po naredbi krcatelja.
Članak 502.
(1) Teretnica na ime prenosi se ustupanjem, teretnica po naredbi – indosamentom, a teretnica na
donosioca predajom.
(2) Na oblik i učinak indosamenta na odgovarajući se način primjenjuju odredbe mjeničnog
prava, osim odredaba o regresu.
Članak 503.
Prijevoznik je dužan izdati krcatelju, na njegov zahtjev, više primjeraka teretnica, naznačujući na
svakom primjerku broj izdanih primjeraka.
Članak 504.
(1) Svaka strana može zahtijevati da se za njezine potrebe sastavi više prijepisa teretnice.
(2) Na svakom prijepisu teretnice mora biti navedeno da je riječ o prijepisu.
(3) Krcatelj mora prijevozniku, na njegov zahtjev, potpisati prijepis teretnice.
Članak 505.
(1) Teretnica sadrži:
1) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište prijevoznika koji izdaje teretnicu,
2) ime, odnosno druge podatke o identitetu broda,
3) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište krcatelja,
4) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište primatelja ili oznaku »po naredbi«
ili »na donosioca«,
5) luku odredišta ili vrijeme kad će se, odnosno mjesto gdje će se takva luka odrediti,
6) količinu tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici mjere, prema vrsti
tereta,
7) vrstu tereta i oznake koje se na njemu nalaze,
8) stanje tereta ili omota prema vanjskom izgledu,
9) odredbe o vozarini,
10) mjesto i dan ukrcaja tereta i izdavanja teretnice.
(2) Teretnica može sadržati i druge podatke te uvjete prijevoza.
Članak 506.
(1) Podatke iz članka 505. ovoga Zakonika mora sadržati i teretnica za ukrcaj, osim podataka o
identitetu broda i o mjestu i danu ukrcaja.
(2) Prijevoznik je dužan, kad na teretnicu za ukrcaj stavi napomenu »ukrcano«, u nju unijeti
podatke o identitetu broda i o danu ukrcaja tereta.
Članak 507.
Teretnicu vlastoručno potpisuje prijevoznik ili njegov punomoćnik.
Članak 508.
Teretnicu sastavlja prijevoznik na temelju pisanih podataka krcatelja.
Članak 509.
Ako postoji opravdana sumnja da podaci što ih je naveo krcatelj o vrsti tereta, ili oznakama koje
se na njemu nalaze, ili količini tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici
mjere nisu točni ili potpuni ili nema razumne mogućnosti da se točnost tih podataka provjeri pri
ukrcavanju ili ako su oznake na teretu nejasne ili nedovoljno trajne, prijevoznik može u teretnicu
unijeti primjedbe s obrazloženjem.
Članak 510.
Potpis krcatelja na teretnici ili prijepisu teretnice (članak 507.) ne znači da je krcatelj prihvatio
prijevoznikove primjedbe unesene u teretnicu prema odredbama članka 509. ovoga Zakonika.
Članak 511.
(1) Kad prijevoznik nije unio u teretnicu primjedbe prema odredbama članka 509. ovoga
Zakonika, smatra se, za odnose između njega i trećega zakonitog i savjesnog imatelja teretnice,
da je prijevoznik preuzeo teret onako kako je naznačen u teretnici.
(2) Kad prijevoznik unese u teretnicu primjedbe prema odredbama članka 509. ovoga Zakonika,
pretpostavlja se da je teret preuzeo onako kako ga je predao primatelju dok zakoniti imatelj
teretnice ne dokaže suprotno.
Članak 512.
(1) Pisani uvjeti ugovora o prijevozu i opći uvjeti prijevoznika obvezuju ovlaštenog imatelja
teretnice koji nije naručitelj prijevoza ni krcatelj samo ako se teretnica izričito poziva na te
uvjete.
(2) Usmeni uvjeti ugovora o prijevozu koji nisu uneseni u teretnicu ne obvezuju ovlaštenog
imatelja teretnice koji nije naručitelj prijevoza ni krcatelj, pa i kad se teretnica izričito poziva na
te uvjete.
(3) Ako se teretnica samo općenito poziva na uvjete ugovora o prijevozu i opće uvjete
prijevoznika, imatelja teretnice iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuju one odredbe ugovora o
prijevozu i općih uvjeta prijevoznika koji su teži od uvjeta uobičajenih za takve vrste prijevoza.
Članak 513.
(1) Ugovorom o prijevozu stranke mogu predvidjeti da se umjesto teretnice izdaje teretni list.
(2) Teretni list izdaje se na zahtjev krcatelja.
(3) Teretni list se izdaje u jednom primjerku koji potpisuju prijevoznik i krcatelj.
(4) Potpisi na teretnom listu mogu biti tiskani, zamijenjeni pečatom, faksimilom ili
elektroničkom izmjenom podataka.
(5) Krcatelj može tražiti prijepise teretnog lista koje će potpisati prijevoznik, a prijevoznik može
tražiti prijepise teretnog lista potpisane od krcatelja.
(6) Krcatelj može ovlastiti drugu osobu koja će stvari ukrcati i potpisati teretni list uz navod »u
ime i za račun krcatelja«.
Članak 514.
(1) Izdavanje teretnog lista je predmnijeva o sklopljenom ugovoru o prijevozu.
(2) Teretni list je između krcatelja i prijevoznika predmnijeva do protudokaza o primitku stvari
kao što je u teretnom listu navedeno.
(3) Teretni list između prijevoznika i primatelja dokaz je o primitku stvari kao što je u teretnom
listu navedeno.
(4) Krcatelj je jedini ovlašten davati prijevozniku upute u svezi s ugovorom o prijevozu, pa i
promijeniti ime primatelja dok prijevoznik ne primi stvari, ako je to predviđeno ugovorom o
prijevozu.
Članak 515.
(1) Prijevoznik će predati stvari primatelju na osnovi valjane identifikacije.
(2) Podatke u teretni list i njegove prijepise unosi krcatelj.
(3) Nepostojanje, neispravnost ili gubitak teretnog lista ne utječe na valjanost ugovora o
prijevozu.
Članak 516.
(1) Teretni list mora sadržavati:
1) mjesto i nadnevak njegova izdavanja,
2) mjesto i nadnevak preuzimanja stvari,
3) tvrtku odnosno naziv, ili ime i adresu krcatelja,
4) predviđeno mjesto iskrcaja,
5) tvrtku odnosno naziv, ili ime i adresu primatelja,
6) opis i uobičajeni naziv stvari, način pakiranja, oznaku za prepoznavanje, težinu, obujam ili
količinu drukčije označenu, broj komada, a radi li se o opasnim tvarima – naznaku o njihovoj
opasnosti.
(2) Teretni list može sadržavati i druge podatke, te uvjete ugovora o prijevozu.
Članak 517.
Prijevoznik može u teretni list unijeti obrazložene primjedbe sukladno članku 509. ovoga
Zakonika.
Članak 518.
(1) Ako prijevoznik u teretni list ne stavi primjedbe sukladno članku 517. ovoga Zakonika,
predmnijeva se, dok se ne dokaže suprotno, da je stvari primio kako su naznačene u teretnom
listu.
(2) Ako prijevoznik u teretni list unese primjedbe sukladno članku 517. ovoga Zakonika,
predmnijeva se da je stvari preuzeo onako kako ih je predao primatelju, dok zakoniti imatelj
teretnog lista ne dokaže suprotno.
Članak 519.
(1) Propisi o teretnom listu analogno se primjenjuju kada se prijevoz stvari na osnovi ugovora o
prijevozu obavlja na osnovi izmjene elektroničkih podataka.
(2) U tom slučaju korisnik prijevoza može u svako doba tražiti od prijevoznika papirnu ispravu o
prijevozu.
(3) Predmnijeva se da su stranke u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka suglasne da
preneseni i potvrđeni elektronički podaci i oni smješteni u memoriji računala odgovaraju
njihovom pisanom obliku na papiru.
PUTOVANJE
Članak 520.
Prijevoznik je dužan obaviti putovanje u ugovorenom roku. Ako vrijeme putovanja nije
ugovoreno, prijevoznik je dužan obaviti putovanje u primjerenom roku.
Članak 521.
Prijevoznik je dužan obaviti putovanje ugovorenim putom. Ako put nije ugovorom određen,
prijevoznik je dužan obaviti putovanje uobičajenim putom.
Članak 522.
(1) Kad je brod iz bilo kojih razloga spriječen započeti ili nastaviti započeto putovanje, a smetnja
bi mogla trajati dulje vrijeme ili je njezino trajanje neizvjesno, zapovjednik broda dužan je tražiti
uputu od naručitelja ili osobe ovlaštene da raspolaže teretom.
(2) Ako zapovjednik broda ne može postupiti prema odredbi stavka 1. ovoga članka ili izvršiti
primljenu uputu, dužan je, prema okolnostima slučaja, prekrcati teret, vratiti se s teretom u
polaznu luku ili postupiti na drugi način, vodeći pri tom računa o interesima prijevoznika i
korisnika prijevoza.
(3) Kad je u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka ugovor o prijevozu prestao važiti prema
samom zakonu ili na temelju odustajanja, u pogledu prava i obveza ugovornih strana nastalih
zbog mjera što ih je poduzeo zapovjednik broda na odgovarajući se način primjenjuju odredbe
ovoga Zakonika koje uređuju odnose ugovornih strana za slučaj prestanka ugovora (članak 455.).
(4) Ako ugovor nije prestao važiti ili ako se upute naručitelja ne mogu izvršiti, štetne posljedice
snosi strana koja je kriva za nastalu smetnju, odnosno na čijoj se strani nalazi razlog za smetnju.
Ako se razlog za smetnju nalazi na obje strane, svaka strana snosi svoju štetu.
(5) Ako su obje strane krive za smetnju, štetu snose razmjerno svojoj krivnji.
Članak 523.
Naručitelj, odnosno zakoniti imatelj teretnice može odustati od ugovora nakon započetog
putovanja uz uvjete navedene u članku 456. stavku 3. i članku 457. i 458. ovoga Zakonika.
Članak 524.
(1) Prijevoznik koji ne izvrši nalog dobiven od korisnika prijevoza, kad je to na temelju odredaba
ovoga Zakonika dužan učiniti, odgovara korisniku prijevoza za svaku štetu koja je zbog toga
nastala.
(2) Prijevoznik je dužan nadoknaditi štetu primatelju koji je zakoniti imatelj teretnice ako izvrši
nalog naručitelja iako mu nisu vraćeni svi primjerci teretnice.
(3) Visina naknade štete iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne može prijeći svotu koju bi prijevoznik
bio dužan platiti ako odgovara za potpuni gubitak tereta.
Članak 525.
Prijevoznikova dužnost da nadoknadi štetu na temelju odredaba članka 524. stavka 2. ovoga
Zakonika ne dira u njegovo pravo regresa prema korisniku prijevoza.
PREDAJA TERETA PRIMATELJU
Članak 526.
Prijevoznik je dužan predati teret primatelju u luci odredišta.
Članak 527.
Za odredišnu luku i predaju tereta primatelju primjenjuju se odredbe članka 466. – 470. i članka
472. – 475. ovoga Zakonika.
Članak 528.
Prijevoznik je dužan predati teret ovlaštenom imatelju teretnice, a ako ta isprava nije izdana –
osobi ovlaštenoj na temelju ugovora o prijevozu.
Članak 529.
(1) Ako za teret koji se prevozi nije izdana prijevozna isprava, primatelj ima pravo tražiti od
prijevoznika kad brod stigne u luku odredišta da mu preda teret, uz uvjet da udovolji obvezama
koje ga terete na temelju ugovora.
(2) Prijevoznik je dužan postupiti po zahtjevu primatelja iz stavka 1. ovoga članka ako iz
naručiteljeva naloga o raspolaganju teretom, koji je prijevoznik dužan izvršiti, ne proizlazi
drugačije.
Članak 530.
(1) Ovlašteni imatelj teretnice ima pravo, čim teret stigne u luku odredišta, uz uvjet da udovolji
svim obvezama koje proizlaze iz teretnice, zahtijevati da mu prijevoznik preda teret.
(2) Pri preuzimanju tereta ovlašteni imatelj teretnice dužan je teretnicu vratiti prijevozniku.
(3) Kad je u luci odredišta teret predan podnositelju jednog od više primjeraka teretnice, ostali
primjerci teretnice ne obvezuju više prijevoznika.
Članak 531.
(1) Ako za teret koji se prevozi nije izdana prijevozna isprava, primatelj ima pravo zahtijevati od
prijevoznika da mu preda teret prije nego što brod stigne u luku odredišta, ako ga je na to u
ugovoru s prijevoznikom ovlastio naručitelj.
(2) Zakoniti imatelj teretnice ima pravo zahtijevati da mu se teret preda prije dolaska broda na
odredište, uz uvjete navedene u članku 456. stavku 3. i članku 457. i 458. ovoga Zakonika.
Članak 532.
Prijevoznik ima pravo zahtijevati od osobe kojoj predaje teret da mu izda potvrdu da je teret
primila.
Članak 533.
Ako se teret označen u jednoj prijevoznoj ispravi predaje u dijelovima, prijevoznik može
zahtijevati da mu se primitak dijela tereta potvrdi na samoj ispravi ili posebnom potvrdom.
Članak 534.
(1) Ako za teret koji se prevozi nije izdana prijevozna isprava, naručitelj ima pravo narediti
prijevozniku da teret preda u luci odredišta drugoj osobi, a ne onoj koja je navedena u ugovoru.
(2) Naručitelj gubi pravo iz stavka 1. ovoga članka kad na temelju odredaba ovoga Zakonika
primatelj stekne pravo zahtijevati i zahtijeva predaju tereta od prijevoznika.
Članak 535.
Odredbe članka 485. – 488. ovoga Zakonika primjenjuje se i na vrijeme iskrcavanja.
Članak 536.
Ako se naknada za prekostojnice ne plati o dospjelosti, zapovjednik broda može, radi osiguranja
naknade za prekostojnice i drugih tražbina iz ugovora o prijevozu, na trošak i rizik primatelja ili
druge osobe ovlaštene da raspolaže teretom, iskrcati teret i čuvati ga sam ili ga dati na čuvanje
javnom skladištu ili drugoj prikladnoj osobi.
Članak 537.
Ako primatelj tereta ne stavi pisani prigovor zbog oštećenja ili manjka tereta odmah pri
preuzimanju, pretpostavlja se, dok primatelj ne dokaže suprotno, da mu je teret predan onako
kako je naznačen u teretnici ili ako prijevozna isprava nije izdana – onako kako je primljen na
prijevoz.
Članak 538.
(1) Ako oštećenje ili manjak nisu vidljivi, primatelj može staviti pisani prigovor iz članka 537.
ovoga Zakonika u roku od tri dana od dana preuzimanja tereta.
(2) Prigovor iz članka 537. ovoga Zakonika i stavka 1. ovoga članka mora biti dovoljno određen.
(3) Ako primatelj stavi pisani prigovor u rokovima iz stavka 1. ovoga članka i članka 537. ovoga
Zakonika pretpostavlja se, dok prijevoznik ne dokaže protivno, da su navodi prigovora istiniti.
(4) Ako su prijevoznik i primatelj pri iskrcavanju i predaji tereta zajednički pisano utvrdili da
postoji oštećenje ili manjak tereta, nije potrebno stavljanje prigovora.
(5) Sporazum stranaka sklopljen protivno odredbama stavka 1. do 4. ovoga članka i članka 537.
ovoga Zakonika koji je na štetu korisnika prijevoza nema pravni učinak.
(6) Prijevoznik i primatelj dužni su, u granicama mogućnosti, međusobno olakšati utvrđivanje
stanja tereta i količine pri njegovu preuzimanju.
Članak 539.
(1) Pri utvrđivanju količine manjka predanog tereta uzima se u obzir i uobičajeni rastur tijekom
prijevoza.
(2) U slučaju gubitka tereta rastur se ne uzima u obzir.
(3) Rastur iz stavka 1. ovoga članka računa se prema običajima mjesta luke iskrcaja.
Članak 540.
Štetu prouzročenu zakašnjenjem u predaji tereta, koja ne predstavlja manjak ili oštećenje tereta,
mora dokazati primatelj.
Članak 541.
Ako se primatelj tereta ne javi, ili ako se ne može pronaći, ili ako neće ili ne može preuzeti teret,
odnosno ako se prije predaje tereta javi više zakonitih imatelja teretnice ili druge prijevozne
isprave, prijevoznik je dužan tražiti uputu od krcatelja, odnosno od naručitelja.
Članak 542.
(1) Ako prijevoznik, koji je prema članku 541. ovoga Zakonika tražio uputu od krcatelja,
odnosno naručitelja, ne primi na vrijeme tu uputu ili primljenu uputu ne može izvršiti, on može
postupiti prema članku 536. ovoga Zakonika, a o poduzetim mjerama mora obavijestiti sve
korisnike prijevoza koji su mu poznati.
(2) Ako je riječ o prijevozu brodom linijske plovidbe ili o prijevozu na temelju pomorskoga
prijevozničkog ugovora, prijevoznik je dužan o smetnjama za predaju tereta obavijestiti odmah
sve korisnike prijevoza koji su mu poznati, ali nije dužan čekati uputu, već može odmah poduzeti
mjere iz članka 536. ovoga Zakonika.
Članak 543.
Ako prijevoznik preda teret na čuvanje javnom skladištu ili drugoj osobi, odgovara samo za
njihov izbor.
Članak 544.
(1) Ako teret koji prema članku 536. i 542. ovoga Zakonika prijevoznik čuva ili ga je predao na
čuvanje nije preuzet u roku od 30 dana od dana preuzimanja na čuvanje, odnosno od dana
predaje tereta na čuvanje u luci odredišta, i ako nisu plaćeni vozarina i ostale tražbine koje
proistječu iz ugovora o prijevozu, prijevoznik može prodati teret ili dio tereta, ako je to potrebno
za podmirenje tih tražbina.
(2) Prijevoznik može prodati teret i prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka ako se prodajom
ne bi mogla postići svota dovoljna za pokriće tražbina prijevoznika i troškova čuvanja, ili ako je
riječ o robi u kvaru ili o pokvarljivoj robi.
(3) Prodaja tereta obavlja se javnom dražbom ako nije riječ o pokvarljivoj robi, robi u kvaru ili o
robi koja ima burzovnu cijenu.
(4) Pri prodaji pokvarljive robe ili robe u kvaru prijevoznik mora postupati s dužnom pažnjom.
Članak 545.
Svotu postignutu prodajom tereta prema članku 544. ovoga Zakonika prijevoznik je dužan,
nakon odbitka svoje tražbine u vezi s prijevozom tog tereta i nakon odbitka troškova čuvanja i
prodaje tereta, položiti u sud nadležan prema mjestu prodaje u korist osobe ovlaštene raspolagati
teretom i o tome bez odgode obavijestiti korisnike prijevoza koji su mu poznati.
Članak 546.
(1) Prijevoznik koji je, u slučaju prijevoza brodom linijske plovidbe, spriječen, krivnjom
korisnika prijevoza, iskrcati teret u luci odredišta do vremena određenog redom plovidbe za
odlazak broda iz te luke, može ga iskrcati u drugoj obližnjoj luci, zadržavajući pravo na veću
vozarinu te na naknadu štete koja iz tog nastane.
(2) Ako iskrcavanje u luci odredišta nije spriječeno krivnjom korisnika prijevoza, prijevoznik je
dužan snositi troškove dopreme do te luke, a ako je do smetnje za iskrcavanje došlo njegovom
krivnjom – i nadoknaditi štetu za zakašnjenje.
ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE
Članak 547.
Prijevoznik odgovara za svako oštećenje, manjak ili gubitak tereta koji primi na prijevoz od
preuzimanja pa do predaje te za štetu koja nastane zbog zakašnjenja u predaji tereta.
Članak 548.
Zakašnjenje u predaji tereta postoji ako teret nije predan primatelju u ugovorenom roku, ili kad
taj rok nije ugovoren, ako teret nije predan primatelju u primjerenom roku.
Članak 549.
Prijevoznik ne odgovara za oštećenje, manjak ili gubitak tereta ili za zakašnjenje u predaji tereta
ako dokaže da oštećenje, manjak, gubitak ili zakašnjenje potječu iz uzroka koje nije mogao
spriječiti niti otkloniti dužnom pažnjom.
Članak 550.
(1) Za radnje i propuste zapovjednika broda, drugih članova posade broda i ostalih osoba koje
rade za prijevoznika, u okviru obavljanja njihovih dužnosti, prijevoznik odgovara kao i za svoje
radnje i propuste.
(2) Prijevoznik broda ne odgovara za oštećenje, manjak ili gubitak tereta te zakašnjenje u predaji
tereta koji su prouzročeni radnjama ili propustima osoba iz stavka 1. ovoga članka u plovidbi ili
pri rukovanju brodom.
Članak 551.
Za štetu koja je teretu na brodu prouzročena požarom, prijevoznik broda odgovara samo ako se
dokaže da je požar skrivio osobnom radnjom ili propustom.
Članak 552.
Prijevoznik ne odgovara za štetu na teretu nastalu zbog yosti broda za plovidbu ako dokaže da je
uložio dužnu pažnju (članak 460.).
Članak 553.
(1) Prijevoznik broda ne odgovara za štetu na teretu za koju dokaže da je nastala zbog:
1) više sile, pomorske nezgode, ratnih događaja, međunarodnih zločina na moru, nemira i
pobune,
2) sanitarnih ograničenja ili drugih mjera i radnji državnih tijela,
3) radnji ili propusta krcatelja ili osoba ovlaštenih raspolagati teretom ili osoba koje za njih rade,
4) obustave rada, odnosno štrajka, masovnog isključenja radnika s posla ili bilo kojih drugih
smetnji koje potpuno ili djelomično sprječavaju rad,
5) spašavanja ili pokušaja spašavanja ljudi i imovine na moru,
6) skretanja broda u slučajevima iz točke 5) ovoga stavka ili zbog drugih opravdanih razloga,
7) prirodnog gubitka u težini ili obujmu tereta ili oštećenja, ili gubitaka koji nastaju zbog vlastite
mane, skrivene mane ili posebne naravi tereta,
8) nedovoljnog pakiranja ili nejasnih ili nedovoljno trajnih oznaka na teretu,
9) skrivenih mana koje se ne mogu dužnom pažnjom otkriti.
(2) Unatoč prijevoznikovu dokazu iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik će za štetu biti
odgovoran ako korisnik prijevoza dokaže da je šteta prouzročena osobnom krivnjom
prijevoznika ili krivnjom osoba za čije je radnje i propuste odgovoran prijevoznik, a koji se ne
odnose na plovidbu ili rukovanje brodom.
Članak 554.
(1) Zapovjednik broda može, ako se to ne protivi važećim propisima, opasni teret u svako doba i
bilo gdje iskrcati, učiniti ga bezopasnim ili ga baciti ako prijevoznik o toj opasnosti nije bio
obaviješten prije ukrcavanja.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i ne
odgovara za štetu.
Članak 555.
(1) Ako je prijevoznik primio na prijevoz opasan teret, znajući za opasnost koju teret predstavlja,
može ga iskrcati ili učiniti bezopasnim ako bude ugrožena sigurnost broda, osoba ili drugog
tereta na brodu te okoliša.
(2) Ako na temelju stavka 1. ovoga članka prijevoznik iskrca teret prije dolaska na odredište, ima
pravo na vozarinu prema prevaljenom putu, a ostale štete uzrokovane ukrcajem opasnog tereta i
postupkom prijevoznika snosi svaka stranka za sebe.
Članak 556.
Prijevoznik ne odgovara za štetu nastalu zbog oštećenja, manjka ili gubitka tereta ili zakašnjenja
u predaji tereta ako je krcatelj neispravno naznačio vrstu ili vrijednost tereta, znajući da je
naznaka neispravna.
Članak 557.
Naručitelj odgovara prijevozniku za naknadu štete koja mu je prouzročena zato što su naručitelj,
odnosno krcatelj dali netočne ili nepotpune podatke o količini, vrsti i oznakama tereta.
Članak 558.
Naručitelj odgovara prijevozniku za štetu koja mu je prouzročena ukrcajem ili prijevozom stvari
čiji je uvoz, izvoz ili provoz zabranjen, ili se krijumčare, ako u vrijeme ukrcavanja ta svojstva
prijevozniku nisu bila niti su morala biti poznata.
Članak 559.
Osoba koja bez znanja prijevoznika ukrca stvari odgovara prijevozniku za štetu koja mu je
ukrcajem tih stvari prouzročena.
Članak 560.
(1) Prijevoznik može, prema svojoj ocjeni, u svako doba i bilo gdje iskrcati, a ako je riječ o
ugrožavanju osoba, broda, tereta na brodu i okoliša, i baciti teret koji je bez njegova znanja
ukrcan te teret koji je neispravno ili nepotpuno naznačen.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i naknadu
štete, a ne odgovara za štetu koja je nastala njegovim postupkom.
Članak 561.
(1) Teret čiji je uvoz, izvoz ili provoz zabranjen zapovjednik broda može vratiti u luku ukrcaja ili
ga bilo gdje iskrcati ako se za takav postupak zapovjednika ukaže potreba, a u slučaju nužde i
baciti ga.
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka svojstva tereta prijevozniku nisu bila niti morala biti
poznata, prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu, a ne odgovara za štetu koja je nastala
takvim postupkom.
(3) Ako je prijevoznik znao ili morao znati za svojstva tereta iz stavka 1. ovoga članka, zadržava
pravo na vozarinu prema prevaljenom putu, a ostale štete snosi svaka stranka za sebe.
Članak 562.
(1) Ako je do zabrane uvoza, izvoza ili provoza robe došlo za putovanja brodom, u pogledu
postupanja zapovjednika s tom robom primjenjuje se odredba članka 561. stavka 1. ovoga
Zakonika.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i naknadu
štete, a ne odgovara za štetu koja je nastala takvim postupkom.
Članak 563.
(1) Prijevoznik ne odgovara za naknadu štete za oštećenje, manjak ili gubitak tereta, a ni za
zakašnjenje u predaji tereta za iznos veći od 666,67 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja
po koletu ili jedinici oštećenoga, manjkajućeg ili izgubljenog tereta ili tereta predanoga sa
zakašnjenjem, odnosno 2 obračunske jedinice Posebnih prava vučenja po kilogramu bruto težine
oštećenoga, manjkajućeg ili izgubljenog tereta, s time da se primjenjuje iznos koji je viši.
(2) Pod jedinicom tereta, prema stavku 1. ovoga članka razumijeva se koleto ili komad, a kod
tereta u rasutom stanju – metarska tona ili kubični metar, odnosno druga mjera prema tome na
temelju koje je jedinice mjere vozarina ugovorena. Ako vozarina nije ugovorena po jedinici
mjere, za rasuti teret pod jedinicom mjere razumijeva se jedinica mjere na temelju koje se
uobičajeno ugovara vozarina u mjestu ukrcaja.
(3) Ako se teret prevozi kontejnerima, paletama ili drugim sličnim napravama, pod jedinicom
tereta prema stavku 1. ovoga članka, smatra se:
1) koleto ili jedinica tereta navedena u teretnici – ako je u teretnici navedeno koleto ili jedinica
tereta sadržana u kontejneru, paleti ili drugoj sličnoj napravi,
2) kontejner, paleta ili druga slična naprava kojom se prevozi teret ako u teretnici nije navedeno
koleto ili jedinica tereta.
Članak 564.
(1) Naručitelj, odnosno krcatelj može, u sporazumu s prijevoznikom, povisiti granicu
prijevoznikove odgovornosti iz članka 563. ovoga Zakonika, naznačujući tako povišenu
vrijednost robe po jedinici tereta.
(2) Ako je izdana prijevozna isprava sporazum stranaka o povišenju prijevoznikove
odgovornosti, koji nije naveden u toj ispravi, nema pravni učinak u korist primatelja koji nije
naručitelj ni krcatelj.
Članak 565.
Predmnijeva se da vrijednost tereta odgovara svoti koju strane sporazumno utvrde na temelju
članka 564. ovoga Zakonika, dok prijevoznik ne dokaže protivno.
Članak 566.
Prijevoznik gubi pravo na ograničenje odgovornosti prema članku 563. i 564. ovoga Zakonika
ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je prijevoznik učinio, bilo u
namjeri da prouzroči štetu bilo bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.
Članak 567.
(1) Prijevoznik odgovara za vrijednost izgubljene stvari ili njezina dijela i za smanjenje
vrijednosti oštećene stvari.
(2) Glede stvari predanih sa zakašnjenjem, prijevoznik odgovara i za oštećenje stvari i za daljnju
štetu koja proizađe iz zakašnjenja.
(3) Iznimno od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka prijevoznik koji na temelju članka 566.
ovoga Zakonika ne može ograničiti svoju odgovornost odgovara za svaku štetu prouzročenu
gubitkom, manjkom ili oštećenjem stvari ili zakašnjenjem u predaji stvari.
Članak 568.
(1) Visina štete za gubitak stvari određuje se prema prometnoj vrijednosti druge stvari iste
količine i svojstva u luci odredišta na dan kad je brod stigao u tu luku ili ako nije stigao – kad je
morao stići.
(2) Ako se visina štete za gubitak stvari ne može odrediti prema odredbi stavka 1. ovoga članka,
ona se određuje prema prometnoj vrijednosti stvari u luci ukrcaja u vrijeme odlaska broda,
povećanoj za troškove prouzročene prijevozom.
(3) Visina štete za oštećene stvari određuje se u visini razlike između prometne vrijednosti te
stvari u neoštećenom stanju i prometne vrijednosti te stvari u oštećenom stanju.
(4) Visinu štete za izgubljene, odnosno oštećene stvari koja se ne može odrediti prema
odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje sud.
(5) Od svote koju prijevoznik mora platiti na ime naknade štete zbog oštećenja, manjka ili
gubitka stvari odbijaju se troškovi ušteđeni zato što stvari nisu stigle na odredište, odnosno što su
stigle u oštećenom stanju.
Članak 569.
(1) Odredbe članka 563., 567. i 568. ovoga Zakonika primjenjuju se i kad zapovjednik broda,
drugi član posade broda ili druge osobe koje rade za prijevoznika odgovaraju prema općim
propisima za naknadu štete prouzročene manjkom, gubitkom ili oštećenjem stvari, ako se dokaže
da je šteta prouzročena na radu ili u vezi s radom, odnosno u obavljanju službe ili u vezi sa
službom.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka gube pravo na ograničenje odgovornosti ako se dokaže da je
šteta nastala zbog radnje ili propusta koji su učinile, bilo u namjeri da prouzroče štetu bilo
bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.
Članak 570.
(1) Ukupna svota naknade štete od prijevoznika i osoba iz članka 569. stavka 1. ovoga Zakonika
ne može premašiti svotu predviđenu u članku 563. ovoga Zakonika.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 569. stavka 2. ovoga
Zakonika.
Članak 571.
Osobe iz članka 569. stavka 1. ovoga Zakonika odgovaraju do svote predviđene u članku 563.
ovoga Zakonika i kad je prijevoznik na temelju članka 564. ovoga Zakonika povisio granicu
svoje odgovornosti.
Članak 572.
(1) Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na odgovornosti prijevoznika ne smiju se ugovorom
mijenjati na štetu korisnika prijevoza.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka odredbe ovoga Zakonika o odgovornosti
prijevoznika smiju se ugovorom mijenjati u prijevoznikovu korist u slučaju:
– oštećenja, manjka ili gubitka tereta nastalog prije početka ukrcavanja ili nakon iskrcaja,
– prijevoza živih životinja,
– prijevoza stvari koji je na temelju suglasnosti krcatelja smješten na palubi.
– štete zbog zakašnjenja.
(3) Odredbe ugovora koje su protivne stavku 1. i 2. ovoga članka nemaju pravni učinak.
Članak 573.
Odredbe ovoga Zakonika o odgovornosti prijevoznika primjenjuju se na sve ugovorne i
izvanugovorne zahtjeve koji su na bilo kojoj osnovi postavljeni protiv prijevoznika za oštećenje,
manjak ili gubitak tereta.
Članak 574.
Odredbama ovoga Zakonika o odgovornosti prijevoznika ne dira se u odredbe ovoga Zakonika o
zajedničkim havarijama.
VOZARINA
Članak 575.
(1) Visina vozarine određuje se ugovorom.
(2) Ako visina vozarine nije određena ugovorom, ona se određuje prema prosječnoj vozarinskoj
stavci prema kojoj se za odgovarajuću vrstu tereta ugovarala vozarina u vrijeme ukrcavanja tog
tereta u luci ukrcavanja.
Članak 576.
(1) Ako se ukrca više tereta nego što je ugovoreno, vozarina se razmjerno povećava.
(2) Ako se umjesto ugovorenog tereta ukrca drugi teret čija je vozarina veća od ugovorene, plaća
se vozarina za stvarno ukrcani teret.
(3) Ako se ukrca manje od onoga što je ugovoreno ili se ne ukrca ništa, vozarina se plaća za
cijelu ugovorenu količinu tereta.
(4) Ako je ukrcano manje tereta nego što je ugovoreno, a vozarina je za ukrcani teret veća od
ugovorene vozarine, plaća se cijela ugovorena vozarina i razlika između ugovorene i veće
vozarine za ukrcani dio tereta.
(5) Odredba stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 456. ovoga Zakonika.
Članak 577.
(1) Ako se ukrca samo dio tereta određenog brodarskim ugovorom, a prijevoznik je raspolagao
neiskorištenim dijelom brodskog prostora, ugovorena se vozarina razmjerno snižava.
(2) Ako je prijevoznik raspolagao neiskorištenim dijelom brodskog prostora, protivno izričitoj
zabrani naručitelja, prijevoznik odgovara naručitelju za naknadu štete.
Članak 578.
(1) Vozarina ugovorena brodarskim ugovorom na putovanje ostaje nepromijenjena, bez obzira
na trajanje putovanja, ako vozarina nije ugovorena po jedinici vremena.
(2) Ako se na zahtjev naručitelja ili u interesu korisnika prijevoza putovanje produlji dalje od
ugovorenog odredišta, vozarina se razmjerno povećava.
Članak 579.
(1) Ako je brodarskim ugovorom na putovanje vozarina određena po jedinici vremena, a vrijeme
otkad se vozarina mora platiti nije utvrđeno, ono počinje teći od dana kad je dana obavijest o
spremnosti broda, i to od podne – ako je obavijest dana prije podne, a od ponoći – ako je
obavijest dana poslije podne.
(2) Ako je po nalogu krcatelja ukrcavanje počelo prije vremena određenog u stavku 1. ovoga
članka ili je brod otplovio bez tereta, vrijeme otkad se vozarina mora platiti računa se od početka
ukrcavanja, odnosno od odlaska broda.
(3) Vrijeme za koje se plaća vozarina završava se iskrcajem tereta, a ako je brod stigao bez
tereta, to se vrijeme završava kad se brod usidri ili priveže u luci u kojoj se završava putovanje,
pri čemu se posljednji dan putovanja računa kao čitav dan.
Članak 580.
Ako je brodarskim ugovorom na putovanje određena vozarina po jedinici vremena, pa tijekom
putovanja nastane smetnja u izvršavanju ugovora na strani prijevoznika bez krivnje naručitelja,
odnosno krcatelja, vozarina se ne plaća za trajanja smetnje.
Članak 581.
(1) Vozarinu određenu brodarskim ugovorom na vrijeme plaća naručitelj u jednakim mjesečnim
svotama unaprijed, ali prijevozniku pripada vozarina samo za vrijeme dok je izvršavao ugovor.
(2) Za trajanja smetnje u iskorištavanju broda u tijeku važenja brodarskog ugovora na vrijeme
vozarina se plaća samo kad je smetnja na strani naručitelja ili zbog izvršenja njegova naloga.
(3) Prijevoznik može odustati od ugovora i kad vozarina nije plaćena o dospjelosti.
Članak 582.
Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod naručitelj je dužan, pored plaćanja
vozarine, opskrbljivati brod na svoj trošak pogonskim gorivom i mazivom i vodom potrebnom
za pogonske strojeve broda i druge strojne uređaje broda te platiti lučke i plovidbene naknade.
Članak 583.
(1) Rok plaćanja vozarine na temelju brodarskog ugovora na vrijeme počinje teći kao kod
brodarskog ugovora na putovanje u kojem je vozarina određena po jedinici vremena (članak
579.).
(2) Za vrijeme za koje se nakon proteka brodarskog ugovora na vrijeme brod nalazi na putovanju
za račun naručitelja, bez krivnje prijevoznika, plaća se dvostruka vozarina.
Članak 584.
Nagrada koju brod dobije za spašavanje u tijeku brodarskog ugovora na vrijeme za prijevoz
cijelim brodom dijeli se, nakon odbitka troškova spašavanja i dijela koji pripada posadi broda, na
jednake dijelove između prijevoznika i naručitelja.
Članak 585.
Za teret ukrcan bez pristanka prijevoznika i za teret neispravno ili nepotpuno označen plaća se
vozarina po najvišoj vozarinskoj stavci, prema kojemu se za odgovarajuću vrstu tereta ugovarala
vozarina u vrijeme ukrcaja tog tereta za isti ili približni put, ako je tako određena vozarina veća
od ugovorene.
Članak 586.
(1) Vozarina se plaća samo za teret koji je prevezen i u luci odredišta stavljen primatelju na
raspolaganje.
(2) Pored slučajeva predviđenih u članku 456., 457., 489., 492., 554., 560., 561. i 562. ovoga
Zakonika, a iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, vozarina se plaća i za teret koji nije
prevezen i stavljen primatelju na raspolaganje ako je nedolazak tereta na odredište prouzročio
naručitelj prijevoza ili krcatelj ili osoba ovlaštena da raspolaže teretom, odnosno osobe za koje
oni odgovaraju, ili ako razlog iz kojega teret nije stigao u luku odredišta pada na stranu tereta, a
prijevoznik za taj razlog nije odgovoran.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka za teret koji je prevezen samo dijelom puta
prijevoznik, pored slučajeva iz članka 455., 555., 561. i 587. ovoga Zakonika, ima pravo na
vozarinu razmjerno prevaljenom putu i kad nije odgovoran za prekid putovanja.
Članak 587.
U slučaju brodoloma ili druge plovidbene nezgode te u slučaju zapljene ili zadržavanja broda ili
tereta zbog ratnih događaja, međunarodnih zločina na moru, nemira ili pobune, za spašeni teret
prijevozniku pripada vozarina razmjerno prevaljenom putu.
Članak 588.
Ako se prijevoz obavlja bez izdavanja prijevozne isprave, primatelj je dužan platiti vozarinu i
druge tražbine u vezi s prijevozom tereta čim preuzme teret, ako između naručitelja i
prijevoznika nije drugačije ugovoreno.
Članak 589.
Ako se preuzimanje tereta obavlja na temelju teretnice, primatelj je dužan platiti samo tražbine
navedene u teretnici ili koje su nastale nakon njezina izdavanja.
Članak 590.
(1) Ako primatelj ne izvrši svoje obveze iz članka 588. – 590. ovoga Zakonika, prijevoznik ima
pravo zadržati i prodati teret prema odredbama članka 543. – 545. ovoga Zakonika.
(2) Prava iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik ima i kad teret predaje osobi koja nije primatelj.
Članak 591.
(1) Prijevoznik koji je predao teret primatelju nema pravo potraživati od naručitelja svote što ih
je propustio naplatiti od primatelja primjenom odredbe članka 590. ovoga Zakonika.
(2) Ako je prijevoznik prodajom tereta uspio naplatiti svoju tražbinu samo djelomično, ima
pravo, uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka, zahtijevati od naručitelja isplatu nenamirenog dijela
tražbine.
(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako prijevoznik dokaže da mu uporabom
dužne pažnje nije bilo moguće postupiti prema odredbama članka 590. ovoga Zakonika.
PRIVILEGIJI NA STVARIMA UKRCANIM NA BRODU
Članak 592.
(1) Privilegiji na stvarima ukrcanim na brodu postoje za:
1) sudske troškove učinjene u zajedničkom interesu svih vjerovnika u postupku ovrhe ili
osiguranja radi toga da se sačuvaju stvari ili da se provede prodaja te troškove čuvanja i nadzora
tih stvari od ulaska broda u posljednju luku,
2) tražbine po osnovi nagrade za spašavanje i doprinosa iz zajedničkih havarija koje terete stvari,
3) tražbine iz ugovora o prijevozu, uključujući i troškove uskladištenja ukrcanih stvari.
(2) Privilegiji u korist glavnice postoje i za kamate.
Članak 593.
Privilegiji na ukrcanim stvarima ne prestaju promjenom vlasnika stvari, ako ovim Zakonikom
nije drugačije određeno.
Članak 594.
(1) Red prvenstva tražbina osiguranih privilegijama na ukrcanim stvarima određuje se prema
redu prvenstva iz članka 592. stavka 1. ovoga Zakonika.
(2) Ako se tražbine iz članka 592. stavka 1. točke 1) i 3) ovoga Zakonika ne mogu u potpunosti
namiriti, namiruju se razmjerno svojim svotama.
(3) Ako se tražbine iz članka 592. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika ne mogu u potpunosti
namiriti, kasnije nastala tražbina ima prednost pred prijašnjim.
(4) Smatrat će se da su tražbine vezane uz isti događaj nastale istodobno.
Članak 595.
Izvršavanjem prava zadržavanja od prijevoznika, prema članku 590. ovoga Zakonika, ne dira se
u red prvenstva tražbina osiguranih privilegijima na stvarima ukrcanim na brod.
Članak 596.
(1) Prestankom privilegija na ukrcanim stvarima ne prestaje i tražbina koja je bila osigurana tim
pravom.
(2) Ustupom tražbine osigurane privilegijem prenosi se i privilegij na ukrcanim stvarima.
Članak 597.
Privilegiji na ukrcanim stvarima prestaju:
1) prestankom tražbine osigurane privilegijem,
2) prodajom stvari u ovršnom ili stečajnom postupku,
3) ako vjerovnik ne zatraži izdavanje privremene mjere kod nadležnog suda u roku od 15 dana
od dana kad su stvari iskrcane,
4) ako su i prije proteka roka iz točke 3) ovoga članka iskrcane stvari na zakonit način prešle u
ruke trećih osoba koje ih ne drže u ime dužnika,
5) proglašenjem stvari pomorskim plijenom ili ratnim plijenom na moru.
b) Prijevoz putnika i prtljage
Članak 598.
Za primjenu odredaba ove glave Zakonika o prijevozu putnika i njihove prtljage pojedini
uporabljeni izrazi imaju ovo značenje:
1) prijevoznik je osoba koja sklapa ugovor o prijevozu ili u čije se ime taj ugovor sklapa, bilo da
on sam stvarno obavlja prijevoz bilo da ga obavlja preko stvarnog prijevoznika,
2) stvarni prijevoznik jest osoba različita od prijevoznika bilo da je vlasnik broda, naručitelj, bilo
osoba koja iskorištava brod koji stvarno obavlja prijevoz u cijelosti ili samo dio prijevoza,
3) putnik je osoba koja se prevozi brodom na temelju ugovora o prijevozu ili koja prati vozilo ili
žive životinje koje se prevoze na temelju ugovora o prijevozu stvari,
4) prtljaga je svaka stvar uključujući i vozilo koje se prevozi na temelju ugovora o prijevozu,
osim:
a) stvari i vozila koja se prevoze na temelju ugovora o zakupu, na temelju teretnice, prtljažnice
ili druge prijevozne isprave ili ugovora koji se u prvom redu odnosi na prijevoz stvari, i
b) živih životinja,
5) ručna prtljaga jest prtljaga koju putnik ima u svojoj kabini ili koju on čuva ili nadzire,
uključujući i prtljagu koja se nalazi u vozilu ili na vozilu,
6) šteta zbog zakašnjenja jest materijalna šteta koja je prouzročena zato što prtljaga nije uručena
putniku u razumnom roku, računajući od dana dolaska broda na kojemu se prtljaga prevozila ili
je trebalo da se prevozi, ali ne obuhvaća zakašnjenje uzrokovano obustavom rada, štrajkom ili
sličnim događajima.
Članak 599.
Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti brodom, a putnik platiti
prevozninu.
Članak 600.
Visina prevoznine određuje se ugovorom.
Članak 601.
(1) Prijevoznik je dužan izdati putniku, na njegov zahtjev, putnu kartu.
(2) Putna karta može glasiti na ime ili na donositelja.
Članak 602.
(1) Predmnijeva se da sadržaj putne karte odgovara sklopljenom ugovoru, dok se ne dokaže
protivno.
(2) Nepostojanje, neispravnost ili gubitak putne karte ne utječu na postojanje, valjanost i na
sadržaj ugovora o prijevozu.
Članak 603.
Prigovor protiv sadržaja putne karte na donositelja može se staviti samo pri njezinu izdavanju.
Članak 604.
Putna karta koja glasi na ime ne može se prenijeti na drugu osobu bez pristanka prijevoznika.
Članak 605.
(1) Putnik koji se ukrca bez putne karte što ju je morao nabaviti prije ukrcaja, dužan je odmah se
javiti zapovjedniku ili drugome ovlaštenom članu posade broda.
(2) Putnika bez putne karte iz stavka 1. ovoga članka zapovjednik broda može iz opravdanih
razloga iskrcati.
(3) Putnik bez putne karte plaća prevozninu od luke ukrcaja do luke iskrcaja, a ako se nije na
vrijeme javio zapovjedniku ili drugome ovlaštenom članu posade broda, dužan je platiti
dvostruku prevozninu za prijeđeni put.
(4) Lukom ukrcaja putnika smatra se polazna luka broda, ako se ne može utvrditi da se putnik
ukrcao na kojoj drugoj luci.
Članak 606.
(1) Putnik može odustati od ugovora ako brod ne započne putovanje u granicama unutarnjih
morskih voda Republike Hrvatske – jedan sat poslije vremena koje je određeno ugovorom ili
redom plovidbe, a izvan tih granica – dvanaest sati poslije vremena koje je određeno ugovorom
ili redom plovidbe.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka putnik ima pravo na povrat prevoznine.
(3) Ako je do zakašnjenja početka putovanja broda došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom
prijevoznika, odnosno osoba koje rade za prijevoznika, prijevoznik je dužan putniku nadoknaditi
štetu.
Članak 607.
Prevoznina se ne vraća ako putnik ne dođe na brod do odlaska broda ili ako za puta izostane od
putovanja.
Članak 608.
(1) Prijevoznik je dužan vratiti prevozninu putniku čija karta glasi na ime ako putnik odustane od
putovanja u plovidbi u granicama unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske šest sati prije
početka putovanja, a u plovidbi izvan tih granica – tri dana prije početka putovanja.
(2) U slučaju odustajanja od putovanja prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik ima pravo
zadržati najviše do 10% svote prevoznine.
Članak 609.
(1) Ako je putna karta izdana na donositelja, prijevoznik je dužan, ako drugačije ne proizlazi iz
putne karte, vratiti prevozninu putniku, uz uvjet da je odustao od putovanja jedan sat prije
početka putovanja.
(2) U slučaju odustajanja od putovanja prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik ima pravo
zadržati najviše do 10% svote prevoznine.
Članak 610.
(1) Ako je tijekom putovanja došlo do prekida putovanja iz razloga za koje nije odgovoran
putnik, a prekid traje više od 12 sati u granicama unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske, a
tri dana na putovanjima izvan tih granica, putnik ima pravo:
1) zahtijevati da ga prijevoznik svojim ili drugim prikladnim prijevoznim sredstvom, zajedno s
prtljagom, preveze do mjesta odredišta,
2) zahtijevati da ga prijevoznik, zajedno s prtljagom, u primjerenom roku vrati u polaznu luku i
da mu vrati prevozninu,
3) odustati od ugovora i tražiti da mu prijevoznik vrati prevozninu.
(2) Ako je do prekida putovanja došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom prijevoznika, odnosno
osoba koje rade za prijevoznika, prijevoznik je dužan nadoknaditi putniku štetu.
Članak 611.
(1) Putnik koji traži vraćanje prevoznine (članak 610. stavak 1. točka 2) i 3) ili naknadu štete
(članak 610. stavak 2.) dužan je, u plovidbi u granicama unutarnjih morskih voda Republike
Hrvatske najkasnije u roku od tri dana, a u plovidbi izvan tih granica najkasnije u roku od sedam
dana od dana kad je putovanje završeno, zahtijevati od prijevoznika pisanim putem vraćanje
prevoznine, odnosno naknadu štete ili u tim rokovima podnijeti tužbu sudu.
(2) Pisani zahtjev za povratak u mjesto polaska, odnosno za nastavljanje putovanja (članak 610.
stavak 1. točka 1) i 2) putnik je dužan dostaviti prijevozniku u roku od 24 sata poslije proteka
rokova predviđenih u članku 610. u stavku 1. ovoga Zakonika.
(3) Putnik koji ne postupi prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka gubi pravo tražiti od
prijevoznika naknadu štete, povrat prevoznine, odnosno nastavljanje putovanja ili vraćanje u
polaznu luku.
Članak 612.
Odredbe ovoga Zakonika o odgovornosti prijevoznika za smrt ili tjelesne ozljede putnika
primjenjuju se i kad se prijevoz obavlja besplatno.
Članak 613.
(1) Prijevoznik odgovara za štetu nastalu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika, za oštećenje,
manjak ili gubitak prtljage ako se događaj koji je prouzročio štetu dogodio za prijevoza te za
zakašnjenje u predaji prtljage putniku ako se šteta, odnosno zakašnjenje može pripisati krivnji
prijevoznika ili osoba koje rade za prijevoznika.
(2) Osoba koja traži naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka mora dokazati da se događaj koji je
prouzročio štetu dogodio u tijeku prijevoza te visinu štete.
Članak 614.
Prijevoznik odgovara za štetu iz članka 613. ovoga Zakonika što je svojom krivnjom prouzroče
osobe koje rade za prijevoznika za obavljanja njihovih dužnosti.
Članak 615.
(1) Krivnja prijevoznika pretpostavlja se dok se ne dokaže protivno, ako su smrt ili tjelesna
ozljeda putnika ili oštećenje, manjak ili gubitak ručne prtljage te zakašnjenje u njezinoj predaji
putniku nastali neposredno ili posredno zbog brodoloma, sudara, nasukanja, eksplozije, požara ili
mana broda.
(2) Krivnja prijevoznika za štetu zbog oštećenja, manjka ili gubitka ostale prtljage te zbog
zakašnjenja u predaji te prtljage putniku pretpostavlja se dok se ne dokaže protivno, bez obzira
na narav događaja koji je tu štetu prouzročio.
Članak 616.
(1) Prijevoznik odgovara putniku prema odredbi članka 615. stavka 2. ovoga Zakonika za štetu
zbog oštećenja, manjka ili gubitka stvari od vrijednosti te za zakašnjenje u predaji tih stvari
putniku (novac, vrijednosni papiri, zlato, srebro, dragulji, nakit, umjetnički predmeti) jedino ako
ih je primio na čuvanje.
(2) Za stvari iz stavka 1. ovoga članka koje su primljene na čuvanje prijevoznik je dužan izdati
pisanu potvrdu.
Članak 617.
(1) Za prtljagu primljenu na čuvanje prijevoznik je dužan, na zahtjev putnika, izdati prtljažnicu.
(2) Prtljažnica mora sadržavati vrstu i broj koleta.
(3) Predmnijeva se da su podaci u prtljažnici istiniti dok se ne dokaže protivno.
Članak 618.
Ako prtljaga nakon završetka putovanja ne bude preuzeta ili odnesena s broda, prijevoznik ju je
dužan, na trošak i rizik putnika, sam čuvati ili predati na čuvanje prikladnom čuvaru.
Članak 619.
Ako prijevoznik dokaže da su smrt ili tjelesna ozljeda putnika, oštećenje, manjak ili gubitak
prtljage ili zakašnjenje u predaji prtljage putniku u cijelosti ili djelomično prouzročeni krivnjom
putnika ili njegovim ponašanjem koje se ne može smatrati uobičajenim, sud će isključiti,
odnosno ublažiti prijevoznikovu odgovornost.
Članak 620.
(1) Odgovornost prijevoznika u slučaju smrti ili tjelesne ozljede putnika ograničava se, u svim
slučajevima, na 175.000 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja po putniku i putovanju.
(2) Ako se naknada štete dosuđuje u obliku rente kapitalizirana svota rente ne može premašiti
svotu iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Svota iz stavka 1. ovoga članka služi za namirenje svih vjerovnika čije se tražbine temelje na
događajima nastalim tijekom jednoga putovanja.
Članak 621.
(1) Odgovornost prijevoznika za štetu nanesenu prtljazi zbog njezina oštećenja, manjka ili
gubitka ili zakašnjenja u predaji prtljage putniku ograničava se u svim slučajevima:
1) za ručnu prtljagu – 1.800 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja po putniku i
putovanju,
2) za vozila, uključujući i prtljagu koja se prevozi u vozilu ili na njemu na – 10.000 obračunskih
jedinica Posebnih prava vučenja po vozilu i putovanju,
3) za ostalu prtljagu, osim prtljage iz stavka 1. točke 1) i 2) ovoga članka – 2.700 obračunskih
jedinica Posebnih prava vučenja po putniku i putovanju.
(2) Odredba stavka 1. točke 3) ovoga članka ne primjenjuje se na odgovornost prijevoznika i na
naknadu štete za stvari od vrijednosti (članak 616.).
Članak 622.
(1) Prijevoznik i putnik mogu ugovoriti da će prijevoznik odgovarati prema odredbama članka
621. ovoga Zakonika tek nakon odbitka franšize ne veće od 300 obračunskih jedinica Posebnih
prava vučenja u slučaju štete prouzročene vozilu i ne veće od 135 obračunskih jedinica Posebnih
prava vučenja po putniku u slučaju štete prouzročene drugoj prtljazi zbog njezina oštećenja,
manjka, gubitka ili zakašnjenja u predaji putniku.
(2) Svota franšize odbija se od visine odštete koja pripada putniku.
(3) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na stvari od vrijednosti.
Članak 623.
Prijevoznik gubi pravo da se koristi ograničenjem odgovornosti iz članka 620., 621. i 622. ovoga
Zakonika ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je prijevoznik učinio,
bilo u namjeri da uzrokuje štetu bilo bezobzirno znajući da bi šteta vjerojatno mogla nastati.
Članak 624.
Prijevoznik i putnik mogu izričito i pisanim putem ugovoriti veću svotu ograničenja
odgovornosti od svota navedenih u članku 620., 621. i 622. ovoga Zakonika.
Članak 625.
Kamate i troškovi postupka dosuđeni putniku u parnici za naknadu štete zbog smrti ili tjelesne
ozljede putnika, oštećenja, manjka ili gubitka prtljage te zbog zakašnjenja u predaji prtljage
putniku isplaćuju se u punoj svoti, i to pored svote koju je prijevoznik dužan platiti prema
odredbama članka 620., 621., 622. i 624. ovoga Zakonika.
Članak 626.
(1) Ako je tužba podnesena protiv osoba koje rade za prijevoznika za štete predviđene
odredbama ovoga Zakonika o prijevozu putnika i prtljage, te se osobe, ako su radile u okviru
poslova koje obavljaju na brodu, mogu koristiti isključenjem ili ograničenjem odgovornosti na
koje se može pozvati prijevoznik na temelju odredaba ovoga Zakonika.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje rade za prijevoznika ili stvarnog prijevoznika ne mogu
se pozivati na ograničenje odgovornosti iz članka 620., 621. i 622. ovoga Zakonika ako se
dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji su te osobe učinile, bilo u namjeri da
prouzroče štetu bilo bezobzirno znajući da bi šteta vjerojatno mogla nastati.
(3) Granice odgovornosti koje prijevoznik i putnik ugovore na temelju odredbe članka 624.
ovoga Zakonika ne odnose se na osobe navedene u stavku 1. ovoga članka.
Članak 627.
(1) Prijevoz putnika i ručne prtljage obuhvaća vrijeme za koje se putnik nalazi na brodu, vrijeme
za koje se obavljaju radnje ukrcavanja i iskrcavanja putnika te vrijeme za koje se obavlja
prijevoz putnika vodenim putem od obale do broda i obratno, ako je cijena tog sporednog
prijevoza uračunata u cijenu putne karte, ili ako prijevoznik stavi putniku na raspolaganje brod
koji se iskorištava za taj prijevoz. Prijevoz putnika ne obuhvaća vrijeme za koje se putnik nalazi
u putničkoj lučkoj stanici ili na kakvom drugom lučkom uređaju na obali.
(2) Pored vremena iz stavka 1. ovoga članka prijevoz ručne prtljage obuhvaća i vrijeme između
trenutka otkad je prijevoznik prtljagu na kopnu ili brodu primio na čuvanje do trenutka kad ju je
predao putniku.
Članak 628.
(1) Kad postoji osnova za primjenu granica odgovornosti iz članka 620., 621., 622. i 624. ovoga
Zakonika te granice odgovornosti važe za ukupnu svotu odštete koja se može postići u okviru
svih ugovornih i izvanugovornih tužbi podnesenih po osnovi odgovornosti zbog smrti ili tjelesne
ozljede putnika ili oštećenja, manjka ili gubitka prtljage ili zakašnjenja u predaji prtljage putniku.
(2) Pri prijevozu koji je obavio stvarni prijevoznik ukupna svota odštete koja se može ostvariti
od prijevoznika ili stvarnog prijevoznika te od osoba koje za njih rade, a koje su obavljale svoju
službenu dužnost, ne može biti veća od najveće svote odštete koja se može tražiti bilo od
prijevoznika bilo od stvarnog prijevoznika, s tim što nijedna od tih osoba ne odgovara preko
granice koja se na nju može primijeniti.
(3) U svim slučajevima kad se osobe koje rade za prijevoznika ili za stvarnog prijevoznika
mogu, prema odredbama članka 626. ovoga Zakonika, pozvati na ograničenje odgovornosti iz
članka 620., 621. i 622. ovoga Zakonika, ukupna svota odštete koja se može dobiti od
prijevoznika, ili eventualno od stvarnog prijevoznika i osoba koje rade za njih ne može prijeći to
ograničenje.
Članak 629.
(1) Putnik je dužan uputiti pisani prigovor prijevozniku ili njegovu opunomoćeniku:
1) ako je prtljazi nanesena vidljiva šteta,
– kad je u pitanju ručna prtljaga – prije ili u trenutku njezina iskrcaja,
– kad je u pitanju ostala prtljaga – prije ili u trenutku, njezina izdavanja,
2) ako šteta nanesena prtljazi nije vidljiva ili u slučaju gubitka prtljage – 15 dana od dana
iskrcaja ili izdavanja ili od dana kad je prtljaga trebala biti izdana.
(2) Ako putnik ne postupi prema odredbama stavka 1. ovoga članka, pretpostavlja se, dok se ne
dokaže protivno, da je prtljagu primio u ispravnom stanju.
(3) Pisani prigovor nije potreban ako je stanje prtljage utvrđeno u nazočnosti obiju strana u
trenutku njezina preuzimanja.
Članak 630.
(1) Putnik može izjaviti da smatra da je prtljaga izgubljena ako mu nije predana u roku od 30
dana od dana završetka putovanja.
(2) Putnik ima pravo, pri davanju izjave prema stavku 1. ovoga članka, zahtijevati od
prijevoznika da ga obavijesti o pronalasku prtljage, ako se ona pronađe u roku od jedne godine
od dana isplate naknade štete za gubitak prtljage.
(3) U roku od 30 dana od dana primitka obavijesti o nalasku prtljage putnik može zahtijevati
predaju prtljage, uz plaćanje troškova prijevoza, u mjestu koje on odredi.
(4) Putnik koji preuzme pronađenu prtljagu dužan je prijevozniku vratiti svotu koja mu je
plaćena na ime naknade štete za gubitak prtljage, uz odbitak vozarine koja mu je bila vraćena, ali
zadržava pravo na naknadu štete za zakašnjenje u predaji prtljage.
(5) Ako putnik nije postavio zahtjev prema stavku 2. i 3. ovoga članka, prijevoznik ima pravo
slobodno raspolagati prtljagom.
Članak 631.
Svaka ugovorna odredba sklopljena prije nastupanja slučaja koji je prouzročio smrt ili tjelesnu
ozljedu putnika ili oštećenje, manjak ili gubitak njegove prtljage ili zakašnjenje u predaji prtljage
putniku, sa svrhom oslobođenja prijevoznika odgovornosti prema putniku ili određivanja niže
svote ograničenja odgovornosti od svote određene odredbama ovoga Zakonika, osim svote
ograničenja iz članka 622. ovoga Zakonika, ili radi prenošenja na drugog tereta dokazivanja koji
pada na prijevoznika ništava je.
Članak 632.
Odredbe članka 613., 614., 615., 616. i 619. ovoga Zakonika primjenjuju se na sve ugovorne i
izvanugovorne zahtjeve koji su po bilo kojoj osnovi postavljeni prema prijevozniku za štetu
prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom putnika, za oštećenje, manjak ili gubitak prtljage te za
štetu zbog zakašnjenja u predaji prtljage putniku.
Članak 633.
Prijevoznik ima pravo zadržati i prodati prtljagu koja mu je predana na prijevoz i stvari od
vrijednosti što ih je primio na čuvanje za namirenje svojih tražbina u vezi s prijevozom putnika,
prtljage i čuvanjem stvari od vrijednosti.
c) Tegljenje i potiskivanje
Članak 634.
(1) Ugovorom o tegljenju obvezuje se brodar tegljača svojim brodom tegliti ili potiskivati drugi
brod ili objekt do određenog mjesta, ili za određeno vrijeme, ili za izvođenje određenog zadatka,
a brodar tegljenog, odnosno potiskivanog broda obvezuje se za to platiti tegljarinu.
(2) Visina tegljarine određuje se ugovorom.
Članak 635.
Smatra se, ako nije drugačije ugovoreno, da tegljenjem upravlja zapovjednik tegljenog broda.
Članak 636.
Prema ovom Zakoniku:
1) tegljenje počinje:
– kad se tegljač po nalogu zapovjednika tegljenog broda stavi u položaj da može obavljati
tegljenje, ili kad tegljač po naredbi zapovjednika tegljenog broda primi ili preda uže za tegljenje,
ili kad počne potiskivanje tegljenog broda ili obavljanje bilo kojega drugog manevra potrebnog
za tegljenje – ovisno o tome što je ranije nastupilo,
2) tegljenje se završava:
– kad se izvrši konačni nalog zapovjednika tegljenog broda za otpuštanje užeta za tegljenje ili
kad prestane potiskivanje ili bilo koji manevar potreban za tegljenje – ovisno o tome što je
kasnije nastupilo.
Članak 637.
(1) Ako tegljač tegli plovni objekt koji nema posadu, brodar tegljača mora se primjenom
uobičajenih mjera brinuti za održavanje sposobnosti za plovidbu tegljenog objekta u stanju u
kojemu ga je primio na tegljenje.
(2) Brodar tegljača mora se brinuti za očuvanje tereta na tegljenom objektu ako izričito preuzme
takvu obvezu.
(3) Brodar tegljača može ugovoriti prijevoz tereta tegljenjem svojim ili tuđim brodom. U slučaju
sumnje predmnijeva se da je sklopljen ugovor o tegljenju.
(4) Brodar tegljača koji se na temelju stavka 2. i 3. ovoga članka brine o teretu odgovara za štetu
na teretu prema odredbama ovoga Zakonika koje se odnose na odgovornost brodara za prijevoz
stvari.
Članak 638.
Za naknadu štete koja nastane sudarom brodova koji plove u teglju ili između njih i trećih
brodova, primjenjuju se odredbe ovoga Zakonika o naknadi štete zbog sudara brodova.
Članak 639.
(1) Ako tegljeni brod dođe u opasnost zbog okolnosti za koje brodar tegljača prema ugovoru o
tegljenju nije odgovoran, pa tegljač sudjeluje u spašavanju, brodar tegljača u slučaju uspješnog
spašavanja ima pravo na nagradu za spašavanje.
(2) Brodar tegljača nema pravo na nagradu za spašavanje ako iz ugovora proistječe da je
tegljarinom obuhvaćena i nagrada za spašavanje.
(3) Ako je tegljarina ugovorena samo za slučaj uspješno obavljenog tegljenja, brodar tegljača
ima pravo na tegljarinu i kad tegljenje nije uspješno obavljeno ako dokaže da je za neuspjeh
tegljenja kriv brodar tegljenog broda.
(4) Ako tegljarina nije ugovorena samo za slučaj uspješno obavljenog tegljenja, brodar tegljača
nema pravo na tegljarinu ako brodar tegljenog broda dokaže da je za neuspjeh tegljenja kriv
brodar tegljača.
Članak 640.
Odredbe ovoga Zakonika o zajedničkoj havariji primjenjuju se i na odnose tegljača i tegljenog
broda.
Članak 641.
Tegljenje koje počinje i završava se u hrvatskim lukama ili u unutarnjim morskim vodama i
teritorijalnom moru Republike Hrvatske (kabotažno tegljenje) ne mogu obavljati strani brodovi
bez odobrenja ministra.
Članak 642.
Odredbe članka 634. stavka 2. i članka 637. – 641. ovoga Zakonika primjenjuju se i na
potiskivanje.
d) Drugi pomorski plovidbeni poslovi
Članak 643.
(1) Odredbe članka 644. – 647. ovoga Zakonika primjenjuju se na ugovore koje sklapaju
ugovaratelj posla i brodar, a kojim se brodar obvezuje da će brodom obaviti kakav posao koji se
ne odnosi na prijevoz putnika, prtljage, stvari ili tegljenje, a ugovaratelj posla obvezuje se da će
platiti naknadu.
(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti i na vrijeme.
Članak 644.
Ako nije drugačije ugovoreno, brodar odgovara za sposobnost broda za plovidbu prema
odredbama članka 460. ovoga Zakonika.
Članak 645.
(1) Brodar odgovara za radnje i propuste osoba koje u izvršenju ugovora rade za brodara kao za
vlastite radnje i propuste, ako među strankama nije drugačije ugovoreno.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 644. ovoga Zakonika.
(3) Osobe koje rade za brodara odgovaraju za smrt i tjelesne ozljede ugovarateljevih osoba koje
se nalaze na brodu u okviru izvršenja ugovora, prema odredbama ovoga Zakonika o
odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede članova posade.
Članak 646.
Odredbe članka 451. ovoga Zakonika primjenjuju se i na ugovore iz članka 643. ovoga
Zakonika.
Članak 647.
Odredbe ovoga Zakonika o vozarini za prijevoz stvari na odgovarajući se način primjenjuju i na
ugovore iz članka 643. ovoga Zakonika.
e) Prijevoz u kojem sudjeluje više prijevoznika
Članak 648.
(1) Ugovorom o prijevozu stvari, putnika i prtljage morem može se predvidjeti da će prijevoznik
obaviti prijevoz djelomično svojim brodom, a djelomično brodovima drugih prijevoznika
(izravan prijevoz).
(2) Prijevoznik koji je na temelju ugovora o izravnom prijevozu stvari primio teret izdaje
teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu za cijeli ugovoreni put (izravna teretnica ili druga
prijevozna isprava).
(3) Prijevoznik koji je ugovorio izravni prijevoz putnika izdaje putniku putnu kartu za cijeli
ugovoreni put (izravna putna karta).
(4) Prijevoznik koji je na temelju ugovora o izravnom prijevozu putnika preuzeo od putnika
prtljagu na prijevoz izdaje prtljažnicu za cijeli ugovoreni put (izravna prtljažnica).
(5) Svaki daljnji prijevoznik stupa u ugovor o izravnom prijevozu stvari ili prtljage ako primi
teret ili prtljagu i izravnu prijevoznu ispravu
(6) Svaki daljnji prijevoznik stupa u ugovor o izravnom prijevozu putnika ako primi na prijevoz
putnika s izravnom putnom kartom.
Članak 649.
(1) Prijevoznik koji je sklopio ugovor o izravnom prijevozu, prijevoznik koji je izdao izravnu
prijevoznu ispravu, prijevoznik koji je predao teret primatelju i prijevoznik za čijeg se prijevoza
desio događaj iz kojeg proistječe zahtjev za naknadu štete zbog oštećenja, manjka ili gubitka
tereta odgovaraju solidarno ovlaštenoj osobi za tu tražbinu.
(2) Za štetu prouzročenu zakašnjenjem u prijevozu stvari korisniku prijevoza odgovara
prijevoznik koji je sklopio ugovor o prijevozu i prijevoznik koji je predao teret primatelju.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na izravni prijevoz prtljage.
Članak 650.
(1) Prijevoznik koji je podmirio tražbinu prema odredbi članka 649. ovoga Zakonika ima pravo
regresa prema prijevozniku za čijeg se prijevoza desio događaj iz kojeg je proistekla tražbina.
(2) Ako se ne može utvrditi prijevoznik za čijeg se prijevoza desio događaj iz stavka 1. ovoga
članka, svota podmirene tražbine pada na teret prijevoznika koji su sudjelovali u izravnom
prijevozu, razmjerno udjelu svakog od njih u ugovorenoj vozarini, osim prijevoznika koji dokažu
da se događaj nije dogodio na dijelovima puta na kojima su oni obavljali prijevoz.
(3) Ako prijevoznik koji je podmirio tražbinu ne može bez svoje krivnje ostvariti regresni
zahtjev prema prijevozniku za čijeg se prijevoza desio događaj, svota podmirene tražbine pada
na teret svih prijevoznika koji su sudjelovali u izravnom prijevozu razmjerno udjelu svakog od
njih u ugovorenoj vozarini.
Članak 651.
(1) Prijevoznik koji sudjeluje u izravnom prijevozu i koji pri preuzimanju tereta nije stavio na
izravnu prijevoznu ispravu primjedbe u skladu s člankom 509. ovoga Zakonika mora prema
drugim prijevoznicima koji sudjeluju u tom prijevozu dokazati da je daljnjem prijevozniku ili
primatelju predao teret onako kako ga je primio od prethodnog prijevoznika, odnosno krcatelja.
(2) Prijevozniku koji sudjeluje u izravnom prijevozu, a koji je u izravnu prijevoznu ispravu unio
primjedbe u skladu s člankom 509. ovoga Zakonika, drugi prijevoznici moraju dokazati da su od
krcatelja, odnosno od prethodnog prijevoznika primili teret onako kako je navedeno u izravnoj
prijevoznoj ispravi.
Članak 652.
(1) Prijevoznik koji je ugovorio izravni prijevoz putnika odgovara za cijeli ugovoreni put.
(2) Svaki daljnji prijevoznik koji sudjeluje u izvršenju izravnog prijevoza putnika odgovara
putniku samo za štetu nanesenu na dijelu puta na kojem je on obavljao prijevoz.
(3) Za oštećenje, manjak ili gubitak ručne prtljage odgovara prijevoznik na čijem je dijelu puta
nastala šteta na ručnoj prtljazi. Pisani prigovor predviđen u odredbi članka 629. stavka 1. ovoga
Zakonika putnik mora podnijeti prijevozniku na čijem je dijelu puta nastala šteta na ručnoj
prtljazi, i to najkasnije pri iskrcaju putnika iz broda tog prijevoznika.
(4) Za štetu uzrokovanu smrću ili tjelesnom ozljedom putnika prijevoznik iz stavka 1. i 2. ovoga
članka odgovaraju solidarno.
Članak 653.
Ako prijevoznik koji je sklopio ugovor o izravnom prijevozu putnika podmiri tražbinu putnika za
koje odgovara i drugi prijevoznik na temelju članka 652. stavka 2. ovoga Zakonika, ima pravo
regresa prema tom prijevozniku.
Članak 654.
Svaki poseban sporazum kojim prijevoznik preuzima obveze koje nisu predviđene ovim
Zakonikom ili kojim se odriče prava koja ima prema ovom Zakoniku ima pravni učinak prema
stvarnom prijevozniku ako je on na to dao izričiti pristanak u pisanom obliku.
Članak 655.
(1) Prijevoznik koji je cijeli prijevoz ili jedan njegov dio povjerio stvarnom prijevozniku
odgovoran je za prijevoz u cijelosti.
(2) Odredbe ovoga Zakonika o izravnom prijevozu putnika (članak 652. i 653.) odnose se na
stvarnog prijevoznika kome je povjeren prijevoz prema odredbi stavka 1. ovoga članka.
Članak 656.
(1) Ugovorom o prijevozu stvari i putnika može se predvidjeti da će prijevoznik koji je sklopio
ugovor o prijevozu pribaviti usluge drugih prijevoznika.
(2) Ako se prijevoznik obveže u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, dužan je dužnom pažnjom
pronaći odgovarajućeg prijevoznika, i odgovara putniku, odnosno naručitelju za svoj izbor.
Članak 657.
Ako se na temelju članka 656. ovoga Zakonika prijevoz mora obaviti i vozilima kopnenog i
zračnog prometa, odredbe ovoga Zakonika primjenjuju se samo na prijevoz obavljen brodovima.
3. Zakup
Članak 658.
Ugovorom o zakupu broda, prema ovom Zakoniku, zakupodavatelj daje zakupoprimatelju brod
na uporabu, uz plaćanje zakupnine, radi obavljanja plovidbene djelatnosti.
Članak 659.
(1) Ugovor o zakupu broda mora biti sklopljen u pisanom obliku.
(2) Ugovor o zakupu broda koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak.
Članak 660.
(1) Zakupodavatelj je dužan predati zakupoprimatelju brod u takvu stanju da se može
iskorištavati prema ugovorenoj ili uobičajenoj namjeni.
(2) Brod se, ako nije drugačije ugovoreno, predaje bez posade.
Članak 661.
(1) Troškove pogona broda snosi zakupoprimatelj.
(2) Zakupoprimatelj je dužan održavati brod za trajanja ugovora i nakon proteka ugovora vratiti
brod u stanju i mjestu u kojem ga je primio.
(3) Zakupoprimatelj ne odgovara za redovno trošenje broda.
(4) Zakupoprimatelj ne snosi troškove popravka broda potrebnog za uklanjanje skrivenih mana
broda koje su postojale u vrijeme kad mu je brod predan na uporabu niti snosi štetu za gubitak
broda zbog djelovanja više sile.
Članak 662.
Za štetu nastalu zbog mana koje čine brod nesposobnim ili smanjuju njegovu sposobnost za
ugovoreno ili uobičajeno iskorištavanje, a postojale su u vrijeme predaje broda
zakupoprimatelju, odgovara zakupodavatelj, ako ne dokaže da te mane nije mogao otkriti
dužnom pažnjom.
Članak 663.
(1) Ako se brod daje u zakup, posada je dužna izvršavati naloge zakupoprimatelja ako je to u
ugovoru o zakupu predviđeno.
(2) Zakupoprimatelj ima pravo mijenjati posadu.
Članak 664.
U slučaju sumnje je li sklopljen ugovor o zakupu broda ili brodarski ugovor smatra se da je
sklopljen brodarski ugovor.
Članak 665.
(1) Zakupnina se plaća mjesečno unaprijed, računajući od dana kad počne teći.
(2) Zakupnina ne pripada zakupodavatelju dok je zakupoprimatelj spriječen rabiti brod krivnjom
zakupodavatelja ili zbog skrivene mane broda koja je postojala u trenutku predaje broda
zakupoprimatelju.
Članak 666.
(1) Ako zakupoprimatelj ne plati zakupninu o dospjelosti, zakupodavatelj može odmah tražiti
naplatu zakupnine ugovorene za cijelo vrijeme trajanja ugovora o zakupu broda ili može odustati
od ugovora.
(2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne dira se u pravo zakupodavatelja na naknadu štete.
Članak 667.
Ugovor o zakupu broda može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme, za jedno ili za
više putovanja.
Članak 668.
(1) Ugovor o zakupu broda sklopljen na određeno vrijeme može se produljiti samo pisanim
sporazumom.
(2) Ugovor o zakupu broda sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati pisano, i to
najkasnije tri mjeseca unaprijed.
Članak 669.
(1) Ugovor o zakupu broda prestaje u slučaju propasti broda, njegove trajne nesposobnosti za
iskorištavanje i u slučaju više sile koja onemogućuje iskorištavanje broda za vrijeme zakupa.
(2) Ako popravci broda koje snosi zakupodavatelj traju predugo, ili se predviđa da će trajati
predugo, zakupoprimatelj može odustati od ugovora.
Članak 670.
(1) Ako zakupoprimatelj ne vrati zakupodavatelju brod nakon proteka ugovora o zakupu, dužan
je za prekoračeno vrijeme platiti naknadu u visini dvostruke zakupnine.
(2) Ako je zakupoprimatelj kriv za zakašnjenje u vraćanju broda, odgovara zakupodavatelju i za
svaku štetu iznad svote određene u stavku 1. ovoga članka.
Članak 671.
Nagrada za spašavanje koje je obavljeno zakupljenim brodom za trajanja ugovora o zakupu
broda pripada zakupoprimatelju.
Članak 672.
Zakupoprimatelj može dati brod u podzakup samo na temelju pisanog pristanka zakupodavatelja.
4. Zastara
Članak 673.
(1) Tražbine iz ugovora o iskorištavanju brodova, osim tražbina iz ugovora o prijevozu putnika i
prtljage, zastarijevaju nakon proteka jedne godine.
(2) Tražbine iz ugovora o prijevozu putnika i prtljage zastarijevaju nakon proteka dviju godina.
(3) Stranke mogu, pošto je nastala tražbina, pisano ugovoriti rok zastare koji je dulji od roka
određenog u stavku 1. ovoga članka.
(4) Ugovor iz stavka 3. ovoga članka koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak.
(5) Vrijeme zastare počinje teći:
1) kad je sklopljen ugovor o prijevozu stvari:
– u slučaju naknade štete zbog oštećenja, manjka ili gubitka tereta – od dana kad je teret predan,
odnosno od dana kad je trebao biti predan na odredištu,
– u slučaju naknade štete zbog zakašnjenja – od dana kad je teret predan,
– u slučaju neudovoljavanja drugim ugovornim obvezama – od dana kad je obvezi trebalo
udovoljiti;
2) kad je sklopljen ugovor o prijevozu putnika:
– u slučaju tjelesne ozljede – od dana iskrcaja putnika,
– u slučaju smrti putnika koja je nastala u tijeku prijevoza – od dana kad je brod stigao ili trebao
stići u luku u kojoj se putnik namjeravao iskrcati,
– u slučaju tjelesne ozljede putnika koja se dogodila u tijeku prijevoza, a zbog koje je nastupila
smrt putnika poslije njegova iskrcaja s broda – od dana smrti putnika, ali ako se tužba zbog
naknade štete zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika ne podnose u roku od tri godine od dana
iskrcaja gubi se pravo na naknadu štete;
3) kad je sklopljen ugovor o prijevozu prtljage:
– predane na prijevoz – od dana kad je prtljaga predana ili kad je trebala biti predana u luci u
kojoj se putnik iskrcao ili se namjeravao iskrcati,
– ručne prtljage – od dana iskrcaja putnika, odnosno u slučaju smrti putnika koja je nastupila u
tijeku prijevoza,
– od dana kad je brod stigao ili je trebao stići u luku u kojoj se putnik namjeravao iskrcati;
4) kada je sklopljen ugovor o tegljenju – od dana kad je tegljenje završeno, osim ako se radi o
tražbinama za tegljarinu, kada rok počinje teći od dana dospjelosti tegljarine;
5) kada je sklopljen ugovor o zakupu broda – od dana kad je ugovor prestao važiti, osim ako se
radi o tražbinama za zakupninu, kada rok počinje teći od dana dospjelosti zakupnine;
6) u regresnim zahtjevima – od dana kad je obavljena radnja koja daje pravo na regres.
Glava III.
UGOVOR O POMORSKOJ AGENCIJI
Članak 674.
Ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne
punomoći, u ime i za račun nalagodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove te poslove
pomaganja, posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu
nadoknaditi troškove i platiti nagradu.
Članak 675.
Pomorski agencijski poslovi jesu posebice oni koji se odnose na plovidbu, brodove i njihovo
iskorištavanje, a osobito na: prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju
ugovora o iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju
brodova, tereta i interesa, opskrbi zalihama, te na brigu o putnicima.
Članak 676.
(1) Ugovorom o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći pomorski se agent obvezuje u
ime i za račun nalogodavca obavljati sve poslove ili sve poslove određene vrste iz njegove
djelatnosti.
(2) Ugovor o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći mora biti sklopljen u pisanom
obliku.
(3) Ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku ne proizvodi pravne učinke.
(4) U slučaju sumnje o granicama opće punomoći smatrat će se da se ona odnosi na poslove
prihvaćanja i otpremanja brodova.
(5) Ako se pomorski agent isključivo bavi posredovanjem, odnosno zastupanjem pri sklapanju
ugovora o iskorištavanju brodova, smatrat će se, u slučaju sumnje o granicama opće punomoći,
da se ona odnosi na posredovanje pri sklapanju tih ugovora, osim ugovora o zakupu i ugovora o
prijevozu na vrijeme za cijeli brod.
Članak 677.
Ako nalogodavatelj ograniči ovlaštenja pomorskom agentu koja se odnose na uobičajene poslove
pomorskoga agencijskog posla, to ograničenje nema pravni učinak prema osobama koje nisu za
nj znale niti su prema okolnostima za nj morale znati.
Članak 678.
Pomorski je agent obvezan i ovlašten uporabom dužne pažnje, u granicama danog ovlaštenja,
obavljati poslove koji su potrebni ili uobičajeni za izvršenje dobivenog naloga.
Članak 679.
Pomorski agent može, na temelju izričitog ovlaštenja ugovornih strana, potpisati u ime i za račun
obiju ugovornih strana ugovor o iskorištavanju brodova.
Članak 680.
Ako pomorski agent izričito ne navede da nastupa u svojstvu agenta, smatra se u odnosu na
osobu koja je u dobroj vjeri da radi u svoje ime.
Članak 681.
(1) Pomorski agent ima pravo na predujam za naknadu svojih troškova i onih učinjenih za
nalogodavca i nagradu.
(2) Ako naknada troškova i nagrada agentu nisu plaćene, agent ima pravo pridržaja na imovini
nalogodavatelja.
Članak 682.
Pomorski agent ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za posredovanje i sklapanje
ugovora na temelju činjenice da je posredovao pri njegovom sklapanju.
Članak 683.
Uvjete za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te prava i obveze pomorskog agenta, osim
onih propisanih ovim Zakonikom, propisuje ministar.
Glava IV.
UGOVOR O POMORSKOM OSIGURANJU
1. Zajedničke odredbe
Članak 684.
(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na:
1) osiguranje broda, njegovih strojeva, uređaja, opreme i zaliha te robe i drugih stvari koje se
prevoze brodom ili se na njemu nalaze,
2) osiguranje vozarine, prevoznine, troškove osiguranja, troškove opskrbe broda, zajedničke
havarije, nagrade za spašavanje, očekivani dobitak, proviziju, osobni dohodak posade, založna i
ostala prava i materijalna korist koje postoje ili se opravdano mogu očekivati u vezi s plovidbom
ili prijevozom robe brodom, a mogu se procijeniti u novcu,
3) osiguranje odgovornosti za štete nanesene trećim osobama u svezi s iskorištavanjem broda i
drugih stvari navedenih u točki 1) ovoga stavka, te na osiguranje od odgovornosti za štete na
brodu primljenom na popravak.
(2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na osiguranje brodova u gradnji i stvari
namijenjenih njihovoj izgradnji, na osiguranje kontejnera, na platforme za istraživanje i
eksploataciju podmorja, na osiguranje stvari koje se prije ili poslije prijevoza brodom prevoze
drugim prijevoznim sredstvima ili se prije, u tijeku ili poslije takva prijevoza nalaze u
skladištima, stovarištima ili drugim mjestima te na druga slična osiguranja ako su sklopljena
prema policama ili uvjetima uobičajenim za pomorska osiguranja.
(3) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na reosiguranja, ako je predmet reosiguranja
ugovor o osiguranju naveden u ovom članku.
(4) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na uzajamna osiguranja pomorskih rizika ako
nisu u suprotnosti s naravi odnosa tih osiguranja.
(5) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na osiguranje jahti i brodica.
(6) Pod trećim osobama, prema ovoj glavi Zakonika, razumijevaju se osobe koje nisu subjekti
ugovora o osiguranju.
Članak 685.
(1) Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan
materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj.
(2) Osiguranik može tražiti naknadu za nastalu štetu koja je pokrivena osiguranjem samo ako je
imao interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili ako ga je
stekao nakon toga.
Članak 686.
(1) Ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor o osiguranju za svoj račun, za račun treće
određene osobe ili za račun neodređene osobe (»za račun koga se tiče«).
(2) Ako se iz ugovora o osiguranju ne vidi da je osiguranje sklopljeno za račun neodređene
osobe, smatrat će se da je sklopljeno za račun ugovaratelja osiguranja ili treće određene osobe.
(3) Pri sklapanju osiguranja ugovaratelj osiguranja nije dužan navesti sklapa li osiguranje za svoj
račun ili za račun treće određene osobe.
(4) Ne smatra se ugovarateljem osiguranja osoba koja je ugovor o osiguranju sklopila izričito u
ime i za račun svog nalogodavca.
Članak 687.
(1) Osiguranje sklopljeno za račun treće osobe bez njezina naloga pravovaljano je ako ta treća
osoba (osiguranik) dade naknadno pristanak na sklopljeno osiguranje.
(2) Pristanak na sklopljeno osiguranje, prema stavku 1. ovoga članka, može se dati i poslije
nastanka štete pokrivene osiguranjem.
(3) Podnošenje odštetnog zahtjeva smatrat će se pristankom treće osobe na sklopljeno osiguranje.
Članak 688.
(1) Osiguranje za račun neodređene osobe smatra se da je sklopljeno za račun osobe koja u
trenutku nastupanja osiguranog slučaja ima interes na osiguranom predmetu, odnosno koja,
prema članku 685. stavku 2. ovoga Zakonika, može tražiti naknadu za nastalu štetu.
(2) Osiguranje sklopljeno za račun neodređene osobe pravovaljano je ako se osoba koja ima
interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili koja može tražiti
naknadu za nastalu štetu, prema članku 685. stavku 2. ovoga Zakonika, nalazi ili dođe u posjed
police i ako ta osoba pristane na već sklopljeno osiguranje.
Članak 689.
(1) Ako ugovaratelj osiguranja ili njegov opunomoćenik pri sklapanju osiguranja ne prijave sve
okolnosti koje su znali ili morali znati, a koje su značajne za ocjenu težine rizika, ili ako ih
netočno prijave, osiguratelj ima pravo tražiti od ugovaratelja osiguranja da naknadno plati
razliku između premije koja odgovara stvarnoj težini rizika i ranije plaćene premije.
(2) Kod osiguranja za račun treće određene osobe smatra se da je ugovaratelj osiguranja morao
znati okolnosti koje su bile poznate osiguraniku, a koje je on mogao pravovremeno javiti
ugovaratelju osiguranja.
(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na okolnosti koje su općepoznate ili za
koje je osiguratelj znao ili se opravdano moglo pretpostaviti da ih zna.
(4) Osiguravatelj gubi pravo iz stavka 1. ovoga članka ako ne zatraži plaćanje dopunske premije
od ugovaratelja osiguranja u roku od tri mjeseca poslije svršetka osiguranja, odnosno ako je
nastupio osigurani slučaj – najkasnije do potpune isplate naknade iz osiguranja.
Članak 690.
(1) Ako ugovaratelj osiguranja ili njegov opunomoćenik namjerno ili iz krajnje nepažnje ne
prijave osiguravatelju pri sklapanju osiguranja sve okolnosti koje su znali ili morali znati, a koje
bi bitno utjecale na donošenje odluke o sklapanju i uvjetima osiguranja ili ako ih netočno prijave,
osiguravatelj ima pravo tražiti poništenje tako sklopljenog osiguranja ako nije zatražio od
ugovaratelja osiguranja da naknadno plati razliku u premiji prema članku 689. ovoga Zakonika.
(2) Ako je osiguravatelj po tako sklopljenom ugovoru nadoknadio štetu nesavjesnom
osiguraniku, ima pravo tražiti da mu osiguranik vrati primljenu naknadu štete.
(3) Na slučajeve iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka
689. stavka 2. i 3. ovoga Zakonika.
(4) Osiguravatelj ima pravo naplatiti i zadržati premiju i pored poništenja ugovora o osiguranju
prema odredbama ovoga članka.
Članak 691.
(1) Osiguravatelj je obvezan ugovaratelju osiguranja, na njegov zahtjev, predati uredno izdanu i
potpisanu policu osiguranja.
(2) Ako se na zahtjev ugovaratelja osiguranja preda polica osiguranja koja je izdana u dva ili više
izvornih primjeraka, na svakom takvom primjerku treba navesti u koliko je izvornika polica
izdana.
(3) Polica treba sadržavati sve odredbe iz sklopljenog ugovora o osiguranju kojim se utvrđuje
obveza osiguravatelja na naknadu štete iz osiguranja.
(4) Ako je polica izdana i predana ugovaratelju osiguranja, osiguravatelj nije dužan izvršiti svoje
obveze iz sklopljenog osiguranja prije njezina podnošenja, odnosno ako osiguranik učini
vjerojatnim da je polica izgubljena ili uništena – prije nego što dobije od osiguranika
odgovarajuće osiguranje.
(5) Osiguravatelj se oslobađa svoje obveze iz osiguranja ako savjesno obavi isplatu imatelju
police, a ako je polica izdana u više izvornih primjeraka – podnositelju jednog od izvornih
primjeraka koji učini vjerojatnim svoje pravo na naknadu osiguranja po toj polici.
Članak 692.
(1) Osiguranik može prenijeti svoja prava iz osiguranja, prije nastanka štete, samo na osobu koja
može biti osiguranik prema članku 685. stavku 1. ovoga Zakonika.
(2) Ako je polica izdana, prijenos prava iz osiguranja obavlja se indosiranjem police ili na drugi
odgovarajući način.
(3) Osiguravatelj može novom osiguraniku staviti iste prigovore iz sklopljenog osiguranja koje je
imao i prema prvobitnom osiguraniku.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka osiguravatelj ne može novome savjesnom
osiguraniku staviti prigovor kojim se pobija sadržaj police koju je izdao, osim ako je u pitanju
očita pogreška koju je novi osiguranik mogao primijetiti.
(5) Ustupanje prava na osiguranom predmetu drugoj osobi ne povlači za sobom i prijenos prava
iz osiguranja ako o tome nema izričitog ili prešutnog sporazuma između osiguranika i stjecatelja
prava.
(6) Osiguranik ne može prenijeti svoje pravo iz osiguranja prema stavku 1. ovoga članka ako je
mogućnost takva prijenosa izričito isključena u ugovoru o osiguranju.
Članak 693.
(1) Osigurani predmet treba biti označen u ugovoru o osiguranju i u polici, ako je izdana, na
način koji omogućuje utvrđivanje njegova identiteta.
(2) Ako se osigurani predmet nedovoljno ili pogrešno označi tako da se ne može ni posredno
utvrditi je li bio izložen osiguranom riziku i oštećen, osiguravatelj nije obvezan nadoknaditi
nastalu štetu.
Članak 694.
(1) Vrijednost osiguranog predmeta koja je dogovorno utvrđena u ugovoru o osiguranju ili u
polici osiguranja (ugovorena vrijednost) obvezna je za osiguravatelja i osiguranika.
(2) Osiguravatelj može osporiti ugovorenu vrijednost samo u slučaju prijevare ili ako je u pitanju
očita pogreška.
Članak 695.
(1) Ako nije drugačije ugovoreno, uzet će se da je osigurana vrijednost stvarna vrijednost
osiguranog predmeta na početku osiguranja.
(2) Kao stvarna vrijednost osiguranog predmeta uzima se njegova tržišna vrijednost na početku
osiguranja.
(3) Stvarna vrijednost osiguranog predmeta ne mora biti označena u ugovoru ili polici.
Članak 696.
(1) Osiguravatelj je obvezan za štetu pokrivenu osiguranjem dati naknadu samo do svote
navedene u ugovoru o osiguranju (u daljnjem tekstu: osigurana svota) na koju je osiguranje
sklopljeno, ako ovim Zakonikom ili ugovorom nije drugačije određeno.
(2) Ako nije drugačije izričito ugovoreno, osigurana svota ne predstavlja ujedno i ugovorenu
vrijednost osiguranog predmeta.
Članak 697.
Ako je osigurana svota veća od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta, pri
likvidaciji štete uzet će se u obzir samo ugovorena, odnosno stvarna vrijednost osiguranog
predmeta.
Članak 698.
Ako je osigurana svota manja od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta,
osiguravatelj je obvezan nadoknaditi nastalu štetu samo razmjerno odnosu između osigurane
svote i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.
Članak 699.
(1) Ako je isti predmet osiguran od istih rizika, za isto vrijeme i u korist istog osiguranika kod
dva ili više osiguravatelja, a ukupne osigurane svote prelaze ugovorenu, odnosno stvarnu
vrijednost tog predmeta, osiguranik može tražiti djelomičnu ili potpunu naknadu štete iz
osiguranja od osiguravatelja po svom izboru, s tim da ukupno dobivene naknade ne mogu prijeći
svotu štete koja se može pokriti osiguranjem.
(2) Osiguravatelji koji su u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka na zahtjev osiguranika isplatili
naknadu štete imaju pravo regresa prema ostalim osiguravateljima razmjerno njihovim
obvezama iz ugovora o osiguranju.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka osiguravatelji koji prema odredbama ugovora o
osiguranju ili zakonu koji se na njihov ugovor o osiguranju primjenjuje nisu dužni kod
dvostrukog osiguranja nadoknaditi razmjeran dio štete koju su platili ostali osiguravatelji nemaju
pravo regresa prema tim osiguravateljima za štete koje su neposredno nadoknadili osiguraniku.
(4) Osiguravatelji imaju pravo na punu premiju za sklopljeno osiguranje, neovisno o tome je li
do slučaja iz stavka 1. ovoga članka došlo slučajno ili namjerno, ako nije drugačije ugovoreno.
(5) Pri podnošenju odštetnog zahtjeva jednom osiguravatelju osiguranik je dužan obavijestiti ga
o svima ostalim ugovorima kojima je isti predmet osiguran od istih rizika i za isto vrijeme u
njegovu korist.
Članak 700.
(1) Ugovaratelj osiguranja obvezan je osiguravatelju platiti premiju neposredno poslije sklapanja
ugovora o osiguranju, ako nije drugačije ugovoreno.
(2) Osiguravatelj nije obvezan izdanu policu predati ugovaratelju osiguranja prije nego što
ugovaratelj osiguranja plati dužnu premiju.
(3) Pri likvidaciji štete osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti svotu premije koja se
još duguje.
(4) Neplaćanje premije u roku ne oslobađa osiguravatelja njegove obveze iz ugovora o
osiguranju i ne daje mu pravo da raskine ugovor o osiguranju, ako nije drugačije ugovoreno.
(5) Ako se ugovor o osiguranju sklopi s tim da se premija osiguranja naknadno odredi, visina
premije utvrđuje se u primjerenoj visini, razmjerno težini rizika.
(6) Ugovaratelj osiguranja dužan je osiguravatelju platiti premiju za sklopljeno osiguranje i kad
je osigurani predmet prestao biti izložen osiguranim rizicima prije sklapanja ugovora o
osiguranju uz uvjet da osiguravatelj za to nije znao pri sklapanju ugovora o osiguranju.
Članak 701.
(1) Osiguravatelj je obvezan ugovaratelju osiguranja vratiti naplaćenu premiju ako osigurani
predmet nije bio izložen osiguranim rizicima ili ako je ugovor o osiguranju poništen a da
ugovaratelj osiguranja i osiguranik za to nisu krivi.
(2) Ako je izdana polica osiguranja, osiguravatelj je dužan vratiti premiju ovlaštenom imaocu
police.
(3) Pri povratu premije osiguravatelj može zadržati dio premije u uobičajenoj ili ugovorenoj
visini za pokriće svojih troškova u vezi sa sklopljenim osiguranjem.
Članak 702.
(1) Kod osiguranja na određeno putovanje, ako je zbog postupka osiguranika ili po njegovu
pristanku došlo do znatnijeg odstupanja od osiguranog putovanja, (promjena putovanja, skretanje
s puta, neopravdano zakašnjenje i sl.) osiguravatelj nije obvezan nadoknaditi štetu nastalu poslije
tog odstupanja.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i kad je šteta nastala pošto se brod vratio na
predviđeni put.
(3) Od odredbe stavka 1. ovoga članka izuzimaju se slučajevi odstupanja obavljeni u interesu
osiguravatelja ili radi spašavanja imovine i života na moru i pružanja liječničke pomoći te
slučajevi kad odstupanja nisu imala znatnijeg utjecaja na nastanak i veličinu štete.
Članak 703.
(1) Kod osiguranja na određeno vrijeme osiguranje počinje teći u 0 sati prvog i završava se u 24
sata posljednjeg dana predviđenog u ugovoru o osiguranju.
(2) Vrijeme iz stavka 1. ovoga članka računa se prema službenom vremenu mjesta u kojem je
izdana polica, a ako nema police – prema službenom vremenu mjesta u kojem je sklopljen
ugovor o osiguranju.
Članak 704.
(1) Ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, pomorskim osiguranjem pokrivaju se
rizici kojima je izložen osigurani predmet za plovidbe, i to: pomorska nezgoda, elementarna
nepogoda, eksplozija, požar i razbojništvo.
(2) Ugovorom o osiguranju mogu se osigurati i drugi rizici kojima je osigurani predmet izložen
za trajanja osiguranja, kao što su krađa i neisporuka, manipulativni rizici, kopneni transportni
rizici, ratni i politički rizici, rizici štrajka itd.
Članak 705.
(1) Promjena rizika poslije sklopljenog ugovora o osiguranju do koje dolazi neovisno o volji
osiguranika ne utječe na važenje osiguranja i obveza stranaka.
(2) Ako je zbog postupka osiguranika ili po njegovu pristanku došlo do znatnog pogoršanja
rizika, osiguravatelj nije obvezan nadoknaditi štetu koja se može pripisati takvoj promjeni rizika.
(3) Ako je zbog postupka osiguranika ili po njegovu pristanku došlo do poboljšanja rizika,
osiguravatelj nije obvezan vratiti osiguraniku razmjeran dio već naplaćene premije, odnosno
razmjerno smanjiti već ugovorenu premiju.
Članak 706.
(1) Ako nije drugačije ugovoreno, osiguranjem su pokrivene štete nastale zbog osiguranih rizika:
1) potpuni gubitak osiguranog predmeta,
2) djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta,
3) osiguranikovi troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni nastupanjem osiguranog
slučaja,
4) zajedničke havarije,
5) nagrade za spašavanje,
6) troškovi utvrđivanja i likvidacije štete pokrivene osiguranjem.
(2) Osiguranjem nije pokrivena odgovornost osiguranika za štete nanesene trećim osobama, ako
ugovorom o osiguranju nije drugačije određeno.
Članak 707.
Osiguranjem se mogu pokriti i štete nastale prije sklapanja ugovora o osiguranju, uz uvjet da u
trenutku sklapanja ugovora ugovaratelj osiguranja i osiguranik nisu znali niti morali znati da je
već nastupio osigurani slučaj ili ako su u trenutku sklapanja ugovora obje ugovorne strane znale
za nastupanje osiguranog slučaja – da nisu znale za opseg štete.
Članak 708.
(1) Iz osiguranja su isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog namjernog postupka
osiguranika.
(2) Ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, iz osiguranja su isključene i štete
nastale posredno ili neposredno zbog:
1) krajnje nepažnje osiguranika,
2) namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za čije postupke, prema samom zakonu,
odgovara osiguranik,
3) nastupanja ratnih i političkih rizika i rizika štrajka,
4) nastupanja nuklearnih rizika.
(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se na štete nastale zbog namjernog postupka
ili krajnje napažnje posade broda, a ni na štete nastale zbog radnji i propusta osiguranika –
zapovjednika ili drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom.
Članak 709.
(1) Kao potpuni gubitak osiguranog predmeta, prema ovom Zakoniku, uzima se potonuće bez
mogućnosti vađenja, uništenje, nestanak i trajno oduzimanje cijeloga osiguranog predmeta te
takvo njegovo oštećenje koje se ne može popraviti i zbog kojega osigurani predmet prestaje biti
stvar određene vrste.
(2) U slučaju potpunog gubitka osiguranog predmeta iz osiguranja se nadoknađuje šteta u visini
njegove stvarne vrijednosti, odnosno ako je vrijednost ugovorena – u visini ugovorene
vrijednosti, ali ne iznad osigurane svote.
(3) Isplatom naknade iz stavka 2. ovoga članka na osiguravatelja prelaze sva prava koja
osiguranik ima na osiguranom predmetu ako ih se osiguravatelj tom prilikom ne odrekne.
(4) Ako je osigurani predmet bio podosiguran, prava na osigurani predmet prelaze na
osiguravatelja prema stavku 3. ovoga članka samo razmjerno odnosu između osigurane svote i
ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.
Članak 710.
(1) Osiguranik ima pravo tražiti naknadu iz osiguranja kao da je nastao potpuni gubitak prema
članku 709. ovoga Zakonika, ako je potpuni gubitak osiguranog predmeta neizbježan ili ako
troškovi potrebni za popravak oštećenoga osiguranog predmeta i troškovi spašavanja prelaze
njegovu ugovorenu ili stvarnu vrijednost.
(2) Osiguranik ima pravo također tražiti naknadu kao za potpuni gubitak ako zbog osiguranog
rizika ne može u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci slobodno rabiti cijeli osigurani
predmet i njime raspolagati.
(3) Kada osiguranik odluči tražiti naknadu iz osiguranja prema stavku 1. i 2. ovoga članka, dužan
je osiguravatelju podnijeti obrazloženi pisani zahtjev za isplatu naknade. Osiguranik gubi pravo
na takav zahtjev ako to ne učini u roku od dva mjeseca od dana kada je spoznao okolnosti na
kojima temelji svoje pravo, a u slučaju iz stavka 2. ovoga članka odmah po isteku roka
određenog u tom stavku.
(4) Zahtjev osiguranika prema odredbi stavka 3. ovoga članka treba biti bez uvjeta i odnositi se
na cijeli osigurani predmet.
(5) Ako osiguravatelj prihvati zahtjev osiguranika podnesen prema odredbi stavka 3. ovoga
članka ili ako ga ne ospori u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva, šteta se
nadoknađuje prema odredbi članka 709. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakonika.
(6) Ako osiguravatelj ospori zahtjev podnesen prema odredbi stavka 4. ovoga članka i dođe do
spora između osiguravatelja i osiguranika, sud će cijeniti je li udovoljeno uvjetima iz stavka 1.
ovoga članka prema okolnostima koje su postojale na dan kad je osiguranik podnio zahtjev,
odnosno uvjetima iz stavka 2. ovoga članka prema okolnostima na dan isteka roka određenog u
tom stavku.
Članak 711.
(1) Predmnijeva se da je brod nestao ako su od primitka posljednje vijesti o brodu protekla tri
mjeseca. U tom slučaju uzima se da je potpuni gubitak broda nastupio na dan koji se odnosi na
posljednje raspoložive vijesti o njemu.
(2) Ako su zajedno s brodom osigurani i stanoviti troškovi prema članku 726. stavku 2. ovoga
Zakonika, od naknade za potpuni gubitak odbijaju se osigurani troškovi što ih je osiguranik
uštedio zbog gubitka broda.
Članak 712.
(1) U slučaju oštećenja osiguranog predmeta ili gubitka jednoga njegova sastavnog dijela iz
osiguranja se nadoknađuje šteta u visini troškova nužnih za popravak i dovođenje osiguranog
predmeta u prvobitno stanje, ali ne iznad osigurane svote.
(2) Ako je osigurani predmet podosiguran, troškovi popravka prema stavku 1. ovoga članka
nadoknađuju se razmjerno odnosu između osigurane svote i njegove ugovorene, odnosno stvarne
vrijednosti.
(3) Ako se osigurani predmet ne može popraviti i dovesti u prvobitno stanje te u slučaju gubitka
stanovite količine, odnosno dijela osiguranog predmeta (djelomičan gubitak), iz osiguranja se
nadoknađuje šteta u postotku gubitka vrijednosti osiguranog predmeta primijenjenog na
osiguranu svotu.
(4) Ako je osigurani predmet nadosiguran, postotak gubitka vrijednosti prema stavku 3. ovoga
članka primjenjuje se na njegovu ugovorenu, odnosno stvarnu vrijednost.
Članak 713.
(1) U slučaju zajedničke havarije nastale u vezi s osiguranim rizicima iz osiguranja se
nadoknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta i troškovi osiguranika u vezi s osiguranim
predmetom koji su priznati u pravovaljanoj diobnoj osnovi te doprinosi u zajedničku havariju
koji su za osigurani predmet određeni u takvoj diobnoj osnovi.
(2) Pri utvrđivanju visine naknade iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe članka 712. i 715. ovoga Zakonika, neovisno o vrijednosti osiguranog
predmeta utvrđene u pravovaljanoj diobnoj osnovi.
(3) Isplatom naknade za gubitke, oštećenja i troškove prema stavku 1. ovoga članka na
osiguravatelja prelazi pravo osiguranika na doprinos iz zajedničke havarije, ali samo do svote
isplaćene naknade povećane za odgovarajuću svotu kamate i provizije koji su priznati u
pravovaljanoj diobnoj osnovi.
Članak 714.
(1) Iz osiguranja se nadoknađuju nagrade za spašavanje osiguranog predmeta od opasnosti
pokrivenih osiguranjem koje je osiguranik dužan platiti te troškovi postupka utvrđivanja
nagrade.
(2) Ako je osigurani predmet podosiguran, na naknadu iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se
odredbe članka 698. ovoga Zakonika, neovisno o vrijednosti koja je služila kao osnova za
određivanje visine nagrade za spašavanje.
Članak 715.
(1) Izvanredni troškovi osiguranika radi izbjegavanja šteta od neposredne opasnosti ili smanjenja
već nastalih šteta (osiguranikovi troškovi spašavanja) nadoknađuju se iz osiguranja ako su
učinjeni razumno ili u suglasnosti s osiguravateljem, i ako su u pitanju štete pokrivene
osiguranjem.
(2) Troškovi iz stavka 1. ovoga članka, bez obzira na koristan rezultat, nadoknađuju se iz
osiguranja i kad zajedno s naknadom štete premašuju osiguranu svotu, ali sama naknada za te
troškove ne može biti veća od osigurane svote.
(3) Troškovi osiguranika nastali neposredno zbog nastupanja osiguranog slučaja nadoknađuju se
iz osiguranja samo do osigurane svote.
(4) Ako je osigurani predmet podosiguran, troškovi spašavanja te troškovi nastali neposredno
zbog nastupanja osiguranog slučaja nadoknađuju se razmjerno odnosu između osigurane svote i
ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti tog predmeta.
(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka troškovi spašavanja koji su učinjeni na zahtjev
osiguravatelja unatoč opravdanom protivljenju osiguranika nadoknađuju se u potpunosti bez
obzira na odredbe o podosiguranju.
Članak 716.
Troškovi osiguranika koji su bili potrebni za utvrđivanje i likvidaciju šteta pokrivenih
osiguranjem nadoknađuju se iz osiguranja u potpunosti i u slučaju podosiguranja.
Članak 717.
(1) Osiguravatelj je obvezan nadoknaditi uzastopne štete nastale za istog osiguranja i kad ukupna
visina naknade za pokrivene štete prelazi osiguranu svotu.
(2) Ako poslije djelomičnog gubitka ili oštećenja za istog osiguranja dođe do potpunog gubitka
osiguranog predmeta, osiguravatelj je obvezan, pored naknade za potpuni gubitak, nadoknaditi
još samo troškove pokrivene osiguranjem koje je osiguranik imao u vezi s djelomičnim
gubitkom i oštećenjem.
Članak 718.
(1) Ako nije udovoljeno posebno ugovorenim uvjetima koji su bili bitni za odluku o pružanju
pokrića uopće, osiguravatelj može tražiti poništaj ugovora o osiguranju.
(2) Ako nije udovoljeno posebno ugovorenim uvjetima koji su bili značajni samo za težinu
pojedinih rizika i veličinu šteta, osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti dio štete koji
je vjerojatno nastao zbog neudovoljavanja tim uvjetima.
Članak 719.
(1) Osiguranik je dužan za vrijeme trajanja osiguranja voditi brigu o osiguranom predmetu
pažnjom dobrog privrednika i ne poduzimati ništa što bi onemogućilo ostvarivanje prava na
naknadu štete od osobe odgovorne za štetu.
(2) U slučaju ostvarenja osiguranog rizika osiguranik je dužan:
1) poduzeti, po mogućnosti u suglasnosti s osiguravateljem, sve razumne mjere potrebne da se
izbjegne, odnosno smanji šteta,
2) obavijestiti o nastaloj šteti osiguravatelja ili njegova ovlaštenog predstavnika čim sazna za
štetu,
3) osigurati pravo na naknadu štete od osobe odgovorne za štetu.
(3) Ako osiguranik, za trajanja osiguranja, namjerno ili iz krajnje nepažnje ne vodi brigu o
osiguranom predmetu ili ne izvrši svoju dužnost iz stavka 2. točke 1) ovoga članka, osiguravatelj
nije obvezan nadoknaditi štetu koja je zbog toga nastala.
(4) Ako osiguranik, za trajanja osiguranja, namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogući ostvarenje
prava na naknadu štete od osobe odgovorne za štetu ili ne izvrši svoje dužnosti iz stavka 2. točke
2) i 3) ovoga članka, osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti svotu u visini štete koju
je zbog toga pretrpio.
Članak 720.
(1) Pri podnošenju odštetnog zahtjeva osiguranik treba, na zahtjev osiguravatelja, dati podatke i
dostaviti raspoloživu dokumentaciju i ostala dokazna sredstva koja su potrebna za utvrđivanje
naravi, uzroka i visine štete te ostalih okolnosti na temelju kojih se može utvrditi ili bar učiniti
vjerojatnim njegovo pravo na naknadu iz osiguranja.
(2) Ako osiguranik namjerno ili iz krajnje nepažnje propusti pravodobno utvrditi štetu na
ugovoreni ili, ako o tome nema ugovorenih odredaba, na uobičajeni način, osiguravatelj je
obvezan nadoknaditi štetu samo ako osiguranik podnese vjerodostojne dokaze o naravi,
uzrocima i visini štete te o okolnostima bitnim za utvrđivanje da je šteta pokrivena osiguranjem.
Članak 721.
Osiguravatelj je dužan naknadu iz osiguranja platiti u roku od mjesec dana pošto mu osiguranik
dostavi odštetni zahtjev u skladu s člankom 720. ovoga Zakonika, sa svim podacima i
dokumentacijom kojima se utvrđuje njegova obveza iz ugovora o osiguranju.
Članak 722.
Ako su u ugovoru o osiguranju koji je sklopljen s više osiguravatelja označeni njihovi posebni
udjeli, svaki osiguravatelj dužan je nadoknaditi štetu samo razmjerno svom udjelu.
Članak 723.
(1) Isplatom naknade iz osiguranja sva prava osiguranika prema trećim osobama, nastala u vezi
sa štetom za koju je isplaćena naknada, prelaze na osiguravatelja, ali najviše do isplaćene svote.
(2) Ako je osigurani predmet bio podosiguran, prava osiguranika iz stavka 1. ovoga članka
prelaze na osiguravatelja samo razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene, odnosno
stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.
(3) Osiguranik je dužan osiguravatelju, na njegov zahtjev, dati punu pomoć u ostvarivanju prava
prema trećim osobama i izdati mu uredno popunjenu i potpisanu ispravu o ustupanju svojih
prava.
Članak 724.
(1) Tražbine iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za pet godina.
(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći:
1) od dana kad su utvrđeni doprinos i nagrada koje treba platiti osiguranik – za tražbinu naknade
za doprinos u zajedničku havariju i za nagradu za spašavanje,
2) od dana kad osiguranik dobije zahtjev treće osobe za naknadu štete – za tražbinu naknade za
štete nanesene trećim osobama,
3) od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je nastala tražbina – za ostale
tražbine.
(3) Neposredan zahtjev treće oštećene osobe prema osiguravatelju zastarijeva za isto vrijeme za
koje zastarijeva zahtjev treće oštećene osobe prema osiguraniku odgovornom za štetu.
(4) Zastara potraživanja koje pripada osiguravatelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje
osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara potraživanja osiguranika prema toj osobi i navršava
se u istom roku.
Članak 725.
Odredbe članka 685., članka 692. stavka 1., članka 699. stavka 5. i članka 708. stavka 1. ovoga
Zakonika ne mogu se mijenjati ni izričitim odredbama ugovora o osiguranju.
2. Osiguranje broda
Članak 726.
(1) Osiguranje broda obuhvaća trup broda, njegove strojeve, uređaje i opremu, redovite zalihe
goriva, maziva i ostalog brodskog materijala te zalihe hrane i pića potrebne za posadu broda.
(2) Izvanredne zalihe goriva, maziva i ostalog materijala te zalihe hrane i pića koje ne služe za
redovite potrebe posade broda te troškovi opremanja i osiguranja broda obuhvaćeni su
osiguranjem broda samo ako je to izričito ugovoreno.
Članak 727.
(1) Osiguranje broda na određeno putovanje počinje od početka ukrcavanja tereta u polaznoj luci
kako je navedeno u ugovoru o osiguranju i traje dok se ne završi iskrcavanje tereta u odredišnoj
luci kako je navedeno u tom ugovoru, ali ne dulje od 21 dana nakon dolaska broda u tu luku.
(2) Ako se prije završetka iskrcavanja tereta prema odredbi stavka 1. ovoga članka počne s
ukrcavanjem tereta u odredišnoj luci za novo putovanje, osiguranje prestaje kad počne
ukrcavanje novoga tereta.
(3) Ako se u polaznoj luci teret ne ukrcava, osiguranje počinje kad brod digne sidro ili se odveže
u toj luci radi polaska na osigurano putovanje.
(4) Ako se u odredišnoj luci teret ne iskrcava, osiguranje prestaje kad se brod usidri ili priveže u
toj luci.
(5) Ako se putovanje prekine prije odredišne luke, osiguranje prestaje u mjestu u kojemu je
putovanje prekinuto, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe stavaka 1., 2. i 4.
ovoga članka.
(6) Brod je osiguran i za neodgodivih popravaka oštećenja pokrivenih osiguranjem koji se izvode
bez neopravdanog zadržavanja u usputnoj luci neposredno nakon završetka osiguranog
putovanja, ako se brodom za to vrijeme ne može koristiti u gospodarske ili druge svrhe.
Članak 728.
(1) Ako se osiguranje broda na vrijeme završava dok se brod nalazi na putovanju, osiguranje se
produljuje do prve odredišne luke, ako se osiguranik nije toga odrekao prije proteka osiguranog
vremena.
(2) U pogledu završetka putovanja u prvoj odredišnoj luci na odgovarajući se način primjenjuju
odredbe članka 727. ovoga Zakonika.
(3) Osiguranje se produljuje i za trajanja neodgodivih popravaka oštećenja pokrivenih
osiguranjem koji su započeti u tijeku trajanja ili neposredno poslije proteka osiguranja, a izvode
se bez neopravdanog zadržavanja ako se brodom za to vrijeme ne može koristiti u gospodarske
svrhe.
(4) U slučaju produljenja osiguranja prema odredbi stavka 1. ovoga članka osiguravatelj ima
pravo na dopunsku premiju razmjerno vremenu za koje je osiguranje produljeno.
Članak 729.
(1) Iz osiguranja broda isključene su štete nastale posredno ili neposredno zbog mane ili
nesposobnosti broda za plovidbu ako je osiguranik za njih znao ili mogao saznati dužnom
pažnjom i spriječiti nastanak štete.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na štete nastale zbog mane ili
nesposobnosti broda za plovidbu za koje je osiguravatelj bio obaviješten ili saznao na drugi
način pri sklapanju ugovora o osiguranju.
(3) Pod nesposobnošću broda za plovidbu prema ovom članku razumijeva se njegova opća
nesposobnost te nesposobnost za određeno putovanje i prijevoz koje brod obavlja, bilo zbog
tehničkih nedostataka bilo zbog njegove nedovoljne opremljenosti, neodgovarajuće posade,
prekomjernog ili nepravilnog ukrcavanja tereta, ukrcaja putnika iznad dopuštenog broja bilo iz
drugih razloga.
(4) Pri osiguranju broda na vrijeme iz osiguranja su isključene štete nastale posredno ili
neposredno zbog rizika ostvarenih izvan granice plovidbe predviđene u ugovoru o osiguranju.
Članak 730.
(1) Ako se oštećeni brod popravi ili izgubljeni dijelovi trupa broda, strojeva, uređaja, opreme ili
zaliha zamijene, iz osiguranja se nadoknađuje šteta u visini stvarnih troškova nužnih za popravak
broda ili zamjenu dijelova, ali ne i šteta zbog gubitka vrijednosti broda do kojeg je došlo unatoč
obavljenim popravcima i zamjeni dijelova.
(2) Ako se zbog popravka broda ili zamjene dijelova znatno poveća stvarna vrijednost broda, od
naknade iz osiguranja odbija se povećani dio vrijednosti koji je na taj način nastao.
(3) Ako se oštećeni brod ne popravi ili izgubljeni dijelovi ne zamijene u tijeku trajanja osiguranja
ili neposredno poslije toga, a osiguranik traži da se šteta nadoknadi prije nego što se obavi
popravak, odnosno zamjena, iz osiguranja se nadoknađuje šteta u postotku gubitka vrijednosti
broda primijenjenog na osiguranu svotu, ali ne iznad procijenjenih troškova popravka broda,
odnosno zamjene dijelova broda.
3. Osiguranje robe
Članak 731.
Jednom ugovorenom vrijednosti, a ako vrijednost nije ugovorena – jednom osiguranom svotom,
mogu se osigurati, pored vrijednosti robe u polaznom mjestu, još i troškovi osiguranja, vozarine,
carine i ostali troškovi u vezi s prijevozom i isporukom robe te očekivani dobitak, pri čemu nije
potrebno u ugovoru izričito navesti sve te troškove i očekivani dobitak, koji su pokriveni istim
ugovorom o osiguranju
Članak 732.
(1) Osiguranje robe na određeno putovanje počinje od početka ukrcavanja na prvo prijevozno
sredstvo u mjestu predviđenom u ugovoru o osiguranju radi izvršenja osiguranog putovanja i
traje dok se roba ne iskrca s posljednjeg prijevoznog sredstva u odredištu predviđenom u
ugovoru o osiguranju.
(2) Ako se putovanje prekine u kakvu usputnom mjestu, osiguranje prestaje iskrcanjem robe s
posljednjega prijevoznog sredstva u tom mjestu.
(3) Odredba ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 702. ovoga Zakonika u pogledu
odstupanja od osiguranog putovanja.
Članak 733.
(1) Iz osiguranja su isključene štete nastale zbog mane ili prirodnih svojstava robe, ako nije
drugačije ugovoreno.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na slučaj kad je do štete došlo zakašnjenjem
prijevoznog sredstva nastalim zbog osiguranog rizika.
Članak 734.
(1) U slučaju potpunog gubitka robe iz osiguranja se nadoknađuje vrijednost robe u polaznom
mjestu i vrijednost ostalih interesa obuhvaćenih istom ugovorenom vrijednosti, odnosno istom
osiguranom svotom prema članku 731. ovoga Zakonika.
(2) Ako je osiguranik zbog potpunog gubitka robe ili iz drugih razloga uštedio stanovite troškove
koji su bili osigurani zajedno s vrijednošću robe u polaznom mjestu, od naknade za potpuni
gubitak odbijaju se tako ušteđeni troškovi.
Članak 735.
(1) Pri osiguranju robe postotak gubitka vrijednosti prema odredbi članka 712. stavka 3. ovoga
Zakonika utvrđuje se uspoređivanjem vrijednosti robe u zdravom i oštećenom stanju u mjestu u
kojem se osigurano putovanje završava.
(2) Ako se oštećena roba prije dolaska na odredište proda, u sporazumu s osiguravateljem radi
izbjegavanja veće štete, iz osiguranja se nadoknađuje razlika između čiste svote dobivene
prodajom i osigurane svote, ili, ako je roba nadosigurana – razlika između čiste svote dobivene
prodajom i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti.
Članak 736.
Ako se zbog nastupanja osiguranog slučaja roba iskrca s broda prije odredišta, iz osiguranja se,
prema odredbi članka 715. stavka 3. ovoga Zakonika, nadoknađuju, pored troškova iskrcavanja,
još i troškovi uskladištenja te višak troškova daljnjeg otpremanja robe do odredišta koji padaju
na teret osiguranika.
Članak 737.
Pored slučajeva iz članka 710. stavka 1. ovoga Zakonika osiguranik ima pravo tražiti naknadu iz
osiguranja kao da je nastao potpuni gubitak osigurane robe prema odredbi članka 709. ovoga
Zakonika još i:
1) kad je brod u tijeku putovanja postao nesposoban za plovidbu zbog ostvarenja osiguranog
rizika, a roba se nije mogla otpremiti do odredišta u roku od šest mjeseci poslije toga ili ako bi
troškovi otpremanja robe, koji padaju na teret osiguranika, bili veći od ugovorene, odnosno
stvarne vrijednosti osiguranih interesa na robi,
2) kad je roba, zbog oštećenja, izgubila četiri petine svoje vrijednosti, a ne može se popraviti i
dovesti u prijašnje stanje,
3) kad izdaci za spašavanje i troškovi popravka i otpreme oštećene robe do odredišta, koji treba
da se obave i koji padaju na teret osiguranika, prelaze ugovorenu, odnosno stvarnu vrijednost
osiguranih interesa na robi.
Članak 738.
(1) Ako se veći broj pošiljaka koje se uzastopce otpremaju osigurava jednim ugovorom samo u
općim crtama (opći ugovor o osiguranju), ugovaratelj osiguranja dužan je sve takve pošiljke
naknadno prijaviti osiguravatelju kad se otpreme, sa svim podacima potrebnim za konačno
utvrđivanje obveza stranaka, u skladu s općim ugovorom o osiguranju.
(2) Ako općim ugovorom o osiguranju nije utvrđena širina pokrića koje se daje ili vrijednost na
koju se pojedine pošiljke osiguravaju, ugovaratelj osiguranja dužan je svoj zahtjev u tom
pogledu prijaviti osiguravatelju, po mogućnosti prije početka putovanja.
(3) Ako ugovaratelj osiguranja ne udovolji za pojedine pošiljke svojoj dužnosti iz stavka 2.
ovoga članka prije nastanka štete ili ako štete nema – prije svršetka osiguranog putovanja, smatra
se da su te pošiljke osigurane protiv rizika iz članka 704. stavka 1. ovoga Zakonika na stvarnu
vrijednost prema članku 695. ovoga Zakonika povećanu za svotu vozarine koja pada na teret
osiguranika i troškova osiguranja.
(4) Ako ugovaratelj osiguranja namjerno ili iz krajnje nepažnje ne izvrši svoju dužnost iz stavka
1. ovoga članka, osiguravatelj ima pravo raskinuti opći ugovor o osiguranju i odbiti isplatu
naknade za štete nastale kod neprijavljenih pošiljaka.
(5) Osiguravatelj ima pravo na premiju osiguranja i za neprijavljene pošiljke ako su bile makar i
kratko vrijeme izložene rizicima prema općem ugovoru o osiguranju, pa i u slučaju raskida
ugovora prema stavku 4. ovoga članka.
(6) Osiguravatelj je obvezan, na zahtjev ugovaratelja osiguranja, predati policu prema članku
691. ovoga Zakonika za svaku prijavljenu pošiljku.
4. Osiguranje vozarine
Članak 739.
Osiguranjem vozarine pokriva se bruto svota vozarine, ako nije drugačije ugovoreno.
Članak 740.
U slučaju potpunog gubitka vozarine zbog potpunog gubitka robe za koju je vozarina plaćena ili
se trebala platiti šteta se nadoknađuje prema odredbi članka 709. stavka 2. ovoga Zakonika, s tim
da na osiguravatelja vozarine ne prelaze prava koja osiguranik ima na robi.
Članak 741.
Ako je osigurana vozarina koja je plaćena ili se trebala platiti za određenu robu, naknada za štetu
zbog osiguranih rizika, ako se ne može utvrditi na drugi način, utvrđuje se u istom razmjeru kao i
naknada za štetu na robi na koju se vozarina odnosi.
Članak 742.
Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, na osiguranje vozarine za prijevoz određene robe
na odgovarajući se način primjenjuju odredbe koje se odnose na osiguranje robe, a na osiguranje
druge vozarine – odredbe koje se odnose na osiguranje broda.
5. Osiguranje odgovornosti
Članak 743.
(1) Pri osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja se
nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojom
odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove
obveze.
(2) U slučaju kada je osiguranje iz stavka 1. ovoga članka obvezno, kao i u slučaju odgovornosti
za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanje zdravlja člana posade, oštećenik
može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji
odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.
(3) Iz osiguranja se nadoknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguravatelja i njegovih
predstavnika ili u sporazumu s njima, radi zaštite od neopravdanih ili pretjeranih zahtjeva trećih
osoba te troškovi razumnih mjera što ih je osiguranik poduzeo u istu svrhu bez suglasnosti
osiguravatelja ili njegovih predstavnika ako se takva suglasnost nije mogla pravovremeno dobiti.
(4) Ako je u ugovoru o osiguranju predviđena svota na koju je odgovornost osigurana, naknada
iz stavka 1. ovoga članka daje se samo do osigurane svote.
Članak 744.
(1) Ako je odgovornost brodara pokrivena istim ugovorom kojim je osiguran brod, naknada iz
osiguranja odgovornosti prema članku 735. ovoga Zakonika daje se neovisno o visini naknade
ostalih šteta pokrivenih osiguranjem broda.
(2) Ako u ugovoru nije predviđena posebna svota za osiguranje odgovornosti brodara, smatrat će
se da je njegova odgovornost osigurana na istu svotu na koju je osiguran i brod.
Članak 745.
(1) U slučaju sudara između dva broda istog osiguranika primjenjuju se odredbe o osiguranju
odgovornosti brodara kao da brodovi pripadaju raznim osobama.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i kad osigurani brod
nanese štetu drugim sredstvima, odnosno imovini istog osiguranika.
6. Razna osiguranja
Članak 746.
(1) U slučaju potpunog gubitka očekivanog dobitka zbog potpunog gubitka robe šteta se
nadoknađuje prema odredbi članka 709. stavka 2. ovoga Zakonika, s tim da na osiguratelja
očekivanog dobitka ne prelaze prava koja osiguranik ima na robi.
(2) Na osiguranje očekivanog dobitka u vezi s prijevozom robe na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe koje se odnose na osiguranje robe.
Članak 747.
Troškovi osiguranja mogu se osigurati jednom ugovorenom vrijednosti, a ako vrijednost nije
ugovorena – jednom osiguranom svotom zajedno s predmetom za čije su osiguranje plaćeni ili se
trebaju platiti, pri čemu nije potrebno da se u ugovoru o osiguranju izričito navedu ti troškovi.
DIO OSMI
POMORSKE NESREĆE
Glava I.
SUDAR BRODOVA
Članak 748.
Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki plovni objekt bez obzira na njegovu
namjenu, te hidroavion na vodi.
Članak 749.
(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na odgovornost za štetu:
1) koju su brod, osobe na brodu ili stvari na brodu pretrpjeli zbog sudara brodova,
2) koju jedan brod prouzroči drugom brodu zbog obavljanja manevra ili propuštanja da obavi
manevar ili zbog nepridržavanja propisa o sigurnosti plovidbe, iako do sudara između brodova
nije došlo,
3) koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu,
4) koju prouzroče jedan drugome brodovi koji plove u sastavu istog teglja, odnosno u istome
potiskivanom sastavu.
(2) Za odgovornost za štetu koja je pri sudaru brodova prouzročena radioaktivnim svojstvima, ili
istodobno radioaktivnim i otrovnim svojstvima, odnosno eksplozivnim ili drugim opasnim
svojstvima nuklearnog goriva, ili radioaktivnim svojstvima proizvoda ili otpada, primjenjuju se
odredbe članka 824. – 840. ovoga Zakonika.
Članak 750.
(1) Za štete u slučajevima navedenim u članku 749. ovoga Zakonika odgovara brod, odnosno
brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena.
(2) Pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost vlasnika broda i brodara.
Članak 751.
Odgovornost brodara prema odredbama ove glave Zakonika postoji i kad je šteta prouzročena
radnjom peljara ili njegovim propuštanjem radnje, bez obzira na to je li peljarenje bilo obvezno.
Članak 752.
(1) Ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više brodova, svaki brod odgovara razmjerno
svojoj krivnji.
(2) Ako se opseg krivnje brodova iz stavka 1. ovoga članka ne može ustanoviti, njihova se
odgovornost za štetu dijeli na jednake dijelove.
Članak 753.
Pri šteti prouzročenoj sudarom brodova nadoknađuje se i izmakli dobitak, bez obzira na stupanj
krivnje.
Članak 754.
(1) Ako je sudarom brodova prouzročena smrt ili tjelesna ozljeda osobe, za štetu nastalu smrću
ili tjelesnom ozljedom odgovaraju solidarno brodovi čijom je krivnjom došlo do sudara.
(2) Brod koji je u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka platio na ime naknade štete više nego što
iznosi naknada razmjerna njegovoj krivnji, ima pravo zahtijevati od drugog broda da mu od
isplaćene svote namiri onoliko koliko bi na taj brod otpalo na ime naknade štete određene
razmjerno njegovoj krivnji.
(3) Brod koji, iz razloga koji ne ovise o njemu, ne može naplatiti od drugog broda ili drugih
brodova svotu na koju ima pravo prema stavku 2. ovoga članka, može naplatu te svote zahtijevati
od ostalih brodova čijom je krivnjom šteta nastala, razmjerno krivnji svakog od tih brodova.
Članak 755.
Ako je šteta prouzročena slučajem ili višom silom ili ako se ne može ustanoviti uzrok zbog kojeg
je nastao sudar brodova, štetu snosi oštećenik.
Članak 756.
(1) Zapovjednik broda dužan je brodu s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda, ako je
moguće, priopćiti ime posljednje luke iz koje je isplovio i ime luke u koju plovi.
(2) Vlasnik broda i brodar ne odgovaraju za naknadu štete koju zapovjednik broda prouzroči
neizvršenjem obveze iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 757.
(1) Tražbina naknade štete prouzročene sudarom broda zastarijeva za dvije godine od dana
sudara.
(2) Regresni zahtjev (članak 754.) zastarijeva za jednu godinu.
(3) Stranke mogu, nakon što je tražbina nastala, pisano ugovoriti zastarni rok koji je dulji od
rokova navedenih u stavku 1. i 2. ovoga članka.
(4) Zastara iz stavka 2. ovoga članka počinje teći:
1) od dana pravomoćnosti sudske presude kojom se utvrđuje svota solidarne odgovornosti,
2) od dana plaćanja, ako nije pokrenut sudski postupak,
3) od dana kad je vjerovnik saznao za plaćevnu nesposobnost svojeg dužnika, s tim da zastarni
rok ne može biti dulji od dvije godine od dana plaćanja, odnosno od dana pravomoćnosti sudske
presude – pri zahtjevu za raspodjelu dijela plaćevno nesposobnog dužnika (članak 754. stavak
3.).
Članak 758.
Odredbama ove glave Zakonika ne dira se u odredbe ovoga Zakonika o ograničenju
odgovornosti brodara, a ni u prava i obveze koje proizlaze iz ugovora o iskorištavanju brodova
ili kakva drugog ugovora.
Članak 759.
Odredbe ove glave Zakonika, osim odredbe članka 756. stavka 1. ovoga Zakonika, primjenjuju
se i na ratne brodove.
Glava II.
SPAŠAVANJE
Članak 760.
Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na spašavanje osoba, brodova, stvari s tih brodova i
svake druge imovine koja se zatekne u opasnosti na moru, uključujući vađenje potonulih stvari iz
mora.
Članak 761.
Pojedini izrazi uporabljeni u ovoj glavi Zakonika imaju ovo značenje:
1) spašavanje jest svaki čin ili činidba poduzeta radi pomoći osobama, brodu ili bilo kojoj drugoj
imovini koja je u opasnosti na moru ili pod morem,
2) brod jest svaki brod, brodica, jahta, plovilo i naprava sposobna za plovidbu,
3) imovina jest svaka imovina koja nije trajno i namjerno učvršćena uz obalu, uključujući
vozarinu ako je izložena riziku,
4) šteta morskom okolišu jest osjetno fizičko oštećenje ljudskog zdravlja, života na moru ili
morskih bogatstava, prouzročeno onečišćenjem, štetnim izljevom, vatrom, nezgodom i sličnim
težim nezgodama,
5) isplata jest svaka nagrada, podmirenje ili naknada koja se duguje na temelju odredaba ove
glave Zakonika.
Članak 762.
(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na ratne brodove, osim odredaba članaka 781. –
783. ovoga Zakonika.
(2) Ministar nadležan za poslove obrane propisat će u kojim slučajevima zapovjednik hrvatskoga
ratnog broda nije dužan postupati sukladno odredbama članaka 764. – 767. Zakona.
(3) Spašavanje hrvatskoga ratnog broda i osoba na njemu neće se poduzeti u slučaju izričite
zabrane zapovjednika tog broda.
Članak 763.
Odredbe ove glave Zakonika neće se primjenjivati na plutajuće ili nepomične odobalne objekte
kada se takvi objekti nalaze na svojem odredištu, zaposlene u istraživanju, korištenju ili
proizvodnji podmorskih mineralnih bogatstava.
Članak 764.
(1) Zapovjednik broda koji na bilo koji način dozna da se osobe, uključujući i neprijatelje u
slučaju oružanog sukoba, nalaze u životnoj opasnosti na moru dužan im je odmah krenuti u
pomoć najvećom brzinom obavještavajući ih o tome ako je to moguće, te poduzeti njihovo
spašavanje.
(2) Zapovjednik broda u opasnosti ima pravo poslije savjetovanja sa zapovjednicima koji su
odgovorili na njegov poziv za pomoć, ako je savjetovanje moguće obaviti, izabrati jedan od tih
brodova ili više njih za koje smatra da su najprikladniji pružiti mu pomoć.
(3) Zapovjednik ili zapovjednici brodova izabranih da pruže pomoć brodu u opasnosti dužni su
prihvatiti izbor i odmah, najvećom brzinom, krenuti u pomoć osobama koje su u životnoj
opasnosti.
(4) Zapovjednik broda dužan je spašavati osobe koje su u životnoj opasnosti iako se one tome
protive ili ako se spašavanju osoba protivi zapovjednik broda na kojem se te osobe nalaze.
Članak 765.
Iznimno od odredbi članka 764. ovoga Zakonika, zapovjednik broda nije dužan krenuti u pomoć
i poduzeti spašavanje osoba u životnoj opasnosti:
1) ako bi poduzimanje tog spašavanja predstavljalo ozbiljnu opasnost za brod kojim on
zapovijeda i za osobe na tom brodu,
2) ako opravdano drži da, prema posebnim okolnostima slučaja, poduzimanje spašavanja osoba u
opasnosti ne bi bilo uspješno,
3) ako dozna da je drugi brod izabran za pružanje pomoći i da je izabrani brod tu zadaću
prihvatio,
4) ako od zapovjednika broda u opasnosti, ili neposredno od osoba koje su bile u životnoj
opasnosti, ili od zapovjednika drugog broda koji je stigao do tih osoba bude obaviješten da
pomoć više nije potrebna.
Članak 766.
U slučaju sudara brodova zapovjednik broda dužan je, ako to može učiniti bez ozbiljne opasnosti
za brod kojim zapovijeda i za osobe na njemu, pored prvenstvenog spašavanja osoba, poduzeti
spašavanje drugog broda s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda.
Članak 767.
Zapovjednik broda mora u brodski dnevnik unijeti razloge zbog kojih nije krenuo u pomoć
osobama u opasnosti i poduzeo njihovo spašavanje (članak 765.), te razloge zbog kojih nije
poduzeo spašavanje broda nakon sudara. (članak 766.)
Članak 768.
Vlasnik broda ili brodar ne odgovara za štetu koja nastane zato što je zapovjednik broda
povrijedio dužnosti određene u članku 764. i 766. ovoga Zakonika.
Članak 769.
(1) Za spašavanje osoba spašavatelju ne pripada nagrada.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je u istoj akciji spašavanja sudjelovalo više
spašavatelja od kojih su neki spasili osobe, a neki brod ili drugu imovinu, spašavatelju koji je
spasio samo osobe pripada pravičan dio nagrade priznate drugom spašavatelju za spašavanje
imovine, ili naknade za sprječavanje ili smanjenje štete morskom okolišu.
Članak 770.
(1) Odredbe ovoga Zakonika primjenjivat će se na spašavanje imovine, osim ako se ugovorom o
spašavanju ne predviđa drugačije.
(2) Zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti imaju pravo zaključiti ugovor o spašavanju u
ime vlasnika druge imovine na tome brodu.
(3) Stranke ugovorom ne mogu isključiti ili umanjiti svoje obveze glede zaštite morskog okoliša
utvrđene u članku 772. niti isključiti odredbe članka 773. ovoga Zakonika.
Članak 771.
(1) Za svako spašavanje broda ili druge imovine koje je dalo koristan ishod spašavatelju pripada
pravična nagrada.
(2) Visina nagrade ne može iznositi više od vrijednosti spašenog broda, odnosno spašene
imovine.
(3) Osim ako stranke ugovorom drugačije predvide, nikakva se isplata ne duguje prema ovoj
glavi Zakonika ako operacije spašavanja nisu imale koristan ishod.
Članak 772.
(1) Spašavatelj je dužan pri obavljanju spašavanja i pri sprječavanju ili smanjenju štete na
morskom okolišu primijeniti dužnu pažnju, zatražiti pomoć drugih spašavatelja ako to okolnosti
nalažu te prihvatiti pomoć drugih spašavatelja kada ga zapovjednik broda ili brodar broda u
opasnosti, odnosno vlasnik spašavane imovine razborito zatraži da tako učini.
(2) Zapovjednik broda, brodar, odnosno vlasnik imovine u opasnosti dužni su surađivati sa
spašavateljem tijekom spašavanja, primijeniti dužnu pažnju pri sprečavanju ili smanjenju štete na
morskom okolišu, a kada brod ili druga spašena imovina budu dopremljeni u sigurnost –
prihvatiti brigu o njima ako ih spašavatelj to razborito zatraži.
Članak 773.
Sud može, na zahtjev stranke, poništiti ili izmijeniti ugovor o spašavanju broda ili druge
imovine:
1) ako je ugovor sklopljen u trenutku i pod utjecajem opasnosti, te ako utvrdi da ugovorne
odredbe nisu pravične,
2) ako utvrdi da je stranka na sklapanje ugovora bila navedena prijevarom ili namjernim
prikrivanjem činjenica,
3) ako utvrdi da je ugovorena nagrada prema učinjenoj usluzi pretjerano visoka ili pretjerano
niska.
Članak 774.
(1) Ako stranke nisu sklopile ugovor o spašavanju broda ili druge imovine, ili ako su takav
ugovor sklopile, ali nisu ugovorile visinu nagrade za spašavanje, o visini nagrade, u slučaju
spora, odlučuje sud.
(2) Sud utvrđuje visinu nagrade za spašavanje uzimajući u obzir:
1) spašenu vrijednost broda i druge spašene imovine,
2) vještinu i napore spašavatelja u sprječavanju ili smanjenju štete morskom okolišu,
3) stupanj uspjeha što ga je spašavatelj postigao,
4) prirodu i stupanj opasnosti,
5) vještinu i napore spašavatelja u spašavanju osoba, broda i druge imovine,
6) utrošeno vrijeme, uložene troškove i gubitke spašavatelja,
7) rizik odgovornosti i druge rizike kojima su se izložili spašavatelji ili njihova oprema,
8) brzinu kojom su usluge pružene,
9) dostupnost i uporabu brodova i druge opreme namijenjene operacijama spašavanja,
10) stanje pripravnosti i djelotvornosti opreme spašavatelja te njenu vrijednost.
(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i kad sud na temelju članka 773. ovoga
Zakonika mijenja visinu ugovorene nagrade.
Članak 775.
(1) Ako je spašavatelj obavio spašavanje broda kojim je sam ili svojim teretom prijetio štetom na
morskom okolišu, pa prema odredbi članka 774. stavka 2. ovoga Zakonika nije uspio zaslužiti
nagradu za spašavanje barem u visini posebne naknade u skladu s ovim člankom, imat će pravo
na posebnu naknadu od vlasnika toga broda u visini svojih uloženih troškova.
(2) Ako je spašavatelj, uz uvjete utvrđene u stavku 1. ovoga članka, svojim djelovanjem spriječio
ili smanjio štetu na morskom okolišu, posebna naknada koju vlasnik broda ima platiti takvom
spašavatelju može se povećati do 30% od troškova koje je spašavatelj uložio. Međutim, ako to
smatra pravičnim i opravdanim te primjenjujući odredbu članka 774. stavka 2. ovoga Zakonika,
sud može dodatno povećati takvu posebnu naknadu do najviše 100% od troškova koje je
spašavatelj uložio.
(3) Troškovi spašavatelja, u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka, znače gotovinske izdatke koje je
spašavatelj razborito uložio pri spašavanju i pravičan omjer za opremu i osoblje koji su stvarno i
razborito bili uključeni u spašavanje, primjenjujući mjerila utvrđena u članku 774. stavku 2.
točki 8), 9) i 10) ovoga Zakonika.
(4) Ukupna posebna naknada po ovom članku platit će se jedino onda i u onom omjeru za koliko
je ta naknada veća od nagrade za spašavanje koja spašavatelju pripada na osnovi odredbe članka
774. ovoga Zakonika.
(5) Ako je spašavatelj svojom krivnjom propustio spriječiti ili smanjiti štetu na morskom
okolišu, sud ga može dijelom ili u cijelosti lišiti posebne naknade iz ovoga članka.
(6) Odredbama ovoga članka ne isključuje se niti utječe na moguću regresnu tražbinu vlasnika
broda iz kojeg je proistekla opasnost za morski okoliš.
Članak 776.
(1) Ako ima više spašavatelja, a spašavatelji se nisu sporazumjeli o razmjeru u kojem se između
njih treba podijeliti nagrada za spašavanje broda ili druge imovine, o tom razmjeru odlučuje sud
primjenjujući odredbe članka 774. ovoga Zakonika.
(2) Ako ima više spašavatelja, svaki od njih može ostvarivati zahtjev za nagradu i samostalno.
Članak 777.
(1) Po odredbama ove glave Zakonika ne postoji obveza plaćanja ako pružene usluge ne prelaze
ono što se razborito može držati dužnim ispunjenjem ugovora koji je bio sklopljen prije nego što
se opasnost pojavila.
(2) Spašavatelj koji se upustio u spašavanje broda ili druge imovine protiv izričite i razborite
zabrane zapovjednika, vlasnika ili brodara spašavanog broda, odnosno osobe ovlaštene
raspolagati spašenom imovinom nema pravo na nagradu.
(3) Sud može smanjiti nagradu ili odlučiti da spašavatelju ne pripada nagrada za spašavanje
broda ili druge imovine ako su spašavatelji svojom krivnjom izazvali potrebu spašavanja, ako su
svojim propustom ili nemarnošću otežali spašavanje ili ako su pri spašavanju počinili krađu,
utaju ili prijevarnu radnju.
(4) U postupku odlučivanja o tražbini spašavatelja, sud može privremenom odlukom narediti da
se spašavatelju unaprijed isplati onolika svota koliku drži pravičnom i opravdanom prema
okolnostima slučaja.
Članak 778.
(1) Ako se spašavanje broda i druge imovine obavlja na temelju ugovora o spašavanju koji je
sklopio zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti, nagradu za spašavanje dužan je platiti
brodar spašenog broda, ako ugovorom nije drugačije predviđeno.
(2) Ako je sklopljen ugovor o spašavanju, vlasnik druge spašene imovine na brodu ili osoba koja
ima pravo raspolagati takvom imovinom odgovara solidarno s brodarom, ali samo za onaj dio
nagrade koji se odnosi na tu imovinu.
(3) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka brodar spašenog broda plati ukupnu nagradu za
spašavanje, pripada mu pravo regresa prema vlasniku ili osobi koja ima pravo raspolagati
drugom imovinom na brodu, za dio nagrade koji se odnosi na tu imovinu.
(4) Ako ugovor o spašavanju nije bio sklopljen, nagradu za spašeni brod dužan je platiti brodar
spašenog broda, a nagradu za drugu spašenu imovinu – vlasnik ili osoba koja ima pravo
raspolagati tom imovinom.
Članak 779.
(1) Na zahtjev spašavatelja, osoba koja plaća nagradu za spašavanje prema odredbama članka
778. ovoga Zakonika dužna je pružiti primjereno jamstvo za tražbinu spašavatelja, uključujući
moguće kamate i troškove postupka.
(2) Uz osobnu obvezu iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik i brodar spašenog broda dužni su na
vrijeme poduzeti sve razumne mjere kako bi vlasnici ili osobe ovlaštene raspolagati drugom
imovinom na spašenom brodu pružili primjereno jamstvo za svoja dugovanja spašavatelju,
uključujući moguće kamate i troškove postupka.
(3) Bez suglasnosti spašavatelja spašeni brod i druga imovina s broda ne smiju se otpremiti iz
luke ili mjesta na koje su dospjeli neposredno po dovršetku spašavanja, sve dok se ne pruži
primjereno jamstvo za tražbine spašavatelja prema njima.
Članak 780.
Iznos utvrđen pravomoćnom odlukom o visini nagrade za spašavanje ili o posebnoj naknadi
(članak 775.) spašavatelj ima pravo potraživati izravno od osiguravatelja broda i druge imovine,
odnosno od osiguravateljeve odgovornosti broda, ako je takav osiguravatelj dao jamstva glede
tih iznosa.
Članak 781.
(1) Svota nagrade za spašavanje koja preostane nakon odbitka svote štete nanesene brodu
spašavatelju pri spašavanju i troškova prouzročenih spašavanjem predstavlja čistu nagradu.
(2) Određeni dio čiste nagrade pripada posadi broda spašavatelja.
(3) Spašavatelj se ne može odreći dijela nagrade koji čini udio članova posade u toj nagradi bez
pristanka članova posade broda spašavatelja.
Članak 782.
Svaki član posade broda spašavatelja može, nakon proteka roka od jedne godine od dana kad je
spašavanje okončano, tužbom prema brodaru spašenog broda ili prema vlasniku druge spašene
imovine ostvariti nagradu za spašavanje u dijelu koji predstavlja njegov udio u toj nagradi, ako
brodar spašavatelj nije podnio u tom roku tužbu za isplatu nagrade za spašavanje.
Članak 783.
Odredbe ove glave Zakonika koje se odnose na nagradu za spašavanje primjenjuju se i u slučaju
spašavanja između brodova istog vlasnika ili brodara.
Članak 784.
Nadležna lučka kapetanija ima pravo nadzirati operacije spašavanja, te postupke i mjere
spašavatelja glede njihova utjecaja na sigurnost plovidbe, na iskorištavanje prirodnih bogatstava
mora i na zaštitu okoliša.
Pored tijela iz stavka 1. ovog članka postupak spašavanja odnosno uklanjanja i radnje i mjere
koji poduzima spašavatelj na mjestu spašavanja odnosno uklanjanja, u slučaju neposredne
opasnosti za onečišćenje okoliša, nadzire i inspekcija zaštite okoliša.
Članak 785.
(1) Ako se brod ili druga imovina koja može biti predmetom spašavanja nalazi na površini mora,
ili ako je uronjena, odnosno na morskom dnu, gdje predstavlja ili može predstavljati opasnost za
plovidbu, za iskorištavanje prirodnih bogatstava mora ili za onečišćenje okoliša, teritorijalno
nadležna lučka kapetanija rješenjem će narediti njezinu vlasniku da u primjerenom roku
poduzme mjere za spašavanje ili uklanjanje takve imovine.
(2) Ako vlasnik imovine iz stavka 1. ovoga članka ne postupi sukladno rješenju kapetanije,
kapetanija će na trošak i rizik vlasnika te imovine organizirati njezino spašavanje ili uklanjanje
posredstvom pravne ili fizičke osobe kojoj je to poslovna djelatnost.
(3) Ako brod ili druga imovina koja može biti predmetom spašavanja predstavlja neposrednu
opasnost za okoliš, odnosno opasnost ili smetnju za plovidbu, kapetanija će i bez prethodnog
donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka odlučiti o poduzimanju spašavanja ili uklanjanja
takve stvari na trošak i rizik njezina vlasnika.
(4) Žalbe protiv rješenja nadležne kapetanije iz stavaka 1. – 3. ovoga članka podnose se
Ministarstvu u roku od 15 dana od dana primitka odnosnog rješenja, ali ne zadržavaju njegovo
izvršenje.
Članak 786.
Ako troškovi spašavanja ili uklanjanja imovine, sukladno odredbama članka 785. stavka 2. i 3.
ovoga Zakonika, budu veći od vrijednosti spašene imovine, razlika će se podmiriti iz državnog
proračuna.
Članak 787.
(1) Spašavanje ili vađenje imovine koja ima ili se može pretpostaviti da ima svojstvo kulturnog
dobra, a nalazi se na dnu mora, ne smije se poduzeti bez odobrenja ministarstva nadležnog za
poslove kulture.
(2) Spašavanje imovine koja ima ili se može pretpostaviti da ima vojnu važnost, a koje nije
odobrio ovlašteni vojni časnik, ne smije se poduzeti bez odobrenja ministarstva nadležnog za
poslove obrane.
(3) Protiv rješenja ministarstva nadležnog za poslove kulture ili ministarstva nadležnog za
poslove obrane, kojim se daje ili uskraćuje odobrenje za spašavanje imovine iza stavka 1. i 2.
ovoga članka ne može se podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Članak 788.
(1) Tražbine za isplatu nagrade za spašavanje zastarijevaju nakon proteka dvije godine od dana
kad je spašavanje okončano.
(2) Nakon što je nastala tražbina stranke mogu pisano ugovoriti rokove zastare koji su dulji od
rokova navedenih u stavku 1. ovoga članka.
Glava III.
ZAJEDNIČKE HAVARIJE
1. Zajedničke odredbe
Članak 789.
(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na naknadu štete koju iz čina zajedničke havarije
pretrpe sudionici pomorskog pothvata.
(2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na brodice, ako je to između stranaka izričito
ugovoreno.
Članak 790.
Pojedini izrazi u smislu odredaba ove glave Zakonika imaju sljedeće značenje:
1) čin zajedničke havarije jest svaki namjeran i razložan izvanredan trošak i svaka namjerna i
razložna šteta učinjeni, odnosno prouzročeni od zapovjednika broda ili druge osobe koja ga
zamjenjuje, ako su bili razborito poduzeti radi spašavanja imovinskih vrijednosti sudionika u
istome pomorskom pothvatu od stvarne opasnosti koja im zajednički prijeti,
2) sudionik pomorskog pothvata jest vlasnik, odnosno brodar broda i osoba koja je ovlaštena
raspolagati teretom ukrcanim na brod,
3) pomorski pothvat jest putovanje broda od početka ukrcavanja do završetka iskrcavanja tereta
svakoga pojedinog sudionika; pomorski pothvat postoji i onda kada jedan ili više brodova tegle
ili potiskuju drugi brod ili brodove, pod uvjetom da svi sudjeluju u gospodarskoj djelatnosti, a ne
u operaciji spašavanja,
4) dužnička masa jest imovina prema čijoj se vrijednosti na temelju odredaba ovoga Zakonika
pridonosi naknadi štete ili troškova koji su prouzročeni činom zajedničke havarije,
5) vjerovnička masa jest zbroj šteta ili troškova prouzročenih činom zajedničke havarije koji se
na temelju odredaba ovoga Zakonika nadoknađuju iz dužničke mase,
6) luka završetka zajedničkog pothvata jest luka u kojoj je iskrcan posljednji dio tereta koji se
nalazio na brodu u trenutku čina zajedničke havarije.
Članak 791.
Štetu i trošak koji predstavljaju zajedničku havariju snose, na temelju odredaba ovoga Zakonika,
svi sudionici pothvata, razmjerno vrijednosti imovine koja ulazi u dužničku masu (članak 795.
točka 1).
Članak 792.
(1) Ako odredbama ovoga Zakonika ili ugovorom stranaka nije drugačije određeno, kao
zajednička havarija priznaju se žrtve, štete i troškovi koji su neposredna ili neminovna posljedica
čina zajedničke havarije, a koji se po općeprihvaćenim međunarodnim pomorskim običajima
smatraju zajedničkim havarijama.
(2) Posebna naknada koju je, na temelju odredbe članka 775. ovoga Zakonika, spašavatelju
dužan platiti vlasnik broda od kojega prijeti šteta morskom okolišu, ne priznaje se kao zajednička
havarija.
Članak 793.
Svaki dodatni trošak koji prema svojoj naravi nije trošak zajedničke havarije, ali je učinjen
umjesto kakva drugog troška, koji bi, da je bio učinjen, bio priznat kao zajednička havarija,
smatrat će se zajedničkom havarijom, i tako će biti priznat, bez obzira na moguće uštede drugim
interesima, ali samo do svote ušteđenog troška zajedničke havarije.
2. Doprinos u zajedničku havariju
Članak 794.
(1) Dužnost doprinosa u zajedničku havariju postoji i kad su šteta ili trošak prouzročeni krivnjom
nekog od sudionika pomorskog pothvata.
(2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na prava onog sudionika pomorskog pothvata
koji je pridonio u zajedničku havariju prema osobi ili osobama koje su svojom krivnjom
prouzročile štetu ili trošak.
Članak 795.
Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno:
1) dužničku masu tvori činom zajedničke havarije spašena imovina, vrijednost žrtvovane
imovine i svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine,
2) vjerovničku masu tvori činom zajedničke havarije žrtvovana imovina i svota za koju je
smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine, te troškovi koji se smatraju zajedničkom
havarijom, uključujući troškove likvidacije zajedničke havarije.
Članak 796.
(1) Iznimno od odredbe članka 795. ovoga Zakonika ne ulaze:
1) u dužničku masu – predmeti za osobnu uporabu posade i putnika, putnička prtljaga za koju
nije izdana prtljažnica ili teretnica, te poštanske pošiljke,
2) u vjerovničku masu – gubitak ili šteta na izbačenom teretu koji nije bio smješten u brodu u
skladu s priznatim običajima, teret ukrcan bez znanja brodara te teret koji je namjerno pogrešno
naznačen.
(2) Ako se činom zajedničke havarije spasi teret koji je bio ukrcan bez znanja brodara ili
namjerno pogrešno opisan, taj teret ulazi u dužničku masu.
Članak 797.
(1) Vrijednost imovine koja ulazi u vjerovničku i dužničku masu, osim troškova, određuje se
prema vrijednosti u vrijeme i u luci gdje se završava zajednički pothvat, ako ovim Zakonikom
nije drugačije određeno.
(2) Troškovi se utvrđuju prema visini u kojoj su stvarno učinjeni.
Članak 798.
Svota koja se priznaje kao zajednička havarija za štetu ili gubitak broda ili njegovih dijelova,
prouzročene činom zajedničke havarije, jest:
1) kad je riječ o popravku ili zamjeni dijelova – stvarni razumni trošak popravka ili zamjene,
odnosno gubitaka, uz odbitak prema odredbama članka 799. ovoga Zakonika,
2) kad nije riječ o popravku ili zamjeni dijelova – razumno smanjenje vrijednosti koje proizlazi
iz takve štete ili gubitka, ali koje ne prelazi procijenjene troškove popravka,
3) kad je riječ o potpunom gubitku broda, ili kad prema procjeni troškovi popravaka prelaze
vrijednost broda poslije njegova popravka, svota koja ulazi u vjerovničku masu jest razlika
između procijenjene vrijednosti broda u neoštećenom stanju, uz odbitak procijenjenih troškova
popravka štete koja se ne priznaje u zajedničku havariju, i procijenjene vrijednosti broda u
oštećenom stanju. Potonja se vrijednost može odrediti prema neto-utršku od moguće prodaje
podrtine, koji se utržak također odbija od vjerovničke mase.
Članak 799.
(1) Troškovi popravka broda koji ulaze u vjerovničku masu nisu podložni odbicima prema
načelu »novo za staro« kad se stari materijal ili dijelovi nadomještaju novim, osim ako je brod
star više od 15 godina, u kojem se slučaju odbija jedna trećina. Odbici se određuju prema starosti
broda, računajući od 31. prosinca one godine u kojoj je gradnja broda završena pa do dana čina
zajedničke havarije, osim za izolacijske dijelove, brodice za spašavanje i slične brodice, uređaje i
opremu veze i navigacije, te strojeve i kotlove, za koje se odbici određuju prema starosti onog
dijela na koji se odbici primjenjuju.
(2) Odbici se računaju samo od cijene novoga materijala ili dijelova kada su bili dogotovljeni i
pripremljeni za ugradbu, odnosno postavljanje na brod.
(3) Nikakav se odbitak ne primjenjuje na namirnice, zalihe, sidra i sidrene lance.
(4) Pristojbe i troškovi doka i navoza, te troškovi premještaja broda priznaju se u cijelosti.
(5) Troškovi čišćenja, bojenja i premaza dna broda ne priznaju se u zajedničku havariju, osim
ako je dno bilo bojeno ili premazano u tijeku jedne godine prije čina zajedničke havarije, u
kojem se slučaju priznaje polovica tih troškova.
(6) Nikakvi odbici prema načelu »novo za staro« ne primjenjuju se na troškove privremenih
popravaka.
Članak 800.
(1) Vrijednost tereta koja ulazi u obračun zajedničke havarije određuje se prema njegovoj
vrijednosti u vrijeme iskrcaja na temelju trgovačkog računa ispostavljenog primatelju ili, ako
takvog računa nema, na temelju ukrcajne vrijednosti tereta. U vrijednost tereta u vrijeme iskrcaja
uključuju se troškovi njegova osiguranja, te vozarina, osim ako rizik gubitka vozarine ne snose
osobe koje su ovlaštene raspolagati teretom.
(2) Iznos koji se ima naknaditi kao zajednička havarija za žrtvovanje tereta predstavljat će
smanjenje njegove vrijednosti ili gubitak tereta koji je pri tome pretrpljen. Ako se tako oštećeni
teret proda, šteta se utvrđuje prema razlici između neto-utrška od prodaje i neto-vrijednosti tereta
u zdravom stanju na posljednji dan iskrcavanja u luci odredišta, odnosno na dan završetka
pothvata ako se pothvat okončao u drugoj luci.
(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je prijavljena vrijednost nekog tereta pri
ukrcaju niža od vrijednosti iz toga stavka, šteta ili gubitak prouzročeni takvom teretu odredit će
se prema prijavljenoj vrijednosti.
Članak 801.
(1) Ako su stvari žrtvovane činom zajedničke havarije naknadno spašene, njihova se vrijednost
određuje na temelju tržišne cijene na dan spašavanja u mjestu u kojem su spašene, a od te
vrijednosti odbijaju se nužni i korisni troškovi spašavanja.
(2) Odredba članka 800. stavka 2. ovoga Zakonika na odgovarajući se način primjenjuje i na
teret iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 802.
(1) U vjerovničku masu priznaje se provizija od 2% na izdatke zajedničke havarije, osim onih za
plaće i uzdržavanje posade, te pogonskog goriva, maziva i zaliha, koji nisu nadomješteni u tijeku
putovanja.
(2) Novčani gubitak što ga pretrpe vlasnici dobara koja su bila prodana zbog namaknuća
sredstava za podmirenje izdataka zajedničke havarije priznat će se u zajedničku havariju, kao i
troškovi osiguranja takvih izdataka.
Članak 803.
(1) Na svote koje ulaze u vjerovničku masu priznaju se kamate od 7% godišnje do tri mjeseca
poslije objave diobne osnove zajedničke havarije, uzimajući pri tomu u obzir svaku isplatu na
račun interesa koji pridonose ili isplatu iz sredstava pologa zajedničke havarije.
(2) Po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik ima pravo računati kamate prema
propisima.
Članak 804.
(1) Vrijednosti koje ulaze u dužničku masu jesu:
1) za brod – neto-vrijednost na završetku pomorskog pothvata, s tim što se pri određivanju te
vrijednosti ne uzima u obzir povoljan ili nepovoljan utjecaj ugovora o zakupu ili brodarskog
ugovora na vrijeme koji su na snazi u pogledu tog broda,
2) za teret – vrijednost prema odredbi članka 800. stavka 1. ovoga Zakonika, s tim da se od tako
utvrđene vrijednosti odbija svaki gubitak ili šteta nastali na teretu prije ili u vrijeme iskrcavanja,
3) za vozarinu i prevozninu – visina vozarine ili prevoznine, s tim da se od te svote odbijaju svi
troškovi, uključujući plaće posade, koji ne bi bili podneseni zbog zarade vozarine odnosno
prevoznine da su brod i teret bili potpuno izgubljeni u trenutku čina zajedničke havarije, a ne
priznaju se kao zajednička havarija.
(2) Vrijednostima iz stavka 1. ovoga članka dodat će se svote koje se za žrtvovanu imovinu,
sukladno odredbama članaka 798. – 801. ovoga Zakonika, priznaju kao zajednička havarija.
(3) Od vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka odbijaju se dodatni izdaci koji su u svezi s
vrijednostima što ulaze u dužničku masu nastali poslije čina zajedničke havarije, osim onih
izdataka koji se priznaju kao zajednička havarija.
(4) Kad se teret proda prije odredišta, on pridonosi u zajedničku havariju na temelju stvarnog
neto-utrška od njegove prodaje. Tom se utršku dodaje svota koja se priznaje kao zajednička
havarija.
Članak 805.
(1) Brodar ima pravo zadržati teret koji na temelju članka 795. ovoga Zakonika ulazi u dužničku
masu dok ne dobije jamstvo da će mu dužnik isplatiti svoj dio doprinosa koji ga tereti u
zajedničkoj havariji.
(2) Brodar je dužan zadržati teret ili pribaviti odgovarajuće jamstvo i za tražbine drugih
sudionika u pomorskom pothvatu i u zaštiti tih interesa, dužan je postupiti s dužnom pažnjom.
(3) Ako brodar ne postupi prema odredbi stavka 2. ovoga članka, dužan je isplatiti dio doprinosa
za koji vjerovnik iz zajedničke havarije dokaže da ga nije mogao naplatiti od osobe koja je
ovlaštena raspolagati teretom.
(4) Odredbama stavka 1., 2., 3. ovoga članka ne dira se u pravo brodara i ostalih sudionika u
pomorskom pothvatu da se za isplaćenu svotu namire od osobe koja je ovlaštena raspolagati
teretom kojoj je teret predan bez ishođenja jamstva.
Članak 806.
Vjerovnik iz zajedničke havarije koji ne dobije jamstvo da će njegova tražbina biti namirena ima
pravo zaustaviti brod i teret da bi naplatio svoju tražbinu.
3. Zastara
Članak 807.
(1) Tražbina za isplatu doprinosa iz zajedničke havarije zastarijeva nakon proteka jedne godine
od dana kad je brod stigao u luku završetka zajedničkog pothvata u tijeku kojega je nastupio
događaj na kojem se temelji zahtjev za doprinos iz zajedničke havarije.
(2) Zastarijevanje zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka ne teče od dana kada je imenovan likvidator
do dana kada je konačna diobna osnova dostavljena.
Glava IV.
IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST VLASNIKA BRODA I BRODARA
1. Zajedničke odredbe
Članak 808.
(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na štetu koju iz izvanugovornog odnosa
prouzroči brod osobama i stvarima izvan broda te okolišu.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka odredbe ove glave Zakonika ne primjenjuju se na
sudar brodova i nuklearne štete.
Članak 809.
(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na sve plovne objekte, bez obzira na veličinu i
namjenu kojoj služi te na hidroavion na vodi.
(2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na ratne brodove, osim odredaba članka 813. –
823. ovoga Zakonika.
Članak 809.a Odredbe ovoga dijela ove glave Zakonika primjenjuju se
na štete nastale na teritoriju Republike Hrvatske i na
području zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa Republike
Hrvatske.
2. Odgovornost za smrt i tjelesne ozljede
Članak 810.
(1) Za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba u moru
koje prouzroči brod odgovara vlasnik broda i brodar, te
osoba koja u trenutku događaja upravlja brodom:
1) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u području
koje je proglašeno kupalištem ili u kojem je zabranjena
plovidba – ako se ne dokaže da je oštećenik prouzročio
štetu svojom namjerom ili grubom nepažnjom,
2) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u morskom
pojasu do 150 metara od obale, a taj pojas ne ide u
područje navedeno u točki 1), 3) i 4) ovoga stavka – ako se
ne dokaže da je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena višom
silom, namjerom ili grubom nepažnjom usmrćene, odnosno
ozlijeđene osobe,
3) ako je smrt ili tjelesna ozljeda uzrokovana u lukama, na
prilazima luka, na uobičajenim plovnim putevima, na
području koje se isključivo koristi za sportsku i sličnu
plovidbu (kao što su veslačke i jedriličarske regate,
skijanje i sl.) i na području udaljenom više od 150 metara
od obale, a nije riječ o području iz točke 4) ovoga stavka
– ako se dokaže da je brod kriv za smrt, odnosno tjelesnu
ozljedu osobe,
4) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena na području
u kojemu su zabranjeni pojedini načini ili sredstva
plovidbe (npr. glisiranje, skijanje, prekoračenje brzine),
a smrt je, odnosno tjelesna ozljeda, nastupila za
obavljanja zabranjenog načina ili zabranjenim sredstvima
plovidbe ako se ne dokaže da je oštećenik prouzročio štetu
svojom namjerom ili grubom nepažnjom.
(2) Odluku o proširenju ili suženju morskog pojasa iz
stavka 1. točka 2) ovoga članka donosi Ministarstvo.
(3) Vlasnik broda i brodar nisu odgovorni u skladu sa
stavkom 1. ovoga članka ako im je brod protupravno oduzet.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka odgovorna je pored
osobe koja je u trenutku događaja upravljala brodom, i
osoba koja je protupravno oduzela brod.
3. Odgovornost za oštećenje stvari i onečišćenje okoliša
Članak 811.
(1) Brod odgovara za štetu koju nanese operativnim obalama,
lukobranima, lučkim uređajima i postrojenjima, plutajućim
objektima (balisažnim oznakama, plutačama za vez, podvodnim
kabelima, cjevovodima i sl.) te drugim objektima u luci ili
na moru.
(2) Brod ne odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka u
mjeri u kojoj je šteta prouzročena krivnjom trgovačkog
društva ili tijela koje upravlja lukom ili stanjem obale,
lukobrana, uređaja i postrojenja.
(3) Pod odgovornošću broda prema stavku 1. ovoga članka
razumijeva se odgovornost vlasnika broda, odnosno brodara.
Članak 812.
Izuzimajući štete iz članka 814. ovoga Zakonika, odredbe
članka 811. ovoga Zakonika primjenjuju se i na štete koje
prouzroči brod izlijevanjem ili izbacivanjem tvari opasnih
i štetnih za okoliš (ulja, smećenih tekućih goriva i
njihovih smjesa, smećenih voda, drugih smećenih tvari i
drugih sličnih predmeta).
4. Odgovornost za onečišćenje od broda izlijevanjem ulja
koje se prevozi kao teret
Članak 813.
(1) U smislu odredaba ovoga dijela ove glave Zakonika:
1) brod označuje svaki brod ili plovilo bilo koje vrste
konstruirano ili prilagođeno za prijevoz ulja u rasutom
stanju kao teret, s tim da se brod sposoban za prijevoz
ulja ili drugih tereta smatra brodom samo ako stvarno
prevozi ulje u rasutom stanju kao teret i za vrijeme bilo
kojeg putovanja koje slijedi nakon takvoga prijevoza, osim
ako se dokaže da na njemu nema ostataka od toga prijevoza
ulja kao rasutoga tereta,
2) ulje označuje sva postojana ugljikovodikova mineralna
ulja kao što su sirova nafta, gorivo ulje, teško dizelsko
ulje i ulje za podmazivanje, bez obzira da li se prevozi
kao teret ili kao njegovo pogonsko gorivo,
3) šteta zbog onečišćenja označuje:
a) svaki gubitak ili štetu nastalu uslijed onečišćenja
izvan broda zbog otjecanja ili izbacivanja ulja s broda ma
gdje se to otjecanje ili izbacivanje dogodilo, ako je iznos
naknade za onečišćenje okoliša ne računajući gubitak dobiti
uslijed takvog onečišćenja ograničen na troškove razumnih
mjera koje su stvarno poduzete ili se imaju poduzeti za
ponovno uspostavljanje stanja prije nastale štete,
b) troškove zaštitnih mjera i bilo kojeg gubitka ili štete
prouzročene ovim mjerama,
4) nesreća označuje svaki događaj ili skup događaja istoga
porijekla koji prouzroči štetu uslijed onečišćenja ili
stvori tešku i neposrednu prijetnju nastanku takve štete.
(2) Odredbe ovoga dijela ove glave Zakonika primjenjuju se
na štete zbog onečišćenja nastale na teritoriju Republike
Hrvatske i u području izvan granica teritorijalnog mora do
200 nm od ravnih polaznih crta od kojih se mjeri širina
teritorijalnog mora, te na zaštitne mjere poduzete kako bi
se spriječila ili umanjila šteta, bez obzira gdje su te
mjere poduzete.
(3) Odredbe članka 813.–823. primjenjuju se na štetu zbog onečišćenja nastalu u unutarnjim
morskim vodama, teritorijalnom moru i zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike
Hrvatske te na zaštitne mjere poduzete kako bi se spriječila ili umanjila šteta, bez obzira gdje su
poduzete.
Članak 814.
(1) Za štetu koju prouzroči brod koji prevozi ulje kao
rasuti teret izlijevanjem ili izbacivanjem tog ulja
odgovara vlasnik broda ako ne dokaže da je izlijevanje,
odnosno izbacivanje ulja:
a) posljedica rata, neprijateljstva, građanskog rata,
pobune ili prirodne pojave izvanrednoga, neizbježnog ili
neotklonjivog karaktera,
b) proistječe u potpunosti iz činjenice što je treća osoba
svjesno djelovala ili propustila djelovati u namjeri da
nanese štetu, ili
c) u potpunosti proistječe iz radnje ili propusta bilo koje
države ili drugog tijela odgovornog za održavanje
svjetionika ili drugih sredstava za pomoć plovidbi u
obavljanju te funkcije.
(2) Ako vlasnik broda dokaže da je šteta nastala u
potpunosti ili djelomično zato što je osoba koja je
pretrpjela tu štetu djelovala ili propustila djelovati u
namjeri da prouzroči štetu, ili iz krajnje nepažnje te
osobe, on može biti u potpunosti ili djelomično oslobođen
svoje odgovornosti prema spomenutoj osobi.
(3) Zahtjev za naknadu štete zbog onečišćenja ne može se
podnijeti protiv vlasnika broda osim na temelju ovoga
Zakonika.
(4) Uz rezervu stavka 5. ovoga članka, zahtjev za naknadu
štete zbog onečišćenja, bilo da se temelji na ovome
Zakoniku ili ne, ne može se podnijeti protiv:
a) osoba u službi vlasnika ili njegovih punomoćnika ili
članova posade,
b) peljara ili bilo koje druge osobe koja je, bez svojstva
člana posade, obavljala usluge za brod,
c) naručitelja ugovora o prijevozu (bilo kako opisanog,
uključivši i zakupoprimca), poslovođe ili brodara,
d) osobe koja spašava uz pristanak vlasnika ili po uputama
nadležne javne vlasti,
e) osobe koja poduzima zaštitne mjere,
f) svih osoba u službi osoba spomenutih u točkama c), d) i
e) ili njihovih punomoćnika osim ako dokaže da je šteta
nastala kao rezultat njihovoga osobnog djelovanja ili
propusta koji su navedene osobe učinile, bilo u namjeri da
prouzroče štetu, bilo bezobzirno znajući da će šteta
vjerojatno nastati.
(5) Nijednom odredbom ovoga Zakonika ne dira se u prava
vlasnika na regres.
Članak 815.
Ako šteta zbog onečišćenja nastane iz nesreće u kojoj su
sudjelovala dva broda ili više njih, vlasnici svih brodova
solidarno odgovaraju za cjelokupnu štetu koja se razumno ne
može podijeliti, ako se ne mogu osloboditi odgovornosti
prema članku 814. ovoga Zakonika.
Članak 816.
(1) Vlasnik broda za štete iz članka 814. ovoga Zakonika
može ograničiti svoju odgovornost do svota navedenih u
stavku 2. ovoga članka osnivanjem fonda ograničene
odgovornosti za štete prouzročene izlijevanjem ili
izbacivanjem ulja.
(2) Vlasnik broda za štete iz članka 814. ovoga Zakonika
može ograničiti svoju odgovornost po svakoj nesreći na
ukupnu svotu kako slijedi:
– 4.500.000 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za
brod koji ne prelazi 5000 jedinica tonaže,
– za brodove preko naznačene tonaže, za svaku dodatnu
jedinicu tonaže 632 obračunskih jedinica Posebnih prava
vučenja povrh iznosa navedenog u točki a), s time da ukupna
svota ni u kojem slučaju ne prijeđe iznos od 89.800.000
obračunskih jedinica.
(3) Vlasnik broda gubi pravo na ograničenje odgovornosti
prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ako se dokaže
da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je
vlasnik broda učinio, bilo u namjeri da prouzroči štetu,
bilo bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.
Članak 817.
Iz fonda ograničene odgovornosti iz članka 816. ovoga
Zakonika vlasnik broda može nadoknaditi troškove što ih je
dobrovoljno podnio radi razumnog izbjegavanja ili smanjenja
onečišćenja.
Članak 818.
Za utvrđivanje tonaže broda prema članku 816. ovoga
Zakonika primjenjuju se odredbe članka 391. ovoga Zakonika.
Članak 819.
(1) Fond ograničene odgovornosti iz članka 816. ovoga
Zakonika može osnovati i osiguravatelj ili druga osoba koja
je izdala financijsko jamstvo prema članku 820. ovoga
Zakonika.
(2) Osnivanje fonda prema stavku 1. ovoga članka ima isti
pravni učinak kao i osnivanje fonda od strane vlasnika
broda.
(3) Fond iz stavka 1. ovoga članka može biti osnovan i ako,
na osnovi odredbe članka 816. stavak 3. ovoga Zakonika
vlasnik broda nije ovlašten na ograničenje odgovornosti,
ali se time ne diraju prava oštećenika prema vlasniku
broda.
Članak 820.
(1) Brod koji kao teret prevozi više od 2.000 tona ulja
mora imati osiguranje ili drugo financijsko jamstvo, kao
što je bankovno jamstvo ili potvrda izdana od jednog od
međunarodnih fondova za naknadu štete, do visine granice
odgovornosti predviđene člankom 816. ovoga Zakonika za
pokriće odgovornosti za štetu od onečišćenja uljem.
(2) Osiguranje ili drugo financijsko jamstvo iz stavka 1.
ovoga članka mora biti bezuvjetno i neopozivo.
(3) Vlasnik broda iz stavka 1. ovoga članka upisanog u
upisnik brodova u Republici Hrvatskoj, dužan je zatražiti
od nadležne lučke kapetanije u kojoj se vodi upisnik broda,
izdavanje uvjerenja kojim se potvrđuje da je osiguranje ili
drugo financijsko jamstvo na snazi i izdano sukladno
odredbama ovoga Zakonika i primjenjivih međunarodnih
standarda.
(4) Uvjerenje iz stavka 3. ovoga članka izdaje se na
hrvatskom i engleskom jeziku i sadrži sljedeće podatke:
a) ime broda i luku upisa
b) ime/naziv i sjedište vlasnika broda
c) vrstu osiguranja
d) ime i sjedište osiguravatelja ili druge osobe koja je
izdala financijsko jamstvo, te kada je to primjenjivo
mjesto gdje je osiguranje osnovano (zaključeno)
e) razdoblje valjanosti uvjerenja koje ne može biti dulje
od vremena valjanosti osiguranja ili drugog jamstva.
(5) Uvjerenje iz stavka 3. ovoga članka mora biti na brodu,
a preslika se čuva u upisniku broda.
(6) Valjanost osiguranja ili drugoga financijskog jamstva
ne može prestati prije proteka roka od tri mjeseca,
računajući od dana kad je Ministarstvu javljeno da će
osiguranje ili drugo financijsko jamstvo izgubiti valjanost
ako se, istodobno, jedno osiguranje ili financijsko jamstvo
ne zamijeni drugim.
Članak 821.
(1) Tužba za naknadu štete prouzročenu onečišćenjem
može se podnijeti neposredno protiv osiguravatelja ili
druge osobe koja je pružila financijsko jamstvo prema
članku 820. ovoga Zakonika.
(2) Osiguravatelj ili jamac može istaći protiv tužitelja
sve prigovore koje bi mogao istaći vlasnik broda, osim
prigovora stečaja ili likvidacije.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka
osiguravatelj ili jamac može istaći prigovor da je šteta
onečišćenjem prouzročena namjernom radnjom vlasnika broda.
(4) Osiguravatelj ili jamac ima pravo zahtijevati od
vlasnika broda da se pridruži postupku kao umješač.
Članak 822.
Za razdiobu fonda ograničene odgovornosti koji je
osnovan u Republici Hrvatskoj isključivo su nadležni
hrvatski sudovi.
Članak 823.
(1) Pravo na naknadu štete prema odredbama članka 814.
–822. ovoga Zakonika zastarijeva u roku od tri godine od
dana kad je šteta nastala.
(2) Pravo na naknadu štete prema odredbama članka 814.
–822. ovoga Zakonika utrnjuje ako se tužba ne podnese u
roku od šest godina od dana nastanka događaja koji je
prouzročio štetu.
(3) Kad je događaj nastao u više navrata, rok od šest
godina iz stavka 2. ovoga članka počinje teći od dana kad
je događaj započeo.
Članak 823.a
(1) Vlasnik broda bruto tonaže veće od 1000 upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj
dužan je održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili
slične financijske institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim
uljem, u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanim u članku 391. ovoga
Zakonika za tražbine zbog smrti ili tjelesne ozljede, te za ostale tražbine.
(2) Vlasnik broda iz stavka 1. ovoga članka dužan je zatražiti od lučke kapetanije u kojoj se vodi
upisnik brodova u koji je brod upisan, izdavanje svjedodžbe u kojom se potvrđuje da su
osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi u skladu s odredbama Međunarodne konvencije
o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem iz 2001. godine i ovoga
Zakonika.
(3) Svjedodžba iz stavka 2. ovoga članka izdaje se na hrvatskom i engleskom jeziku i sadrži
sljedeće podatke:
a) ime broda, brojeve ili slova za raspoznavanje i luku upisa,
b) ime i glavno poslovno sjedište upisanog vlasnika,
c) IMO broj za identifikaciju broda,
d) vrsta i trajanje jamstva,
e) naziv i glavno poslovno sjedište osiguratelja ili druge osobe koja pruža financijsko jamstvo, a
kada je to prikladno, poslovno sjedište gdje je zaključeno osiguranje ili drugo financijsko
jamstvo,
f) rok važenja svjedodžbe, koji ne može biti duži nego što je rok važenja osiguranja ili drugog
jamstva.«
Članak 823.b
(1) Vlasnik broda u međunarodnoj plovidbi bruto tonaže veće od 300 upisanog u upisnik
brodova u Republici Hrvatskoj dužan je održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko
jamstvo kao što je garancija banke ili slične financijske institucije, radi pokrića troškova
lociranja, označavanja i uklanjanja podrtine.
(2) Iznos osiguranja ili drugoga financijskog jamstva iz stavka 1. ovoga članka obračunava se na
sljedeći način:
a) 1 milijun obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za brod s tonažom koja ne prekoračuje
2.000 tona,
b) za brod s tonažom koja prekoračuje 2.000 tona obračunava se sljedeći iznos kao dodatak
iznosu navedenom u a):
– za svaku tonu od 2.001 do 30. 000 tona, 400 obračunskih jedinica,
– za svaku tonu od 30.001 do 70.000 tona, 300 obračunskih jedinica,
– za svaku tonu koja prekoračuje 70.000 tona, 200 obračunskih jedinica.
(3) Osiguranje ili drugo financijsko jamstvo iz stavka 1. ovoga članka mora biti u obliku opće
prihvaćenom u pomorskoj praksi.
(4) Nakon što utvrdi da je udovoljeno zahtjevima iz prethodnih stavaka ovoga članka, lučka
kapetanija u kojoj se vodi upisnik u koji je brod upisan, na zahtjev vlasnika broda izdaje
svjedodžbu kojom se potvrđuje da su osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi.
(5) Svjedodžba iz stavka 4. ovoga članka izdaje se na hrvatskom i engleskom jeziku i sadrži
najmanje sljedeće podatke:
a) ime broda, brojeve ili slova za prepoznavanje i luku upisa,
b) bruto tonažu broda,
c) ime i glavno poslovno sjedište vlasnika,
d) IMO identifikacijski broj broda,
e) vrstu i trajanje jamstva,
f) ime i glavno poslovno sjedište osiguratelja ili druge osobe koja daje jamstvo i, u
odgovarajućem slučaju, poslovno sjedište u kojem je osiguranje ili jamstvo zaključeno, i g) rok važenja svjedodžbe, koji ne može prijeći rok
važenja osiguranja ili drugog jamstva.
Glava V.
ODGOVORNOST PODUZETNIKA NUKLEARNOG BRODA
Članak 824.
Pojedini izrazi u smislu ove glave Zakonika imaju sljedeća
značenja:
1) poduzetnik nuklearnog broda jest osoba koju je država
ovlastila da iskorištava nuklearni brod ili država koja
sama iskorištava nuklearni brod,
2) nuklearna šteta jest šteta koja prouzroči gubitak života
ili svaku tjelesnu ozljedu čovjeka, odnosno gubitak ili
oštećenje stvari koji nastaju iz radioaktivnih svojstava s
otrovnim, eksplozivnim ili drugim pogibeljnim svojstvima
nuklearnog goriva ili radioaktivnih proizvoda i otpada,
3) nuklearna nesreća jest svaki događaj ili niz događaja
koji imaju isto porijeklo koje je prouzročilo nuklearnu
štetu.
Članak 825.
Za nuklearnu štetu isključivo odgovara poduzetnik
nuklearnog broda.
Članak 826.
Ako su nuklearnu štetu i nenuklearnu štetu zajedno
prouzročile nuklearne nesreće ili nuklearna nesreća i jedan
ili više drugih događaja, pri čemu nije moguće razumno
razlučiti nuklearnu od druge štete, smatra se da je sva
šteta nuklearna šteta prouzročena jedino nuklearnom
nesrećom.
Članak 827.
Odredbe ove glave Zakonika ne primjenjuju se na odgovornost
poduzetnika nuklearnog broda za nuklearnu štetu prouzročenu
tom nuklearnom brodu, njegovoj opremi, gorivu ili zalihama.
Članak 828.
Poduzetnik nuklearnog broda ne odgovara za nuklearnu štetu
koja je neposredno prouzročena ratom, neprijateljstvima,
građanskim ratom ili ustankom.
Članak 829.
Ako poduzetnik nuklearnog broda dokaže da je oštećenik
namjerno prouzročio nuklearnu štetu u cijelosti ili
djelomično, sud može potpuno ili djelomično osloboditi
poduzetnika nuklearnog broda njegove odgovornosti prema
takvu oštećeniku.
Članak 830.
Poduzetnik nuklearnog broda, koji je na temelju odredaba
ove glave Zakonika nadoknadio nuklearnu štetu, ima pravo
regresa:
1) prema osobi koja je namjerno izazvala nuklearnu nesreću,
2) prema osobi koja je podigla podrtinu nuklearnog broda
bez odobrenja poduzetnika nuklearnog broda ili države čiju
zastavu brod vije ili države u čijim se vodama podrtina
nalazi, a šteta je posljedica takva podizanja,
3) ako je regres izričito predviđen pisanim ugovorom s
osobom prema kojoj se ističe regresni zahtjev.
Članak 831.
(1) Poduzetnik nuklearnog broda odgovara za naknadu
nuklearne štete prouzročenu nuklearnom nesrećom najviše do
100 milijuna obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za
svaku pojedinu nuklearnu nesreću.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i kad je
do nuklearne nesreće došlo osobnom krivnjom poduzetnika
nuklearnog broda.
(3) Kad država čiju zastavu strani nuklearni brod vije
propisuje višu granicu odgovornosti poduzetnika nuklearnog
broda od granice iz stavka 1. ovoga članka, poduzetnik
nuklearnog broda odgovara do te više granice.
(4) Troškovi postupka u parnici za naknadu nuklearne štete
i kamate isplaćuju se u punoj svoti, i to pored svote koju
je poduzetnik nuklearnog broda dužan platiti prema odredbi
stavka 1. ili 3. ovoga članka.
Članak 832.
Poduzetnik nuklearnog broda mora održavati na snazi
osiguranje ili drugo financijsko jamstvo koje pokriva
njegovu odgovornost za nuklearnu štetu do visine svote iz
članka 831. ovoga Zakonika.
Odredba stavka 1. ne odnosi se na javne brodove i druge
brodove u potpunom vlasništvu države.
Članak 833.
(1) Kad su za nuklearnu štetu odgovorni dva ili više
poduzetnika nuklearnih brodova i kad se šteta koja se
svakom od poduzetnika može pripisati ne može razumno
razlučiti, tada poduzetnici nuklearnih brodova za takvu
štetu odgovaraju solidarno.
(2) U slučaju solidarne odgovornosti poduzetnika nuklearnih
brodova iz stavka 1. ovoga članka svaki poduzetnik
nuklearnog broda ima pravo tražiti doprinos od drugih
poduzetnika u razmjeru s krivnjom svakoga od njih. Kad su
okolnosti takve da se razmjer krivnje ne može odrediti,
ukupna odgovornost dijeli se na jednake dijelove.
Članak 834.
U slučaju nuklearne nesreće kad je nuklearna šteta nastala
od više nuklearnih brodova istog poduzetnika, takav
poduzetnik odgovara za svaki brod do granice iz članka 817.
ovoga Zakonika.
Članak 835.
Osoba koja pretrpi nuklearnu štetu ima pravo neposredno
zahtijevati naknadu štete od osiguravatelja poduzetnika
nuklearnog broda ili osobe koja je pružila financijsko
jamstvo za pokriće odgovornosti poduzetnika nuklearnog
broda.
Članak 836.
(1) Pravo na naknadu štete prema odredbama ove glave
Zakonika prestaje ako se tužba ne podnese u roku od deset
godina, računajući od dana nuklearne nesreće.
(2) Ako je nuklearna šteta prouzročena nuklearnim gorivom,
radioaktivnim proizvodima ili otpacima koji su bili
ukradeni, izgubljeni, bačeni s broda ili napušteni, rok iz
stavka 1. ovoga članka računa se od dana nuklearne nesreće
koja je prouzročila nuklearnu štetu, ali taj rok ne može ni
u kojem slučaju biti dulji od 20 godina od dana krađe,
gubitka, bacanja s broda ili napuštanja nuklearnog goriva,
radioaktivnih proizvoda ili otpada.
Članak 837.
(1) Pravo na naknadu štete prema odredbama ove glave
Zakonika zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je
osoba koja postavlja zahtjev za naknadu nuklearne štete
saznala ili morala saznati za tu štetu i za osobu koja je
za štetu odgovorna.
(2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne dira se u rok iz
članka 836. ovoga Zakonika.
Članak 838.
Svote osiguranja ili drugoga financijskog jamstva iz članka
831. ovoga Zakonika mogu se rabiti samo za naknadu
nuklearne štete.
Članak 839.
Na postupak u pogledu osnivanja fonda ograničene
odgovornosti poduzetnika nuklearnog broda u vezi sa člankom
831. ovoga Zakonika te na njegovu diobu među vjerovnicima
na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 401. do
429. ovoga Zakonika.
Članak 840.
(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na nuklearni
brod od trenutka njegova porinuća. U vrijeme između
porinuća i stjecanja državne pripadnosti broda smatra se da
nuklearni brod iskorištava vlasnik broda i da vije zastavu
države u kojoj je izgrađen.
(2) Vlasnik nuklearnog broda iz stavka 1. ovoga članka
smatra se prema ovoj glavi Zakonika poduzetnikom nuklearnog
broda, ali nema pravo na ograničenje odgovornosti iz članka
831. ovoga Zakonika.
DIO DEVETI
OVRHA I OSIGURANJE NA BRODU I TERETU
Glava I.
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Članak 841.
(1) Odredbama ovoga dijela Zakonika uređuje se ovrha i
osiguranje na brodu i teretu na brodu, koji se nalazi u
unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike
Hrvatske.
(2) Odredbe ovoga dijela Zakonika o određivanju ovrhe i
osiguranja primjenjuju se i na brod koji se ne nalazi na
unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike
Hrvatske, a upisan je u hrvatski upisnik brodova. U
slučajevima predviđenim ovim Zakonikom odredbe ovoga dijela
Zakonika primjenjuju se i na brod koji se ne nalazi na
unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike
Hrvatske i koji nije upisan u hrvatski upisnik brodova.
(3) Ovrha i osiguranje na plovnom objektu koji se u smislu
odredaba članka 5. ovoga Zakonika ne smatra brodom provodi
se prema Ovršnom zakonu.
(4) Ako odredbama ovoga Zakonika o osiguranju nije
drugačije određeno, na to će se osiguranje na odgovarajući
način primjenjivati odredbe ovoga Zakonika o ovrsi.
(5) Ako odredbama ovoga Zakonika o ovrsi i osiguranju na
brodu i teretu nije drugačije određeno, na tu će se ovrhu i
osiguranje na odgovarajući način primjenjivati odredbe
Ovršnog zakona i opća prava osiguranja, izuzev odredaba
koje se odnose na osiguranje prijenosom vlasništva ili
drugog prava. Na ovrhu na brodu radi naplate novčane
tražbine na odgovarajući će se način osobito primjenjivati
odredbe Ovršnog zakona o ovrsi na nekretnini radi naplate
novčanih tražbina, a na ovrhu radi predaje broda – odredbe
Ovršnog zakona o ovrsi radi predaje određene pokretnine.
(6) Ovrhu i osiguranje na brodu i teretu na brodu određuju
i provode trgovački sudovi nadležni za pomorske sporove.
Članak 842.
Odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se i na ovrhu i
osiguranje na udjelima na brodu te na ovrhu i osiguranje na
brodu u gradnji.
Članak 843.
(1) Ne mogu biti predmet ovrhe ili osiguranja:
1) ratni i s njima izjednačeni brodovi, javni brodovi,
2) strani brodovi u neškodljivom prolasku teritorijalnim
morem Republike Hrvatske,
3) strani brodovi koji se zadržavaju na unutarnjim morskim
vodama Republike Hrvatske zbog više sile ili zbog nevolje
na moru, dok viša sila ili nevolja na moru traju.
(2) Brodovi iz stavka 1. točke 2) i 3) ovoga članka mogu
biti predmet ovrhe ili osiguranja ako se postupak provodi
radi ovrhe ili osiguranja tražbina koje su nastale za
prolaska i zadržavanja broda na području Republike
Hrvatske.
Članak 844.
(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na brodu upisanom
u upisnik brodova, odnosno brodu u gradnji upisanom u
upisnik brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem
se području vodi upisnik brodova, odnosno upisnik brodova u
gradnji u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan.
(2) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrha treba
provesti odgovarajućim upisom u upisnik brodova ili brodova
u gradnji, ovrhu će provesti tijelo koje vodi upisnik
brodova ili brodova u gradnji.
(3) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrhu ne treba
provesti odgovarajućim upisom u upisnik brodova,
ovrhovoditelj može radi provedbe ovrhe rješenje o ovrsi
podnijeti svakom stvarno nadležnom sudu na području kojega
se u vrijeme kad ovrhu treba provesti nađe brod, s
prijedlogom da taj sud provede ovrhu.
Članak 845.
(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu
ovrhe na stranom brodu i na domaćem brodu, odnosno brodu u
gradnji koji nije upisan u upisnik brodova, odnosno u
upisnik brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem
se području nalazi brod, odnosno brod u gradnji u vrijeme
podnošenja prijedloga za ovrhu.
(2) Ako se u vrijeme provedbe ovrhe brod iz stavka 1. ovoga
članka ne nađe na području suda koji je ovrhu odredio,
ovrhovoditelj može radi provedbe ovrhe podnijeti rješenje o
ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na području kojega se
brod nađe s prijedlogom da taj sud provede ovrhu.
Članak 846.
Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu koja se ne
provodi upisom u upisnik brodova ne zna da li se brod
nalazi na teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama
Republike Hrvatske, ovrhovoditelj može predložiti da sud na
čijem se području vodi upisnik u koji je brod upisan, ili,
ako brod nije upisan u hrvatski upisnik brodova, bilo koji
stvarno nadležni sud u Republici Hrvatskoj, donese rješenje
o ovrsi. Ovrhovoditelj može u tom slučaju podnijeti
rješenje o ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na području
kojega se nađe brod radi provedbe ovrhe.
Članak 847.
(1) Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje osnivanjem
ili predbilježbom sudske hipoteke na brodu, odnosno brodu u
gradnji upisanom u upisnik brodova, odnosno u upisnik
brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem se
području vodi upisnik brodova, odnosno zapisnik brodova u
gradnji u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan.
(2) Za provedbu osiguranja osnivanjem ili predbilježbom
sudske hipoteke na brodu iz stavka 1. ovoga članka nadležno
je tijelo koje vodi upisnik brodova u koji je brod, odnosno
brod u gradnji upisan.
Članak 848.
(1) Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane
tražbine zasnivanjem sudske hipoteke na brodu ili brodu u
gradnji na temelju sporazuma stranaka mjesno je nadležan
sud na čijem se području nalazi upisnik broda u koji je
brod upisan, odnosno upisnik broda u gradnji u koji je brod
u gradnji upisan.
(2) Određeno osiguranje provest će tijelo koje vodi upisnik
brodova, odnosno brodova u gradnji.
(3) Ako brod ili brod u gradnji nije upisan u upisnik
brodova ili brodova u gradnji, za odlučivanje o prijedlogu
za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem sudske hipoteke
na brodu ili brodu u gradnji na temelju sporazuma stranaka
i za provedbu osiguranja nadležan je sud na čijem se
području u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje
brod, odnosno brod u gradnji nalazi.
Članak 849.
(1) Ako se privremena mjera treba provesti upisom u
upisnik brodova ili brodova u gradnji, prije pokretanja
parničnog ili drugoga sudskog postupka za odlučivanje o
prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je
nadležan sud na čijem se području vodi upisnik brodova u
koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan. Određenu
privremenu mjeru provest će tijelo koje vodi upisnik
brodova, odnosno upisnik brodova u gradnji.
(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka parnični ili
drugi sudski postupak pokrenut, za odlučivanje o prijedlogu
za osiguranje privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim
je postupak pokrenut. Određenu privremenu mjeru provest će
tijelo koje vodi upisnik brodova, odnosno brodova u
gradnji.
(3) Ako se privremena mjera ne treba provesti upisom u
upisnik brodova, prije pokretanja parničnog ili drugoga
sudskog postupka za odlučivanje o prijedlogu za određivanje
privremene mjere na brodu mjesno je nadležan sud na čijem
se području nalazi brod u vrijeme podnošenja prijedloga za
određivanje privremene mjere. Ako se brod, koji je upisan u
hrvatski upisnik brodova, ne nalazi u teritorijalnom moru
ili unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, mjesno je
nadležan za određivanje privremene mjere sud na području
kojega se vodi upisnik brodova u koji je brod upisan.
(4) Ako se privremena mjera ne treba provesti upisom u
upisnik brodova, nakon pokretanja parničnog ili drugoga
sudskog postupka privremenu mjeru može odrediti i sud pred
kojim se postupak vodi.
(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka za
provedbu određene privremene mjere mjesno je nadležan sud
na čijem se području nalazi brod u vrijeme provedbe te
mjere.
(6) Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za određivanje
privremene mjere, koju ne treba provesti u upisnik brodova,
ne zna da li se brod nalazi na teritorijalnom moru ili
unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, ovrhovoditelj
može predložiti da sud na čijem se području vodi upisnik u
koji je brod upisan, ili, ako brod nije upisan u hrvatski
upisnik brodova, bilo koji stvarno nadležni sud u Republici
Hrvatskoj, donese rješenje o određivanju privremene mjere.
Ovrhovoditelj može u tom slučaju podnijeti rješenje o
određivanju privremene mjere svakom stvarno nadležnom sudu
na čijem se području nađe brod, s prijedlogom da je taj sud
provede.
Članak 850.
Za ovrhu odnosno za osiguranje na teretu koji se nalazi
na brodu na kojemu se provodi ovrha ili osiguranje mjesno
je nadležan sud koji je predviđen kao sud provedbe ovrhe,
odnosno osiguranja na brodu koji nije upisan u upisnik
brodova.
Članak 851.
(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju
stranih sudskih odluka i za provedbu te ovrhe mjesna
nadležnost suda određuje se primjenom pravila o mjesnoj
nadležnosti suda za ovrhu na temelju odluka hrvatskih
sudova.
(2) Odredbe članka 847. ovoga Zakonika primjenjuju se i u
slučaju kad se osiguranje zasnivanjem sudske hipoteke na
brodu traži na temelju strane sudske odluke.
Glava II.
OVRHA RADI NAMIRENJA NOVČANE TRAŽBINE NA BRODU
1. Ograničenje ovrhe
Članak 852.
(1) Odredbe Ovršnog zakona o ograničenju ovrhe ne
primjenjuju se ako se ovrha provodi radi ostvarenja
tražbine osigurane založnim ili sličnim pravom na brodu ili
brodu u gradnji.
(2) Odredbe Ovršnog zakona o ograničenju ovrhe ne
primjenjuje se na ovrhu prodajom broda ni ako se ovrha
traži radi namirenja tražbina koje proizlaze iz:
1) štete prouzročene sudarom broda na kojem se provodi
ovrha ili štete prouzročene brodom na koji drugi način,
2) smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom na kojem
se provodi ovrha ili koje su nastale zbog iskorištavanja
tog broda,
3) spašavanja,
4) ugovora o iskorištavanju broda koji je predmet ovrhe,
5) zajedničke havarije,
6) tegljenja,
7) peljarenja,
8) opskrbe broda koji je predmet ovrhe radi njegova
održavanja ili iskorištavanja,
9) gradnje, preinake, popravka, opreme ili dokovanja broda
koji je predmet ovrhe,
10) prava posade broda po osnovi rada,
11) izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj, naručitelj
ili agent za račun broda, odnosno vlasnika broda ili
brodara, a u vezi s brodom.
2. Ovršne radnje
Članak 853.
Ovrha na brodu upisanom u upisnik brodova i na brodu u
gradnji upisanom u upisnik brodova u gradnji provodi se
zabilježbom ovrhe u upisniku, utvrđivanjem vrijednosti
broda odnosno broda u gradnji, prodajom broda, odnosno
broda u gradnji i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa
dobivenog prodajom.
3. Prijedlog za ovrhu
Članak 854.
Prijedlog za ovrhu na brodu radi naplate novčane
tražbine mora posebno sadržavati:
1) ime, zanimanje, prebivalište ili, podredno, boravište i
državljanstvo, odnosno naziv, sjedište i državnu pripadnost
ovrhovoditelja,
2) ime, zanimanje, prebivalište ili, podredno, boravište i
državljanstvo, odnosno naziv, sjedište i državnu pripadnost
ovršenika,
3) ime i oznaku broda, vrstu broda, luku upisa i državnu
pripadnost broda,
4) upisnik brodova u koji je hrvatski brod upisan,
5) mjesto gdje se brod nalazi, odnosno naznaku da to mjesto
nije poznato,
6) valutu i visinu tražbine za koju se traži prodaja,
7) naznaku isprava na temelju kojih se traži ovrha,
8) popis poznatih založnih ovrhovoditelja odnosno nositelja
drugih prava koja prodajom prestaju,
9) izjavu je li u odnosu prema brodu na kojemu se traži
ovrha određeno kakvo sredstvo osiguranja,
10) po mogućnosti količinu i vrstu tereta na brodu i broj
članova posade.
Članak 855.
(1) Uz prijedlog iz članka 854. ovoga Zakonika
ovrhovoditelj treba priložiti:
1) ispravu na temelju koje se traži ovrha (ovršna ili
vjerodostojna isprava), u izvorniku ili u ovjerovljenom
prijepisu,
2) ispravu kojom se dokazuje postojanje hipoteke na brodu i
tereta te prava prvokupa koji su upisani u upisnik brodova,
3) podatke o poznatim privilegijima.
(2) Ako se ovrha provodi na hrvatskom brodu, uz prijedlog
treba priložiti izvadak iz upisnika brodova kojim se
dokazuje vlasništvo ovršenika na brodu, ili, ako brod nije
upisan u upisnik brodova – isprava kojom se dokazuje da se
brod koji je predmet ovrhe nalazi u posjedu jednog ili više
ovršenika. Ako je brod upisan na drugu osobu, a ne na
ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako
ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis
ovršenikova prava.
(3) Ako je strani brod na kojemu se traži ovrha u vrijeme
podnošenja prijedloga za ovrhu već zaustavljen, uz
prijedlog za ovrhu treba priložiti i ovjeren prijepis i
prijevod isprave na hrvatskom jeziku, u skladu s propisima
Republike Hrvatske, kojom se po pravu zemlje državne
pripadnosti broda dokazuje vlasništvo i državna pripadnost
broda.
(4) Ako strani brod na kojemu se traži ovrha u vrijeme
podnošenja prijedloga za ovrhu još nije zaustavljen,
ovrhovoditelj mora učiniti vjerojatnim da je brod
vlasništvo ovršenika.
(5) Kad strani brod na kojem se provodi ovrha prodajom bude
zaustavljen, sud će pozvati ovrhovoditelja da u roku od tri
dana podnese isprave navedene u stavku 3. ovoga članka.
(6) Ako ovrhovoditelj ne postupi prema odredbi stavka 5.
ovoga članka, sud će rješenjem obustaviti ovrhu.
4. Rješenje o ovrsi
Članak 856.
(1) Rješenje o ovrsi prodajom broda sud dostavlja prema
odredbama Ovršnog zakona o osobnoj dostavi strankama i svim
osobama u čiju korist, prema podacima iz spisa, postoji
kakvo založno pravo, pravo na namirenje, pravo osobne
služnosti ili pravo prvokupa u pogledu broda koji je
predmet ovrhe.
(2) Pored dostave rješenja iz stavka 1. ovoga članka sud
posebno obavještava osobe u čiju je korist upisano pravo
prvokupa da se u postupku prodaje neće moći pozivati na
svoje pravo prvokupa.
(3) Ako je boravište ovršenika nepoznato ili ako se
ovršenik nalazi u inozemstvu, sud će ovršeniku po službenoj
dužnosti postaviti za privremenog zastupnika zapovjednika
broda, kojem će dostaviti rješenje o ovrsi broda. Ako je
zapovjednik napustio brod, sud će za privremenog zastupnika
ovršenika postaviti drugu odgovarajuću osobu za obavljanje
te dužnosti.
Članak 857.
(1) Kad donese rješenje o prodaji broda koji je upisan
u upisnik brodova, sud će po službenoj dužnosti odrediti da
se to rješenje zabilježi u upisnik brodova.
(2) Kad donese rješenje o prodaji broda koji nije upisan u
upisnik brodova, sud će po službenoj dužnosti odrediti da
se obavi pljenidbeni popis broda.
(3) Učinak zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka, odnosno
popisa iz stavka 2. ovoga članka sastoji se u tome da se
prodaja radi namirenja tražbine ovrhovoditelja može
provesti protiv svake osobe koja kasnije stekne pravo
vlasništva nad brodom koji je predmet prodaje (pravo na
namirenje) i da ovrhovoditelj u čiju je korist ta
zabilježba, odnosno popis učinjen ima prvenstvo u pogledu
namirenja svoje ovršne tražbine i sporednih tražbina prema
svakoj drugoj osobi koja kasnije stekne kakvu hipoteku na
brodu ili slično pravo na brodu ili koja ostvari pravo na
namirenje.
(4) Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene
prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez
obzira kad je ta raspoložba poduzeta.
(5) Promjena vlasnika broda nakon zabilježbe ovrhe ne
sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika
kao ovršenika. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na
snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one
radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do
promjene vlasništva nije došlo.
(6) Za prvenstveni red prava na namirenje koje pripada
ovrhovoditelju odlučujući je trenutak kad je tijelu koje
vodi upisnik brodova podnesen zaključak suda kojime se
nalaže zabilježba rješenja o ovrsi u smislu stavka 1.
odnosno kada je obavljen popis broda u smislu stavka 2.
ovoga članka.
(7) Ako predmet ovrhe nije upisan u upisnik brodova, red
prvenstva određuje se prema trenutku kad zamolnica za
provođenje popisa stigne sudu nadležnom za provođenje
ovrhe, odnosno ako je taj sud nadležan za donošenje
rješenja o ovrsi – prema trenutku kad tom sudu stigne
prijedlog za prodaju broda.
Članak 858.
Ako je u kakvu prijašnjem postupku obavljen popis broda
koji je predmet prodaje, a taj brod nije upisan u upisnik
brodova, u zapisnik o prijašnjem popisu zabilježit će se
određena ovrha.
Članak 859.
(1) Nakon zabilježbe rješenja o ovrsi, odnosno
sastavljanja pljenidbenog popisa, pa dok se postupak
prodaje ne obustavi, ne može se provesti poseban postupak
prodaje u korist drugih ovršnih tražbina u pogledu istog
broda.
(2) Ovrhovoditelji, u čiju korist, u tijeku postupka
prodaje iz stavka 1. ovoga članka do pravomoćnosti rješenja
o dosudi broda, bude doneseno rješenje o ovrsi na istom
brodu, pristupaju pokrenutom postupku i dužni su ga
preuzeti u stanju u kojem se nalazio u trenutku njihova
pristupanja.
(3) O pristupanju novih ovrhovoditelja sud će obavijestiti
sve osobe iz članka 856. ovoga Zakonika.
5. Provedba ovrhe
Članak 860.
Kad donese, odnosno kad primi rješenje o ovrsi, ovršni
sud će bez odgode:
1) odrediti zaustavljanje broda (članak 951.) i u tu svrhu
pozvati teritorijalno nadležnu lučku kapetaniju da brodu
oduzme upisni list, odnosno brodsku svjedodžbu, popis
posade i isprave o sposobnosti broda za plovidbu, a stranom
brodu – isprave koje odgovaraju tim hrvatskim ispravama,
2) prema potrebi odrediti čuvanje broda,
3) obaviti popis broda i njegovih pripadaka čija se
vrijednost posebno utvrđuje prema odredbi članka 867. st.
3. ovoga Zakonika,
4) sastaviti popis posade i putnika koji ostaju na brodu i
popisati vrstu i količinu tereta koji se nalaze na brodu.
Članak 861.
(1) Sud može čuvanje broda povjeriti zapovjedniku
broda, kome će u tu svrhu odobriti da zadrži potreban broj
članova posade, a može narediti da se posada broda zajedno
sa zapovjednikom iskrca te da se postave drugi čuvari.
(2) Pri odlučivanju hoće li brod povjeriti na čuvanje
zapovjedniku broda ili drugoj osobi sud će, vodeći računa o
prijedlozima ovrhovoditelja, uzeti u obzir sigurnost broda,
troškove čuvanja te druge važne okolnosti.
Članak 862.
(1) Sud može, na prijedlog stranaka, zapovjednika broda
ili čuvara broda narediti da se brod premjesti u drugo
mjesto ako nađe da bi to bilo potrebno radi sigurnosti
broda ili da bi bilo korisno iz drugih važnih razloga,
osobito radi smanjenja troškova čuvanja i održavanja broda.
(2) Mjesto u koje se brod premjesti, u skladu s odredbom
stavka 1. ovoga članka, ne mora se nalaziti na području
suda koji provodi ovrhu.
Članak 863.
(1) Ako se osoba ovlaštena da raspolaže teretom koji se
nalazi na brodu na kojem se provodi ovrha ne prijavi sudu u
roku od tri dana od zaustavljanja broda, sud će po
službenoj dužnosti toj osobi postaviti privremenog
zastupnika.
(2) Dok se teret nalazi na brodu, brigu o čuvanju tereta
vodi zapovjednik broda, odnosno osoba koju sud postavi za
čuvara broda.
(3) Na prijedlog osobe ovlaštene da raspolaže teretom ili
njezina privremenog zastupnika, ovršenika ili zapovjednika
broda, a ako postoje opravdani razlozi, i na prijedlog
čuvara broda, sud će dopustiti da se teret iskrca i da se
smjesti na čuvanje u javno skladište ili na drugo prikladno
mjesto.
(4) Sud će osobi ovlaštenoj da raspolaže teretom, odnosno
njezinu privremenom zastupniku dopustiti slobodno
raspolaganje teretom ako se tome ne protivi brodar,
zapovjednik broda ili drugi zastupnik brodara.
(5) Ako se zapovjednik broda po nalogu suda ili dobrovoljno
iskrca, to ne utječe na njegova ovlaštenja da zastupa
brodara, odnosno poduzetnika prema teretu koji se na brodu
nalazio u trenutku zaustavljanja.
(6) Odredbama stavka 1. – 5. ovoga članka ne dira se u
prava i dužnosti stranaka koje proizlaze iz ugovora o
prijevozu stvari.
Članak 864.
(1) Putnici i njihova prtljaga moraju se iskrcati s
broda na kojem se provodi ovrha.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sud će, na
prijedlog ovršenika, dopustiti putnicima da s prtljagom
ostanu na brodu ako se tome ne protivi ovrhovoditelj ili
čuvar broda i ako ovršenik predujmi troškove uzdržavanja
putnika.
(3) Odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ne dira se u
prava i dužnosti stranaka koji proizlaze iz ugovora o
prijevozu.
Članak 865.
(1) Troškove provedbe ovrhe, čuvanja i održavanja broda
prethodno snosi ovrhovoditelj.
(2) Sud može odrediti da ovrhovoditelj predujmi potrebnu
svotu za namirenje troškova provedbe ovrhe.
(3) Ako ovrhovoditelj u roku koji mu odredi sud ne položi
predujam, sud će rješenjem obustaviti ovršni postupak.
Članak 866.
(1) Ako za to postoje posebno opravdani razlozi, sud
može na prijedlog zainteresirane osobe nakon što sasluša
stranke i poznate vjerovnike koji na brodu imaju kakav
stvarnopravni teret, dopustiti da brod u tijeku ovrhe
poduzme jedno ili više putovanja.
(2) Sud neće dopustiti putovanje iz stavka 1. ovoga članka
ako nije sklopljen ugovor o osiguranju broda, uz uvjete
koje sud smatra prikladnim, i ako predlagatelj putovanja ne
dade odgovarajuće osiguranje raspoloživo i prenosivo u
korist vjerovnika za štetu koja bi za njih iz toga mogla
proisteći.
(3) Radi saslušanja stranaka i ostalih vjerovnika, prema
odredbi stavka 1. ovoga članka, sud će zakazati ročište ili
će ovlaštenim osobama pisano priopćiti prijedlog i uvjete
uz koje se traži dozvola za poduzimanje putovanja, uz poziv
da se o prijedlogu izjasne u roku od tri dana od dana
dostave poziva.
(4) Ako koja od pozvanih osoba ne dođe na ročište, odnosno
ako se u roku iz stavka 3. ovoga članka ne izjasni o
prijedlogu, smatrat će se da pristaje na to da se
predloženo putovanje poduzme.
(5) Osoba na čiji je prijedlog putovanje dopušteno dužna
je, na zahtjev suda, predujmiti troškove putovanja. Ako to
ne učini u roku koji sud odredi, putovanje se neće
poduzeti.
6. Utvrđivanje vrijednosti broda te popis i procjena
pripadaka
Članak 867.
(1) O načinu utvrđivanja vrijednosti broda sud će
odlučiti zaključkom odmah nakon što donese rješenje o
ovrsi. Ako je to potrebno, sud će prije donošenja zaključka
održati ročište sa strankama.
(2) Utvrđivanju vrijednosti broda pristupit će se nakon što
rješenje o ovrsi postane pravomoćno, ali i prije toga ako
ovrhovoditelj to predloži, predujmi za to potrebna sredstva
i izjavi da će snositi troškove utvrđivanja vrijednosti i
ako ovrha bude obustavljena.
(3) Posebno se popisuju i procjenjuju samo oni pripadci
koji se redovito ne nalaze na brodovima sličnoga tipa kojem
pripada brod koji je predmet ovrhe, a koji su veće
vrijednosti, odnosno dijelovi koji su privremeno odvojeni
od broda.
(4) Vrijednost broda utvrđuje se u visini njegove tržišne
cijene na dan procjene.
(5) Pri utvrđivanju vrijednosti broda treba navesti koju
vrijednost ima brod koji je predmet ovrhe ako ostanu na
snazi stvarnopravni tereti, a koju vrijednost ima bez tih
prava i tereta te posebno vrijednost stvarnopravnih tereta.
(6) Ako je vrijednost broda koji je predmet ovrhe bila
utvrđena u prijašnjem ovršnom ili stečajnom postupku, a od
tada nije nastupila važnija promjena, sud može kao
vrijednost broda uzeti vrijednost utvrđenu u tom prijašnjem
postupku. Prije donošenja te odluke sud će o tome saslušati
stranke.
(7) Sud će na prijedlog stranke koji mora biti podnesen
najkasnije osam dana prije ročišta za prodaju, na ročištu
za prodaju zaključkom ponovno utvrditi vrijednost broda ako
stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za
više od jedne trećine od dana prethodnog utvrđivanja
vrijednosti do dana podnošenja prijedloga.
(8) Ako su u sudskom ili izvansudskom sporazumu na temelju
kojega je stečeno založno pravo na brodu radi osiguranja
tražbine čije se namirenje traži stranke utvrdile
vrijednost broda, vrijednost broda neće se posebno
utvrđivati, već će se kao njegova vrijednost uzeti u
sporazumu utvrđena vrijednost.
(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka sud može, na
prijedlog ovršenika podnesen u roku za žalbu protiv
rješenja o ovrsi, odrediti da se vrijednost broda iznova
utvrdi ako ovršenik učini vjerojatnim da je nakon sklapanja
sporazuma vrijednost broda porasla za više od jedne
trećine. Sredstva za pokriće troškova ponovnoga utvrđivanja
vrijednosti broda ovršenik mora predujmiti u roku od osam
dana od dana dostave odluke suda kojom se prihvaća njegov
prijedlog. Ako ovršenik u tom roku ne postupi u skladu s
odlukom suda, smatrat će se da je odustao od prijedloga.
(10) Odredba stavka 8. ovoga članka neće se primijeniti ako
ima založnih vjerovnika, ovlaštenika prava na namirenje ili
osobnih služnosti upisanih u upisnik brodova koje prestaju
prodajom broda, koji se u ovrsi na brodu namiruju prije
vjerovnika koji je zatražio ovrhu, osim ako se oni tako ne
sporazumiju.
Članak 868.
(1) O ročištu za utvrđivanje vrijednosti broda i popis
pripadaka sud obavještava stranke.
(2) Ročište iz stavka 1. ovoga članka održava se, u
pravilu, na mjestu gdje se brod nalazi.
(3) Radi utvrđivanja vrijednosti broda sud će imenovati
jednog ili više vještaka.
(4) U zaključku o prodaji sud će utvrditi vrijednost broda
po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje
vještaka i ostale podatke iznesene tijekom postupka.
(5) Ročište za utvrđivanje vrijednosti broda neće se
odrediti u slučaju iz stavka 8. članka 867. ovoga Zakonika.
Članak 869.
(1) Svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne
cijene broda, a koja po redu prvenstva dolazi ispred
ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako
utvrđena vrijednost broda ne pokriva ni djelomično iznos
ovrhovoditeljeve tražbine.
(2) Prijedlog za obustavu ovrhe može se podnijeti u roku od
osam dana od dana dostave zaključka o prodaji.
(3) Sud će, prema okolnostima slučaja, ocijeniti je li
prodaja svrhovita s obzirom na vjerojatnu visinu iznosa
djelomičnoga namirenja ovrhovoditelja.
(4) U slučaju obustave ovrhe iz stavka 1. ovoga članka
troškove postupka snosi ovrhovoditelj koji je pokrenuo
ovrhu.
7. Način i uvjeti prodaje
Članak 870.
(1) Brod se u pravilu prodaje usmenom javnom dražbom.
(2) Stranke, založni vjerovnici i nositelji osobnih
služnosti koje prestaju prodajom broda mogu se sporazumjeti
najkasnije do prodaje broda na javnoj dražbi da se prodaja
broda obavi u određenom roku neposrednom pogodbom preko
osobe ovlaštene za promet brodovima, sudskog ovršitelja,
javnog bilježnika ili na drugi način.
(3) Ugovor o prodaji neposrednom pogodbom sklapa se u
pisanom obliku. Ugovor u ime i za račun ovršenika sklapa
osoba kojoj je povjerena prodaja na temelju zaključka kojim
je sud ovlašćuje na sklapanje ugovora. Potpisi osoba koje
sklapaju ugovor moraju biti javnobilježnički ovjereni.
(4) Ugovor iz stavka 3. ovoga članka ima učinak od dana
pravomoćnosti rješenja o dosudi.
Članak 871.
(1) Nakon provedbe postupka za utvrđivanje vrijednosti
broda sud donosi zaključak o prodaji broda kojim se
utvrđuje vrijednost broda i određuju način i uvjeti prodaje
te vrijeme i mjesto ako se prodaja obavlja dražbom.
(2) U zaključku o prodaji posebno će se istaknuti mogućnost
da se vrijednost konačno utvrdi na ročištu za prodaju.
(3) Od dana objavljivanja zaključka o prodaji na sudskoj
oglasnoj ploči do dana prodaje mora proteći najmanje
petnaest dana.
Članak 872.
Uvjeti prodaje moraju sadržavati:
1) podatke o imenu, prebivalištu ili, podredno, boravištu
te državljanstvu ovrhovoditelja, odnosno podatke o njegovu
nazivu, sjedištu i državnoj pripadnosti,
2) podatke o imenu, prebivalištu ili, podredno, boravištu
ovršenika, odnosno o njegovu nazivu, sjedištu i državnoj
pripadnosti,
3) podatke o imenu ili oznaci, vrsti, luci upisa i državnoj
pripadnosti broda, bruto i neto tonaži broda, odnosno
istisnini, nosivosti, granicama plovidbe; zatim podatke
važne za utvrđivanje stanja i uporabljivosti broda, kao što
su namjena, godina gradnje, materijal od kojega je brod
izgrađen, vrstu i snagu pogonskih strojnih uređaja i
uređaja za posebnu namjenu, a za brodove u gradnji i
podatke o stupnju izgrađenosti te popis i vrijednost
neugrađenog materijala koji će biti obuhvaćen prodajom,
4) naznaku stvarnopravnih tereta što ih je kupac dužan
preuzeti bez uračunavanja u kupovninu,
5) utvrđenu vrijednost broda,
6) naznaku najniže prihvatljive ponude,
7) odredbe o načinu davanja i o visini osiguranja koje
trebaju dati ponuđači,
8) odredbe o roku u kojemu je kupac dužan platiti kupovninu
i o načinu njezine isplate,
9) način prodaje,
10) naznaku vremena kad rizici i koristi prelaze na kupca,
11) odredbe o vremenu i uvjetima uz koje će se brod predati
kupcu, posebno ako teret do pravomoćnosti rješenja o dosudi
ne bude iskrcan s broda, i upisati njegovo pravo vlasništva
u upisnik brodova,
12) prema potrebi odredbe o prodaji suvlasničkog dijela
broda,
13) posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao
steći brod.
Članak 873.
(1) Na usmenoj javnoj dražbi mogu sudjelovati samo
osobe koje polože jamčevinu.
(2) Ako sud, na prijedlog stranaka, ne odredi drugačije,
jamčevina koju ponuditelji moraju položiti čini deseti dio
utvrđene vrijednosti broda koji je predmet ovrhe.
(3) Jamčevina se polaže u gotovom novcu, vrijednosnim
papirima ili drugim imovinskim vrijednostima koji su
raspoloživi i slobodno prenosivi.
(4) Od polaganja jamčevine oslobođeni su vjerovnik na čiji
je prijedlog određena ovrha i založni vjerovnici,
ovlaštenici osobnih služnosti koje prestaju prodajom ako
njihove tražbine dostižu svotu jamčevine i ako bi se, s
obzirom na njihov red prvenstva i utvrđenu vrijednost
broda, ta svota mogla namiriti iz cijene ostvarene
prodajom.
(5) Od polaganja jamčevine kao ponuditelji oslobođeni su
Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave i njihova tijela.
Članak 874.
(1) Jamčevina koju je dao ponuditelj čija je ponuda
prihvaćena ostaje kod suda dok ponuditelj ne udovolji svim
obvezama prema uvjetima prodaje ili dok rješenje suda o
uskraćivanju dosude broda ne postane pravomoćno.
(2) Ostalim ponuditeljima vratit će se položena jamčevina
poslije zaključenja ročišta za prodaju.
(3) Jamčevina najboljeg ponuditelja služi kao zalog za sve
obveze koje nastanu protiv njega iz postupka prodaje.
Članak 875.
Ako sud, na prijedlog stranaka i uz pristanak
ovlaštenika ne odredi drugačije, kupac preuzima dosuđeni
brod slobodan od svih stvarnopravnih tereta.
Članak 876.
(1) Na prvom ročištu za dražbu brod se ne može prodati
ispod jedne polovice utvrđene vrijednosti.
(2) Ako se brod ne proda na prvom ročištu, sud će odrediti
drugo ročište na kojemu se brod može prodati i ispod
polovice utvrđene vrijednosti, ali ne ispod jedne trećine
te vrijednosti.
(3) Od prvog do drugog ročišta za dražbu mora proteći
najmanje petnaest dana.
(4) Stranke i osobe koje se namiruju u postupku mogu se
sporazumjeti, izjavom danom na zapisnik kod suda pred kojim
se postupak vodi ili kod drugoga suda ili pred javnim
bilježnikom, da se brod može prodati dražbom i za nižu
cijenu od one iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(5) Ako su se stranke prije pokretanja ovršnoga postupka u
sporazumu sklopljenom pred sudom ili u obliku
javnobilježničke isprave suglasile da se brod radi naplate
tražbine ovrhovoditelja utvrđene tim sporazumom može
prodati i za cijenu nižu od one iz stavka 1. i 2. ovoga
članka, brod se već na prvom ročištu za prodaju može
prodati po toj cijeni ako u postupku ne sudjeluju druge
osobe koje se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisali u
upisnik brodova prije nego što je u taj upisnik upisano
pravo ovrhovoditelja kojim je osigurana naplata njegove
tražbine. Najniža cijena po kojoj se brod može prodati u
tom slučaju ne može biti ispod jedne trećine utvrđene
vrijednosti.
(6) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući
se način primjenjuju i u slučaju u kojemu se brod prodaje
neposrednom pogodbom.
Članak 877.
(1) Kupac je dužan položiti u sud ili kod javnoga
bilježnika kupovninu u roku određenom u zaključku o
prodaji.
(2) Od polaganja kupovnine ili njezina dijela u gotovom
novcu kupac se oslobađa ako vjerovnici čije su tražbine
osigurane zalogom na brodu pristanu da kupac preuzme te
dugove.
(3) Ako je kupac udovoljio svim obvezama iz uvjeta prodaje,
gotovi novac položen sudu ili javnom bilježniku kao jamstvo
može se rabiti kao dio kupovnine.
Članak 878.
(1) Nakon što kupac položi kupovninu te udovolji
posebnim uvjetima prodaje broda, ako su bili određeni, i
nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno, sud će
zaključkom odrediti da se brod zajedno sa dosuđenim
pripadcima preda kupcu, da se u upisniku brodova upiše
pravo vlasništva na brodu u korist kupca i da se u upisniku
brodova brišu sva druga prava i tereti.
(2) Rizik za prodani brod koji je predmet ovrhe na kupca
onog dana kada mu brod po pravomoćnosti rješenja o dosudi
bude predan.
8. Ročište za prodaju
Članak 879.
(1) Ročište za dražbu određuje se oglasom tako da od
dana prve objave oglasa do dana ročišta za prodaju protekne
najmanje 15, a najviše 30 dana.
(2) Ročište za prodaju ne smije se održati prije nego što
rješenje o ovrsi postane pravomoćno.
Članak 880.
Oglas o prodaji sadrži osobito:
1) naznaku broda i pripadaka koji će se izložiti prodaji i
vrijednost broda koji je predmet ovrhe,
2) naziv, odnosno ime, sjedište, odnosno boravište, državna
pripadnost i državljanstvo stranaka,
3) vrijeme i mjesto održavanja ročišta za prodaju,
4) naznaku najniže prihvatljive ponude i svote jamčevine,
5) priopćenje da se uvjeti prodaje i isprave koje se odnose
na brod, koji je predmet ovrhe, mogu razgledati kod ovršnog
suda,
6) poziv založnim vjerovnicima čija prava nisu upisana u
upisnik brodova da najkasnije na ročištu za prodaju prijave
svoje tražbine, s upozorenjem da će se njihova prava u
postupku uzeti u obzir samo ako proizlaze iz ovršnih spisa,
7) poziv da svaka osoba koja na brodu, koji je predmet
ovrhe, ima kakvo pravo, zbog kojega prodaja ne bi bila
dopuštena, prijavi svoje pravo sudu najkasnije na ročištu
za prodaju prije početka usmene javne dražbe, s upozorenjem
da se to pravo u pogledu broda na kojem se provodi ovrha na
štetu savjesnog kupca neće više moći ostvariti,
8) priopćenje da će se osobi koja na brodu koji je predmet
ovrhe ima takvo pravo ili teret dostavljati obavijesti o
daljnjem tijeku postupka samo ako boravi u Republici
Hrvatskoj ili ako u Republici Hrvatskoj ima svog
opunomoćenika, odnosno opunomoćenika za primanje pismena.
Članak 881.
(1) Sud će oglas o prodaji dostaviti strankama i svim
osobama koje, prema spisima koji se nalaze kod suda, imaju
na brodu kakav stvarnopravni teret ili pravo prvokupa.
(2) Sud će ujedno pozvati vjerovnike koji na brodu imaju
zalogom osigurane tražbine da se najkasnije pet dana prije
ročišta za prodaju izjasne traže li da se njihove tražbine
isplate u gotovom novcu ili pristaju da kupac preuzme dug,
tako da se od duga oslobodi dotadašnji ovršenik, a ako se u
određenom roku ne izjasne, smatra se da traže da im se
tražbine isplate u gotovom novcu.
(3) Ako je na brodu uknjižena kakva kreditna ili kaucijska
hipoteka, vjerovnici će se pozvati da najkasnije prije
početka prodaje prijave iznose svojih tražbina iz pravnih
odnosa osiguranih tim založnim pravima.
(4) Oglas o prodaji dostavlja se prema odredbama o osobnoj
dostavi u ovršnom postupku.
(5) Osobi kojoj se oglas o prodaji vjerojatno neće moći
dostaviti na vrijeme ili je pokušaj dostave ostao bez
uspjeha, sud će postaviti privremenog zastupnika kome će
dostaviti oglas o prodaji.
Članak 882.
(1) Sud će oglas o prodaji objaviti u »Narodnim
novinama«, na oglasnoj ploči suda i na oglasnoj ploči
teritorijalno nadležne lučke kapetanije.
(2) Stranke mogu zahtijevati da se oglas o prodaji objavi
na njihov trošak na drugi način koji oni predlože.
Članak 883.
Ako se prodaja provodi na domaćem brodu, sud će
odrediti da se ročište za prodaju zabilježi u upisnik
brodova u koji je brod upisan.
Članak 884.
(1) Ovršenik je dužan u vrijeme između objave i
održavanja ročišta za prodaju omogućiti osobama koje su
zainteresirane da sudjeluju u prodaji da razgledaju brod
koji je predmet ovrhe te isprave koje se na njega odnose.
(2) Sud će zaključkom odrediti kad se brod može razgledati,
uzimajući u obzir potrebe nesmetanog poslovanja broda.
Članak 885.
(1) Ročište za prodaju jest javno i drži se, u pravilu,
u zgradi suda.
(2) Sud može odrediti da se ročište za prodaju održi na
mjestu gdje se nalazi brod koji je predmet ovrhe.
(3) Sud će na ročištu za prodaju staviti sudionicima na
uvid uvjete prodaje i ostale isprave koje se odnose na
postupak prodaje.
(4) Ročište za prodaju održat će se i kad na njemu
sudjeluje samo jedan ponuditelj.
(5) Ročište za prodaju održava se pred sucem pojedincem i o
njemu se vodi zapisnik.
Članak 886.
(1) Kad utvrdi da nema smetnji za održavanje ročišta za
prodaju, sud će iznijeti uvjete prodaje, podatke o
tražbinama vjerovnika koji imaju pravo namirenja iz
postignute kupovnine, izjave vjerovnika koji imaju na brodu
zalogom osiguranu tražbinu o načinu namirenja ili o
preuzimanju njihovih tražbina, o tražbinama osiguranim
kreditnim ili kaucijskim hipotekama i o drugim okolnostima
koje su značajne za provođenje ročišta za prodaju.
(2) Zastupnici ponuditelja moraju dokazati svoje ovlaštenje
za zastupanje na tom ročištu javnom ispravom ili javno
ovjerenom punomoći.
Članak 887.
(1) Sud može odrediti da se prodaja i plaćanje
kupovnine postignute prodajom stranog broda obavlja u
stranim sredstvima plaćanja, u skladu s posebnim zakonom.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka može se primijeniti i
kad se prodaja provodi radi namirenja tražbina stranih
vjerovnika na hrvatskom brodu i kad na javnoj dražbi kao
ponuditelji sudjeluju strane fizičke ili pravne osobe.
(3) Ako je tražbina koja je osigurana hipotekom na brodu
upisana u stranim sredstvima plaćanja, sud mora prodajnu
cijenu odrediti u tim sredstvima plaćanja.
Članak 888.
Ponuditelj je vezan za svoju ponudu sve dok se ne stavi
veća ponuda (članak 889.).
Članak 889.
(1) Sud će pozvati prisutne stranke da stavljaju ponude
tek nakon što protekne pola sata od vremena koje je
određeno za početak ročišta za prodaju.
(2) Usmena javna dražba nastavit će se sve dok se stavljaju
veće ponude.
(3) Ako to traži koji ponuditelj, sud može, radi stavljanja
veće ponude, dopustiti kratak rok za razmišljanje.
(4) Usmena javna dražba zaključit će se ako ni poslije
drugog poziva u roku od pet minuta nije stavljena veća
ponuda. Na to će sud osobito upozoriti prisutne.
(5) Prije zaključenja prodaje sud će još jednom objaviti
posljednju ponudu, a zatim će proglasiti da je prodaja
zaključena.
Članak 890.
(1) Kad sud zaključi prodaju, pozvat će prisutne da
odmah na ročištu za prodaju istaknu prigovore protiv
dosude.
(2) Prigovor protiv dosude najboljem ponuditelju može se
temeljiti samo na ovim razlozima:
1) da od dana objave do dana održavanja ročišta za prodaju
nije prošlo 15 dana (članak 879.),
2) da oglas o ročištu za prodaju nije bio pravilno
sastavljen ili objavljen,
3) da o ročištu za prodaju nisu bile obaviještene sve osobe
koje je sud bio dužan obavijestiti,
4) da je postupak prodaje nastavljen, iako je bilo doneseno
rješenje o obustavi postupka,
5) da su pri usmenoj javnoj dražbi povrijeđene odredbe
ovoga Zakonika o dražbi,
6) da uvjeti uz koje je stavljena najbolja ponuda nisu u
skladu s utvrđenim uvjetima prodaje,
7) da najbolji ponuditelj, odnosno njegov zastupnik nisu
sposobni za sudjelovanje u prodaji broda,
8) da najviša ponuda nije dovoljna da se njome potpuno
namiri zalogom osigurana tražbina sa sporednim tražbinama
vjerovnika koji podnosi prigovor, a njegovoj tražbini
pripada prvenstvo pred tražbinom vjerovnika koji je
predložio ovrhu.
Članak 891.
(1) O nedostacima navedenim u članku 890. stavku 2.
točki 4), 6) i 7) ovoga Zakonika sud vodi računa po
službenoj dužnosti. O ostalim nedostacima sud će odlučivati
samo ako budu pravovremeno istaknuti u podnesenim
prigovorima.
(2) Činjenice na kojima se temelje prigovori sud će
istražiti i utvrditi po službenoj dužnosti.
Članak 892.
(1) O podnesenim prigovorima sud će odlučiti, u
pravilu, na ročištu za prodaju.
(2) Kad u povodu uvažavanja podnesenih prigovora uskrati
dosudu, sud će, nakon što sasluša prisutne koje je bio
dužan obavijestiti o ročištu za prodaju, odlučiti o tome
hoće li prodaju odmah nastaviti ili će odrediti novo
ročište za prodaju.
(3) Ako odluči da se prodaja odmah nastavi, ponuditelji
koji su sudjelovali u prodaji vezani su svojim prijašnjim
ponudama ako one zbog većih ponuda nisu izgubile valjanost.
(4) Ako se o prigovorima ne odluči na samom ročištu, sud će
o njima odlučiti rješenjem o dosudi.
Članak 893.
(1) Ako prigovori ne budu podneseni i ako se ne
ustanovi da ima nedostataka iz članka 890. stavka 2. točke
4), 6) i 7) ovoga Zakonika, sud će već na ročištu za
prodaju donijeti rješenje o dosudi broda koji je predmet
ovrhe najboljem ponuditelju za čiju ponudu nađe da je
prihvatljiva. To će rješenje sud objaviti na ročištu.
(2) Rješenje o dosudi objavit će se u roku od osam dana na
oglasnoj ploči suda.
(3) Smatrat će se da je to rješenje dostavljeno svim
osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji te svim
sudionicima u dražbi istekom trećeg dana od dana njegova
isticanja na oglasnoj ploči. Te osobe imaju pravo da im se
u sudskoj pisarnici neposredno preda otpravak rješenja.
(4) Rješenje o dosudi iz stavka 3. ovoga članka objavljuje
se na sudskoj ploči i dostavlja se svim osobama kojima se
dostavlja zaključak o prodaji broda kupcu. Prigovori protiv
dosude iz članka 890. ovoga Zakonika mogu se istaknuti u
žalbi protiv rješenja o dosudi.
(5) Rješenje o dosudi zabilježit će se i u upisniku
brodova.
(6) Posljedica te zabilježbe jest da kasniji upisi u
upisniku brodova stvaraju prava protiv dosadašnjeg vlasnika
broda samo ako rješenje o dosudi bude ukinuto.
(7) U rješenju o dosudi sud će odrediti da će se brod
predati kupcu pošto položi kupovninu i nakon što to
rješenje postane pravomoćno.
(8) Nakon što kupac položi kupovninu i rješenje o dosudi
postane pravomoćno, sud će zaključkom odrediti da se brod
preda kupcu i da se u upisniku brodova upiše u njegovu
korist pravo vlasništva. Tim zaključkom sud će odrediti i
brisanje onih prava za koja je rješenjem o dosudi određeno
da će se brisati iz upisnika brodova.
Članak 894.
(1) Brod koji je predmet ovrhe ne smije se dosuditi ako
na ročištu za prodaju nije stavljena ponuda koja dostiže
najnižu dopuštenu cijenu (članak 876).
(2) Sud će rješenjem uskratiti dosudu ako nađe da su
podneseni prigovori opravdani, ako utvrdi da postoji kakav
nedostatak na koji pazi po službenoj dužnosti ili ako
ustanovi da je prodaja održana prije pravomoćnosti rješenja
o ovrsi i zaključka o prodaji.
(3) Rješenje o uskraćivanju dosude zabilježit će se u
upisnik brodova.
(4) Ako viši sud, rješavajući o žalbi protiv rješenja iz
stavka 1. i 2. ovoga članka, donese rješenje o dosudi,
zabilježba dosude djelovat će otkad je bilo zabilježeno da
je dosuda uskraćena (stavak 1. i 2).
Članak 895.
(1) Rješenje o dosudi može se pobijati žalbom iz
razloga navedenih u članku 890. stavku 2. i članku 894.
stavku 1. ovoga Zakonika te zbog toga što rješenje o dosudi
nije u skladu sa sadržajem sudskih spisa na kojima se
temelji.
(2) Osoba kojoj je sud dosudio brod koji je predmet ovrhe
može pobijati rješenje iz razloga što je sud bio dužan
uskratiti dosudu, odnosno donijeti rješenje o dosudi uz
druge uvjete, a ne uz one koji su navedeni u rješenju o
dosudi.
(3) Rješenje kojim se dosuda uskraćuje može se pobijati
zato što nije u skladu sa sadržajem sudskih spisa na kojima
se temelji, odnosno što nije postojao zakonski razlog za
uskraćivanje dosude.
(4) Osoba koja je na ročištu za prodaju prigovorila dosudi
nema pravo žalbe protiv rješenja o uskraćivanju dosude.
9. Novo ročište za prodaju
Članak 896.
(1) Ako je dosuda pravomoćno uskraćena zato što nije
stavljena najniža prihvatljiva ponuda, sud će odrediti novo
ročište za prodaju, ako to predloži ovrhovoditelj koji je
predložio ovrhu u roku od osam dana od dana bezuspješno
održanog ročišta.
(2) Prije nego što odredi novo ročište za prodaju, sud može
odrediti novo utvrđivanje vrijednosti broda koji je predmet
ovrhe i zakazati ročište radi raspravljanja o izmjeni
uvjeta prodaje.
(3) Od prvog do drugog ročišta za prodaju mora proći
najmanje 30 dana.
(4) Ako ovrhovoditelj koji je predložio ovrhu ne predloži
novo ročište za prodaju u roku iz stavka 1. ovoga članka
sud će rješenjem obustaviti ovršni postupak.
Članak 897.
(1) Ako sud uskrati dosudu iz drugog razloga, a ne iz
razloga navedenog u članku 896. ovoga Zakonika, i ako nema
nedostataka koji čine nedopustivim nastavak postupka, sud
će po službenoj dužnosti odrediti novo ročište za prodaju.
(2) Na novom ročištu za prodaju prodaja će se obavljati na
temelju prije utvrđenih uvjeta.
10. Pravomoćnost rješenja o dosudi
Članak 898.
Kad rješenje o uskraćivanju dosude postane pravomoćno,
sud će najboljem ponuditelju vratiti položenu jamčevinu.
Članak 899.
(1) Kad rješenje o dosudi broda postane pravomoćno, sud
će, na prijedlog kupca ili ovlaštenika tereta ili njegova
privremenog zastupnika, odrediti da se iz broda iskrca
teret, odnosno na prijedlog kupca – osobe i njihove stvari.
(2) Troškove iskrcavanja tereta prema odredbi stavka 1.
ovoga članka predujmljuje, na zahtjev suda, osoba koja
traži iskrcavanje, ako iz uvjeta prodaje ne proizlazi što
drugo.
(3) Ako se osoba koja je bila brodar prije nego što je brod
prodan ili njegov zastupnik protivi da se teret preda u
slobodno raspolaganje njegovu ovlašteniku, sud će odrediti
da se teret, na trošak brodara, preda na čuvanje u javno
skladište ili na drugo prikladno mjesto.
(4) Odredbama stavka 1. – 3 ovoga članka ne dira se u prava
i dužnosti stranaka koji proizlazi iz ugovora o prijevozu
stvari.
(5) Protiv rješenja kojim se određuje iskrcavanje tereta,
osoba i njihovih stvari te smještaj tereta u javno
skladište ili na drugo prikladno mjesto žalba nije
dopuštena.
Članak 900.
Vlasnici pripadaka broda koji nisu bili obuhvaćeni
prodajom ovlašteni su poslije pravomoćnosti rješenja o
dosudi broda na svoj trošak i rizik iznijeti te pripatke.
Članak 901.
Ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije
pravomoćnosti rješenja o dosudi broda ne utječe na pravo
vlasništva kupca.
11. Ponovna prodaja
Članak 902.
(1) Ako kupac u određenom roku ne položi kupovninu, sud
će rješenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu
prodaju.
(2) Iz položenog osiguranja namirit će se troškovi nove
prodaje i naknaditi razlika između kupovnine postignute na
prijašnjoj i novoj prodaji.
(3) Prijedlog za ponovnu prodaju mogu staviti stranke,
vjerovnici čije su tražbine osigurane hipotekom na brodu
koji je predmet ovrhe i vjerovnici za čije privilegije na
brodu ne postoji ovršna isprava.
(4) Predlagatelj je dužan predložiti ponovnu prodaju
najkasnije u roku od deset dana od dana proteka roka iz
članka 877. stavka 1. ovoga Zakonika. Ako u tom roku nitko
ne predloži ponovnu prodaju, sud će rješenjem obustaviti
ovrhu i osloboditi brod koji je predmet ovrhe.
(5) Ponovna se prodaja obavlja prema odredbama koje važe za
prvu prodaju i prema uvjetima prodaje koji su bili
utvrđeni.
(6) Ponovna prodaja neće se održati ako kupac koji je
zakasnio s plaćanjem kupovnine najkasnije petnaest dana
prije nego što bude održano novo ročište za prodaju dokaže
da je položio zaostalu kupovninu s kamatama i predujam
svote potrebne za naknadu do tada nastale štete.
(7) Predujam svote iz stavka 6. ovoga članka koji je kupac
dužan uplatiti prije ročišta za ponovnu prodaju određuje
sud, na prijedlog kupca, zaključkom po slobodnoj ocjeni, a
njezin konačni iznos rješenjem na temelju obrazloženih
zahtjeva osoba ovlaštenih da traže naknadu pretrpljene
štete (članak 903. stavak 3.) i održane rasprave. Te su
zahtjeve ovlaštene osobe dužne postaviti u roku od osam
dana od dana kojega su primili poziv suda da ih postave.
(8) Rješenjem iz stavka 7. ovoga članka sud će naložiti
kupcu da u roku od osam dana osobama koje su to zatražile
isplati iznos štete koju im je nanio nepravodobnim
plaćanjem kupovnine. Protiv konačnog rješenja o naknadi
štete dopuštena je žalba.
(9) Na temelju nepravomoćnog rješenja iz stavka 7. ovoga
članka kupac je dužan u roku od tri dana položiti u sud ili
kod javnog bilježnika iznos iz toga rješenja ili samo
razliku između toga iznosa i položenog predujma (stavak
7.).
(10) Nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 7. ovoga članka
sud će zaključkom odrediti da se obave isplate iz položenih
iznosa (stavci 7. i 9.). Razliku između položenih iznosa i
onih dosuđenih pravomoćnim rješenjem moguće je ostvarivati
ovrhom protiv kupca koju će sud koji provodi ovrhu na brodu
odrediti na temelju toga rješenja na zahtjev ovlaštenih
osoba.
Članak 903.
(1) Ako se na ponovnoj prodaji postigne cijena koja je
niža od cijene postignute na prethodnoj prodaji, kupac koji
je zakasnio s plaćanjem kupovnine odgovara jamstvom,
položenim dijelom kupovnine i ostalom svojom imovinom za
nastalu razliku, troškove ponovne prodaje i za svaku štetu
uzrokovanu njegovim zakašnjenjem.
(2) Ovršni će sud, po službenoj dužnosti, utvrditi iznos
razlike u postignutoj cijeni te visinu troškova iz stavka
1. ovoga članka.
(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 2. ovoga
članka sud će provesti ovrhe na položenoj jamčevini, dijelu
isplaćene kupovnine, a prema potrebi, i na ostalim
sredstvima, odnosno imovini kupca. Ovrha će se provesti na
zahtjev jedne od osoba koje su u pogledu namirenja svojih
tražbina upućene na kupovninu.
(4) Ovrha se provodi u korist diobne mase. Toj masi pripada
i razlika između cijene postignute na ponovnoj i prijašnjoj
prodaji.
(5) Kupac koji je zakasnio s plaćanjem nema pravo na svotu
za koju kupovnina postignuta na ponovnoj prodaji prelazi
kupovninu postignutu na prijašnjoj prodaji.
12. Obustava postupka
Članak 904.
(1) Pored razloga za obustavu ovrhe prema Ovršnom
zakonu i ostalih razloga predviđenih ovim Zakonikom
postupak prodaje obustavit će se i:
1) ako treća osoba najkasnije osam dana prije dana ročišta
za prodaju, dajući primjereno osiguranje, izjavi da je
voljna preuzeti brod koji je predmet ovrhe za cijenu koja
utvrđenu vrijednost broda prelazi najmanje za jednu
četvrtinu i ako izjavi da će snositi sve troškove koje bi
inače morao snositi ovršenik,
2) ako to zahtijeva založni vjerovnik koji najkasnije do
početka dražbe na ročištu za prodaju otkupi tražbine zbog
kojih je dopuštena prodaja i nadoknadi troškove koje bi
inače morao snositi ovršenik,
3) ako ovrhovoditelj do početka prodaje odustane od
postupka za prodaju, u takvu se slučaju ne može zbog iste
tražbine predložiti nova ovrha prije proteka roka od šest
mjeseci od dana obustave postupka prodaje,
4) ako ovršenik prije početka prodaje preda sudu svote
potrebne za potpuno namirenje ovršnih tražbina i
dotadašnjih troškova postupka svih vjerovnika koji su
predložili ovrhu,
5) ako ni na drugom ročištu za prodaju (članak 916. stavak
1. i članak 917.) ne bude stavljena najniža prihvatljiva
ponuda.
(2) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom sud će
obustaviti ovrhu ako se brod nije mogao prodati u roku
određenom sporazumom stranaka i osoba koje se namiruju u
postupku.
Članak 905.
(1) Ako sud prihvati prijedlog za obustavu prodaje iz
članka 904. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika, sud će
odgoditi postupak prodaje.
(2) Ako predlagatelj iz članka 904. stavka 1. točke 1)
ovoga Zakonika ne predloži odgovarajuće osiguranje u
određenom roku, sud će odgođeni postupak nastaviti po
službenoj dužnosti.
(3) Osiguranje koje je predlagatelj položio pripada, u
slučaju nastavljanja postupka iz stavka 2. ovoga članka,
diobnoj masi.
(4) U pogledu naplate cijene za koju je predlagatelj
pristao da preuzme brod koji je predmet ovrhe na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 903.
stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakonika.
(5) Kad predlagatelj isplati svote iz članka 904. stavka 1.
točke 1) ovoga Zakonika, sud će obustaviti postupak
prodaje.
Članak 906.
(1) O odgodi i obustavi postupka prodaje sud će
obavijestiti sve osobe navedene u članku 881. stavku 1.
ovoga Zakonika.
(2) Sud će istodobno upozoriti ovrhovoditelja koji je
predložio ovrhu na pravo koje mu pripada prema odredbi
članka 893. ovoga Zakonika.
(3) Kad protekne rok od 15 dana od dana pravomoćnosti
rješenja o obustavi postupka, sud će odrediti da se brišu
sve zabilježbe u upisniku brodova, odnosno u popisu koje se
odnose na postupak prodaje.
Članak 907.
(1) Ovrhovoditelj u čiju je korist u upisniku brodova
zabilježena dozvola prodaje može u roku od 15 dana od dana
pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka, predložiti
ovršnom sudu da se prema prvenstvenom redu navedene
zabilježbe u korist njegove ovršne tražbine i sporednih
tražbina uknjiži hipoteka na brodu koji je predmet ovrhe.
(2) Okolnost što je ovršenik u međuvremenu otuđio ili
opteretio brod koji je predmet ovrhe ne smeta takvu
knjiženju hipoteke.
(3) Prijedlog prema odredbi stavka 1. ovoga članka ne može
se uvažiti ako je postupak prodaje bio obustavljen zato što
ovrha nije bila uopće dopustiva, što je ovršna isprava
pravomoćno ukinuta ili proglašena bez učinka, što je
tražbina radi koje se vodi ovrha namirena ili je pravomoćno
utvrđeno da tražbina ne pripada ovrhovoditelju.
13. Razdioba kupovnine
Članak 908.
(1) Kad kupovnina bude isplaćena i rješenje o dosudi
postane pravomoćno, sud će odrediti ročište za raspravu o
razdiobi kupovnine.
(2) Na ročište će sud pozvati osobe navedene u članku 881.
stavku 1. ovoga Zakonika, a kupca će obavijestiti da na tom
ročištu može sudjelovati.
(3) U pozivu na ročište iz stavka 1. ovoga članka sud će
upozoriti vjerovnika da će se tražbina vjerovnika koji ne
dođu na ročište uzeti u obzir prema stanju koje proizlazi
iz upisnika brodova i ovršnih spisa i da najkasnije na
ročištu za razdiobu kupovnine mogu drugim osobama osporiti
postojanje njihovih tražbina, njihovu visinu i red po kojem
se te tražbine mogu namiriti.
(4) Zaključak o zakazivanju ročišta objavljuje se na
oglasnoj ploči suda.
Članak 909.
(1) Na ročištu će se raspravljati o tražbinama koje bi
u razdiobi kupovnine trebalo uvažiti te o redu njihova
namirenja.
(2) Ovršenik je dužan dati sudu sva objašnjenja potrebna
radi utvrđivanja pravilnosti prvenstvenog reda tražbina
koje bi trebalo namiriti iz kupovnine.
(3) Vjerovnik čije bi tražbine pri razdiobi kupovnine mogle
doći na red kad bi osporena tražbina otpala može najkasnije
na ročištu za razdiobu kupovnine prigovoriti prijavljenim
tražbinama, odnosno tražbinama koje proizlaze iz ovršnih
spisa. Prigovor se može odnositi na postojanje tražbina,
visinu i prvenstveni red namirenja.
(4) Ovršenik ima pravo prigovora samo u vezi s onim
tražbinama za koje tvrdi da u pogledu njih nema nikakve
osnove za namirenje.
(5) Tražbine koje ne bi mogle biti namirene iz kupovnine ni
kad bi osporena tražbina s povoljnijim prvenstvenim redom
otpala neće se uzeti u raspravljanje.
Članak 910.
(1) Diobnu masu čine:
1) kupovnina,
2) jamčevina što ju je položio kupac koji je zakasnio s
plaćanjem kupovnine, dio kupovnine što ju je položio i
druge svote koje je nadoknadio,
3) plodovi i prihodi dobiveni od broda koji je predmet
ovrhe koje je kupac dužan vratiti,
4) prihodi od putovanja koje je obavljeno za postupka
prodaje,
5) svote iz stavka 2. i 3. ovoga članka.
(2) Kupovnina što se odnosi na brod koji je predmet ovrhe,
uzgrednosti broda koji je predmet ovrhe, vozarina, odnosno
prevoznina čine posebne diobne mase ovisno o tome na koju
se od tih vrijednosti odnose privilegiji ili hipoteke
ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu.
(3) Vozarina, prevoznina i svote koje se odnose na
uzgrednosti broda koje su plaćene do zaključenja ročišta za
raspravu o razdiobi kupovnine podijelit će se rješenjem
kojim se razdjeljuje kupovnina postignuta prodajom broda
koji je predmet ovrhe.
Članak 911.
(1) U postupku ovrhe na brodu namiruju se i založni
vjerovnici koji nisu predložili ovrhu.
(2) Vjerovnici čije su tražbine osigurane hipotekom na
brodu namiruju se iz diobne mase i kada nisu prijavili
svoje tražbine.
(3) Vjerovnici čije su tražbine osigurane pomorskim
privilegijem namiruju se iz diobne mase ako su prijavili
svoje tražbine.
(4) U slučaju osporavanja tražbine iz stavka trećeg ovoga
članka, sud će do okončanja parnice, iz diobene mase
izdvojiti sredstva dostatna za pokriće osporene tražbine.
(5) Ako u parnici privilegirana tražbina ne bude utvrđena,
izdvojena sredstva iz stavka 4. ovoga članka, raspodijelit
će se na ostale vjerovnike.
Članak 912.
(1) Iz diobne mase vjerovnici se podmiruju prema ovom
redu prvenstva:
1) vjerovnici čije su tražbine osigurane pomorskim
privilegijem,
2) vjerovnici prava zadržaja iz članka 438. ovoga Zakonika,
3) vjerovnici čije su tražbine osigurane hipotekom na
brodu,
4) ostali vjerovnici.
(2) Troškovi nastali u tijeku postupka prodaje broda
namiruju se prije razdiobe kupovnine, pa i prije tražbina
osiguranih pomorskim privilegijima.
Članak 913.
(1) Red prvenstva koji pripada glavnici pripada i
kamatama te glavnice koje nisu zaostale za vrijeme dulje od
tri godine od dosude te parničnim i ovršnim troškovima koji
su nastali radi ostvarenja kojeg od tih zahtjeva.
(2) Plaćanja koja se ponavljaju, a nisu zaostala za vrijeme
dulje od tri godine prije dosude imaju isti prvenstveni red
kao i pravo koje je osnova tim plaćanjima.
(3) Ako diobna masa ne dostigne za namirenje vjerovnika,
troškovi i sporedne tražbine podmiruju se prije glavnice.
Članak 914.
Na utvrđivanje međusobnoga prvenstvenog reda u
namirenju vjerovnika čije tražbine pripadaju u istu
kategoriju u smislu članka 912. stavka 1. točke 1) ili 3)
ovoga Zakonika, primjenjuju se odredbe ovoga Zakonika koje
se odnose na međusobni redoslijed namirenja pomorskih
privilegija, odnosno hipoteka na brodu. Na utvrđivanje
međusobnoga prvenstvenog reda u namirenju vjerovnika čije
tražbine pripadaju u istu kategoriju u smislu. članka 912.
stavka 1. točke 4) ovoga Zakonika primjenjuje se odredba
članka 857. stavak 3. ovoga Zakonika.
Članak 915.
Višak diobne mase koji ostane nakon što se namire sve
tražbine navedene u članku 912. ovoga Zakonika sud
dodjeljuje ovršeniku.
Članak 916.
(1) Tražbine koje ovise o raskidnom uvjetu namiruje se
isplatom u gotovom novcu samo ako vjerovnik dade osiguranje
da će u slučaju nastupanja uvjeta vratiti ono što je
primio.
(2) Ako vjerovnik ne položi osiguranje u roku od 15 dana od
dana dostave rješenja o namirenju, svota potrebna za
namirenje njegove tražbine predat će se banci kao štedni
ulog.
(3) Kad postane sigurno da uvjet neće nastupiti, vjerovniku
će se isplatiti njegova tražbina.
(4) Ako raskidni uvjet nastupi, postupit će se sa svotom
koju je vjerovnik vratio ili koja je predana banci tako da
će se isplatiti onim vjerovnicima čije tražbine nisu
potpuno namirene iz svote dobivene prodajom, a ako takvih
vjerovnika nema, ta će se svota predati ovršeniku.
Članak 917.
(1) Ako je isplata tražbina vezana za koji odgodivi
uvjet, tražbine će se namiriti tako da će se odgovarajuća
svota izdvojiti i predati banci kao štedni ulog koji će se
isplatiti vjerovniku kad uvjet nastupi.
(2) Ako uvjet ne nastupi, uložene svote isplaćuju se onim
vjerovnicima čije tražbine nisu potpuno namirene iz svote
dobivene prodajom, a ako takvih vjerovnika nema, ta će se
svota predati ovršeniku.
Članak 918.
(1) Ako je u pogledu stvarnopravnih tereta na brodu
koji je predmet ovrhe upisana u upisnik brodova zabilježba
spora ili zabilježba da je podnesena tužba radi brisanja
tog prava, tražbine, odnosno naknade za to pravo namiruju
se na način kao i tražbine koje ovise o raskidnom uvjetu.
(2) Kad je u upisniku brodova predbilježen stvarnopravni
teret na brodu koji je predmet ovrhe, a korisnik tog prava
dokaže da je u tijeku postupak za opravdanje predbilježbe
ili da još nije protekao rok za pokretanje tog postupka,
tražbina, odnosno naknada za to pravo namiruje se kao i
tražbina uz odgodivi uvjet.
Članak 919.
(1) Tražbine koje su osigurane zajedničkom hipotekom
namiruju se iz diobne mase u gotovom novcu.
(2) Ako se u postupku prodaje prodaju svi brodovi koji
nedjeljivo jamče za tražbine, svaki brod u diobenu masu
doprinosi prodajnom cijenom nakon odbitka troškova prodaje,
te tražbina osiguranih pomorskim privilegijem.
(3) Ako vjerovnik čija je tražbina osigurana zajedničkom
hipotekom traži namirenje u drugom razmjeru, vjerovnici
čije tražbine po prvenstvenom redu dolaze poslije tražbina
tog vjerovnika, a koji zbog toga dobivaju manje nego što bi
dobili kad bi se vjerovnik namirio prema stavku 2. ovoga
članka, mogu tražiti da im se iz pojedinih diobnih masa
isplati svota koja bi, kad bi se razdioba obavljala prema
stavku 2. ovoga članka, pripala tražbini osiguranoj
zajedničkom hipotekom, ako je to potrebno da se pokrije
manjak.
(4) Ako se u postupku prodaje ne prodaju svi brodovi koji
nedjeljivo jamče, radi utvrđivanja naknade koja pripada
vjerovnicima koji dolaze poslije vjerovnika čije su
tražbine osigurane zajedničkom hipotekom, uzet će se kao
računska podloga, umjesto pojedinih diobnih masa,
vrijednost pojedinih brodova opterećenih zajedničkom
hipotekom. Zahtjev tih vjerovnika na naknadu uknjižuje se u
njihovu korist na neprodanim brodovima, i to s onim
prvenstvenim redom koji pripada potpuno ili djelomično
namirenoj tražbini vjerovnika koji je bio osiguran
zajedničkom hipotekom. Tu zajedničku
Članak 920.
(1) Korisnici služnosti koje kupac ne preuzima namiruju
se tako da im se za njihovo pravo daje naknada iz svote
dobivene prodajom.
(2) Ako se korisnici služnosti ne sporazumiju s
vjerovnicima koji po redu namirenja dolaze poslije njih o
svoti naknade iz stavka 1. ovoga članka, visinu naknade
određuje sud uzimajući osobito u obzir vrijeme za koje bi
služnost još mogla trajati, njezinu vrijednost, korist za
korisnika služnosti i godine života korisnika.
(3) Kupac i korisnici služnosti i vjerovnici koji po redu
namirenja dolaze poslije njih mogu se sporazumjeti da kupac
preuzme služnost i da se određena svota naknade za
preuzimanje služnosti odbije od kupovnine.
Članak 921.
(1) Tražbina založnog vjerovnika koja nije dospjela do
donošenja rješenja o namirenju isplatit će se i prije
proteka dospjelosti zajedno sa svotom ugovorenih kamata
obračunatih do dana donošenja rješenja o razdiobi
kupovnine.
(2) Ako za takvu tražbinu nisu određene kamate, odbit će se
svota koja odgovara zakonskim kamatama od dana donošenja
rješenja o namirenju do dana dospjelosti tražbine.
Članak 922.
(1) Ako se ne zna tko je sadašnji vjerovnik hipotekarne
tražbine koje bi po svojem redu prvenstva bile pokrivene
diobnom masom ili mu se ne zna boravište, sud će svotu koja
se odnosi na tu tražbinu položiti u banku kao štedni ulog,
a u rješenju o razdiobi kupovnine odredit će kome će ta
svota pripasti ako je vjerovnik ne podigne.
(2) Ako vjerovnik u čiju je korist položena svota iz stavka
1. ovoga članka tu svotu ne podigne u roku od tri godine od
dana kada je bila položena u banku, svaki vjerovnik kome bi
ta svota ili njezin dio imala pripasti može tražiti da mu
se isplati svota koja odgovara njegovoj tražbini. Ako
takvih vjerovnika nema, isplatu može tražiti ovršenik.
Članak 923.
(1) Ako založni vjerovnici koji traže namirenje iz
kupovnine ne mogu biti u cijelosti namireni, sud će, na
prijedlog nekog od njih ili vjerovnika koji je predložio
ovrhu, osobama na čija se dugovanja prostiru pomorski
privilegiji ili hipoteka na brodu narediti da dugovane
svote, ako je potrebno da se namire predlagatelj i oni koji
imaju povoljniji prvenstveni red namirenja, u određenom
roku polože u sud.
(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u tijeku
ovršnog postupka najkasnije na ročištu za razdiobu
kupovnine.
(3) Naredbe ovršenikovim dužnicima izdane na temelju stavka
1. ovoga članka uzrokuju da svaka isplata koju bi oni
obavili ovršeniku ili trećoj osobi protivno odluci suda
prema založnim vjerovnicima nema pravni učinak.
(4) Ako u roku koji sud odredi te svote ne budu položene,
sud će, na prijedlog vjerovnika na kog se isplata odnosi,
postupati prema odredbama o ovrsi na novčanim tražbinama, s
tim da će odrediti kojem založnom vjerovniku pripadaju
pojedine tražbine i u kojoj svoti.
14. Prodaja udjela broda
Članak 924.
Ako se ovrha prodajom provodi prodajom udjela broda,
odredbe ovoga Zakonika o prodaji primjenjivat će se uz ova
odstupanja:
1) zaustavljanje broda može se dopustiti samo ako se ovrha
traži na udjelima koji prelaze polovicu ukupne vrijednosti
broda na kojem se provodi ovrha, odnosno ako ovrhovoditelj
koji je predložio ovrhu učini vjerojatnim da postoji
opasnost da bi se bez toga osujetilo ili znatno otežalo
naplaćivanje tražbine,
2) ako se ovrha provodi na više od polovice udjela broda
koji je predmet ovrhe, ovrhovoditelj može zahtijevati da se
proda cijeli brod, s tim što će se njegova tražbina
isplatiti samo iz dijela kupovnine koji se odnosi na dio
ovršenika,
3) svaki suvlasnik broda koji je predmet ovrhe ovlašten je
prije početka ročišta za prodaju namiriti tražbinu
ovrhovoditelja zajedno sa sporednim tražbinama i tako
stupiti na njegovo mjesto,
4) uz jednake uvjete suvlasnici imaju prednost u dosudi
broda koji je predmet ovrhe pred ostalim sudionicima
dražbe,
5) ako više suvlasnika nudi iste uvjete kupnje, sud će dio
izložen prodaji dodijeliti suvlasnicima u jednakim
udjelima.
15. Namirenje vjerovnika
Članak 925.
(1) O namirenju ovrhovoditelja i drugih osoba koje
polažu pravo na namirenje sud odlučuje rješenjem nakon
održanog ročišta za razdiobu kupovnine, uzimajući u obzir
stanje koje proizlazi iz upisnika brodova, spisa ovršnog
postupka i rezultata ročišta za razdiobu kupovnine.
(2) U rješenju o namirenju vjerovnika sud će odlučiti o
prigovorima koje su pojedini vjerovnici i ostali sudionici
istakli u tijeku postupka, ako se prigovor odnosi na kakvo
pravno pitanje.
(3) Sud će osobu koja je osporila tražbinu uputiti da, u
određenom roku, pokrene parnicu ako odluka zavisi od
spornih činjenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje
pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja
ima značenje javne isprave. Ako osoba koja osporava
tražbinu to osporavanje potkrjepljuje pravomoćnom presudom,
javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne
isprave, sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku.
Sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku i ako nisu
sporne činjenice od kojih zavisi donošenje odluke.
(4) Ako prihvati osporavanje, sud će na parnicu uputiti
osobu čija je tražbina osporena.
(5) Ako osoba koja je osporila tražbinu učini vjerojatnim
postojanje razloga za osporavanje, sud će donošenje
rješenja o namirenju osobe čija je tražbina osporena
odgoditi do završetka parnice. Iznimno, sud može donošenje
rješenja o namirenju i namirenje te osobe uvjetovati
davanjem jamstva.
(6) Iznos koji se odnosi na osporenu tražbinu položit će se
u sudski odnosno javnobilježnički polog.
(7) Ako osoba koja je upućena na parnicu u roku koji je za
to određen ne dokaže da je parnicu pokrenula, smatrat će se
da tražbina nije osporena, odnosno da je odustala od
zahtjeva da njezina tražbina bude namirena u ovršnom
postupku.
(8) Odredbom stavka 5. ovoga članka ne dira se u pravo
osobe koja je upućena na parnicu da, i poslije završetka
ovršnog postupka, pokrene parnicu protiv osobe čije je
tražbine osporila, odnosno protiv osobe koja joj je
tražbinu osporila.
(9) Na prijedlog osobe čija je tražbina osporena sud može
odgodu donošenja rješenja o namirenju i namirenje tražbine
te osobe uvjetovati davanjem primjerenoga osiguranja za
štetu koju bi ta osoba mogla pretrpjeti zbog odgode
namirenja. Ako osoba koja je osporila tražbinu ne da
primjereno jamstvo u roku koji joj je određen, smatrat će
se da tražbina nije osporena.
(10) Osoba čija je tražbina bila osporena ima pravo na
naknadu štete koju je pretrpjela zbog neutemeljenog
osporavanja tražbine, ako je ono bilo učinjeno jedino radi
toga da joj se šteti ili da je se smeta u izvršavanju i
ostvarenju njezinih prava.
(11) Rješenje o namirenju sud će dostaviti svim osobama
koje se moraju pozvati na ročište o razdiobi (članak 908.
stavak 2.).
Članak 926.
Presuda donesena u parnici o osporenoj tražbini djeluje
protiv ovršenika i svih vjerovnika.
Članak 927.
(1) Kad rješenje o razdiobi kupovnine postane
pravomoćno, sud će predati pojedinim vjerovnicima svote
koje im se imaju isplatili u gotovom novcu, ako u pogledu
njih ne teče parnica, odnosno upravni postupak ili ako je
bez uspjeha protekao rok određen za podnošenje tužbe,
odnosno za pokretanje upravnog postupka.
(2) U pogledu svota koje se po nalogu suda imaju položiti u
banku kao štedni ulog sud će izdati potrebne naredbe, ako o
tome osobe kojima su te svote ili njihove kamate
namijenjene sporazumno ne odrede drugačije.
(3) Ako se rješenje o razdiobi kupovnine ne može provesti
zato što je u tijeku kakva parnica ili upravni postupak,
svota koja se odnosi na taj dio rješenja o razdiobi položit
će se u banku kao štedni ulog do pravomoćnosti odluke o
razdiobi.
Glava III.
OVRHA RADI PREDAJE BRODA
Članak 928.
(1) U postupku ovrhe radi predaje broda koji je upisan
u domaći upisnik brodova na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe članka 857., 863. i 864. ovoga
Zakonika.
(2) Prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi predajom broda
mora sadržati podatke iz članka 854. ovoga Zakonika, osim
podataka iz točke 6) tog članka.
(3) Na ovrhu radi predaje broda na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi predaje
pokretnih stvari, ako u ovom Zakoniku nema posebnih
odredaba.
Članak 929.
(1) Ovrha radi predaje broda koji se nalazi kod
ovršenika provodi se tako da službena osoba oduzima brod od
ovršenika i predaje ga, uz potvrdu, ovrhovoditelju.
(2) Ovrha predajom provodi se prema odredbi stavka 1. ovoga
članka i kad se brod nalazi kod treće osobe koja pristaje
da brod preda sudskom ovršitelju.
(3) Ako treća osoba ne pristaje da brod preda sudskom
ovršitelju, ovrhovoditelj može predložiti ovršnom sudu da
na nj prenese tražbinu ovršenika prema trećoj osobi na
predaju broda.
Članak 930.
O izvršenoj predaji broda sud će obavijestiti
vjerovnike čije su tražbine osigurane hipotekama na brodu
te one vjerovnike o kojima postoje podaci u spisima ovršnog
postupka.
Članak 931.
Ako se ovrha predajom broda provodi na brodu strane
državne pripadnosti, sud će, umjesto postupanja prema
odredbama članka 857. ovoga Zakonika, poduzeti što je
potrebno da se strano tijelo koje vodi upisnik u koji je
upisan strani brod na kojem se provodi ovrha obavijesti o
pokretanju postupka radi predaje broda, ako međunarodnim
ugovorom nije drugačije predviđeno.
Glava IV.
OSIGURANJE
1. Osiguranje zasnivanjem prisilne sudske hipoteke
Članak 932.
(1) Na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana
tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti
osiguranje te tražbine zasnivanjem prisilne sudske hipoteke
na brodu protivnika osiguranja.
(2) Na osiguranje iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući
se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o osiguranju
prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, ako
ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 933.
(1) Osnivanje prisilne sudske hipoteke iz članka 932.
ovoga Zakonika na brodovima upisanim u upisnik brodova
obavlja se uknjižbom.
(2) Osnivanje prisilne sudske hipoteke iz članka 932. ovoga
Zakonika na brodovima koji nisu upisani u upisnik brodova
obavlja se pljenidbenim popisom broda.
(3) Osnivanje prisilne sudske hipoteke popisom iz stavka 2.
ovoga članka upisuje se u privremeni upisni list.
Članak 934.
(1) U upisniku brodova u koji se upisuje prisilna
sudska hipoteka mora se naznačiti ovršivost tražbine u čiju
se korist prisilna sudska hipoteka upisuje.
(2) Ako je za tražbinu već uknjižena prisilna sudska
hipoteka ili je prisilna sudska hipoteka samo
predbilježena, sud će odrediti da se ovršivost tražbine
zabilježi u upisnik brodova.
(3) Za brodove koji nisu upisani u upisnik brodova
ovršivost tražbine upisuje se u popis broda.
(4) U pogledu učinka obavljene uknjižbe, odnosno zabilježbe
ili popisa broda važe odredbe članka 857. stavka 1. ovoga
Zakonika.
Članak 935.
Odredbe članka 857. ovoga Zakonika o podnošenju
prijedloga za provođenje postupka prodaje na odgovarajući
se način primjenjuju i na postupak osnivanja prisilne
sudske hipoteke.
Članak 936.
Za brodove koji nisu upisani u upisnik brodova sud može
narediti da se ovršivost tražbine, pored upisa u popis
broda prema odredbi članka 934. stavka 3. ovoga Zakonika,
upiše i u privremeni upisni list.
Članak 937.
(1) Popis broda može se provesti samo ako je brod u
posjedu ili suposjedu protivnika osiguranja.
(2) Ako to ovršnom sudu nije poznato, niti se podnesenim
ispravama učini vjerojatnim, sud će, prije nego što naredi
popis, saslušati o tome protivnika osiguranja.
Članak 938.
(1) O naređenom popisu sud će obavijestiti protivnika
osiguranja, uz naznaku mjesta i vremena popisa.
(2) Popis broda obavlja se na licu mjesta, tako da se u
zapisnik unosi opis predmeta popisa.
(3) Ako se pri popisu nađe isprava na kojoj se temelji
pravo vlasništva protivnika osiguranja, ili se ono njome
dokazuje, sud će na ispravi naznačiti da je popis obavljen.
Kad prisilna sudska hipoteka na brodu koji je predmet ovrhe
prestane, sud će po prijedlogu zabilježiti na toj ispravi
da je prisilna sudska hipoteka prestala.
(4) O obavljenom popisu sud će obavijestiti stranke.
Članak 939.
Dok se ne utvrdi da je provedeni popis broda
nepravilan, osiguranje na istom brodu u korist druge
tražbine tog ili drugog predlagatelja osiguranja za koje se
kasnije traži osnivanje prisilne sudske hipoteke na istom
brodu neće se provoditi novim popisom, nego će se to
kasnije osiguranje provesti samo zabilježbom u postojećem
zapisniku o popisu broda.
Članak 940.
Žalba protiv rješenja kojim se dopušta osiguranje
osnivanjem prisilne sudske hipoteke ne zadržava ovršivost
rješenja.
2. Osiguranje prethodnom ovrhom
Članak 941.
Radi osiguranja nenovčane tražbine koja se ne može
osigurati predbilježbom u javnoj knjizi sud može, na
temelju domaće presude donesene u parničnom postupku,
odrediti prethodnu ovrhu ako ovrhovoditelj učini
vjerojatnim opasnost da bi se zbog odgode ovrhe dok presuda
ne postane ovršna ovrha onemogućila ili znatno otežala te
ako položi jamstvo za štetu koju bi ovršenik mogao
pretrpjeti uslijed takve ovrhe.
Članak 942.
(1) Prije nego što odluči o prijedlogu ovrhovoditelja,
sud će održati ročište radi rasprave o prijedlogu i
osiguranju.
(2) Ako se stranke o tome ne sporazumiju, sud će, ako
prihvati prijedlog za ovrhu, po slobodnoj ocjeni odrediti
visinu jamstva i rok u kojemu ono treba biti položeno. Dok
jamstvo ne bude položeno, ne može se započeti s provedbom
ovrhe.
(3) Ako jamstvo ne bude položeno u određenom roku, sud će
obustaviti ovrhu.
(4) Ako to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, sud može
odrediti ovrhu i visinu jamstva te započeti s provedbom
ovrhe čim jamstvo bude položeno, i prije nego što ovršeniku
omogući da se o prijedlogu očituje.
(5) Na zahtjev ovršenika koji učini vjerojatnim da bi
uslijed ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu
štetu sud može odbiti prijedlog za ovrhu ili njegovo
odbijanje uvjetovati polaganjem primjerenog jamstva u
određenom roku. Ako ovršenik ne položi jamstvo u određenom
roku, sud će donijeti rješenje o ovrsi.
(6) U povodu prigovora ovršenika kojemu nije omogućeno da
se prethodno očituje o ovrhovoditeljevu prijedlogu sud može
obustaviti ovrhu ako bi njenom provedbom ovršeniku mogla
biti nanesena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta,
ili obustavu uvjetovati polaganjem jamstva u određenom
roku. Ako ovršenik ne položi jamstvo u roku, smatrat će se
da je odustao od svog prigovora.
3. Osiguranje prethodnim mjerama
Članak 943.
(1) Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane
tražbine na temelju:
1) odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koja nije
postala ovršna,
2) nagodbe zaključene pred domaćim sudom ili upravnim
tijelom ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek
nije dospjela,
3) domaće javnobilježničke isprave ako tražbina koja je u
njoj utvrđena još uvijek nije dospjela.
(2) Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka
odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini
vjerojatnom opasnost da bi se bez tog osiguranja
onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.
Članak 944.
(1) Smatrat će se da opasnost u smislu odredbe članka
943. ovoga Zakonika postoji ako je određivanje prethodne
mjere predloženo na temelju:
1) platnog naloga odnosno rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave protiv kojega je pravodobno podnesen
prigovor,
2) presude donesene u kaznenom postupku o imovinskopravnom
zahtjevu protiv koje je dopušteno ponavljanje kaznenog
postupka,
3) odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu,
4) presude na temelju priznanja protiv koje je izjavljena
žalba,
5) nagodbe iz članka 943. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika
koja se pobija na način predviđen zakonom,
6) javnobilježničke isprave iz članka 943. stavka 1. točke
3) ovoga Zakonika koja se pobija na način predviđen
zakonom.
(2) U slučajevima iz točaka 4. i 5. stavka 1. ovoga članka
sud može, na prijedlog protivnika osiguranja, prethodnu
mjeru uvjetovati polaganjem osiguranja od strane
predlagatelja osiguranja za štetu koju bi protivnik
osiguranja mogao pretrpjeti njezinim određivanjem.
Članak 945.
(1) Osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke
tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, tražbine po
osnovi naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti
davatelja uzdržavanja i tražbine po osnovi naknade štete
zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka
radne sposobnosti određuje se samo za obroke koji će
dospjeti u jednoj godini.
(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pretpostavlja
se da opasnost postoji ako se protiv protivnika osiguranja
već morala voditi ovrha radi naplate dospjelog obroka ili
je takva ovrha predložena.
Članak 946.
(1) Kao prethodne mjere sud može odrediti:
1) predbilježbu založnog prava na brodu ili brodu u gradnji
protivnika osiguranja ili na pravu upisanom na brodu ili
brodu u gradnji,
2) pljenidbu broda ili broda u gradnji koji nije upisan u
upisnik brodova odnosno brodova u gradnji po pravilima po
kojima se provodi ovrha radi naplate novčane tražbine na
tim predmetima ovrhe,
3) pljenidba tereta na brodu protivnika osiguranja.
(2) Sud može, ako su za to ispunjeni uvjeti predviđeni ovim
Zakonikom, uz prethodnu mjeru odrediti i koju privremenu
mjeru.
(3) Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja
stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
Članak 947.
(1) Sud će odrediti prodaju zaplijenjenog tereta na
brodu koji je podložan brzom kvarenju ili ako postoji
opasnost od znatnog pada cijene toga tereta.
(2) Prodaja zaplijenjenog tereta obavit će se po odredbama
Ovršnog zakona na pokretninama.
(3) Iznos koji se dobije prodajom tereta čuvat će se u
sudskom pologu dok se ne obustavi prethodna mjera ili dok
predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, a najduže
trideset dana pošto tražbina postane ovršiva. Druge koristi
dobivene ostvarenjem tražbine položit će se u sudski polog,
ako je to moguće, ili će se na koji drugi način odrediti
njihovo čuvanje do obustave prethodne mjere odnosno dok
predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, ali najduže
trideset dana pošto tražbina postane ovršiva.
Članak 948.
(1) U rješenju kojim se određuje prethodna mjera
moraju, uz ostalo, biti naznačeni iznos tražbine koja se
osigurava, s kamatama i troškovima, mjera osiguranja i
vrijeme za koje se ona određuje.
(2) Vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može
trajati najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja
uvjeta za ovrhu.
(3) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije
nego što isprava na osnovi koje je određena prethodna mjera
postane ovršna, sud će, na prijedlog predlagatelja
osiguranja podnesen sudu prije isteka vremena za koje je
mjera određena, produljiti to vrijeme uz uvjet da se nisu
promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena.
(4) Rješenje o određivanju prethodne mjere mora biti
obrazloženo.
Članak 949.
(1) Sud će, na prijedlog protivnika osiguranja,
obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:
1) ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos
tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima,
2) ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da je
tražbina u vrijeme donošenja rješenja o određivanju
prethodne mjere već bila naplaćena ili dovoljno osigurana,
3) ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina nije nastala ili
da je prestala,
4) ako odluka na temelju koje je prethodna mjera određena
bude ukinuta u povodu pravnog lijeka, odnosno ako sudska
nagodba ili javnobilježnička isprava na temelju koje je
prethodna mjera određena bude stavljena izvan snage.
(2) Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje
ako u roku od petnaest dana od dana proteka vremena za koje
je prethodna mjera određena ne bude udovoljeno uvjetima za
ovrhu.
(3) U slučajevima iz stavka 1. točaka 2) 3) i 4) te stavka
2. ovoga članka troškove prouzročene određivanjem i
provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja dužan je
nadoknaditi protivniku osiguranja.
(4) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka protivnik
osiguranja može protiv predlagatelja osiguranja tražiti
naknadu štete u ovršnom postupku najkasnije u roku od
trideset dana od okončanja postupka, a nakon toga u
parnici.
(5) U ovršnom postupku postojanje i visinu štete iz stavka
4. ovoga članka utvrđuje sud rješenjem, na prijedlog
protivnika osiguranja.
(6) Žalba protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka
zadržava njegovu ovrhu.
Članak 950.
Ako se pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane
tražbine ispune prije proteka vremena za koje je određena
prethodna mjera, sud će, na prijedlog protivnika
osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje
ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u
roku od petnaest dana od nastupanja tih uvjeta.
4. Privremene mjere
Članak 951.
(1) Prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog
ili upravnog postupka sud može, radi osiguranja novčane
tražbine predlagatelja osiguranja, na prijedlog
predlagatelja osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se
postiže svrha takova osiguranja, a osobito zabranu otuđenja
ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje broda i
zaustavljanje broda, uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom,
ako odredbama ovoga Zakonika nije drugačije predviđeno.
(2) Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine
predlagatelja osiguranja sud može odrediti uz uvjete
utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga Zakonika nije
drugačije predviđeno.
Članak 952.
Privremena mjera zaustavljanja broda provodi se na
temelju zabrane odlaska broda iz luke.
Članak 953.
(1) Privremeno zaustavljanje broda može se odrediti
samo za tražbine koje proizlaze iz:
1) štete prouzročene sudarom broda čije se zaustavljanje
traži ili štete prouzročene tim brodom na koji drugi način,
2) smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom čije se
zaustavljanje traži ili koje su nastale u svezi s
iskorištavanjem toga broda,
3) spašavanja,
4) ugovora o iskorištavanju broda čije se zaustavljanje
traži,
5) zajedničke havarije,
6) tegljenja,
7) peljarenja,
8) opskrbe broda čije se zaustavljanje traži radi njegova
održavanja ili iskorištavanja,
9) gradnje, preinake, opravka, opreme ili dokovanja broda
čije se zaustavljanje traži,
10) prava posade po osnovi rada,
11) izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj, naručitelj
ili agent za račun broda, odnosno vlasnika broda ili
brodara, a u svezi s brodom,
12) posredničkih provizija ili agencijskih nagrada koje se
duguju u svezi s brodom.
(2) Pored slučajeva iz stavka 1. ovoga članka, privremeno
zaustavljanje broda može se odrediti i radi ostvarenja
pomorskog privilegija ili hipoteke na brodu ili hipoteci
slična sredstva osiguranja.
(3) Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja broda
samo za tražbine iz stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju
se na strane brodove samo ako između države čiju zastavu
strani brod vije i Republike Hrvatske postoji uzajamnost.
Članak 954.
(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja neke od
tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog Zakonika, može biti
zaustavljen bilo koji brod koji je u vrijeme podnošenja
prijedloga u vlasništvu osobnog dužnika.
(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1. ovoga
članka, smatra se osoba koja, prema odredbama mjerodavnog
prava, odgovara za tražbinu radi koje se traži
zaustavljanje broda, a u vrijeme nastanka tražbine bila je
u svojstvu vlasnika, brodara, naručitelja ili zakupnika
broda u svezi s kojim je nastala tražbina.
(3) Radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke
na brodu ili hipoteci sličnih sredstava osiguranja stranog
prava, kao i radi ostvarenja zahtjeva koji se tiče
vlasništva na brodu, može se zaustaviti samo brod na koji
se dotični privilegij, hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.
(4) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja
pomorskog privilegija ili hipoteke, ili hipoteci sličnog
sredstva osiguranja stranog prava i bez obzira je li u
vrijeme podnošenja prijedloga brod u vlasništvu osobnog
dužnika dotični brod može biti zaustavljen sve dok je
opterećen tim pomorskim privilegijem odnosno hipotekom, te
hipoteci sličnim sredstvom osiguranja stranog prava.
Članak 955.
(1) Ako se privremene mjere određuju radi osiguranja
novčanih tražbina, sud će osloboditi brod zaustavljanja ili
čuvanja ako bude dano jamstvo koje prihvati predlagatelj
osiguranja, ili ako predlagatelj osiguranja ne prihvati
ponuđeno jamstvo, onda jamstvo koje odredi sud kao dovoljno
kvalitetno za pokriće ukupnih tražbina za koja se traži
zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi troškova
postupka i kamata.
(2) Jamstvo se može ponuditi u obliku gotovinskog pologa,
bankovne garancije, jamstva osiguratelja brodarove
odgovornosti ili drugog osiguratelja, ili druge imovinske
vrijednosti.
(3) Ako je riječ o tražbinama za koja protivnik osiguranja
može ograničiti svoju odgovornost, visina jamstva iz stavka
1. ovoga članka ne mora biti veća od svote ograničene
odgovornosti.
(4) Kad jedan od sudova na području Republike Hrvatske na
temelju odredbe stavka 1. ovoga članka oslobodi brod od
zaustavljanja, nijedan drugi sud na području Republike
Hrvatske ne može odrediti zaustavljanje ni tog ni bilo
kojega drugog broda za istu tražbinu i za istog
predlagatelja osiguranja, uz uvjet da su dana jamstva još
raspoloživa ili prenosiva u korist predlagatelja
osiguranja.
Članak 956.
Sud neće odrediti zaustavljanje broda, a već određeno
zaustavljanje ukinut će ako protivnik osiguranja dokaže da
je u nekoj drugoj državi već dao primjereno jamstvo za istu
tražbinu, ili za istog predlagatelja osiguranja, uz uvjet:
1) da jamstvo odgovara uvjetima iz članka 955. stavka 1.
ovoga Zakonika,
2) da država na čijem je području jamstvo dano postupa na
jednak način prema jamstvima koja su položena na području
Republike Hrvatske.
Članak 957.
Davanje jamstva ne znači priznanje odgovornosti te
tražbine za koje je jamstvo dano niti odricanje od
mogućnosti ograničenja odgovornosti.
Članak 958.
(1) U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će
odrediti vrijeme njezina trajanja.
(2) Ako se privremena mjera odredi prije pokretanja
parničnoga, ovršnog ili upravnog postupka predlagatelj
osiguranja je dužan dokazati, u roku od 15 dana, da je
pokrenuo parnični, ovršni, odnosno upravni postupak.
(3) Ako predlagatelj osiguranja u roku iz stavka 2. ovoga
članka ne dokaže da je pokrenuo parnični, ovršni, odnosno
upravni postupak, sud će na prijedlog protivnika osiguranja
ukinuti privremenu mjeru.
(4) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije
nego što bude udovoljeno uvjetima za ovrhu ili osiguranje
uknjižbom ili predbilježbom založnog prava, sud će, na
prijedlog predlagatelja osiguranja, produljiti vrijeme
njezina trajanja, uz uvjet da se nisu izmijenile okolnosti
pod kojima je ta mjera određena.
(5) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne a ne
udovolji se uvjetima iz stavka 4. ovoga članka za
produljenje određene privremene mjere, sud će, na prijedlog
protivnika osiguranja, obustaviti osiguranje i ukinuti
izvršene radnje.
Članak 959.
Osiguranje će se obustaviti i određena privremena mjera
ukinuti ako se udovolji kojoj od pretpostavaka iz članka
949. stavka 1. točke 1) – 3) ovoga Zakonika.
Članak 960.
(1) Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za
vrijeme zaustavljanja snosi vlasnik broda ili brodar.
(2) Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna, sud
će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi potrebnu
svotu za uzdržavanje posade.
(3) Troškove čuvanja broda predujmljuje predlagatelj
osiguranja.
(4) Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne diraju u obvezu
konačnog snošenja tih troškova.
Članak 961.
Privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira se u
prava i dužnosti stranaka koje proizlaze iz ugovora o
prijevozu stvari ili putnika.
Članak 962.
Kad sud odredi privremenu mjeru na brodu, bez odgode će
se na odgovarajući način primijeniti odredbe članka 860.
ovoga Zakonika prema naravi mjere koju je odredio.
Članak 963.
(1) Kad sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja
ili raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se ta
mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan.
(2) Kad sud pravomoćno ukine privremenu mjeru iz stavka 1.
ovoga članka, odnosno kad ona prestane po zakonu, sud će
narediti da se obavi brisanje zabilježbe iz stavka 1. ovoga
članka.
Članak 964.
Kad odredi privremenu mjeru prema brodu pod stranom
zastavom, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja i
na njegov trošak, obavijestiti nadležno inozemno tijelo o
toj mjeri i njenom ukidanju.
Članak 965.
(1) Radi osiguranja novčanih tražbina te radi
osiguranja nenovčanih tražbina predlagatelja osiguranja
protiv osobe koja je ovlaštena da raspolaže teretom koji se
nalazi na brodu, sud može dopustiti privremenu mjeru koja
se sastoji u tome što će se odrediti iskrcaj tereta s broda
i njegovo čuvanje u javnom skladištu ili drugom prikladnom
mjestu, ako predlagatelj osiguranja plati brodaru cijelu
ugovorenu vozarinu koja mu još nije plaćena i nadoknadi mu
sve troškove koje je imao, a koji nisu uključeni u
vozarinu.
(2) Ako se predaja tereta na temelju odredbe stavka 1.
ovoga članka traži u luci u kojoj se teret prema ugovoru o
prijevozu nije morao predati, sud će dopustiti privremenu
mjeru iz stavka 1. ovoga članka samo uz uvjet da se teret
može iskrcati bez opasnosti za sigurnost broda i ostalog
tereta, da zbog iskrcaja ne nastane veće zadržavanje u
dolasku broda ili poremećaj u redu plovidbe, da se time ne
nanosi šteta ostalim osobama koje su ovlaštene da raspolažu
teretom te da iskrcaj nije protivan drugim važnim
razlozima.
DIO DESETI
O MJERODAVNOM PRAVU I O NADLEŽNOSTI SUDOVA
REPUBLIKE HRVATSKE
Glava I.
ZAJEDNIČKA ODREDBA
Članak 966.
Odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se na sve
odnose iz pomorske plovidbe.
Glava II.
O MJERODAVNOM PRAVU I O ISKLJUČIVOJ NADLEŽNOSTI SUDOVA
REPUBLIKE HRVATSKE ZA ODNOSE S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJEM
(ELEMENTOM)
Članak 967.
Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki
plovni objekt koji je brod prema hrvatskom pravu te na
svaki plovni objekt koji je brod prema pravu države čiju
državnu pripadnost ima.
Članak 968.
(1) Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači
upućivanje na njegove materijalne odredbe uz isključenje
njegovog kolizijskog prava.
(2) Kada kolizijske odredbe ovog dijela Zakonika
upućuju na primjenu prava državne pripadnosti broda, a to
pravo dopušta da brod privremeno vije zastavu druge države
u kojoj se vodi zakupovni registar, za sporni će se odnos
primijeniti pravo države čiju brod zastavu privremeno vije
ako to predviđa pravo državne pripadnosti broda.
Članak 969.
(1) Prema pravu države čiju državnu pripadnost brod ima
ocjenjuju se:
1) dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju brodom i
u zasnivanju prava i obveza za vlasnika broda i brodara,
2) stvarna prava na brodu,
3) pravne posljedice događaja na brodu na koje se mora
primijeniti zakon mjesta gdje je događaj nastao.
(2) Odredba stavka 1. točka 3) primjenjuje se na
događaje koji su nastali na stranim brodovima na području
Republike Hrvatske.
Članak 970.
Na pravo vlasništva i na stvarna prava na brodu u
gradnji, a koji se gradi u Republici Hrvatskoj primjenjuje
se hrvatsko pravo.
Članak 971.
(1) Za privatnopravne odnose koji proizlaze iz ugovora
o zapošljavanju članova posade broda mjerodavno je pravo
koje su stranke izabrale.
(2) Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo,
mjerodavno je pravo državne pripadnosti broda ako okolnosti
ne upućuju na neko drugo pravo koje je činjenično ili
pravno u bližoj vezi sa spornim odnosom i strankama.
(3) Primjena prava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne
isključuje primjenu prisilnih propisa prava najbliže veze o
odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede člana posade ako su
oni za člana posade povoljniji.
Članak 972.
(1) Na ograničenje odgovornosti brodara ili druge
fizičke ili pravne osobe koja je prema ovom Zakoniku s njim
izjednačena primjenjuje se pravo države čiju državnu
pripadnost brod ima.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuje
se ovaj Zakonik ako su njegove odredbe o ograničenju
odgovornosti strože od propisa države čiju državnu
pripadnost brod ima.
Članak 973.
Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima primjenjuje
se pravo koje su stranke izabrale.
Članak 974.
Iznimno od odredbe članka 973. ovoga Zakonika
primjenjuje se na ugovore o iskorištavanju brodova ovaj
Zakonik:
1) na odgovornost prijevoznika za oštećenje, manjak ili
gubitak tereta, predviđenu odredbama ovoga Zakonika, čija
se primjena ne može isključiti sporazumom stranaka, ako se
luka ukrcaja ili odredište nalazi u Republici Hrvatskoj,
2) ako bi putnik primjenom drugog prava bio stavljen u
nepovoljniji položaj nego prema odredbama ovog Zakonika.
Članak 975.
(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke izabrale za
ugovor o iskorištavanju brodova ne može primijeniti na
cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz
ugovora ili ako stranke nisu izričito odredile pravo koje
se mora primijeniti, a njihova se namjera o primjeni
određenog prava ne može utvrditi ni iz okolnosti slučaja,
na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje
je s njim u najbližoj vezi.
(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj vezi
s ugovorima o iskorištavanju brodova, primjenjuju se:
1) pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen – za ocjenu
glavnih prava i obveza ugovornih strana,
2) pravo države čiji je državljanin ili čiju državnu
pripadnost ima prijevoznik – ako je ugovor o prijevozu
putnika ili stvari sklopljen na temelju unaprijed utvrđenih
općih uvjeta prijevoznika,
3) odredbe ovoga Zakonika – na ugovor o tegljenju.
(3) Na način izvršenja sporednih prava i obveza ugovornih
strana (način krcanja i predaje tereta, računanje vremena
za stojnice i prekostojnice, način plaćanja vozarine i sl.)
primjenjuje se, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, pravo
mjesta gdje su pojedine radnje obavljene, odnosno gdje su
morale biti obavljene.
Članak 976.
(1) Na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju
se:
1) pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili
unutarnjim morskim vodama dogodio sudar,
2) odredbe Zakonika – ako se sudar dogodio na otvorenom
moru.
(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, na naknadu
štete zbog sudara brodova primjenjuju se:
1) ako svi brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju istu
državnu pripadnost – pravo te države,
2) ako brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju različitu
državnu pripadnost, ali je pravo svih tih država isto –
pravo tih država.
Članak 977.
Iznimno od odredaba članka 976. Zakonika koje za
naknadu štete zbog sudara brodova upućuju na primjenu
stranog prava primjenjuju se:
1) odredbe Zakonika – ako sve zainteresirane stranke imaju
zajedničko državljanstvo ili uobičajeno boravište, odnosno
sjedište u Republici Hrvatskoj;
2) hrvatsko pravo – ako je jedan od brodova koji je
sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod.
Članak 978.
(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke iz ugovora o
spašavanju imovine izabrale ne može primijeniti na cijeli
ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz tog
ugovora, ili ako stranke nisu izričito izabrale pravo koje
će se primijeniti, a njihova se namjera o primjeni
određenog prava ne može utvrditi niti iz okolnosti slučaja,
na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje
je s njim u najbližoj vezi.
(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj vezi
s ugovorom o spašavanju, primjenjuje se pravo države one
luke gdje je spašavanje okončano, odnosno pravo prve luke u
koju je spašeni brod prispio nakon završenog spašavanja.
(3) U svim drugim slučajevima primjenjuju se odredbe
Zakonika.
Članak 979.
Iznimno od odredbe članka 978. Zakonika, primjenjuju
se:
1) odredbe Zakonika – ako su se spašavale osobe bez
istodobnog spašavanja imovine, ako su sve osobe državljani
Republike Hrvatske, ili ako je brod koji je spašavao ili
brod koji je bio spašavan, a ako je bilo više brodova jedan
od njih, hrvatski ratni brod ili hrvatski javni brod,
2) odredbe članka 639. stavka 1. i 2., članka 773. –
777., te članka 781. i 783. Zakonika,
3) odredbe zakonika koji uređuje zastaru tražbina i odredbe
Zakonika o rokovima zastare (članak 788.),
4) pravo države čiju državnu pripadnost ima brod
spašavatelj – na podjelu nagrade za spašavanje između
vlasnika broda ili brodara broda spašavatelja i posade tog
broda.
Članak 980.
Na odnose iz ugovora o gradnji, preinaci ili o popravku
brodova primjenjuje se pravo mjesta brodogradilišta ako
stranke za te ugovore ili za dio tih ugovora nisu izabrale
pravo koje će se primijeniti ili ako se u cijelosti ili
djelomično izabrano pravo ne može primijeniti.
Članak 981.
(1) Na ugovor o pomorskom osiguranju i odnose koji iz
njega proistječu primjenjuje se pravo koje su izabrale
ugovorne stranke. Ako stranke nisu ugovorile mjerodavno
pravo, primijenit će se pravo sjedišta osiguratelja.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na odnose iz
ugovora o pomorskom osiguranju primjenjuje se hrvatsko
pravo ako su sve zainteresirane osobe u tom ugovoru
državljani Republike Hrvatske s redovnim boravištem u
Republici Hrvatskoj ili domaće pravne osobe sa sjedištem u
Republici Hrvatskoj, a riječ je o osiguranim predmetima
koji su izloženi pokrivenim rizicima isključivo na području
Republike Hrvatske.
Članak 982.
Postojanje prava na izravnu tužbu utvrđuje se prema
pravu koje je mjerodavno za glavno potraživanje ili prema
pravu koje je mjerodavno za ugovor o osiguranju.
Članak 983.
Oblik pravnog čina u plovidbenom odnosu ocjenjuje se
prema pravu mjesta gdje je čin izvršen, odnosno gdje je
morao biti izvršen ili prema pravu koje je mjerodavno za
plovidbeni odnos u cijelosti.
Članak 984.
Odredbe Zakonika o spašavanju na odgovarajući se način
primjenjuju i na spašavanje imovine potonule izvan
teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda Republike
Hrvatske, a imovinu spašava hrvatsko trgovačko društvo,
druga hrvatska pravna osoba ili državljanin Republike
Hrvatske.
Članak 985.
(1) U slučaju zajedničke havarije, ako se pravo koje su
stranke izabrale ne može primijeniti na koji od odnosa što
proistječu iz zajedničke havarije, ili ako stranke nisu
izričito izabrale pravo koje se mora primijeniti, a njihova
se namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi niti
iz okolnosti slučaja, primjenjuje se pravo luke u kojoj je
iskrcan posljednji dio tereta koji se nalazio na brodu u
trenutku izvršenja čina zajedničke havarije.
(2) Ako su sve stranke u slučaju zajedničke havarije
državljani Republike Hrvatske ili hrvatske pravne osobe, u
slučajevima iz stavka 1. ovoga članka primijenit će se
hrvatsko pravo.
Članak 986.
Ako u ovom Zakoniku nema odredaba o pravu mjerodavnom
za koji odnos iz ovoga dijela Zakonika, na te se odnose na
odgovarajući način primjenjuju odredbe i načela ovoga
Zakonika, odredbe i načela drugih zakona koji uređuju
odnose s međunarodnim obilježjem, načela pravnog poretka
Republike Hrvatske i općeprihvaćena načela međunarodnoga
privatnog prava.
Članak 987.
Ne primjenjuje se strano pravo koje bi bilo mjerodavno
prema odredbama ovoga Zakonika ako bi njegova primjena bila
postignuta isključivo radi izbjegavanja primjene prava
Republike Hrvatske.
Članak 988.
Hrvatski sud isključivo je nadležan za suđenje:
1) u sporovima o nagradi za spašavanje hrvatskih ratnih
brodova i hrvatskih javnih brodova, o naknadi štete nastale
zbog sudara brodova od kojih je jedan hrvatski ratni brod
ili hrvatski javni brod,
2) u sporovima iz članka 410., 411. i 412. ovoga Zakonika
koji nastanu u tijeku i u vezi s provođenjem postupka
ograničenja odgovornosti brodara koji provodi hrvatski sud
(članak 414.),
3) u sporovima koji nastanu u tijeku i u vezi sa sudskim
ovršnim postupkom koji hrvatski sud provodi na brodovima
(članak 844. do 847.).
Članak 988.a Za suđenje u sporovima za naknadu štete nastale zbog
tjelesne ozljede ili smrti člana posade broda ili zbog
narušavanja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u
vezi s radom na brodu, međunarodno je nadležan hrvatski sud
ako tužitelj ima prebivalište na području Republike
Hrvatske.
DIO JEDANAESTI
POMORSKI PREKRŠAJI
Glava I.
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Članak 989.
(1) Pomorski prekršaj je povreda propisa kojima se
uređuju odnosi u morskim i podmorskim prostorima Republike
Hrvatske ili nad kojima Republika Hrvatska ima suverena
prava, njihovim obalama i lukama, pomorskim objektima
hrvatske državne pripadnosti, te svim pomorskim objektima
koji plove ili se nalaze u morskim i podmorskim prostorima
Republike Hrvatske u vezi sa sigurnošću plovidbe i zaštite
ljudskih života i okoliša, te s prometom na moru.
(2) Postupak o pomorskim prekršajima vodi se po Zakonu o
prekršajima.
Članak 990.
(1) Lučke kapetanije odlučuju u prvom stupnju o
pomorskim prekršajima.
(2) Prekršajni postupak iz stavka 1. ovoga članka vodi
Vijeće za prekršaje.
(3) Vijeće za prekršaje iz stavka 2. ovoga članka može se
imenovati za područje dvaju ili više lučkih kapetanija.
Članak 991.
Protiv odluka Vijeća za prekršaje iz članka 990. ovoga
Zakonika odlučuje Visoki prekršajni sud.
Članak 992.
(1) Vijeće za prekršaje čine predsjednik i dva člana.
Predsjedniku i članovima Vijeća mogu se odrediti zamjenici.
(2) Predsjednika i članove Vijeća za prekršaje iz članka
990. ovoga Zakonika i njihove zamjenike imenuje ministar na
prijedlog lučkog kapetana iz redova stručnih djelatnika
lučkih kapetanija, odnosno Ministarstva.
(3) Predsjednik, odnosno njegov zamjenik mora biti
diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom.
(4) Vijeće za prekršaje imenuje se na rok od dvije godine.
(5) Predsjednik i članovi Vijeća i njihovi zamjenici mogu
biti ponovno imenovani.
(6) Predsjednik i članovi Vijeća mogu se razriješiti
dužnosti i prije isteka navedenog roka.
Glava II.
PREKRŠAJI
Članak 993.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 500.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj strana pravna osoba:
1) ako strani trgovački brod uplovi u unutarnje morske vode
bez namjere da uplovi u luku otvorenu za međunarodni
pomorski promet Republike Hrvatske ili u luku u kojoj je
brodogradilište radi njegova popravka, odnosno ne uplovi
najkraćim uobičajenim putem u unutarnje morske vode (članak
8.),
2) ako strani brod, brodica ili jahta prevozi stvari ili
osobe između hrvatskih luka uz naplatu, a bez odobrenja
nadležnog tijela (članak 9.),
3) ako strana jahta, odnosno brodica plovi unutarnjim
morskim vodama Republike Hrvatske, a propustila je uploviti
u luku i obaviti poslove sukladno članku 12. ovoga
Zakonika, odnosno plovi, a ne udovoljava uvjetima
propisanim posebnim propisom iz članka 12. ovog Zakonika,
4) ako strani znanstvenoistraživački, odnosno strani
ribarski brod uplovi u unutarnje morske vode radi
uplovljavanja u hrvatsku luku bez odobrenja nadležnog
tijela (članak 10.),
5) ako se strani plovni objekt zbog više sile ili nevolje
na moru sklonio u unutarnje morske vode Republike Hrvatske,
a o tome nije obavijestio lučku kapetaniju, odnosno lučku
ispostavu (članak 17.),
6) ako strani ribarski brod za vrijeme prolaska unutarnjim
morskim vodama ili teritorijalnim morem Republike Hrvatske
ribariili ne plovi propisanim plovnim putem, ili u prolasku
plovi brzinom manjom od šest čvorova, ili se za vrijeme
prolaska zaustavlja i sidri u unutarnjim morskim vodama ili
u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a to
zaustavljanje i sidrenje nije uzrokovano višom silom,
odnosno nevoljom na moru, ili nema na brodu vidljivo
istaknute oznake ribarskog broda (članak 25. stavak 2.),
7) ako strani brod plovi sigurnosnom zonom uokolo
postrojenja i uređaja za istraživanje i iskorištavanje
prirodnih i drugih bogatstava gospodarskog ili
epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske kroz koju je
plovidba zabranjena (članak 37.),
8) ako obavlja istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i
mjerenja mora, morskog dna ili morskog podzemlja unutarnjih
morskih voda, teritorijalnog mora, epikontinentalnog
pojasa, odnosno obavlja znanstvena istraživanja
gospodarskog pojasa Republike Hrvatske bez odobrenja
nadležnog tijela (članak 13., 31, 40. i 44.)
(2) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit
će se vlasnik i brodar jahte ili brodice koja obavlja
prijevoz osoba jahtom ili brodicom uz naknadu protivno
odredbi članka 9. stavak 4. ovog Zakonika.
(3) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi
pomorski prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka
zapovjednik broda, ili član posade koji ga zamjenjuje,
odnosno osoba koja upravlja brodicom ili jahtom.
Članak 994.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba ako brod
koji koristi uplovi u zabranjenu zonu u unutarnjim morskim
vodama, ili plovi kroz zabranjenu zonu u unutarnjim morskim
vodama protivno propisanim uvjetima (članak 16).
(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj za radnje iz stavka 1. ovoga članka
odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(3) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj za radnje iz stavka 1. ovoga članka
zapovjednik plovnog objekta ili član posade koji ga
zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja brodicom ili
jahtom.
Članak 995.
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj zapovjednik broda ili
član posade koji ga zamjenjuje:
1) ako po nalogu lučke kapetanije ne isplovi u pomoć brodu
na kojem je izbio požar ili na kojem je nastala neka druga
nesreća (članak 63.),
2) ako postupi protivno odredbama članka 64. ovoga
Zakonika.
(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 1) i 2) ovoga
članka osoba koja upravlja brodicom ili jahtom.
Članak 996.
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj zapovjednik broda, jahte
ili brodice koji suprotno odredbi članka 764. stavka 1.
ovoga Zakonika nije krenuo u pomoć osobama u životnoj
opasnosti na moru, iako nisu postojale okolnosti koje ga
oslobađaju takve obveze (članak 765.).
(2) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
zapovjednik broda, jahte ili brodice koji tijekom akcije
spašavanja ne postupi sukladno odredbi članka 772. ovoga
Zakonika.
Članak 997.
Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se zapovjednik broda, jahte ili brodice koji protivno
odredbi članka 766. ovoga Zakonika ne poduzme spašavanje
broda s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda.
Članak 998.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 250.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba:
1) ako ne postupi po nalogu nadležne lučke kapetanije i ne
ukloni oštećeni, nasukani ili potopljeni plovni objekt
(članak 65.),
2) ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da brod nije
sposoban za plovidbu (članak 76. i 166.)
3) ako ne održava brod i njegovu opremu sukladno članku 85.
ovoga Zakonika,
4) ako ne podnese zahtjev za ponovno baždarenje hrvatskog
broda prije završetka radova na preinaci kojima se mijenja
bruto ili neto tonaža broda ili ne podnese takav zahtjev
nakon dolaska broda u prvu hrvatsku luku ako se radovi na
preinaci broda izvode u inozemstvu, a brod nije baždaren u
inozemstvu prema odredbama ovoga Zakonika (članak 93.),
5) ako kao zapovjednika broda ukrca osobu koja nema
pomorsku knjižicu (članak 137. stavak 1.),
6) ako brod nema ime i ne nosi ime luke upisa ili ako
tehnički plovni objekt i plutajući objekt nemaju oznaku i
ne nose ime luke upisa ili ako te oznake nosi iako nije na
to ovlašten, te ime nije ispisano sukladno propisu
donesenog temeljem ovoga Zakonika (članak 183. i 184.),
7) ako vadi potonulu stvar suprotno odredbi članka 787.
ovoga Zakonika,
8) ako ne poduzme ili ne poduzme u određenom roku
odgovarajuće mjere ili obavi potrebne radove koje je svojim
rješenjem naredila inspekcija sigurnosti plovidbe (članci
172., 173., 174. i članak 175.),
9) ako u zakonskom roku ne podnese zahtjev za brisanje
broda (članak 192. stavak 4.),
10) ako obavlja prijevoz u javnom prometu na moru, ili
obavlja djelatnost iznajmljivanja plovila ili druge
gospodarske djelatnosti na moru suprotno odredbama članka
48. stavak 1. ovoga Zakonika,
11) ukoliko ne održava sustav upravljanja sigurnošću
sukladno zahtjevima Tehničkih pravila Hrvatskog registra
brodova (članak 48. stavak 2.),
12) ako ne obavlja dužnosti u svezi održavanja straže i
obavljanja poslova na brodu propisane posebnim propisom
(članak 135.).
(2) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se odgovorna osoba u pravnoj osobi za radnje iz stavka 1.
ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za radnje iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba.
Članak 999.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit
će se za pomorski prekršaj zapovjednik stranoga nuklearnoga
broda ili časnik koji ga zamjenjuje ako brod bez odobrenja
uplovi u luku (članak 61.).
Članak 1000.
Novčanom kaznom od 1.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj zapovjednik stranoga broda ili
časnik koji ga zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja
stranom jahtom ili brodicom:
1) ukoliko postupi protivno članku 66. ovoga Zakonika,
2) ako se peljarenje obavlja u unutarnjim morskim vodama i
teritorijalnom moru Republike Hrvatske bez odobrenja
Ministarstva (članak 69.),
3) ako brod obavlja kabotažno tegljenje bez odobrenja
ministra (članak 641.).
Članak 1001.
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj zapovjednik broda, jahte
ili brodice ili član posade koji ga zamjenjuje:
1) ako brod koji prevozi više od 2000 tona ulja nema
potvrdu o osiguranju ili drugome financijskome jamstvu o
imovinskoj odgovornosti za štetu prouzročenu onečišćenjem
uljem kad uđe u luku ili izađe iz luke Republike Hrvatske
ili u njima ukrcava ili iskrcava ulje (članak 62.),
2) ako ne poduzme ili ne poduzme u određenom roku
odgovarajuće mjere koje mu rješenjem naredi inspektor
sigurnosti plovidbe (članci 168., 169., 171., 176., i
177.).
3) ako brod koji ima brodsku radiostanicu ne organizira
neprekidnu službu bdijenja, u skladu s propisima o
radioprometu (članak 55.),
4) ako na brodu nema propisanog broja članova posade sa
odgovarajućim valjanim svjedodžbama o osposobljenosti i
dopunskoj osposobljenosti (članak 130.),
5) ako osobno ne rukovodi brodom kada to zahtijeva
sigurnost broda, a osobito kada brod ulazi u luku, kanal
ili rijeku ili kad izlazi iz njih te u svim drugim
slučajevima kad to zahtijeva sigurnost broda i plovidbe
(članak 149. stavak 2.),
6) ako u slučaju neposredne opasnosti od rata ili
nastupanja ratnoga stanja između Republike Hrvatske i druge
države ne poduzme u pogledu broda, osoba i tereta na brodu
sve mjere koje se pokažu potrebnima (članak 155. stavak 1.
i 2.),
7) ako se u slučaju nastupanja ratnoga stanja između drugih
država, u kojem je Republika Hrvatska neutralna, brod nađe
u luci jedne od zaraćenih država ili na putu za luku
zaraćene države ili mora proći kroz unutarnje morske vode i
teritorijalno more zaraćene države ne zatraži uputu od
brodara, a ako to nije moguće – od nadležnih hrvatskih
tijela (članak 155. stavak 3 ),
8) ako za putovanja broda prema članu posade, putniku ili
drugoj osobi na brodu koja je izvršila kazneno djelo, ne
poduzme mjere potrebne da se spriječi ili ublaži nastupanje
štetnih posljedica tog djela i izvršitelj pozove na
odgovornost (članak 161. stavci 1., 2. i 4.),
9) ako o neispravnostima iz članka 143. stavka 1. točke 2)
ne obavijesti nadležnu lučku kapetaniju (članak 143. stavak
2.),
10) ako ukrca na brod i rasporedi za obavljanje poslova
osobu koja nema odgovarajuću valjanu svjedodžbu o
osposobljenosti ili dopunskoj osposobljenosti (članak
131.),
11) ako ne udalji s dužnosti premorenu, odnosno bolesnu
osobu ili osobu koja je pod utjecajem alkohola ili
psihoaktivnih lijekova (članak 134.),
(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 10), 11) i 12)
brodar i poslovođa.
(3) Novčanom kaznom od 1.000,00 kuna do 3.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 10),
11) i 12) odgovorna osoba brodara.
(4) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 12) ovoga članka
zapovjednik zrakoplova koji prilikom preleta gospodarskog
pojasa Republike Hrvatske ne poštuje općeprihvaćene propise
i hrvatske propise o suzbijanju onečišćenja mora iz zraka
ili zrakom.
Članak 1001.a
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za pomorski prekršaj
zapovjednik broda, jahte ili brodice i/ili član posade:
1) ako prilikom plovidbe gospodarskim pojasom Republike Hrvatske ne poštuje općeprihvaćene
međunarodne propise i standarde i hrvatske propise o sprečavanju onečišćenja mora i zraka s
pomorskih objekata i onečišćenja prouzročenog potapanjem otpada (članak 41.),
2) ako prilikom plovidbe ne poštuje međunarodne propise i standarde i hrvatske propise o zaštiti
od onečišćenja mora i zraka s pomorskih objekata i onečišćenja prouzročenog potapanjem s
pomorskih objekata. (članak 64.).
(2) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za pomorski prekršaj iz
stavka 1. ovoga članka fizička ili pravna osoba vlasnik broda, brodar i kompanija. (3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka
odgovorna osoba u pravnoj osobi iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 1002.
Novčanom kaznom od 1.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj zapovjednik i/ili član posade
broda, jahte ili brodice koji ne obavlja poslove na brodu,
jahti ili brodici u skladu sa svojim dužnostima, pravilima
navigacije i drugim propisima i pravilima iz područja
sigurnosti plovidbe, zaštite ljudskih života na moru i
zaštite morskog okoliša.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za pomorski
prekršaj zapovjednik broda ili časnik koji ga zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja plutajućim
ili nepomičnim odobalnim objektom ukoliko postupi protivno članku 75.c ovoga Zakonika. (3) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 15.000,00
kuna kaznit će se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga
članka zapovjednik jahte, odnosno osoba koja upravlja
brodicom.
Članak 1003.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00
kuna kaznit će se zapovjednik plovnog objekta ili osoba
koja ga zamjenjuje, ako plovilo koje dolazi iz inozemstva
prometuje s drugim plovnim objektima, fizičkim ili pravnim
osobama na kopnu prije nego što od nadležnih tijela u luci
dobije odobrenje za slobodan promet sa obalom (članak 66.
stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
zapovjednik broda ili jahte, odnosno voditelj brodice
hrvatske državne pripadnosti ako brod, jahta ili brodica ne
vije zastavu Republike Hrvatske i ne ističe znakove na
način propisan ovim Zakonikom i propisom iz članka 180.
ovoga Zakonika.
(3) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
zapovjednik stranog broda, odnosno strane jahte ukoliko ne
vije zastavu svoje državne pripadnosti i zastavu Republike
Hrvatske dok se nalazi u teritorijalnom moru i unutarnjim
morskim vodama Republike Hrvatske, osim dok plovi u
neškodljivom prolazu (članak 66. stavak 2.).
Članak 1004.
Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj zapovjednik broda ili časnik koji
ga zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja plutajućim ili
nepomičnim odobalnim objektom:
1) ako upravlja brodom u plovidbi koji nije sposoban za
plovidbu (članak 76.),
2) ako protivno odredbama članka 88. ovoga Zakonika brodom
koji nije putnički prevozi putnike,
3) ako na brodu nema bilo koje od brodskih isprava i knjiga
iz članka 94. – uključivo 101., te članka 105. ovoga
Zakonika ili propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika
i/ili ako se u brodske knjige ne unose podaci u skladu s
člankom 94. stavkom 2. ovoga Zakonika,
4) ako na zahtjev ovlaštenih tijela ne pokaže brodske
isprave i knjige (članak 96.),
5) ako u propisanim rokovima ne obavlja vježbe s čamcima,
ostalim sredstvima za spašavanje i uređajima za otkrivanje,
sprječavanje i gašenje požara (članak 148. stavak 2.),
6) ako na brodu ne održava u ispravnom stanju stanje trupa,
strojeve, uređaje i opremu ili ako se ne brine o sigurnosti
brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje putnika,
opasnog i ostalog tereta te o pravilnom ukrcavanju,
smještaju i iskrcavanju putnika, opasnog i ostalog tereta
(članak 148. stavak 1.),
7) ako za vrijeme plovidbe nije na brodu (članak 148.
stavak 3.)
8) ako upravlja plutajućim ili nepomičnim odobalnim
objektom koji nije sposoban za uporabu (članak 102. i
103.),
9) ako prije polaska na put ne provjeri ispravnost broda,
količine zaliha na brodu, jesu li članovi posade na brodu,
te jesu li poduzete sve mjere za sigurnost putovanja
(članak 148. stavak 4.),
10) ako ošteti, odstrani ili izvrši kakvu drugu
nedozvoljenu radnju u svezi sa pečaćenjem broda iz članka
171. ovoga Zakonika,
11) ako ne koristi usluge lučkog ili obalnog peljarenja
kada je takvo peljarenje obavezno (članak 70.).
Članak 1005.
Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj zapovjednik broda ili osoba koja ga
zamjenjuje:
1) ako primi za člana posade broda osobu koja nema pomorsku
knjižicu ili dozvolu za ukrcavanje (članak 137. stavak 1.),
2) ako ne postupi sukladno odredbi članka 151. ovoga
Zakonika,
3) ako o događaju koji se za putovanja desi na brodu, a
koji ugrožava sigurnost broda, broda u teglju ili
potiskivanju ili sigurnost plovidbe, ili o izvanrednom
događaju koji se desio na brodu, brodu u teglju ili
potiskivanju, putnicima, drugim osobama ili stvarima na
brodu ili brodu u teglju ili potiskivanju – ne podnose
izvještaj zajedno s izvatkom iz brodskog dnevnika nadležnom
tijelu u zemlji ili inozemstvu (članak 152. stavci 1., 2 i
3.),
4) ako ne održava u ispravnom stanju pomorske navigacijske
karte i publikacije (članak 148. stavak 1.)
5) ako ne obavijesti priznatu organizaciju ili odgovarajuća
tijela pomorske uprave o nesrećama ili nedostacima iz
članka 154. stavka 1. točke 1) i 2) ovoga Zakonika,
6) ako o činjenici rođenja i smrti te o primanju izjave
posljednje volje ne sastavi zapisnik na propisani način i
ne dostavi ga nadležnom tijelu u prvoj domaćoj luci, a u
inozemstvu – najbližem diplomatskom, odnosno konzularnom
predstavništvu Republike Hrvatske (članak 152. stavak 5.),
7) ako radiokomunikacijama ne odašalje obavijest o bilo
kojoj neposrednoj opasnosti za sigurnost plovidbe na koju
naiđe (članak 153.),
8) ako o kaznenom djelu učinjenom na brodu, dok se brod
nalazi u inozemstvu, ne podnese izvještaj diplomatskom ili
konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u zemlji u
čiju prvu luku, nakon izvršenog kaznenog djela, brod uplovi
ili ako s izvršiteljem kaznenog djela ne postupi prema
uputama toga diplomatskoga ili konzularnoga predstavništva
(članak 161. stavak 3.),
9) ako samovoljno napuštanje broda od člana posade-
državljanina Republike Hrvatske u inozemstvu ne prijavi
tijelu iz članka 162. ovoga Zakonika,
10) ako u brodski dnevnik ne unese u određenom roku i na
određeni način opis događaja, radnji i poduzetnih mjera
koje je dužan unijeti u brodski dnevnik (članak 152.,
članak 153. stavak 2., članak 158. stavak 3., članak 160.
stavak 2., članak 161. stavak 5. i članak 162. stavak 3.),
11) ako ne unese u brodski dnevnik razloge zbog kojih nije
krenuo u pomoć osobama u opasnosti na moru i poduzeo
njihovo spašavanje, odnosno razloge zbog kojih nije poduzeo
spašavanje broda nakon sudara (članak 767.),
12) ako brodu s kojim se sudario brod kojim zapovijeda,
iako je to mogao, ne priopći ime posljednje luke iz koje je
isplovio i ime luke u koju plovi (članak 756.).
Članak 1006.
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj član posade broda,
brodice ili jahte ako predmete ili tvari koje mogu ometati
ili ugroziti sigurnost plovidbe ili znače opasnost od
onečišćenja baci na plovni put (članak 65. stavak 2.).
(2) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
član posade broda, jahte ili brodice ukoliko upravlja
plovilom pod utjecajem alkohola iznad dopuštene količine,
opojnih droga ili drugih tvari koje mijenjaju stanje
svijesti (članak 134.).
Članak 1007.
Uz kaznu propisanu za pomorski prekršaj iz članaka
997., 1001., 1001.a,1002., i 1004. ovoga Zakonika
zapovjedniku broda i članu posade broda, odnosno osobi koja
upravlja jahtom ili brodicom ili članu posade jahte ili
brodice mogu se kao zaštitna mjera oduzeti sve ili pojedine
svjedodžbe o osposobljenosti ili dopunskoj osposobljenosti
ili ovlaštenja – u trajanju do dvije godine.
Članak 1008.
(1) Uz kaznu propisanu za pomorski prekršaj iz članka
993. stavak 1. točke 6) izreći će se zaštitna mjera
oduzimanja broda, lovine i ribarskog alata i opreme koja
služi za ribolov, odnosno ulov morskih bića na morskome
dnu, i to:
a) ako je istim brodom već bio učinjen isti prekršaj za
koji je nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj izreklo kaznu
ili ako je zapovjednik broda u posljednjih pet godina bio
kažnjen za isti prekršaj,
b) ako ribolov ili ulov drugih živih bića u moru ili na
morskome dnu obavlja ribarskim alatom i opremom za ribolov,
odnosno za ulov drugih živih bića u moru i na morskome dnu
čija je uporaba zabranjena ili ograničena hrvatskim
propisima,
c) ako ribolov ili ulov drugih živih bića u moru ili na
morskome dnu obavlja u ribolovnom rezervatu ili ako lovi
vrste ribe ili drugih živih bića u moru ili na morskome dnu
kad je ulov tih vrsta zabranjen,
d) ako zapovjednik broda ili član posade broda ne posluša
naređenje tijela Republike Hrvatske ovlaštenog za
zaustavljanje broda, pruži aktivan otpor tijelima koja
obavljaju pregled broda ili nekim drugim postupkom
prouzroči opasnost za život ljudi ili imovine.
(2) Uz kaznu propisanu za pomorski prekršaj iz članka 993.
stavak 1. točka 2) i članka 993. stavak 2. izreći će se
zaštitna mjera oduzimanja plovnog objekta kojim je prekršaj
učinjen bez obzira tko je vlasnik plovnog objekta.
(3) Radi osiguranja nazočnosti u prekršajnom postupku,
odnosno radi osiguranja izvršenja kazne inspektor
sigurnosti plovidbe ili druga osoba ovlaštena za obavljanje
inspekcije sigurnosti plovidbe može stranom državljaninu
izreći mjeru privremenog oduzimanja putovnice, odnosno
druge isprave koja služi kao zamjena za putnu ispravu u
trajanju ne duljem od tri dana.
Članak 1009.
(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 500.000,00 kuna
kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
1) ako istražuje ili iskorištava prirodna ili druga
bogatstva gospodarskog ili epikontinentalnog pojasa
Republike Hrvatske na nezakonit način (članak 44.),
2) ako protivno uvjetima predviđenim ovim Zakonikom ili
propisom donesenim na temelju ovoga Zakonika istražuje ili
iskorištava prirodna i druga bogatstva u gospodarskom ili u
epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske (članak 45.),
3) ako postrojenja ili uređaje postavljene u gospodarskom
ili u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske, radi
istraživanja ili iskorištavanja prirodnih i drugih
bogatstava tih pojaseva, stalno ne obilježi određenim
svjetlosnim i drugim znacima ili ako ta postrojenja i
uređaje ne ukloni kad se prestanu rabiti ili iskorištavati
u svrhe za koje su izgrađeni, ili ako o njima pravodobno ne
objavi potrebne podatke (članak 36.),
4) ako postrojenja ili uređaje za istraživanje ili
iskorištavanje prirodnih i drugih bogatstava u gospodarskom
ili u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske postavi
na mjestima na kojima bi oni mogli sprječavati korištenje
priznatih međunarodnih plovnih putova (članak 38.),
5) ako obavlja istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i
mjerenja mora, morskog dna i podzemlja unutarnjih morskih
voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske bez odobrenja
Ministarstva (članak 13. i 31.),
(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za radnje iz stavka 1. ovog članka fizička osoba i
odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 1010.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna
kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
1) ako ne vodi propisane podatke koji su značajni za
sigurnost plovidbe (članak 48. točka 3),
2) ako ne održava luku u stanju koje osigurava sigurnu
plovidbu, pristajanje i vezivanje plovnih objekata, te
ukrcaj ili iskrcaj putnika i tereta, ne osigura čišćenje
luke ili ako ne obavlja druge poslove sukladno članku 58.
ovog Zakonika.
3) ako ne podnese na odobrenje tehničku dokumentaciju na
temelju koje se brod, jahta ili brodica gradi ili
preinačuje (članak 78. i 113.).
(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj fizička osoba i odgovorna osoba u
pravnoj osobi za radnje iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 1011.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba vlasnik
brodice ili jahte ako:
1) brodicu ili jahtu ne podvrgne osnovnom, redovitom ili
izvanrednom pregledu (članci 114. – 117.),
2) ako brodica ili jahta nisu sposobne za plovidbu (članak
111.),
3) ako nije podnio zahtjev za upis brodice u očevidnik
brodica (članak 202.),
4) ako nije podnio zahtjev za brisanje brodice (članak 207.
stavak 3.),
5) ako brodica nema propisano ispisanu oznaku brodice
(članak 206.), oznaku teretne vodene linije, oznaku
najvećeg dozvoljenog broja putnika koje smije prevoziti i
druge oznake sukladno posebnom propisu ili Tehničkim
pravilima (članak 111.),
6) ako u propisanom roku ne prijavi promjenu sjedišta
odnosno prebivališta ili područja na kojem se brodica
pretežno zadržava ili koristi (članak 202. stavci 1. i. 2.)
(2) Novčanom kaznom od 800,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se
za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička
osoba vlasnik brodice i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(3) Novčanom kaznom iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se
osoba koja upravlja brodicom ili jahtom za pomorski
prekršaj iz stavka 1. točka 1) i 2) ovoga članka.
Članak 1012.
(1) Novčanom kaznom od 300,00 do 800,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj osoba koja upravlja brodicom ili
jahtom:
1) ako ne prijavi pomorsku nesreću brodice (članak 117.),
2) ako se na brodici ili jahti ne nalaze isprave iz članka
122. ovoga Zakonika kao i svjedodžba ili uvjerenje o
osposobljenosti za upravljanje jahtom ili brodicom.
(2) Novčanom kaznom od 100,00 kuna kaznit će se na mjestu
počinjenja pomorskog prekršaja fizička osoba za pomorski
prekršaj iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.
(3) Ovlaštena osoba dužna je počinitelju prekršaja izdati potvrdu o naplaćenoj kazni iz stavka 2.
ovoga članka.« (4) Počinitelju pomorskog prekršaja koji ne plati
novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja, ovlaštena
osoba izdat će uplatnicu kojom isti može platiti kaznu u
roku od 8 dana.
Članak 1013.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000 kuna kaznit
će se organizator športskog natjecanja koji postupi
protivno članku 50. stavku 3.
(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit
će se pravna osoba koja kao investitor, vlasnik ili
korisnik objekata ili sredstava postupi suprotno odredbama
iz članka 54. ovog Zakonika.
(3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit
će se za pomorski prekršaj pravna osoba koja postupi
protivno članku 56. ovog Zakonika.
(4) Novčanom kaznom od 500,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka
fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(5) Novčanom kaznom od 500,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 2. i 3. ovoga članka
zapovjednik, odnosno osoba koja upravlja pomorskim
objektom.
Članak 1014.
(1) Novčanom kaznom od 7.000,00 do 15.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba pomorski
agent koji postupi protivno odredbama propisa iz članka
683. ovoga Zakonika.
(2) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 8.000,00 kuna kaznit će
se fizička osoba pomorski agent i odgovorna osoba u pravnoj
osobi za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 1015.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba ako obavlja
peljarenje bez odobrenja Ministarstva (članci 69. i 70.
stavak 8).
(2) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna
osoba u pravnoj osobi.
(3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj pravna osoba peljar koja
obavljajući poslove ne postupa sukladno odredbama propisa
iz članka 70. stavka 9. ovoga Zakonika.
(4) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 3. ovoga članka odgovorna
osoba u pravnoj osobi.
(5) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 3. ovoga članka fizička
osoba peljar.
Članak 1016.
(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna
kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba koja postupi
protivno odredbama iz članka 56. stavka 3. ovoga Zakonika.
(2) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna
osoba u pravnoj osobi.
(3) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kaznit će se
za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka zapovjednik
broda ili osoba koja upravlja brodicom.
(4) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka član
posade broda ili brodice odgovoran za rukovanje opasnim
teretom.
(5) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka stručna
osoba u luci pod čijim se nadzorom obavlja rukovanje
opasnim tvarima.
(6) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka osoba
koja upravlja vozilom.
(7) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će
se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička
osoba koja neposredno rukuje opasnim tvarima.
Članak 1016.a
(1) Novčanom kaznom od 40.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba
koja obavlja poslove posredovanja pri zapošljavanju pomoraca na brodovima hrvatske i strane
državne pripadnosti a ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz članka 125.a stavka 3.
ovoga Zakonika ili ih obavlja na način protivan odredbama posebnog propisa. (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
i odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom od 4.000,00
do 15.000,00 kuna.
Članak 1017.
Ako uslijed počinjenja pomorskog prekršaja iz članka
993. stavka 1. točke 5) i točke 7), članaka 994., 995.,
996., 999., 1000., 1001., 1001.a, 1002., 1003., 1004.,
1006., 1008., 1011., 1013., 1014., 1015. i 1016. ovoga
Zakonika nastupi ekološka nesreća, odnosno izvanredni
događaj ili vrsta događaja prouzročena djelovanjem ili
utjecajima koji nisu pod nadzorom i imaju za posljedicu
ugrožavanje života ili zdravlja ljudi i u većem obimu
nanose štetu okolišu, novčanom kaznom od 300.000,00 do
1.000.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba, a novčanom
kaznom od 50.000,00 do 200.000,00 kuna odgovorna osoba u
pravnoj osobi i fizička osoba.
DIO DVANAESTI
OVLAŠTENJA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 1018.
(1) Odredbe članka 32., članka 33. stavka 1. točke a),
članka 33. stavka 2., članaka 34., 40. i 41. ovoga Zakonika
primjenjuju se danom početka primjene Odluke Hrvatskog
sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na
Jadranskom moru (»Narodne novine«, br. 157/03. i 77/04.)
kojom je uspostavljen zaštićeni ekološko-ribolovni pojas
Republike Hrvatske.
(2) Odredbe članka 33. stavak 1. točke b), članaka 35.,
36., 37., 38. i 39. ovoga Zakonika počet će se
primjenjivati kad Hrvatski sabor proglasi ostale sadržaje
isključivoga gospodarskog pojasa u skladu s Konvencijom o
pravu mora.
Članak 1019.
Do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji na
postupak pripreme, donošenja, objavljivanja i stupanja na
snagu Tehničkih pravila primjenjuje se Zakon o Hrvatskom
registru brodova.
Članak 1020.
(1) Vlada Republike Hrvatske će u roku od godinu dana
od dana stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti propise
o:
– lukama otvorenim za međunarodni promet (članak 7. stavak
4.),
– dolasku i boravku stranih jahti i brodica namijenjenih
razonodi i športu u unutrašnjim morskim vodama i
teritorijalnom moru Republike Hrvatske (članak 12. stavak
2.),
– uvjetima za uplovljavanje, prolazak i boravak stranih
ratnih i znanstvenoistraživačkih brodova u unutarnjim
morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske,
uvjetima i načinu obavljanja znanstvenih i drugih
istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i mjerenja mora,
morskog dna ili morskog podzemlja unutarnjih morskih voda,
teritorijalnog mora, epikontinentalnog i gospodarskog
pojasa Republike Hrvatske (članak 31. stavak 9.).
(2) Vlada Republike Hrvatske će u roku od dvije godine od
dana stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti Plan
intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora (članak 63.
stavak 2.).
Članak 1021.
(1) Ministar će u roku od tri godine od dana stupanja
na snagu ovoga Zakonika donijeti propise o:
– mjestima zakloništa, uvjetima koja moraju zadovoljavati
mjesta zakloništa, i uvjetima i načinu korištenja mjesta
zakloništa (članak 17. stavak 3.),
– oznakama i načinu označavanja na plovnim putovima u
unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike
Hrvatske, (članak 51. stavak 5.),
– o primjeni međunarodnih preporuka o baždarenju balastnih
prostora na tankerima za prijevoz ulja s izdvojenim
balastnim tankovima u pogledu načina obračuna pristojbi,
naknada i drugih pristojbi u lukama (članak 59. stavak 3.),
– uvjetima kojima mora udovoljavati strani plovni objekt da
bi boravio u raspremi u unutarnjim morskim vodama Republike
Hrvatske (članak 67.),
– peljarenju (članak 70. stavak 6., 7. i 8.),
– najvišoj dopuštenoj visini naknade za usluge peljarenja
(članak 72. stavak 3.),
– uvjetima i načinu obavljanja pokusne plovidbe (članak 83.
stavak 4.),
– sadržaju, obrascima i načinu vođenja isprava, zapisa i
knjiga pomorskih brodova (članak 101.),
– najmanji broj i stručnu osposobljenost stručnih radnika
na plutajućim i nepomičnim odobalnim objektima (članak 102.
stavak 3.),
– najmanjem broju članova posade potrebnim za sigurnu
plovidbu brodova (članak 130. stavak 2.),
– uvjetima, načinu izdavanja, sadržaju, obrascima i
nadležnost lučkih kapetanija za izdavanje pomorskih
knjižica i odobrenja za ukrcavanje (članak 137. stavak 5.),
– načinu obavljanja meteorološke službe na brodovima
(članak 143. stavak 4.),
– postupcima u slučaju rođenja ili smrti, nalaska
napuštenoga novorođenog djeteta, primanja izjave posljednje
volje i postupcima s imovinom umrlih osoba na brodu (članak
152. stavak 6.),
– načinu vijanja zastave i isticanja znakova na brodovima i
jahtama (članak 180. stavak 4.),
– o načinu, uvjetima i postupcima određivanja, i
označavanja imena, oznaka i znakova raspoznanjava brodova,
jahti, plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata, te
vođenju evidencije o imenima i oznakama brodova, jahti,
plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata (članak 183.
stavak 4.).
– najvišoj dopuštenoj starosti brodova koji se mogu
upisati u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj (članak
191. stavak 4.),
– o načinu vođenja, i podacima koji se unose u upisnike
pomorskih objekata, vođenju postupaka EOP upisa, obrascima,
te nadležnosti lučkih kapetanija za upis (članak 195.
stavak 7.),
– uvjetima za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te
pravima i obvezama pomorskog agenta (članak 683.) ovoga
Zakonika.
(2) Ministar će u roku od dvije godine od dana stupanja na
snagu ovoga Zakonika na temelju članka 24. ovoga Zakonika
donijeti propise o zabrani plovidbe Pelješkim i Koločepskim
kanalom i dijelovima Srednjeg kanala, Murterskog mora i
Žirjanskog kanala te Malostonskim zaljevom, o plovidbi u
prolazu u Šibensku luku, u Pašmanskom tjesnacu, prolazu
Mali Ždrelac i Vela Vrata te predjelu rta Marlera, o
plovidbi rijekom Neretvom i Zrmanjom.
(3) Ministar će u roku od godine dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakonika donijeti propise o:
– uvjetima koje mora zadovoljiti plovni objekt, te fizička
ili pravna osoba koja obavlja djelatnost iznajmljivanja
plovila (članak 9. stavak 4.),
– visini naknade za obavljanje kabotaže stranim plovnim
objektom (članak 9. stavak 5.),
– visini naknade za sigurnost plovidbe koju plaćaju strane
jahte i brodice (članak 12. stavak 3.),
– uvjetima i načinu rukovanja opasnim i ostalim tvarima u
lukama, uvjetima i načinu pod kojima će se obavljati
ukrcavanje i iskrcavanje opasnih i štetnih tvari, rasutog i
ostalih tereta u lukama, te način sprječavanja širenja
onečišćenja članak 56. stavak 4.),
– uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i ostalim
dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora
Republike Hrvatske, te obliku i sadržaju obrazaca
dokumenata koje lučkim kapetanijama dostavljaju plovni
objekti prilikom uplovljavanja i isplovljavanja iz luke
(članak 56. stavak 2. i članak 60. stavak 1.),
– kategorijama plovidbe pomorskih brodova (članak 76.
stavak 3.),
– o brodicama i jahtama, uvjetima koje moraju
ispunjavati brodice i jahte, te osobe koje upravljaju
brodicama i jahtama, uvjetima za plovidbu brodica i jahti,
područjima plovidbe, uvjetima stavljanja na tržište brodica
i jahti, uvjetima koje moraju ispunjavati imenovana tijela,
te način i postupak imenovanja, ispravama, zapisima, i
knjigama brodica i jahti, te načinu upisa brodica u
očevidnik brodica, postupku vođenja EOP očevidnika,
uvjetima i načinu određivanja oznake i imena brodice, te
nadležnosti lučkih kapetanija za vođenje očevidnika brodica
(članak 112. stavak 3., članak 123. i članak 202. stavak
3.),
– uvjetima i načinu stjecanja svjedodžbi o
osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti pomoraca i
uvjetima za povjeravanje izobrazbe ili izdavanja
suglasnosti pomorskim učilištima za obrazovanje pomoraca,
te visini naknade za odobrenje održavanja izobrazbe
pomoraca (članak 132. stavak 4.),
– uvjetima i načinu održavanja straže, te obavljanja drugih
poslova na brodu, jahti ili brodici kojima se osigurava
sigurna plovidba i zaštita mora od onečišćenja s brodova
(članak 135. stavak 3.),
– načinu i postupcima provođenja inspekcijskog nadzor
sigurnosti plovidbe, uvjetima koje mora ispunjavati
inspektor sigurnosti plovidbe, te obrascima iskaznica
inspektora sigurnosti plovidbe (članci 165. stavak 3., i
166. stavak 3.).
(4) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na
snagu ovoga Zakonika utvrditi osnovice za obračun doprinosa
za obvezna osiguranja (članak 128. stavak 1.).
(5) Ministar će u roku od trideset dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakonika donijeti propis o kriterijima za
određivanje naknade i visini naknade za upis brodova, jahti
i brodica (članak 188. stavak 4. i članak 203. stavak 4.)
ovoga Zakonika.
Članak 1022.
Ministar zdravstva će uz suglasnost ministra u roku od
dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakonika
donijeti propise o:
– minimalnim uvjetima koje mora zadovoljavati brod, oprema
i uređaji, radi pružanja odgovarajuće medicinske skrbi
članovima posade, oprema i obavezni sadržaj brodske
ljekarne, te oblik i način vođenja očevidnika o sadržaju
brodske ljekarne (članak 76. stavak 4.),
– minimalnim uvjetima koje mora zadovoljavati brodica ili
jahta, njena oprema i uređaji, radi pružanja odgovarajuće
medicinske skrbi članovima posade, oprema i obavezni
sadržaj brodske ljekarne za brodice ili jahte (članak 111.
stavak 4. ),
– načinu, uvjetima, opsegu i sadržaju utvrđivanja
zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih objekata
(članak 131. stavak 6.) ovoga Zakonika.
Članak 1023.
Ministar će uz suglasnost s ministrom nadležnim za
poslove zaštite okoliša u roku od dvije godine od dana
stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti propis o
– zaštiti morskog okoliša u gospodarskom pojasu Republike
Hrvatske (članak 41. stavak 3.),
– uvjetima za izdavanje odobrenja za polaganje cjevovoda i
održavanje podmorskih kabela i cjevovoda u
epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske (članak 45.
stavak 5.),
– uvjetima, ovlastima i načinu provođenja istraga pomorskih
nesreća (članak 49. stavak 3.),
– upravljanju i nadzoru vodenog balasta (članak 64. stavak
3.) ovoga Zakonika.
Članak 1024.
Ministar obrane će u roku od dvije godine od dana
stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti propis iz članka
762. stavka 2. ovoga Zakonika.
Članak 1025.
Do donošenja propisa iz članka 1020., 1021., 1022.,
1023., 1024.,. ovoga Zakonika, ostaju na snazi sljedeći
propisi:
1. Uredba o dolasku i boravku stranih jahti i brodica
namijenjenih razonodi ili športu u unutrašnjim morskim
vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, br. 16/01., 118/01. i 45/04.),
2. Uredba o pristupu, prolasku i boravku stranih ratnih i
znanstvenoistraživačkih brodova u unutrašnjim morskim
vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, br. 19/95. i 21/03.),
3. Pravilnik o najmanjem broju članova posade za sigurnu
plovidbu koji moraju imati pomorski brodovi trgovačke
mornarice Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 8/02.,
5/03. i 18/04.),
4. Pravilnik o istjecanju i vijenju zastave trgovačke
mornarice Republike Hrvatske i isticanju znakova na
brodovima trgovačke mornarice Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, br. 51/97.).,
5. Pravilnik o oznakama na plovnim putevima u unutrašnjim
morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske
(»Narodne novine« br. 40/94.),
6. Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti
pomoraca na brodovima trgovačke ratne mornarice Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, br. 8/02., 5/03. i 167/03.),
7. Pravilnik o izbjegavanju sudara na moru (»Narodne
novine«, br. 17/96.),
8. Pravilnik o upisu brodova u određene upisnike, podacima
koji se unose u list A glavne knjige upisnika brodova,
zbirkama isprava, pomoćnim knjigama koje se vode uz
upisnike brodova i obrascima tih isprava i knjiga te
nadležnosti lučkih kapetanija za upis pomorskih brodova
(»Narodne novine« br. 65/95. i 57/04.),
9. Pravilnik o sadržaju, obrascima i načinu vođenja
brodskih isprava i knjiga brodova trgovačke mornarice
(»Narodne novine« br. 53/91.),
10. Pravilnik o određivanju imena, oznaka i pozivnih
znakova raspoznavanja brodova te o vođenju popisa imena
odnosno oznaka brodova (»Narodne novine«, br. 48/97.),
11. Pravilnik o pomorskim knjižicama, odobrenjima za
ukrcanje i nadležnosti lučkih kapetanija za izdavanje
(»Narodne novine«, br. 4/98. i 103/98.),
12. Pravilnik o obavljanju pokusne vožnje brodova (»Narodne
novine«, br. 53/91.),
13. Pravilnik o ispitivanju nezgode brodova (»Narodne
novine«, br. 53/91.),
14. Pravilnik o pomorskom peljarenju (»Narodne novine«, br.
17/95.),
15. Pravilnik o obavljanju inspekcije sigurnosti plovidbe
(»Narodne novine«, br. 34/97., 41/99. i 27/00.),
16. Pravilnik o brodicama (»Narodne novine«, br. 81/94.,
77/01. i 8/02.),
17. Pravilnik o postupku u slučaju rođenja ili smrti,
nalaska napuštenog novorođenog djeteta, prijema izjave
posljednje volje i postupka s imovinom umrlih osoba na
brodu (»Narodne novine«, br. 41/80.),
18. Pravilnik o najmanjem broju i vrsti uređaja i opreme
koju moraju imati plutajući objekti na moru i na unutarnjim
vodama (»Narodne novine«, br. 11/70.),
19. Pravilnik o najmanjem broju stručnih radnika na
plutajućim objektima na moru i unutarnjim vodama (»Narodne
novine«, br. 11/70. i 15/70.),
20. Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama
i na ostalim dijelovima unutrašnjih morskih voda i
teritorijalnog mora Republike Hrvatske, te granicama
plovidbe brodova i brodica izvan luka (»Narodne novine«,
br. 108/95.),
21. Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i
načinu ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i
ostalog tereta u lukama, te načinu sprječavanja isteklih
ulja u lukama (»Narodne novine«, br. 2/82. i 55/85.),
22. Pravilnik o načinu obavljanja prijevoza opasnih tvari u
pomorskom prometu (»Narodne novine«, br. 79/96. i 76/02.),
23. Pravilnik o uvjetima za obavljanje arheološkog
istraživanja spomenika kulture na morskog dnu ili morskom
podzemlju unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 94/98.),
24. Pravilnik o uvjetima za obavljanje istraživanja u
posebno zaštićenim dijelovima prirode na morskom dnu ili
morskom podzemlju unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog
mora Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 97/98.),
25. Pravilnik o uvjetima pod kojima strane pravne i fizičke
osobe smiju obavljati istraživanja, ispitivanja,
fotografiranja i mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog
podzemlja unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 116/98.),
26. Pravilnik o obavljanju poslova i održavanju straže
članova posade na pomorskim brodovima trgovačke mornarice
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 91/98. i 5/03.),
27. Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti
pomorskog agenta (»Narodne novine«, br. 17/96.),
28. Pravilnik o minimalnoj opremi i sadržaju brodske
ljekarne (»Narodne novine«, br. 28/95. i 71/96.),
29. Pravilnik o obavljanju meteorološke službe na pomorskim
brodovima (»Narodne novine«, br. 96/96.),
30. Naredba o kategorijama plovidbe pomorskih brodova
(»Narodne novine«, br. 6/97. i 44/01.),
31. Naredba o plovidbi u prolazu u Šibensku luku, u
Pašmanskom tjesnacu, prolazu Mali Ždrelac i Vela Vrata,
rijekama Neretvom i Zrmanjom, te o zabrani plovidbe
Pelješkim i Koločepskim kanalom i dijelovima Srednjeg
kanala, Murterskog mora i Žirjanskog kanala (»Narodne
novine«, br. 28/97. i 117/98.),
32. Naredba o ustanovljavanju zabranjenih zona u hrvatskim
unutrašnjim morskim vodama (»Narodne novine«, br. 66/94.),
33. Naredba o plovidbi teritorijalnim morem i unutrašnjim
morskim vodama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br.
105/97. i 44/01.),
34. Naredba o charter licenci, visini naknade za sigurnost
plovidbe i charter naknadi koju plaćaju strane jahte i
brodice namijenjene razonodi ili športu s ishođenom charter
licencom (»Narodne novine«, br. 3/02. i 134/02.),
35. Naredba o visini naknade za sigurnost plovidbe koju
plaćaju strane jahte ili brodice namijenjene razonodi ili
športu i visini pristojbe za izmjenu posade (»Narodne
novine«, br. 3/02.),
36. Naredba o visini naknade za usluge peljarenja u
unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, br. 32/00.),
37. Uputstvo o načinu vođenja evidencije plutajućih
objekata, o obrascima za vođenje te evidencije i o obrascu
svjedodžbe sigurnosti plutajućih objekata (»Narodne
novine«, br. 12/70.),
38. Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u
Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 8/97.).
Članak 1026.
Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti (»Narodne
novine«, br. 47/99., 23/03., 28/03., 52/03., i 58/03.)
ostaje na snazi do donošenja odgovarajućeg zakona.
Članak 1027.
Stupanjem na snagu propisa iz članka 76. stavka 3.
ovoga Zakonika prestaju važiti odredbe Zakona o
zdravstvenom nadzoru nad članovima posade pomorskih brodova
i plovila unutarnje plovidbe (»Narodne novine«, br. 41/73.,
31/82., 31/86., 47/89. i 26/93.) u dijelu koji se odnosi na
članove posade pomorskih brodova.
Članak 1028.
Postupci započeti prema odredbama Pomorskog zakonika
(»Narodne novine«, br. 17/94., 74/94. i 43/96.) i propisa
donesenih na temelju toga Zakonika, dovršit će se prema
odredbama tih propisa.
Isprave izdane na temelju propisa iz stavka 1. ovoga članka
ostaju na snazi najkasnije do isteka roka njihovog važenja.
Na ostale odnose nastale prije stupanja na snagu ovoga
Zakonika, primjenjuju se propisi iz stavka 1. ovoga članka,
ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.
Članak 1029.
Donošenjem Zakona o obalnoj straži utvrdit će se
poslovi i zadaci iz ovoga Zakonika koje će obavljati obalna
straža.
Članak 1030.
(1) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu
ovoga Zakonika osnovat će se upisnici jahti.
(2) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga
Zakonika Hrvatski registar brodova će donijeti Tehnička
pravila za jahte i brodice.
(3) U roku od godinu dana od dana osnivanja upisnika jahti,
vlasnici brodica za prijevoz putnika i brodica za šport i
razonodu upisanih u upisnike brodova, a koje brodice se
sukladno članku 5. stavku 1. točki 20) ovoga Zakonika
razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti upis plovnih
objekata u upisnik jahti.
(4) U roku od pet godina od dana osnivanja upisnika jahti,
vlasnici brodica za prijevoz putnika i brodica za šport i
razonodu upisanih u očevidnike brodica, a koje brodice se
sukladno članku 5. stavku 1. točki 20) ovoga Zakonika
razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti upis plovnih
objekata u upisnik jahti.
(5) U roku od godinu dana od dana osnivanja upisnika jahti,
vlasnici brodova-jahti upisanih u upisnike brodova, a koji
brodovi-jahte se sukladno članku 5. stavku 1. točki 20)
ovoga Zakonika razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti
upis plovnih objekata u upisnik jahti.
(6) Stranom jahtom ili brodicom za koju je do stupanja na
snagu ovog Zakonika izdano odobrenje za iznajmljivanje
jahti i brodica pod stranom zastavom u teritorijalnom moru
i unutrašnjim morskim vodama Republike Hrvatske (čarter –
licencija) na temelju Uredbe o uvjetima za dolazak i
boravak stranih jahti i brodica namijenjenih športu i
razonodi u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 16/01., 118/01. i
45/04.) može se nastaviti obavljati djelatnost
iznajmljivanja plovila do isteka roka valjanosti čarter –
licencije.
(7) Stranom jahtom ili brodicom iz stavka 6. ovoga članka
koja na dan stupanja na snagu ovoga Zakonika ima valjanu
čarter – licenciju može se nastaviti obavljati djelatnost
iznajmljivanja u unutrašnjim morskim vodama i
teritorijalnom moru Republike Hrvatske najkasnije do 30.
rujna 2005. pod uvjetom:
– da je vlasnik ili brodar plovnog objekta registriran za
obavljanje predmetne djelatnosti u Republici Hrvatskoj,
– da vlasnik plovila podnese zahtjev za upis u hrvatski
upisnik ili očevidnik najkasnije do dana isteka valjanosti
čarter – licencije, te da je platio upisninu,
– da je vlasnik ili brodar ishodio Odobrenje za privremeno
obavljanje djelatnosti.
(8) Odobrenje za privremeno obavljanje djelatnosti izdaje
Ministarstvo na rok ne dulji od 30. rujna 2005., uz uvjet
da je plovilo sposobno za plovidbu sukladno nacionalnim
propisima države čiju zastavu vije. Uz Odobrenje plaća se
naknada čiju visinu utvrđuje ministar. Za vrijeme
valjanosti odobrenja plovni objekt može biti u statusu
privremenog uvoza.
(9) Uz zahtjev za upis iz stavka 7. ovoga članka vlasnik
plovnog objekta mora priložiti:
– dokaz o vlasništvu plovila,
– dokaz o brisanju plovila iz stranog upisnika, ako je
plovni objekt bio upisan u strani upisnik,
– potvrdu o tehničkim podacima za plovni objekt s potvrdom
da je plovilo tehnički prihvatljivo za upis u hrvatski
upisnik ili očevidnik,
– rješenje o imenu jahte,
– dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu počinjenu
trećim osobama,
– presliku Odobrenja iz stavka 8. ovoga članka.
(10) Na temelju zahtjeva za upis iz stavka 7. ovoga članka
lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije će izvršiti
predbilježbu upisa.
(11) Ukoliko vlasnik plovnog objekta iz stavka 7. ovoga
članka po isteku Odobrenja iz stavka 8. ovoga članka ne
dostavi nadležnoj lučkoj kapetaniji ili ispostavi dokaze o
ispunjenju uvjeta iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakonika,
kao i dokaze o provedenom postupku konačnog carinjenja, te
podmirenju poreznih obveza lučka kapetanija ili ispostava
će provesti postupak brisanja plovnog objekta iz upisnika,
odnosno očevidnika.
(12) Do osnivanja upisnika jahti i donošenja Tehničkih
pravila iz stavka 2. ovoga članka, na utvrđivanje
sposobnosti brodica i jahti za plovidbu primjenjivat će se
na odgovarajući način odredbe Pravilnika o brodicama
(»Narodne novine«, br. 8/94., 77/01. i 8/02.) i
odgovarajuća Tehnička pravila Hrvatskog registra brodova, a
na upis jahti primjenjivat će se odredbe ovoga Zakonika o
upisu brodova.
Članak 1031.
Stupanjem na snagu ovoga Zakonika prestaje važiti
Pomorski zakonik (»Narodne novine« broj 17/94., 74/94. i
43/96.) osim odredaba o upisu brodova koje prestaju važiti
osnivanjem upisnika jahti.
Članak 1032.
Ovaj Zakonik stupa na snagu osmoga dana od dana objave
u »Narodnim novinama«.
TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČOŠĆENI TEKST
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA POMORSKOG ZAKONIKA
(„Narodne novine“, broj 76/07)
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 34.
(1) Ministar će u roku od godine dana od dana stupanja
na snagu ovoga Zakona donijeti propis o:
– zahtjevima za pomorsku opremu kojom se opremaju
brodovi hrvatske državne pripadnosti, uvjete za stavljanje
takve opreme na tržište u Republici Hrvatskoj, uvjete koje
moraju ispunjavati imenovana tijela za statutarnu
certifikaciju pomorske opreme, te način i postupak
imenovanja (članak 77. stavak 2.),
– uvjetima koje moraju ispunjavati priznate
organizacije, te način i postupak ovlašćivanja (članak 77.
stavak 3.).
(2) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja
na snagu ovoga Zakona donijeti propis o postupcima i načinu
prijave pomoraca na obvezana osiguranja koji provode lučke
kapetanije te uvjetima, sadržaju i načinu podnošenja
podataka potrebnih za prijavu i odjavu (članak 129. stavak
7.).
Članak 35.
Ministar će uz suglasnost ministra nadležnog za rad u
roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
donijeti propis o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne
osobe koje obavljaju posredovanje pri zapošljavanju
pomoraca, kao i postupak i način njihovog ovlašćivanja, te
provođenje nadzora nad njihovim radom (članak 125.a).
Članak 36.
Ministar nadležan za poslove financija će uz suglasnost
ministra u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona propisati visinu pomorskog dodatka člana
posade broda, način iskazivanja podataka o oporezivim
primicima i primicima na koje se ne plaća porez na dohodak
(pomorski dodatak) te porezno priznatim izdacima i način
dokazivanja broja dana u plovidbi (članak 128. stavak 10.).
Članak 37.
(1) Član posade broda iz članka 14. stavka 1. ovoga
Zakona (članak 129. stavak 1.), koji na dan stupanja na
snagu ovoga Zakona ima iskazan dug s osnova doprinosa za
obvezna osiguranja može podnijeti zahtjev Poreznoj upravi
nadležnoj prema mjestu prebivališta ili uobičajenog
boravišta za obročnu otplatu duga u jednakim mjesečnim
obrocima. O zahtjevu za obročnu otplatu odlučuje ravnatelj
Porezne uprave rješenjem nakon usklađenja duga s nadležnim
Zavodima.
(2) Dužnik je u obvezi platiti dug u roku od najduže
dvije godine od dana donošenja rješenja o obročnoj otplati.
Dospijeće mjesečnog obroka je zadnji dan u mjesecu za
tekući mjesec. Iznimno od odredaba posebnog propisa o
zateznim kamatama na dug za javna davanja koji nije uplaćen
u roku prema ukupnom dugu doprinosa utvrđenom rješenjem o
obročnoj otplati iz stavka 1. ovoga članka, zatezne kamate
obračunavaju se samo na dospjeli mjesečni obrok koji nije
uplaćen u roku.
(3) Zahtjev za obročnu otplatu iz stavka 1. ovoga
članka član posade broda obvezan je podnijeti u roku od
godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Usklađivanjem duga iz stavka 1. ovoga članka
podrazumijeva se usklađivanje statusa osiguranika u
Zavodima, utvrđivanje duga u skladu s priznatim statusom
osiguranika, obračun kamata sukladno Vjerodostojnom
tumačenju članka 3. stavka 1. Zakona o zateznim kamatama
(»Narodne novine«, br. 28/96.), te utvrđivanje zastare
prava na utvrđivanja obveze i naplate duga doprinosa i
otpisa duga radi nenaplativosti.
(5) Postupak usklađivanja duga te kriterija za
utvrđivanje broja mjesečnih rata za otplatu duga utvrdit će
naputkom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona ministar financija uz suglasnost ministra
nadležnog za rad i ministra nadležnog za zdravstvo.
(6) Predajom zahtjeva dužnika za obročnu otplatu duga
prekidaju se svi ovršni postupci pokrenuti za naplatu
navedenih dugovanja.
Članak 38.
Odredbe članka 38. ovoga Zakona odgovarajuće se
primjenjuju i na osiguranike pomorce na stranim brodovima
čiji je dug s osnova obveznih doprinosa nastao po osnovi
osiguranja kao člana posade broda koji su bili obvezno
osigurani prema propisima mirovinskog i zdravstvenog
osiguranja.
Članak 39.
Član posade broda iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona
koji je na dan 1. siječnja 2008. godine zatečen u plovidbi
kao član posade broda kojemu svojstvo osiguranika pomorca u
Zavodima nije utvrđeno do 31. prosinca 2007., svojstvo
osiguranika ne utvrđuje se za razdoblje do primjene ovoga
Zakona, osim po njegovu zahtjevu.
Članak 40.
Do stupanja na snagu propisa iz članka 32. stavka 3. i
članka 34. stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga Zakona poslove
priznate organizacije i imenovanog tijela obavljat će
Hrvatski registar brodova.
Članak 41.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u
»Narodnim novinama«, osim članka 128. iz članka 13. i
članka 129. stavka 3. iz članka 14. ovoga Zakona koji
stupaju na snagu 1. siječnja 2008.
TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČOŠĆENI TEKST
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA POMORSKOG ZAKONIKA
(„Narodne novine“, broj 146/08)
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 47.
U sudskim postupcima za naknadu štete nastale zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade
broda ili zbog narušavanja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu,
u kojima do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena pravomoćna odluka
primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.
Članak 48.
U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ministar će donijeti propis iz
članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 49.
Do donošenja posebnog propisa iz članka 75.b Pomorskog zakonika poslove iz članka 75.a
obavljaju Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru i lučke kapetanije.
Članak 50.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe
članka 36. ovoga Zakona kojom se dodaje članak 823.b koja stupa na snagu 1. lipnja 2009. i
odredbi članaka 27. i 28. ovoga Zakona koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike
Hrvatske Europskoj uniji.
1201
OVRŠNI ZAKON -NN 57/11.
Glava tridesetreća PRIVREMENE MJERE
1. Opće odredbe
Mjesna nadležnost
Članak 309.
(1) Prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskoga postupka o tražbini koja se osigurava, za
odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za
odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno
nadležan za provedbu ovrhe.
(2) Nakon pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje
privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim je postupak pokrenut. Ako to okolnosti pojedinoga slučaja
opravdavaju, i u tomu se slučaju prijedlog može podnijeti sudu iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave donesene u
upravnom postupku nadležan je i za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere nakon završetka
toga postupka.
Prijedlog za određivanje privremene mjere
Članak 310.
(1) Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon
završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.
(2) U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno
označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to
potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz
odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti
činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi
potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.
Rješenje o određivanju privremene mjere
Članak 311.
(1) U rješenju o određivanju privremene mjere sud će, ako je to potrebno s obzirom na vrstu mjere i svrhu koja
se njome treba postići, odrediti na prijedlog predlagatelja osiguranja i sredstva kojima će se ona prisilno
ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o određivanju sredstava i
predmeta ovrhe u rješenju o ovrsi.
(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere
potrebno naknadno odrediti sredstva prisile iz stavka 1. ovoga članka ili već određenim sredstvima dodati nova
ili ih zamijeniti drugima, predlagatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se na temelju već
izrečenih naloga ili zabrana odrede ta sredstva.
(3) Rješenja o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi.
(4) Na rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o
rješenju o ovrsi.
(5) Rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju biti obrazložena.
(6) U slučaju određivanja privremene mjere po službenoj dužnosti sud će na odgovarajući način primijeniti
odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka.
1202
Dopustivost privremene mjere
Članak 312.
(1) Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.
(2) Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići
ista svrha osiguranja.
2. Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine
Pretpostavke za određivanje privremene mjere
Članak 313.
(1) Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini
vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati
naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
(2) Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi
predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
(3) Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
Vrste privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine
Članak 314.
(1) Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a
osobito:
1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na
čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,
2. oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika,
3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na
nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu,
4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana
protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama,
5. nalog Agenciji da naloži banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika
osiguranja, uskrati isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.
(2) Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo.
(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno
zemljišnoknjižnom odjelu suda.
(4) Otuđenje i opterećenje pokretnina iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koje protivnik osiguranja obavi
protivno zabrani bez pravnoga su učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.
(5) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može
predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi
ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća
osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje
pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti
izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na
nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi
osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo
nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.
(6) Učinak zabrana iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može od dužnika
protivnika osiguranja odnosno banke tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno
1203
zabrani. Predlagatelju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim
pravilima obveznoga prava o zabranjenim odnosno protupravnim radnjama.
(7) U slučaju potrebe sud može odrediti mjere propisane člankom 17. ovoga Zakona.
3. Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine
Pretpostavke za određivanje privremene mjere
Članak 315.
(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini
vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:
1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao
ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja
prijeti.
(2) Odredbe članka 313. stavka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi
osiguranja nenovčanih tražbina.
Vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina
Članak 316.
(1) Radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja,
a osobito:
1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, njihovo oduzimanje i povjeravanje
na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,
2. zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz
zabilježbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana
korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica,
udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; postavljanje privremene uprave društvu,
3. zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljena tražbina, uz povjeravanje uprave tim
pravima trećoj osobi,
4. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na
nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i
njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,
5. zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju
drugu nenovčanu činidbu na koju je upravljena tražbina,
6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te
zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina,
7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili
da bi se održalo postojeće stanje stvari,
8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje
se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi,
9. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene
stvari, osobito radi uspostave prijašnjega stanja,
10. privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za
njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
1204
(2) Ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive
štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti
mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.
(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno
zemljišnoknjižnom odjelu suda ili drugom upisniku.
(4) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 4. ovoga članka je u tome što se upisima obavljenim u
zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu
steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako
predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi
ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji
je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana
te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisanom na nekretnini na temelju
dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može
izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom.
(5) Učinak je zabrana iz stavka 1. ovoga članka, osim one iz točke 4. ovoga članka, u tome što osobe kojima je
zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju su mu nanijeli time što su, nakon dostave
zabrane, postupili protivno zabrani. Osobe kojima je zabrana izrečena mogu se osloboditi svoje odgovornosti
tako da polože u sud predmete na koje se zabrana odnosi ako su za to podesni, ili tako da ih predaju čuvaru ili
upravitelju kojega na njihov prijedlog odredi sud.
(6) Odredbe članka 314. stavka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i privremene mjere
radi osiguranja nenovčane tražbine.
4. Zajedničke odredbe
Jamčevina umjesto privremene mjere
Članak 317.
(1) Predlagatelj osiguranja može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili naknadno izjaviti da se,
umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem određenoga jamčevine od strane protivnika osiguranja.
(2) Davanje jamčevine umjesto privremene mjere može se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja.
Okolnost da je protivnik osiguranja predložio davanje jamčevine ne odgađa provedbu osiguranja dok se o tom
prijedlogu ne odluči.
(3) Ako protivnik osiguranja da jamčevinu, sud će obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.
Jamčevina kao uvjet za određivanje privremene mjere
Članak 318.
(1) Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kad nije učinio vjerojatnim
postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da jamčevinu za štetu koja bi
protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja
ne da jamčevinu u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje.
(2) Sud može na prijedlog protivnika osiguranja, prema okolnostima slučaja, postupiti po odredbi stavka 1.
ovoga članka i kad je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnosti. Ako predlagatelj
osiguranja ne da jamčevinu u određenom roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost
da je protivnik osiguranja zatražio davanje jamčevinu ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok sud ne
odluči o njegovu prijedlogu.
(3) Jamčevina se određuje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja može u postupku osiguranja zatražiti
naknadu štete.
Određivanje više privremenih mjera
1205
Članak 319.
(1) Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno.
(2) Ako je u pojedinom slučaju moguće odrediti više privremenih mjera, sud će odrediti onu koja je
najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud će odrediti onu koja je
najmanje tegobna za protivnika osiguranja.
Vrijeme za koje se određuje privremena mjera
Članak 320.
(1) U rješenju kojim se određuje privremena mjera odredit će se i trajanje te mjere, a ako je mjera određena
prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka – i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora
podnijeti tužbu odnosno prijedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere.
(2) Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu
promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.
(3) Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je
privremena mjera određena.
Pravni lijekovi
Članak 321.
(1) Protiv rješenja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana
dostavljanja rješenja. Ta žalba neće se slati protivnoj stranki na odgovor.
(2) Drugostupanjski sud dužan je donijeti i otpremiti rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka u roku od trideset
dana od dana kad je primi.
(3) Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.
Ukidanje privremene mjere
Članak 322.
(1) Ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak
radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će, na
prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.
(2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti
zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna.
Naknada štete protivniku osiguranja
Članak 323.
(1) Protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena
privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.
(2) U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 299. stavka 4., 5. i 6., članka 307. i
članka 308. ovoga Zakona.
Primjena odredaba o osiguranju prethodnim mjerama
Članak 324.
U postupku osiguranja privremenim mjerama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 302. stavka
3., članka 305. i članka 306. stavka 2. do 4. ovoga Zakona.
1301
SLOVENIJA
POMORSKI ZAKONIK
2. Zakonita zastavna pravica (pomorski privilegij) 237. člen
Z zakonito zastavno pravico (v nadaljnjem besedilu: pomorski privilegij) na ladji so zavarovani: 1. sodni stroški, ki so potrebni v skupnem interesu vseh upnikov v postopku izvršbe ali zavarovanja, da bi bila ladja obvarovana ali prodana, ter stroški varovanja in nadzorstva od prihoda ladje v zadnje pristanišče; pristaniške pristojbine in pristojbine za storitve službe za varnost plovbe; stroški pilotaže in obvezne vleke; prispevki za socialno zavarovanje; terjatve pristojnega organa za odrejeno in opravljeno dviganje ali odstranitev razbitine; 2. terjatve poveljnika in drugih članov posadke iz delovnega razmerja na ladji; 3. nagrade za reševanje in prispevki ladje k skupni havariji; 4. odškodninske terjatve zaradi trčenja ladij ali drugih nezgod med plovbo ter zaradi škode na pristaniških napravah, dokih in plovnih poteh; odškodninske terjatve zaradi telesnih poškodb potnikov in članov posadke; odškodninske terjatve zaradi izgube ali poškodbe tovora ali prtljage; 5. terjatve iz pogodb ali poslov, ki jih je sklenil oziroma opravil poveljnik izven sedeža ladjarja na podlagi svojega zakonitega pooblastila za dejanske potrebe, da je ladjo ohranil ali nadaljeval potovanje, ne glede na to, ali je poveljnik hkrati tudi lastnik oziroma ladjar in ali ima terjatve on sam, ali pa jih ima dobavitelj, popravljalec, posojilodajalec ali kakšen drug pogodbenik; 6. terjatve pomorskih agencij iz naslova zastopanja ladjarja, ladje in posadke. Pomorski privilegij na ladji za glavnico zajema tudi obresti.
238. člen Pomorski privilegiji na ladji zajemajo tudi voznino oziroma prevoznino in vlečnino tistega potovanja, med katerim je nastala terjatev, zavarovana s pomorskim privilegijem, ter pripadne terjatve ladje in voznine oziroma prevoznine in vlečnine, pridobljene od začetka potovanja.
239. člen Za terjatve poveljnika in drugih članov posadke iz delovnega razmerja v smislu 2. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona se štejejo terjatve iz njihovih plač, kadar gre za razmerja, za katere se uporablja izključno slovensko pravo ter za druge terjatve iz pogodbe o zaposlitvi.
240. člen Določbe o pomorskih privilegijih na ladji ne veljajo za terjatve za povračilo jedrske škode.
241. člen
1302
Pomorski privilegiji ne prenehajo s spremembo lastnika ladje, če ni v tem zakonu drugače določeno.
242. člen Pomorski privilegiji na ladji zajemajo tudi njene naslednje pripadne terjatve in voznine: 1. odškodninske terjatve, dolgovane za še ne popravljene materialne poškodbe, ki jih je pretrpela ladja, ali za izgubo voznine, oziroma prevoznine in vlečnine; 2. terjatve, dolgovane zaradi skupne havarije, če se nanašajo na še nepopravljene materialne poškodbe ladje ali na izgubo voznine oziroma prevoznine in vlečnine; 3. terjatve nagrade, dolgovane za opravljeno reševanje, in sicer po odbitku zneskov, ki pripadajo poveljniku in drugim članom ladijske posadke.
243. člen Pomorski privilegiji na ladji se ne nanašajo na terjatve, dolgovane lastniku ladje iz zavarovalne pogodbe, kot tudi ne na premije, subvencije in druge pomoči države.
244. člen V smislu določb tega zakona o pomorskih privilegijih se šteje za voznino oziroma prevoznino ladje tista voznina oziroma prevoznina, ki jo naročnik prevoza oziroma potnik dolguje ladjarju. Pomorski privilegiji v korist oseb iz 2. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona bremenijo zneske voznine oziroma prevoznine in vlečnine, dolgovane za vsa potovanja, ki so bila opravljena med trajanjem istega delovnega razmerja na isti ladji. Pomorski privilegiji za terjatve iz 3. in 5. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona ter za terjatve zaradi trčenj in drugih nezgod med plovbo in za škode, prizadejane pristaniškim napravam, dokom in plovnim potem iz 4. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona zajemajo samo tiste pripadne terjatve ladje in voznine oziroma prevoznine in vlečnine iz 242. člena tega zakona, ki so nastale po nastanku omenjenih terjatev.
245. člen Terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem, ki se nanaša na isto potovanje ladje, se poravnajo po vrstnem redu, navedenem v prvem odstavku 237. člena tega zakona, terjatve iz 2. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona pa imajo enak vrstni red kot terjatve iz zadnjega potovanja. Če terjatev, ki so navedene v posameznih točkah prvega odstavka 237. člena tega zakona, ni mogoče v celoti poravnati, se poravnajo v sorazmerju z njihovimi zneski. Pri terjatvah, navedenih v 3. in 5. točki prvega odstavka 237. člena tega zakona, ima v vsaki teh točk pozneje nastala terjatev
1303
prednost pred prej nastalo. Šteje se, da so z istim dogodkom povezane terjatve nastale istočasno.
246. člen Terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem zadnjega potovanja ladje, imajo prednost pred terjatvami prejšnjega potovanja. Pomorski privilegiji v korist oseb, navedenih v 2. točki prvega odstavka 237. člena tega zakona, nastali iz istega delovnega razmerja, ki se nanaša na več potovanj, imajo isti vrstni red kot terjatve iz zadnjega potovanja.
247. člen Pomorski privilegij na voznini oziroma prevoznini in vlečnini se lahko uveljavlja, vse dokler je voznina oziroma prevoznina in vlečnina še dolgovana ali dokler je njen znesek še pri poveljniku ali agentu ladje ali pri ladjarju. Pomorski privilegiji na pripadnih terjatvah se lahko uveljavljajo, vse dokler je terjatev dolgovana ali dokler je znesek, ki je bil zanjo izplačan, še pri poveljniku ali agentu ladje ali pri ladjarju.
248. člen
Pomorski privilegiji na ladji prenehajo: 1. s prenehanjem terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem; 2. s potekom enega leta, pri pomorskih privilegijih iz 5. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona pa s potekom šestih mesecev; 3. s prodajo ladje v izvršilnem ali stečajnem postopku; 4. s prodajo ladje pod naslednjimi pogoji: - da je prenos lastninske pravice na ladji vpisan v register; da je vpis prenosa lastninske pravice na ladji v register objavljen v Uradnem listu Republike Slovenije in objavljen na razglasni deski sodišča, na katerega območju se vodi register, v katerega je ladja vpisana
- da privilegirani upnik ne začne postopka za poravnavo svoje terjatve v dveh mesecih od objave vpisa v Uradnem listu Republike Slovenije ali pred potekom roka iz 2. točke tega odstavka;
5. z ustanovitvijo sklada omejene odgovornosti za terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem, za katere velja omejena odgovornost. Pomorski privilegiji na ladji prenehajo z razglasitvijo ladje za pomorski plen oziroma vojni plen na morju. Če je ladja sproščena, začno znova veljati tisti pomorski privilegiji, ki po 2. točki prejšnjega odstavka niso prenehali veljati pred zaplembo ladje.
249. člen Rok iz 2. točke prvega odstavka prejšnjega člena prične teči prvi naslednji dan:
1304
- pri pomorskih privilegijih za terjatve iz reševanja - od dneva, ko je bilo končano reševanje; - pri pomorskih privilegijih zaradi trčenja ladij ali druge nezgode med plovbo ter za terjatve zaradi telesnih poškodb - od dneva, ko je bila škoda prizadejana; - pri pomorskih privilegijih zaradi izgube ali poškodbe tovora ali prtljage - od dneva, ko sta bila tovor oziroma prtljaga izročena ali bi morala biti izročena; - pri pomorskih privilegijih za popravila in nabave ter za druge terjatve iz 5. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona - od dneva, ko je terjatev nastala; - v vseh drugih primerih - od dneva zapadlosti terjatve. Rok iz 2. točke prvega odstavka prejšnjega člena preneha teči z vložitvijo tožbe za uveljavitev terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem. Če gre za pomorski privilegij na ladji, preneha ta rok teči z vložitvijo tožbe samo, če se ladja zaustavi ali če se zaznamba vložene tožbe vpiše v register, v katerega je ladja vpisana. Ko postane sodba na podlagi vložene tožbe, ki je bila predmet zaznambe, izvršljiva, preneha pravica pomorskega privilegija v 60 dneh od izvršljivosti sodbe, če upnik v tem roku ne zahteva prodaje ladje, ali če sodišče na njegovo zahtevo ne zaustavi ladje. Upnik ima pravico v tem roku zahtevati od sodišča, da se njegov pomorski privilegij vpiše v register z vrstnim redom od trenutka, ko je bila vanj vpisana zaznamba tožbe za uveljavitev pomorskega privilegija.
250. člen Določbe tega zakona o pomorskih privilegijih na ladji se uporabljajo tudi, če izkorišča ladjo oseba, ki ni lastnik, razen če je bila ladja lastniku odvzeta z nedovoljenim dejanjem, privilegirani upnik pa ni pošten.
251. člen S prenehanjem pomorskega privilegija na ladji ne preneha terjatev, ki je bila z njo zavarovana. Z odstopom terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem, se prenese tudi pomorski privilegij na ladji.
252. člen Pomorski privilegij na ladji ne preneha z izbrisom ladje iz registra.
253. člen Določbe 237. člena do 252. člena tega zakona ne veljajo za javne ladje.
254. člen Določbe tega zakona o pomorskih privilegijih na ladji veljajo tudi za čolne in ladje v gradnji, ki plavajo na vodi.
2000
KONVENCIJE
2100--INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION
OF CERTAIN RULES RELATING TO ARITIME LIENS AND MORTGAGES
-- 27. May 1926
2200--INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION
OF CERTAIN RULES RELATING TO MARITIME LIENS AND MORTGAGES,
1967
2300--International Convention on Maritime Liens and
Mortgages (Geneva, 6 May 1993)
2400--MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM
ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA,1952
2500--Međunarodna konvenicja o zaustavljanju
brodova, 1999
2600--Convention relating to Registration of Rights
in respect of Vessels under Construction --(Brussels, 27
May 1967)
2700--Convention on condition for registration of
ships, Geneve, 1986
2800 - Konvencije 1926,1967,1993 ---PRIVILEGIJ -
PRESTANAK--Zastara
INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION OF CERTAIN RULES
RELATING TO MARITIME LIENS AND MORTGAGES
27. May 1926
Article 1
Mortgages, hypothecations, and other similar charges upon vessels, duly effectedin accordance with the law of the contracting State to which the vessel belongs, and registered in a public register either at the port of the vessel's registry or at a central office, shall be regarded as valid and respected in all the other contracting countries.
Article 2
The following give rise to maritime liens on a vessel, on the freight for the voyage during which the claim giving rise to the lien arises, and on the accessories of the vessel and freight accrued since the commencement of the voyage:
(1) law costs due to the State, and expenses incurred in the common interest of the creditors in order to preserve the vessel or to procure its sale and the distribution of the proceeds of sale; tonnage dues, light or harbor dues, and other public tas and charges of the same character; pilotage dues, the cost of watching and preservation from the time of the entry of the vessel into the last port;
(2) claims arising out of the contract of engagement of the master, crew, and other persons hired on board;
(3) remuneration for assistance and salvage, and the contribution of the vessel in general average;
(4) indemnities for collisions or other accident of navigation, as also for damage caused to works forming part of harbors, docks, and navigable ways; indemnities for personal injury to passengers or crew; indemnities for loss of or damage to cargo or baggage;
52
(5) claims resulting from contracts entered into or acts done by the master, acting within the scope of his authority, away from the vessel's home port, where such contracts or acts are necessary for the preservation of the vessel or the continuation of its voyage, whether the master is or is not at the same time owner of the vessel, and whether the claim is his own or that of ship chandlers, repairers, lenders, or other contractual creditors.
Article 3
The mortgages, hypothecations, and other charges on vessels referred to in Article 1 rank immediately after the secured claims referred to m the preceding Article.
National laws may grant a lien in respect of claims other than those referred to in the said last- mentioned Article, so, however, as not to modify the ranking of claims secured by mortgages, hypothecations, and other similar charges, or by the liens taking precedence thereof.
Article 4
The accessories of the vessel and the freight mentioned in Article 2, mean:
(1) compensation due to the owner for material damage sustained by the vessel and not repaired, or for loss of freight;
(2) general average contributions due to the owner, in respect of material damage sustained by the vessel and not repaired, or in respect floss of freight;
(3) remuneration due to the owner for assistance and salvage services rendered at any time before the end of the voyage, any sums allotted to the master or other persons in the service of the vessel being deducted.
The provisions as to freight apply also to the passage money, and, in the last resort, to the sums due under Article 4 of the Convention on the limitation of ship-owners' liability.
53
Payments made or due to the owner on policies of insurance, as well as bounties, subventions, and other national subsidies are not deemed to be accessories of the vessel or of the freight.
Notwithstanding anything in the opening words of Article 2 (2), the lien in favor of persons in the service of the vessel extends, to the total amount of freight due for all voyages made during the subsistence of the same contract of engagement.
Article 5
Claims secured by a lien and relating to the same voyage rank in the order in which they are set out in Article 2. Claims included under any one heading share concurrently and rateably in the event of the fund available being insufficient to pay the claims in full.
The claims mentioned under nrs 3 and 5 in that article rank, in each of the two categories, in the inverse order of the dates on which they carne into existence.
Claims arising from one and the same occurrence are deemed to have come into existence at the same time.
Article 6
Claims secured by a lien and attaching to the last voyage have priority over those attaching to previous voyages.
Provided that claims, arising on one and the same contract of engagement extending over several voyages, all rank with claims attaching to the last voyage.
Article 7
As regards the distribution of the sum resulting from the sale of the property subject to a lien, the creditors whose claims are secured by a lien have the right to put forward their claims in full, without any deduction on account of the rules relating to limitation of liability; provided, how-
54
ever, that the sum apportioned to them may hot exceed the sum due having regard to the saidrules.
Article 8
Claims secured by a lien follow the vessel into whatever hands it may pass.
Article 9
The liens cease to exist, apart from other cases provided for by national laws, at the expiration ofone year, and, in the case of liens for supplies mentioned in nr 5 of Article 2, shall continue inforce for not more than six months.
The period for which the lien remains in force in the case of liens securing claims in respect ofassistance and salvage runs from the day when the services terminated, in the case of liens securing claims in respect of collision and other accidents and in respect of bodily injuries form the daywhen the damage was caused; in the case of liens for the loss or for damage to cargo or baggagefrom the day of the delivery of the cargo or baggage or from the day when they should have beendelivered; for repairs and supplies and other cases mentioned in nr 5 of Article 2 from the day theclaim originated. In all the other cases the period runs from the enforceability of the claim..
The fact that any of the persons employed on board, mentioned m nr 2 of Article 2 has a rightto any payment in advance or on account does not render his claim enforceable. As respects the cases provided for in the national laws in which a lien is extinguished, a sale shall extinguish a lien only if accompanied by formalities of publicity which shall be laid downby the national laws. These formalities shall include a notice given in such form and within suchtime as the national laws may prescribe to the authority charged with keeping the registersreferred to in Article 1 of this Convention. The grounds upon which the above periods may be interrupted are determined by the law of the court where the case is tried. The High
55
Contracting Parties reserve to themselves the right to provide by legislationintheirrespective countries, that the said periods shall be extended in cases where it has not been possibleto arrest the vessel to which a lien attaches in the territorial waters of the State in which the claim-ant has his domicile or his principle place of business, provided that the extended period shall notexceed three years from the time when the claim originated.
Article 10
A lien on freight may be enforced so long as the freight is still due or the amount of the freight isstill in the hands of the master or the agent of the owner. The same principle applies to a lien onaccessories.
Article 11
Subject to the provisions of this Convention, liens established by the preceding provisions aresubject to no formality and to no special condition of proof.
This provision does not affect the right of any State to maintain in the legislation provisionsrequiring the master of a vessel to fulfill special formalities in the case of certain loans raised on thesecurity of the vessel, or in the case of the sale of its cargo.
Article 12
National laws must prescribe the nature and the form of documents to be carried on board thevessel on which entry must be made of the mortgages, hypothecations, and other chargesreferred to in Article 1; so, however, that the mortgages requiring such entry in the said form benot held responsible for any omission, mistake, or delay in inscribing the same on the said documents.
56
Article 13
The foregoing provisions apply to vessels under the management of a person who operates themwithout owning them or to the principle charterer, except in cases where the owner has been dispossessed by an illegal act or where the claimant is not a bona fide claimant.
Article 14
The provisions of this Convention shall be applied in each contracting State in cases in which thevessel to which the claim relates belongs to a contracting State, as wall as in any other cases provided for by the national laws.
Nevertheless the principle formulated in the preceding paragraph does not affect the right ofthe contracting States not to apply the provisions of this Convention in favor of the nationals ofa non-contracting State.
\
Article 15
This Convention does not apply to vessels of war, nor to government vessels appropriatedexclusively to the public service.
Article 16
Nothing in the foregoing provisions shall be deemed to affect in any way the competence of tribunals, modes of procedure or methods of ecution authorized by the national law.
ooooooooooooooooooooooo
57
MEĐUNARODNA KONVENCIJA ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA 0 POMORSKIM PRIVILEGIJIMA I HIPOTEKAMA
Brulles 10. travnja 1926.
Član 1.
Hipoteke, mortgagei i zalozi na brodovinia, valjano zasnovani prema nacionalnim zakonima države ugovornice, čiju državnu pripadnost brod ima i koji su upisani u javni upisnik luke upisa broda ili nekog središnjeg ureda, smatrat će se valjanim i priznat će se u svim ostalim državama ugovornicama.
Član 2.
Privilegirani su na brodu, vozarini onog putovanja u toku kojega je nastalo privilegirano potraživanje i na uzgrednostima broda i vozarime stečenim od početka putovanja:
1) sudski troškovi koji se duguju državi i troškovi učinjeni u zajed- ničkom interesu vjerovnika radi očuvanja broda ili radi osiguranja njegove prodaje i razdiobe kupovine; pristojbe za tonažu, svjetioničke, lučke i druge takse i javne dažbine iste vrsti; troškovi pilotaže, čuvanja i održavanja broda od njegova ulaska u posljednju luku;
2) potraživanje iz ugovora o radnom odnosu zapovjednika broda, po- sade i drugih osoba zaposlenih na brodu;
3) nagrade koje se duguju za spašavanje i pružanje pomoći i doprinos broda u zajedničkim havarijama;
4) naknade šteta zbog sudara brodova ili drugih plovidbenih nezgoda, kao i za štete nanesene napravama luka, dokova i plovnih puteva; naknade štete za tjelesne ozljede putnika i posade; naknade šteta za gubitke ili oštećenja tereta i prtljage;
5) potraživanja iz ugovora koje je zapovjednik broda zaključio ili iz poslova koje je obavio izvan luke pripadnosti broda na temelju svojih zakonskih ovlaštenja, za stvarne potrebe da se očuva brod ili nastavi puto- vanje bez obzira na to da li je zapovjednik broda ujedno i vlasnik broda ili nije, i da li je potraživanje njegovo ili dostavljača, popravljača, zajmo- davca ili drugih ugovaratelja.
Član 3.
58
Hipoteke, mortgagei i zalozi na brodu predviđeni u čl. 1. dolaze po redu neposredno iza privilegiranih potraživanja spomenutih u prethodnom članu.
Nacionalni zakoni mogu priznati privilegij drugim potraživanjima osim onih koji su predviđeni u spomenutom članu, ali bez izmjene reda prvenstva pridržanih potraživanja koja su osigurana hipotekama, mortgageima, zalo- zima i privilegijima koji imaju pred njima prednost.
Član 4.
Uzgrednostima broda i vozarine koje su spomenute u čl. 2. smatraju se:
1) naknade koje se duguju vlasniku za još nepopravljena materijalna oštećenja koje je brod pretrpio ili za gubitak vozarine;
2) naknade koje se duguju vlasniku za zajedničke havarije ukoliko se ove sastoje iz još nepopravljenih materijalnih oštećenja što ih je brod pretrpio ili iz gubitka vozarine;
3) nagrade koje se duguju vlasniku za pruženu pomoć il'i izvršeno spašavanje do svršetka putovanja po odbitku iznosa koji od tih nagrada pripada zapovjedniku broda i drugim osobama u službi broda.
Prevoznina i iznosi koji se eventualno duguju na osnovi čl. 4. Kon- vencije o ograničenju odgovornosti brodovlasnika izjcdnačeni su s vozarinom.
Ne smatraju se uzgrednostima broda ili vozarine naknade koje se duguju vtasniku na osnovi ugovora o osiguranju, kao ni premije, subvencije i druge državne pomoći.
Izuzetno od čl. 2. toč. 2. privilegij predviđen u korist osoba u službi broda proteže se na sve vozarine koje se duguju za putovanja izvršena za vrijeme trajanja istog ugovora o zaposlenju.
Član 5.
Potraživanja koja se odnose na isto putovanje privilegirana su prema redoslijedu kojim su svrstana u članu 2. Potraživanja koja su obuhvaćeina u pojedinom brodu sudjeluju u namirenju s istim pravom, u razmjeru, u slučaju da je raspoloživi iznos nedovoljan za podmirenje potraživanja u cijelosti.
59
Potraživanja navedena pod brojevima 3 i 5, u svakoj od tih kategorija, podmiruju se obrnuto redom od dana njihova nastanka.
Smatra se da su potraživanja koja potječu iz istog događaja nastala istovremeno.
Član 6.
Privilegirana potraživanja posljednjeg putovanja imaju prednost pred potraživanjima prethodnih putovanja.
Ipak, potraživanja nastala iz istog ugovora o zaposlenju, koji se odnosi na više putovanja, dolaze sve u isti red s potraživanjima posljednjeg putovanja.
Član 7.
Radi razdiobe predmeta na kojima postoji privilegij, privilegirani vjerovnici mogu istaći svoja potraživanja u cijelosti, bez odbitka prema pravi- lima o ograničenju odgovornosti, ali iznosi koji im pripadaju ne mogu prijeći iznos koji im se duguje na osnovi spomenutih pravila.
Član 8.
Privilegirana potraživanja slijede brod, u čije god ruke on prešao.
Član 9.
Osim slučajeva predviđenih nacionalriim zakonima privilegiji utrnjuju po isteku roka od jedne godine, ali taj rok ne rnože prijeći 6 mjeseci za tražbine dobavljača predviđene u toč. 5. čl. 2.
Kod privilegija koji osiguravaju nagrade za pružanje pomoći i spaša- vanje taj rok teče od dana kada su radovi završeni; kod privilegija koji osiguravaju naknade šteta za sudare i druge nezgode i za tjelesne ozljede od dana kada je šteta nanese.na; kod privilegija za gubitak ili oštećenje tereta ili prtljage od dana kada je teret ili prtljaga predana ili trebala da bude predana; za popravke, dobave i druge slučajeve predviđene u toč. 5. čl. 2. od dana nastanka potraživanja. U svim ostalim slučajevima rok teče od dana dospjelosti potraživanja.
Ovlaštenje na traženje predujrnova ili akontacija nema za posljedicu duspjelost potraživanja osoba zaposlenih na brodu, koje se spominju u ć]. 1. toč. 2.
60
U slučajevima prestanka koje predviđaju nacionalni zakoni, privilegiji prestaju prodajom samo ako je ona popraćena formalnostima određenima nacionalnim zakonima. Te formalnosti obuhvaćaju prethodnu obavijest koja mora biti dana u obliku i u rokovima predviđenim tim zakonima uredu kojemu je povjereno vođenje upisnika predviđenih u čl. 1. ove konvencije.
Uzroci prekida spomenutih rokova određuju se zakonom suda pred kujim se vodi postupak.
Visoke strane ugovornice pridržavaju pravo da u svom zakonodavstvu predvide kao razlog produženje gore utvrđenog roka činjenicu da opterećeni brod nije mogao biti zaustavljen u teritorijalnim vodaina države u kojoj tužitelj ima prebivalište ili glavno poslovno sjedište, ali taj rok ne može prijeoi tri godine od dana nastanka potraživanja.
Član 10.
Privilegij na vozarini može se ostvariti sve dok god se ona duguje ili dok se njen iznos nalazi još kod zapovjednika broda ili agenta brodo- vlasnika. To isto vrijedi i za privilegij na uzgrednosUma.
Član 11.
Osim onoga što je predviđeno ovom konvencijom, privilegiji ustanov- Ijeni prethodnim odredbama nisu podvrgnuti nikakvoj formalnosti niti posebnom načinu dokazivanja.
Ta odredba ne dira u pravo svake države da u svom zakonodavstvu zadrži odredbe koje zahtijevaju od zapovjednika broda da ispuni posebne formalnosti kada uzima određene zajmove na brod ili kada prodaje teret.
Član 12.
Nacionalni zakoni će odrediti prirodu i oblik brodskih isprava, na kojima treba naznačiti hipoteke, mortgagee i zaloge predviđene u čl. 1, ali vjerovnik koji je zatražio to naznačenje u predviđenom obliku, neće biti odgovoran za propuste, greške ili zakašnjenja upisa na tim ispravama.
Član 13.
Prethodne se odredbe primjcnjuju na brodove koje iskorištava brodar nevlasnik ili glavni naručitelj prijevoza iz brodarskog ugovora, osim ako je brod vlasniku oduzet nedopuštenim činom i kad unatoč tome vjerovnik nije u dobroj vjeri.
Član 14.
61
Odredbe ove konvencije primjenjivat će se u svakoj državi ugovornici kad opterećeni brod ima državnu pripadnost države ugovornice, kao i u drugim slučajevima predviđenim nacionalnirn zakonima.
Ipak, načelo izraženo u prethodnom stavu ne dira u pravo država ugovornica da ne priniijene odredbe ove konvencije u korist pripadnika države neugovornice.
Član 15.
Ova se konvencija ne primjenjuje na ratne brodove i državne brodove koji su isključivo namijenjeni javnoj službi.
Član 16.
Prethodnim odredbama ne dira se u sudsku nadležnost, u postupak i u vrste izvršenja propisane nacionalnim zakonima.
Ostalo izostavljeno.
ooooooooooooooooooooo
INDEX 1926
62
152
INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION OF CERTAIN RULES
RELATING TO MARITIME LIENS AND MORTGAGES, 1967
ARTICLE 1Mortgages and "hypotheques" on sea-going vessels shall be enforceable in Contracting States provided that:
(a) such mortgages and "hypotheques" have been effected and registered in accordance with the law of the State where the vessel is registered;
(b) the register and any instruments required to be deposited with the registrar in accordance with the law of the State where the vessel is registered are open to public inspection, and that extracts of the register and copies of such instruments are obtainable from the registrar, and
(c) either the register or any instruments referred to in paragraph (b) above specifies the name and address of the person in whose favor the mortgage or "hypotheque" has been effected or that it has been issued to bearer, the amount secured and the date14.1.2013 and other particulars which, according to the law of the State of registration, determine the rank as respects other registered mortgages and "hypotheques".
ARTICLE 2The ranking of registered mortgages and "hypotheques" as between themselves and, without prejudice to the provisions of this Convention, their effect in regard to third parties shall be determined by the law of the State of registration; however, without prejudice to the provisions of this Convention, all matters relating to the procedure of enforcement shall be regulated by the law of the State where enforcement takes place.ARTICLE 31. Subject to the provisions of Article 11, no Contracting Stateshall permit the deregistration of a vessel without the written consent of all holders of registered mortgages. and "hypotheques".
2. A vessel which is or has been registered in a Contracting State shall not be eligible for registration in another Contracting State, unless:
153
(a) a certificate has been issued by the formerState to the effect that the vessel has been deregistered, or
(b) a certificate has been issued by the formerState to the effect that the vessel will be deregistered on the day when such new registration is effected.
ARTICLE 41. The following claims shall be secured by maritime liens on the vessel:
(i) wages and other sums due to the master, officers and other members of the vessel's complement in respect of their employment on the vessel;
(ii) port, canal and other waterway dues and pilotage dues;
(iii) claims against the owner in respect of loss of life or personal injury occurring, whether on land or on water, in direct connection with the operation of the vessel;
(iv) claims against the owner, based on tort and not capable of being based on contract, in respect of loss of or darn age to property occurring, whether on land or on water, in direct connection with the operation of the vessel;
(v) claims for salvage, wreck removal and contribution in general average. The word "owner" mentioned in this paragraph shall be deemed to include the demise or other charterer, manager or operator of the vessel.
2. No maritime lien shall attach to the vessel securing claims as set out in paragraph 1. (iii) and (iv) of this Article which arise out odor result from THC radioactive properties or a combination of radioactive properties with toxic, explosive or other hazardous properties of nuclear fuel or of radioactive product or waste.
154
ARTICLE 51. The maritime liens set out in Article 4 shall take priority over registered mortgages and "hypotheques", and no other claims shall take priority over such maritime liens or over mortgages and "hypotheques" which comply with the requirements of Article 1, except as provided in Article 6 (2).
2. The maritime liens set out in Article 4 shall rank in the order listed, provided however that maritime liens securing claims for salvage, wreck removal and contribution in general average shall take priority over all other maritime liens which have attached to the vessel prior to the time when the operations giving rise to the said liens were performed.3. The maritime liens set out in each of sub-paragraphs (i), (ii), (iii) and (iv) of paragraph 1. of Article 4 shall rankpari passu as between themselves.
4. The maritime liens set out in sub-paragraph (v) of paragraph 1. of Article 4 shall rank in the inverse order of the time when the claims secured thereby accrued. Claims for contribution in general average shall be deemed to have accrued on the date1/14/2013 on which the general average act was performed; claims for salvage shall be deemed to have accrued on the date on which the salvage operation was terminated. ARTICLE 61. Each Contracting State may grant liens or rights of retention to secure claims other than those referred to in Article 4. Such liens shall rank after all maritime liens set out in Article 4 and after all registered mortgages and "hypotheques" which comply with the provisions of Article 1;and such rights of retention shall not prejudice the enforcement of maritime liens set out in Article 4 or registered mortgages or "hypotheques" which comply with the provisions of Article 1, nor the delivery of the vessel to the purchaser in connection with such enforcement.
2. In the event that a lien or rights of detention is granted in respect of a vessel in possession of
(a) a shipbuilder, to secure claims for the building of the vessel, or
(b) a ship repairer, to secure claims for repair of the vessel effected during such possession, such lien or right of detention shall be postponed to all maritime liens set out in Article 4, but may be preferred to registered mortgages or "hypotheques". Such lien or right of retention may be ercisable against the vessel notwithstanding any registered mortgage or "hypothèque"
155
on the vessel, but shall be extinguished when the vessel ceases to be in the possession of the shipbuilder or ship repairer, as the case may be.
ARTICLE 71. The maritime liens set out in Article 4 arise whether the claims secured by such liens are against the owner or against the demise or other charterer, manager or operator of the vessel.
2. Subject to the provisions of Article 11, the maritime liens securing the claims set out in Article 4 follow the vessel notwithstanding any change of ownership or of registration. ARTICLE 81. The maritime liens set out in Article 4 shall be extinguished after a period of one year from the time when the claims secured thereby arose unless, prior to the expiry of such period, the vessel has been arrested, such arrest leading to a forced sale.2. The one year period referred to in the preceding paragraph shall not be subject to suspension or interruption, provided however that time shall run during the period that the lienor is legally prevented from arresting the vassal. ARTICLE 9The prevented of subrogation to a claim secured by a maritime lien set out in Article 4 entails the simultaneous assignment for subrogation to such maritime lien.
ARTICLE 10Prior to the forced sale of a vassal in a Contracting State, the competent authority of such State shall give, or cause to be given at least thirty days written notice of the time and place of such sale to:
(a) all holders of registered mortgages and "hypotheques" which have not been issued to bearer;
(b) such holders of registered mortgages and "hypotheques" issued to bearer and to such holders of maritime liens set out in Article 4 whose claims have been notified to the said authority;
(c) the registrar of the register in which the vessel is registered.
156
ARTICLE 11
1. In the event of the forced sale of the vassal in a Contracting State all mortgages and "hypotheques", except those assumed by the purchaser with the consent of the holders, and all liens and other encumbrances of whatsoever nature shall cease to attach to the vessel, provided however that:
(a) at the time of the sale, the vessel is in the jurisdiction of such Contracting State, and
(b) the sale has been effected in accordance with the law of the said State and the provisions
of this Convention.
No charter party or contract for the use of the vessel shall be deemed a lien or encumbrance for the purpose of this Article.
2. The cost awarded by the Court and arising out of the arrest and subsequent sale of the vessel and the distribution of the proceeds shall first be paid out of the proceeds of such sale. The balance shall be distributed among the holders of martini liens, liens and rights of retention mentioned in paragraph 2 of Article 6 and registered mortgages and "hypotheques" m accordance with the provisions of this Convention to the extent necessary to satisfy their claims.
3. When a vessel registered in a Contracting Static has been the object of a forced sale in a Contracting State, the Court or other competent authority having jurisdiction shall, at the request of the purchaser, issue a certificate of the effect that the vessel is sold free of all mortgages and "hypotheques", except those assumed by the purchaser, and all liens and other encumbrances, provided that the requirements set out in paragraph 1, sub-paragraphs (a) and (b) have been complied with, and that the proceeds of such forced sale have been distributed m compliance with paragraph 2 of this Article or have been deposited with the authority that is competent under the law of the place of the sale. Upon production of such certificate the registrar shall be bound to delete all registered mortgages and "hypotheques", except those assumed by the purchaser, and to register the vessel in the name of the purchaser or to issue a certificate of deregistration for the purpose of deregistration, as the case may be. ARTICLE 12
157
1. Unless otherwise provided in this Convention, its provisions shall apply to all sea-going vessels registered in a Contracting Stake or in a non Contracting Static.
2. Nothing in this Convention shall require any rights to be conferred in or against, or enable any rights to be enforced against any vassal owned, operated or chartered by a State and appropriated to public non-commercial services.oooooooooooooooooooooooooo
MEĐUNARODNA KONVENCIJA ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA 0 POMORSKIM PRIVILEGIJIMA I
HIPOTEKAMABRULLES 27. SVIBNJA 1967.
Član l.
Države ugovomice priznaju hipoteke i mortgagee na brodovima pod uvjetoma) da su ove hipoteke i mortgagei osnovani i uipisani u upisnik suglasno zakonima države u kojoj je brod upisan;b) da su upisnik broda i sve isprave koje se moraju položiti kod voditelja upisni'ka, suglasno zakonima države u kojoj je brod upisan, pristupačni javnosti i da je moguće dobiti od voditelja upisnika izvadak iz upisnika i prijepise tih isprava;c) da upisnik ili neka od isprava iz točke b) sadrže ime i adresu ovlaštenika hipoteke ili mortgagea ili naznaku da ta osiguranja glase na donosioca, zajamčeni iznos, datum i ostale napomesne koje, suglasno zakonima države upisa, određuju njihov redoslijed u odnosu prema ostalim hipotekama i upisanim mortgageima.
2.
Redoslijed hipoteka i upisanih mortgagea i, pod rezervom odredaba ove konvencije, njihov učinak prema trećima određuju se prema zakonu države gdje su upisani; međutim, pod rezervom primjene odredaba ove konvencije, na sve se, što se odnosi na postupak prisilnog izvršcnja primjenjuju zakoni države u kojoj se ono vrši.
Član 3.
Pod rezervom odredaba čl. 11, ni jedna država ugovornica neće dopustiti brisanje upisa broda bez pismenog pristanka svih ovlaštenika hipoteka ili upisanih mortgagea.
158
Brod koji je upisan ili je bio upisan u jednoj državi ugovornici neće se moći upisati u drugoj državi ugovornici osim u slučaju ako prva država izdaa) svjedodžbu kojom se potvrđuje da je brod brisan;b) ili svjedodžbu tojom se potvrđuje da će brod biti brisan onoga dana kada bude izvršen novi upis.
Član 4.
1) Pomorskim privilegijem osigurana su sljedeća potraživanja:a) ;plaće i drugi iznosi koji se duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima posade na osnovi njihova aposlenja na brodu;b) lučke naknade, troškovi plovidbe kanalima i drugim plovnim putovima kao i troškovi pilotaže;c) potraživanja prema vlasniku za smrt ili tjelesnu ozljedu koje su se dogodile na kopnu ili na vodi u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;d) delikatna ili kvazidelikatna potraživanja prema vlasniku koje se ne temelje na ugovoru, s naslova gubitka ili oštećenja nekog dobra, koji su se dogodili na kopnu ili na vodi, u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;e) potraživanja s naslova pružanja pomoći i spašavanja, podizanja podrtina i doprinosa u zajedničkim havarijama.Izraz »vlasnik« u smislu ovoga člana obuhvaća zakupca golog broda, naručitelja u brodarskom ugovoru, brodara - poslovođu suvlasničke zajednice i poduzetnika broda.2) Nikakav pomorski privilegij neće teretiti brod radi osiguranja potraživanja označenih u stavu 1. točke c) i d) ovoga člana, koje potječu ili proizlaze iz radioaktivnih svojstava ili iz kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima nu.kleamog goriva, radioaktivnih proizvoda ili otpadaka.
Član 5.
1) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. imaju prednost pred hipotekama i upisanim mortgageima i nikakvo drugo pravo nema prednost pred ovim privilegijima ili pred hipotekama i mortgageima koji odgovaraju zahtjevima iz čl. 1, izuzimajući odredbe čl. 6. st. 2.2) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. svrstavaju se prema redoslijedu koji zauzimaju. Ipak, pomorski privilegiji koji osiguravaj'u naknade za pružanje pomoći ili spašavanje, troškove podizanja podrtme i doprinose u zajedničkim havarijama imaju prednost pred svim ostalim pomorskim privilegijima koji terete brod u trenutku kad su dovršene radnje i iz kojih nastaju ti privilegiji.3) Pomorski privilegiji nabrojeni u točkama a), b), c) i d) st. 1. čl. 4. konkuriraju međusobno s jednakim pravom.4) Pomorski privilegiji nabrojeni u točki e) st. 1. čl. 4. svrstavaju se međusobno u obrnutom redoslijedu od redoslijeda nastanka potraživanja koja osiguravaju. Za potraživanja iz
159
naslova doprinosa u zajedničkim havarijama smatra se da su nastala onoga dana kada se dogodio čin koji je prouzrokovao zajedničku havariju; za potraživanja iz naslova pružanja pomoći ili spašavanja smatra se da su nastali onoga dana kada su te radnje dovršene.
Član 6.
1) Svaka država ugovornica može priznati privilegije ili prava retencije i za osiguranje drugih potraživanja osim onih spomenutih u čl. 4. Takvi će se privilegiji svrstati iza svih pomorskih privilegija nabrojenih u članu 4. i iza svih hipoteka i upisanih mortgagea koji odgovaraju zahtjevima iz čl. 1; takva prava retencije neće moći spriječiti ni stavljanje zahtjeva za prisilno izvršenje pomors.kih privilegija nabrojenih u čl. 4. ili hipoteka i upisanih mortgagea koji odgovaraju zahtjevima iz čl. 1. niti predaju broda onomc koji će ga steći na osnovi takvog postupka prisilnog izvršenja.2) U slučaju kada se priznaje privilegij ili pravo retencije na brodu koji je u posjedua) nekog brodograditelja radi o.siguranja potraživanja koja potječu iz gradnje broda,b) ili nekog brodopopravljača radi osiguranja potraživanja koja potječu od popravaka broda izvršenih za vrijeme trajanja takva posjeda, taj će se privilegij ili pravo retencije svrstati iza svih pomorskih privilegija nabrojenih u čl. 4, ali će moći zauzeti mjesto ispred hipoteka i mortgagea. Taj će se privilegij ili pravo retencije moći vršiti na brodu bez obzira na hipoteku ili upisani mortgage na brodu, a ugasit će se kada brod, već prema slučaju, ne bude više u posjedu brodogradilišta ili brodopopravljača.
Član 7.
1) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. nastaju kada potraživanja,koja su njima osigurani, terete brodovlasnika, zakupca golog broda, naručitelja prijevoza u brodarskom ugovoru, brodara - poslovođu suvlasničke zajednice i poduzetnika broda.2) Pod rezervom odredaba čl. 11. pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. slijede brod bez obzira na sve promjene vlasnika ili upisa.
Član 8.
1) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. gase se po isteku roka od godine dana od dana nastanka osiguranog potraživanja, osim ako prije isteka tog roka brod bude predmetom zaustavljanja koje će dovesti do prisilne prodaje.2) Rok od godine dana predviđen u prethodnom stavu ne može se obustaviti ni prekinuti; ipak, ovaj rok ne teče za vrijeme dok privilegirani vjerovnik nije u mogućnosti da zaustavi brod zbog zakonskih zapreka.
160
Clan 9.
Cesija potraživanja osiguranog nekim od pomorskih privilegija nabrojenih u čl. 4. ili subrogacija u prava vjerovnika takvog potraživanja ima za posljedicu istovremeni prijenos privilegija.
Član 10.
Naj'manje 30 dana prije prisilne prodaje broda u jednoj od država ugovornica nadležna vlast te države pismeno će obavijestiti ili se pobrinuti da budu obaviješteni o danu i mjestu prodajea) svi ovlašte'nici iz hipoteka i upisanih mortgagea koji ne glase na donosioca;b) ovlaštenici iz hipoteka i upisanih mortgagea koji glase na donosioca i vjerovnici pomorskih privilegija nabrojenih u čl. 4, čija su potraživanja prijavljena toj vlasti;c) voditelj upisnika brodova gdje je brod upisan.
Član 11.
1) U slučaju prisilne prodaje broda u jednoj od država ugovornica sve hipoteke i mortgagei, osim onih koje je ikupac preuzeo 'na svoj teret s pristankom ovlaštenika, i svi privilegiji i ostali tereti bilo 'koje vrsti, prestaju teretiti brod pod uvjetoma) da se brod u trenutku prodaje 'nalazio u nadleznosti te države ugovornice;b) da je prodaja izvršena suglasno zakomma te države i odredbama ove konvencije.Niikakav brodarski ugovor ili drugi ugovor koji daje pravo na iskorištavanje broda ne može se smatrati privilegijem ili terctom u smislu ovoga člana.2) Troškovi koje je sud odredio, a koji su uzrokovani zaustavljanjem, prodajom koja je slijedila i raspodjelom kupovnine platit će se prvenstveno od ostvarene prodajne cijene. Ostatak će se podijeliti ovlaštenicima pomorskih privilegija, privilegija i prava retencije spomenutih u st. 2. čl. 6. te hipoteka i upisanih mortgagea suglasno odredbama ove konvencije do iznosa potrebnog za podmirenje njihovih zahtjeva.3) Kada je brod, koji je upisan u jednoj od država ugovornica, bio predmetom prisilne prodaje u jednoj od država ugovomica, nadležni sud ili druga nadležna vlast izdat će — na zahtjev kupca — svjedodžbu kojom se potvrđuje da je brod prodan slobodan od svih hipoteka i mortgagea osim onih koje je kupac preuzeo na svoj teret, kao i svih privilegija i drugih tereta, pod uvjetom da su bili ispunjeni zalitjevi spomenuti u točki a) i b) st. 1. i da je utržak raspodijeljen suglasno odredbama st. 2. ili da je položen kod nadležne vlasti prema zakonima države gdje je izvršena prodaja. Kod predočeaija takve svjedodžbe voditelj upisnika morat će brisati sve hipoteke i upisane mortgage-e, osim onih koje je 'kupac preuzeo na svoj teret, kao i sve privilegije i ostale terete, te upisati brod na irne kupca ili,
161
prema slučaju, izdati svjedodžbu o brisanju iz upisnika u svrhu novog upisa.
Član 12.
1) Ako nije drukčije predviđeno ovom konvencijom, ove se odredbe primjenjuju na sve brodove, bez obzira na to da li su upisani u jednoj od država ugovornica ili ne.2) Ni jedna odredba ove konvencije ne nameće davanje prava na brodove namijenjene javnoj netrgovačkoj službi čiji je država vlasnik, poduzetnik ili naručitelj prevoza u brodarskom ugovoru ili protiv njih, niti dopušta izvršenje bilo kojeg prava prema njima.
Član 13.
Radi primjene odredaba članova 3, 10. i 11. ove konvencije, nadležne vlasti država potpisnica bit će ovlaštene da se međusobno neposredno dopisuju.ooooooooooooooooooooooo
162
163
Ivković.Privilegiji,2007 2300
INTERNATIONAL CONVENTION
ON MARITIME LIENS AND MORTGAGES
(GENEVA, 6 MAY 1993)
THE STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,
CONSCIOUS of the need to improve conditions for ship
financing and the development of national merchant
fleets,
RECOGNIZING the desirability of international uniformity
in the field of maritime liens and mortgages, and
therefore
CONVINCED of the necessity for an international legal
instrument governing maritime liens and mortgages,
HAVE DECIDED to conclude a Convention for this purpose
and have therefore agreed as follows:
Article * 1
Recognition and enforcement of mortgages, "hypothèques" and
charges
Mortgages, "hypothèques" and registrable charges of the
same nature, which registrable charges of the same nature
will be referred to hereinafter as "charges", effected on
seagoing vessels shall be recognized and enforceable in
States Parties provided that:
(a) Such mortgages, "hypothèques" and charges have been
effected and registered in accordance with the law of the
State in which the vessel is registered;
(b) The register and any instruments required to be
deposited with the registrar in accordance with the law
of the State in which the vessel is registered are open
to public inspection, and that extracts from the register
and copies of such instruments are obtainable from the
registrar; and
(c) Either the register or any instruments referred to in
subparagraph (b) specifies at least the name and address
Ivković.Privilegiji,2007 2301
of the person in whose favour the mortgage,
"hypothèque" or charge has been effected or that it has
been issued to bearer, the maximum amount secured, if
that is a requirement of the law of the State of
registration or if that amount is specified in the
instrument creating the mortgage, "hypothèque" or charge,
and the date and other particulars which, according to
the law of the State of registration, determine the
ranking in relation to other registered mortgages,
"hypothèques" and charges.
Article * 2
Ranking and effects of mortgages, "hypothèques" and
charges
The ranking of registered mortgages, "hypothèques" or
charges as between themselves and, without prejudice to
the provisions of this Convention, their effect in regard
to third parties shall be determined by the law of the
State of registration; however, without prejudice to the
provisions of this Convention, all matters relating to
the procedure of enforcement shall be regulated by the
law of the State where enforcement takes place.
Article * 3
Change of ownership or registration
1. With the exception of the cases provided for in
articles 11 and 12, in all other cases that entail the
deregistration of the vessel from the register of a State
Party, such State Party shall not permit the owner to
deregister the vessel unless all registered mortgages,
"hypothèques" or charges are previously deleted or the
written consent of all holders of such mortgages,
"hypothèques" or charges is obtained. However, where the
deregistration of the vessel is obligatory in accordance
with the law of a State Party, otherwise than as a result
of a voluntary sale, the holders of registered mortgages,
"hypothèques" or charges shall be notified of the pending
deregistration in order to enable such holders to take
appropriate action to protect their interests; unless the
holders consent, the deregistration shall not be
implemented earlier than after a lapse of a reasonable
period of time which shall be not less than three months
after the relevant notification to such holders.
2. Without prejudice to article 12, paragraph 5, a vessel
which is or has been registered in a State Party shall
not be eligible for registration in another State Party
unless either:
Ivković.Privilegiji,2007 2302
(a) A certificate has been issued by the former
State to the effect that the vessel has been
deregistered; or
(b) A certificate has been issued by the former State to
the effect that the vessel will be deregistered with
immediate effect, at such time as the new registration is
effected. The date of deregistration shall be the date of
the new registration of the vessel.
Article * 4
Maritime liens
1. Each of the following claims against the owner, demise
charterer, manager or operator of the vessel shall be
secured by a maritime lien on the vessel:
(a) Claims for wages and other sums due to the master,
officers and other members of the vessel's complement in
respect of their employment on the vessel, including
costs of repatriation and social insurance contributions
payable on their behalf;
(b) Claims in respect of loss of life or personal injury
occurring, whether on land or on water, in direct
connection with the operation of the vessel;
(c) Claims for reward for the salvage of the vessel;
(d) Claims for port, canal, and other waterway dues and
pilotage dues;
(e) Claims based on tort arising out of physical loss or
damage caused by the operation of the vessel other than
loss of or damage to cargo, containers and passengers'
effects carried on the vessel.
2. No maritime lien shall attach to a vessel to secure
claims as set out in subparagraphs (b) and (e) of
paragraph 1 which arise out of or result from:
(a) Damage in connection with the carriage of oil or
other hazardous or noxious substances by sea for which
compensation is payable to the claimants pursuant to
international conventions or national law providing for
strict liability and compulsory insurance or other means
of securing the claims; or
Ivković.Privilegiji,2007 2303
(b) The radioactive properties or a combination
of radioactive properties with toxic, explosive or other
hazardous properties of nuclear fuel or of radioactive
products or waste.
Article * 5
Priority of maritime liens
1. The maritime liens set out in article 4 shall take
priority over registered mortgages, "hypothèques" and
charges, and no other claim shall take priority over such
maritime liens or over such mortgages, "hypothèques" or
charges which comply with the requirements of article 1,
except as provided in paragraphs 3 and 4 of article 12.
2. The maritime liens set out in article 4 shall rank in
the order listed, provided however that maritime liens
securing claims for reward for the salvage of the vessel
shall take priority over all other maritime liens which
have attached to the vessel prior to the time when the
operations giving rise to the said liens were performed.
3. The maritime liens set out in each of subparagraphs
(a), (b), (d) and (e) of paragraph 1 of article 4 shall
rank pari passu as between themselves.
4. The maritime liens securing claims for reward for the
salvage of the vessel shall rank in the inverse order of
the time when the claims secured thereby accrued. Such
claims shall be deemed to have accrued on the date on
which each salvage operation was terminated.
Article * 6
Other maritime liens
Each State Party may, under its law, grant other maritime
liens on a vessel to secure claims, other than those
referred to in article 4, against the owner, demise
charterer, manager or operator of the vessel, provided
that such liens:
(a) Shall be subject to the provisions of articles 8, 10
and 12;
(b) Shall be extinguished
(i) after a period of 6 months, from the time when the
claims secured thereby arose unless, prior to the expiry
Ivković.Privilegiji,2007 2304
of such period, the vessel has been arrested or
seized, such arrest or seizure leading to a forced sale;
or
(ii) at the end of a period of 60 days following a sale
to a bona fide purchaser of the vessel, such period to
commence on the date on which the sale is registered in
accordance with the law of the State in which the vessel
is registered following the sale;
whichever period expires first; and
(c) Shall rank after the maritime liens set out in
article 4 and also after registered mortgages,
"hypothèques" or charges which comply with the provisions
of article 1.
Article * 7
Rights of retention
1. Each State Party may grant under its law a right of
retention in respect of a vessel in the possession of
either:
(a) A shipbuilder, to secure claims for the building of
the vessel; or
(b) A shiprepairer, to secure claims for repair,
including reconstruction of the vessel, effected during
such possession.
2. Such right of retention shall be extinguished when the
vessel ceases to be in the possession of the shipbuilder
or shiprepairer, otherwise than in consequence of an
arrest or seizure.
Article * 8
Characteristics of maritime liens
Subject to the provisions of article 12, the maritime
liens follow the vessel, notwithstanding any change of
ownership or of registration or of flag.
Article * 9
Extinction of maritime liens by lapse of time
Ivković.Privilegiji,2007 2305
1. The maritime liens set out in article 4 shall
be extinguished after a period of one year unless, prior
to the expiry of such period, the vessel has been
arrested or seized, such arrest or seizure leading to a
forced sale.
2. The one-year period referred to in paragraph 1 shall
commence:
(a) With respect to the maritime lien set out in article
4, paragraph 1(a), upon the claimant's discharge from the
vessel;
(b) With respect to the maritime liens set out in article
4, paragraph 1(b) to (e), when the claims secured thereby
arise;
and shall not be subject to suspension or interruption,
provided, however, that time shall not run during the
period that the arrest or seizure of the vessel is not
permitted by law.
Article * 10
Assignment and subrogation
1. The assignment of or subrogation to a claim secured by
a maritime lien entails the simultaneous assignment of or
subrogation to such a maritime lien.
2. Claimants holding maritime liens may not be subrogated
to the compensation payable to the owner of the vessel
under an insurance contract.
Article * 11
Notice of forced sale
1. Prior to the forced sale of a vessel in a State Party,
the competent authority in such State Party shall ensure
that notice in accordance with this article is provided
to:
(a) The authority in charge of the register in the State
of registration;
(b) All holders of registered mortgages, "hypothèques" or
charges which have not been issued to bearer;
Ivković.Privilegiji,2007 2306
(c) All holders of registered mortgages,
"hypothèques" or charges issued to bearer and all holders
of the maritime liens set out in article 4, provided that
the competent authority conducting the forced sale
receives notice of their respective claims; and
(d) The registered owner of the vessel.
2. Such notice shall be provided at least 30 days prior
to the forced sale and shall contain either:
(a) The time and place of the forced sale and such
particulars concerning the forced sale or the proceedings
leading to the forced sale as the authority in a State
Party conducting the proceedings shall determine is
sufficient to protect the interests of persons entitled
to notice; or,
(b) If the time and place of the forced sale cannot be
determined with certainty, the approximate time and
anticipated place of the forced sale and such particulars
concerning the forced sale as the authority in a State
Party conducting the proceedings shall determine is
sufficient to protect the interests of persons entitled
to notice.
If notice is provided in accordance with subparagraph
(b), additional notice of the actual time and place of
the forced sale shall be provided when known but, in any
event, not less than seven days prior to the forced sale.
3. The notice specified in paragraph 2 of this article
shall be in writing and either given by registered mail,
or given by any electronic or other appropriate means
which provide confirmation of receipt, to the persons
interested as specified in paragraph l, if known. In
addition, the notice shall be given by press announcement
in the State where the forced sale is conducted and, if
deemed appropriate by the authority conducting the forced
sale, in other publications.
Article * 12
Effects of forced sale
1. ln the event of the forced sale of the vessel in a
State Party, all registered mortgages, "hypothèques" or
charges, except those assumed by the purchaser with the
consent of the holders, and all liens and other
encumbrances of whatsoever nature, shall cease to attach
to the vessel, provided that:
Ivković.Privilegiji,2007 2307
(a) At the time of the sale, the vessel is in
the area of the jurisdiction of such State; and
(b) The sale has been effected in accordance with the law
of the said State and the provisions of article 11 and
this article.
2. The costs and expenses arising out of the arrest or
seizure and subsequent sale of the vessel shall be paid
first out of the proceeds of sale. Such costs and
expenses include, inter alia , the costs for the upkeep
of the vessel and the crew as well as wages, other sums
and costs referred to in article 4, paragraph 1(a),
incurred from the time of arrest or seizure. The balance
of the proceeds shall be distributed in accordance with
the provisions of this Convention, to the extent
necessary to satisfy the respective claims. Upon
satisfaction of all claimants, the residue of the
proceeds, if any, shall be paid to the owner and it shall
be freely transferable.
3. A State Party may provide in its law that, in the
event of the forced sale of a stranded or sunken vessel
following its removal by a public authority in the
interest of safe navigation or the protection of the
marine environment, the costs of such removal shall be
paid out of the proceeds of the sale, before all other
claims secured by a maritime lien on the vessel.
4. If at the time of the forced sale the vessel is in the
possession of a shipbuilder or of a shiprepairer who
under the law of the State Party in which the sale takes
place enjoys a right of retention, such shipbuilder or
shiprepairer must surrender possession of the vessel to
the purchaser but is entitled to obtain satisfaction of
his claim out of the proceeds of sale after the
satisfaction of the claims of holders of maritime liens
mentioned in article 4.
5. When a vessel registered in a State Party has been the
object of a forced sale in any State Party, the competent
authority shall, at the request of the purchaser, issue a
certificate to the effect that the vessel is sold free of
all registered mortgages, "hypothèques" or charges,
except those assumed by the purchaser, and of all liens
and other encumbrances, provided that the requirements
set out in paragraph l (a) and (b) have been complied
with. Upon production of such certificate, the registrar
shall be bound to delete all registered mortgages,
"hypothèques" or charges except those assumed by the
purchaser, and to register the vessel in the name of the
Ivković.Privilegiji,2007 2308
purchaser or to issue a certificate of
deregistration for the purpose of new registration, as
the case may be.
6. States Parties shall ensure that any proceeds of a
forced sale are actually available and freely
transferable.
Article * 13
Scope of application
1. Unless otherwise provided in this Convention, its
provisions shall apply to all seagoing vessels registered
in a State Party or in a State which is not a State
Party, provided that the latter's vessels are subject to
the jurisdiction of the State Party.
2. Nothing in this Convention shall create any rights in,
or enable any rights to be enforced against, any vessel
owned or operated by a State and used only on Government
non-commercial service
Article * 14
Communication between States Parties
For the purpose of articles 3, 11 and 12, the competent
authorities of the States Parties shall be authorized to
correspond directly between themselves.
Article * 15
Conflict of conventions
Nothing in this Convention shall affect the application
of any international convention providing for limitation
of liability or of national legislation giving effect
thereto.
Article * 16
Temporary change of flag
If a seagoing vessel registered in one State is permitted
to fly temporarily the flag of another State, the
following shall apply:
(a) For the purposes of this article, references in this
Convention to the "State in which the vessel is
Ivković.Privilegiji,2007 2309
registered" or to the "State of registration"
shall be deemed to be references to the State in which
the vessel was registered immediately prior to the change
of flag, and references to "the authority in charge of
the register" shall be deemed to be references to the
authority in charge of the register in that State.
(b) The law of the State of registration shall be
determinative for the purpose of recognition of
registered mortgages, "hypothèques" and charges.
(c) The State of registration shall require a cross-
reference entry in its register specifying the State
whose flag the vessel is permitted to fly temporarily;
likewise, the State whose flag the vessel is permitted to
fly temporarily shall require that the authority in
charge of the vessel's record specifies by a cross-
reference in the record the State of registration.
(d) No State Party shall permit a vessel registered in
that State to fly temporarily the flag of another State
unless all registered mortgages, "hypothèques" or charges
on that vessel have been previously satisfied or the
written consent of the holders of all such mortgages,
"hypothèques" or charges has been obtained.
(e) The notice referred to in article ll shall be given
also to the competent authority in charge of the vessel's
record in the State whose flag the vessel is permitted to
fly temporarily.
(f) Upon production of the certificate of deregistration
referred to in article 12, paragraph 5, the competent
authority in charge of the vessel's record in the State
whose flag the vessel is permitted to fly temporarily
shall, at the request of the purchaser, issue a
certificate to the effect that the right to fly the flag
of that State is revoked
(g) Nothing in this Convention is to be understood to
impose any obligation on States Parties to permit foreign
vessels to fly temporarily their flag or national vessels
to fly temporarily a foreign flag.
Article * 17
Depositary
This Convention shall be deposited with the Secretary-
General of the United Nations.
2310
MEĐUNARODNA KONVENCIJA
0 POMORSKIM PRIVILEGIJIMA 1 HIPOTEKAMA, 1993
Države ugovornice ove Konvencije,
Svjesne potrebe unapređenja uvjeta za
financiranje nabavke brodova i razvoj
nacionalnih trgovačkih flota,
Priznavajući poželjnost međunarodne
unifikacije na području pomorskih privilegija
i hipoteka, i stoga
Uvjerene u nužnost međunarodnog pravnog
instumenata koji regulira pomorske privilegije
i hipoteke,
Odlučile su u tu svrhu donijeti Konvendju i
zato su se sporazumijele kako slijedi:
Članak 1
Priznanje i izvršenje
"mortgagea", hipoteka i tereta
"Mortgagei", hipoteke i upisivi tereti iste
prirode, koji upisivi tereti iste prirode će
kasnije biti nazvani "tereti", osnovani na
pomorskim brodovima bit će priznati i izvršivi
u državama ugovornicama pod uvjetom: .
a) da su takvi "mortgagei", hipoteke i tereti
osnovani i upisani u skladu s pravom države u kojoj
je brod upisan;
b) da su pristupačni javnosti upisnik i sve
isprave koje se moraju pohraniti kod voditelja
upisnika prema pravu države u kojoj je brod
upisan, te da se može dobiti od voditelja
upisnika izvadak iz upisnika i prijepisi tih
isprava; i
c) da upisnik ili neka isprava iz točke (b)
sadrže barem ime i adresu osobe u čiju je
korist "mortgage", hipoteka ili teret osnovan
ili naznaku da ta osiguranja glase na
donositelja, najviši iznos osigurane svote, ako
je to uvjet prema pravu države upisa, ili,
drukčije, ako je taj iznos određen u ispravama
2311
prilikom osnivanja "mortgagea", hipoteka i
tereta, te datum i ostale napomene koje, u
skladu s pravom države upisa, određuju red
prvenstva u odnosu na druge upisane
"mortgagee", hipoteke i terete.
Članak 2
Red prvenstva i učinci
"mortgagea", hipoteka i tereta
Red prvenstva upisanih "mortgagea", hipoteka i
tereta među njima i, pod rezervom primjene
odredbi ove Konvencije, njihov učinak prema
trećima odreduje se prema pravu države upisa.
Medutim, pod rezervom primjene odredbi ove
Konvencije za sve što se odnosi na postupak
prinudnog izvršenja bit će mjerodavno pravo
države u kojoj se provodi izvršenje.
Članak 3
Promjena vlasništva ili upisa
1. Uz iznimku slučajeva predvidenih u člancima
11. i 12, u svim drugim slučajevima koji imaju
za posljedicu brisanje upisa broda iz
nacionalnog upisnika države ugovornice, ta
država neće dozvoliti vlasniku broda brisanje
upisa broda iz upisnika sve dok svi upisani
"mortgagei", hipoteke i tereti ne budu
prethodno izbrisani ili se ne dobije pismeni
pristanak svih ovlaštenika "mortgagea",
hipoteka ili tereta. Ipak, kad je brisanje
broda iz upisnika obvezno prema nacionalnom
pravu države ugovornice, a nije posljedica
dobrovoljne prodaje, ovlaštenici upisanih
"mortgagea", hipoteka ili terata bit će
obaviješteni o brisanju broda koje je u tijeku
sa svrhom da im se omogući poduzeti
odgovarajuću radnju radi zaštite njihovih
interesa: osim u slučaju pristanka
ovlaštenika, brisanje broda neće se obaviti
prije isteka razumnog vremena koje neće biti
kraće od tri mjeseca nakon odgovarajuće
obavijesti tim ovlaštenicima.
2312
2. Pod rezervom primjene cl.l2.st-5, brod
koji jest ili je bio upisan u državi
ugovornici ne može se upisati u drugoj državi
ugovornici, osim ako:
a) prva država izda svjedodžbu kojom se
potvrđuje da je upis broda brisan; ili
b) prva država izda svjedodžbu kojom se
potvrđuje da će upis broda biti brisan s
neposrednim učinkom u vrijeme kad bude
obavljen novi upis. Datum brisanja upisa broda
bit će datum novog upisa broda.
Članak 4
Pomorski privilegiji
1. Svaka od sljedećih tražbina prema
vlasniku, zakupcu, poslovodi ili brodaru broda
bit će osigurana pomorskim privilegijem na
brodu:
a) tražbine za plaće i druge iznose koji se
duguju zapovjedniku broda, časnicima i
drugim članovima brodskog osoblja u vezi
njihovog zaposlenja na brodu, uključujući
troškove repatrijacije i doprinose za
socijalno osiguranje koji se plaćaju u njihovo
ime;
b) tražbine za smrt ili tjelesne povrede
koje su se dogodile na kopnu ili vodi u
neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda;
c) tražbine s naslova nagrade za spašavanje
broda;
d) tražbine za lučke naknade, troškove
plovidbe kanalima drugim plovnim putevima, te
troškove peljarenja;
e) deliktne i kvazideliktne tražbine
nastale uslijed stvarnog gubitka ili oštećenja
prouzročenog iskorištavanjem broda .a koji
2313
nije gubitak ili oštećenje tereta, kontejnera
,]putničkih stvari prevoženih brodom.
2. Nikakav pomorski privilegij neće teretiti
brod radi osiguranja tražbina označenih u toč.
(b) i (e) stavka 1, koje su nastale ili su
posljedica:
a) šteta nastalih u vezi s prijevozom ulja
ili drugih opasnih i štetnih tvari morem za
koje se plaća naknada prema međunarodnim
konvencijama ili nacionalnom pravu koje
predviđa kauzalnu odgovornost i obvezno
osiguranje ili drugi način osiguranja
tražbine: ili
b) radioaktivnih svojstava ili
kombinacije radioaktivnih svojstava s'
ptrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim
svojstvima nuklearnih goriva, ili
radioaktivnih proizvoda ili otpadaka.
Članak 5
Prvenstvo pomorskih privilegija
1. Pomorski privijegiji nabrojeni u čl.4.
imaju prednost pred upisanim "mortgageima",
hipotekama i teretima, pa nikakva druga
tražbina nema prednost pred tim pomorskim
privilegijima, odnosno pred "mortgageima",
hipotekama ili teretima koji odgovaraju
zahtjevima iz članka 1. osim u slučajevima
predviđenim u čl.l2.st.3.i 4.
2. Pomorski privilegiji nabrojeni u čl.4.
imaju red prvenstva prema navedenom
redoslijedu; ipak, pomorski privilegiji koji
osiguravaju tražbine s naslova nagrade za
spašavanje broda imaju prednost pred svim
drugim pomorskim privilegijima koji terete
brod prije vremena u kojem s';
obavljene radnje uslijed kojih je nastao
navedeni privilegij.
2314
3. Pomorski privilegiji nabrojeni u toč.(a),
(b), (d) i (e) stavka 1. čl'anka 4. međusobno
imaju jednako pravo prvenstva.
4. Pomorski privilegiji koji osiguravaju
tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda
imaju red prvenstva suprotan redoslijedu
vremena nastanka tražbine koju osiguravaju.
Smatra se da su takve tražbine nastale onog
dana kada je dovršena svaka pojedina radnja
spašavanja.
Članak 6
Drugi pomorski privilegiji
Svaka država ugovornica može prema
nacionalnom pravu priznati i druge pomorske
privilegije na brodu pored onih nabrojenih u
čl. 4. za osiguranje tražbina prema vlasniku,
zakupcu, poslovođi ili brodaru broda, pod
uvjetom da će ti privilegiji:
a) biti podvrgnuti odredbama čl. 8, 10. i
12.
b) utrnuti
(i) istekom roka od 6 mjeseci od vremena
nastanka osigurane tražbine, osim ako prije isteka
tog roka brod bude zaustavljen ili zaplijenjen, a to
zaustavljanje ili zapljena dovedu do prinudne
prodaje broda: ili
(ii) istekom roka od 60 dana od dana prodaje
broda kupcu koji je u dobroj vjeri, a taj rok
počinje teći od dana kada je prodaja broda upisana u
skladu s pravom države u kojoj je brod upisan nakon
prodaje:
bez obzira koji rok protekne prvi: i
c) imat će red prvenstva nakon pomorskih
privilegija nabrojenih u čl. 4. i nakon
upisanih "mortgagea", hipoteka i tereta koji
udovoljavaju uvjetima iz čl. 1.
2315
Članak 7
Pravo retencije
1. Svaka država ugovornica može priznati u
skladu s nacionalnim pravom pravo retencije u
odnosu na brod koji je u posjedu:
a) brodograditelja radi osiguranja tražbina za
gradnju broda;
b) ili
brodopopravljača radi osiguranja tražbina za
popravak, uklju-čujući i preinaku brodu
obavljenu za vrijeme takvog posjeda.
2. Takvo pravo retencije ugasit će se kad brod
prestane biti u posjedu bro- dograditelja ili
brodopopravljača, na način različit od
zaustavljanja ili zapljene.
Članak 8
Karakteristike pomorskih
privilegija
1. Uz rezervu primjene odredbi članka 12,
pomorski privilegiji slijede brod bez obzira
na promjenu vlasništva ili upisa ili zastave.
Članak 9
Gašenje pomorskih privilegija
istekom vremena
1. Pomorski privilegiji nabrojeni u članku 4.
gase se po isteku rpka od godine dana, osim
ako prije isteka tog roka brod bude
zaustavljen ili zaplijenjen, tako da to
zaustavljanje ili zapljena dovedu do prinudne
prodaje.
2316
2. Rok od godine dana spomenut u stavku 1.
počet će teći:
a) u odnosu na pomorske privilegije navedene u
čl. 4. st. 1toč. (a) nakon iskrcaja tražitelja s
broda:
b) u odnosu na pomorske privilegije navedene u
čl. 4. st. 1. toč. (b) do (e) kada nastanu
osigurane tražbine: i ne može se obustaviti
niti prekinuti, no ipak ovaj rok ne teče za
vrijeme za koje zaustavljanje ili zapljena
broda nisu dopušteni po zakonu.
Članak 10
Cesija i subrogacija
1. Cesija i subrogacija tražbine osigurane
jednim od pomorskih privilegija ima za
posljedicu cesiju ili subrogaciju tog
pomorskog privilegija.
2. Na tražitelje ovlaštenike pomorskih
privilegija ne može biti subrogirana naknada
koja se duguje vlasniku broda na osnovi
ugovora o osiguranju.
Članak 11.
Obavijest o prinudnoj prodaji
1. Prije prinudne prodaje u državi ugovornici
nadležna vlast te države pobrinut će se da
obavijest u skladu s ovim člankom bude
dostavljena:
a) organu koji vodi upisnik brodova u
državi upisa;
b) svim ovlaštenicima upisanih "
mortgagea", hipoteka i tereta koji ne glase na
donositelja; i
c) svim ovlaštenicima upisanih "
mortgagea", hipoteka i tereta koji glase na
donositelja, te svim ovlaštenicima pomorskih
2317
privilegija nabrojenih u članku 4, pod uvjetom
da su nadležnoj vlasti koja vodi postupak
prinudne prodaje prijavljene njihove tražbine;
d) upisanom vlasniku broda.
2. Takva obavijest mora biti dostavljena
najmanje 30 dana prije prinudne prodaje i
treba sadržavati:
a) vrijeme i mjesto prinudne prodaje i takve
napomene kojese odnose na prinudnu prodaju ili
postupak koji vodi prinudnoj prodaji, a koje
će vlast države ugovornice koja vodi postupak
odrediti kao dovoljne za zaštitu interesa
osoba koje imaju pravo na obavijest; ili
b) ako vrijeme i mjesto prinudne prodaje ne
mogu biti određeni sa sigurnošću, približno
vrijeme i očekivano mjesto prinudne prodaje i
takve napomene koje se odnose na prinudnu
prodaju ili postupak koji vodi prinudnoj
prodaji, a koje će vlast države ugovornice
koja vodi postupak odrediti kao dovoljne za
zaštitu interesa osoba koje imaju pravo na
obavijest.Ako je obavijest poslana u skladu s
točkom (b) naknadna obavijest bit će poslana,
kada budu poznati točno vrijeme i mjesto
prinudne prodaje, ali u svakom slučaju
najmanje 7 dana prije prinudne prodaje.
3. Pored bilo kakve javne obavijesti što
može biti tražena prema pravu države koja vodi
postupak prinudne prodaje, obavijest određena
u stavku 2. ovog članka mora biti u pismenom
obliku, a može biti predana preporučenom
pošiljkom ili elektronskim, te drugim
odgovarajućim sredstvom koje daje potvrdu o
primitku. Pored toga, obavijest će biti dana
putem novinskog oglasa u državi gdje se vodi
postupak prinudne prodaje, i ako se smatra
potrebnim od strane vlasti koja vode postupak
prinudne prodaje, u drugim glasilima.
Članak 12
Učinci prinudne prodaje
2318
1. U slučaju prinudne prodaje broda u državi
ugovornici svi upisani 'mortgagei", hipoteke
ili tereti, osim onih koje je kupac preuzeo na
sebe > pristankom ovlaštenika, te svi
privilegiji i druga opterećenja bilo koje
pr'irode prestaju teretiti brod pod uvjetom:
a) da se u vrijeme prodaje brod nalazi na
području sudbenosti te države;
b) da je prodaja obavljena prema pravu te države
i odredbama članka 11. i ovoga članka
Konvencije.
2. Troškovi i izdaci prouzročeni
zaustavljanjem ili zapljenom i prodajom broda
koja slijedi, namiruju se prvi iz iznosa
postignutog prodajom. Ti troškovi i izdaci,
između ostalog, uključuju troškove održavanja
broda i posade kao i plaće i druge svote i
troškove navedene u čl. 4. st. 1. toč. (a)
nastale od trenutka zaustavljanja ili zapljene
broda. Ostatak iznosa postignutog prodajom
broda raspoređuje se u skladu s odredbama ove
Konvencije, do iznosa potrebnog za namirenje
dotičnih tražbina. Nakon podmirenja svih
ovlaštenika, ostatak iznosa, ako ga ima,
isplatit će se vlasniku broda i bit će
slobodno prenosiv.
3. Država ugovornica može predvidjeti u svom
nacionalnom pravu da če u slučaju prinudne
prodaje nasukanog ili potopljenog broda, koji
je na temelju naloga nadležnih javnih vlasti
bio uklonjen u svrhu sigurnosti plovidbe ili
zaštite okoliša, troškovi takvog uklanjanja
biti plaćeni iz iznosa postignutog prodajom
broda prije svih ostalih tražbina osiguranih
pomorskim privilegijima na brodu.
4. Ako je u vrijeme prinudne prodaje brod u
posjedu brodograditelja i brodopopravljača
koji na temelju prava države ugovornice u
2319
kojoj se obavlja prinudna prodaja uživaju
pravo retencije, taj brodograditelj ili
brodopopravljač mora predati brod u posjed
kupca, ali je ovlašten tražiti namirenje
svojih tražbina iz iznosa postignutog prodajom
broda nakon namirenja ovlaštenika pomorskih
privilegija nabrojenih u čl. 4.
5. Kada je brod, upisan u državi ugovornici,
bio predmetom prinudne prodaje u jednoj od
država ugovornica, nadležna vlast te države na
zahtjev če kupca izdati svjedodžbu kojom se
potvrduje da je brod prodan slobodan od svih
upisanih "mortgagea", hipoteka i tereta, osim
onih koje je kupac preuzeo na sebe, kao i svih
privilegija i drugih opterećenja pod uvjetom
da su bili ispunjeni zahtjevi u stavku 1 (a) i
(b). Prilikom predočenja takve svjedodžbe
voditelj upisnika mora izbrisati sve upisane
"mortgagee", hipoteke i terete osim onih koje
je kupac preuzeo na sebe, te upisati brod na
ime kupca ili, prema slučaju, u svrhu novog
upisa izdati svjedodžbu o brisanju iz
upisnika.
6. Države ugovornice moraju osigurati da iznos
postignut prinudnom prodajom broda bude
stvarno dostupan i slobodno prenosiv.
Članak 13
Područje primjene
1. Ako nije drukčije predviđeno ovom
Konvencijom, njene se odredbe primjenjuju na
sve pomorske brodove upisane u državi
ugovornici ili u državi koja nije država
ugovornica, pod uvjetom da su njezini brodovi
podvrgnuti nadležnosti države ugovornice.
2. Ništa u ovoj Konvenciji ne stvara nikakva
prava, niti omogućava izvršenja bilo kakvih
prava prema brodu koji je u vlasništvu ili
iskorištavan od strane neke države, te
namijenjen javnim neprivrednim službama.
Članak 14
2320
Komunikacija među državama
ugovornicama
U svrhu primjene odredbi članaka 3, 11. i
12, nadležne vlasti država jgovornica
ovlaštene su se medusobno neposredno
dopisivati.
Članak 15
Sukob konvencija
Ništa u ovoj Konvenciji neće utjecati na
primjenu neke medunarodne ;onvencije o
ograničenju odgovornosti ili nacionalnog prava
koje se mmjenjuje.
Članak 16
Privremena promjena zastave
Ako je pomorskom brodu upisanom u upisnik
brodova jedne države lozvoljeno privremeno
viti zastavu druge države, primjenjuje se
sljedeće:
a) za potrebe ovog članka, upućivanja u
ovoj Konvenciji na "državu u kojoj je brod
upisan ili na "državu upisa" podrazumijeva
državu gdje je brod bio upisan neposredno
prije promjene zastave, a upućivanje na "organ
koji vodi upisnik" podrazumijeva nadležni
organ koji vodi upisnik u toj državi;
b) pravo države upisa mjerodavno je za
priznanje upisanih " mortgagea", hipoteka i
tereta;
c) država upisa tražit će da se u njen
upisnik unese dodatna bilješka koja upućuje
na državu čiju je, zastavu brodu dopušteno
privremeno viti; isto će tako država, čiju je
zastavu brodu dopušteno privremeno viti,
tražiti da se u njen upisnik unese dodatna
bilješka koja upućuje na državu upisa.
2321
d) nijedna država ugovornica neće dozvoliti
da brod upisan u toj državi privremeno vije
zastavu druge države sve dok se svi upisani "
mortgagei", hipoteke i tereti ne ispune, ili
se ne dobije pismeni pristanak svih
ovlaštenika takvih "mortgagea", hipoteka i
tereta.
e) obavijest na koju se odnosi članak 11,
mora biti također dana nadležnom organu koji
vodi brodski upisnik u državi čiju je zastavu
brodu dopušteno privremeno viti.
f) prilikom predočenja svjedodžbe o
brisanju na koju se odnosi stavak 5.članaka
12, nadležni organ koji vodi upisnik brodova u
državi čiju je zastavu brodu dopušteno
privremeno viti, na zahtjev će kupca izdati
svjedodžbu kojom se potvrđuje da je pravo viti
zastavu te države opozvano.
g).Ova Konvencija ničim ne obvezuje državu
ugovornicu da dozvoli stranom brodu privremeno
viti njenu zastavu, ili domaćem brodu
privremeno viti stranu zastavu.
Članak 17
Depozitar
Ova će se Konvencija pohraniti kod Glavnog
tajnika Ujedinjenih naroda.
Članak 18
Potpisivanje, ratifikacija,
prihvaćanje, odobrenje i pristupanje
1. Ova če Konvencija biti otvorena za
potpisivanje svim državama u glavnom sjedištu
Ujedinjenih naroda u New Yorku od l.DC.1993.
do 31.VII.1994, a nakon toga bit će otvorena
za pristupanje.
2. Države mogu izraziti svoj pristanak da se
smatraju vezanom ovom Konvencijom:
2322
a) potisivanjem bez rezerve u pogledu
ratifikacije, prihvačanja ili odobrenja; ili
b) potisivanjem koje je podložno ratifikaciji,
prihvaćanju ili odobrenju, popraćeno
ratifikacijom, prihvaćanjem ili odobrenjem; ili
c) pristupanjem.
3. Ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje ili
pristupanje obavit če se polaganjem isprava s
takvim učinkom kod depozitara.
Članak 19
Stupanje na snagu
1. Ova će Konvencija stupiti na snagu 6
mjeseci nakon što 10 država izrazi svoj
pristanak da se smatraju vezane njome.
2. Za državu koja je izrazila pristanak da se
smatra vezanom ovom Konvecijom nakon što se
ispune uvjeti za njeno stupanje na snagu,
takav pristanak djelovat će 3 mjeseca nakon
onog dana kada je izražen.
Članak 20
Revizija i izmjena
1. Konferenciju država ugovornica u svrhu
revizije ili izmjene ove Konvencije sazvat će
Generalni tajnik Ujedinjenih naroda na zahtjev
jedne trećine država ugovornica.
2. Pristanak o vezivanju ovom Konvencijom,
izražen nakon stupanja na snagu izmjene ove
Konvencije, smatrat će se da se odnosi na
Konvenciju kako je izmijenjena.
Članak 21
Otkazivanje
2323
1. Svaka država ugovornica može u bilo kojem
trenutku otkazati ovu Konvenciju nakon dana
kad je ova Konvencija stupila na snagu u
odnosu na tu državu.
2. Otkazivanje će se obaviti polaganjem
isprave o otkazivanju kod depozitara.
3. Otkazivanje će steći učinak istekom jedne
godine, ili dužeg vremenskog perioda koji može
biti odreden u ispravi o otkazivanju, nakon
što depozitar primi ispravu o otkazivanju.
ČLanak 22
Jezici
Ova se Konvencija zasniva na pojedinačnim
orginalima na arapskom, kineskom, engleskom,
francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, od
kojih je svaki tekst jednako autentičan.
ooooooooooooooooooooooo
• Sastavljena u Ženevi 6.V.1993.
U potvrdu toga niže potpisani, na osnovi
urednih ovlaštenja svojih vlada za to,
potpisali su ovu Konveciju.
Prevela:
mr. Dorotea Ćorić
znanstveni asisent
Index
Address, 4
amount, 4
arrest, 9, 10, 12,
16
arrested, 9, 12
assignment, 13
attach, 7
authority, 14, 16,
21
Balance, 16
bearer, 4, 14
Cargo, 7
certificate, 6, 16,
21
change of flag, 21
2324
charge, 3, 4, 5, 6,
8, 9, 14, 16, 17,
21
claim, 7
claimant, 7, 16
claimants, 12
claims, 7, 8, 9,
10, 12, 14, 16
commercial, 18
compensation, 7, 13
competent, 14, 16,
19, 21
complement, 7
compulsory
insurance, 7
consent, 6, 16, 21
container, 7
contributions, 7
costs, 7, 16
crew, 7
Date, 4, 6, 8, 9
delete, 17
deleted, 6
demise charterer,
7, 9
deposited, 4, 23
deregister, 6
deregistered, 6
deregistration, 6,
17, 21
dues, 7
Effected, 3, 4, 6,
10, 16
effects, 16
eligible, 6
encumbrances, 16,
17
enforceable, 3
enforcement, 3, 5
entry, 21
expenses, 16
expiry, 9, 12
Explosive, 7
extinction, 12
extinguished, 9,
10, 12
Flag, 11, 21, 22
fly, 21, 22
follow the vessel,
11
forced sale., 9,
12, 14, 16, 17
fuel, 7
grant, 9, 10
Hazardous, 7
holder, 6, 14, 16,
21
holders, 6, 14, 16,
21
hypothèque, 3, 4,
5, 6, 8, 9, 14,
16, 17, 21
Injury, 7
inspection, 4
instrument, 4
inverse, 8
Jurisdiction, 16,
18
Lapse of time, 12
lien, 7, 12, 13, 16
loss of life, 7
Manager, 7, 9
master, 7
mortgage, 3, 4, 5,
6, 8, 9, 14, 16,
17, 21
Name, 4, 17
name, 4, 17
notice, 14, 21
notification, 6
noxious, 7
nuclear, 7
Obligatory, 6
Officers, 7
oil, 7
2325
operated, 18
operation, 7, 8
operator, 7, 9
owner, 6, 7, 9, 13,
14, 16
ownership, 6, 11
Pari passu, 8
period of time, 6
pilotage, 7
possession, 10, 16
prejudice, 5, 6
priority, 8
proceeds, 16, 17
protect, 6, 14
purchaser, 9, 16,
21
Radioactive, 7
rank, 8, 9
ranking, 4, 5
recognition, 3
recognized, 3
reconstruction, 10
register, 4, 6, 14,
17, 21
registered, 4, 5,
6, 8, 9, 14, 16,
18, 21
registrable charge,
3
registrar, 4, 17
registration, 4, 5,
6, 11, 14, 17, 21
removal, 16
repatriation, 7
requirement, 4
residue, 16
retention, 10, 16
reward, 7, 8
Sale, 6, 9, 14, 16
salvage, 7, 8
satisfaction, 16
seagoing, 3, 18, 21
secured, 4, 7, 8,
9, 12, 13, 16
seizure, 9, 10, 12,
16
service, 18
shipbuilder, 10, 16
shiprepairer, 10,
16
State, 4, 5, 6, 9,
10, 14, 16, 18,
21
stranded, 16
strict liability, 7
subrogated, 13
sunken, 16
Temporarily, 21, 22
temporary, 21
third parties, 5
transferable, 16,
17
Vessel, 4, 6, 7, 8,
9, 10, 12, 13,
14, 16, 18, 21
wages, 7, 16
waste,7
2326
2400
MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM
ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA
1952
ČL.1.
U OVOJ KONVENCIJI SLIJEDEĆI IZRAZI IMAT ĆE NIŽE DANO
ZNAČENJE :
1). "POMORSKO POTRAŽIVANJE" OZNAČAVA ISTICANJE PRAVA ILI
POTRAŽIVANJA NASTALIH IZ JEDNOG OD OVIH UZROKA:
A).ŠTETA UZROKOVANA OD STRANE BRODA SUDAROM ILI KOJIM
DRUGIM NAČINOM;
B).GUBITKA LJUDSKIH ŽIVOTA ILI TJELESNIH OZLJEDA
UZROKOVANIH OD STRANE BRODA ILI NASTALIH U VEZI S
ISKORIŠTAVANJEM BRODA;
C).PRUŽANJA POMOĆI I SPASAVANJA;
D).UGOVORA O ISKORIŠTAVANvJU ILI ZAKUPU BRODA, BILO
PUTEM BRODARSKOG UGOVORA ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;
E).UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE BRODOM, NA OSNOVI
BRODARSKOG UGOVORA, TERETNICE ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;
F).GUBITKA ILI OSTEČENJA ROBE I PRTLJAGA KOJI SE
PREVOZE BRODOM;
G).ZAJEDNIČKE HAVARIJE;
H).POMORSKOG ZAJMA
I).TEGLJENJA;
J),PILOTAŽE;
K).DOBAVE BRODU PROIZVODA ILI
MATERIJALA,GDJE GOD ONA BILA IZVRŠENA, U SVRHU
IZKORIŠTAVANJA ILI UZDRŽAVANJA BRODA
L).GRADNJE;POPRAVKA ILI OPREMANJA BRODA ILI NAKNADE ZA
DOKOVANJE;
M).PLAĆE ZAPOVJEDNIKA BRODA. ČASNIKA ILI POSADE,
2401
N).IZDATAKA ZAPOVJEDNIKA BRODA I IZDATAKA
KRCATELJA, NARUČITELJA PRIJEVOZA U BRODARSKOM
UGOVORU ILI AGENATA ZA RAČUN BRODA ILI NJEGOVA
VLASNIKA;
O).SPOROVA O VLASNIŠTVU BRODA;
P).SPOROVA O SUVLASNIŠTVU, POSJEDU,
ISKORIŠTAVANJU ILI O PRAVIMA NA PLODOVE
ISKORIŠTAVANJA BROBA U SUVLASNIŠTVU;
Q),POMORSKIH HIPOTEKA I MOTGAGEA.
2). "ZAUSTAVLJANJE" JE ZADRŽAVANJE BRODA ODLUKOM
NADLEŽNE SUDSKE VLASTI RADI OSIGURANJA POMORSKOG
POTRAŽIVANJA, ALI NE ZAPLJENA BRODA RADI IZVRŠENJA NEKE
PRESUDE.
3). "OSOBA" OBUHVAĆA FIZIČKE I PRAVNE OSOBE,
UDRUŽENJA OSOBA ILI KAPITALA; KAO I DRŽAVE, ORGANE JAVNE
UPRAVE I JAVNE USTANOVE.
4) PREDLAGAČ JE OSOBA KOJA TVRDI DA POSTOJI POMORSKO
POTRAŽIVANJE U NJENU KORIST.
Bilješka: HRVATSKA je preuzela rezervu, po čl. 10., stavljenu od
bivše SFRJ.ČL.2.
BROD KOJI VIJE 2ASTAVU DRŽAVE UGOVORNICE M02E
BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU NEKE DRŽAVE
UGOVORNICE SAMO RADI POMORSKOG POTRAŽIVANJA.
NlČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE PROŠIRUJU ILI
SUZUJU PRAVA ILI OVLAŠTENJA KOJA IMAJU
DRŽAVNE JAVNE ILI LUČKE VLASTI NA OSNOVI SVOJIH
UNUTRAŠNJIH ZAKONA ILI PROPISA DA ZAUSTAVE,
ZADRŽE. ILI NA DRUGI NAČIN SPRIJEČE ISPLOVLJENJE
BRODA SA SVOG PODRUČJA,
ČL.3
2402
1).POD UVJETIMA POSTAVLJENIM ODREDBAMA ST.4, OVOG ČLANA
O ČL.IO. PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI ILI BROD NA
KOJI SE POTRAŽIVANJE ODNOSI, ILI NEKI DRUGI BROD KOJI
PRIPADA ONOME KOJI JE U VRIJEME KADA JE POMORSKO
POTRAŽIVANJE NASTALO BIO VLASNIK BRODA NA KOJI SE TO
POTRAŽIVANJE ODNOSI, PA I U SLUČAJU KADA JE ZAUSTAVLJENI
BROD SPREMAN DA ISPLOVI, ALI RADI POTRAŽIVANJA
NAVEDENIH U CL.1. TOČ. 0), P) 1 Q) NE MOŽE SE ZAUSTAVITI
DRUGI BROD OSIM ONOG NA KOJI SE ZAHTJEV ODNOSI.
2).SMATRAT ĆE SE DA SU BRODOVI ISTOG VLASNIKA AKO SVI
NJIHOVI DIJELOVI PRIPADAJU ISTOJ OSOBI.
3).BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI, A JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE ZA ISTO POTRAŽIVANJE OD ISTOG PREDLAGAČA
DATI SAMO JEDANPUT NA PODRUCJU JEDNE ILI VIŠE DRŽAVA
UGOVORNICA : AKO JE BROD BIO ZAUSTAVLEN NA NEKOM OD
SPOMENUTIH PODRUČJA I DATO JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE U SVRHU DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA
BRODA ILI DA SE TAKVA ZABRANA IZBJEGNE; SVAKO
NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE TOG ILI BILO KOJEG BRODA KOJI
PRIPADA ISTOM VLASNIKU, IZVRŠENO OD ISTOG PREDLAGAČA,
RADI ISTOG POTRAŽIVANJA, BIT ČE UKINUTO, A BROD
OSLOBODJEN OD STRANE SUDA ILI DRUGE NADLEŽNE VLASTI TE
DRŽAVE OSIM AKO PREDLAGAC NE DOKAŽE SUDU ILI DRUGOJ
NADLEŽNOJ SUDSKOJ VLASTI DA SU JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE BILI KONAČNO VRAČENI PRIJE NEGO ŠTO JE
IZVRŠENO NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE ILI PRIJE NEGO JE NASTAO
DRUGI VALJANI RAZLOG DA SE ZAUSTAVUANJE ODRŽI NA
SNAZI.
4).U SLUČAJU ZAKUPA BRODA, KADA ZAKUPAC SAM ODGOVARA ZA
POMORSKO POTRAŽIVANJE KOJE SE ODNOSI NA TAJ BROD,
PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI TAJ ILI DRUGI BROD KOJI
PRIPADA ZAKUPCU U SKLADU S ODREDBAMA OVE
KONVENCIJE, ALI NIJEDAN DRUGI BROD KOJI PRIPADA
VLASNIKU NE MOŽE SE ZAUSTAVITI ZBOG TOG POMORSKOG
POTRAŽIVANJA.
ODREDBE PRETHODNOG STAVA PRIMJENJUJU SE I U SVIM
OSTALIM SLUCAJEVIMA KADA ZA POMORSKO POTRAŽIVAMJE
ODGOVARA OSOBA KOA NIJE VLASNIK BRODA.ČL.4
2403
BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI SAMO PO ODOBRENJU
SUDA ILI NADLEŽNE SUDSKE VLASTI DRŽAVE UGOVORNICE U
KOJOJ SE VRŠI ZAUSTAVLJANJE.
ČL.5 .
(1) SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST NA ČIJEM JE
PODRUČJU BROD BIO ZAUSTAVLJEN DOZVOLIT ĆE UKIDANJE
ZABRANE PUTOVANJA BRODA AKO BUDE DANO DOVOLJNO JAMSTVO
ILI DRUGO OSIGURANJE, OSIM U SLUČAJEVIMA KADA JE BROD
BIO ZAUSTAVLJEN RADI POMORSKIH POTRAŽIVANJA NABROJENIH
U ČL.1. TOČ.O) 1 P).U TOM SLUČAJU MOŽE SUD ILI
DOZVOLITI POSJEDNIKU BRODA DA ISKORIŠTAVA BROD AKO OVAJ
DADE DOVOLJNO OSIGURANJE, ILI DONIJETI DRUKČIJU ODLUKU O
POSLOVODSTVU BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVLJANJA.
(2)AKO SE STRANKE NE MOGU SPORAZUMJETI O TOME DA LI
JE JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DOVOLJNO, SUD ILI
DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST ODREDIT ĆE NJIHOVU NARAV I
IZNOS.
(3)ZAHTJEV DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA BRODA U
ZAMJENU ZA OVAKVO OSIGURANJE NEĆE SE TUMAČITI NI KAO
PRIZNANJE ODGOVORNOSTI NI KAO ODRICANJE OD PRAVA
ZAKONSKOG OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI VLASNIKA BRODA.
ČL.6.
(1) SVI SPOROVI U VEZI S ODGOVORNOŠĆU PREDLAGAČA
ZA ŠTETE PROUZROKOVANE ZAUSTAVLJANJEM BRODA ILI ZA
TROŠKOVE DAVANJA JAMSTVA ILI DRUGOG OSIGURANJA RADI
OSLOBODJENJA ILI SPREČAVANJA ZAUSTAVLJANJA BRODA
UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE NA ČIJEM JE
PODRUČJU ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.
(2) PRAVILA POSTUPKA O ZAUSTAVLJANJU BRODA, O
DOBIVANJU ODOBRENJA IZ ČL.4. I SVA OSTALA PITANJA
POSTUPKA KOJA SE MOGU POJAVITI USLIJEB ZAUSTAVLJANJA,
UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ JE
ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.
ČL.7
1). SUDOVI ZEMLJE U KOJOJ JE IZVRŠENO
ZAUSTAVLJANJE BIT ĆE NADLEŽNI DA ODLUČUJU O PREDMETU
SPORA;
-AKO SU NADLEŽNI PREMA UNUTRAŠNJEM PRAVU ZEMLJE U KOJOJ
JE ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO,
2404
-U JEDNOM OD SLIJEDEĆIH SLUČAJEVA :
A).AKO PREDLAGAČ IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO POSLOVNO
SJEDIŠTE U DRŽAVI U KOJOJ JE IZREČENO ZAUSTAVLJANJE;
B).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U ZEMLJI UGOVORNICI
U KOJOJ JE IZVRŠENO ZAUSTAVLJANJE
C).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U TOKU PUTOVANJA
ZA VRIJEME KOJEGA JE IZVRŠENO ZAUSTAVLJANJE;
D).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO IZ SUDARA ILI
OKOLNOSTI PREVIDJENIH U ČL.13. MEDJUNARODNE
KONVENCIJE ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA O SUDARU
BRODOVA, POTPISANE U BRUXELLESU 25.9.1910; 1
E).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO USLIJED PRUŽANJA POMOĆI ILI
SPASAVANJA;
F).AKO JE POTRAŽIVANJE OSIGURANO POMORSKOM HIPOTEKOM ILI
MORTGAGEOM NA ZAUSTAVLJENOM BRODU.
2).AKO SUD NA ČIJEM PODRUČJU JE BROD ZAUSTAVLJEN NIJE
NADLEŽAN ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU SPORA. TADA JAMSTVO
ILI DRUGO OSIGURANJE DANO U SMISLU ČL.5. RADI UKIDANJA
ZABRANE PUTOVANJA BRODA IMA SLUŽITI KAO OSIGURANJE
ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA ĆE BITI DONESENA OD SUDA
NADLEŽNOG ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA JE DONESENA OD
SUDA NADLEŽNOG DA ODLUČUJE O PREDMETU SPORA, A SUD
ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST MJESTA ZAUSTAVLJANJA
ODREDIT ĆE ROK UNUTAR KOJEG JE PREDLAGAČ DUŽAN PODNIJETI
TUŽBU NADLEŽNOM SUDU.
3).AKO JE SPORAZUMOM STRANAKA PREDVIDJENA NADLEŽNOST
DRUGOG SUDA ILI ARBITRAŽE, SUD MO2E ODREDITI ROK U
KOJEM OSOBA KOJA JE TRAŽILA ZAUSTAVLJANJE BRODA MORA
PODIČI TUŽBU O PREDMETU SPORA.
4).AKO U SLUČAJEVIMA PREDVIDJENIM U PRETHODNA DVA STAVA
TUŽBA NIJE PODIGNUTA U ODREDJENOMROKU. OSOBA ČIJI JE
BROD ZAUSTAVLJEN MOŽE ZATRAŽITI UKIDANJE ZABRANE
PUTOVANJA BRODA I VRAČANJE JAMSTVA.
2405
5).OVAJ SE ČLAN NEĆE PRIMJENJIVATI U
SLUČAJEVIMA NA KOJE SE PROTEŽU ODREDBE IZMIJENJENE
KONVENCIJE O PLOVIDBI NA RAJNI OD 17.10.1868ČL.8.
1).ODREDBE OVE KONVENCIJE PRIMJENJIVAT ĆE SE U DRŽAVAMA
UGOVORNICAMA NA SVE BRODOVE KOJI VIJU ZASTAVU JEDNE OP
DRŽAVA UGOVORNICA.
2).BROD KOJI VIJE ZASTAVU DRŽAVE NEUGOVORNICE MOĆI ĆE
BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU DRŽAVE UGOVORNICE RADI
JEDNOG OD POTRAŽIVANJA NABROJENIH U ČL.1. ILI DRUGOG
POTRAŽIVANJA ZA KOJI NACIONALNI ZAKON TE DRŽAVE
UGOVORNICE DOPUŠTA ZAUSTAVLJANJE.
3).MEDJUTIM, SVAKA DRŽAVA UGOVORNICA MOŽE U CIJELOSTI
ILI DJELOMIČNO USKRATITI BLAGODATI OVE KONVENCIJE
DRŽAVAMA NEUGOVORNICAMA I OSOBAMA KOJE U VRIJEME
ZAUSTAVLJANJA NEMAJU REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO
POSLOVNO SJEDIŠTE U *** DRŽAVI UGOVORNICI.
4), NIČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE MIJENJA NITI DIRA U
UNUTRAŠNJE ZAKONE DRŽAVA UGOVORNICA KOJI SE ODNOSE NA
ZAUSTAVLJANJE BRODA NA PODRUČJU DRŽAVE ČIJU ZASTAVU
BROD VIJE OD STRANE OSOBE KOJA IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI
GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U TOJ DRŽAVI.
5). RADI PRIMJENE OVE KONVENCIJE SMATRAT ĆE SE DA
SVAKI TREĆI, OSIM IZVORNOG PREDLAGAČA, KOJI JE
STEKAO POMORSKO POTRAŽIVANJE SUBROGACIJOM , CESIJOM
ILI NA DRUGI NAČIN, IMA ISTO REDOVNO BORAVIŠTE
ILI ISTO GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE KAO I IZVORNI
VJEROVNIK.ČL.9
(1) NE MOŽE SE SMATRATI DA BILO ŠTO U OVOJ KONVENCIJI DAJE
PRAVO NA TUžBU KOJE NE BI POSTOJALO. AKO SE IZUZMU ODREDBE
OVE KONVENCIJE; PO ZAKONU SUDA PRED KOJIM SE VODI SPOR.
(2) OVA KONVENCIJA NE DAJE PREDLAGAČU NIKAKVO DRUGO PRAVO
POTJERE, OSIM ONOGA KOJE JE SADRŽANO U SAMOJ KONVENCIJI ILI
MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI O POMORSKIH PRIVILEGIJAMA I
HIPOTEKAMA, AKO SE ONA PRIMJENJUJE.
ČL.10
VISOKE STRANE UGOVORNICE MOGU U TRENUTKU POTPISIVAN-JA,
POLAGANJA RATIFIKACIONIH ISPRAVA ILI PRISTUPANJA
STAVITI OVE REZERVE;
A).PRAVO DA NE PRIMJENJUJU OVU KONVENCIJU NA
ZAUSTAVLJANJE BRODA ZA JEDNU OD POMORSKIH
2406
POTRAŽIVANJA NABROJENIH U TOČKAMA O) I P)
čl.l. VEČ DA NA TAKVO ZAUSTAVLJANJE PRIMJENJUJU SVOJ
NACIONALNI ZAKON;
B).PRAVO DA PRVI STAV ČL. 3. NE PRIMJENE NA ZAUSTAVLJANJE
BRODA NA SVOM PODRUČJU KADA SE RADI 0 POTRAŽIVANJIMA IZ
TOČ. Q).ČL.l.
ČL.ll
VISOKE STRANE UGOVORNICE OBVEZUJU SE DA ĆE POVJERITI
ARBITRAŽI SVAKI SPOR MEDJU DRŽAVAMA 0 TUMAČENJU ILI
PRIMJENI OVE KONVENCIJE; BEZ UTJECAJA, MEDJUTIM, NA
OBVEZE VISOKIH STRANA UGOVORNICA KOJE SU SE SPORAZUMJELE
DA SVOJE SPOROVE PODVRGNU MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE.
2500
MEĐUNARODNA KONVENICJA O
ZAUSTAVLJANJU BRODOVA
1999
Države stranke ove Konvencije,
Priznajući poželjnost promicanja skladnog i sustavnog
razvitka svjetske pomorske trgovine,
Uvjerene u nužnost postojanja pravnog instrumenta koji
ustanovljuje međunarodnu jednoobraznost na području
zaustavljanja brodova i koji uzima u obzir najnoviji
razvitak na relevantnim bliskim područjima,
Složile su se kako slijedi:
Članak 1.
Definicije
U svrhe ove Konvencije:
1. “Pomorska tražbina” označava tražbinu koja proizlazi iz jedne
ili više sljedećih osnova:
(a) gubitka ili štete koji su prouzročeni iskorištavanjem broda;
(b) gubitka života ili tjelesne ozljede koja se dogodila na kopnu
ili vodi u neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda;
(c) operacija spašavanja ili bilo kojeg ugovora o spašavanju,
uključujući, ako je to primjenjivo, posebnu naknadu koja se odnosi
na operacije spašavanja s obzirom na brod koji je sam, ili je teret
na njemu, prijetio štetom za okoliš;
(d) štete, ili prijetnje štetom, koju brod prouzroči okolišu, obali
ili interesima u vezi s njima; mjera poduzetih radi sprječavanja,
umanjenja ili uklanjanja takve štete; naknade za takvu štetu;
troškove razumnih mjera obnavljanja okoliša koje su zaista poduzete
ili se moraju poduzeti; gubitka koji je treća strana pretrpila, ili
će ih vjerojatno pretrpiti, u vezi s takvom štetom; te štete,
troškova ili gubitka slične prirode kao oni opisani u točki (d);
(e) troškova ili izdataka koji se odnose na podizanje, uklanjanje,
popravak, uništenje ili činjenje neškodljivim broda koji je potonuo,
ili je propao, nasukan, ili napušten, uključujući sve što jest ili
što je bilo ukrcano na tom brodu, kao i troškove i izdatke koji se
odnose na čuvanje napuštenog broda i uzdržavanje njegove posade;
(f) bilo kojeg ugovora koji se odnosi na iskorištavanje ili zakup
broda, bez obzira je li sadržan u ispravi o brodarskom ugovoru ili
drugdje;
2501
(g) bilo kojeg ugovora koji se odnosi na prijevoz robe
ili putnika bodom, bez obzira je li sadržan u ispravi o brodarskom
ugovoru ili drugdje;
(h) gubitka ili štete koje pretrpi roba, ili koji su u vezi s
robom, (uključujući prtljagu) koja se prevozi na brodu;
(i) zajedničke havarije;
(j) tegljenja;
(k) peljarenja;
(l) opskrbe robom, materijalima, zalihama, gorivom,
opremom (uključujući kontejnere), ili usluga, izvršenih
radi iskorištavanja, managementa, čuvanja ili održavanja
broda;
(m) izgradnje, obnove, popravka, preinake ili opremanja broda;
(n) naknada i pristojbi za korištenje luka, kanala, dokova i drugih
plovnih putova;
(o) plaća i drugih iznosa koji se duguju zapovjedniku, časnicima i
drugom brodskom osoblju s ozbirom na njihovo zaposlenje na brodu,
uključujući troškove repatrijacije i socijalno osiguranje koji se
plaćaju u njihovu korist;
(p) izdataka u korist broda ili brodovlasnika;
(q) premije osiguranja (uključujući uplate uzajamnog osiguranja) s
obzirom na brod, koje plaća vlasnik ili zakupoprimatelj, ili se
plaćaju za njihov račun;
(r) bilo kakve naknade za komision, posredništvo ili agenciju
izvršene s obzirom na brod, a koje plaća brodovlasnik ili
zakupoprimatelj ili se plaćaju za njihov račun;
(s) bilo kojeg spora o pravu vlasništva na brodu ili o posjedu
broda;
(t) bilo kojeg spora između suvlasnika broda o iskorištavanju ili
prihodima broda;
(u) mortgage-a na brodu, hipoteke ili sličnog tereta;
(v) bilo kojeg spora koji proizlazi iz ugovora o prodaji broda.
2. “Zaustavljanje” označava bilo kakvo zadržavanje ili ograničenje
kretanja broda koje je odredio Sud radi osiguranja pomorske
tražbine, ali ono ne uključuje zapljenu broda u postupku ovrhe na
temelju presude ili druge isprave na temelju koje se može odrediti
ovrha.
3. “Osoba” označava bilo koju fizičku ili pravnu osobu ili
zajednicu osoba, bilo javnog ili privatnog prava, uključujući i
državu ili neku njezinu sastavnu jedinicu.
4. “Predlagatelj osiguranja” označava bilo koju osobu koja tvrdi
da ima pomorsku tražbinu.
5. “Sud” označava bilo koji nadležan sudski organ u državi.
Članak 2.
Ovlaštenje za zaustavljanje
2502
1. Brod može biti zaustavljen ili oslobođen
zaustavljanja samo na osnovi odluke suda države stranke u kojoj je
zaustavljanje provedeno.
2. Brod može biti zaustavljen samo s ozbirom na pomorsku tražbinu,
a ne s obzirom na neku drugu tražbinu.
3. Brod može biti zaustavljen u svrhu ishođenja osiguranja bez
obzira na klauzulu o nadležnosti ili klauzulu o arbitraži u
relevantnom ugovoru, ili drugdje, prema kojoj bi o pomorskoj
tražbini s obzirom na koju se provodi zaustavljanje trebao presuditi
sud u državi različitoj od one u kojoj se provodi zaustavljanje, ili
bi o toj tražbini trebala odlučiti arbitraža, ili bi se o toj
tražbini trebalo presuditi primjenom prava neke druge države.
4. Uz uvjet poštivanja odredaba ove Konvencije, na postupak koji
se odnosi na zaustavljanje broda i njegovo oslobađanje od
zaustavljanja primjenjuje se pravo države u kojoj je zaustavljanje
provedeno ili predloženo.
Članak 3.
Ostvarenje prava zaustavljanja broda
1. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg broda s obzirom na koji
se tvrdi da postoji pomorska tražbina ako je:
(a) osoba koja je bila vlasnik broda u vrijeme nastanka pomorske
tražbine odgovorna za tu tražbinu a vlasnik je broda i u vrijeme
provedbe zaustavljanja; ili
(b) zakupoprimatelj broda u vrijeme nastanka pomorske tražbine
odgovoran za tu tražbinu a u vrijeme provedbe zaustavljanja je
vlasnik ili zakupoprimatelj broda; ili
(c) tražbina osigurana mortgage-om na brodu, hipotekom ili sličnim
teretom; ili
(d) tražbina takva da se odnosi na pravo vlasništva na brodu ili na
posjed broda; ili
(e) tražbina upravljena prema brodovlasniku, zakupoprimatelju,
manageru ili brodaru a osigurana je pomorskim privilegijem koji je
takvim utvrđen ili nastaje prema pravu države u kojoj se predlaže
zaustavljanje.
2. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg drugog broda ili brodova
koji su, u trenutku provedbe zaustavljanja, u vlasništvu osobe koja
je odgovorna za pomorsku tražbinu i koja je, u trenutku nastanka
tražbine, bila:
(a) vlasnik broda s obzirom na koji je nastala pomorska tražbina;
ili
(b) zakupoprimatelj broda, naručitelj iz brodarskog ugovora na
vrijeme ili brodarskog ugovora na putovanje.
Ova odredba se ne primjenjuje na tražbine koje se odnose na pravo
vlasništva na brodu ili na posjed broda.
3. Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka,
zaustavljanje broda koji nije u vlasništvu osobe odgovorne za
tražbinu dopustivo je samo ako se, prema pravu države u kojoj je
zaustavljanje predloženo, na temelju presude donesene s obzirom na
2503
tu tražbinu, može provesti ovrha na brodu njegovom sudskom
ili prisilnom prodajom.
Članak 4.
Oslobođenje od zaustavljanja
1. Zaustavljeni brod će se osloboditi kada je dano dostatno
osiguranje u zadovoljavajućem obliku, osim u slučajevima kada je
brod zaustavljen s obzirom na neku od pomorskih tražbina navedenih u
članku 1., st.1.toč.(s) i (t). U tim slučajevima sud može dopustiti
osobi koja posjeduje brod da, nakon što ta osoba da dostatno
osiguranje, nastavi iskorištavati brod, ili može donijeti neku drugu
odluku o upravljanju brodom za vrijeme zaustavljanja.
2. Ako ne postoji sporazum između stranaka o dostatnosti i obliku
osiguranja, sud će odrediti prirodu i iznos osiguranja koji neće
biti veći nego što je vrijednost zaustavljenog broda.
3. Zahtjev za oslobođenjem zaustavljenog broda nakon davanja
osiguranja neće se tumačiti kao priznanje odgovornosti ni kao
odricanje od obrane ili prava na ograničenje odgovornosti.
4. Ako je brod zaustavljen u državi koja nije država stranka i
nije oslobođen unatoč osiguranju koje je s obzirom na taj brod i
istu tražbinu dano u državi stranci, sud u državi stranci će,
postupajući po prijedlogu, odrediti oslobađanje toga osiguranja.
5. Ako je u državi koja nije država stranka brod oslobođen nakon
što je s obzirom na taj brod dano odgovarajuće osiguranje, odredit
će se oslobađanje svakog osiguranja koje je u državi stranci dano s
obzirom na istu tražbinu, u mjeri u kojoj ukupan iznos osiguranja
danoga u dvjema državama prelazi:
(a) vrijednost tražbine zbog koje je brod zaustavljen, ili
(b) vrijednost broda,
ovisno o tome koja je vrijednost manja. Međutim, takvo oslobađanje
će se odrediti samo ako je osiguranje koje je dano u državi koja
nije stranka stvarno raspoloživo predlagatelju osiguranja i ako je
slobodno prenosivo.
6. Kada je osiguranje dano u skladu sa stavkom 1. ovoga članka,
osoba koja je dala to osiguranje može u bilo koje vrijeme predložiti
sudu smanjenje, izmjenu ili ukidanje tog osiguranja.
Članak 5.
Pravo ponovnog zaustavljanja i višestrukog zaustavljanja
1. Kada je u bilo kojoj državi brod već bio zaustavljen i
oslobođen ili je s obzirom na taj brod već bilo dano osiguranje za
neku pomorsku tražbinu, taj brod nakon toga više ne može biti
ponovno zaustavljen ili zaustavljen s obzirom na istu pomorsku
tražbinu, osim:
(a) ako priroda ili iznos osiguranja danoga s obzirom na taj brod i
istu tražbinu nisu odgovarajući, uz uvjet da ukupan iznos osiguranja
ne smije prijeći vrijednost broda; ili
2504
(b) ako osoba koja je već dala osiguranje nije sposobna,
ili vjerojatno neće biti sposobna izvršiti neku ili sve svoje
obveze; ili
(c) ako su zaustavljeni brod ili ranije dano osiguranje oslobođeni:
(i) na prijedlog ili uz pristanak predlagatelja osiguranja
koji je postupao na razumnim osnovama, ili
(ii) zato što predlagatelj osiguranja nije mogao, poduzimajući
razumne mjere, spriječiti oslobađanje.
2. Bilo koji drugi brod koji bi inače mogao biti zaustavljen s
obzirom na istu pomorsku tražbinu ne može biti zaustavljen, osim:
(a) ako priroda ili iznos osiguranja danog s obzirom na istu
tražbinu nisu odgovarajući; ili
(b) ako se mogu primijeniti odredbe stavka 1(b) ili (c) ovoga
članka.
3. “Oslobađanje” u svrhu ovoga članka ne uključuje bilo kakvo
nezakonito oslobađanje ili bijeg od zaustavljanja.
Članak 6.
Zaštita vlasnika i zakupoprimatelja zaustavljenih brodova
1. Sud može, kao uvjet za zaustavljanje broda ili za dopuštanje
daljnjeg trajanja već provedenog zaustavljanja, naložiti
predlagatelju osiguranja koji nastoji ishoditi zaustavljanje ili
koji je već ishodio zaustavljanje broda, da dâ osiguranje takve
vrste, iznosa i uvjeta davanja kako odredi taj sud, za bilo koji
gubitak koji, kao posljedicu zaustavljanja, može pretrpiti protivnik
osiguranja i za koji se može utvrditi odgovornost predlagatelja
osiguranja, uključujući i takav gubitak ili štetu, ali ne
ograničavajući se na njih, koje protivnik osiguranja može pretrpiti
kao posljedicu:
(a) protupravnog ili neopravdanog zaustavljanja; ili
(b) prekomjernog osiguranja koje je zatraženo i dano.
2. Sud države u kojoj je provedeno zaustavljanje nadležan je
odrediti opseg odgovornosti predlagatelja osiguranja za gubitak ili
štetu prouzročenu zaustavljanjem broda, ako ta odgovornost postoji,
uključujući takav gubitak ili štetu, ali ne ograničavajući se na
njih, koji mogu nastati kao posljedica:
(a) protupravnog ili neopravdanog zaustavljanja; ili
(b) prekomjernog osiguranja koje je zatraženo i dano.
3. O odgovornosti predlagatelja osiguranja u skladu sa stavkom 2.
ovoga članka, ako ona postoji, odlučuje se primjenom prava države u
kojoj je zaustavljanje provedeno.
4. Ako sud u drugoj državi ili neki arbitražni sud, u skladu s
odredbama članka 7., treba donijeti odluku o predmetu spora,
postupak koji se odnosi na odgovornost predlagatelja osiguranja u
skladu sa stavkom 2. ovoga članka, može biti privremeno prekinut do
donošenja navedene odluke.
5. Kada je osiguranje dano u skladu sa stavkom 1. ovoga članka,
osoba koja je dala to osiguranje može u bilo koje vrijeme predložiti
sudu smanjenje, izmjenu ili ukidanje tog osiguranja.
2505
Članak 7.
Nadležnost u postupku o predmetu spora
1. Sudovi države u kojoj je provedeno zaustavljanje ili je dano
osiguranje radi ishođenja oslobađanja broda nadležni su za
odlučivanje o predmetu spora, osim ako se stranke valjano
sporazumiju ili su se ranije valjano sporazumjele da spor iznesu
pred sud druge države koji prihvati nadležnost, ili pred arbitražu.
2. Bez obzira na odredbe stavka 1. ovoga članka, sudovi države u
kojoj je provedeno zaustavljanje ili je dano osiguranje radi
ishođenja oslobađanja broda mogu odbiti takvu nadležnost ako je to
dopušteno prema pravu te države i ako sud u drugoj državi prihvati
nadležnost.
3. U slučajevima kada sud države u kojoj je provedeno
zaustavljanje ili je dano osiguranje radi ishođenja oslobađanja
broda:
(a) nije nadležan za odlučivanje o predmetu spora; ili
(b) odbije nadležnost u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka,
taj sud može, a na zahtjev mora, odrediti rok u kojem
predlagatelj osiguranja mora pokrenuti postupak pred
nadležnim sudom ili arbitražnim sudom.
4. Ako postupak ne bude pokrenut u roku koji je odredio sud u
skladu sa stavkom 3. ovoga članka, na zahtjev će se odrediti
oslobađanje zaustavljenoga broda ili danoga osiguranja.
5. Ako postupak bude pokrenut u roku koji je odredio sud u skladu
sa stavkom 3. ovog članka ili je postupak pred nadležnim sudom ili
arbitražnim sudom u drugoj državi pokrenut bez takve odluke, svaka
konačna odluka u takvom postupku će se priznati i izvršiti s obzirom
na zaustavljeni brod ili na osiguranje dano radi ishođenja
oslobađanja broda, pod uvjetom:
(a) da je tuženik razumno obaviješten o tome postupku i da mu je
pružena razumna mogućnost da sudjeluje u postupku kako bi izložio
svoju obranu; i
(b) da takvo priznanje nije u suprotnosti s javnim poretkom.
6. Ništa u odredbama stavka 5. ovog članka ne ograničava bilo
kakav daljnji učinak koji strana presuda ili arbitražna odluka
proizvode prema pravu države u kojoj je provedeno zaustavljanje
broda ili je dano osiguranje radi ishođenja oslobađanja broda.
Članak 8.
Primjena
1. Ova Konvencija se primjenjuje na svaki brod unutar nadležnosti
bilo koje države stranke, bez obzira vije li taj brod zastavu države
stranke ili ne.
2. Ova Konvencija se ne primjenjuje na ratni brod, pomoćno ratno
brodovlje ni na druge brodove čiji je vlasnik ili brodar država i
koji se, u odnosnim slučajevima, koriste samo za državne netrgovačke
poslove.
3. Ova Konvencija ne utječe na prava ili ovlaštenja ustanovljena
na osnovi neke međunarodne konvencije ili nacionalnog zakona ili
2506
propisa, a prema kojima države, njezine uprave, bilo koji
organi javne vlasti, ili lučke vlasti, mogu zadržati ili na drugi
način spriječiti isplovljenje nekog broda unutar svoje nadležnosti.
4. Ova Konvencija ne utječe na ovlast neke države ili suda da
donese odluku koja se odnosi na ukupnost dužnikove imovine.
5. Ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na primjenu neke međunarodne
konvencije koja predviđa ograničenje odgovornosti, ili nacionalnog
propisa koji joj daje pravnu snagu,u državi u kojoj je provedeno
zaustavljanje.
6. Ništa u ovoj Konvenciji ne mijenja ni ne utječe na pravna
pravila koja su na snazi u državi stranci a odnose se na
zaustavljanje broda koji se nalazi unutar nadležnosti države čiju
zastavu vije, a koje je provedeno na prijedlog osobe koja ima
redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u toj državi ili neke
druge osobe koja je od navedene osobe stekla tražbinu subrogacijom,
ustupom ili na drugi način.
Članak 9.
Nestvaranje pomorskih privilegija
Ništa u ovoj Konvenciji se neće tumačiti kao stvaranje pomorskog
privilegija.
Članak 10.
Rezerve
1. Svaka država može u trenutku potpisa, potvrđivanja, prihvata,
odobrenja ili pristupanja Konvenciji, kao i u bilo koje vrijeme
nakon toga, staviti rezervu koja se odnosi na pravo da isključi
primjenu ove Konvencije u nekim ili u svim slijedećim slučajevima:
(a) na brod koji nije pomorski;
(b) na brod koji ne vije zastavu države stranke;
(c) na tražbine navedene u članku 1., stavku 1. (s).
2. Država koja je ujedno i država stranka određenog ugovora o
unutrašnjoj plovidbi, može prigodom potpisa, potvrđivanja, prihvata,
odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji, izjaviti da odredbe o
nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka sadržane u takvim
ugovorima imaju prednost u odnosu na odredbe sadržane u članku 7.
ove Konvencije.
Članak 11.
Depozitar
Ova Konvencija će biti pohranjena kod Glavnog tajnika Ujedinjenih
naroda.
Članak 12.
2507
Potpis, potvrđivanje, prihvat, odobrenje i
pristup
1. Ova Konvencija će biti otvorena za potpisivanje svakoj državi u
Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, od 01. rujna 1999. do 31.
kolovoza 2000. a nakon toga će ostati otvorena za pristupanje.
2. Države mogu izraziti svoj pristanak da budu vezane ovom
Konvencijom:
(a) potpisom bez rezerve potvrđivanja, prihvata ili odobrenja; ili
(b) potpisom uz rezervu potvrđivanja, prihvata ili odobrenja, nakon
kojeg slijedi potvrđivanje, prihvat ili odobrenje; ili
(c) pristupanjem.
3. Potvrđivanje, prihvat, odobrenje ili pristupanje izvršava se
polaganjem pravovaljane isprave kod depozitara.
Članak 13.
Države s više sustava prava
1. Ako država ima dvije ili više teritorijalnih jedinica u kojima
se u odnosu na predmet uređenja ove Konvencije primjenjuju različiti
pravni sustavi, ona može u trenutku potpisa, potvrđivanja, prihvata,
odobrenja ili pristupanja, izjaviti da će se ova Konvencija
primjenjivati na sve njezine teritorijalne jedinice ili samo na
jednu ili više njih, te može bilo kada izmijeniti tu izjavu
podnoseći drugu izjavu.
2. Takva izjava se dostavlja depozitaru i mora sadržavati izričiti
navod o tome na koje se teritorijalne jedinice primjenjuje
Konvencija.
3. U odnosu na državu stranku koja ima dva ili više pravnih
sustava u pogledu zaustavljanja brodova koji se mogu primijeniti na
različite teritorijalne jedinice, pozivanja u ovoj Konvenciji na sud
države i na pravo države na odgovarajući način će se tumačiti kao
pozivanja na sud relevantne teritorijalne jedinice unutar te države
i pravo relevantne teritorijalne jedinice u toj državi.
Članak 14.
Stupanje na snagu
1. Ova Konvencija će stupiti na snagu šest mjeseci nakon datuma
kada je deset država izrazilo svoj pristanak da budu njome vezane.
2. U pogledu države koja izrazi svoj pristanak da bude vezana ovom
Konvencijom nakon što se ispune navedeni uvjeti za njezino stupanje
na snagu, takav pristanak proizvodit će učinak tri mjeseca nakon
datuma kada je taj pristanak izražen.
Članak 15.
Izmjene i dopune
2508
1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda sazvat će na zahtjev jedne
trećine država stranaka Konferenciju država stranaka u svrhu izmjene
ili dopune ove Konvencije.
2. Bilo kakav pristanak na obvezivanje ovom Konvencijom izražen
nakon datuma stupanja na snagu izmjene ove Konvencije smatrat će se
da se odnosi na ovu Konvenciju kako je izmijenjena.
Članak 16.
Otkazivanje
1. Svaka država stranka može otkazati ovu Konvenciju u bilo koje
vrijeme nakon datuma kada je ova Konvencija stupila na snagu u
pogledu te države.
2. Otkazivanje se vrši polaganjem isprave o otkazivanju kod
depozitara.
3. Otkazivanje proizvodi učinak godinu dana nakon što depozitar
primi ispravu o otkazivanju, ili nakon proteka dužeg razdoblja koje
je navedeno u ispravi o otkazivanju.
Članak 17.
Jezici
Ova Konvencija je sastavljena u jednom izvorniku na arapskom,
kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, i
svaki je tekst jednako vjerodostojan.
SAČINJENO U Genevi dvanaestog ožujka tisućudevetstodevedesetdevete
godine.
U OVJERU GORNJEGA su dolje potpisani, koji su za tu svrhu
odgovarajuće ovlašteni od svojih poštovanih Vlada, potpisali ovu
Konvenciju.
2600
Convention relating to Registration of Rights in respect of Vessels under Construction
(Brussels, 27 May 1967)
THE CONTRACTING PARTIES,
HAVING RECOGNIZED the desirability of determining by agreement certain rules relating to registration of rights in respect of ships under construction,
HAVE DECIDED to conclude a convention for this purpose, and thereto agreed as follows:
Article 1
The Contracting States undertake that their national law shall contain provisions permitting the registration in accordance with the provisions of this Convention, in an official public register established by or under the control of the State, of the rights set out in Article 5 in respect of vessels which are to be or are being constructed within their territories.
The registration of such rights may be restricted to vessels which, under the national law of the State of registration, will be of a type and size making them eligible, when completed, for registration as sea-going vessels.
Article 2
The Contracting States may restrict registration of such rights to cases where vessels are to be or are being constructed for a foreign purchaser.
The Contracting States shall allow registration of rights in respect of vessels which are to be or are being constructed irrespective of the nationality or domicile of the applicant. However, the foregoing shall not affect any provision of the national law of the State of registration restricting the acquisition of such rights by aliens or for controlling shipbuilding.
The effects of registrations under the provisions of this Convention as
2601
regards the national status of any vessel shall be determined by the law of the State where the vessel is to be or is being constructed.
Article 3
No right in respect of a vessel which is to be or is being constructed within the territory of a Contracting State shall be admissible for registration in any other Contracting State.
Article 4
Registration of rights in respect of a vessel which is to be or is being constructed shall be permitted when a contract for the building of a properly specified vessel has been executed or the builder declares that he has decided to build such a vessel for his own account.
However, the national law may make it a condition for registration that the keel has been laid or equivalent constructional work has been performed in the place of launching.
Article 5
Titles to and mortgages and "hypothèques" on a vessel which is to be or is being constructed shall, on application, be entered in the register.
Article 6
The effects of the registration of the rights set out in Article 5, including the ranking of mortgages and "hypothèques" between themselves, shall be determined by the law of the State where the vessel is to be or is being constructed; however, without prejudice to the provisions of this Convention, all matters relating to the procedure of enforcement shall be regulated by the law of the State where the enforcement takes place.
Article 7
The ranking between registered mortgages and "hypothèques" on vessels under construction on the one hand and liens and rights of retention on such vessels on the other hand shall be determined according to the rules applicable to vessels registered after completion.
Article 8
The national law may provide that the registered rights on a vessel under construction shall attach to materials, machinery and equipment which are within the precincts of the builder's yard and which by marking or other means are distinctly identified as intended to be incorporated in the vessel.
Article 9
2602
The rights set out in Article 5 which are registered in one of the Contracting States in accordance with the national law of such State, and the priority thereby obtained, shall be recognized in all other Contracting States.
Article 10
No contracting State shall permit, except in the case of forced sale, the deregistration of the rights set out in Article 5 without the written consent of the holders of such rights.
A vessel which is being or has been constructed in a Contracting State shall not be eligible for registration in another Contracting State unless a certificate has been issued by the former State to the effect that the rights registered pursuant to Article 5 have been deregistered or that such rights will be deregistered on the day when the vessel is registered.
Article 11
Any dispute between two or more contracting Parties concerning the interpretation or application of this Convention which cannot be settled through negotiation, shall, at the request of one of them, be submitted to arbitration. If within six months from the date of the request for arbitration the Parties are unable to agree on the organization of the arbitration, any one of those Parties may refer the dispute to the International Court of Justice by request in conformity with the Statute of the Court.
Article 12
1. Each contracting Party may at the time of signature or ratification of this Convention or accession thereto, declare that it does not consider itself bound by Article 11 of the Convention. The other contracting Parties shall not be bound by this Article with respect to any contracting Party having made such a reservation.
2. Any contracting Party having made a reservation in accordance with paragraph 1 may at any time withdraw this reservation by notification to the Belgian Government.
Article 13
This Convention shall be open for signature by the States represented at the twelfth session of the Diplomatic Conference on Maritime Law.
Article 14
This Convention shall be ratified and the instruments of ratification shall be deposited with the Belgian Government.
Article 15
2603
1. This Convention shall come into force three months after the date of the deposit of the fifth instrument of ratification.
2. This Convention shall come into force in respect of each signatory State which ratifies it after the deposit of the fifth instrument of ratification, three months after the date of the deposit of the instrument of ratification.
Article 16
1. States, Members of the United Nations or Members of the specialized agencies, not represented at the twelfth session of the Diplomatic Conference on Maritime Law, may accede to this Convention.
2. The instruments of accession shall be deposited with the Belgian Government.
3. The Convention shall come into force in respect of the acceding State three months after the date of deposit of the instrument of accession of that State, but not before the date of entry into force of the Convention as established by Article 15(1).
Article 17
Each Contracting Party shall have the right to denounce this Convention at any time after the coming into force thereof in respect of such Contracting Party. Nevertheless, this denunciation shall only take effect one year after the date on which notification thereof has been received by the Belgian Government.
Article 18
1. Any Contracting Party may at the time of signature, ratification or accession to this Convention or at any time thereafter declare by written notification to the Belgian Government which, among the territories under its sovereignty or for whose international relations it is responsible, are those to which the present Convention applies.
The Convention shall three months after the date of the receipt of such notification by the Belgian Government, extend to the territories named therein.
2. Any Contracting Party which has made a declaration under paragraph (1) of this Article may at any time thereafter declare by notification given to the Belgian Government that the Convention shall cease to extend to such territories.
This denunciation shall take effect one year after the date on which notification thereof has been received by the Belgian Government.
2604
Article 19
The Belgian Government shall notify the States represented at the twelfth session of the Diplomatic Conference on Maritime Law, and the acceding States to this Convention, of the following:
1. The signatures, ratifications and accessions received in accordance with Articles 13, 14 and 16.
2. The date on which the present Convention will come into force in accordance with Article 15.
3. The notifications with regard to Articles 12 and 18.
4. The denunciations received in accordance with Article 17.
Article 20
Any Contracting Party may three years after the coming into force of this Convention, in respect of such Contracting Party, or any time thereafter request that a Conference be convened in order to consider amendments to this Convention.
Any Contracting Party proposing to avail itself of this right shall notify the Belgian Government which, provided that one-third of the Contracting Parties are in agreement, shall convene the Conference within six months thereafter.
IN WITNESS WHEREOF the undersigned plenipotentiaries, duly authorized, have signed this Convention.
DONE at Brussels, this 27th day of May 1967, in the French and English languages, both texts being equally authentic, in a single copy, which shall remain deposited in the archives of the Belgian Government, which shall issue certified copies.
2700
CONVENTION ON CONDITION FOR REGISTRATION
OF SHIPS, GENEVE, 1986
Article 1
Objectives
For the purpose of ensuring or, as the case may be,
strengthening the genuine link between a State and ships flying its
flag, and in order to exercise effectively its jurisdiction and
control over such ships with regard to identification and
accountability of shipowners and operators as well as with regard to
administrative, technical, economic and social matters, a flag State
shall apply the provisions contained in this Convention.
Article 2
Definitions
For the purposes of this Convention:
"Ship" means any self-propelled sea-going vessel used in
international seaborne trade for the transport of goods, passengers,
or both with the exception of vessels of less than 500 gross
registered tons;
"Flag State" means a State whose flag a ship flies and is
entitled to fly;
"Owner" or "shipowner" means, unless clearly indicated
otherwise, any natural or juridical person recorded in the register
of ships of the State of registration as an owner of a ship;
"Operator" means the owner or bareboat charterer, or any other
natural or juridical person to whom the responsibilities of the owner
or bareboat charterer have been formally assigned;
"State of registration" means the State in whose register of
ships a ship has been entered;
"Register of ships" means the official register or registers in
which particulars referred to in article 11 of this Convention are
recorded;
2701
"National maritime administration" means any State authority or
agency which is established by the State of registration in
accordance with its legislation and which, pursuant to that
legislation, is responsible, inter alia , for the implementation of
international agreements concerning maritime transport and for the
application of rules and standards concerning ships under its
jurisdiction and control;
"Bareboat charter" means a contract for the lease of a ship, for
a stipulated period of time, by virtue of which the lessee has
complete possession and control of the ship, including the right to
appoint the master and crew of the ship, for the duration of the
lease;
"Labour-supplying country" means a country which provides
seafarers for service on a ship flying the flag of another country.
Article 3
Scope of application
This Convention shall apply to all ships as defined in article
2.
Article 4
General provisions
1. Every State, whether coastal or land-locked, has the right to
sail ships flying its flag on the high seas.
2. Ships have the nationality of the State whose flag they are
entitled to fly.
3. Ships shall sail under the flag of one State only.
4. No ships shall be entered in the registers of ships of two or
more States at a time, subject to the provisions of paragraphs 4 and
5 of article 11 and to article 12.
5. A ship may not change its flag during a voyage or while in a
port of call, save in the case of a real transfer of ownership or
change of registry.
Article 5
2702
National Maritime Administration
1. The flag State shall have a competent and adequate national
maritime administration, which shall be subject to its jurisdiction
and control.
2. The flag State shall implement applicable international rules
and standards concerning, in particular, the safety of ships and
persons on board and the prevention of pollution of the marine
environment.
3. The maritime administration of the flag State shall ensure:
(a) That ships flying the flag of such State comply with its
laws and regulations concerning registration of ships and with
applicable international rules and standards concerning, in
particular, the safety of ships and persons on board and the
prevention of pollution of the marine environment;
(b) That ships flying the flag of such State are periodically
surveyed by its authorized surveyors in order to ensure compliance
with applicable international rules and standards;
(c) That ships flying the flag of such State carry on board
documents, in particular those evidencing the right to fly its flag
and other valid relevant documents, including those required by
international conventions to which the State of registration is a
Party;
(d) That the owners of ships flying the flag of such State
comply with the principles of registration of ships in accordance
with the laws and regulations of such State and the provisions of
this Convention.
4. The State of registration shall require all the appropriate
information necessary for full identification and accountability
concerning ships flying its flag.
Article 6
Identification and accountability
1. The State of registration shall enter in its register of
ships, inter alia , information concerning the ship and its owner or
owners. Information concerning the operator, when the operator is not
2703
the owner, should be included in the register of ships or in the
official record of operators to be maintained in the office of the
Registrar or be readily accessible to him, in accordance with the
laws and regulations of the State of registration. The State of
registration shall issue documentation as evidence of the
registration of the ship.
2. The State of registration shall take such measures as are
necessary to ensure that the owner or owners, the operator or
operators, or any other person or persons who can be held accountable
for the management and operation of ships flying its flag can be
easily identified by persons having a legitimate interest in
obtaining such information.
3. Registers of ships should be available to those with a
legitimate interest in obtaining information contained therein, in
accordance with the laws and regulations of the flag State.
4. A State should ensure that ships flying its flag carry
documentation including information about the identity of the owner
or owners, the operator or operators or the person or persons
accountable for the operation of such ships, and make available such
information to port State authorities.
5. Log-books should be kept on all ships and retained for a
reasonable period after the date of the last entry, notwithstanding
any change in a ship's name, and should be available for inspection
and copying by persons having a legitimate interest in obtaining such
information, in accordance with the laws and regulations of the flag
State. In the event of a ship being sold and its registration being
changed to another State, log-books relating to the period before
such sale should be retained and should be available for inspection
and copying by persons having a legitimate interest in obtaining such
information, in accordance with the laws and regulations of the
former flag State.
6. A State shall take necessary measures to ensure that ships it
enters in its register of ships have owners or operators who are
adequately identifiable for the purpose of ensuring their full
accountability.
7. A State should ensure that direct contact between owners of
2704
ships flying its flag and its government authorities is not
restricted.
Article 7
Participation by nationals in the ownership and/or manning of
ships
With respect to the provisions concerning manning and ownership
of ships as contained in paragraphs 1 and 2 of article 8 and
paragraphs 1 to 3 of article 9, respectively, and without prejudice
to the application of any other provisions of this Convention, a
State of registration has to comply either with the provisions of
paragraphs 1 and 2 of article 8 or with the provisions of paragraphs
1 to 3 of article 9, but may comply with both.
Article 8
Ownership of ships
1. Subject to the provisions of article 7, the flag State shall
provide in its laws and regulations for the ownership of ships flying
its flag.
2. Subject to the provisions of article 7, in such laws and
regulations the flag State shall include appropriate provisions for
participation by that State or its nationals as owners of ships
flying its flag or in the ownership of such ships and for the level
of such participation. These laws and regulations should be
sufficient to permit the flag State to exercise effectively its
jurisdiction and control over ships flying its flag.
Article 9
Manning of ships
1. Subject to the provisions of article 7, a State of
registration, when implementing this Convention, shall observe the
principle that a satisfactory part of the complement consisting of
officers and crew of ships flying its flag be nationals or persons
domiciled or lawfully in permanent residence in that State.
2. Subject to the provisions of article 7 and in pursuance of
the goal set out in paragraph 1 of this article, and in taking
necessary measures to this end, the State of registration shall have
2705
regard to the following:
(a) the availability of qualified seafarers within the State of
registration;
(b) multilateral or bilateral agreements or other types of
arrangements valid and enforceable pursuant to the legislation of the
State of registration;
(c) the sound and economically viable operation of its ships.
3. The State of registration should implement the provision of
paragraph 1 of this article on a ship, company or fleet basis.
4. The State of registration, in accordance with its laws and
regulations, may allow persons of other nationalities to serve on
board ships flying its flag in accordance with the relevant
provisions of this Convention.
5. In pursuance of the goal set out in paragraph 1 of this
article, the State of registration should, in co-operation with
shipowners, promote the education and training of its nationals or
persons domiciled or lawfully in permanent residence within its
territory.
6. The State of registration shall ensure:
(a) that the manning of ships flying its flag is of such a level
and competence as to ensure compliance with applicable international
rules and standards, in particular those regarding safety at sea;
(b) that the terms and conditions of employment on board ships
flying its flag are in conformity with applicable international rules
and standards;
(c) that adequate legal procedures exist for the settlement of
civil disputes between seafarers employed on ships flying its flag
and their employers;
(d) that nationals and foreign seafarers have equal access to
appropriate legal processes to secure their contractual rights in
their relations with their employers.
Article 10
Role of flag States in respect of the management of shipowning
2706
companies and ships
1. The State of registration, before entering a ship in its
register of ships, shall ensure that the shipowning company or a
subsidiary shipowning company is established and/or has its principal
place of business within its territory in accordance with its laws
and regulations.
2. Where the shipowning company or a subsidiary shipowning
company or the principal place of business of the shipowning company
is not established in the flag State, the latter shall ensure, before
entering a ship in its register of ships, that there is a
representative or management person who shall be a national of the
flag State, or be domiciled therein. Such a representative or
management person may be a natural or juridical person who is duly
established or incorporated in the flag State, as the case may be, in
accordance with its laws and regulations, and duly empowered to act
on the shipowner's behalf and account. In particular, this
representative or management person should be available for any legal
process and to meet the shipowner's responsibilities in accordance
with the laws and regulations of the State of registration.
3. The State of registration should ensure that the person or
persons accountable for the management and operation of a ship flying
its flag are in a position to meet the financial obligations that may
arise from the operation of such a ship to cover risks which are
normally insured in international maritime transportation in respect
of damage to third parties. To this end the State of registration
should ensure that ships flying its flag are in a position to provide
at all times documents evidencing that an adequate guarantee, such as
appropriate insurance or any other equivalent means, has been
arranged. Furthermore, the State of registration should ensure that
an appropriate mechanism, such as a maritime lien, mutual fund, wage
insurance, social security scheme, or any governmental guarantee
provided by an appropriate agency of the State of the accountable
person, whether that person is an owner or operator, exists to cover
wages and related monies owed to seafarers employed on ships flying
its flag in the event of default of payment by their employers. The
State of registration may also provide for any other appropriate
mechanism to that effect in its laws and regulations.
2707
Article 11
Register of ships
1. A State of registration shall establish a register of ships
flying its flag, which register shall be maintained in a manner
determined by that State and in conformity with the relevant
provisions of this Convention. Ships entitled by the laws and
regulations of a State to fly its flag shall be entered in this
register in the name of the owner or owners or, where national laws
and regulations so provide, the bareboat charterer.
2. Such register shall, inter alia , record the following:
(a) the name of the ship and the previous name and registry if
any;
(b) the place or port of registration or home port and the
official number or mark of identification of the ship;
(c) the international call sign of the ship, if assigned;
(d) the name of the builders, place of build and year of
building of the ship;
(e) the description of the main technical characteristics of the
ship;
(f) the name, address and, as appropriate, the nationality of
the owner or of each of the owners;
and, unless recorded in another public document readily
accessible to the Registrar in the flag State:
(g) the date of deletion or suspension of the previous
registration of the ship;
(h) the name, address and, as appropriate, the nationality of
the bareboat charterer, where national laws and regulations provide
for the registration of ships bareboat chartered-in;
(i) the particulars of any mortgages or other similar charges
upon the ship as stipulated by national laws and regulations.
3. Furthermore, such register should also record:
(a) if there is more than one owner, the proportion of the ship
2708
owned by each;
(b) the name, address and, as appropriate, the nationality of
the operator, when the operator is not the owner or the bareboat
charterer.
4. Before entering a ship in its register of ships a State
should assure itself that the previous registration, if any, is
deleted.
5. In the case of a ship bareboat chartered-in a State should
assure itself that right to fly the flag of the former flag State is
suspended. Such registration shall be effected on production of
evidence, indicating suspension of previous registration as regards
the nationality of the ship under the former flag State and
indicating particulars of any registered encumbrances.
Article 12
Bareboat charter
1. Subject to the provisions of article 11 and in accordance
with its laws and regulations a State may grant registration and the
right to fly its flag to a ship bareboat chartered-in by a charterer
in that State, for the period of that charter.
2. When shipowners or charterers in States Parties to this
Convention enter into such bareboat charter activities, the
conditions of registration contained in this Convention should be
fully complied with.
3. To achieve the goal of compliance and for the purpose of
applying the requirements of this Convention in the case of a ship so
bareboat chartered-in the charterer will be considered to be the
owner. This Convention, however, does not have the effect of
providing for any ownership rights in the chartered ship other than
those stipulated in the particular bareboat charter contract.
4. A State should ensure that a ship bareboat chartered-in and
flying its flag, pursuant to paragraphs 1 to 3 of this article, will
be subject to its full jurisdiction and control.
5. The State where the bareboat chartered-in ship is registered
shall ensure that the former flag State is notified of the deletion
2709
of the registration of the bareboat chartered ship.
6. All terms and conditions, other than those specified in this
article, relating to the relationship of the parties to a bareboat
charter are left to the contractual disposal of those parties.
Article 13
Joint ventures
1. Contracting Parties to this Convention, in conformity with
their national policies, legislation and the conditions for
registration of ships contained in this Convention, should promote
joint ventures between shipowners of different countries, and should,
to this end, adopt appropriate arrangements, inter alia , by
safeguarding the contractual rights of the parties to joint ventures,
to further the establishment of such joint ventures in order to
develop the national shipping industry.
2. Regional and international financial institutions and aid
agencies should be invited to contribute, as appropriate, to the
establishment and/or strengthening of joint ventures in the shipping
industry of developing countries, particularly in the least developed
among them.
Article 14
Measures to protect the interests of labour-supplying countries
1. For the purpose of safeguarding the interests of labour-
supplying countries and of minimizing labour displacement and
consequent economic dislocation, if any, within these countries,
particularly developing countries, as a result of the adoption of
this Convention, urgency should be given to the implementation, inter
alia , of the measures as contained in Resolution 1 annexed to this
Convention.
2. In order to create favourable conditions for any contract or
arrangement that may be entered into by shipowners or operators and
the trade unions of seamen or other representative seamen bodies,
bilateral agreements may be concluded between flag States and labour-
supplying countries concerning the employment of seafarers of those
labour-supplying countries.
2710
Article 15
Measures to minimize adverse economic effects
For the purpose of minimizing adverse economic effects that
might occur within developing countries, in the process of adapting
and implementing conditions to meet the requirements established by
this Convention, urgency should be given to the implementation, inter
alia , of the measures as contained in Resolution 2 annexed to this
Convention.
Article 16
Depositary
The Secretary-General of the United Nations shall be the
depositary of this Convention.
Article 17
Implementation
1. Contracting Parties shall take any legislative or other
measures necessary to implement this Convention.
2. Each Contracting Party shall, at appropriate times,
communicate to the depositary the texts of any legislative or other
measures which it has taken in order to implement this Convention.
3. The depositary shall transmit upon request to Contracting
Parties the texts of the legislative or other measures which have
been communicated to him pursuant to paragraph 2 of this article
countries which may be affected by this Convention in order to
formulate and implement modern and effective legislation for the
development of their fleet in accordance with the provisions of this
Convention;
2. The International Labour Organisation and other appropriate
international organizations should also provide, upon request,
assistance to those countries for the preparation and implementation
of educational and training programmes for their seafarers as may be
necessary;
3. The United Nations Development Programme, the World Bank and
other appropriate international organizations should provide to those
2711
countries, upon request, technical and financial assistance for the
implementation of alternative national development plans, programmes
and projects to overcome economic dislocation which might result from
the adoption of this Convention.
PRIJEVOD U UPPK-109-12/1986.
KONVENCIJE 1926,1967,1993
PRIVILEGIJ - PRESTANAK--ZASTARA
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
1926
Article 9
The liens cease to exist, apart from other cases provided for by national laws, at the expiration of one year, and, in the case of liens for supplies mentioned in nr 5 of Article 2, shall continue in force for not more than six months.The period for which the lien remains in force in the case of liens securing claims in respect of assistance and salvage runs from the day when the services terminated, in the case of liens securing claims in respect of collision and other accidents and in respect of bodily injuries form the day when the damage was caused; in the case of liens for the loss or for damage to cargo or baggage from the day of the delivery of the cargo or baggage or from the day when they should have been delivered; for repairs and supplies and other cases mentioned in nr 5 of Article 2 from the day the claim originated. In all the other cases the period runs from the enforceability of the claim..The fact that any of the persons employed on board, mentioned m nr 2 of Article 2 has a right to any payment in advance or on account does not render his claim enforceable. As respects the cases provided for in the national laws in which a lien is extinguished, a sale shall extinguish a lien only if accompanied by formalities of publicity which shall be laid down by the national laws. These formalities shall include a notice given in such form and within such time as the national laws may prescribe to the authority charged with keeping the registers referred to in Article 1 of this Convention. The grounds upon which the above periods may be interrupted are determined by the law of the court where the case is tried. The High Contracting Parties reserve to themselves the right to provide by legislationintheir respective countries, that the said periods shall be extended in cases where it has not been possible to arrest the vessel to which a lien attaches in the territorial waters of the State in which the claimant has his domicile or his principle place of business, provided that the extended period shall not
240
exceed three years from the time when the claim originated.
Article 10
A lien on freight may be enforced so long as the freight is still due or the amount of the freight is still in the hands of the master or the agent of the owner. The same principle applies to a lien on accessories.
1967
Article 81.
The maritime liens set out in Article 4 shall be extinguished after a period of one year from the time when the claims secured thereby arose unless, prior to the expiry of such period, the vessel has been arrested, such arrest leading to a forced sale. 2. The one year period referred to in the preceding paragraph shall not be subject to suspension or interruption, provided, however, that time shall not run during the period that the lienor is legally prevented from arresting the vessel.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
1993
Article 9
Extinction of maritime liens by lapse of time1. The maritime liens set out in article 4 shall be extinguished after a period of one year unless, prior to the expiry of such period, the vessel has been arrested or seized, such arrest or seizure leading to a forced sale. 2. The one-year period referred to in paragraph 1 shall commence: (a) With respect to the maritime lien set out in article 4, paragraph 1(a), upon the claimant's discharge from the vessel; (b) With respect to the maritime liens set out in article 4, paragraph 1(b) to (e), when the claims secured thereby arise; and shall not be subject to suspension or interruption, provided, however, that time shall not run during the period that the arrest or seizure of the vessel is not permitted by law.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
241
POPIS ODLUKA 1).Lien for Necessaries - Vessel Under Charter - U.S. Law
2).Priorities - Charterer's Claims - Foreign Maritime Liens - Sister
Ships - Equitable Jurisdiction
3).Priorities - Port Corporations - Pilotage - Foreign Maritime
Liens - Sister Ships - Contractual LiensPriorities – Bunkers, »The
Brussel«/Feb.11,2000) T-738-96(F.C.T.D.)
4).The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303,
(F.C.T.D.)
5).New York Dock Company v. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117
6).Payne v. S.S. TROPIC BREEZE, 423 F.2d 236 (1st Cir. 1970).
7).PSH Pž-1257/90-2 od 29.05.1990 UPP 3-4 (127-128) str. 301.
8)..---PS H Pž-2202/89 od 24.10.1989 (OPS Rl R-l-28/89 od 31.7.1989)
9).The "Acrux", (1961) 1 Lloyd's Rep., pp 405-410.
10).The “Galaxias”, (1988) LMLN No.240, p2.
11).The “Great Eagle”, 1994 (1) SA 65 (C)1
12).The “Union”, 2005 Jin Hai Fa Shang Chu Zi No. 401.
13).Kirgan Holding SA v The “Panamax Leader”
15)..Fraser Shipyard & Industrial Centre Ltd. v The "Atlantis Two",
(1999) 170 F.T.R. , varied in part (July 28, 1999) No. T-111-98
(F.C.T.D.)
16).The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303,
(F.C.T.D.)
17).. New York Dock Company v. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117 (1927),
and progeny.-Priorities - Port Corporations - Pilotage - Foreign
Maritime Liens - Sister Ships - Contractual Liens
18) VISOKI TRGOVAČKI SUD, Rješenje br. XV Pž-2766/98-2 od l.9.1998.
19).. TS.-Split-Rješenje br.VI-R1-73/99 od 17.8.199
1 The judgment was delivered on 28 October 1991.
JUDIKATURA
1. LIEN FOR NECESSARIES - VESSEL
UNDER CHARTER - U.S. LAW
Kirgan Holding SA v The “Panamax Leader”, 2002 FCT 1235
i. In this case the Plaintiff had entered into a
contract with the agent for the demise charterer of
the Defendant ship for the supply of bunkers. The
contract contained a provision requiring the
application of U.S. law. Bunkers were supplied to
the ship by sub-contractors of the Plaintiff and
were not paid for by the demise charterer who
became bankrupt. The Plaintiff therefore commenced
this proceeding and arrested the defendant ship.
The Defendant, the owner of the Defendant ship
argued that they were not a party to the contract
and that the Plaintiff had no right to a lien over
the vessel. The Judge applied U.S. law and held
that the demise charter had the presumed authority
to bind the ship and to assert a lien unless the
Plaintiff had been specifically notified otherwise.
The Defendant relied upon a prohibition of lien
clause in the charter party and on notices of the
prohibition of lien clause posted throughout the
ship. The Judge held, however, that these notices
were never brought to the attention of the
Plaintiff who did not personally deliver the
bunkers. In result, the Plaintiff was held entitled
to a lien for the bunkers supplied. The Judge did,
however, disallow the claim for interest at 1.5%
per month on the grounds that it was excessive and
substituted an award of interest at 2% over prime
ooooooooooooooooooooooo
2. PRIORITIES - CHARTERER'S CLAIMS -
FOREIGN MARITIME LIENS - SISTER
SHIPS - EQUITABLE JURISDICTION
Fraser Shipyard & Industrial Centre Ltd. v The "Atlantis Two", (1999) 170
F.T.R. , varied in part (July 28, 1999) No. T-111-98 (F.C.T.D.)
This was a hearing to determine priorities to the
sale proceeds of the Defendant vessel. The claimants
and their claims were:
- a bunker supplier for bunkers supplied pursuant to a
court order granting a priority as Marshall's expenses;
- the crew for wages; the Master for disbursements;
i. 3.- the Crown for the costs of repatriating the
crew;
ii. 4.- the charterer for bunkers supplied to the ship and for damages for breach of charter party;
iii. 5. - suppliers of necessaries claiming foreign
maritime liens in respect of both goods supplied to
the Defendant ship and goods supplied to sister
ships;
iv. 6. - the sub-charterer for breach of charter party;
v. 7.- the mortgagee; and a ship repairer, without
possession, for work done to the vessel to remedy
deficiencies noted in a Port State Control
Detention Order.
vi. The court allowed the claim of the bunker supplier pursuant to the previous court order as a first
claim on the proceeds after the costs of sale. Next
in priority was the claim of the crew and officers
for wages and of the Master for disbursements for
food for the crew, who had been abandoned by the
owner. Next in priority was the claim of the Crown
for the costs of repatriating the crew, which was a
claim and priority that had been assigned to the
Crown by the crew pursuant to an earlier court
order.
vii. The court next considered the claim of the
charterer for fuel and damages for breach of
charter party . With respect to the claim for fuel,
the charterer claimed both for fuel consumed at
Vancouver and for fuel on board the vessel when
sold. The charterer’s claim for priority in respect
of fuel consumed was disallowed by the court on the
grounds that the charterer did not obtain a court
order in advance of supplying fuel to the vessel.
The court considered whether there were any special
circumstances that might justify a variation in the
normal order of priorities but held that there were
no such special circumstances. The charterer was,
however, entitled to the value of bunkers not
consumed and on board the vessel when she was sold,
this fuel being the charterer’s property. With
respect to the charterer's claim for breach of
charter party, the court held that the charter
party made it clear that it was subject to English
law and under both English and Canadian law there
is only a statutory right in rem as a remedy for
breach of a charter party and no priority.
viii. With respect to the claims of foreign necessaries suppliers, primarily American suppliers, the court
was invited to reconsider the fairness of allowing
such suppliers a priority when their Canadian
counterparts had only a right of action in rem. The
court declined to do so but noted that it may be
time for Canadian necessaries suppliers to press
for legislative change. The court allowed the
claims of all but one the American suppliers but
only in respect of goods delivered to the "Atlantis
Two". One claim allowed was in respect of goods
supplied to the "Atlantis Two" at Mexico and
Vancouver by a Norwegian company through an
American agent. A claim that was disallowed at
first instance was a claim in respect of cylinder
heads sold F.O.B. Houston, Texas and delivered to
Australia and Vancouver. The Prothonotary found
that there was no evidence that the goods were, in
fact, delivered to the vessel and held therefore
that no maritime lien arose. On appeal, Rouleau J.
found that the shipping invoices clearly indicated
that the cylinder heads were to be shipped to a
specifically identified vessel (the "Atlantis Two")
in Australia and Vancouver. This, he held, was
sufficient to establish delivery to the vessel and
to find a maritime lien.
ix. It is noteworthy that, insofar as the claims by
American suppliers were for the supply of goods or
services to sister ships of the "Atlantis Two", the
court held that such claims did not attract a
maritime lien and were mere rights of action in rem
with no priority.
x. With respect to the claim of the sub-charterer for breach of charter party, the court held that this
claim was governed by American law by virtue of an
arbitration clause in the charter party calling for
New York arbitration. The court considered the
expert evidence that had been filed and concluded
that pursuant to American law the sub-charterer had
a maritime lien. Accordingly, the court found that
the claim of the sub-charterer ranked ahead of the
mortgagee. In doing so, the court acknowledged that
this was a higher ranking than the sub-charterer
would enjoy under American law. This result flows
from the fact that the substantive nature of the
lien is determined by American law yet the ranking
of priorities is determined by Canadian law.
xi. The court then turned to the claims of the
mortgagee and the shipyard. The shipyard argued
that it was entitled to priority over the mortgagee
on two grounds: first, it argued that the mortgagee
should lose its priority because it had been
dilatory in enforcing the mortgage; second, it
argued that the court in the exercise of its
equitable discretion should grant it an enhanced
priority because of the mortgagee’s delay in
enforcing the mortgage and because the repairs done
to the vessel (most, if not all repairs were done
prior to the arrest) had added to the value of the
vessel to the benefit of all creditors. With
respect to the first argument the court accepted
that a dilatory mortgagee might lose its priority
if there was strong evidence the mortgagee knew
money was being spent on the ship by the repairer
and knew that the ship owner was insolvent.
However, the court found as a fact that the
mortgagee was not aware of the insolvency of the
owner and was not fully apprised of the extent and
value of the repairs being undertaken by the
repairer. Accordingly, the court held that the
mortgagee did not lose its priority. The court next
considered whether it ought to exercise its
equitable discretion to grant the shipyard an
enhanced priority. The shipyard relied on various
factors justifying an enhanced priority including
that the repairs were done to correct deficiencies
that had resulted in a detention order against the
vessel being issued by Port State Control and that
as a result of the work done by it the detention
order was lifted and the value of the vessel was
significantly enhanced. The shipyard argued that
all of this increase in value would go to the
mortgagee who had been dilatory in enforcing its
mortgage if the usual ranking was not altered. The
court ultimately agreed with the shipyard that
there would be an unjust enrichment if the usual
order of priorities was not altered. The court,
therefore, granted the shipyard a priority
equivalent to that of the American maritime lien
claimants to the extent of US$220,000.00, being the
increase in the value of the vessel consequent upon
the repair work.
oooooooooooooooooooooo
3. PRIORITIES - PORT CORPORATIONS -
PILOTAGE - FOREIGN MARITIME LIENS
- SISTER SHIPS - CONTRACTUAL LIENS
i. Holt Cargo Systems Inc. v The "Brussel", (February 11, 2000) No.T-
738-96 (F.C.T.D.)
ii. This was a hearing to determine priorities to the sale proceeds of the Defendant vessel. The
claimants and their claims were:
iii. 1.Holt Cargo Systems for costs of sale and
Marshall's expenses;
iv. 2.Halifax Port Corporation for port dues owed by
the "Brussel" and her sister ships;
v. 3.Atlantic Pilotage Authority for pilotage services rendered to the "Brussel" and her sister ships;
vi. 4.American maritime lien holders for goods and
services supplied to the "Brussel" and to sister
ships of the "Brussel";
vii. 5.the mortgagee for the mortgage debt;
viii. 6.Canadian necessaries suppliers; and,
ix. 7.the Trustee in Bankruptcy of the bankrupt ship
owner.
x. The court gave priority over the mortgagee to the claims of Holt Cargo Systems, the Halifax Port
Authority, the Pilotage Authority and the various
American maritime lien claimants who had supplied
goods and services to the "Brussel".
xi. All of the other claimants ranked after the
mortgagee, meaning they recovered nothing.
xii. The claim of Holt Cargo Systems for the costs and disbursements related to the sale of the "Brussel"
were granted a priority as were other costs which
the court had previously ordered would be given a
priority equivalent to Marshall's expenses.
xiii. ad 1. The claim of the Halifax Port Corporation was granted a priority for port dues owed by the
"Brussel" on the basis that section 43(5) of the
Canada Ports Corporation Act gave it a priority
over all other claims except the claims of seamen
for wages.
xiv. The Port Corporation was, however, not given
priority for port dues owed by sister ships of the
"Brussel". The court held that this claim was a
mere statutory right of action in rem ranking
behind the mortgagee.
xv. The claim of the Atlantic Pilotage Authority was
allowed and given priority for the services
rendered to the "Brussel" but not for the services
rendered to sister ships. In awarding the Pilotage
Authority a priority the court noted that the
Pilotage Act did not confer a priority, however,
the Prothonotary was referred to Osborn
Refrigeration Sales and Service Inc. v The Ship
"Atlantean I", [1979] 2 F.C. 661, varied on other
grounds 7 D.L.R. (4th) 395, and Ultramar Canada
Inc. v Pierson Steamships Ltd. et al., (1982), 43
C.B.R. (N.S.) 9, which did grant a lien for
pilotage services. On the basis of these
authorities, and because the other claimants
appeared to not contest the claim, the court
granted the lien for pilotage services. (Note: The
authorities on this point are not unanimous. In
Ostogota Enskilda Bank v Starway Shipping Ltd.,
(1994), 78 F.T.R. 304 at 306, Muldoon J. said it
had not been established "that there is in law a
maritime lien for Canadian pilotage services". This
decision was apparently not brought to the
attention of the court in The "Brussel".)
xvi. With respect to the American lien claimants, the
Trustee challenged the recognition of and the
priority given to such liens and invited the court
to reconsider these issues. The court held that the
recognition and priority of such liens had been
established by the Supreme Court of Canada and that
it was not the role of the court to question
established authority unless the circumstances were
exceptional, which they were not. The court did,
however, hold that the American claimants who had
supplied goods and services to sister ships of the
"Brussel" were not entitled to maritime liens and,
therefore, were not entitled to a priority.
xvii. The court ordered that the balance of the sale
proceeds after payment of all of the above
creditors would go to the mortgagee who had a claim
in excess of $68 million.
xviii. One of the other claimants, Halterm, had paid the wharfage for the "Brussel" to the Halifax Port
Corporation and claimed to be subrogated to the
statutory lien of the Port Corporation. The court
found, however, that there was no evidence of an
explicit assignment of the Port Corporation’s lien
rights and further noted that the Canada Ports
Corporation Act was silent regarding whether such
rights could be assigned. The court ultimately held
that there had been no assignment in favour of
Halterm. In reaching this decision the court was
careful to note that it did not "foreclose the
possibility that a maritime right in rem or other
lien may be assignable". (Note: in The "Atlantis
Two" the court approved of an assignment of the
seamens’ liens for repatriation costs to the
Crown.)
xix. Another claimant, Bridge Oil, alleged that it was entitled to a maritime lien for bunkers supplied to
the "Brussel" in Belgium based on Article 2(5) of
the Unification of Certain Rules Relating to
Maritime Liens and Mortgages, 1926, which gives a
maritime lien for contracts entered into by a
Master provided, inter alia, the vessel is away
from her home port and the contracts were necessary
for the preservation of the ship or the
continuation of the voyage. The court disallowed
the lien claim on the grounds that the bunkers were
ordered by the owner and not the Master.
xx. A lessor of containers alleged that it had a
maritime lien for unpaid lease payments on
containers supplied to the "Brussel". The lease
agreement expressly provided that the lessor was to
have a contractual lien against the lessee’s
vessels. The court held that such a lien has no
special priority as against third parties. (Note:
In The "Atlantis Two" the Prothonotary seemed to
suggest that a contractual lien might be of some
effect in a priorities hearing.)
xxi. ooooooooooooooooooooooo
4. PRIORITIES – BUNKERS
i. The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303, (F.C.T.D.)
ii. This was an application by a shipping agent and ad hoc supplier of bunkers to recover from the sale
price of the Defendant vessel the value of bunkers
sold with the ship and supplied by the applicant.
The supplier did not render an invoice to the ship
owner when the bunkers were delivered. The supplier
said it intended to recover the price of the
bunkers from the freight when paid and led evidence
that it did not intend to sell the bunkers to the
owner until the freight was paid. The court was
satisfied that the intention of the supplier was to
not transfer title in the bunkers to the ship
owner until it was paid in full. The court
therefore held that property in the bunkers had not
passed and the supplier was entitled to the
proceeds from the sale of the bunkers.
iii. ooooooooooooooooooooooo
5. NEW YORK DOCK + COMPANY V. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117 (1927),
AND PROGENY.
iv. While the vessel is under arrest, there will be
expenses necessarily incurred in preserving the
res, including moorage, caretaking, winterizing,
emergency services, insurance, and others a court
may find necessary. Although no person may obtain a
lien against the vessel while it is in the custody
of the court, these "administrative expenses" are
generally called liens and are always ranked above
all other liens in priority.
v. ooooooooooooooooooooooo
6. PAYNE V. S.S. TROPIC BREEZE, 423
F.2D 236 (1ST CIR. 1970).
Although it is the better practice to obtain court approval of the
expenses before incurring them, in the event an expense is incurred in
preserving the res while in custodia legis without an order, the court
may ratify it after the fact and give it priority.
ooooooooooooooooooooooo
7.--PSH PŽ-1257/90-2 OD 29.05.1990 UPP
3-4 (127-128) STR. 301.
Prvostepenim rješenje od 23. ožujka 1990. dopuštena je u
korist vjerovnika privremena mjera zaustavljanja brodova
i čuvanja povjereno Sportskom društvu Poljud iz Splita
...
Ovo iz razloga, što je vjerovnik učinio vjerojatnim
opasnost namirenja i postojanje svoje pomorske tražbine u
smislu čl. 877. st.3. t.7. ZPUP ... s naslova pomorskih
plovidbnih usluga pruženim tim brodovima na temelju
medjusobno s dužnikom, sklopljenih pismenih ugovora o
poslovnoj suradnji od 12 očujka 1990. godine.
Medjutim, povodom dužnikova prigovora (podneskom protiv
rješenja o izdanoj privremenoj mjeri) da su ti brodovi
vlasništvo trečih osoba, a ne dužnika, prvostepeni sud,
je donio n o v o rješenje ( od 25 travnja 1990 g. )
kojim je ukinuo u cijelosti ranije izdano rješenje,
uvaženjem ovog dužnikovog prigovora. Ovo iz razloga što
je medju strankama nesporno da dužnik nije vlasnik tih
brodova, nego neka treća osoba koja ih je dala u zakup
dužniku kao zakupcu. Po shvačanju prvostepenog suda
privremena mjera moguća je samo na brodovima koji su
vlasništvo dužnika. Budući da to ovdje nije slučaj,
prvostepeni sud smatra prijedlog za izdavanje takve mjere
neosnovanim.
Žalbom vjerovnik pobija prvostepeno rješenje od 24
travnja 1990 g. i predlaže da se preinači. Ovo iz razloga
što mu dužnik osobno duguje novčanu svotu s naslova
pomorskih tražbina pa zbog toga kao vjerovnik ima pravo
zahtjevati zaustavljanje brodova koje dužnik drži kao
zakupac.
Žalbu vjerovnika je drugostepeni sud prihvatio.
Po odredbi st.2. čl. 982. ZPUP-a koja se u ovom slučaju
primjenjuje vjerovnik kao predlagatelj privremene mjere
osiguranja na brodu, ima pravo zahtijevati takvu meru
osiguranja i protiv nevlasnika brodova kad je takav
nevlasnik naručilac usluge iz koje proizlazi tzv.
pomorska tražbina iz odredbe čl. 877. st.3. toga zakona
s a m osobni dužnik davaocu takve usluge, ili je zakupac
broda kojemu je pružena usluga koja je po svojoj pravnoj
prirodi pomorska tražbina.
Ugovorom o dugoročnoj poslovno-tehnićkoj suradnji od 16
ožujka 1990 g. u čl. 1. i sl. dužnik je kod vjerovnika
naručio pružanje pomorskih plovidbenih usluga za
iskorištavanje brodova i održavanje brodova. To su
pomorske tražbine vjerovnika iz čl. 877. st.3. t. 4,7 i
10. ZPUP-a, a radi se o izdacima koje je vjerovnik
podmirio za troškove brodova trećim osobama za račun tih
brodova u vezi sa iskorištavanjem i održavanjem. Da se
doista radi o pomorskim tražbinama jasno je vidljivo iz
spisa priloženih dokaza (računa, uplatnica i priznanica).
Stoga vjerovniku pripada po st.2. čl. 982. ZPUP-a pravo
na zahtijevanje izdavanja privremene mjere koja je već
bila osnovano izdana rješenjem prvostepenog suda, pa zbog
iznesenih razloga nije bilo osnova za ukidanje te mjere.
Zbog toga je ovaj drugostepeni sud preinačio prvostepeno
rješenje po čl. 373. st.4. ZPP, u vezi sa čl. 14. ZIP-a i
odlučio kao u izreci.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
8.---PS H PŽ-2202/89 OD 24.10.1989 (OPS
RL R-L-28/89 OD 31.7.1989)
Protivnik predlagatelja je vlasnik broda "B" koji je brod bio
u tajm čarteru i tajm čarterer je naručio bunker, koji nije
plačen.
Prema cl. 981 st.l. ZPUP-a privremeno zaustavljanje broda
može se dopustiti samo za potraživanja iz čl. 877 srt.2
i 3. ovog zakona a u čl. 877 st.3.t.7 ZPUP-a predvidjeno
je upravo potraživanje učinjeno radi opskrbe broda.
Nije, dakle, odlučno tko je naručio gorivo, već sama
činjenica da je gorivo isporučeno radi opskrbe boda. Nije
nadalje odlučno da li predlagatelj radi naplate
potraživanja ima zakonsko založno pravo, jer
zaustavljanje i broda radi osiguranja tražbine nije
uvjetovano postojanjem založnog prava. Brod se može
zaustaviti i kad je za potraživanje za koje se traži
zaustavljanje opterećen založnim pravom, ali i za druga
potraživanja navedena u čl. 877 st.3. ZPUP-a, koja se na
taj brod odnose ( čl. 982 st.l. ZPUP-a).
...prvostepeni sud nije primjenio odredbe Konvencije, već odredbe
ZPUP-a, a što je u skladu sa odredbom čl. 867.st.l. toga Zakona
prema kojoj odredbi se pravilo o postupku izvršenja i
osiguranja na brodovima iz tog zakona odnose na sve brodove koji
se nalaze na obalnom moru i unutrašnjim vodama SFRJ.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
VPS H. rješenjem IV-Pž-985/88-2 od 26.4.88., (OPS Ro-XI-
R-136/13) po žalbi predlagatelja ukinuo je cit. rješenje
OPS-a sa obazloženjem :
....osnovano žalitelj ukazuje na nepostojanje ovlaštenja
suda da intervenira u ovom slučaju bez zahtjeva
stranaka. Stavom 3.čl. 986 ZPUP-a izričito je određeno da
će sud na prijedlog protivnika predlagača ukinuti
dopuštenu privremenu mjeru ako predlagač ne dokaže da je
ispunio određene uvjete - da je pokrnuo određeni
postupak.
NOTA BENE : ---- ZPUP---čl. 986 = PZ-----čl. 958.)
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
PRIMJERI SUDSKIH SPOROVA U KOJIMA JE NASTAO PROBLEM U VEZI SA
VRIDANJEM UPISANIH TERETA U UPISNIKU I UPISA U NOVI DRUGI UPISNIK.
9).The "Acrux", (1961) 1 Lloyd's Rep., pp 405-410.
On 16 December 1960, at a suit of a French company of necessaries, the
Italian steamship Acrux owned by an Italian company was arrested in
England. Later on, appraisement and sale of the ship was ordered by the
Court in order to satisfy the judgment given by the Court in respect of the
claim. Whereas, the order for sale was suspended at the application of the
shipowner’s liquidator from Italy, but was restored as a result of the
intervention of an Italian bank, being the mortgagees of the ship. The ship
was sold on 27 April 1961 by the Admiralty Marshal. The proceeds of the
sale are less than the sum claimed by the mortgagees. The Court was later
informed by the Admiralty Marshal that the purchaser of the Acrux was
unable to secure permanent registration of the ship in his desired country,
because he was unable to obtain certificate of deletion from Italian Register
of Ships, evidencing that the order for sale of the Admiralty Court was not
recognized in Italy and that according to Italian law, the mortgagees could
start an executive procedure on the ship not only in Italy but even in other
countries. For this reason, an undertaking is required from the mortgagees
by the Court not to commence proceedings in rem or any similar
proceedings abroad against the Acrux in respect of the claims pursued by
the mortgagees in the motion before the Court.
The undertaking was given by the mortgagees as required by the Court, but
no report was made if the purchaser obtained the necessary certificate of
deletion from the Italian Register of Ships and secured the permanent
registration of the ship in his desired country.
2. The “Galaxias”, (1988) LMLN No.240, p2.
In September 1986, the Greek registered ship, the Galaxias was arrested in
Canada, and several claims were made on the ship, including a “somewhat
novel” claim for a maritime lien purportedly legislated by the Greek
government in favour of the Greek Seamen’s Union. Later on, a Sheriff of
British Columbia was appointed as a Deputy Marshal to carry out the
commission of sale of the Galaxias. The ship was sold according to the
order of the court “as is, where is” and “free and clear of all
encumbrances”. Whereas, the purchaser soon became uneasy with respect
to the attitude taken by the Minister of Merchant Marine in Greece
regarding the transfer of title of the Galaxias clear of all encumbrances in
the Greek Shipping Registry in Piraeus. The Minister objected to the
issuance of the necessary Deletion Certificate and made it contingent on
the satisfaction of the claims raised against the Galaxias by the Greek
Seamen’s Union.
The Sheriff commenced an action against the purchaser seeking a
declaration that he had fulfilled his duty with respect to the order of sale or
commission of sale, and that the bill of sale did convey title in the Galaxias
to the purchaser “free and clear of all encumbrances.” On the other hand,
the purchaser filed a defence and counterclaimed with respect to the costs
and damages which it claimed were brought about by the failure of the
Deputy Marshal to convey the ship “free and clear of all encumbrances”,
and as it presently stood, unregistrable in the Greek Shipping Registry.
It was held by the court, inter alia, that on one hand the plaintiff was entitled
to the declaration sought by him, on the other hand, the purchaser would
take free and clear of all encumbrances according to the laws of Canada,
and although the Canadian courts desired and expected that the courts and
governments of other nations would respect their orders and judgments,
particularly in the area of maritime law, that was not an area over which the
Federal Court exercised control. In addition it is also held by the court that
“[I]f there were other jurisdictions which would ignore the effect of the
judicial sale in Canada, that was a political problem in respect of which the
Federal Court of Canada could be of no assistance.”1
It was not reported if the purchaser obtained the necessary Deletion
Certificate from the Greek Shipping Registry before or after satisfaction of
the claims raised against the Galaxias by the Greek Seamen’s Union.
11).The “Great Eagle”, 1994 (1) SA 65 (C)2
In July 1991, a Cypriot company (the “Claimant”) instituted an action in rem
against a Panamanian company (the “Respondent”), which was
commenced by the arrest of the motor ship Greet Eagle at Saldanha Bay,
1 See the Galaxias, LMLN 240, p.2.
2 The judgment was delivered on 28 October 1991.
South Africa. The main claim is for a declarator that the Claimant is owner of
the ship and entitled to its possession. The alternative claim, on the premise
that the Claimant is not the owner and that the owner is liable to the
Claimant in personam, is for the recovery of damages in the amount of 4.4
million US dollars arising from the concerted fraudulent actions of a
number of parties which resulted in the Claimant being dispossessed of the
ship at Qingdao, the PR China, and the Respondent’s becoming its current
registered owner.
It is accepted by the Respondent that up to 30 May 1991 the Claimant was
the owner and under his ownership the ship was named Mnimsyni, but it
was on that day the ship was auctioned by Qingdao Maritime Court, the PR
China, and as the purchaser of the ship under the judicial sale the
Respondent became the owner since then. The Respondent filed an
application for the release of the ship and argued on three grounds, namely
(1) as a matter of statuary interpretation, the Act3 doest not empower an
action in rem where the action and the arrest are directed at the claimant’s
own ship, as is the case in a vindicatory claim; (2) the Claimant has no prima
facie case justifying the action and the accompanying arrest; and (3) the
Court is not the appropriate forum and jurisdiction should be declined in
terms of the Act.
It is concluded by the Court that (1) where a claimant seeks to vindicate his
ship, the Act empowers him to arrest and take proceedings against it in rem.
It follows that applicant’s first ground fails; and (2) the claimant has failed
to make out a prima facie case in respect of the causes of the action, that
means the second ground on which the applicant has based his application
is good. Being so, it is unnecessary to deal with the third ground, namely
3 The Act refers to the Admiralty Jurisdiction Regulation Act 105 of 1983.
the forum non conveniens point. It is ordered by the Court inter alia that the
ship be released from arrest and that the Claimant’s action is dismissed with
costs.
It might be interesting to mention that in another action4 following the
second arrest of the ship for the same matter commenced by the
abovementioned Claimant, views in respect of the forum non convenienc point
were expressed by the Court that if the Claimant is advised that it has a
prima facie case against the Respondent, the appropriate forum to have such
case established is a Chinese Court, and not a South African one.
12.The “Union”, 2005 Jin Hai Fa Shang Chu Zi No. 401.
On 24 June 2005, the ship, Union, which is registered in Belize was arrested
by Tianjin Maritime Court of the PR China at the application of a French
bank based in Paris, for enforcement of a mortgage on the ship Phoenix,
which is the former name of the ship now registered with the name of
Union. The mortgage was effected on the ship Phoenix for the purpose of
securing a loan in the sum of 5 million US dollars, and registered on 4
November 1999 in St. Vincent and the Grenadines, and was further
registered in Russia in later November 1999 when the ship was bareboat
chartered to a Russia company. In order to recover from the borrower the
outstanding balance of the loan which is in the sum of 2 million US dollars,
a judgment has been obtained in the mortgagee’s favour from the
Commercial Court of Paris in September 2003. However, the judgment is
not performed or satisfied by the borrower. In the lawsuit filed with the
Chinese Maritime Court by the French bank, it was claimed that the duly
registered mortgage on the ship Phoenix, of which the current name is
Union, should be recognized by the Court and enforceable on the ship
4 1992 (4) SA 313 (C), the judgment was delivered on 9 April 1992.
irrespective of the change of her name and registration. On the other side,
the current registered owner of the ship filed a defence and counterclaimed
with respect to the costs and damages which were allegedly brought about
by the wrongful arrest of the ship by the French bank. It was maintained by
the current shipowner that the ship, Phoenix, was arrested in May 2003 and
auctioned in November 2004 by the Court of Rason, the Democratic
People's Republic of Korea (hereinafter referred to as the “DPRK Court”)
at the applications of a number of claimants for unpaid crew wages and
port charges, and for repayment of outstanding loans. The purchaser of the
ship is a local company, who after the sale registered the ship on a
temporary basis with the local maritime administration under its name with
a new ship’s name of Rason. In June 2005, the purchaser sold the ship to
the current shipowner who in turn registered the ship in Belize on 7 July
2005 under its name with the current ship’s name, i.e. Union. Apart from
the above, it is investigated by the Maritime Court that after the sale of the
ship by the DPRK Court the registration of the ship and the mortgage in
St. Vincent and the Grenadines was not deleted.
Due to the fact that neither of the parties has requested to apply or
provided any material to prove the contents of the applicable foreign laws
(including the laws of St. Vincent and the Grenadines, the DPRK and
Belize), the Chinese Maritime Court applied the PRC laws to all the issues
disputed in this case.
It was held by the Maritime Court inter alia that (1) after the sale of the ship
by the DPRK Court, all charges and encumbrances, including the French
bank’s mortgage on the ship are all extinguished given the fact that the
registration of the ship and the mortgage in St. Vincent and the Grenadines
was not deleted; (2) it is only a legal fact to be investigated and considered
by this Court if the ship was once sold by the DPRK Court, that does not
involve any recognition or enforcement by the PRC court of any judgment
or order of the DPRK Court; and (3) it is not within the jurisdiction of this
Court to examine and judge whether or not the ship sold by the DPRK
Court was in accordance with the DPRK law, including whether or not a
proper notice has been sent to the French bank and/or the ship’s register
in St. Vincent and the Grenadines. Based on these grounds, the claims of
the mortgagee were dismissed by the Maritime Court. In addition, the
appeal by the mortgagee was also rejected by the High Court of Tianjin5.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
Lien for Necessaries - Vessel Under Charter - U.S. Law
13).KIRGAN HOLDING SA V THE “PANAMAX
LEADER”, 2002 FCT 1235
In this case the Plaintiff had entered into a contract
with the agent for the demise charterer of the Defendant
ship for the supply of bunkers. The contract contained a
provision requiring the application of U.S. law. Bunkers
were supplied to the ship by sub-contractors of the
Plaintiff and were not paid for by the demise charterer
who became bankrupt. The Plaintiff therefore commenced
this proceeding and arrested the defendant ship. The
Defendant, the owner of the Defendant ship argued that
they were not a party to the contract and that the
Plaintiff had no right to a lien over the vessel. The
Judge applied U.S. law and held that the demise charter
had the presumed authority to bind the ship and to assert
a lien unless the Plaintiff had been specifically
notified otherwise. The Defendant relied upon a
prohibition of lien clause in the charter party and on
notices of the prohibition of lien clause posted
throughout the ship. The Judge held, however, that these
notices were never brought to the attention of the
Plaintiff who did not personally deliver the bunkers. In
result, the Plaintiff was held entitled to a lien for the
bunkers supplied. The Judge did, however, disallow the
claim for interest at 1.5% per month on the grounds that
it was excessive and substituted an award of interest at
2% over prime.
5 See Judgment [2006] Jin Gao Min Si Zhong Zi No. 95
ooooooooooooooooooooooo
ooooooooooooooooooooooo
Priorities - Charterer's Claims - Foreign Maritime Liens -
Sister Ships - Equitable Jurisdiction
14). Fraser Shipyard & Industrial Centre Ltd. v The "Atlantis Two", (1999) 170
F.T.R. , varied in part (July 28, 1999) No. T-111-98 (F.C.T.D.)
This was a hearing to determine priorities to the sale
proceeds of the Defendant vessel. The claimants and their
claims were:
1. - a bunker supplier for bunkers supplied pursuant to a
court order granting a priority as Marshall's expenses;
2. - the crew for wages; the Master for disbursements;
3.- the Crown for the costs of repatriating the crew;
4.- the charterer for bunkers supplied to the ship and
for damages for breach of charter party;
5. - suppliers of necessaries claiming foreign maritime
liens in respect of both goods supplied to the Defendant
ship and goods supplied to sister ships;
6. - the sub-charterer for breach of charter party;
7.- the mortgagee; and a ship repairer, without
possession, for work done to the vessel to remedy
deficiencies noted in a Port State Control Detention
Order.
The court allowed the claim of the bunker supplier
pursuant to the previous court order as a first claim on
the proceeds after the costs of sale. Next in priority
was the claim of the crew and officers for wages and of
the Master for disbursements for food for the crew, who
had been abandoned by the owner. Next in priority was the
claim of the Crown for the costs of repatriating the
crew, which was a claim and priority that had been
assigned to the Crown by the crew pursuant to an earlier
court order.
The court next considered the claim of the charterer for
fuel and damages for breach of charter party . With
respect to the claim for fuel, the charterer claimed both
for fuel consumed at Vancouver and for fuel on board the
vessel when sold. The charterer’s claim for priority in
respect of fuel consumed was disallowed by the court on
the grounds that the charterer did not obtain a court
order in advance of supplying fuel to the vessel. The
court considered whether there were any special
circumstances that might justify a variation in the
normal order of priorities but held that there were no
such special circumstances. The charterer was, however,
entitled to the value of bunkers not consumed and on
board the vessel when she was sold, this fuel being the
charterer’s property. With respect to the charterer's
claim for breach of charter party, the court held that
the charter party made it clear that it was subject to
English law and under both English and Canadian law there
is only a statutory right in rem as a remedy for breach
of a charter party and no priority.
With respect to the claims of foreign necessaries
suppliers, primarily American suppliers, the court was
invited to reconsider the fairness of allowing such
suppliers a priority when their Canadian counterparts had
only a right of action in rem. The court declined to do
so but noted that it may be time for Canadian necessaries
suppliers to press for legislative change. The court
allowed the claims of all but one the American suppliers
but only in respect of goods delivered to the "Atlantis
Two". One claim allowed was in respect of goods supplied
to the "Atlantis Two" at Mexico and Vancouver by a
Norwegian company through an American agent. A claim that
was disallowed at first instance was a claim in respect
of cylinder heads sold F.O.B. Houston, Texas and
delivered to Australia and Vancouver. The Prothonotary
found that there was no evidence that the goods were, in
fact, delivered to the vessel and held therefore that no
maritime lien arose. On appeal, Rouleau J. found that the
shipping invoices clearly indicated that the cylinder
heads were to be shipped to a specifically identified
vessel (the "Atlantis Two") in Australia and Vancouver.
This, he held, was sufficient to establish delivery to
the vessel and to find a maritime lien.
It is noteworthy that, insofar as the claims by American
suppliers were for the supply of goods or services to
sister ships of the "Atlantis Two", the court held that
such claims did not attract a maritime lien and were mere
rights of action in rem with no priority.
With respect to the claim of the sub-charterer for breach
of charter party, the court held that this claim was
governed by American law by virtue of an arbitration
clause in the charter party calling for New York
arbitration. The court considered the expert evidence
that had been filed and concluded that pursuant to
American law the sub-charterer had a maritime lien.
Accordingly, the court found that the claim of the sub-
charterer ranked ahead of the mortgagee. In doing so, the
court acknowledged that this was a higher ranking than
the sub-charterer would enjoy under American law. This
result flows from the fact that the substantive nature of
the lien is determined by American law yet the ranking of
priorities is determined by Canadian law.
The court then turned to the claims of the mortgagee and
the shipyard. The shipyard argued that it was entitled to
priority over the mortgagee on two grounds: first, it
argued that the mortgagee should lose its priority
because it had been dilatory in enforcing the mortgage;
second, it argued that the court in the exercise of its
equitable discretion should grant it an enhanced priority
because of the mortgagee’s delay in enforcing the
mortgage and because the repairs done to the vessel
(most, if not all repairs were done prior to the arrest)
had added to the value of the vessel to the benefit of
all creditors. With respect to the first argument the
court accepted that a dilatory mortgagee might lose its
priority if there was strong evidence the mortgagee knew
money was being spent on the ship by the repairer and
knew that the ship owner was insolvent. However, the
court found as a fact that the mortgagee was not aware of
the insolvency of the owner and was not fully apprised of
the extent and value of the repairs being undertaken by
the repairer. Accordingly, the court held that the
mortgagee did not lose its priority. The court next
considered whether it ought to exercise its equitable
discretion to grant the shipyard an enhanced priority.
The shipyard relied on various factors justifying an
enhanced priority including that the repairs were done to
correct deficiencies that had resulted in a detention
order against the vessel being issued by Port State
Control and that as a result of the work done by it the
detention order was lifted and the value of the vessel
was significantly enhanced. The shipyard argued that all
of this increase in value would go to the mortgagee who
had been dilatory in enforcing its mortgage if the usual
ranking was not altered. The court ultimately agreed with
the shipyard that there would be an unjust enrichment if
the usual order of priorities was not altered. The court,
therefore, granted the shipyard a priority equivalent to
that of the American maritime lien claimants to the
extent of US$220,000.00, being the increase in the value
of the vessel consequent upon the repair work.
oooooooooooooooooooooo
Priorities - Port Corporations - Pilotage - Foreign Maritime Liens - Sister Ships
- Contractual Liens
15).Holt Cargo Systems Inc. v The "Brussel", (February 11, 2000) No.T-738-96
(F.C.T.D.)
This was a hearing to determine priorities to the sale
proceeds of the Defendant vessel. The claimants and their
claims were:
1.Holt Cargo Systems for costs of sale and Marshall's
expenses;
2.Halifax Port Corporation for port dues owed by the
"Brussel" and her sister ships;
3.Atlantic Pilotage Authority for pilotage services
rendered to the "Brussel" and her sister ships;
4.American maritime lien holders for goods and services
supplied to the "Brussel" and to sister ships of the
"Brussel";
5.the mortgagee for the mortgage debt;
6.Canadian necessaries suppliers; and,
7.the Trustee in Bankruptcy of the bankrupt ship owner.
The court gave priority over the mortgagee to the claims
of Holt Cargo Systems, the Halifax Port Authority, the
Pilotage Authority and the various American maritime lien
claimants who had supplied goods and services to the
"Brussel".
All of the other claimants ranked after the mortgagee,
meaning they recovered nothing.
The claim of Holt Cargo Systems for the costs and
disbursements related to the sale of the "Brussel" were
granted a priority as were other costs which the court
had previously ordered would be given a priority
equivalent to Marshall's expenses.
ad 1. The claim of the Halifax Port Corporation was
granted a priority for port dues owed by the "Brussel" on
the basis that section 43(5) of the Canada Ports
Corporation Act gave it a priority over all other claims
except the claims of seamen for wages.
The Port Corporation was, however, not given priority for
port dues owed by sister ships of the "Brussel". The
court held that this claim was a mere statutory right of
action in rem ranking behind the mortgagee.
The claim of the Atlantic Pilotage Authority was allowed
and given priority for the services rendered to the
"Brussel" but not for the services rendered to sister
ships. In awarding the Pilotage Authority a priority the
court noted that the Pilotage Act did not confer a
priority, however, the Prothonotary was referred to
Osborn Refrigeration Sales and Service Inc. v The Ship
"Atlantean I", [1979] 2 F.C. 661, varied on other grounds
7 D.L.R. (4th) 395, and Ultramar Canada Inc. v Pierson
Steamships Ltd. et al., (1982), 43 C.B.R. (N.S.) 9, which
did grant a lien for pilotage services. On the basis of
these authorities, and because the other claimants
appeared to not contest the claim, the court granted the
lien for pilotage services. (Note: The authorities on
this point are not unanimous. In Ostogota Enskilda Bank v
Starway Shipping Ltd., (1994), 78 F.T.R. 304 at 306,
Muldoon J. said it had not been established "that there
is in law a maritime lien for Canadian pilotage
services". This decision was apparently not brought to
the attention of the court in The "Brussel".)
With respect to the American lien claimants, the Trustee
challenged the recognition of and the priority given to
such liens and invited the court to reconsider these
issues. The court held that the recognition and priority
of such liens had been established by the Supreme Court
of Canada and that it was not the role of the court to
question established authority unless the circumstances
were exceptional, which they were not. The court did,
however, hold that the American claimants who had
supplied goods and services to sister ships of the
"Brussel" were not entitled to maritime liens and,
therefore, were not entitled to a priority.
The court ordered that the balance of the sale proceeds
after payment of all of the above creditors would go to
the mortgagee who had a claim in excess of $68 million.
One of the other claimants, Halterm, had paid the
wharfage for the "Brussel" to the Halifax Port
Corporation and claimed to be subrogated to the statutory
lien of the Port Corporation. The court found, however,
that there was no evidence of an explicit assignment of
the Port Corporation’s lien rights and further noted that
the Canada Ports Corporation Act was silent regarding
whether such rights could be assigned. The court
ultimately held that there had been no assignment in
favour of Halterm. In reaching this decision the court
was careful to note that it did not "foreclose the
possibility that a maritime right in rem or other lien
may be assignable". (Note: in The "Atlantis Two" the
court approved of an assignment of the seamens’ liens for
repatriation costs to the Crown.)
Another claimant, Bridge Oil, alleged that it was
entitled to a maritime lien for bunkers supplied to the
"Brussel" in Belgium based on Article 2(5) of the
Unification of Certain Rules Relating to Maritime Liens
and Mortgages, 1926, which gives a maritime lien for
contracts entered into by a Master provided, inter alia,
the vessel is away from her home port and the contracts
were necessary for the preservation of the ship or the
continuation of the voyage. The court disallowed the lien
claim on the grounds that the bunkers were ordered by the
owner and not the Master.
A lessor of containers alleged that it had a maritime
lien for unpaid lease payments on containers supplied to
the "Brussel". The lease agreement expressly provided
that the lessor was to have a contractual lien against
the lessee’s vessels. The court held that such a lien has
no special priority as against third parties. (Note: In
The "Atlantis Two" the Prothonotary seemed to suggest
that a contractual lien might be of some effect in a
priorities hearing.)
ooooooooooooooooooooooo
Priorities – Bunkers
16).The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303, (F.C.T.D.)
This was an application by a shipping agent and ad hoc
supplier of bunkers to recover from the sale price of the
Defendant vessel the value of bunkers sold with the ship
and supplied by the applicant. The supplier did not
render an invoice to the ship owner when the bunkers were
delivered. The supplier said it intended to recover the
price of the bunkers from the freight when paid and led
evidence that it did not intend to sell the bunkers to
the owner until the freight was paid. The court was
satisfied that the intention of the supplier was to not
transfer title in the bunkers to the ship owner until it
was paid in full. The court therefore held that property
in the bunkers had not passed and the supplier was
entitled to the proceeds from the sale of the bunkers.
ooooooooooooooooooooooo
ooooooooooooooooooooooo
17).. New York Dock Company v. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117 (1927), and
progeny.
While the vessel is under arrest, there will be expenses
necessarily incurred in preserving the res, including
moorage, caretaking, winterizing, emergency services,
insurance, and others a court may find necessary.
Although no person may obtain a lien against the vessel
while it is in the custody of the court, these
"administrative expenses" are generally called liens and
are always ranked above all other liens in priority
ooooooooooooooooooooooo
18).VTS-RH-Pz-2-2766-98-1.9.98
ZAUSTAVLJANJE BRODA - PITANJE OSOBNOG DUŽNIKA
VISOKI TRGOVAČKI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE
Rješenje br. XV Pž-2 766/98-2
od l.rujnal998.
Vijeće: Viktorija Lovrić (predsjednicavijeća),
mr.sc. Andrija Eraković, mr. Josip Čakić
Može se zaustaviti samo brod kojije u vlasništvu osobnogdužnika. Akoje dužnih
zakupac broda ili naručitelj koji samodgovara trečim osobama - može se
zaustaviti taj brod ilidrugi brod kojije u vlasništvu zakupca ili naručitelja.
MULTI MARINE SHIPREPAIRS B.V., Waathaven N.Z.55,
Roterdam, Nizo-zemska (predlagatelj osiguranja)
dostavioje dana 13. srpnja 1998. godineTrgovačkom sudu u
Rijeci prijedlog za određivanje privremene mjere zau-
stavljanjem broda "Pionir", radi osiguranja tražbine u
iznosu od DFL144.624,15. Predlagatelj osiguranjaje u
prijedlogukao protivnike osiguranjanaveo: CROSS-SEAS
SHIPPING CORPORATION, iz Paname - vlasnika brodo-va
"Pionir" i "Motovun" (l.-protivnikosiguranja), MALTACROSS
SHIPPINGCo., iz Malte - vlasnika brodova "Kvarner"
"Omišalj", "Velebit" i "Rijeka"(MCS, 2.-protivnik
osiguranja), TREACLE MARITIME Ltd, iz Malte -
vlasnikabroda "Malinska" (S.-protivnik osiguranja) i
CROATIA LINE d.d. iz Rijeke (4.-protivnik osiguranja).
U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj
je naveo dajeon brodopopravljač, te daje pružao usluge
popravka na brodovirna "Croa-tia", "Omišalj", "Malinska",
"Motovun" i "Kvarner", koji su u vlasništvu pro-
tivnikaosiguranja 1.-5., dokje 4.-
protivnikosiguranjastvarnivlasnikprotiv-nika osiguranja
1.-3., brodar i upravitelj te stvarni vlasnik svih
brodova kojisu popravljani i broda prema kojemje
usmjerena privremeiaa mjera.
Predlagatelj je naglasio da njegov poslovni odnos s 4.-
protivnikom osigu-ranja datirajoš od davnih godina, te
daje predlagatelj popravljao brodovepo narudžbama 4,-
protivnika osiguranja, kojije plaćao sve troskove. Od
1997.4.-protivnik osiguranja nije uredno podmirivao svoje
obveze plaćanjaučinjenihpopravakabrodova. Nepodmirene
tražbine iznose DFL 144.624,15,kojije iznos koji se
osigurava prijedlogom.
Predlagateljje naveo da, ako bude morao zaustaviti
brodove 1.-3. protiv-nika osiguranja u inozemstvu, morat
će zaustaviti pet brodova, i to svaki zapripadajući dio
duga, budući ne može preuzeti rizik
zaustavljanjajednogbroda za cijeli duguz otežano
dokazivanje položaja 4,-protivnika osiguranjana sudu
kojeinu općepoznate činjenice o 4,-protivniku osiguranja
nisu poz-nate kao sto su poznate hrvatskom sudu. Nadalje,
predlagatelj naglašava daje općepoznato daj,^ 4.-
protivnik osiguranja stvarni vlasnik brodova, brodari
njihov upravitelj, daje vlasnik kornpanija - 1.-3.
protivnika osiguranja, i,konačno, daje općepoznato da 4,-
protivnik osiguranja nema nitijedan brodupisan u svorne
vlasnistvu.
Trgovački sud u Rijeci donioje rjesenje kojimje pozvao
predlagatelja osi-guranja da dostavi dokaze o tome daje
4.-protivnik osiguranja vlasnik 1.-3.protivnika
osiguranja te da specificira novčane tražbine za pojedini
brod,odnosno za troskove popravka pojedinogbroda, pod
prijetnjom odbacivanjaprijedloga za određivanje
privremene mjere.
Postupajući po ovom rješenju, predlagatelj je dostavio
novi podnesakTrgovačkom sudu u kojemje naveo da se u
postupku osiguranja činjenicene moraju dokazivati, već
učiniti vjerojatnim. Uz podnesakje priložio nizizvadaka
iz upisnika brodova, faktura i rjesenja kojimaje, prema
njemu, nesamo učinio vjerojatnim, nego i doista dokazao
daje 4,-protivnik osiguranjavlasnik 1. i 2.- protivnika
osiguranja. Predlagatelj je specificirao tražbine pre-ma
brodovima.
Budući daje brod "Pionir" čije se zaustavljanje tražilo u
međuvremenu isplo-vio, predlagatelj je u istom podnesku
predložio zaustavljanje broda "Rijeka"koji se nalazio u
Luci Rijeka i alternativno broda "Velebit" koji se
nalazio ubrodogradilistu "3. maj" Rijeka, a koji su u
vlasništvu 2,-protivnika osiguranja(MCS).
Predlagatelj je nadalje naveo da su ispunjene sve
zakonske pretpostavkeza zaustavljanje bilo kojegod
"sister-ships" u vlasništvu 1.-4. protivnika osi-guranja:
1. brodovlasnici su dužnici, 2. tražbinaje više nego
vjerojatna, 3.prijedlog se odnosi na brod u vlasništvu
dužnika, i 4. tražbinaje pomorska.
Trgovački sud u Rijecije odbio prijedlogza određivanje
privremene mjere.
U obrazloženju ovaj sudje naveo daje priloženom
dokumentacijom pred-lagatelj učinio vjerojatnom svoju
tražbinu prema 4.-protivniku osiguranja.Međutim, sudje
upozorio na odredbu članka 977. st. 1. Pomorskog
zakonikakojorn je propisano da može biti zaustavljen
svaki brod na kojem postojipravo vlasništva na brodu,
odnosno kojije u vlasništvu istih osobnih dužnikaili koji
je za tražbine za koje se traži zaustavljanje opterećen
pomorskimprivilegijem ili hipotekom na brodu ili drugim
založnim pravom stranogprava, te za druge tražbine
navedene u čanku 878. st. 2. Pomorskog zako-nika koje se
odnose na taj brod. U stavku 2. istog članka propisanoje
da, akoje dužnik zakupac broda ili naručitelj koji prema
pravu koje se primjenjuje uugovornom odnosu izrneđu njega
i vlasnika broda ili broda sam odgovaratrećim osobama,
može se zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod koji
je uvlasništvu zakupca ili naručitelja, dokje u stavku 3.
istog članka propisano da se odredba stavka 2.
primjenjuje i u svim drugim slučjevima kada brodarili
naručitelj koji je osobni dužnik a nije vlasnik broda,
sam odgovara zatražbine za koje se traži zaustavljanje
broda.
Sudje ocijenio da predlagatelj osiguranJ'a nije učinio
vjerojatnirn da bi 1.-5.- protivnici osiguranja bili
osobni dužnicl predlagatelja osiguranja, negojeosobni
dužnik predlagatelja osiguranja 4.-protivnik osiguranja,
kojije vla-snik i dionica, odnosno udjela, u cijelosti
ili djelornično, kornpanija koje su 1-3.-protivnici
osiguranja. Medutim, 4.-protivnikosigu.ranja nije vlasnik
odno-snih brodova. Također, predlagatelj mje učinio
vjerojatnim da bi 4,-protiv-nik osiguranja bio zakupac
ili brodar predrnetnih brodova. Predlagatelj osi-guranja
nije, tvrdi sud, dokazao daje bio u poslovnom odnosu s l-
3.-protiv-nikoin osiguranja, već isključivo s 4.-
protivnikom osiguranja. Predlagateljosiguranja, nadalje,
nije dostavio dokaze kojim čini vjerojatnirn okolnosti
izkojih bi proizlazilo da 4,-protivnik osiguranja nastoji
prikrivanjern iliotuđenjem svoje imovine spriječiti
naplatu svoje tražbine (čl. 296. st. 1.Ovrsnog zakona), a
ne presurnira se da postoji opasnost iz stavka 3.
istogčlanka (prema kojern se opasnost da će predlagatelj
osiguranja spriječiti iliznatno otežati naplatu tražbine
pretpostavlja ako bi se tražbina irnala ostva-riti u
inozemstvu).
Protiv rjesenja Trgovačkog suda u Rijeci predlagatelj
osiguranjaje podniožalbu Visokom trgovačkom sudu u
Zagrebu. U žalbi je predlagatelj osigu-ranja naglasio
kako valja razlikovati dvije situacije. Prvaje situacija
o odno-su na 2.-protivnika osiguranja MALTA CROSS
SHIPPING Co. (MCS), a drugasituacija odnosi se na 4,-
protivnika osiguranja Croatia Line d.d. MCS kaovlasnik
brodova odgovara za pomorske tražbine iz čl. 878. st. 2.
Pomorskogzakonika. Njemu su ispostavljene fakture preko
4.-protivnika osiguranja -Croatia line d.d. Vlasnik broda
je uvijek pretpostavljeni osobni dužnik zapomorske
tražbine. Druga situacijaje, prema predlagatelju,
solidarna odgo-vornost 4,-protivnika osiguranja uz
odgovornost protivnika osiguranja MCS.Prema
predlagatelju, 4.-protivnik osiguranja odgovara po
nekoliko osnova.Mogao bi odgovarati kao nesavjesni agent
po čl. 693. Pomorskog zakonika.Međutim, ako se uzme kako
je općepoznato da je 4,-protivnik osiguranjastvarni
vlasnik ostalih protivnika osiguranja i faktički vlasnik
brodova, ondapredlagatelj ne bi mogao biti u dobroj
vjeri. Baš u tom slučaju ne bi postojalaodgovornost 4,-
protivnika osiguranja kao nesavjesnog agenta, ali bi
postoja-la odgovornost brodovlasnika. Oba, i brodovlasnik
i agent, ne bi mogli bitioslobođeni obveze, već
eventualno agent. Odgovornost 4,-protivnika osigu-ranja
mogla bi postojati i temeljem čl. 488., st. 1. Pomorskog
zakonika kaonaručitelja popravka broda. Ako postoji
odgovornost popvom članku, neoslobađa se obveze
brodovlasnik kao vlasnik broda na koji se odnosi pomor-
ska tražbina, već 4,-protivmk osiguranja odgovara
solidarno s brodovlas-nikom. Odgovornost 4,-protivnika
osiguranja mogla bi postojati i po čl. 10.Zakona o
trgovačkim drustvima, prema kojern član drustva koji
zloupotre-bljava okolnost da ne odgovara za obveze
drustva, ne može se pozvati na toda po zakonu ne odgovara
za te obveze. Predlagatelj osiguranja u žalbi dalje da su
brodovi "Rijeka" i "Velebit" čije zaustavljanje traži u
vlasništvu 2,-pro-tivnika predlagatelja MCS.
Visoki trgovački sud se osvrnuo i na tezu predlagatelja
osiguranja o po-stojanju solidarne odgovornosti 4.-
predlagatelja osiguranja i 2.-protivnika osi-guranja. Sud
je naglasio da se solidarna odgovornost ne pretpostavlja,
većproizlazi iz zakona ili iz ugovora. Nijedrru mogućnost
solidarne odgovorno-sti kojuje istaknuo predlagatelj
osiguranja sud nije ocijenio prihvatljivom.Sudje ponovno
naglasio da nijedna isprava ne ukazuje na to daje 4,-
proti-vnik osiguranja nastupao kao agent 2,-protivnika
osiguranja. Ugovore s pred-lagateljem osiguranja o
isporuci opreme i rezervnih dijelova za brodove sklo-
pioje 4,-protivnik osiguranja u svoje ime i za svoj
račun.
Sudje upozorio na neprihvatljivost termina "faktični
vlasnik" i "pravnivlasnik" koje koristi predlagatelj
osiguranja. Ispravan terminje "vlasnik".Sva četiri
protivnika osiguranja su trgovačka drustva, a 4.-
protivnik osigu-ranja Croatia Line d.d. može biti član u
ostalim društvima protivnicima osi-guranja (dioničar,
imatelj poslovnogudjela), ali ne i njihovvlasnik.
Visoki trgovački sudje ocijenio beznačajnom tvrdnju
predlagatelja osigu-ranja da bi 4,-protivnik osiguranja
mogao odgovarati kao naručitelj popra-vka u smislu 448.,
st. 1. Pomorskog zakonika. Postojanje obveze 4,-protiv-
nika osiguranja prema predlagatelju osiguranja nije
spomo. Međutim, pre-ma čl. 977., st. 2. Pomorskog
zakonika, dužnik mora biti zakupac broda ilinaručitelj iz
ugovora kojegje sklopio sa vlasnikom broda ili brodarorn
pa dabi se rnogao zaustaviti taj brod, za tražbine koje
ovaj "naručitelj" (daklenaručitelj iz ugovora kojegje
sklopio sa vlasnikom broda i brodarom) sklopis trećim
osobama. Predlagatelj osiguranja nije dokazao ni učinio
vjerojat-nim daje 4,-protivnik osiguranja naručitelj iz
ugovora kojegje sklopio savlasnikom broda 2.-protivnikom
osiguranja MCS.
Visoki trgovački sudje naglasio da činjenica da su
brodovi upisani u domaćiupisnik brodova temeljem čl.
202., st. 2. Pomorskog zakonika ne rnože uka-zivati na to
da bi brodar bio 4,-protivnik osiguranja Croatia Line
d.d. Brodarje fizička ili pravna osoba kojaje kao
posjednikbroda nositelj plovidbenogpothvata, s tirn što
se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, daje
brodarosoba koja je u upisnik brodova upisana kao vlasnik
broda (čl. 5. toč. 26.Pomorskog zakonika). Prema tome,
činjenica upisa temeljem čl. 202., st. 2.Pomorskog
zakonika stvara samo presumpciju daje brodar strana
fizička ilipravna osoba kojaje u upisnik upisana kao
vlasnik broda, pa se nikako nernože presumirati daje
brodar 4,-protivnik osiguranja Croatia Line d.d. Da bibio
brodar, 4.-protivnik osiguranja morao bi biti posjednik
broda i nositeljplovidbenog pothvata, a predlagatelj
osiguranja to nije dokazao niti učiniovjerojatnim.
Sudje razrnotrio i pozivanje predlagatelja osiguranja na
odredbu čl. 10.,st. 3. Zakona o trgovačkim drustvima,
prema kojoj onaj tko zloupotrebljavaokolnost da kao član
trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva nemože
se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.
Sudje stao nastajalište da predlagatelj osiguranja nije
naveo bilo kakvu okolnost iz koje bi ističe da činjenice
što su brodovi upisani u domaći upisnik brodova, a
uvlasništvu su inozemne osobe, čine vjerojatnim činjenicu
daje domaća oso-ba brodar. Okolnost da 4,-protivnik
osiguranja nema nijedan brod u svomvlasništvu, kod niza
drugih općepoznatih činjenica, čini vjerojatnim da 4.-
protivnik osiguranja prikrivanjem i otuđenjem svoje
imovine sprječava na-platu tražbina vjerovnika. Međutim,
naglašava predlagatelj u žalbi, toje bit-no samo za
solidafrnu odgovornost po čl. 10. Zakona o trgovačkim
društvima,budući se ovdje radi o pomorskoj tražbini.
Visoki trgovački sud rješenjem je žalbu odbio kao
neosnovanu.U obrazloženju rješenjaVisoki trgovački sudje
naveo da predlagatelj osi-guranja nije učinio vjerojatnim
daje 2.-protivnik osiguranja (MCS) njegovdužnik. Tvrdnja
žalitelja da su njernu ispostavljene fakture preko 4.-
protiv-.nika osiguranja Croatia Line d.d. u suprotnostije
sa sadržajern isprava kojeje uz prijedlogpredložio sam
predlagatelj osiguranja. Osim toga, nije odlučnokome se
ispostavljaju fakture. Prema čl. 296. Zakona o obveznim
odnosima(NN 53/91, 73/91,3/94i 7/96), obvezu može
ispuniti ne samo dužniknego itreća osoba. Nema, dakle,
nikakve zapreke da ugovorne strane (vjerovnik idužnik)
ugovore da vjerovnik fakturu pošalje na adresu treće
osobe. Prvo-stupanjski sud nije odbio prijedlogzbogtoga
što srnatra da predlagatelj nijeučinio vjerojatnim
postojanje svoje tražbine prema MCS iz razloga što
sufakture adresirane na Croatia Line d.d. Prijedlog nije
osnovan jer ni jednapriložena isprava ne ukazuje na to
daje ugovore iz kojih proizlazi tražbinasklopio 2.-
protivnik osiguranja MCS ili da su sklopljeni u njegovo
ime. Svenarudžbe robe i usluga učinio je 4.-protivnik
osiguranja Croatia Line d.d. Niu jednoj ispravi nema
oznake da je ovaj 4,-protivnik osiguranja nastupaokao
agent ili u nekom drugom svojstvu u ime 2.-protivnika
osiguranja MCS.Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne
strane (čl. 148. st. 1. Zakona oobveznim odnosima) a
predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim
dajeprotivnik osiguranja MCS ugovorna strana iz ugovora
iz kojih proizlazi tražbi-na.
Visoki trgovački sudje naglasio da se, prerna čl.
297., st. 1. Ovršnog zako-na, radi osiguranja novčane
tražbine, može odrediti svaka rnjera kojom sepostiže
svrha takva osiguranja. Predlagatelj osiguranja ne bi se
mogao nami-riti iz vrijednosti broda, bez obzira što se
radi o pomorskoj tražbini i što suizdaci učinjeni za brod
čijije vlasnik 2.-protivnik osiguranja MCS. Da bi touspio
morao bi protiv MCS-a ishoditi pravomoćnu sudsku odluku u
svojukorist, a u ovom postupku osiguranja učiniti
vjerojatnim da će u torn uspjeti; učiniti vjerojatnirn da
postoji njegova tražbina. Sam predlagatelj je u
svomprijedlogu naveo daje popravljao brodove po
narudžbama 4.-protivnika osi-guranja, a 4.-protivnik
osiguranjaje plaćao sve troškove. Isto tako, predlaga-
telj osiguranja je naveo da je 4.-protivnik osiguranja
naručivao radove, apredlagatelj ih izvodio i isporučivao
rezervne dijelove. Prema torne, sampredlagatelj
osiguranjaje naveo daje bio u ugovornom odnosu s 4,-
protiv-nikom osiguranja Croatia Line d.d. i da ima
novčanu tražbinu upravo preinaovorn protivniku
osiguranja. Sam predlagatelj osiguranja tvrdi i dokazuje
proizlazilo da 4,-protivnik osiguranja Croatia Line d.d.
zloupotrebljava okol-nost sto kao član ostalih protivnika
osignranja ne odgovara za njihove obve-ze. Osirn toga,
sudje istaknuo da to nije relevantnojer u ovom slučaju
nijeu pitanju odgovara li 4.-protivnik osiguranJ'a ili ne
odg'ovara, već može li seprivremenom mjerom zaustaviti
brod "JRijeka" i "Velebit" čiji vlasnik nije 4.-protivnik
osig'Liranja, a nije ni zakupac tih brodova, a ni
naručitelj iz ugovo-ra kojeg bi sklopio s vlasnikom ili
brodarom tih brodova.
Zbog svih navedenih razloga Visoki trgovački sudje
odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rjesenje
prvostupanjskogsuda.
Jasenko Marin, znanstveni novak
Jadranski zavod HAZU
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
19).ZAUSTAVLJANJE BRODA KOJI NIJE U VLASNIŠTVUOSOBE
ODGOVORNE ZA POMORSKU TRAŽBINU
TRGOVACKI SUD U
SPLITURješenje br. VI-Rl-
73/99od 17. kolovoza
1999.Predsjednik vijeća: mr.
Srđan Šimac
Načelno, privremeno zaustavljen moie biti samo brod
čiji je vlas-nik protivnik osiguranja, odnosno osoba
odgovorna za pomorskutražbinu cije se osiguranje
traži. U skladu s tim, nije dopušteno za-ustavljanje
broda u vlasništvu trgovačkog društva čiji je
jedičlan osoba odgovorna za pomorsku trazbinu.
Predlagatelj osiguranja, "Brodospas d.d." iz Splita,
podnio je Trgovačkomsudu u Splitu prijedlog za
određivanjem privremene mjere zaustavljanja bro-da
"Sušak"/ luke upisa Rijeka/ koji plovi pod hrvatskom
zastavom. Prijedlogjepodnesen radi osiguranja novčane
tražbine predlagatelja osiguranja premaprotivniku
osiguranja, trgovačkom društvu "Croatia Line" iz Rijeke,
u iznosuod 144.582/56 Kn.
Kako predlagatelj u svom prijedlogu nije točno naznačio
tražbine čije osi-guranje traži/ kako nije učinio
vjerojatnim postojanje tražbine/ jer uz prijedlognije
pnložio isprave koje bi ukazivale na takvu vjerojatnost
i/ konačno/ kako m-je ničim dokazao da bi upravo
protivnik osiguranja bio vlasnik broda čije zau-
stavljanje traži/ sud je rješenjem od 6. kolovoza 1999.
godine vratio predlaga-telju prijedlog za osiguranje radi
dopune u gornjem pravcu.
Dopunjenim prijedogom za osiguranje predlagatelj točno
naznačuje tražbi-ne čije osiguranje traži (čl.878.st.l. i
2. Pomorskog zakonika/ nastavno: PZ) te is-prave kojima
je učinio vjerojatnim njihovo postojanje (čl.269;š't.l.
Ovršnog za-kona).
Predlagatelj je na traženje suda dostavio u spis preslik
uloška Glavne knji-ge pomorskih trgovačkih brodova Lučke
kapetanije Rijeka broj 2T 589 za brod"Sušak". Iz
vlasničkog lista B razvidno je da je dana 27. lipnja
1996. godine iz-vršen upis uknjižbe prava vlasništvana
m/b "Sušak" u cijelosti u korist "MaltaCross Shipping Co.
Ltd/', Valetta, Malta/131 East Street.
Dakle/ i pored traženja suda predlagatelj nije dokazao da
bi upravo protiv-nik osiguranja bio vlasnik broda "Sušak"
u odnosu na kojeg se predlaže usvo-jiti predloženu mjeru
osiguranja (cl.977.st.1. PZ)/ pa je njegov prijedlog za
osi-guranje ovakvog sadržaja sud odbio kao neosnovan.
Sud je u obrazloženju presude također naveo da je iz
teretnog lista C razvi-dno da je brod "Sušak" rješenjem
Trgovačkog suda u Rijeci od 15. srpnja 1999.godine
podvrgnut prodaji u ovršnom postupku. Predlagatelj
osiguranja može eventualno u tom postupku prijaviti svoju
tražbinu radi eventualne njene "re-zervacije do
pribavljanja ovršne isprave".
BILJEŠKA:
Zanimljivost ovog predmeta je u tome što je protivnik
osiguranja trgovač-ko društvo ("Croatia Line") koje je
jedini član drugog društva ("Malta CrossShipping
Co.Ltd.") koje je u upisniku brodova navedeno kao vlasnik
broda či-je se zaustavljanje traži. Ovim rješenjem
potvrđeno je stajalište naše sudskeprakse da u takvim
slučajevima zaustavljanje nije dopušteno, bez obzira
naodnos između dva navedena društva (društvo majka -
društvo kćerka). Za is-tovjetno stajalište Trgovačkog
suda u Rijeci i Visokog trgovačkog suda/ cf: "Za-
ustavljanje broda - pitanje osobnog dužnika'7/ Poredbeno
pomorsko pravo - Com-parative Maritime Law, god. 39
(1997) 153-154, str. 174-179.
Mr.sc. Jasenko Marin, asistent
Jadranski zavod HAZU.
b). ODLUKE
4000
4000-DODATAK
1.Comité Maritime International
QUESTIONNAIRE
in respect of Recognition of Foreign Judicial Sales of Ships
The IWG is aware that in many jurisdictions judicial sale is termed differently, such as forced sale or court sale, etc. and that judicial sales of ships may be initiated or conducted for various purposes, such as to enforce a maritime lien or mortgage on a ship, to enforce an effective judgment or arbitral award, or to preserve a maritime claim taking the ship as a wasting asset. It is hoped that your answers and comments to the questions within this group will help to produce a proper definition of judicial sales of ships for the purpose of this project and/or the future international instrument.
Based on the understanding that judicial sales of ships may occur in different kind of actions (such as an action in rem, an action in personam, an action for conservation or an action for enforcement) the procedures for judicial sales of ships may vary.
Based on the understanding that judicial sales of ships may occur in different kind of actions (such as an action in rem, an action in personam, an action for conservation or an action for enforcement) the procedures for judicial sales of ships may vary.
It is observed that once a ship is sold by way of judicial sale, certain legal effects or consequences will follow. For example, in many jurisdictions, the ownership of the previous ship-owner will cease to exist and/or the mortgages, maritime liens and other charges attached to the ship prior to the sale will be extinguished.
It is observed that ships may be sold by way of judicial sale in one jurisdiction, while recognition of such sale may be required in another jurisdiction. Non-recognition of foreign judicial sales of ships may result in a number of problems or conflicts of laws. In addition, it is observed that in many jurisdictions, no ready provisions of law are available as to when and/or on what conditions a foreign judicial sale of ship will be recognized as having the same legal effects as a domestically accomplished judicial sale of ship
The IWG is aware of a few cases regarding the recognition of foreign judicial sales of ships. It is believed that the reported cases represent just a small part of the whole picture. On the other hand, since the International Convention on Maritime Liens and Mortgages 1993 came into force on 5 September 2004, and provisions concerning notice and effects of forced sale are contained therein, it might be sensible to consider whether it is necessary and feasible to work out an international instrument, before further resources are put into this project.
4001
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
UNCTAD-VIEWS
REGISTRATION-GENEVA,1986.
UNCTAD
VIEWS
REGISTRATION-GENEVA,1986.
CONCEPT AND DEFINITIONS
We could consider bareboat charter registration as a
legal arrangement whereby the nationality of the bareboat
charterer, as owner of the ship pro hac vice, ("acting
owner"), is allocated to the ship and evidenced by flying the
flag of that nation during the life of the charter party1.
Although common agreed definitions do not exist for the basic
elements of "bareboat charter registration", the International
Chamber of Commerce, in an effort to arrive at some basic
definitions, prepared in 1988 a set of "Recommendations for a
legal and regulatory framework for bareboat charter
registration "(ICC publication no 466A).
The following are the ICC definitions :
(a) Bareboat charter registration means the
registration of a vessel in a Bareboat Charter Registry in the
name of the bareboat charterer.
(b) Bareboat charter registry means the registry of the
State whose flag the vessel will fly and in which the
charterer is registered as the bareboat charterer during the
period of the bareboat charter.
(c) Underlying registry means the registry of the State
in which the owner of the vessel is registered as owner and to
4002
which jurisdiction and control of the vessel will
revert upon termination of the Bareboat Charter Registration
2.
Origins of the system
In 1951 the Federal Republic of Germany enacted the Law
of the Flag Act,3 allowing a ship registered abroad, but
bareboat-chartered by a West German entity, to be registered
under the Federal Republic flag for a fixed period of time;
The reason for that law was that at that time there was only a
small residual merchant fleet in the RFA and large problems to
finance reconstruction due to the combined effect of war
losses and the allied expropriation of merchant ships as war
reparations. It became an urgent necessity to rebuild a
national merchant marine, but the immense capital investment
required was not at that time available in Germany. This
necessity was the origin of the invention of bareboat charter
registration as we know it today, though there are some old
historical antecedents4. Although the 1952 law was primarily
intended to permit bareboating-in to the German flag, it
contained provisions for bareboating-out an ordinarily -
registered German ship to a foreign flag. Thus the Minister of
Transport may on application exempt a ship registered in
Germany and bareboat chartered-out to a foreign charterer from
the obligation to fly the German flag, provided that the
foreign country grants the ship the right to fly its flag for
the duration of the bareboat charter. The permission to fly
the foreign flag may be granted for a period of up to two
years. The fact that the ship is permitted to fly the foreign
flag during the bareboat charter period is noted is noted in
the ship's certificate and the ship's registry remains
unaffected by the change of flag5. The German model with a few
variations illustrates the basic elements of all current
bareboat charter registration laws and arrangements6.
Allocation of State duties under international Coventions It
is a well-Known practice in international law that a ship may
fly the flag of only one State. Both the 1958 Geneva
Convention on the High Seas and the 1982 United Nations
Convention on the Law of the Sea (UNCLOS 82) provide that
"...ships shall sail under the flag of the one State only."
Article 5 of the Convention on the High Seas and article 91 of
the United Nations Convention on the Law of the Sea provide
that "Ships have the nationality of the State whose flag they
are entitled to fly." It is important at this point to make a
difference between "nationality" and "registration"7 Article 2
of the United Nations Convention on Conditions for
Registration of Ships, 7 February 1986, provides the following
definitions : "Flag State" means a State whose flag a ship
flies and is entitied to fly ; "State of registration" means
the State in whose register of ships a ship has been entered ;
"Register of ships" means the official register or registers
4003
in which particulars referred to in article 11 of the
Convention are recorded.
Articles 94 and 217 of the 1982 Convention on the law
of the Sea request the State whose flag the ships flies to
exercice "effective jurisdiction and control" over the ship as
to social matters and safety and other public law requirements
Article 94-
Duties of the flag State
1. Every State shall effectively exercise its
jurisdiction and control in administrative, technical and
social matters over ships flying its flag.
2. In particular every State shall : (a) maintain a
register of ships containing the names and particulars of
ships flying its flag, except those which are excludes from
generally accepted international regulations on account of
their small size ; and (b) assume jurisdiction under its
internal law over each ship flying its flag and its master,
officers and crew in respect of administrative, technical and
social matters concerning the ship.
3. Every State shall take such measures for ships
flying its flag as are necessary to ensure safety at sea with
regard, inter alia to : (a) the construction, equipment and
seaworthiness of ships ; (b) the manning of ships, labour
conditions and the training of crews, taking into account the
applicable international instruments ; (c) the use of signals,
the maintenance of communications and the prevention of
collisions.
4. Such measures shall include those necessary to
ensure :
(a) that each ship, before registration and thereafter
at appropriate intervals, is surveyed by a qualified surveyor
of ships, and has on board such charts, nautical publications
and navigational equipment and instruments as are appropriate
for the safe navigation of the ship, (
b) that each ship is in the charge of a master and
officers who possess appropriate qualifications, in particular
in seamanship, navigation, communications and marine
engineering, and that the crew is appropriate in qualification
and numbers for the type, size, machinery and equipment of the
ship ;
4004
(c) that the master, officers and, to the
extent appropriate, the crew are fully conversant with and
required to observe the applicable international regulations
concerning the safety of life at sea, the prevention of
collisions, the prevention, reduction and control of marine
pollution, and the maintenance of communciations by radio. In
taking the measures called for in paragraphs 3 and 4 each
State is required to conform to generally accepted
international regulations, procedures and practices and to
take any steps which may be necessary to secure their
observance.
5. The German model with a few variations illustrates
the basic elements of all current bareboat charter
registration laws and arrangements
6. A State which has clear grounds to believe that
proper jurisdiction and control with respect to a ship have
not been exercised may report the facts to the flag State.
Upon receiving such a report, the flag State shall investigate
the matter and, if appropriate, take any action necessary to
remedy the situation.
7. Each State shall cause an inquiry to be held by or
before a suitably qualified person or persons into every
marine casualty or incident of navigation on the high seas
involving a ship flying its flag and causing loss of life or
serious injury to nationals of another State or serious damage
to ships or installations of another State or to the marine
environment. The flag State and the other State shall co-
operate in the conduct of any inquiry held by that other State
into any such marine casualty or incident of navigation.
Article 217 - Enforcement by flag States
1. States shall ensure compliance by vessels flying
their flag or of their registry with applicable international
rules and standards, established through the competent
international organization or general diplomatic conference,
and with their laws and regulations adopted in accordance with
this Convention for the prevention, recuction and control of
pollution of the marine environment from vessels and shall
accordingly adopt laws and regulations and take other measures
necessary for their implementation. Flag States shall provide
for the effective enforcement of such rules, standards, laws
and regulations, irrespective of where a violation occurs.
2. States shall, in particular, take appropriate
measures in order to ensure that vessels flying their flag or
of their registry are prohibited from sailing, until they can
proceed to sea in compliance with the requirements of the
4005
international rules and standards referred to in
paragraph 1, including requirements in respect of design,
construction, équipment and manning of vessels.
3. States shall ensure that vessels flying their flag
or of their registry carry on board certificates required by
and issued pursuant to international rules and standards
referred to in paragraph 1. States shall ensure that vessels
flying their flag are periodically inspected in order to
verify that such certificates are in conformity with the
actual condition of the vessels. These certificates shall be
accepted by other States as evidence of the condition of the
vessels and shall be regarded as having the same force as
certificates issued by them, unless there are clear grounds
for believing that the condition of the vessel does not
correspond substantially with the particulars of the
certificates.
4. If a vessel commits a violation of rules and
standards established through the competent international
organization or general diplomatic conference, the flag State,
without prejudice to articles 218, 220 and 228, shall provide
for immediate investigation and where appropriate institute
proceedings in respect of the alleged violation irrespective
of where the violation occured or where the pollution caused
by such violation has occured or has been spotted.
5. Flag State conducting an investigation of the
violation may request the assistance of any other State whose
cooperaton could be useful in clarifying the circumstances of
the case. States shall endeavour to meet appropriate requests
of flag States.
6. States shall, at the written request of any State,
investigate any violation alleged to have been commited by
vessels flying their flag. If satisfied that sufficient
evidence is available to enable proceedings to be brought in
respect of the alleged violation, flag State shall without
delay institute such proccedings in accordance with their
laws.
7. Flag States shall promptly inform the requesting
State and the competent international organization of the
action taken and its outcome.Such information shall be
available to all States.
8. Penalties provided for by the laws and regulation of
States for vessels flying their flag shall be adequate in
severity to discourage violations wherever they occur.
4006
The coexistence of what some authors refer to
as "dual " or " parallel " registration during the flagging-
out or the flagging-in period may raise private international
law problems wherever the proprer law is the "national law of
the vessel". Professor Berlingieri8 refers to four different
expressions which are used in international Conventions :
(i) The State of which the vessel is "ressortissant"
translated into Entlish as "State to which the vessel
belongs";
(ii) The State of which the vessel is flying the flag ;
(iii) The place of registration ;
(iv) The nationality of the vessel. Those Conventions
falling under the first category, "State to which the vessel
belongs", might be subject to different interpretation. We
refer specifically to the 1910 Collision and Salvage
Conventions (respectively in article 12 and 15), the 1926
Maritime Liens and Mortgages Convention (article 14), and the
1952 Civil Jurisdiction Convention.
9 Another example of the difficulties encountered in
identifying the State of the ship's registry arises in the
application of the 1969 Civil Liability Convention for Oil
Pollution Damage. Article 7 (2) of the said Convention
provides that a certificate attesting that insurance or other
financial security is in force in accordance with the
provisions of the Convention shall be issued or certified by
the appropriate authority of the State of the ship's registry.
When the Convention was made, ships were registered in one
register only and the possibility of the so-called "dual or
parallel registration " had not gained international
attention. The question that arises in connection with article
7 (2) of the said Convention is therefore whether for the
purpose of the delivery or certification of the certificate of
insurance, the State of the ship' s registry is the State of
the underlying registry or the State in whose registry the
ship is temporarily registered.
10 International Conventions regulating Bareboat
Charter Registration Article 2 of the 1986 United Nations
Convention on Conditions for Registration of Ships draws an
important distinctiion between "flag State " and "State of
registration". Article 4 of the Convention established: "...
2. Ships have the nationality of the State whose flag
they are entitled to fly ;
4007
3. Ships shall sail under the flag of one State
only ; 4. No ships shall be entered in the registers of ships
of two or more States at a time, subject to the provisions of
paragraphs 4 and 5 of article 11 and to article 12. " Articles
11 and 12 of the Convention for the first time regulate in an
international instrument the practice of bareboat charter
registration. Thus article 11
(5) provides : "In the case of a ship bareboat
chartered-in a State should assure itself that right to fly
the flag of the former flag State is suspended. Such
registration shall be effected on production of evidence,
indicating suspension of previous registration as regards the
nationality of the ship under the former flag State and
indicating particulars of any registered encumbrances." In
article12.1, the 1986 Convention grants the right, "Subject to
the provisions of Article 11 and in accordance with its laws
and regulations a State may grant registration and the right
to fly its flag to a ship bareboat chartered-in by a charterer
in that State for the period of that charter." More recently
article 16, "Temporary change of flag ", of the 1993
International Convention on Maritime Liens and Mortgages
incorporates provisions that allow temporary suspension of
flag for vessels registered in their registers when they are
bareboat chartered to a foreign charterer and are permitted to
fly the flag of the charterer's State and conversely allow
that foreign vessels bareboat chartered by nationals
temporarily fly the flag of such States. This article is based
on the theory that while a ship is bareboat registered and
flying the flag of the State in which the bareboat charter
party is itself on record, the right to fly the flag of the
"underlying" registry is withdrawn, and the underlying
registration is suspended during the period of the bareboat
registration, except for registered encumbrances.
11 Article 16 reads as follows : Article 16 - Temporary
chance of flag if a seagoing vessel restered in one State is
permitted to fly temporarily the flag of another State, the
following shall apply :
(a) For the purposes of this article, references in
this Convention to the "State in which the vessel is
registered" or to the "State of registration" shall be deemed
to be references to the State in which the vessel was
registered immediately prior to the change of flag, and
references to "the authority in charge of the register" shall
be deemed to be references to the authority in charge of the
register in that State.
(b) The law of the State of registration shall be
determinative for the purpose of recognition of registered
mortgages, "hypothèques" and charges.
4008
(c) The State of registration shall require a
cross-reference entry in its register speciflying the State
whose flag the vessel is permitted to fly temporarily ;
likewise, the State whose flag the vessel is permitted to fly
temporarily shall require that the authority in charge of the
vessel's record specifies by a cross-reference in the record
the State of registration.
(d) No State Party shall permit a vessel registered in
that State to fly temporarily the flag of another State unless
all registered mortgages, "hypothèques" or charges on that
vessel have been previously satisfied or the written consent
of the holders of all such mortgages, "hypothèques" or charges
has been obtained.
(e) The notice referred to in article 11 shall be given
also to the competent authority in charge of the vessel's
record in the State whose flag the vessel is permitted to fly
temporarily.
(f) Upon production of the certificate of
deregistration referred to in article 12 paragraph 5, the
competent authority in charge of the vessel's record in the
State whose flag the vessel is permitted to fly temporarily
shall, at the request of the purchaser, issue a certificate to
the effect that the right to fly the flag of that State is
revoked.
(g) Nothing in this Convention is to be understood to
impose any obligation on States Parties to permit foreign
vessels to fly temporarily their flag or national vessels to
fly temporarily a foreign flag. Conclusions The 1986 United
Nations Convention on Conditions for Registration of Ships and
the 1993 International Convention on Maritime Liens and
Mortgages do not impose any obligation on State Parties to
permit bareboat charter registration. Both Conventions do,
however, regulate such growing practice when permitted by
Contracting States. A bareboat charter registration
arrangement should be approached with care by all the parties
involved.
12 Particular attention should be given to mortgage
protection, making it clear that bareboat charter registration
is something different to registration of ownership or title
and other recorded lien claims or charges, and that as far as
mortgages are concerned the law of the original registration
"underlying registry" applies.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
4009
1 For a definition of "bareboat charter", see article 2 of the United Nations Convention on Conditions for Registration of Ships, 1986.
2 Some of the definitions contained in the ICC Recommendations have been included in Optional Part I of the "BARECON 89" Standard Bareboat Charter.Mr Jorjen Hojer, "BARECON 89 Standard Bareboat Charter", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Chartering and Ship Finance, Santiago de Chile, 19-27 October 1994.
3 Gesetz uber das Flaggenrecht der Seeschiffe und die Flaggenfuhrung der Binnenschiffe- Flaggenrechtsgesetz, vom 8, 8 February 1951 (BGB 1.IS.79).
4 F L Wiswall : "Bareboat charter parties and bareboat charter (ship) registration as joint venture tools", ICC International Symposium on Maritime Joint Ventures, Singapore, 5-6 October 1989.
5 Consideration of maritime liens and mortgages and related subjects, in accordance with the terms of reference of the joint Intergovernmental Group. TD/B/C.4/AC.8/12 : "Current practices in bareboat charter registration", pages 18-19.
6 See Bernd Kröger and Peter Ehlermann, ICC Symposium on Bareboat Charter Registration, Paris, 1987.
7 Frank Wiswall, op cit : "To make a loose analogy, the accepted proof of nationality of an individual is not his birth certificate but his passport. The document issued to the ship by the flag State is its 'passport' under international law".
8.The new Italian Law on Temporary Registration of Bareboat Chartered Vessels. Journal of Maritime Law and Commerce , vol 21, No 2, April 1990.
9 Berlingieri, op cit, pages 210-211 : "When registration and nationality differ, it is necessary to fing out which type of control is relevant. The flag State normally has the control over all safety and labour aspects of the operation of the vessel. The State of registration normally maintains control over the nationality requirements, the conditions under which, and the time during which, the vessel may fly a flag other than that of such State, and ensures the continued registration of the vessel in its registers. In the abstract, the permanent character and the characteristics of the control by the State of registration would justify the conclusion that the vessel "belongs" to that State. However, this may not necessarily be so for all Conventions, for in some of them the safety and social (or manning) aspects may be more relevant. This is the case with respect to the1910 Collision and Salvage Conventions, and also the 1952 Convention on Civil Jurisdiction. Registration, on the contrary , seems to be the controlling factor in the case of the 1926 Convention on Maritime Liens and Mortgages".
10 Such question was raised by the President of the CMI with the Secretary-General of IMO and was considered by the Legal Committee of IMO at its 66th session held from 16-20 march 1992. See IMO documents LEG 66/6/1 and LEG 71/7. A majority of replies received to a questionnaire submitted by the CMI underlined that the Certificate of Insurance is a document of public law nature which must be issued by the State having jurisdiction , i e, the Flag State, and not by the
4010
State in whose private law register the vessel in registered (State of the Underlying Register). See IMO document LEG 71/7 of 6 July 1994.
11 Guy E C Maitland : "The Role of the Register in Ship Finance : Bareboat registration as defined in international Conventions", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Ship Finance and Chartering, Santiago, Chile, 19-27 October 1994.
12 It is interesting in this respect to note the "fundamental principles" adopted by the ICC among its recommendations for a legal and regulatory framework for bareboat charter registration (ICC publication No 466A) :
1. The laws of both the State of Undrlying Registry and the State of Bareboat Charter Registry should be compatible with respect to Bareboat Charter Registration.
2. The basis of Bareboat Charter Registration should be a charter whereby the charterer acquires control and possession of the vessel including the right to appoint the master and crew, and, in general throughout the period of the charter, is in the position of the owner save for the rights to sell or mortgage the vessel, which rights remain with the owner.
3. A vessel may fly the flag of one State only, and should bear a certificate of registration issued by the State whose flag it flies. During the period of Bareboat Charter Registration, the vessel should fly the flag of the State of Bareboat Charter Registry while the right of the vessel to fly the flag of the State of Underlying Registry should be withdrawn, although the vessel remains recorded in the State of Underlying Registry.
4. The State whose flag the vessel flies is the State which has sole responsibility for exercising effective jurisdiction and control over the operation and management of the vessel.
5. Bareboat Charter Registration is dependent upon the existence of a bareboat charter. The termination of the bareboat charter for whatever reason therefore automatically should terminate the Bareboat Charter Registration, so that the sole jurisdiction and control over the vessel reverts to the State of Underlying Registry.
6. The validity and enforceability of the owner's title to the vessel and of any mortgages should be governed by the laws of the 5State of Underlying Registry.
7. A vessel registered in a Bareboat Charter Registry may not be registered simultaneously in another Bareboat Charter Registry.
13 Peter Ehlermann : "Bareboat Charter Registration and Mortgage Security - Seminar on Bareboat Charterparties". Knokke-Zoute, April 1989 :
"Serious observers argue that some countries might not recognize a mortgage on a ship which was not created in accordance with the laws of the country of the flag and/or in particular is not registered in the country of the vessel's flag".
4011
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
UNCTAD, Geneva.
The views expressed in this paper are those of the author and do not necessarily reflect the views of the UNCTAD secretariat.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
KOMENTAR OPĆIH UVJETA POMORSKIH
AGENATA.
Razmatrajući odredbe Pomorskog zakonika čl. 674 -683. ne
postoje odredbe za slučaj, kada se u praksi sklapa, na
primjer ugovor:
AAA).brodovlasnik : agent, sa sadržajem da :
a). agent sklapa u svoje ime ugovor o radu sa članovima
posade
b). posadu upućuje na brod brodovlasnika
c). brodovlasnik plača agentu ukupan iznos u kojem su
sadržani :
-----svi iznosi koji se plaćaju za posadu, tj. plaća
posade, doprinosi svih vrsta tako da brodovlasnik nema
nikakovih novčanih obaveza prema posadi nego samo i
isključivo prema agentu u ugovorenom iznosu.
Ovo su odredbe o agentu u Pomorskom zakonikua :
Izvadak iz POMORSKOG ZAKONIKA
Narodne novine br. 181/2004
Glava III
UGOVOR O POMORSKOJ AGENCIJI
4012
Članak 674.
Ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne punomoći,
u ime i za račun nalogodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove, te poslove pomaganja,
posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu nadoknaditi troškove i
platiti nagradu.
Članak 675.
Pomorski agencijski poslovi jesu posebice oni koji se odnose na plovidbu, brodove i njihovo
iskorištavanje, a osobito na: prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju ugovora o
iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju brodova, tereta i
interesa, opskrbi zalihama, popunjavanju posadom te na brigu o posadi i putnicima.
Članak 676.
(1) Ugovorom o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći pomorski se agent obvezuje u ime i za
račun nalogodavaca obavljati sve poslove ili sve poslove određene vrste iz njegove djelatnosti.
(2) Ugovor o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći mora biti sklopljen u pisanom obliku.
(3) Ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku ne proizvodi pravne učinke.
(4) U slučaju sumnje o granicama opće punomoći smatrat će se da se ona odnosi na poslove
prihvaćanja i otpremanja brodova.
(5) Ako se pomorski agent isključivo bavi posredovanjem odnosno zastupanjem pri sklapanju ugovora
o iskorištavanju brodova, smatrat će se, u slučaju sumnje o granicama opće punomoći, da se ona
odnosi na posredovanje pri sklapanju tih ugovora, osim ugovora o zakupu i ugovora o prijevozu na
vrijeme za cijeli brod.
Članak 677.
Ako nalogodavatelj ograniči ovlaštenja pomorskom agentu koja se odnose na uobičajene poslove
pomorskog agencijskog posla, to ograničenje nema pravni učinak prema trećim osobama koje nisu za
nj znale niti su prema okolnostima za nj morale znati.
Članak 678.
Pomorski je agent obvezan i ovlašten upotrebom dužne pažnje dobrog gospodarstvenika u granicama
danog ovlaštenja, obavljati poslove koji su potrebni ili uobičajeni za izvršenje dobivenog naloga.
Članak 679.
Pomorski agent može, na temelju izričitog ovlaštenja ugovornih strana, potpisati u ime i za račun obiju
ugovornih strana ugovor o iskorištavanju brodova.
Članak 680.
Ako pomorski agent izričito ne navede da nastupa u svojstvu agenta, smatra se u odnosu na osobu koja
je u dobroj vjeri da radi u svoje ime.
4013
Članak 681.
(1) Pomorski agent ima pravo na predujam za naknadu svojih troškova i onih učinjenih za nalogodavca
i nagradu.
(2) Ako naknada troškova i nagrada agentu nisu plaćene, agent ima pravo pridržaja na imovini
nalogodavatelja.
Članak 682.
Pomorski agent ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za posredovanje i sklapanje ugovora na
temelju činjenice da je posredovao pri njegovom sklapanju.
Članak 683.
Uvjete za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te prava i obveze pomorskog agenta, osim onih
propisanih ovim Zakonikom, propisuje Ministar.
Postoje međutim i
OPĆI UVJETI POSLOVANJA POMORSKIH AGENATA
HRVATSKE (Članica Udruge pomorskih agenata Hrvatske) od 16.2.2009.
U uvjetima nema odredbi koje bi opisivale ili ugovarale
odnose koji su gore spomenuti tj. sklapanje radnog odnosa
između agenta i posade.
Odredbe koje bi ,čini se, trebalo spomenuti su :
Članak 1.
……, ako ih stranke izričito ne isključe….. Ne izgleda da bi se uvjeti mogli
automatski primjeniti, ako brodovlasnik nije upoznat s njima, ili
ako nije IZRIČITO pristao na njih. Ukoliko se smatra da su stranke
ravnopravne, uvjet o izričitom pristanku bi trebao važiti i za drugu
stranku, brodovlasnika.
Članak 2.
………ili u svoje ime obavlja pomorske agencijske poslove. Očito je da
ako agent sklopi ugovor sa posadom u svoje ime posada ima
aktivnu legitimaciju samo prema agentu, koji je pasivno
legitimiran.
4014
Agent ima aktivnu legitimaciju prema
brodovlasniku za neplaćeni ugovoreni iznos.
Članak 6.
“Pomorski agent kada radi u ime i za račun
nalogodavatelja dužan je svoje svojstvo agenta
istaknuti riječima“u ime i za račun”, “isključivo u
svojstvu agenta” kojima se dodaje naziv
nalogodavatelja.
Ako agent ne istakne ogradu iz prethodnog stavka,
smatra se da radi u svoje ime.”
Odredba je jasna i agent mora u ugovoru sa posadom,
naznačiti da radi u svoje ime.
Stavak 2. je, apsolutno, nejasan. On može imati
značenje za ugovorne stranke ( a to su posada i agent), a ne
može u tom ugovoru, ne poštovanjem svojeg (svjesnog ili
nesvjesnog) propusta obavezivati treću osobu, koja nije
stranka u dvostranom ugovoru : posada : agent.
Dapače, i posada dolazi u situaciju da nema aktivnu
legitimaciju prema brodovlasniku.
Članak 22.
“Pomorski agent sukladno Pomorskom Zakoniku ima
ugovorno pravo pridržaja na imovini nalogodavatelja
koja se nalazi u njegovom posjedu za pokriće svoje
nagrade, troškova i ostalih tražbina, bez obzira iz
kojeg razloga i u koje vrijeme su nastale.
Ova odredba nikako ne može biti shvaćena kao davanje
prava pomorskog privilegija na brod.
U stvari, po mom mišljenju posada dolazi u mnogo
slabiji položaj sklapajući gore opisani ugovor o radu.
Jasno je što znači: «….pridržaj na imovini nalogodavatelja….«.
Već sam pojam pridržatelja je dosta maglovit u slučaju
ako sam brodovlasnik ujedno i »iskorištava« brod, ali kod
»bare boat chartera«, a da o položaju kod sub-sub-chartera (na
pr. time-chartera, voyage-chartera itd.) niti dy ne spomenem.
Članak 28.
4015
“Na svu djelatnost pomorskog agenta, ma gdje
se ona odvijala, primijenit će se uvijek hrvatsko
pravo.”
Siguran sam da se sud u stranoj državi ne bi smatrao
obaveznimu odredbama općih Uvjeta. Vjerujem da bi se isto
moglo dogoditi i u R.Hrvatskoj.
Svakako drugačija je prava situacija, ako agent sklopi
ugovor o radu sa članom posade, izričito navađajući da
radi u ime i za račun brodovlasnika.
Ali u tom slučaju, jasno je da agent nema pravo na
“pridržaj” za plaće posade, nego samo za prava koja
proizlaze iz drugog ugovora o agenturi : agent :
brodovlasnik.
S druge strane tada ima posada aktivnu legitimaciju prema
brodovlasniku koji je pasivno legitimiran. Ali u takovom
slučaju posada nema aktivnu legitimaciju prema agentu,
nego samo prema brodovlasniku, od kojeg, naime,prima
plaću.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
4100
Comité Maritime International
QUESTIONNAIRE
in respect of Recognition of Foreign Judicial Sales of Ships
The IWG is aware that in many jurisdictions judicial sale is termed differently, such as forced sale or court sale, etc. and that judicial sales of ships may be initiated or conducted for various purposes, such as to enforce a maritime lien or mortgage on a ship, to enforce an effective judgment or arbitral award, or to preserve a maritime claim taking the ship as a wasting asset. It is hoped that your answers and comments to the questions within this group will help to produce a proper definition of judicial sales of ships for the purpose of this project and/or the future international instrument.
Based on the understanding that judicial sales of ships may occur in different kind of actions (such as an action in rem, an action in personam, an action for conservation or an action for enforcement) the procedures for judicial sales of ships may vary.
Based on the understanding that judicial sales of ships may occur in different kind of actions (such as an action in rem, an action in personam, an action for conservation or an action for enforcement) the procedures for judicial sales of ships may vary.
It is observed that once a ship is sold by way of judicial sale, certain legal effects or consequences will follow. For example, in many jurisdictions, the ownership of the previous ship-owner will cease to exist and/or the mortgages, maritime liens and other charges attached to the ship prior to the sale will be extinguished.
It is observed that ships may be sold by way of judicial sale in one jurisdiction, while recognition of such sale may be required in another jurisdiction. Non-recognition of foreign judicial sales of ships may result in a number of problems or conflicts of laws. In addition, it is observed that in many jurisdictions, no ready provisions of law are available as to when and/or on what conditions a foreign judicial sale of ship will be recognized as having the same legal effects as a domestically accomplished judicial sale of ship
The IWG is aware of a few cases regarding the recognition of foreign judicial sales of ships. It is believed that the reported cases represent just a small part of the whole picture. On the other hand, since the International Convention on Maritime Liens and Mortgages 1993 came into force on 5 September 2004, and provisions concerning notice and effects of forced sale are contained therein, it might be sensible to consider whether it is necessary and feasible to work out an international instrument, before further resources are put into this project.
4200
UNCTAD-VIEWS
REGISTRATION-GENEVA,1986.
UNCTAD
VIEWS
REGISTRATION-GENEVA,1986.
CONCEPT AND DEFINITIONS
We could consider bareboat charter registration as a
legal arrangement whereby the nationality of the bareboat
charterer, as owner of the ship pro hac vice, ("acting
owner"), is allocated to the ship and evidenced by flying the
flag of that nation during the life of the charter party1.
Although common agreed definitions do not exist for the basic
elements of "bareboat charter registration", the International
Chamber of Commerce, in an effort to arrive at some basic
definitions, prepared in 1988 a set of "Recommendations for a
legal and regulatory framework for bareboat charter
registration "(ICC publication no 466A).
The following are the ICC definitions :
(a) Bareboat charter registration means the
registration of a vessel in a Bareboat Charter Registry in the
name of the bareboat charterer.
(b) Bareboat charter registry means the registry of the
State whose flag the vessel will fly and in which the
charterer is registered as the bareboat charterer during the
period of the bareboat charter.
(c) Underlying registry means the registry of the State
in which the owner of the vessel is registered as owner and to
which jurisdiction and control of the vessel will revert upon
termination of the Bareboat Charter Registration 2.
Origins of the system
In 1951 the Federal Republic of Germany enacted the Law
of the Flag Act,3 allowing a ship registered abroad, but
bareboat-chartered by a West German entity, to be registered
under the Federal Republic flag for a fixed period of time;
The reason for that law was that at that time there was only a
small residual merchant fleet in the RFA and large problems to
4201
finance reconstruction due to the combined effect of
war losses and the allied expropriation of merchant ships as
war reparations. It became an urgent necessity to rebuild a
national merchant marine, but the immense capital investment
required was not at that time available in Germany. This
necessity was the origin of the invention of bareboat charter
registration as we know it today, though there are some old
historical antecedents4. Although the 1952 law was primarily
intended to permit bareboating-in to the German flag, it
contained provisions for bareboating-out an ordinarily -
registered German ship to a foreign flag. Thus the Minister of
Transport may on application exempt a ship registered in
Germany and bareboat chartered-out to a foreign charterer from
the obligation to fly the German flag, provided that the
foreign country grants the ship the right to fly its flag for
the duration of the bareboat charter. The permission to fly
the foreign flag may be granted for a period of up to two
years. The fact that the ship is permitted to fly the foreign
flag during the bareboat charter period is noted is noted in
the ship's certificate and the ship's registry remains
unaffected by the change of flag5. The German model with a few
variations illustrates the basic elements of all current
bareboat charter registration laws and arrangements6.
Allocation of State duties under international Coventions It
is a well-Known practice in international law that a ship may
fly the flag of only one State. Both the 1958 Geneva
Convention on the High Seas and the 1982 United Nations
Convention on the Law of the Sea (UNCLOS 82) provide that
"...ships shall sail under the flag of the one State only."
Article 5 of the Convention on the High Seas and article 91 of
the United Nations Convention on the Law of the Sea provide
that "Ships have the nationality of the State whose flag they
are entitled to fly." It is important at this point to make a
difference between "nationality" and "registration"7 Article 2
of the United Nations Convention on Conditions for
Registration of Ships, 7 February 1986, provides the following
definitions : "Flag State" means a State whose flag a ship
flies and is entitied to fly ; "State of registration" means
the State in whose register of ships a ship has been entered ;
"Register of ships" means the official register or registers
in which particulars referred to in article 11 of the
Convention are recorded.
Articles 94 and 217 of the 1982 Convention on the law
of the Sea request the State whose flag the ships flies to
exercice "effective jurisdiction and control" over the ship as
to social matters and safety and other public law requirements
Article 94-
4202
Duties of the flag State
1. Every State shall effectively exercise its
jurisdiction and control in administrative, technical and
social matters over ships flying its flag.
2. In particular every State shall : (a) maintain a
register of ships containing the names and particulars of
ships flying its flag, except those which are excludes from
generally accepted international regulations on account of
their small size ; and (b) assume jurisdiction under its
internal law over each ship flying its flag and its master,
officers and crew in respect of administrative, technical and
social matters concerning the ship.
3. Every State shall take such measures for ships
flying its flag as are necessary to ensure safety at sea with
regard, inter alia to : (a) the construction, equipment and
seaworthiness of ships ; (b) the manning of ships, labour
conditions and the training of crews, taking into account the
applicable international instruments ; (c) the use of signals,
the maintenance of communications and the prevention of
collisions.
4. Such measures shall include those necessary to
ensure :
(a) that each ship, before registration and thereafter
at appropriate intervals, is surveyed by a qualified surveyor
of ships, and has on board such charts, nautical publications
and navigational equipment and instruments as are appropriate
for the safe navigation of the ship, (
b) that each ship is in the charge of a master and
officers who possess appropriate qualifications, in particular
in seamanship, navigation, communications and marine
engineering, and that the crew is appropriate in qualification
and numbers for the type, size, machinery and equipment of the
ship ;
(c) that the master, officers and, to the extent
appropriate, the crew are fully conversant with and required
to observe the applicable international regulations concerning
the safety of life at sea, the prevention of collisions, the
prevention, reduction and control of marine pollution, and the
maintenance of communciations by radio. In taking the measures
called for in paragraphs 3 and 4 each State is required to
conform to generally accepted international regulations,
procedures and practices and to take any steps which may be
necessary to secure their observance.
4203
5. The German model with a few variations
illustrates the basic elements of all current bareboat
charter registration laws and arrangements
6. A State which has clear grounds to believe that
proper jurisdiction and control with respect to a ship have
not been exercised may report the facts to the flag State.
Upon receiving such a report, the flag State shall investigate
the matter and, if appropriate, take any action necessary to
remedy the situation.
7. Each State shall cause an inquiry to be held by or
before a suitably qualified person or persons into every
marine casualty or incident of navigation on the high seas
involving a ship flying its flag and causing loss of life or
serious injury to nationals of another State or serious damage
to ships or installations of another State or to the marine
environment. The flag State and the other State shall co-
operate in the conduct of any inquiry held by that other State
into any such marine casualty or incident of navigation.
Article 217 - Enforcement by flag States
1. States shall ensure compliance by vessels flying
their flag or of their registry with applicable international
rules and standards, established through the competent
international organization or general diplomatic conference,
and with their laws and regulations adopted in accordance with
this Convention for the prevention, recuction and control of
pollution of the marine environment from vessels and shall
accordingly adopt laws and regulations and take other measures
necessary for their implementation. Flag States shall provide
for the effective enforcement of such rules, standards, laws
and regulations, irrespective of where a violation occurs.
2. States shall, in particular, take appropriate
measures in order to ensure that vessels flying their flag or
of their registry are prohibited from sailing, until they can
proceed to sea in compliance with the requirements of the
international rules and standards referred to in paragraph 1,
including requirements in respect of design, construction,
équipment and manning of vessels.
3. States shall ensure that vessels flying their flag
or of their registry carry on board certificates required by
and issued pursuant to international rules and standards
referred to in paragraph 1. States shall ensure that vessels
flying their flag are periodically inspected in order to
verify that such certificates are in conformity with the
actual condition of the vessels. These certificates shall be
accepted by other States as evidence of the condition of the
4204
vessels and shall be regarded as having the same
force as certificates issued by them, unless there are clear
grounds for believing that the condition of the vessel does
not correspond substantially with the particulars of the
certificates.
4. If a vessel commits a violation of rules and
standards established through the competent international
organization or general diplomatic conference, the flag State,
without prejudice to articles 218, 220 and 228, shall provide
for immediate investigation and where appropriate institute
proceedings in respect of the alleged violation irrespective
of where the violation occured or where the pollution caused
by such violation has occured or has been spotted.
5. Flag State conducting an investigation of the
violation may request the assistance of any other State whose
cooperaton could be useful in clarifying the circumstances of
the case. States shall endeavour to meet appropriate requests
of flag States.
6. States shall, at the written request of any State,
investigate any violation alleged to have been commited by
vessels flying their flag. If satisfied that sufficient
evidence is available to enable proceedings to be brought in
respect of the alleged violation, flag State shall without
delay institute such proccedings in accordance with their
laws.
7. Flag States shall promptly inform the requesting
State and the competent international organization of the
action taken and its outcome.Such information shall be
available to all States.
8. Penalties provided for by the laws and regulation of
States for vessels flying their flag shall be adequate in
severity to discourage violations wherever they occur.
The coexistence of what some authors refer to as "dual
" or " parallel " registration during the flagging-out or the
flagging-in period may raise private international law
problems wherever the proprer law is the "national law of the
vessel". Professor Berlingieri8 refers to four different
expressions which are used in international Conventions :
(i) The State of which the vessel is "ressortissant"
translated into Entlish as "State to which the vessel
belongs";
(ii) The State of which the vessel is flying the flag ;
4205
(iii) The place of registration ;
(iv) The nationality of the vessel. Those Conventions
falling under the first category, "State to which the vessel
belongs", might be subject to different interpretation. We
refer specifically to the 1910 Collision and Salvage
Conventions (respectively in article 12 and 15), the 1926
Maritime Liens and Mortgages Convention (article 14), and the
1952 Civil Jurisdiction Convention.
9 Another example of the difficulties encountered in
identifying the State of the ship's registry arises in the
application of the 1969 Civil Liability Convention for Oil
Pollution Damage. Article 7 (2) of the said Convention
provides that a certificate attesting that insurance or other
financial security is in force in accordance with the
provisions of the Convention shall be issued or certified by
the appropriate authority of the State of the ship's registry.
When the Convention was made, ships were registered in one
register only and the possibility of the so-called "dual or
parallel registration " had not gained international
attention. The question that arises in connection with article
7 (2) of the said Convention is therefore whether for the
purpose of the delivery or certification of the certificate of
insurance, the State of the ship' s registry is the State of
the underlying registry or the State in whose registry the
ship is temporarily registered.
10 International Conventions regulating Bareboat
Charter Registration Article 2 of the 1986 United Nations
Convention on Conditions for Registration of Ships draws an
important distinctiion between "flag State " and "State of
registration". Article 4 of the Convention established: "...
2. Ships have the nationality of the State whose flag
they are entitled to fly ;
3. Ships shall sail under the flag of one State only ;
4. No ships shall be entered in the registers of ships of two
or more States at a time, subject to the provisions of
paragraphs 4 and 5 of article 11 and to article 12. " Articles
11 and 12 of the Convention for the first time regulate in an
international instrument the practice of bareboat charter
registration. Thus article 11
(5) provides : "In the case of a ship bareboat
chartered-in a State should assure itself that right to fly
the flag of the former flag State is suspended. Such
registration shall be effected on production of evidence,
indicating suspension of previous registration as regards the
nationality of the ship under the former flag State and
4206
indicating particulars of any registered
encumbrances." In article12.1, the 1986 Convention grants the
right, "Subject to the provisions of Article 11 and in
accordance with its laws and regulations a State may grant
registration and the right to fly its flag to a ship bareboat
chartered-in by a charterer in that State for the period of
that charter." More recently article 16, "Temporary change of
flag ", of the 1993 International Convention on Maritime Liens
and Mortgages incorporates provisions that allow temporary
suspension of flag for vessels registered in their registers
when they are bareboat chartered to a foreign charterer and
are permitted to fly the flag of the charterer's State and
conversely allow that foreign vessels bareboat chartered by
nationals temporarily fly the flag of such States. This
article is based on the theory that while a ship is bareboat
registered and flying the flag of the State in which the
bareboat charter party is itself on record, the right to fly
the flag of the "underlying" registry is withdrawn, and the
underlying registration is suspended during the period of the
bareboat registration, except for registered encumbrances.
11 Article 16 reads as follows : Article 16 - Temporary
chance of flag if a seagoing vessel restered in one State is
permitted to fly temporarily the flag of another State, the
following shall apply :
(a) For the purposes of this article, references in
this Convention to the "State in which the vessel is
registered" or to the "State of registration" shall be deemed
to be references to the State in which the vessel was
registered immediately prior to the change of flag, and
references to "the authority in charge of the register" shall
be deemed to be references to the authority in charge of the
register in that State.
(b) The law of the State of registration shall be
determinative for the purpose of recognition of registered
mortgages, "hypothèques" and charges.
(c) The State of registration shall require a cross-
reference entry in its register speciflying the State whose
flag the vessel is permitted to fly temporarily ; likewise,
the State whose flag the vessel is permitted to fly
temporarily shall require that the authority in charge of the
vessel's record specifies by a cross-reference in the record
the State of registration.
(d) No State Party shall permit a vessel registered in
that State to fly temporarily the flag of another State unless
all registered mortgages, "hypothèques" or charges on that
vessel have been previously satisfied or the written consent
4207
of the holders of all such mortgages, "hypothèques"
or charges has been obtained.
(e) The notice referred to in article 11 shall be given
also to the competent authority in charge of the vessel's
record in the State whose flag the vessel is permitted to fly
temporarily.
(f) Upon production of the certificate of
deregistration referred to in article 12 paragraph 5, the
competent authority in charge of the vessel's record in the
State whose flag the vessel is permitted to fly temporarily
shall, at the request of the purchaser, issue a certificate to
the effect that the right to fly the flag of that State is
revoked.
(g) Nothing in this Convention is to be understood to
impose any obligation on States Parties to permit foreign
vessels to fly temporarily their flag or national vessels to
fly temporarily a foreign flag. Conclusions The 1986 United
Nations Convention on Conditions for Registration of Ships and
the 1993 International Convention on Maritime Liens and
Mortgages do not impose any obligation on State Parties to
permit bareboat charter registration. Both Conventions do,
however, regulate such growing practice when permitted by
Contracting States. A bareboat charter registration
arrangement should be approached with care by all the parties
involved.
12 Particular attention should be given to mortgage
protection, making it clear that bareboat charter registration
is something different to registration of ownership or title
and other recorded lien claims or charges, and that as far as
mortgages are concerned the law of the original registration
"underlying registry" applies.
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
1 For a definition of "bareboat charter", see article 2 of the United Nations Convention on Conditions for Registration of Ships, 1986.
2 Some of the definitions contained in the ICC Recommendations have been included in Optional Part I of the "BARECON 89" Standard Bareboat Charter.Mr Jorjen Hojer, "BARECON 89 Standard Bareboat Charter", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Chartering and Ship Finance, Santiago de Chile, 19-27 October 1994.
3 Gesetz uber das Flaggenrecht der Seeschiffe und die Flaggenfuhrung der Binnenschiffe- Flaggenrechtsgesetz, vom 8, 8 February 1951 (BGB 1.IS.79).
4208
4 F L Wiswall : "Bareboat charter parties and bareboat charter (ship) registration as joint venture tools", ICC International Symposium on Maritime Joint Ventures, Singapore, 5-6 October 1989.
5 Consideration of maritime liens and mortgages and related subjects, in accordance with the terms of reference of the joint Intergovernmental Group. TD/B/C.4/AC.8/12 : "Current practices in bareboat charter registration", pages 18-19.
6 See Bernd Kröger and Peter Ehlermann, ICC Symposium on Bareboat Charter Registration, Paris, 1987.
7 Frank Wiswall, op cit : "To make a loose analogy, the accepted proof of nationality of an individual is not his birth certificate but his passport. The document issued to the ship by the flag State is its 'passport' under international law".
8.The new Italian Law on Temporary Registration of Bareboat Chartered Vessels. Journal of Maritime Law and Commerce , vol 21, No 2, April 1990.
9 Berlingieri, op cit, pages 210-211 : "When registration and nationality differ, it is necessary to fing out which type of control is relevant. The flag State normally has the control over all safety and labour aspects of the operation of the vessel. The State of registration normally maintains control over the nationality requirements, the conditions under which, and the time during which, the vessel may fly a flag other than that of such State, and ensures the continued registration of the vessel in its registers. In the abstract, the permanent character and the characteristics of the control by the State of registration would justify the conclusion that the vessel "belongs" to that State. However, this may not necessarily be so for all Conventions, for in some of them the safety and social (or manning) aspects may be more relevant. This is the case with respect to the1910 Collision and Salvage Conventions, and also the 1952 Convention on Civil Jurisdiction. Registration, on the contrary , seems to be the controlling factor in the case of the 1926 Convention on Maritime Liens and Mortgages".
10 Such question was raised by the President of the CMI with the Secretary-General of IMO and was considered by the Legal Committee of IMO at its 66th session held from 16-20 march 1992. See IMO documents LEG 66/6/1 and LEG 71/7. A majority of replies received to a questionnaire submitted by the CMI underlined that the Certificate of Insurance is a document of public law nature which must be issued by the State having jurisdiction , i e, the Flag State, and not by the State in whose private law register the vessel in registered (State of the Underlying Register). See IMO document LEG 71/7 of 6 July 1994.
11 Guy E C Maitland : "The Role of the Register in Ship Finance : Bareboat registration as defined in international Conventions", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Ship Finance and Chartering, Santiago, Chile, 19-27 October 1994.
12 It is interesting in this respect to note the "fundamental principles" adopted by the ICC among its recommendations for a legal and regulatory framework for bareboat charter registration (ICC publication No 466A) :
4209
1. The laws of both the State of Undrlying Registry and the State of Bareboat Charter Registry should be compatible with respect to Bareboat Charter Registration.
2. The basis of Bareboat Charter Registration should be a charter whereby the charterer acquires control and possession of the vessel including the right to appoint the master and crew, and, in general throughout the period of the charter, is in the position of the owner save for the rights to sell or mortgage the vessel, which rights remain with the owner.
3. A vessel may fly the flag of one State only, and should bear a certificate of registration issued by the State whose flag it flies. During the period of Bareboat Charter Registration, the vessel should fly the flag of the State of Bareboat Charter Registry while the right of the vessel to fly the flag of the State of Underlying Registry should be withdrawn, although the vessel remains recorded in the State of Underlying Registry.
4. The State whose flag the vessel flies is the State which has sole responsibility for exercising effective jurisdiction and control over the operation and management of the vessel.
5. Bareboat Charter Registration is dependent upon the existence of a bareboat charter. The termination of the bareboat charter for whatever reason therefore automatically should terminate the Bareboat Charter Registration, so that the sole jurisdiction and control over the vessel reverts to the State of Underlying Registry.
6. The validity and enforceability of the owner's title to the vessel and of any mortgages should be governed by the laws of the 5State of Underlying Registry.
7. A vessel registered in a Bareboat Charter Registry may not be registered simultaneously in another Bareboat Charter Registry.
13 Peter Ehlermann : "Bareboat Charter Registration and Mortgage Security - Seminar on Bareboat Charterparties". Knokke-Zoute, April 1989 :
"Serious observers argue that some countries might not recognize a mortgage on a ship which was not created in accordance with the laws of the country of the flag and/or in particular is not registered in the country of the vessel's flag".
oooooooooooooooooooooooooooooooooo
UNCTAD, Geneva.
The views expressed in this paper are those of the author and do not necessarily reflect the views of the UNCTAD secretariat.
4300
KOMENTAR OPĆIH UVJETA POMORSKIH
AGENATA.
Razmatrajući odredbe Pomorskog zakonika čl. 674 -683. ne
postoje odredbe za slučaj, kada se u praksi sklapa, na
primjer ugovor:
AAA).brodovlasnik : agent, sa sadržajem da :
a). agent sklapa u svoje ime ugovor o radu sa članovima
posade
b). posadu upućuje na brod brodovlasnika
c). brodovlasnik plača agentu ukupan iznos u kojem su
sadržani :
-----svi iznosi koji se plaćaju za posadu, tj. plaća
posade, doprinosi svih vrsta tako da brodovlasnik nema
nikakovih novčanih obaveza prema posadi nego samo i
isključivo prema agentu u ugovorenom iznosu.
Ovo su odredbe o agentu u Pomorskom zakonikua :
Izvadak iz POMORSKOG ZAKONIKA
Narodne novine br. 181/2004
Glava III
UGOVOR O POMORSKOJ AGENCIJI
Članak 674.
Ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne punomoći,
u ime i za račun nalogodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove, te poslove pomaganja,
posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu nadoknaditi troškove i
platiti nagradu.
Članak 675.
Pomorski agencijski poslovi jesu posebice oni koji se odnose na plovidbu, brodove i njihovo
iskorištavanje, a osobito na: prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju ugovora o
iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju brodova, tereta i
interesa, opskrbi zalihama, popunjavanju posadom te na brigu o posadi i putnicima.
4301
Članak 676.
(1) Ugovorom o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći pomorski se agent obvezuje u ime i za
račun nalogodavaca obavljati sve poslove ili sve poslove određene vrste iz njegove djelatnosti.
(2) Ugovor o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći mora biti sklopljen u pisanom obliku.
(3) Ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku ne proizvodi pravne učinke.
(4) U slučaju sumnje o granicama opće punomoći smatrat će se da se ona odnosi na poslove
prihvaćanja i otpremanja brodova.
(5) Ako se pomorski agent isključivo bavi posredovanjem odnosno zastupanjem pri sklapanju ugovora
o iskorištavanju brodova, smatrat će se, u slučaju sumnje o granicama opće punomoći, da se ona
odnosi na posredovanje pri sklapanju tih ugovora, osim ugovora o zakupu i ugovora o prijevozu na
vrijeme za cijeli brod.
Članak 677.
Ako nalogodavatelj ograniči ovlaštenja pomorskom agentu koja se odnose na uobičajene poslove
pomorskog agencijskog posla, to ograničenje nema pravni učinak prema trećim osobama koje nisu za
nj znale niti su prema okolnostima za nj morale znati.
Članak 678.
Pomorski je agent obvezan i ovlašten upotrebom dužne pažnje dobrog gospodarstvenika u granicama
danog ovlaštenja, obavljati poslove koji su potrebni ili uobičajeni za izvršenje dobivenog naloga.
Članak 679.
Pomorski agent može, na temelju izričitog ovlaštenja ugovornih strana, potpisati u ime i za račun obiju
ugovornih strana ugovor o iskorištavanju brodova.
Članak 680.
Ako pomorski agent izričito ne navede da nastupa u svojstvu agenta, smatra se u odnosu na osobu koja
je u dobroj vjeri da radi u svoje ime.
Članak 681.
(1) Pomorski agent ima pravo na predujam za naknadu svojih troškova i onih učinjenih za nalogodavca
i nagradu.
(2) Ako naknada troškova i nagrada agentu nisu plaćene, agent ima pravo pridržaja na imovini
nalogodavatelja.
Članak 682.
Pomorski agent ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za posredovanje i sklapanje ugovora na
temelju činjenice da je posredovao pri njegovom sklapanju.
4302
Članak 683.
Uvjete za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te prava i obveze pomorskog agenta, osim onih
propisanih ovim Zakonikom, propisuje Ministar.
Postoje međutim i
OPĆI UVJETI POSLOVANJA POMORSKIH AGENATA
HRVATSKE (Članica Udruge pomorskih agenata Hrvatske) od 16.2.2009.
U uvjetima nema odredbi koje bi opisivale ili ugovarale
odnose koji su gore spomenuti tj. sklapanje radnog odnosa
između agenta i posade.
Odredbe koje bi ,čini se, trebalo spomenuti su :
Članak 1.
……, ako ih stranke izričito ne isključe….. Ne izgleda da bi se uvjeti mogli
automatski primjeniti, ako brodovlasnik nije upoznat s njima, ili
ako nije IZRIČITO pristao na njih. Ukoliko se smatra da su stranke
ravnopravne, uvjet o izričitom pristanku bi trebao važiti i za drugu
stranku, brodovlasnika.
Članak 2.
………ili u svoje ime obavlja pomorske agencijske poslove. Očito je da
ako agent sklopi ugovor sa posadom u svoje ime posada ima
aktivnu legitimaciju samo prema agentu, koji je pasivno
legitimiran.
Agent ima aktivnu legitimaciju prema brodovlasniku za
neplaćeni ugovoreni iznos.
Članak 6.
“Pomorski agent kada radi u ime i za račun
nalogodavatelja dužan je svoje svojstvo agenta
istaknuti riječima“u ime i za račun”, “isključivo u
svojstvu agenta” kojima se dodaje naziv
nalogodavatelja.
Ako agent ne istakne ogradu iz prethodnog stavka,
smatra se da radi u svoje ime.”
4303
Odredba je jasna i agent mora u ugovoru sa
posadom, naznačiti da radi u svoje ime.
Stavak 2. je, apsolutno, nejasan. On može imati
značenje za ugovorne stranke ( a to su posada i agent), a ne
može u tom ugovoru, ne poštovanjem svojeg (svjesnog ili
nesvjesnog) propusta obavezivati treću osobu, koja nije
stranka u dvostranom ugovoru : posada : agent.
Dapače, i posada dolazi u situaciju da nema aktivnu
legitimaciju prema brodovlasniku.
Članak 22.
“Pomorski agent sukladno Pomorskom Zakoniku ima
ugovorno pravo pridržaja na imovini nalogodavatelja
koja se nalazi u njegovom posjedu za pokriće svoje
nagrade, troškova i ostalih tražbina, bez obzira iz
kojeg razloga i u koje vrijeme su nastale.
Ova odredba nikako ne može biti shvaćena kao davanje
prava pomorskog privilegija na brod.
U stvari, po mom mišljenju posada dolazi u mnogo
slabiji položaj sklapajući gore opisani ugovor o radu.
Jasno je što znači: «….pridržaj na imovini nalogodavatelja….«.
Već sam pojam pridržatelja je dosta maglovit u slučaju
ako sam brodovlasnik ujedno i »iskorištava« brod, ali kod
»bare boat chartera«, a da o položaju kod sub-sub-chartera (na
pr. time-chartera, voyage-chartera itd.) niti dy ne spomenem.
Članak 28.
“Na svu djelatnost pomorskog agenta, ma gdje se ona
odvijala, primijenit će se uvijek hrvatsko pravo.”
Siguran sam da se sud u stranoj državi ne bi smatrao
obaveznimu odredbama općih Uvjeta. Vjerujem da bi se isto
moglo dogoditi i u R.Hrvatskoj.
Svakako drugačija je prava situacija, ako agent sklopi
ugovor o radu sa članom posade, izričito navađajući da
radi u ime i za račun brodovlasnika.
Ali u tom slučaju, jasno je da agent nema pravo na
“pridržaj” za plaće posade, nego samo za prava koja
proizlaze iz drugog ugovora o agenturi : agent :
brodovlasnik.
4304
S druge strane tada ima posada aktivnu
legitimaciju prema brodovlasniku koji je pasivno
legitimiran. Ali u takovom slučaju posada nema aktivnu
legitimaciju prema agentu, nego samo prema brodovlasniku,
od kojeg, naime,prima plaću.