1

2.1. Individualna razina

Individualna razina polazi od postavke da poslovni čovjek nije samo profesionalac sa stručnim znanjem, nego i osoba s koja se svojim stavovima i poslovnim ponašanjem zalaže za određene vrijednosti. Ova razina uključuje prava i obveze pojedinca - radnu etiku, odgovornost za vlastite stavove i postupke, usklađivanje privatnog i poslovnog života i sl. Individualna razina poslovne etike počiva na osobnom izboru, ali i na nju utječu procedure i procesi u poduzeću. Sa stanovišta organizacije korisno je nastojati da organizacijske vrijednosti i norme budu u suglasju sa osnovnim normama i vrijednostima zaposlenika, jer će to olakšati njihovo prihvaćanje, primjenu i učinkovitost.

2.2. Organizacijska razina

Organizacijska razina poslovne etike bavi se etičkom dimenzijom odnosa unutar poduzeća. Na ovoj razini bitno je kako poduzeće ugrađuje osnovne vrijednosti poput pravednosti, poštovanja i transparentnosti u svoju politiku, praksu i odlučivanje, te da li se pridržava zakonskih i ugovornih odredbi i unutarnjih pravila. Etično ponašanje unutar poduzeća potiče se uključivanjem etičke dimenzije u poslovne procese, procedure i organizacijsku kulturu poduzeća. To se postiže definiranjem i komuniciranjem pravila ponašanja svim zaposlenicima (npr. kroz etičke kodekse), pozitivnim primjerom managera, otkrivanjem i rješavanjem potencijalnih etičkih problema u ranoj fazi, te sankcioniranjem neetičkog ponašanja.

2.3. Društvena razina

Društvena razina poslovne etike nastaje kroz interakciju poduzeća i društvene okoline. Suvremena etika poslovanja ne obuhvaća samo djelovanje kompanije u odnosu na zaposlenike i udovoljavanje zakonskim normama, već zahvaća prirodu i kvalitetu odnosa koje želi imati sa svojim ulagačima, kupcima, dobavljačima, ostalim poslovnim partnerima, okolišu, lokalnoj zajednici gdje poduzeće obavlja svoju djelatnost, kao i društvu u cjelini. Društvena razina poslovne etike je zasnovana na dva temelja. Jedan je etička dimenzija procesa unutar organizacije: odgovornost prema okolini razvija se kod poduzeća koje razvijaju odgovorajuće unutarorganizacijske odnose. Takva poduzeća ne promatraju etiku kao puki instrument odnosa s javnošću, nego kao priliku za upravljanje odnosima sa okolinom na dobrobit obje strane. Drugi temelj društvene razine poslovne etike su utjecaji iz okoline. Različiti akteri – kupci, ekološke udruge, političari i dr. - vrše na poduzeće pritiske vezane uz pojedine probleme. Ti pritisci mogu biti motivirani brigom za društvenu i ekološku dobrobit, ali mogu se dogoditi i kod sukoba interesnih grupa, gdje etička dimenzija pokriva interesne motive. O tome će redovito biti suprotstavljenih mišljenja.

Poduzeće će reagirati i mijenjati poslovne odluke ovisno o važnosti problema i utjecajnosti aktera.

2

3

4

5

6

7

8

Iako globalizacija omogućava uklanjanje prepreka u procesu razmjene kapitala, ljudi,

resursa, ideja, inovacija sve se više govori o njenim negativnim posljedicama koje

donosi tzv. slobodno tržište. Razvijene gospodarske sile putem MMF-a i Svjetske

banke postižu ukidanje prepreka svom poslovanju u nerazvijenim državama, ali

zadržavaju mjere zaštite svojih gospodarstava (carine, poticaje i sl.), koje

onemogućavaju siromašnima izvoz njihovih dobara. Proizvodi siromašnih nisu

konkurentni jer nemaju jednake uvjete proizvodnje, niti razvijene institucije koje bi im

za to bile potrebne. Uz to, globalne korporacije su u posljednjih nekoliko godina

višestruko srušile cijene osnovnih izvoznih proizvoda nerazvijenih, kao što su kava,

banane ili šećer, što otežava čak i osnovnu prehranu stanovništva, a da o školstvu i

zdravstvu i ne govorimo. Moć je samo na jednoj strani, i u sadašnjim uvjetima

globalizacija bogate čini još bogatijima, a siromašne još siromašnijima. Ironija je da

unatoč međunarodnoj pomoći broj gladnih i onih koji umiru od gladi sve više raste.

I razvijene zemlje osjećaju negativne posljedice globalizacije - raste socijalno

raslojavanje, sve su veće razlike u prihodima, raste nezaposlenost, smanjen je životni

standard, radnicima prijete otkazi jer korporacije svoju proizvodnju sele u

nerazvijenije zemlje zbog jeftine radne snage i povoljnijih uvjeta poslovanja.

9

10

Ekonomski model – jedina društvena odgovornost poslovanja je ostvarivanje

profita – ekonomski model govori o ostvarivanju vlastitih pojedinačnih interesa

kao da vodi nevidljiva ruka kako bi ostvarili maksimalno društveno bogatstvo-

blagostanje, pa je gotovo svako uplitanje države u slobodnu konkurenciju

štetno. Pod nevidljivom rukom misli se na slobodno tržište ponude i potražnje.

11

12

13

14

15

16

17

22

23

24

Uspjeh svake organizacije ovisi o njenim dionicima, a poglavito o njenim kupcima i

korisnicima. Unaprjeđenjem odnosa jača se podrška koju svaka skupina u danom

trenutku određena skupina može pružiti tvrtki i njenim strateškim ciljevima.

1. Dionici - Pojedinci ili skupine koje imaju mnoštvo interesa, očekivanja i zahtjeva te

time mogu utjecati na (ne)uspjeh poslovne organizacije.

2. Biti priznat kao onaj koji ima interesa u odlukama i akcijama pojedinačnih

organizacija, pa kao posljedicu toga zahtijevati prava konzultiranja, informiranja i

sudjelovanja u odlučivanju, dok istodobno prihvaćanja članstva donosi obveze.

25

26

27

28

29

7 dimenzija:

proizvodi/usluge, inovacije, radno okruženje (odnosi sa zaposlenicima),

upravljanje, odnosi s društvom/zajednicom, vođenje, upravljanje financijama

30

31

32

33

34

Donosi bolje financijske rezultate

35

36