IJON

Platon, Ion

Platon, ION dijalog koji se moe oznaiti kao satira:

(428./7. - 348./7. g. pr. n. e.) u lovu na rapsode:

ustaje protiv diletantskih tipova kakav je :

hvalisavi rapsod iz Efesa

recitira i objanjava ove pjesme:

sebe smatra njihovim najveim i najboljim tumaem:

nitko o njima ne moe govoriti poput njega

ima pravo na zlatan vijenac homerida

uvod:

(oko 470. - 399. g. pr. n. e.) zapodjene razgovor s om:

od samog se poetka malo sprda s njim

pita ga umije li tumaiti samo a ili i druge pjesnike:

odgovara da umije tumaiti samo a:

ne moe davati sud i o drugim pjesnicima

odbacuje takvo besmisleno strunjatvo:

dokazuje da rapsod koji tumai samo jednog pjesnika nije pravi strunjak u tom podruju:

strunjak svojim znanjem obuhvaa cijelo podruje na koje se odnosi njegova struka:

njegov se sud o onome to je umjetniki uspjelo i onome to je umjetniki loe mora prostirati:

ne samo na: nego na:

pojedine dijelove toga podruja sve dijelove toga podruja

kojeg pojedinog pjesnika sve pjesnike

zakljuak:

nema ni smisla ni razumijevanja za pjesnika kojeg recitira:

zna govoriti samo o u:

nedostaje mu znanstveno i umjetniko stvaranje:

pjesnika umjetnost u opem smislu

dijaloki pretres teme:

rapsodici:

odrie dublje razumijevanje priznaje samo boansko nadahnue i zanos:

kao i pjesnitvu

pjesnik naroito bie:

ne moe pjevati prije nego to:

bude ponesen zanosom

bude izvan:

sebe

svojeg mirnog razuma

boanski zanos ima porijeklo u samom boanstvu:

prenosi se:

od boanstva na samog pjesnika: od pjesnika na rapsoda: od rapsoda na sluatelja:

pod utjecajem se boanskog nadahnua, kojim je pjesniko djelo nadahnuto, nalaze:

i pjesnik: i rapsod: i sluatelj:

odnos slikovito prikazan slikom magneta za koji se dre prsteni:

nevidljiva mo i snaga magneta dri eljezni prsten koji privlai daljnje prstene

i Muza nevidlji-vom moi i sna-gom privlai pjesnika pjesnik snagom koju je dobio od Muze privlai rapsode i glumce rapsodi i glumci snagom koju su dobili od pjesni-ka privlae slu-atelje

kroz sva ta posredovanja bog vue ljudsku duu kuda hoe time to ini da njegova snaga od jednog lana utjee na drugog

pjesnik:

ne stvara svjesno u svjetlosti razuma:

kao to to ini ovjek stroge znanosti nego u njega ulazi boanska snaga:

J

kod a se pjesnik i mislitelj pojavljuju kao suprotnosti:

no u dijalogu / Fedar ili o ljepoti sam o najvioj istini govori u boanskom zanosu:

pokazuje da filozofiji nije dovoljno samo svjetlo razuma

u a se dijalektika i mit uzajamno proimaju:

pjesnika snaga i metaforika spekulacija u punoj harmoniji

odbacuje:

ne boansko nadahnue

ve ispraznost rapsoda:

njegovu uobraenu drskost

uobraava da o svemu to je kazao o razliitim podrujima ivota i vjetina moe suditi bolje nego oni koji su kao strunjaci pozvani da o tim stvarima kau svoje

na kraju rapsod razgolien kao varalica:

svojim umijeem slui:

ne:

poeziji

sujeti

nego samo novcu

ovo boansko nadahnue sirova la:

inae rapsod ne bi istovremeno mogao misliti koliko e novca zaraditi svojim pjevanjem

sajamski deklamator smatra da je sposoban i za vojskovou:

prouavajui a nauio kakav govor dolikuje vojskovoama:

uvjeren da bi i u stvarnosti mogao biti izabran vojskovoom

finom ironijom primorava a na paradoksalnu tvrdnju da odlian rapsod nuno mora biti i odlinim vojskovoom:

kao najbolji rapsod neosporno i najbolji vojskovoa

rapsoda a razgoliuje kao diletantski i arlatanski tip svojega vremena:

u emu se sastoji zadatak rapsoda i njegove vjetine?

to njemu pripada da saznaje i ocjenjuje za razliku od obinih ljudi?

ne zna odgovoriti na pitanje to je to to odlikuje rapsoda

karakteristina slika vremena:

dijalog:

uperen protiv dosadne i beznaajne halabu-ke najrazliitijih nadriglumaca, komentatora i deklamatora a i drugih pjesnika napisan da u suprotnosti prema takvoj hala-buci potakne temeljito i solidno prouava-nje starih pjesnikih djela:

njihovo dublje i pravilnije razumijevanje

1PAGE 2