Oo4. D. AmEND(, §. srpnJ•193t.

Rildlmo za tirii·Metodilevu ide lu 1 Ako je to tako, tada ne smije biti

među nama ni jednog, koji ne bi radio za to jedinstvo, ne smije biti ni jednog, koji ne bi nastojao, da ispuni to.t larku želju Srca Isusova. Na tom putu naići ćemo na razne pote· škoće, ali nas to ne smije zastrašiti. Mi irramo ~to uzore, naJsjajnije primje­re, sv. Cirila i Metodi ja Oni su najveći predstavnici ideje veopćeg katoličkog

jedinstva. S to5 stanov1šta moramo da gledamo cijeli njihov 't postolskJ, misi­jonarski rad i Iavensko bogo -Južje, koje u oni uveli kod na .

Slavenski apostoli su bili po svo­jem uzgo ju i političkom patrijotizm u Bizantinci, a ne Slaveni. Slavensko bogoslužje su ustanovili, š irili i branili ne iz nacionalnih, mgo iz strogo vjer­skih razloga, u duhu i u obra ni kr­šćanske univerzalno~ti protiv jedno-

Poltart.Da pla6ena u ptoY11

BroJ 27.

stranih težnja franačkog i bizan­tinskog imperijalizma. Slavenski apo­stoli zaslužuju, da se njihovo djelo bolje poznaje i cijeni ođ katolika, o­sobito od katoličkih Slavena. Ćiril·Me­todijeva ideja je ideja općeg crkvenog jedinstva, ideja izmirenja kršćanskog

Istoka sa Zapadom. Stoga čašćenje

sv. Ćirila i Metodi ja je od velike 'at­nosti za crkveno jedinstvo.

Častimo sv. Ćirila i Metodija, a naj­bolja čast biće, ako budemo išli .za n jima, šireći jedi n t vo v je re i crkve. Nastavimo započeto djelo slavenskih apostola, koji su bili usko svezani s maticom crkvom, rimskim biskupom sv. Ocem papom. Sirimo na osobiti način . Apostolat v. Ćinla i Metodija-, koji ima tu zadaću, da molitvom te znanstvenim i prakti~nim. radom 5iri ideju jedinstva. Rddi no i svaki dan molimo, da bude jedno stado i jedan pastir!

Najjača i najsnažnija ideja, koja je duboko ukorijenjena u ljudskoj duši, jest vjerska ideja. Stvorittlj je htio, da se čovjek uvijek Njega sjeća, da ga vidi u sebi i izvan sebe, da po vidljivim i nevidljivim stvarima dopre do Njega, da mu uvijek iskazujes\oju vjernost. Stoga nema naroda ni ple­mena, koje nije vjerovalo u božanstvo, no ta njigova vjera uslijed raznih čo­

vječjih slabosti izgubila je svoje bitno značenje, pače ona je počela da služi, nižim čovječjim stranama. U to se po­javio Krist, Sin Božji, koji nam je do­nio pravu vjeru i poučio uas u naj­tajnija otajstva. l lsukr t je đenio

jednu vjeru, ust novio je jednu crkvu, jer je semo jedna istina i jedan Bog. Ali jedinstvo crkve Kristove nije o­stalo netaknuto; jer se i tu je pokazala ljudska slabost. Razni uski vidici uči

niJi su, da je kršćanski Istok otpao od Zapada, od Petrove stohce l nastao je raskol, koji je osobito pogodio sla­venske narode, koji su bez S\ oje kriv­nje došli pod upliv Bizanta i tako i u vjerskom pogledu bili ovisni o njemu.

Protiv golotinje l

Taj raskol je pak najviše ojadio milo i božansko Srce Isusovo. Ono Srce, koje je svu svoju ljubav napram jedinstvu svojih vjernika po­kazalo zadnji dan, uoči svoje muke, kada je molio da budu svi jedno, da budu u jedinstvu savršeni, kao što su O tac i Sin. Osobito sv. Pavao u raz· nim prigodama govori o jedinstvu, i na osobiti način hvali jedinstvo crkve i vjere. Tako isto i sv. oci. Sv. lrenej govori, da je crkva jedna kuća, jedno

srce, jedna usta; ista kršćanska vJera kao jedno sunce rasvjetljuje cijeli svijet.

Raskol je dakle bez sumnje veliko zlo, jer se protivi najvećoj žt l ji Kristo­voj i njegovoj posljednoj volji, protivi­se uzoru Božjeg jedinstva. Sv. oci uspo-Jeđuju jedinstvo crkve s nerastrganom odjećom Isusovom, koju se nijesu usudili rastrgati niti ubice njegovi. A crkva je mistično tijelo Isusovo, i potom raskol mrcvari to tijelo.

Svima je poznato, k2ko se nažalo t nesmetfno širi golotinja u najgorem ispoljavanju; golotinja, koja gazi stid­ljivost i dužne obzire prema čestitim običajima u našem pučanstvu. Ona se širi slobodno i slobodno otvara vrata moralnoj dekadansi naroda. Nije to napredak, koji se često, sad ovdje sad ondje slavi, nego je to nazadovanje i padanje na niske kulturne običaje

divljačkih naroda. A!i što je glavno i što nas najviše boli, jest ovaj kult i širenje golotinje u očitoj opreci sa Božjim zakonom, osobito sa šestom Božjom zapovijedi dekaloga, te je premnogim dušama na sablazan i ve­liku duhovnu štetu.

Taj kult i to širenje golotinje ni­kad ne će biti narodu i državi na pravu korist, niti će im donijeti bla­goslova Božjega!

Svi već znadu, koliko dižemo svoj glas protiv bestidne slobode, koja se u našim kupališnim mjestima do­zvoljava. Dužnost nam je, da to činimo, jer se radi o obrani najviših

duhovnih dobara.

Dubokom žalošću i svetom ogorče­

nošću morali smo ovih dana konstato· vati, k~ko su se po zidovima naših mjesta

. nalijepile slike u obliku veli kih plakata, a pretstavljaju tri muškaračke figure, potpuno ~ole, u odurnim pozan.a. To je pro;>aganda za golotuiJU najgore vrsti, a slike su da služe svrsi, da se mladež i narod priuči na golotinju i onako je njeguje, kako se na slikama pn tstavlja.

Kuda to vodi? Samo pomislite, kaKo bi izgledalo, da naši načelnici,

naši učitelji, naši oci, naša braća itd. itd. počnu onako goli javno nastupati Molim Vas, kažite, kuda to vodi? Zar nijesu onakve slike s propagandom za golotinju povreda Božjih zakona? Da, zaista jesu l Stoga ogorčeno pro". svjedujemo protiv spomenutih slika.

Žalimo, da se to moglo dogoditi, ali smo i uvjereni, da se ovom našemu prosvjedu priključujete svi, koji dr?ite do čestitosti javnog života i do kr­šćan kog odgoja mladeži. Daleko od nas svaki kult be tidne javne golotinje!

Strana 2

jedno pozivljemo i molimo Va , kr šćan_ki rodi elj i, da ču\·ate ·voju djecu i mladež od vakoa dru-tva, koje zabora­vlja na divnu nauku v. apo tola P2vla: ,.Ne znate li, da ste hram Božji i Duh Božji da tanuje u Vama? Ako ko o'teti hram Božji, upropa tiće njega Bog. Jer je hram Božji svet, a to te Vi". (1 Kor. 3, 16, 17). Proslavite dakle i no ite Boga u tijelu ·vome! (L Kor. 6, 20).

Euharistički kongres a vih trana iz raznih mje ta

dolaze vije·u, da je kod većen tva mnogo zanirranja za kongre . Velika je važno t kongre a za podignuće

vjer·kog ii\ ota. Stoga i \idimo, da se ovih zadnjih godina drže kogre i po razmm tranama, i naro od toga ima veliku kori t. I·u u euha ristiJi je centar, sredi"te, ·11ega d:.1hovnog ži­vota, i zato na osob ti način moramo pokazi\atJ svoje po-tovanje, ·voju lju­ba• prema I· u u, koji na u vetohrani-tu nepre ·tano čeka . oga i mi • na•e strane pn::poručamo vlč . S\ ećen tv u, da ;to vi~e pridone·e, da u pije o ... aj kongre·; da bude dokaz na"e vjere u

uS2 naše ljuba i napram Cr ·vi, naše odano·ti napram •• Oc papi i našim bhwpima. , \i ćem na·em li tu

o onti po-ebou rubriku, u kojoj ćemo

Sv. Ciril i Metodije Sv. braća Ćiril i \etodije u dd je

neobične poja ·e u našoj povijesti; ct .. ije jajne zvijezde na !aven kom obzorju; vije vijet! e luči, koje kroz mrak pro 'lih vre,nena bacaju \'i jetlo ve do na·i~ dana. U nizu sla,•nih

ljudi, koji su ·Iaven ko ime prodičiti

i !aven-ke narode dobročin tvima za­dužih, prvi me u prvima u ova d\·a sla•e'l ka apo-tola. 1 jima. u prvom redu mi laveni duo-ujemo, duboku zah\alno·t i trajno ~tovanje.

triju razloga napo e za lužuju sveta braća Ćiril i , \etodije na ~e 'tova­nje i na <u zahvalno t:

l . jer su na poučili u pravoj vjeri;

2. jer u na ·i pn i pro ·~,·jetitelji, davši nam pi mo i prve knj1ge na slaven -Kom jeziku;

3. jer su nam dali lwan ko bo­go ·Iutje.

l. Sv Ćiril i . \etodije do· a v -i medu

EA'fOLil(

javljati ve · to e Jude ticalo kon­gre -a. Na o·o rti način neka naša mladež u ·to većem broj J d ode na ovaj kona-res i pokloni e Isu u, ko­jemu je ona o obito ~a reu.

Predsjednik francuske repubilke za kršćansku obitelj

Go podin Doumer, pred jednik fran­cu ·ke republL~e, napisao je knjigu: ,.Knjiga moje d jece". U njoj razl:lže voje ml li i pu7lede na grada-,· '<i i

obitelJski živo i na moral. T ·o pročita ovu knjigu brzo i lako m 1že raz 'll jeti, za-to e je g. Doumer udaljio od :na-onerije. jeo-ova načela nijesu e la­

gala onima ma·o'lerije. Ptsac i·tiče

čisto kr-ća ,-ke i ·atol ićke princip e i nazore. Ovako govori g. Doumer o ženidbi:

"Ženidba je ·večn čin. Pa , - ~'ll t

vjerenici, uz privol ro itelja, obe~aju jedan drugome za čitav svoj život vjer­no . _ \eđutim na e primaju dužno·ti, koje ova veza no·i, o·obito iz poroda djece.

an:on - o je lijepo i vješto iz-,io ·voje mi-Ii o položaju i d žnosti mc1ža i žene u obitelji, kr":an·kim d u om prožet, nastadja : ~Dati ž vat ne z a:i _amo roditi, neo-o porod u !<10J!tl.

Gzg j ide za im, da djeca je nom po ·tan u ljudi, koji će · e za ·e brinuti.

Slavene, n tojali u u prvo'll red da ih pouč.: u pra ·oj, pa o,o-noj kr"ćao ­

koj \·jeri. I vanredilo mnoo-o su u tom po ledu uradiii.

.:. ć·ri1 i , \ eto ije u ·e rodili u gradu o unu, u prvoj polovici deve­toga - :>lje-<a. Otac i 'll je bio Gr:<, do,( e za rnaj ,·u kaZe, da je bila Sla­ven ·a. U ono doba oko oluna bilo je Sla :ena, pa e i u arnom o! un u go\'Orilo lavenski. Oba brata pozna­vali ·u dobro lavens"'i jezik. Tu u e izučili u raznim naukama, te · u obo­

gatili "\'Oj um vakovr·nim korisnim znanjem. ali u jo" vi"e obogatili ·voju du"u plemenitim znanjem o \·jeri. Već od malih nogu obojica u e od­likovali pobožnošću i krepa nim ži­votom.

U to u doba neki ·!aven ki naro­dJ bi'i \'eć primili kr"· an ·t<U vjeru, ali je mnogo jo" bilo medu njima pogana; a i oni, koji _u ·e bili obrat:li, ačuvali

u do ta pogan -kih običaja. \elika zapreka širenju kr~ćan tva medu SJa-

Zato je potrebita uska 1 nerazrješiva veza, životna zajeđ"lica oca i mlj­ke. Potrebno je ognjište, potrebna je obitelj!~

O ·e plemenite i kr;ćan !.ce misli sada"njega pred jedoika dale su povo­da, da je m -a onerija žestoko ustala protiv v og oca m 'loo-obrojne djece. Četiri njegova sina s u ratn poginula za domovinu voju. -------

Sto ;e p rt fer o obraćenika Mar lvaniosa na kaf. vjeru ?

:~t\ar lvanio·, na lovni nadbi-kup B.:tanij:'!, pripadao je jakovcima kizmatknoj e ct:i na Isto!m. Začetnik

{)Ve krivovjer·ke se's.te je Jako Ba­radJ i, bis'<up u Ede-si (t 578.). Ova se ·ra je o::rranak one velike, kojoj pripa ahu mo'lofiziti. Mar Ivanios je prešao u rilo v. Cr ve 20. rujna 1930. g J . Proces toa velevažnoo- do~

adaJa u 'lje ovu životu odi·ta je vr­hunara •no:7 značaja.

,\'\ožemo zaista utvrd iti, da je m-gr Mar h·anio- a voje strane mnogo para­dio, da obradi u svom ·reu tlo, na koje je imao prtmiti jeme katoličke nau ·e.. Zato o-a je pred tavnik novin-ke agen­cije ~Fides~ zamolio, d.1 mu natanko priz :w razloo-e, s kojih je dotada-oji hereti< tupio u kat. crkvu. Evo raz­govora rr.e novoobraćemkom i pret­stavnikom novin ke ao-encije ~Ftdes• _

ve ima bila je ta, -to nije bilo vjr:!ro­vjesnika vj e ~ti h !aven kom jezi rn. Zato ·e mora11 ·ki knel Rasti lav obrati grč ... om caru, da bi mu po lao \'j~ro­

vjesnike 'je'te lavens ·om jeziku. Grčki e ea· o nove kneževoj molbi i o·la

mu Ćtrila i . \etodija, koji u o tada u pjeho'Tl -irili kršćan·.m \'jeru medu

nenabo:ač ·i'll Kazar im l, a koji ·u uje­dno znali ·Iaven·ki. S •eta bra·a odazva ­• e e vrlo rado tom pozivu i uputi"e se u la\·e.,·ke zemlje. Od tog doba -a bilo je to god. 863. - počinje novo doba po\·ijes i laveo-kih naroda.

·::moguće je u kratko kazati, šio u ve ,·eta braća učinila za "irenje

kr~ć. \·jere medu Slavenima: Mora v i­ma, če·ima, Bugarima, Hrvatima, Sr­bima, pa i Ru -ima. "\'\noge u ami obra ili i pokr tili, i medu već pokr­štenim i·kori;enjivali sn poga n- ·e za­blude, o raćali ih od grdnih poaan-kih običaja i grijeha, pa ih u pu ·ivali

na dobro i vodili ih ka kr-ćan kom san~en·tvu .

za· rao· , vali

Broj 27

- Sta Vam je, dok jo pripada te jakovcima, najvi ~e upalo u oči kao značajno kod kat. crkve?

- Najizrazitija značajka kat. crkve - odgovori m gr lvanios - toji u tome, što ona daje čovjeku igurnog vođa u vakoj okolno ti života, kako pojedincu tako. kupini.

- Kako je Va v a pre uzvišeno t do­šla do zaključka, da je kat. crkva naj­igurniji vodič života?

- Razmatranja mnoga su me do loua dovela. Kat. crkva je jedino i avršeno utjelovljenje povije·nog kršćan lva, tj. vjere, koju je l u· Kri't donio svi­jetu. Uz to, u modernom vijetu, ima sila koje bi htjele poru~iti ljud·ko dru­štvo u amim njegovim temeljima. Jv\oja proučavanja i opažanja uvjeri ye me, da je kat. crkva jedina u ta nova, koja je odolijevala proylo ti, a zacijelo će i u budućno ti u·pjeyno odolijevati na r­taju tih slobodnjačkih ·ila.

Bi li mi Vaša preJzvišeno t mogla natanje objasniti te tačke?

- Do ovoga zaključka dovela u me moja proučavanja o po tanku povije ti kat. crkve, o·obito kad am promatrao plodove njena rada u ljud­skom društvu uopće, a napo e u ži­votima vetaca taroga i novoga do Ja.

ačelo, da crkva irna biti tijelo Krt­tavo, na lo je jedino u kat. crkvi voje potpuno ožtvotvorenje. Ona je-

Mi još i dana uživamo bla5odati v. vjere, u kojoj u ova dva veta

brata po učili na v e p rede. Sveti slaven­ski apo toli utvrduju nas i dana u istoj vjeri; oni nam pokazuju vojim primjerom, gdjeimamo tražit! vrelo pra· kršćan·ke naul<e: kod v. rtm ke ve S t o l ic e. 0:1i su rimskoga papu v to· vali i pris'lavali za vidljivu glavu cr­kve Kristove, za na ljednika v. Petra j za namjeznika Kristova na ovome svi­jetu. Od rimskog su pape dobili ovla·tenje za svoj apo tolski rad, od njega u primili bi kup ki red i od njega su po tavljeni za nadpastire !aven kih naroda, k njemu su pribjegava!i u svakoj sumnji, teškoći i nevolji. Time oni joy i dana pokazuju lavenskim narodima, gdje im je tražiti pravu vjeru Kri tovu. Stu jući svoje svete apostole, utvrđujmo se ~ve više u v. kr ć. katoličkoj vjeri j budimo sve viye privrženi v. kato­ličkoj Majci crkvi i njezinom vrhov­nom glavaru sv. Ocu papi!

2. S neprocijenjivim darom sv. vjere

K. A 'l'OLIK.

dina tačno odgovara cilju, za koji je Bog tvorio čovjeka, tj. spa u poje­dinca. Jedino je ona tajinstveno Kri-tovo tijelo na zemlji. Samo oni ljudi,

koji njoj pripadaju, mogu biti uvjereni, da je Kri t - Put, ! ·tina i Život.

Katolič a cr va pokazuje Put, uči

l tinu i daje život, koji je u l u u Kri­stu, našemu Oo padinu i Bogu.- Još sam ·voje uvjerenje i na tom izgrađi­

vao, da ·u razni tipovi nekatoličkog

kryćan tva neplodni i nedo·tatni, da privode k cilju, za koji je naš Oo po­din o novao crkvu. Izmedu različitih

ila kojima e ti tipovi medu ·ob no ko e - to u nacionalne, ra ne i e­konom ke ile - našao am, da po­stoji amo jeJila naga čdo nadna ­rodoa, oadra·na i nad vim 'tvarima ovog ni kog ·vijeta, koja je kadra da uputi čovječje društvo općenoj cjeli1i zajednice i da uop:e čo;•ječan ·t vo pri­vede trajnom miru i blagoslovu Božje­mu. Koliko e dade prozrijdi u bu· dućnost, crkva je kat lička jedina ·ila, koja može uravnotežiti ljud ·ko dru'!;tvo i voditi ga k napretku.

- Koje je još istaknute crte, va~a preuzvišeno t, na VIa u kat. cr n: v i?

- K!ltolička crkva drži zlal'lu rav­notežu izmedu via ti i po Juha, izmedu pogrje no ti privatnoga mi ~ljenja i pod­ložno·ti razuma medu lič'lom

lobodom

užga·e sveta braća i {.)dobno i luč

pro vjete medu laven·kim narodima. Slaven ·ki narodi bili u onda još do­sta neuki, nepi meni, a u vom jeziku jot nije·u im'lli nikakvih knjiga. veta braća donije e obom novo pi mo, Sveto Pi ·mo i druge knji e potrebne kod službe B~žje, koje su oni preveli na !avert ki jezik. l tako v. braća

po'taviy _ prti tem=lj pr VJeti sla­ven koj . to u se !aven <i narodi tečajem to! jeća p.>peli na vi ·ok i tu­panj naobraženo·ti, to imaju da za· hvale u prvom redu sv. braći Ćtrilu i Melodiju, prvim lavenskim pro vjetite­ljima.

3. Joy je jedna velika za luga v. Ći­

rila i Metodi ja za slaven ·ke narode, a ta je: što su nam dali slaven ko bogoslu ž je,

Sv. Ćiril Metod vidjeli su, da će puno uspjenije slavenske narode pri­vesti pravoj vjeri, ako im tanu oba­vljati službu Božju u narodnom jeziku.

StriLDA 3 .

Samo kat. crkva daje pravedan polo­žaj obitelji kao o navici društva, i dru­tvenom životu, koji je put napretka i

uljudbe. - A što je Vayu preuzvišenost od­

lučilo na posljednji korak - na ~o­

načnu konverziju? - Gorko uvjerenje, da je ·k izma u

ebi na kroz i kvarena. Jakovin ·ka cr­kva je ud velikou kizmatičnog tijela, koje e u prvim dvama toljećima

potpuno od\ ojilo od crkvenog jedin-tvenog tijela. Ja am poznavao i ši­

rinu i pu1inu kr ~ća1·ke nauke, ali je nije am mogao udomiti na tlu kizma­tičke crkve. Zbou toga am o jećao, da am -ilno moralno poti ten. Uvjeren, da

je kat. crkva kuća Du a -vet0ull na fze­mlji,bio am svjc'tit, da je ·mrtni grije ostal! i dalje daleko od nje. Saina Pro­vidno·t odtla me, kao m jka dijete za ruku, i ja am e koro neprimjetno bližio crkvi, dok se napokon nije·am na ao čitav u njoj.

- Koji u cto~ad • va~om preuzvi ­~eno ~ću u ~l i u kat. crkvu?

- Moj ufraganej, M3.r Theophilus - biskup Triwalle, dva Rambara , koJi su preodredent za b skupe, 19 izmedu 2-t monaha betanij J a i vih 13 e tara Kri tova Na ·I jedovanjJ; zatim dvije re­dovničke družbe, koje sam ja o novao. Još me zamoli'e pi· n:: 10, 32 veće­

nika, da budu pnmlJeni u kat. crkvu. O ·im ovih, nadam e jo~ nekolicini.

To je bilo veoma zgodno narodu, ali i veoma zazorno njemač~im ·većeni­

cima, koji tužiše v. braću Rimu, da naučavaju km u \jeru 1 da \f·e svete obrede u nedopn'tenom jeziku. Papa Hadrijan JJ . pozva v. braću u Rim, da e opravdaju, pa kad ovaj ču 1jihove

razlo e, odobn njthovo djelo\·anJe, do­pusti 1m da !obodno vr~e lužbu Božju, a ·Iaven:>kom jeziku, blago-Jovi ih i posla ii1 natrag kao biskupe, \da rade za lavu Božju i za pa enje slaven-

'<::ih naroda. T ako je ·veta t olica u Rimu vrhovnim ·vojim ugledom odo­brila, da e !aven ki jezik ·mije upo­trebljavati u crkvi prekl) ·Iužbe Božje.

Svetoj braći Ćirilu i M~todiju dugu­jemo mi Javem vječitu harno·t. Tu hamo t pokazaćem najbolJe, al{o uz­na lo] irno pobožno i k repo ·.,o živjeti, kako u oni živjeh; ako lijedimo onu vjeru, koju u oni naučavali, a to je sv. kr 'ć . katolička vjera.

Iz .Riječ i Božje).

.tn~~& 4.

- Kad Vas je Rim ovlastio, da možete primati jakovce u crkvu kat.? l kakve sve poteškoće ima preturiti Vaša

. preuzvišenost zbog ovih obraćenja?

- Za sad mi je najteže: kako da podignem provizorne kapele i grobišta za pojedine skupine jakovaca, koje budu željele da stupe u kat. crkvu. Kroz zadnja dva mjeseca primio sam iz više od 150 mjesta molbe da pro­vidim kapelama i grobištima grupe ljudi, koji žele ući u kat. crkvu. Na­ravno, da ne mogu svemu doskočiti,

ali sam nakan bar štogod početi, pa polagano i ustrajno nastavljati. Žetva je dozrela. - Sirenje vjere je Bogu preugodna stvar, zato će ona pobije­diti i u našem kraju, kako i drugdje pobij eđivala. Potrfbna nam je pomoć od molitava braće katolika, jer znaJllo ~a molitva nikad ne ode izgubljena.

Želje preuzv. obraćenika, msgr Mar Ivaniosa, u juž. Indiji, preporučamo

žarkim molitvama na · ih čitatelja.

Vijesti glede kongresa Odboru za eubaristički kongres

došlo je od Ministarstva, da je uče­

snicima euharističkog kongresa i sla­vlja prigodom blagdana sv. Jakova dan popust na svim željeznicama od 50o o·

Nek se pojedina mjesta pobrinu sama za prevoz, a mogu se obratiti i odboru s kojim predlogom, koji će

sve učiniti, što bude u njegovoj moći. Javite odboru, što je sve ucmJeno glede kongresa, i neka vlč. dušobri­žnici čim prije odgovore na poslanu okružnicu.

Iz katoličk.og Šibenik.a Pr a misijska izložba u Šibeniku

U sv. Pismu čitamo, da je židO\'Ški narod !eljno očekivao obeć3nog Me ·iju. On je do~o. da spasi čovječanstvo širenjem svoje nauke. Znao je, da njegova rijet neće moći doprijeti po ti­tavo] zemlji i zato je izabrao apostole, koji će .ga naslijediti. Vlast s apostola prešla je na Kri­.stovu crkvu. Ona kao dobra majka, koja jed­.JJako voli sve narode, brine se i za one, koji ..five daleko od Boga l do kojih još nije doprla luč Istine, dobrote i ljubavi. Crkva zato odgaja u samosl.anima svoje heroje, koji osl.avljaju 1iVoju dragu domovinu i odlaze u daleku Aziju i .Afriku, da vrše svoju pa stru: obraćanje

JlOgana l preporod svega u Kristu. Težak je l velik njihov rad. Zato trebaju mnogo sila, koje ~e lm pomoći. Obraćaju se i k nama, da im mi, svojim vrućim molitvama i materijalnom po­moći, dođemo u susrel

Po svim se gradovima u tu svrhu prire­-duJu mlsfjske Izložbe. l naš Šibenik neće, da za ~gima zaosl.ane. Prva mlsijska izložba prlre·

IZLET l SV. MISA. Na Vidovdan, u 7.30 sati u jutro, brzlm vozom doputovalo je iz Lju­bljane društvo želj~znfčara .Sloga · , l prema nnfje ulanaćenom rasporedu, da Ispuni svoju ~ršćansku dužnost o nedjelnoj sv. Misi, u 10.30 :sati prisustvovalo je korporativn o sv. Mlsi u crkvi sv. Frane. Pred mnoštvom naroda , mje­loviti je zbor od 50 !lea Istoga društva, pod "i11rigovanjem svojeg vrsnog maestra g. Svele! lierbert, ispjevao na opće zadovoljstvo staro-5lavensku Misu (komp. Sante! Saša). Pjevanje je svakoga zadivilo, kao što se 1e svakoga doj­mio l lijep gest !>toga društva, koje i pri samom lzletu nije zaboravilo na kršćansku svoju duž­.nost Ugleda la se u ovaj primjer l ostala društva !

diče se za vrijeme prvog euharistijskog kon­gresa u Šibeniku , prigodom proslave 500. godi­šnjice katedrale, L j. od 25.-27. VII. 1931. god.

Da la izložba što bolje uspije i donese mnogo koristi našim mlsljonarima, potrebno je, da se za nju zauzmu svi katolici u Šibeniku, a i izvan njega, te da pridonesu S\'Oj obol. Mogu se izradili stvari za ol!ar, svećeničko ruho, odijela za pogan>ku djecu, razne radnje, ... Marke, stan.ijol, dopi nice, igračke, stvari za božićno drvce vrijede za mlslje. Tko ne može ništa učiniti, neka se sjeli misija bar najstroma· šnijim darom Sve stvari na izložbi, koje ne služe misijama, prodaće se, a dobiveni novci šalje se za misije.

Potanje informacije mogu se dobiti u kat. Domu od 6-8 sati poslije podne, gdJe se uje­dno primaju i stvari za izložbu kao i mflodari

Potpuno uvjereni , da će te se odazvati ovom našem pozivu , najtoplije unaprijed zahvaljujemo

Od bor za mlsljsku izložbu.

VELIKO SLA VUE PRES V. SRCA ISUSOVA. Dne 28. lipnja i ove godine je grad Šibenik pokazao svoju odanost l ljubav prema božan­skom Srcu Isusovu. Kao l prošlih godina o tako se je l ove gcd. u za<! njoj nedjelji mjeseca lipnja drža la procesija iz franjevačke crkve sv. Lo­vre s kipom Srca Isusova preko grada Šibe­nika. To je bilo u istinu pravo vjersko slavlje i velika manilesl.acija poklona i štovanja Šiben­čana prema Srcu Isusovu. Procesiji su prisu· stvovala sva katolička društva , mirsko i redovno svećenstvo. Dubok religiozni utisak proizvela je u srcima vjernika ona veličanstvena, dominan­tna, a u isti mah mila l prlvlatfva pojava kipa Srca lsuso\•a. jegov kip nošen od o morlce, po izbor gradana-le žaka, prolazio je gradom,

J

kao što se i pristoJi Kralju i Gospodaru gradL. Svi su padali na koljena pred Njime, bez razlike staleža l dobe. Ova procesija Srca lsu­sova Ima svoju osobitu ljepotu i počast, da su se u njoj nosile trideset i tri zasl.ave, posvećene

božanskom Srcu. To su stmbollčnl znakovi· od trideset l tri zaziva, što se u litanijama čll.aju. Bilo je upravo veliko mnoštvo štovatelja Srca Isusova, koji su svojom prisulnošću poka­zali živu vjeru u Isusa. Preuzvišeni biskup dr. Jeronim Mileta svojom prisutnošću uzveličao je ovo slavlje Srca Isusova. Pri svrsi procesije o­držao je prigodno slovo O . .Metodije Vezllić, žup­nik Unešiča. Kao kruna ovoga slavlja bio bla­goslov grada s kipom bož. Srca.

P.RVA SV. PRIČEST. l KRIZMA U VARO­ŠU. Dana 29. juna u žup. crkvi u Varošu bila je prva sv. pričest djece iz Silica l Du­brave. Tom lijepom činu prisustvovao je l preuzvišeni biskup, koji je prvopričesnicima

održao lijep govor, naglašivšl im, kako treba da uvijek budu sjedinjeni s Isusom. Oči n ;ka riječ­

biskupova bila je saslušana od prvopričesnik.a s velikom pomnjom. Iza tog;, je preuzvlšenl dijelio sv. krlzmu. Kao obično, ni ovu prigodu nije propustio, a da svoje vjernike ne poučf o tomu sakramentu i pozove Ih na kršćanski·

živo l DAROVI AŠE!>-1 LISTU. Da počaste uspo­

menu blpk. msgra Tabulov-Teute, vit. Ante Marušić din 20; vic. dr Ivo Eškinja dio 15. -Da počast e uspomenu p k Š p i re Ž l v k o \' i č, g. Joso Vodopija din 20; vlč. Joso Fellcinović, vlč. frane Grandov l vit. dr Zorić po din 10. - Da počasti uspomenu p k. T o n e K u ž l n a~ obitelj Vice 1alkovlć din 20. - Da počasti u­spomenu oca dr M i j ata, vel. Petar Vlasanovlć: din. 20. - Uprava svima najljepše blagodari. -javna. zahvala za sve izraze saž~lj';~nja prigodom te­škog gubitka naše drage i neza bora v ne: supruge, majke i babe

TONE KUZINA rod). BELAMARIĆ izričemo ovim putem našu najiskreniju­zahvalu svima, koji su nam u ovom teškom času b1lo čime po n ogli ubla­žiti našu tešku bol.

Posebna pak hvala preuzv. biskupiL dr. J. Mileti na njegovom iskrenom sažaljenju; preč. župniku don Anti Šari na podijeljenim utjehama sv. vjere, gosp. dr. Novaku za njegov trud i požrtvovnu pomoć; svima prijateljima i znancima, koji su našu milu pokoj· nicu otpratili do vječnog počivališta te svima, koji bilo pismeno ili usmeno izjaviše svoje saučešće.

Svima još jedamput nezaboravna L trajna hvala!

Sibeuik, l. VII. 1931.

OBITEU JOSE KUŽINE -.KA'rOLlX• lzlazJ sva.kl tjedan. - Pretplata goculuJe Dln 30 - Za lnozem.~~tvo 4vostnu.o - O.rl&at po uaro61to ,arlft. - VlasnUt l odgovornt urednik: sveć. JOSO FELIC1BOV1c. ilbeD.Lk, ultoa sv. llii&TtlDa. - Adrua ureclnlitvol a prave: iibeDik, Poit. pretiDao 17. - itampa: Pu6ka. Tiskara, braba Mata6lo pk. Petra, predstavnlk Vjek. lltlata6lt