putevi- ma diskri- mina- cije - babe.hr · putevi-ma diskri-mina-cije sanja sarnavka. putevima...

PUTEVI-MA DISKRI-MINA-CIJESANJA SARNAVKA

Putevima diskriminacije

Knjiga je dio projekta “Podizanje lokalnih glasova na nacionalnu razinu: putokazi ka učinkovitoj implementaciji antidiskriminacijskog zakonodavstva na lokalnoj i nacionalnoj razini”

Putevima diskriminacije

Stavovi navedeni u ovoj knjizi su stavovi autora i ne mogu se smatrati službenim stavovima EU ni Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice pod brojem 6533372ISBN 000-000-000-000-0 (FIlozofski fakultet)ISBN 000-111-1111-11-1 (B.a.B.e.)

IzdavačiceB.a.B.e.

UrednicaSanja Sarnavka

Dizajn i prijelomIvana Borovnjak

Lektura i korekturaNikolina Krtalić

TisakStega Tisak

Projekt i knjiga realizirani su zahvaljujući financijskoj potpori Europske Unije i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva

Zagreb, 2009.

Terensko istraživanjeOpćina ErdutB.a.B.e.Renata Ćuk Suzana Kunac Sanja Sarnavkagord, Dalj Dejana DamjanovićJelka BorojevićJasmina Ilinčić Pravno savjetovanjeInes BojićLjubica Matijević VrsaljkoPožeško-slavonska županijaB.a.B.e.Renata Ćuk Suzana KunacSanja SarnavkaDelfinMirsada MadžarevićMirjana BilopavlovićPravno savjetovanjeInes BojićLjubica Matijević Vrsaljko Šibensko-kninska županijaB.a.B.e.Suzana KunacSanja Sarnavka ZvoniMirZvjezdana Bajić ZeljakPravno savjetovanjeInes BojićLjubica Matijević VrsaljkoOtok VisB.a.B.e. Suzana KunacZdravka SadžakovSanja Sarnavka Cenzura plusBlagica KujundžićTanja Giovanelli Pravno savjetovanjeInes BojićLjubica Matijević VrsaljkoMeđimurska županija B.a.B.e. Suzana KunacZdravka SadžakovSanja Sarnavkaužr Bolja budućnost Ramiza MemediRamona AsanovskaPravno savjetovanjeInes BojićLjubica Matijević Vrsaljko

4 57-10 O projektu11-35 Općina Erdut 136-66 Požeško-slavonska županija 2 (Pakrac, Lipik,Požega) 67-96 Šibensko-kninska županija 3 (Knin,Drniš, Biskupija, Promina)95-121 Otok Vis 4122-155 Međimurska županija 5 (Čakovec, Mursko Središće) 156-159 Umjesto zaključka

12

3

4

5

6 7 O projektuZabrana diskriminacije i načelo jednakosti temelj su zaštite ljudskih prava koje bi trebali jamčiti brojni međunarod-ni, regionalni i nacionalni instrumenti - deklaracije, rezolucije, zakoni. Projektom “Podizanje lokalnih glasova na nacionalnu razinu: ucrtavanje putokaza ka učinkovitoj primjeni antidiskriminacijskog zakonodavstva na lokalnoj i nacionalnoj razini”, za koji su odobrena sredstva iz linije phare Europske komisije i Nacionalne zaklade za ra-zvoj civilnoga društva, željele smo utvrditi, na osnovi istraživanja u pet sredina različitih županija, u kojoj je mjeri učinkovit zakonski, institu-cionalni i politički okvir sprečavanja različitih oblika diskriminacije u Republici Hrvatskoj te ukazati na mogu-ća mjesta diskriminacije pojedinaca/ki, određenih skupi-na ili čitave zajednice. Izravni povod bilo je donošenje Zakona o suzbijanju dis-kriminacije što ga je Hrvatski sabor izglasao na temelju članka 88 Ustava Republike Hrvatske 9. srpnja 2008. Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2009. Svrha je Zakona, kako se navodi u članku 1, da se “(1)… osigura zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vredno-te ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijenta-cije. (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. (3) Diskri-minacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.”Smatrajući ovaj zakon jednim od najvećih dostignuća na putu u razvije-nu demokraciju, pokušale smo isto tako utvrditi prepoznaju li građani/ke njegovu važnost i znaju li na koji se način mogu koristiti odredbe ovog zakona, ali i drugih antidiskriminacijskih mjera koje već postoje u hrvatskom zakonodavstvu.

8 9Odlučile smo se za mjesta udaljena što prostorno što važnošću od Zagreba1, neka čak proglašena prostorima od posebne državne skrbi, polazeći od hipoteze kako ih možemo smatrati periferijom, jer pred-stavljaju “ …onaj konstrukcijski krug koji je nedvosmisleno protivan metropolskom. Metropola je mjesto ekstremne koncentracije ljudi, dobara, aktivnosti i simbola. Na periferiji nema ni koncentracije ljudi ni koncentracije dobara, pa stoga nema ni koncentracije aktivnosti… Simboli se koncentriraju negdje drugdje, a ne na periferiji” (Lay 1998: 23)2. Ovako definirana periferija predstavlja ujedno ekonomski, politič-ki i kulturno deprivirano područje (Beneta 2004: 144).. Ona posjeduje manje političke moći i stoga je podložna metropoli, odnosno državi čije su institucije u njoj koncentrirane. Zanimalo nas je događa li se diskriminacija već na razini ovog određenja razlike između centra i periferije - države i lokalne zajedni-ce - uzmemo li u obzir područje obrazovanja, zapošljavanja, socijalne zaštite, dostupnosti usluga ili dobara.S druge strane, htjele smo utvrditi u kojoj se mjeri unutar određene zajednice od strane institucija lokalne samouprave, ali i u među-ljudskim odnosima, uvažava pravo na različitost i načelo jednakosti.Korištena metodologija posljedica je uvjeta propisanih natječajem za dodjelu sredstava, vremenskim i financijskim zadatostima te ciljevima koje se željelo postići. Istraživanje se može nazvati akcijskim odnosno aktivističkim pokušajem razumijevanja problemâ s kojima se suočavaju ljudi koji žive u odabranim područjima, a tiču se povreda ljudskih prava i mogući su izvori izravnih ili neizravnih oblika diskriminacije.Posebno smo željele lokalne glasove, za koje najčešće ne postoji ni inte-res medija niti političkog vrha, učiniti glasnima na nacionalnoj razini te potaknuti promjene koje će ljudima na periferiji otvoriti nove putove ka boljem i kvalitetnijem životu - recimo Romima u Čakovcu, mladima i osobama s posebnim potrebama u Kninu i Pakracu. Ili pak oživjeti one prostore koji sve više liče na mjesta u kojima se uglavnom tek strpljivo i neumitno stari - kao što su Dalj i Vis. U projektu su nam partneri bile lokalne “domaćinske” organizacije koje su nas upoznavale sa stanjem u svojim sredinama i pripremale teren za naše dolaske: dogovarale osobe za fokus grupe, sastanke s predstavni-cima/ama lokalnih vlasti, pozivale ljude na pravno savjetovanje i sl. U Dalju gord - Građanska organizacija razvoja Dalj, u Pakracu Centar za podršku i razvoj civilnog društva Delfin. U Kninu je partnerska orga-nizacija bio Zvonimir, za Vis Cenzura plus iz Splita, a za Čakovec Bolja

1 Dalj, Vis kao vrlo prostorno udaljene točke; Pakrac, Knin kao teže dostupna mjesta do kojih ne vode novosagrađene prometnice; Čakovec, odnosno romska nase-lja, kao mjesta zaborava i nezainteresiranosti ljudi iz metropole.

2 Preuzeto iz Ines Prica i Tea Škokić, Split i Drugi, Institut za et-nologiju i folkloristiku i Hrvatsko etnološko društvo, Zagreb 2007.

budućnost. Mi smo upućivale pozive zastupnicima Hrvatskog sabora iz izbornih jedinica koje smo posjećivale. Nadale smo se da će naći vremena i interesa za detaljno upoznavanje problema sredina koje su ih izabrale za svoje zastupnike/ce i glasnogovornice/ke. Pokazalo se da je naša nada bila uglavnom uzaludna. U pet dana koliko smo boravile u svakom od mjesta vodile smo fokus grupe sa ženama i mladima koje smo i prije početka projekta detektira-le kao posebno ranjive skupine. Iz dvosatnih razgovora, vođenih prema unaprijed pripremljenom upitniku, pokušavale smo utvrditi osnovne probleme s kojima se susreću žitelji određene sredine. Razgovori s predstavnicima lokalne vlasti, predstavnicima manjinskih vijeća, zapo-slenicima u institucijama, koji su bili spremni s nama razgovarati (ciljne su skupine bili centri za socijalnu skrb, policija, državno odvjetništvo, suci), te s lokalnim organizacijama civilnog društva omogućavali su nam stjecanje uvida u život zajednica. Dva dana naše su članice prav-nog tima, odvjetnice Ljubica Matijević Vrsaljko i Ines Bojić individual-no razgovarale s ljudima koje muče pravni problemi. Zadnjeg dana bo-ravka organizirani su javni razgovori - okrugli stolovi na kojima su nam se pridruživali predstavnice/i Pučkog pravobranitelja te članovi i članice organizacija iz Zagreba (gong, Centar za mirovne studije, Centar za ljudska prava, Documenta). Svi su oni predstavljali svoje projekte koji mogu biti korisni lokalnim zajednicama i, s druge strane, slušali izlaganja o problemima/uspjesima sredina u kojima smo boravili.Uglavnom, projektom smo htjele postići sljedeće ciljeve:

—Zabilježiti probleme povezane s diskriminaci-jom isključenih i marginaliziranih grupa u pet izabranih zajednica; saznati njihove potrebe i prioritete, manjkavosti i postignuća, kako bi uočeno i ono što smo čule prenijele donositeljima odluka na lokalnoj i nacionalnoj razini.—Skicirati preporuke kako bi implementacija anti-diskriminacijskog zakonodavstva i politikâ, usuglašenih s standardima Europske unije, bila provediva na svim razinama, s posebnim naglaskom na nužnost kontinuiranog nadziranja provedbe i redovitog izvještavanja.—Ukazati na korisnost uključivanja organizacija civilnog društva u procese donošenja odluka i implementaciju EU standarda u odnosu na antidiskriminacijske zakone i politike na lokalnoj i nacionalnoj razini.—Motivirati građane u lokalnoj zajednici da aktivno sudjeluju u obli-

10 11kovanju i nadzoru provedbe antidiskriminacijskih zakona i politikâ.—Utjecati na lokalnu samoupravu, suce, tužitelje, socijalne radnike i policiju, da uspostave kanale za kontinuiran dijalog s udrugama i građanima, pogotovo kad su u pitanju razni oblici kršenja ljud-skih prava.—Osnažiti kanale komunikacije između udruga i građana iz lokalnih zajednica s organizacijama civilnog društva i institucijama na nacio-nalnoj razini kako bi se čuo glas lokalnih zajednica i ozbiljno shvaćali njihovi problemi na nacionalnoj razini.

Na kraju projekta bit će organiziran okrugli stol u Zagrebu kako bi se nalazi projekta predstavili na nacionalnoj razini. Ova publikacija dovr-šena je neposredno pred javno predstavljanje u Zagrebu.

Općina Erdut

12 13 Općina Erdut, kao jedinica lokalne samouprave osnovana je 1993. godi-ne. Obuhvaća naseljena mjesta: Aljmaš, Bijelo Brdo, Dalj, Dalj Planina i Erdut. Sjedište Općine je u Dalju. Pripada Osječko-baranjskoj županiji. Prostire se na 159,16 km2.Prema popisu iz 2001. godine općina Erdut ima 8 417 stanovnika. Pro-sječna stopa naseljenosti je 53 stanovnika na kilometru kvadratnom; ima 3 014 domaćinstava. U strukturi stanovništva žena je 53,2%, a muškaraca 46,8%. Prema nacionalnom sastavu, Srba je 53,91%, Hrvata 37,03%, Mađara 5,13%, Nijemaca 0,27%.Gospodarsku osnovu općine Erdut čine: poljodjelstvo, vinogra-darstvo, vinarstvo, stočarstvo, voćarstvo, građevinarstvo, trgovina i ugostiteljstvo. Za 2008. bio je planiran godišnji proračun Općine od 21,065.000,00 kuna.Dan općine Erdut je 12. studenoga - datum potpisivanja Erdutskog spo-razuma.3 Iz programa ukupnog razvoja općine Erdut (pur) autorice prof. dr. sc. Anke Mašek navodimo neke opće značajke područja:4

Gospodarska obilježja: područje posebne državne skrbi I. skupine; općina kojoj pripada 36 kilometara dunavske obale i 13 km dravske obale, što omogućava stanovnicima razvoj ribolovnog turizma i razvoj utemeljen na riječnom plovnom putu; lesna uzvišenja pogodna za sad-nju vinograda i razvoj vinarstva i podrumarstva; kvalitetna zemlja za razvoj ratarske proizvodnje, sadnju dugogodišnjih nasada vinograda i voćnjaka; srednja škola u Dalju s vizijom “poduzetništva u poljoprivre-di”; gospodarska zona u Bijelom Brdu i Prokosu (poljoprivredno dobro između Dalja i Erduta ukupne površine 8,9 hektara); prema obrtnom registru djeluje 88 obrta, prema sudskom registru 10 trgovačkih društa-va i 1 zadruga; registriranih 412 obiteljskih poljoprivrednih gospodar-stava - Erdut 58, Aljmaš 26, Dalj 192, Bijelo Brdo 136.Sociološka obilježja: naglašena starosna struktura stanovništva; nema mladih stručnjaka/inja; visokoobrazovani kadrovi odlaze u veća mjesta radi zaposlenja i nalaženja egzistencije; ne postoje inicijative za pokre-tanje vlastitog poduzetničkog pothvata, kao ni ulaska u nove suvremene oblike poljoprivredne proizvodnje; nesklonost sklapanju partnerstava, udruživanju i umrežavanju; briga za djecu predškolskog uzrasta (vrtić u Bijelom Brdu otvoren je 2007, a u Dalju 2008); srednja škola u Dalju potiče u programu edukacije održivi ruralni razvitak; postoje inicijative za otvaranje muzeja, galerija, čitaonica; njegovanje nasljeđa, spomenič-ke, kulturne i sakralne baštine; značajna i poznata vjerska događanja, hodočašća Gospi od Utočišta u Aljmašu; postepeno se obnavljaju i

3 Podaci preuzeti s Internet stranice http://www.opcina-erdut.hr/

4 Izvršitelj programa Ekonomski fakultet u Osijeku, Naručite-lji: Općina Borovo, Općina Erdut, Općina Negoslavci, Općina Markušica, Općina Šodolovci, Općina Trpinja; Voditeljica programa: prof. dr. sc. Ana Mašek; Suradnice: Gordana Podolar, dipl. oec. i Katica Križano-vić, dipl. oec.; Program okončan 31. lipnja 2007. godine.

14 15druga svetišta kao što su u Dalj Planini kod manastira Uspenje presve-te Bogorodice, poznatiji kao Daljska vodica; prema Registru udruga u području djeluje 47 udruga; udruge aktivne u stvaranju turističkog proizvoda.

Terensko istraživanjeU Dalju smo boravile od 2. do 6. ožujka 2009. Sve aktivnosti provodile smo s partnerskom organizacijom gord koja je prethodno dogovorila većinu sastanaka, sudionike/ce fokus grupa i raspored pravnoih savje-tovanja. Koordinatorica za gord bila je Dejana Damjanović, uz svesrd-nu podršku Jelke Borojević i Jasmine Ilinčić, a za B.a.B.e. su terensko istraživanje provele Renata Ćuk, Suzana Kunac i Sanja Sarnavka. Uz dvije fokus grupe - jedne vođene sa ženama i druge s mladima5, zahvaljujući prethodnim dogovorima s Gordom, razgovarale smo sa sljedećim osobama:

—Predstavnicima organizacija civilnog društva: skd Prosvjeta, podod-bor Dalj - Stevan Babić, predsjednik; Daljska informativna kuća (izdaje lokalni mjesečnik Daljske novosti) - Radomir Kolarić; Udruga žena Dora, Aljmaš - Ljiljana Bede, predsjednica; Udruga žena Tea, Bijelo Brdo - Nada Dobrinić, predsjednica; Društvo osoba s invaliditetom “Podunavlje”- Ljubica Prekodravac, predsjednica; skud “Branko Radi-čević”- Jasmina Kolundžić, predsjednica; Udruga žena Dalj - Velinka Tatomir, predsjednica; bšk “Bijelo Brdo” - Miljenko Dobrinić, predsjed-nik;—Predstavnicima lokalne samouprave: Stevan Babić, član Poglavarstva; Bojana Orsić, koordinatorica Poduzetničko-razvojnog centra porc i članica općinskog vijeća; Đorđe Nešić, stručni suradnik za društvene djelatnosti; Dragan Dokić, stručni suradnik za komunalne djelatnosti; Dragoljub Ocić, predsjednik mjesnog odbora Dalj; Jovan Jelić, dožupan obž;—Predstavnicima institucija: Centar za socijalnu skrb - socijalna radni-ca Ružica Vujnovac; Klinička bolnica Osijek - psihijatrica Vesna Pere-ković koja dolazi jednom mjesečno u Gord; Policijska postaja - načelnik policije Slaven Bakić. Najzanimljivije su bile isprike predstavnika suda i državnog odvjetniš-tva o nemogućnosti nalaženja vremena za sastanak – što nas posebno zabrinjava jer su sudovi i državna odvjetništva institucije koje bi trebale biti najodgovornije za provođenje antidiskriminacijskog zakonodavstva. Možemo se samo nadati kako njihovo ignoriranje nas nije ni u kakvoj korelaciji s ozbiljnošću rada na suzbijanju diskri-

5 U fokus grupi je sudjelovalo dvadeset dvoje mladih u dobi od 16 do 29 godina (13 djevojaka i 9 mladića). Dvije osobe stekla su visoku stručnu spremu, bilo je troje studenata, sedmero učenika, devet osoba sa srednjom stručnom spremom i jedna osoba koja ima osnovnu školu i zasad je prekinula daljnje školovanje. Četvero ih je zaposleno. Posebno je ohrabrujuća bila podrška ravnatelja Srednje škole Dalj Rajka Lukića, koji se angažirao oko moti-viranja učenika/ca na uključivanje u fokus grupu. Profesorica Jadranka Radošević do-vela ih je do prostorija gord-a.

minacije. Na završnom okruglom stolu od suradnika/ca iz Zagreba sudjelovali su: Pučki pravobranitelj - pravna savjetnica Tea Šimonović; Centar za ljudska prava - voditeljica odjela za istraživanje i informiranje Jagoda Novak; gong - izvršna direktorica Sandra Pernar; Documenta, Centar za suočavanje s prošlošću - voditeljica Vesna Teršelič. U raspravi su sudjelovali saborski zastupnici izabrani u 4. izbornoj jedinici: Mile Hor-vat (sdss), Biljana Borzan (sdp), Dragutin Bodakoš (sdp), kao i dožupan Osječko-baranjske županije Jovan Jelić (sdss), ravnatelj srednje škole u Dalju Rajko Lukić i načelnik Općine Erdut Jugoslav Vesić.Događanja vezana uz realizaciju projekta popratili su sljedeći novinari i no-vinarke odnosno mediji: Radio Borovo - Dragana Bošnjak; zvo tv – Slav-ko Bubalo; Daljske novosti - Radomir Kolarić; htv - Melita Homa; Radio Osijek – Monika Kralj; Radio Dunav - Mikerević Svetislav, direktor.

16 17NalaziLokalna samoupravaLokalna samouprava trebala bi, sukladno zakonskim odredbama, obav-ljati poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno zadovoljavaju potrebe građana, kao što su uređenje naselja, stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, briga o djeci, socijal-na skrb, primarna zdravstvena zaštita, odgoj i osnovno obrazovanje, kultura, tjelesna kultura i sport, zaštita potrošača, zaštita i unapređenje okoliša, protupožarna i civilna zaštita, promet na svom području. Dr-žava lokalnoj samoupravi nije povjerila poslove državne uprave, jer bi u tom slučaju trebala osigurati sredstva za njihovo djelovanje. Za neke od navedenih poslova isključivo je odgovorna lokalna razina, a u nekima se samo u dijelu uključuje u provedbu odluka na državnoj ili župa-nijskoj razini. U idealnim uvjetima sve bi razine trebale jedna drugu nadopunjavati i o svim se aktivnostima usuglašavati.Od konkretnih poslova, kanalizacija i prikupljanje te odvoženje otpada, groblja, domovi socijalne skrbi i različite službe skrbi za obitelj, pod izravnom su ingerencijom lokalne samouprave. Brojni stručnjaci ocjenjuju kako je odluka o ovlastima lokalne samou-prave napravljena loše, jer je određivanje bilo unisono i neselektivno, pa se i od najmanje općine zahtijevalo da obavlja gotovo iste funkcije kao i gradovi. Zakoni su se mijenjali i svakom se promjenom, kako su tvr-dili donositelji, događala sve veća decentralizacija odnosno prenošenje više ovlasti na lokalnu razinu. Međutim, uglavnom se može reći kako je lokalna samouprava dobivala dodatne obaveze, ali je izostao stvarni prijenos ovlasti ili osiguravanje dostatnih financijskih sredstava.6

Proračun Općine Erdut tako je za 2008. godinu iznosio 22,865.000,00 kuna, a projekt izgradnje kanalizacije koju Općina nema “težak je” 90,000.000,00 kuna. Trenutno nema ni plina, jer koncesionar ide u ste-čaj. Kako kaže član Poglavarstva: “Kako ćemo zadržati mlade ljude kad imamo samo 1 bankomat koji nije uvijek u funkciji, kad postoji samo 1 ambulanta koja ne radi vikendom, a do Osijeka je 30 km ili Vukovara 25 km. Nema dobre ulične javne rasvjete - samo Aljmaš ima stupnu rasvjetu po mjestu, u Dalju je ima samo glavna ulica, a u Bijelom Brdu je uopće nema”.Otprilike 5% ukupnih sredstava troši se na rješavanje socijalnih proble-ma. Veliki je broj socijalno ugroženih obitelji i korisnika/ca programa socijalnog zbrinjavanja. Ocjenjuju kako Općina Erdut ima jako puno problema koje može samo djelomično rješavati zbog nedostatka sred-stava.

U Dalju 110 obitelji dobiva socijalnu pomoć - 500,00 kuna za radno sposobne, 750,00 za radno nesposobne. Obitelj s djecom može dobiti oko 2500,00 kuna mjesečno (dječji doplaci + soc. pomoć) tako da su oni koji su zaposleni često ljuti jer nerijetko radom ostvare manja primanja od onih koji dobivaju socijalnu pomoć. Organizira se spremanje i dostava toplih obroka za starije osobe koje žive same. Jedanput godišnje može se dobiti pomoć za nabavku ogrjeva. Pomaže se i odlazak djece na ljetovanje i nabavka školskih knjiga. Najgore je starijim ljudima, osobama s invali-ditetom i osobama s psihičkim smetnjama. S obzirom na broj stanovnika, najveći broj primatelja socijalne pomoći upravo je u našoj općini. Ključan problem je nezaposlenost. —Socijalna radnica

Uz nedostatak sredstava za velike infrastrukturne zahvate, kao ključne probleme predstavnici lokalne samouprave navode:—veliki broj nazaposlenih, čime se ugrožava temeljno pravo na rad većini stanovništva - 2001. od radno sposobnog stanovništva 68% bilo je nezaposleno. Nekima je jedina mogućnost sezonski rad izvan mjesta življenja: mladi se preko ljeta zapošljavaju na moru (ugostiteljska dje-latnost); žene u dobi od 40 do 50 godina odlaze čuvati djecu ili starce u inozemstvo; Erdutski vinogradi i poduzeće žito nude također sezonske poslove (berba i sl.);—prijevoz učenika/ca - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta prestalo je financirati troškove prijevoza učenika prvih i drugih razre-da srednje škole autobusima, dok je učenicima trećih i četvrtih razre-da prijevoz pokriven, jer ga plaća Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva; apsurd je da je učenička karta 20% skuplja od radničke i mjesečno iznosi više od 1.000,00 kuna; osim toga, vozni red autobusa nije uopće prilagođen potrebama učenika;—zabrinjavajući trajan depopulacijski proces - u Općini se rađa 50-ak novorođenčadi godišnje - kao poticaj, Županija daruje obitelji 500,00 kuna, a Općina 1.000,00 kuna; s druge strane, u 2008. godini umrlo je 135 osoba; na području čitave Općine 560 djece pohađa osnovnu školu - u Dalju je ukupno 70 učenika/ca - jedan je srpski, a jedan hrvatski prvi razred i u svakom je po 10 učenika/ca;—dvojezični natpisi - iako Ustavni zakon o pravima nacionalnih manji-na to propisuje, teško se provodi u praksi; ako se natpis postavi, brzo ga netko iščupa, a stalno je prisutan i negativan medijski publicitet.

Predstavnici udruga su govoreći o problemima istaknuli izuzetno lošu povezanost s oba grada kojima Općina gravitira - Vukovarom i Osije-kom. Uz skupoću učeničke mjesečne karte, problem je što gradski auto-

6 Analizu funkcionira-nja lokalne samouprave od začetaka do 2008, s pregledom donošenja zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi u Republici Hrvatskoj, objavila je Nives Kopaj-tich-Škrlec u: “Kocka do kocke - dobro je dobro graditi”, Agencija za razvoj poduzeća EDA, Banja Luka 2008. U knjizi se nalazi kom-parativna studija sluča-ja odnosa teritorijalne organizacije i strukture nadležnosti lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini, Danskoj, Hrvatskoj, Makedoniji i Sloveniji.

18 19bus iz Osijeka vozi samo do Bijelog Brda koje je 5 kilometara udaljeno od Dalja. Autobus iz Vukovara vozi samo do Borova koje je također 5 kilometara udaljeno od Dalja. Vlak iz Osijeka vozi tri puta dnevno, a kolodvor je potpuno devastiran. Usto su izdvojili problem zdravstva. Dvije liječnice opće prakse pokrivaju dvije smjene i opterećene su velikim brojem pacijenata. Ni ambulanta ni ljekarna ne rade subotom i nedjeljom, a liječnice žive u Osijeku i jednom tjedno obilaze okol-na mjesta (Erdut i Aljmaš). Krv se može vaditi samo jednom tjedno i to Općina financira. Prije nije bilo ni te usluge, pa su stari i nemoćni odustajali i ostajali bez primjerene zdravstvene zaštite. Za sve specijali-stičke preglede mora se ići u Osijek. Prvo se ide liječnici opće prakse po uputnicu, zatim u Osijek na pregled, zatim opet liječnici na potvrđiva-nje recepata. Ako se mora obaviti više pretraga, može se samo zamisliti koliko vremena i novca treba za utvrđivanje zdravstvenog stanja nekoga s tegobama. Na operacije i preglede u Osijeku čeka se katkad mjeseci-ma. Prijedlog Gorda da se u Dalju organizira pregled radi utvrđivanja moguće osteoporoze, za koji se prijavilo 120 žena, hzzo je odbio - “Nije njima bio problem plaćanje pregleda, ali su se prepali žena kojima bi se dijagnosticirala osteoporoza i bilo naloženo liječenje. Taj trošak sebi nisu htjeli priuštiti. Kao da se radi o njihovom novcu, a ne o sredstvima prikupljenim oporezivanjem građana”, smatra direktorica GORD-a.Ambulanta, osim toga, nije prilagođena osobama s tjelesnim invalidi-tetom i nemoćnim starcima, jer se nalazi na prvom katu u zgradi bez dizala. Jednom mjesečno primam pacijente u prostoru udruge gord. Još se osje-ćaju posljedice rata. Zbog uskraćivanja osnovnog prava - prava na rad - jako je puno depresije. U Osijek na specijalističke preglede odlaze oni koji imaju neka primanja, ostali odustaju, jer im je putovanje preskupo. Dosta je alkoholizma - vidljiv je javno u muškaraca, a žene, ako piju, rade to potajno. Aljmaš je, s druge strane, poznat kao mjesto s najvećim postot-kom samoubojstava. Najčešće mi dolaze starije osobe, ali ima i dosta mladih žena u kojih utvrđujem panične, anksiozne i depresivne poreme-ćaje. ptsp u žena prelazi u somatske bolesti - visoki šećer, tlak, autoimune bolesti. Veliki dio problema riješio bi se otvaranjem radnih mjesta i vraća-njem osjećaja samopoštovanja ljudima. —Liječnica kb Osijek čije dolaske organizira i financira gord.

Iako u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina piše kako “Vi-jeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina u jedinici samouprave mogu zatražiti od nadležnog tijela državne uprave da provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih

shema funkcioniranja općine erdutopćinsko vijećepoglavarstvo

načelnik i zamjenikpročelnik općinske uprave

služba za komunalne djelatnosti

služba za gospodar-stvo i imovin-ske odnose

služba za društvene djelatnosti

služba za financije

zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela jedinica samouprave u kojima su osnovane i da poduzmu mjere za zakonito postupanje tih tijela, o čemu obavještava Savjet za na-cionalne manjine koji je dužan o svom stajalištu izvijestiti vijeća nacio-nalnih manjina odnosno predstavnika nacionalnih manjina”, dva vijeća koja djeluju u Općini Erdut (mađarske i srpske nacionalne manjine) uglavnom imaju samo savjetodavnu ulogu i do sada nisu koristila po-stojeće zakonske mehanizme. Vijeće srpske nacionalne manjine realizi-ra dva projekta u suradnji s Općinom.Predstavnici lokalne samouprave istaknuli su kako rade vrlo transpa-rentno i žele prije donošenja važnih odluka čuti mišljenje građana. Udruge ih pozivaju da se očituju o proračunu i daju im deset dana za slanje primjedaba i prijedloga.Prema istraživanju 'Lokalna odgovorna i transparentna uprava i samo-uprava - lotus” koje je tijekom ožujka i travnja 2009. proveo gong u suradnji s Udrugom gradova rh te uz financijsku potporu Europske komisije, dodijeljenih u sklopu phare 2006 programa, općina Erdut zauzela je 38. mjesto s prikupljena 4 boda7. Istraživačima su svi izvori na osnovi kojih su ocjenjivali transparentnost bili dostupni.

7 Ovo je prvo sustavno istraživanje u Republici Hrvatskoj provedeno u svim jedinicama lokalne samouprave (njih 556 u 127 gradova i 429 općina), radi analize stanja i izrade preporuka za poveća-nje transparentnosti u radu jedinica lokalne samouprave, unapre-đenje njihove suradnje s civilnim društvom te funkcioniranje mjesne samouprave. Radi se o ključnim područjima za daljnji razvoj demo-kracije i sudjelovanje građana u političkom životu svojih lokalnih zajednica. Maksimalno se moglo dobiti uku-pno 10 bodova.

Organizacije civilnoga društva (udruge) S područja Općine registrirano je 66 udruga, ali se ocjenjuje kako ih je samo tridesetak aktivno. S obzirom na broj stanovnika možemo ocijeniti kako se radi o izuzetno velikom broju organizacija civilnog društva, ali osim Gorda niti jedna se ne bavi direktnom za-štitom ljudskih prava, što izuzetno začuđuje s obzirom na broj problema s kojima se suočava ova zajednica. Očito je da se ljudi samoorganiziraju ne čekajući poticaje institucija, ali nisu spremni, ili ne vjeruju kako je moguće, boriti se za bitne promjene u odnosu države i njezinih institucija prema ovoj sredini. Visoka stopa nezaposlenosti

20 21 Ocjenjuju kako ima jako puno problema za koje ne vide moguća rješe-nja koja bi bila provediva u dogledno vrijeme s obzirom na ekonomsku i političku situaciju. U Dalju postoji samo Dom kulture. Nekadašnje kino je neupotrebljiv prostor. S osnovnom školom se ne može uspostaviti kontinuirana uspješna suradnja. Posebno je na probleme osoba s invaliditetom upozorila voditeljica Društva osoba s invaliditetom Podunavlje. Udruga je osnovana 2000. godine i članica je Hrvatskog saveza invalida rada. Ima 343 člana i to su invalidi rada, djeca rođena s invalidnošću te mladi sa stečenim invali-ditetom uslijed povreda i bolesti. Udruga pokriva područje Vukovar-sko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Godišnji im je proračun 218.000,00 kuna, ali moraju raditi volonterski, jer im ministarstva ne odobravaju novac za plaće budući da dobivaju invalidnine. Prostor udruge nalazi se 1,5 kilometar od Vukovara, a nema organiziran pri-jevoz za osobe s invaliditetom. Samo specijalna škola za osobe s inva-liditetom ima organiziran prijevoz sa i na nastavu. U prostoru nema nikakvog grijanja. Imali su velikih problema, jer su multietnička udru-ga koja uopće ne pita tko je što. U Vukovaru su ih zbog toga posebno osuđivali, jer bi sve trebalo biti ili čisto hrvatsko ili u protivnom udruga ne vrijedi i biva kažnjena nedobivanjem novca iz gradskog proračuna. Loše surađuju i s centrima za socijalnu skrb, jer centri uglavnom ne provode ni mjere koje su propisane zakonom - rijetko uopće izlaze na teren. Članovi/ce ne mogu ostvariti pravnu zaštitu, jer udruga nema sredstava za plaćanje pravnika/ce i/ili odvjetnike. Godine 2006. osno-vano je Povjerenstvo za osobe s invaliditetom u Vukovaru, ali za sada ni pročelnica niti udruge ne razumiju koja je točno uloga pravobranite-ljice za osobe s invaliditetom. Nadaju se da će ovaj institut zaštite ipak uskoro profunkcionirati. “Dodijeljen mi je stan na 3. katu u zgradi bez dizala iako sam osoba s teškim tjelesnim invaliditetom. Kad sam se pobunila, rečeno mi je ‘Uzmi ili ostavi!’. Naravno, u takvoj situaciji morala sam prihvatiti. Sada me majka nosi uz i niz stepenice, a njoj je 70 godina. Što će biti kad ona više ne bude imala snage, a to će se uskoro dogoditi, uistinu ne znam.”

Za posjete Aljmašu10 detaljnije smo razgovarale s predstavnicama Udruge žena Dora koje su nas i provele čitavim mjestom. Unatoč poticajima i u Aljmašu prevladava starije stanovništvo. Mladi uzmu poticaj, urede kuće, ali ostaju živjeti u gradovima. Prije rata su u osnovnoj školi bila 4 razreda sa po 15 učenika, a danas u četiri razre-da ima ukupno desetero djece. Prije je radio i vrtić, a mjesto je imalo i

9 Radomir Kolarić, Daljska informativna kuća, pokretač i ured-nik Daljskih novina.

10 Aljmaš službeno ima 260 domaćinstava i 645 stanovnika, ali nam je već ranije u Da-lju rečeno kako je ljudi stvarno manje. Kako su dobivani poticaji mnogi su se prijavili u mjestu i obnovili kuće, ali žive negdje drugdje. Kako je Aljmaš pozna-to katoličko svetište i turističko mjesto, u dane hodočašća i za ljetnih mjeseci postaje vrlo živahno i ljudima napučeno mjesto.

u Općini pogoduje ovom trendu jer se ljudi kroz društveni angažman osjećaju korisnijima a neki se vjerojatno nadaju i zapošljavanju u udruzi ili ostvarenju barem minimalnog prihoda. Prema izvješću Ureda za udruge Vlade rh-a za 2008. općina Erdut je za rad udruga izdvojila 1,249.086,00 kuna. Kako nema podataka koliko je kojoj udruzi dodijeljeno sredstava, ne znamo što lokalna vlast ocjenjuje kao važno. U istom izvješću navedno je kako je sa županijske razine u Republici Hrvatskoj 64% sredstava dodijeljeno iste godine za sportske aktivnosti, 10,9% za kulturu i očuvanje kulturne baštine, a recimo 0,3% za promicanje i zaštitu ljudskih prava, pa možemo samo pretpostaviti kako je sličan omjer prisutan i pri raspodjeli sredsta-va na lokalnim razinama.8 Razgovarale smo u Dalju s četrnaest osoba aktivnih u nekoliko udruga te posjetile Udrugu žena Dora u Aljmašu i Udrugu žena Tea u Bijelom Brdu kako bismo upoznale i ta mjesta.Jedan je od sugovornika rekao kako smatra i sebe i većinu ljudi s kojima živi polupismenima, kad se govori o ljudskim pravima i njihovoj zaštiti. O tome se ne uči u školi i vrlo se malo govori u medijima. Većina ljudi ne zna ni imenovati svoja prava niti zna zakono-davni okvir kojim se ona štite. U Općini su vrlo aktivna kulturno-umjetnička društva i srpska i hrvat-ska. Iako se ne bave zaštitom ljudskih prava i žele biti apolitič-na, ona na svoj način pokušavaju smiriti tenzije i povezati ljude. skd Dalj tiska plakate dvojezično i na oba pisma iako ponekad zbog toga doživljava kritike. Važan doprinos transparentnosti svih organizacija i institucija daju Daljske novine. One se ne bave strančarenjem (“jer su nas političke stranke i podelile”9), već građane/ke informiraju o važnim događajima i projektima. Tiska se 500 primjeraka koji se besplatno dijele. Trebalo bi povećati nakladu, ali za to nema sredstava.

Tri godine volonterski sam uređivao novine. Odnedavno ih financira Općina. Noćima nisam spavao smišljajući kojim jezikom i pismom da ih štampam kako bi ih čitalo što više ljudi. Konačno sam odlučio koristiti autentični govor pojedinih sela, pisati kako ljudi zaista govore – ekavski, ijekavski…a štampati tako da se smjenjuju latinično i ćirilično pismo. Recimo, u Bijelom Brdu u kojem je velika većina srpskog stanovništva, izvorna je upotreba ijekavice. Nakon dvije godine prigovaranja mnogih ljudi - zašto ovo, a ne ono, kako to, a ne ovo, ljudi su konačno priznali da je sadržaj važniji od pisma i jezika.

8 http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/Financijsko%20iz-vjesce-OCD-2009-ko-nacno0806%20_2.pdf

22 23 kako je najveći problem ekonomska situacija. Malo ljudi živi dobro pa to pojačava napetosti i stalan osjećaj nezadovoljstva.” U Dalju postoje dva nogometna kluba - u nk Dalj su većinom mladi srpske nacionalnosti, a nk Radnički se smatra hrvatskim. U školama hrvatska i srpska djeca odvojeno pohađaju nastavu prema različitim programima povijesti i materinskog jezika. Pozitivno je, međutim, što netrpeljivost ne prerasta u sukobe, pa tako policija uopće nema zabilježenih intervencija zbog ove problematike.Svi su mišljenja kako se situacija popravlja. U Aljmašu su nam rekli kako su prvi put Hrvati došli na proslavu Dana općine, a predsjednik srpskog kulturno umjetničkog društva Prosvjeta smatra velikim uspjehom što je ove godine na tradicionalnu karnevalsku proslavu među petstotinjak sudionika bilo dvadesetak Hrvata i dvije obitelji Mađara (!). “Neka srpska djeca uče po hrvatskom programu jer se žele uklopiti. Dogo-di se da za katoličkog Sv. Nikolu ne dobiju darove. A onda im 'njihovi’ za Svetog Savu zaborave dati poklone. Inače se Sveti Sava prvi put proslavio tek nakon što je Ured za prosvjetu to naredio školi. Bojim se da će se u vr-tiću koji se otvara provoditi segregacija na nacionalnoj osnovi a to je loše. gord je organizirao igraonicu s dvije voditeljice koje su stalno zajedno s djecom i paralelno govore srpski i hrvatski. U igraonici se slave zajedno svi vjerski blagdani i djeca se zajedno igraju. Na početku su roditelji pruža-li otpor i pokazivali nezadovoljstvo, ali su voditeljice uspjele riješiti sve probleme. Ne bi se smjelo opet dogoditi razdvajanje.” —Predstavnik jedne udruge.

Iako nema nasilnih međuetničkih sukoba, jako puno sugovornika/ca žalilo se na postojanje diskriminacije na osnovi etničke pri-padnosti pri traženju posla ili rješavanju problema za koje se mora ići u Osijek ili Zagreb.“Moja kći ide u gimnaziju u Osijeku. Omiljena je u razredu i djeca se s njom rado druže, ali nikome nije rekla da je pripadnica srpske manjine. I to možda jedina u čitavom razredu. Kada na povijesti govore o Domo-vinskom ratu, djeca skandiraju ‘Ubij, ubij Srbina!’ a profesorica uopće ne reagira. Kćerka tada umire od straha i prestravljena dolazi kući. Ona želi živjeti u Hrvatskoj, ali se stalno boji što će se dogoditi ako njezini vršnjaci otkriju da je Srpkinja…”.

svog matičara. Danas su u mjestu aktivni vatrogasno društvo, turistička zajednica, lovačko društvo i kud Aljmaš. Udruge dobro surađuju.Udruga žena Dora osnovana je 2005. godine. Vidjevši otuđenje koje je zavladalo među ljudima, u početku su se željele samo družiti i obnoviti fundus narodnih nošnji koje su potpuno uništene tijekom rata. Postu-pno su proširivale aktivnosti. Najveći uspjeh, zabilježen i u medijima, postavljanje je živih božićnih jaslica. U prvim koracima pomogao im je najviše gord, a sada uspješno surađuju i s Agencijom za lokalnu demo-kraciju. Općina Erdut prepoznala je važnost njihova rada i dodijelila im prostor za rad. Najviše su problema imale sa župnikom Antom Marki-ćem koji nije podržao njihovu inicijativu za uređenje dječjeg igrališta, sajam starih obrta ni radionice za izradu adventskog kalendara i vjenči-ća za djecu. Kako kažu, župnik ne voli kad se žene organiziraju, iako će svakoj zasebno pomoći kad mu se obrati neka od njih. Udruga Tea djeluje u Bijelom Brdu11 četiri godine. Članice se prven-stveno bave očuvanjem starih obrta i rukotvorina. Dobile su etno-ku-tak, a trenutno rade na projektu uspostave etno-kuće. Pokrenule su turizam - postoje četiri domaćinstva koja primaju goste, ali su nezado-voljne suradnjom s turističkom zajednicom. Organizirale su se, jer je život u Bijelom Brdu vrlo težak i sumoran, a one se s tim ne žele pomi-riti. Nadaju se kako će jednog dana kroz udrugu moći ostvariti i neku zaradu, jer su do sada, radeći isključivo volonterski, postale poznate i prepoznate. Jako malo znaju o svojim pravima, a kažu da nemaju koga ni pitati. Većina misli kako bi lokalna vlast trebala biti puno aktivnija.

11 U 720 domaćinstava živi 2 119 stanovnika. Dijelovi naselja su zaseoci: Klisa Mala, Kestenjački rit, Vrtlog i Bijelo Brdo Planina. Gospodarsku osnovu čine poljodjelstvo, vinogradarstvo, sto-čarstvo, proizvodnja stočne hrane, proi-zvodnja tjestenine, ugostiteljstvo, trgovina, pržionica kave i obrti. U Bijelom Brdu je osnovna škola sa oko 170 učenika, ambulan-ta opće i stomatološke medicine Doma zdrav-lja Osijek, ljekarna, poštanski ured HP-PS Osijek, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Bjelobrdski sportski klub, Bjelobrdski šahovski klub, Srpsko kulturno-umjetničko društvo, Lovačko druš-tvo. Nađeno na http://www.opcina-erdut.hr/naselja/opcina-erdut-bijelobrdo.php

Nacionalne manjine/međuetnički odnosiU Općini Erdut nalazimo zanimljivu situaciju, jer jedna nacionalna manjina (srpska) čini većinsko stanovništvo. Od vijećnika Općinskog vijeća 9 su članovi sdss-a, 3 hdz-a, 1 hsu-a, 1 hsp-a i jedan s nezavi-sne liste. Raspodjela prema etničkoj pripadnosti pokazuje kako postoji jasna tendencija grupiranja pripadnika/ca iste etničke skupine, pa tako u Aljmašu Hrvati čine 98% stanovništva, dok je Bijelo Brdo, kako su nam rekli sugovornici, gotovo u cijelosti naseljeno srpskim stanovništvom. Za obilaska Dalja u nekoliko navrata nam je pokazan “srpski”, a zatim “hrvatski” dio naselja. Kad su nam opisivali trenutne međuetničke odnose, predstavnici udru-ga rekli su kako je prije rata bilo 80% miješanih brakova, dok ih je danas jedva 30%. Jedan nam je sugovornik objasnio: “Netrpeljivost i dalje po-stoji jer svaka strana ima svoju priču o uzrocima ratnih sukoba i njihovu tijeku. Sve je u redu samo ako se ne spominje rat - o njemu se među prijateljima različite etničke pripadnosti nikada ne govori. Ipak, mislim

24 25Žene12 Baveći se već više od petnaest godina ženskim ljudskim pra-vima i poznavajući prilično dobro situaciju u Republici Hrvatskoj glede zaštite ženskih ljudskih prava, htjele smo i u Dalju utvrditi koliko je pažnje posvećeno promociji koncepta ravnopravnosti i de facto osiguravanju jednakih mogućnosti.Žene u Općini Erdut čine 53,18% stanovništva (4 476 osoba). Iako je većina sudionica u fokus grupi bila na neki način zaposlena (honorarno ili na određeno vrijeme), što je netipično za Općinu Erdut, istaknule su kako je pravo na rad uz dobivanje odgovarajuće pri-mjerene naknade jedno od najteže ostvarivih prava. U sredini u kojoj se rad ne promovira kao vrijednost i ne nagrađuje prema zalaganju, već se sve ostvaruje “vezama i poznanstvima”, žene nerijetko odabiru primanje socijalne pomoći, jer im se čini kako je to jednostavnije i omogućuje im skrb za obitelj. Kad se jedna od sudionica htjela zaposliti kao čistačica, rečeno joj je: “Treba stati u red. Ti još moraš čekati.”Žene koje rade doživljavaju štošta. U udruzi Tea u Bijelom Brdu rekle su nam članice da su ovdje žene “uglavnom vrlo jeftina radna snaga u podružnicama talijanskih tvrtki koje zaposlenice tretiraju kao da se još uvijek živi u robovlasništvu”. Kako kaže jedna žena: “Norme su strašne, treba sašiti jednu bretelu u minuti, u sat vremena 60 komada. Ne uspiješ ni glavu dići od straha da ne ispuniš normu.”Žena koja radi kao prodavačica u privatnoj trgovini nema slobodnih dana, dobiva 2 000,00 kuna mjesečno, ali je ipak sretna jer misli da je puno gore ne raditi i biti depresivna. Za sredovječne i stare nema poslova. Očit primjer seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja opisala nam je jedna od sudionica: “Kolegica je stalno pozivana u ured ‘da počisti’ u određeno vrijeme i svi su znali što mora raditi. Prvo je morala biti sa šefom, a onda s majstorom. Svi su se pravili da se ništa ne događa - bila je to javna tajna. Neki su čak tvrdili, među njima i mi žene, da to njoj sigurno odgovara. Nakon što se konačno pobunila i udala, slali su je na najgora radna mjesta, a šef ju je neprekidno zlostavljao. Onda se okrenuo drugim radnicama. Ali, nismo znale kome se obratiti, od koga tražiti zaštitu. Ni sada to ne znamo. A bojimo se izgubiti posao jer drugi neće-mo naći”. Postoji, uz onu spolnu/rodnu i dodatna diskriminacija na osnovi etničke pripadnosti. Pripadnice nacionalnih manjina dvostruko su, a katkad i višestruko diskriminirane. Pripadnici manjina i inače se teže zapošljavaju i ostvaruju svoja prava (u mirovinskoj, zdravstvenoj,

12 U razgovoru je sudjelovalo 18 žena i četiri članice Grupe GORD te tri člani-ce Baba. Najmlađa sudionica imala je 32, a najstarija 70 godina. Uz nekoliko umirov-ljenica prevladavale su zaposlene žene (hono-rarno, na određeno ili neodređeno vrijeme - 12 žena). Tri imaju završenu osnovnu školu, 8 srednju, a 1 strukovnu, 3 ima zavr-šenu višu naobrazbu, dok su 3 stekle visoku stručnu spremu. Tri su udovice, tri nisu zasno-vale bračnu zajednicu, a dvanaest ih živi u braku.

socijalnoj zaštiti), a žene još teže. Kako su jednako sputane patrijarhal-nim vrijednostima, žene usto trpe marginalizaciju u obitelji i javnom životu. Sudjelovanje u političkom životu zajednice jednako je zapriječeno ženama pripadnicama nacionalnih manjina, kao i ženama većinskog na-roda, pa se njihovi problemi još teže rješavaju. Među vijećnicima Općin-skog vijeća nema niti jedne žene. Navele su nam i neke konkretne slučajeve diskriminacije - kad se trebao potpisati ugovor o uzgoju lubenica i njihovu otkupu, žene srp-ske nacionalnosti nisu dobile posao, a u drugom je osoba koja je financi-rala projekt edukacije zahtijevala da se zaposli isključivo žena mađarske nacionalnosti, a nikako ne srpske. Kada su pak profesorice srpske nacio-nalnosti trebale predavati u “hrvatskim” razredima, organiziran je pravi medijski linč i pobuna roditelja. Profesorice su zatražile pomoć hho-a, ali se ništa nije riješilo. Jedna od sugovornica javila se na natječaj u Za-greb za mjesto financijskog inspektora za posebne poreze. Stiglo je 169 ponuda13 (ona ih zove molbama). Dobila je obavijest kako je ušla u drugi krug. Međutim, nakon što je na razgovoru predala osobnu, u Zagrebu joj je jedan član komisije rekao u lice: “A tko je vas uopće pozvao?” Žene uopće teško dolaze na mjesta odlučivanja. U školi je pedeset žena i tri muškarca - naravno, jedan od njih je postao ravnatelj. Žena koja je uspjela doći na izbornu listu i biti izabrana, punih je godinu dana doživ-ljavala brojne provokacije i podmetanja i to samo zato što se kao žena usudila ući u političku arenu na lokalnoj razini. Danas se to promijenilo, jer je dokazala kako je izuzetno sposobna i vrijedna, pa sada vodi Podu-zetničko-razvojni centar Erdut. Prema institucijama sve pokazuju veliko nepovjerenje. Misle da ih in-stitucije ne štite, već ih doživljavaju kao brojeve i problem s kojim se ne žele ozbiljno baviti. Kako ima jako puno starih i samačkih domaćinstava, posebno ističu uglavnom nemaran odnos u zdravstvenim ustanovama. U centrima za socijalnu skrb ne daju im prave informacije i čini se kao da žele sakriti mogućnost dobivanja neke vrste pomoći što duže mogu. Sve dok osoba to ne sazna od svojih sumještana, pa inzistira na ostvare-nju svog prava. Posebno je težak položaj žena na selu gdje su marginalizirane i prepušte-ne same sebi. Većina institucija i servisa posve im je nedostupna, pa ne mogu ostvariti većinu svojih prava. Seoske žene i njihove potrebe uglav-nom nikoga ne zanimaju i njihovi problemi javnosti ostaju nepoznati. Patrijarhalni obrasci ponašanja koji prevladavaju u ovoj sredini vežu ženu uz dom i kućne te poljoprivredne poslove, dok odluke u zajednici donose uglavnom muškarci. Mlade žene stoga se trude otići u veća mje-sta i gradove kako bi stekle obrazovanje, osigurale si egzistenciju i mogle

13 Ona ih zove molba-ma što je tipično za Hr-vatsku. Kako se u nas zapošljava uglavnom “po babu i stričevima”, još uvijek se nekoga moli za dobivanje posla umjesto da se zapošljavanje razumije kao proces pregovora između dvije strane u kojoj jedna daje novac, a druga svoje znanje i vještine potrebne za obavljanje određenog posla. (o.a.)

26 27samostalnije odlučivati o svom životu. Posljedice ovog trenda odražavaju se na dobnu strukturu žena i ukupnog stanovništva. Starije osobe sada uglavnom žive same - “bolest, nemoć, usamljenost i prometna izolira-nost koja priječi i odlazak liječniku, nedostatak sredstava za život, niska razina obrazovanja”, kako to navode članice gord-a koje im pokušavaju pomoći, temeljne su značajke života žena u Općini. Opterećenost po-slom za koji ne dobivaju nikakvu naknadu ženama život čini posebno teškim.U sredini u kojoj još vlada međuetnička netrpeljivost, još nisu zaliječene posljedice rata i trpe se teške posljedice loše gospodarske situacije, jako je puno nasilja u kojem vrlo često stradaju žene koje ne znaju kako izaći iz nasilnih veza i od koga tražiti pomoć kad nemaju kamo otići i bez sredstava su za život. Kako same kažu: “Žene nemaju hrabrosti ni sred-stava. Pomirile su se sa svim i ne odlaze, iako trpe teško nasilje i omalo-važavanje”.Načelnik policije potvrdio je kako postoji porast prijava obiteljskog nasi-lja - u 2007. prijavljena su 32 slučaja, a tijekom 2008. bilo je 39 slučajeva.Predstavnice srpske nacionalne manjine spomenule su i nepoštivanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, obavezi države da postavlja dvojezične natpise sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, kako stoji u članku 12: “(1) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice”. Jedna je spomenula kako se na putovnici potpisala ćiriličnim pismom pa ju je na granici službenik pitao: “Niste se još naučili potpisa-ti?”Iako su čule za pojam diskriminacije i znaju definirati što je pozitivna diskriminacija, uglavnom ne očekuju nikakvu zaštitu i misle kako su prepuštene same sebi. Ne vjeruju u vladavinu zakona. Financijska sredstva im uopće ne dopuštaju traženje profesional-ne pomoći odvjetnika jer su im previsoke tarife, a i sam odlazak u Osijek njima je preskup.Za usavršavanje i cjeloživotno obrazovanje misle kako nema gotovo nikakvih uvjeta u njihovoj općini.

MladiPosebno smo razgovarale i s mladim osobama, jer smatramo da su društvena moć i socijalni kapital mladih u Hrvatskoj na niskoj razini, što potvrđuju i neka od recentnijih socioloških istraživanja. Vlasta Ilišin14 konstatira: “Tako se na hrvatskoj javnoj sceni mladi tek sporadično po-

javljuju kao relevantan društveni akter i partner nositeljima vlasti koji je sposoban artikulirati i promovirati generacijske interese. Tome svakako pridonosi činjenica da oni nisu homogena društvena grupa, jer ih poga-đa socijalno raslojavanje sukladno raslojenosti cijeloga društva. Unutar populacije mladih postoje znatne razlike u socijalnom porijeklu, posti-gnutom stupnju obrazovanja i socioprofesionalnom statusu, a dodatno i po tipu socijalizacije koju su prošli te stupnju zrelosti. Ta ih sociostruk-turna obilježja diferenciraju i u pogledu sustava vrijednosti, stilova života i interesa. Takva fragmentiranost mladih ujedno otežava prevladavanje njihovih partikularnih interesa, što posljedično olakšava društveno zapostavljanje njihovih problema i interesa. Sve su to razlozi za urgentno provođenje već definirane politike prema mladima u Hrvatskoj, a čija bi uspješna realizacija trebala unaprijediti njihov ukupan društveni status - od poboljšanja kvalitete života i omogućavanja boljeg pristupa društve-nim resursima (posebice obrazovnim i radnim) do stvaranja prostora za iskazivanje inovativnog i kreativnog potencijala mladih u svim područji-ma… Uspješnost provedbe nacionalne politike prema mladima u velikoj mjeri ovisi o implementaciji osnovnih smjernica u programe na regio-nalnim i lokalnim razinama… Kako bi lokalni programi bili svrhoviti i jamčili da će njihova realizacija pridonijeti boljitku i mladih i lokalne sredine i cijele zemlje, nužan je uvid u stanovite specifičnosti određenih sredina i mladih koji u njima žive.”Prema službenim podacima u Općini Erdut 1 201 osoba u dobnoj je skupini mladih (od 15 do 29 godina), ali taj broj ne odgovara stvarnom stanju. Veliki broj mladih osoba, kako ističu članice gord-a, posjeduje hrvatske dokumente i evidentiran je službeno u općini, ali stvarno živi u drugim državama (najčešće u Bosni i Hercegovini i Srbiji ili širom svije-ta) ili u hrvatskim gradovima. Najviše je mladih predstavnika nacional-nih manjina.Njihovi su problemi veliki - uglavnom su im, što i jest najveća zapreka kad se misli o njihovoj budućnosti, ograničene ili nikakve mogućnosti kvalitetne edukacije, kao i bavljenje kulturnim, sportskim ili drugim oblicima vršnjačkih aktivnosti. Veliki broj mladih živi u lošim stambe-nim uvjetima i lošim obiteljskim odnosima - depresija, alkoholizam, ptsp odraslih članova obitelji. Stopa nezaposlenosti mladih u Općini iznosi 65,95% (u dobi od 18 do 29 godina nezaposlene su 792 mlade osobe). U takvim okolnostima ne čudi što u mladih nema optimizma i poduzetničkog duha. Posebno je težak položaj mladih u ruralnim sredinama. Pozitivno je što ih većina, kako tvrde, pokušava ne gledati na etničku pripadnost, već se žele družiti s osobama sličnih interesa bez obzira koje su nacionalnosti.

14 Ilišin, Vlasta, Mladi između želja i moguć-nosti: položaj, problemi i potrebe mladih Zagrebačke županije, Institut za društvena istraživanja, 2006.

28 29Sudionici/e fokus grupe bili su izuzetno zatvoreni i “teški” za razgovor. Očito je kako nisu često u prilici govoriti o svojim problemima, po-gotovo ne javno u grupi. Iako su otprilike znali definirati što je dis-kriminacija, jasno prepoznaju u svojoj sredini samo spolnu/rodnu diskriminaciju i diskriminaciju u odno-su na etničku pripadnost. Na fakultetu djevojke vide kako se neki profesori drugačije odnose prema njima u odnosu na mladiće, ali im ne pada napamet da se bune, jer misle kako neće nikad položiti ispit i završiti fakultet ako se službeno žale. Gotovo uopće ne vide diskriminaciju u svojim životima u od-nosu na roditelje - roditelji koji za njih dobivaju dječji doplatak nikada im ne govore kako novac troše i sl., ali mladi misle da to tako treba biti. Načelnik policije nas je izvijestio kako je utvrđen izvjestan broj sluča-jeva zapuštanja djece i to najčešće u obiteljima u kojima otac boluje od ptsp-a, ali nam mladi o tome sami nisu ništa rekli.Politika ih ne zanima i nemaju uvid u političku situaciju na nacionalnoj razini. Znaju tek ponešto o lokalnoj vlasti i to kad vide da je nešto odra-đeno ili još češće kad nije. Općenito izražavaju prijezir prema političari-ma/kama i misle da svi “oni igraju prljavo”. O korupciji ne misle ništa i ne zanima ih.Problemi koje su naveli:

—Dok većina drugih općina daje mjesečne stipendije, njihova općina daje samo jednokratnu nagradu za studente. Kad su pitali zašto je to tako, rečeno im je kako u proračunu nema sredstava.—Cijena autobusnih karata koje su naglo poskupjele i predstavljaju ogromnu stavku. Kad su pokušali provesti bojkot prijevoznika, roditelji većine učenika ih nisu poduprli, pa je akcija propala.—Nezaposlenost im je najveći problem. Čini im se da se traže samo konobari i konobarice. Misle kako nasilja među mladima nema ni više niti manje negoli u dru-gim dijelovima Hrvatske. Ima skupina koje izazivaju i rade nerede, ali su sigurni da je situacija svugdje u Hrvatskoj ista, što potvrđuje i načelnik policije: “Ima zabilježenih slučajeva nasilja među mladima, ali se oni uglavnom rješavaju unutar obrazovnih institucija. Bolje je tako rješavati stvari. Bilo je samo nekoliko situacija u kojima je, zbog ozbiljnosti inci-denta, policija trebala postupati. Dalj je inače mirna sredina s najmanje kaznenih djela u Republici Hrvatskoj - 100 do 120 kaznenih djela godiš-nje. Ali je velik broj samoubojstava”.Mladi priznaju kako u školi ima previše nekulture, bahatosti i nepo-štivanja profesora, ali kažu kako i profesori znaju provoditi diskri-

minaciju i to nerijetko na osnovi etničke pripadnosti. Jedan učenik rekao je: “Jedva sam dobio 2 kod jedne profesorice samo zato što sam Srbin”.Smatraju kako se ne treba buniti, jer “ako čovjek i nešto želi promijeniti, nema što raditi ovdje, ovo će uvijek biti selo i dok smo mi živi ništa neće biti drugačije”.Za pet godina uglavnom se vide negdje drugdje. Tek ih nekolicina ni pod koju cijenu ne želi ostati, dok većina kaže: “Ako se uvjeti ne promijene, idem dalje. Ostao/la bih ako se bilo što popravi ovdje”.Ocjenjuju kako je u Općini svima teško bez obzira na dob, ali ipak misle kako je mladima najteže, jer kako je rekao jedan sudionik: “Mladima je teže jer preko interneta vide da se drugdje živi bolje, dok stariji za bolje ni ne znaju”.Od pozitivnih primjera naveli su osnivanje kluba američkog nogometa. Predstavnik Kluba američkog nogometa Teutoburgium Pittbulls naprosto je zračio entuzijazmom. Rekao je kako vrlo ozbiljno rade, iako nemaju ni osnovnu opremu. Gostuju u Zagrebu, a nemaju osiguran niti prijevoz. Ipak, neće odustati iako je teško. Sada traže sponzore.Jedna manja skupina uspjela je osnovati Centar za mlade. Budući da ne-maju prostor za okupljanje, obratili su se Općini i sad čekaju odobrenje. Registrirali su se i puni su entuzijazma. Slučajevi U sklopu petodnevnog boravka dva su dana bila posvećena pravnom savjetovanju osoba koje su se prethodno predbilježile u uredu gord-a. Pravne savjete su, sa svakom osobom zasebno, vodile članice pravnog tima B.a.B.a. - Ljubica Matijević Vrsaljko i Ines Bojić. Razgovarale su s dvadeset osoba. Pravnice su mogle utvrditi kako veliki broj ljudi uopće ne poznaje zakonodavstvo i ne zna kako može zaštititi svoja prava, pa su vrlo često propuštali u roku pokrenuti postupak i potom ga voditi sukladno propi-sima. Mnogi nisu ništa pokretali jer nisu znali gdje i kako treba rješavati neki problem. Najviše je slučajeva vezanih uz stanarska prava i rješavanje mirovina. S druge strane, oni koji su to željeli učiniti kažu kako to ipak nisu napra-vili jer nemaju dostatnih sredstava za plaćanje odvjetnika, a sami ne po-znaju proceduru. Neki nemaju novac ni za plaćanje autobusne karte do Osijeka, a u mjestu u kojem žive nemaju odgovarajuću pravnu pomoć. Institut besplatne pravne pomoći još nije zaživio.Teme zbog kojih su osobe tražile pravnu pomoć bile su:

30 31—radni sporovi koji se vode već godinama, a nema pravomoćne odluke (Kombinat Borovo prevladava);—nepriznavanje radnog staža;—nezakoniti otkazi;—oduzimanje stanarskih prava;—nepriznavanje prava i problemi oko priznavanja prava na mirovinu;—vrlo sporo postupanje u povratu imovine zbog nacionalizacije; kako građani navode sad se tek rješavaju zahtjevi podneseni 1998. godine.Jedna je osoba radila u vrtiću od 1978. do 15. srpnja 1991. Kad je otišla na kolektivni godišnji odmor, saznala je da je odjavljena, ali nikad nije dobila pismenu obavijest o otkazu. Radna knjižica ostala je kod poslo-davca. Čitavo vrijeme Domovinskog rata nikuda nije odlazila. Godine 1997. javila se na posao nakon reintegracije. Morala je popuniti formular i opisati što je radila u sao Krajini, slali su je u brojne institucije, ali na posao nije do danas vraćena. Sigurna je kako joj se to dogodilo zato što joj je suprug Srbin, iako je sama Hrvatica.Jedan muškarac već godinama vodi neuspješno radni spor. Nakon ne-koliko godina odvjetnik koji ga je zastupao otkazao je punomoć i počeo zastupati bivšeg poslodavca. Ne zna što sada uopće može učiniti. Rastav-ljen je i otac dvoje maloljetne djece, a živi od očeve mirovine koja iznosi 750,00 kuna.Posebno je tragičan slučaj čovjeka koji je bezuspješno vodio tri spora. Već godinama prima akontaciju mirovine, jer se nikako ne okončava postupak oko ostvarenja prava na mirovinu. Kći koja ima teškoće u razvoju s druge je strane bila prisiljena ići u posebnu školu u Osijeku, a zatim na profesionalno usavršavanje. Iako nije u stanju obavljati ni naj-jednostavnije poslove, dobila je uvjerenje kako je osposobljena za rad, pa sada prima samo 350,00 kuna socijalne pomoći mjesečno, iako bi trebala dobivati naknadu za nesposobnost za rad, a obitelj pomoć za trajnu skrb. Ni treći postupak kojim traži odštetu od unprofor-a nije riješen, jer je došlo do zastare.Čovjek koji je na radu ostao bez prstiju, što dokazuje svim dokumenti-ma, izgubio je pravo na invalidsku mirovinu, jer institucije istražuju nije li prste možda izgubio u “neprijateljskom djelovanju”.Neke su osobe došle pitati kako izaći iz začaranog kruga siromaštva i postoji li neki zakonski postupak kojim bi se to pitanje moglo početi rješavati. Jednako tako postavile su pitanje pristupa pravdi i pravičnosti kad ne mogu ništa učiniti da bi zaštitile sebe i obitelji, jer su socijalno ugrožene i ne mogu nikako naći bilo kakav posao.

x.y. iz Dalja. Stranka je srpske nacionalnosti i cijeli svoj život živi na

području Dalja. Danas umirovljeni pravnik, obnašao je dužnost finan-cijskog inspektora sve do početka rata. Otkaz je dobio 2. travnja 1991. U postupku zbog neosnovanosti otkaza stranka nije uspjela, međutim, više od svega razočaran je činjenicom da je postupak radi ostvarivanja prava na mirovinu trajao pretjerano dugo, kao i činjenicom da nadležna tijela njegovu kćerku, koja je potpuno nesposobna za rad, tretiraju kao radno sposobnu osobu. Postupak radi ostvarivanja prava na mirovinuDana 4. rujna 1997. stranka podnosi zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, ali postupak do danas, dvanaest godina kasnije, nije u potpunosti okončan. Gospodin P. Ističe da je suština problema oko ostvarivanja prava na starosnu mirovinu u tome, što je rješenjem Zavoda za mirovinsko osiguranje prikraćen za ukupno 27 mirovina. Na prvostu-panjsko rješenje stranka je 1999. godine podnijela žalbu koja je odbijena od strane drugostupanjskog tijela. Nakon toga stranka je podnijela tužbu Upravnom sudu te se postupak vodio pred tim sudom 3 godine i osam mjeseci, bez da je donijeta bilo kakva odluka. Iskoristivši pravno sred-stvo za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, stranka se obratila Ustavnom sudu te mu Ustavni sud dosuđuje naknadu zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred Upravnim sudom. Stranka smatra da je namjera Upravnog suda bila “predmet držati u ladici” te da je ra-zlog ovako dugog trajanja postupka njegova nacionalnost. Nakon toga Upravni sud poništava drugostupanjsko rješenje i vraća ga na ponovni postupak. Napokon, 29. srpnja 2007. stranka dobiva rješenje kojim mu se priznaje pravo na mirovinu uključujući i razdoblje za koje je ranije bio prikraćen. U rujnu 2008. stranci je na ime neisplaćenih mirovina ispla-ćen iznos od 31.300,00 kuna, pri čemu stranka ističe da je prikraćena jer joj nisu obračunati dodaci na mirovinu. Na svoj upit stranka je dobila obrazloženje da su pravo na dodatke imali samo umirovljenici koji su u relevantno vrijeme primali mirovine. Stranka cijeni da je time prikraće-na za iznos od oko 11.000,00 kuna te opravdano zaključuje da nije kriva što je na donošenje rješenja čekala jedanaest godina. Stranci također nije isplaćena niti kamata na iznose mirovina, već samo glavnica. Da bi apsurd bio veći, službenici mirovinskog osiguranja tvrde da stranka kamate treba potraživati pred sudom što bi značilo pokretanje još jednog postupka. Stranka smatra da je ovakvo postupanje motivirano njegovom nacionalnošću. U daljnjem postupku stranka potražuje isplatu dodataka na mirovinu. U prvom stupnju stranka je odbijena rješenjem hzmo-a, te je postupak opet pred Upravnim sudom od proljeća 2009. Na temelju dosadašnjeg iskustva stranka očekuje da će postupak ponovno trajati daljnje tri godine.

32 33Problemi s radnom (ne)sposobnošćuStranka je otac kćeri koja je ometena u razvoju s dijagnozom teške mentalne retardacije, što je vidljivo iz iscrpne medicinske dokumentacije te iz rješenja komisije czss-a Osijek o kategorizaciji iz 1972. Prva dva razreda osnovne škole kći stranke je pohađala u Dalju, a nakon toga je pohađala specijalnu Osnovnu školu u Osijeku. Nakon završetka osnov-ne škole, upisana je u Centar za rehabilitaciju Đuro Đaković. Stranka tvrdi da je njegova kći pohađala taj Centar bez ikakvog stvarnog razloga od 1979. do 1982. U tom razdoblju nije uspjela savladati praktični dio nastave za specijalnog radnika za šivanje ženskih odjevnih predmeta. Međutim, nakon tri godine pohađanja Centra, kćerki je “poklonjena” vrlo dobra ocjena za praktični dio nastave, što ju je onemogućilo da cijeli život ostvari pravo na osobnu invalidninu, jer se formalno vodi kao radno sposobna osoba premda je potpuno nesposobna za rad. Tijekom 2004. godine stranka podnosi zahtjev Ministarstvu prosvjete i ministru Primorcu osobno, tražeći da se poništi uvjerenje Centra za rehabilitaciju invalida rada “Đuro Đaković”, kako bi njegova kći nakon tolikih godi-na mogla ostvariti pravo na osobnu invalidninu. Postupak je sada pred Upravnim sudom. Zbog navedene problematike stranka se požalila i Pučkom pravobranitelju koji se nije očitovao na njezin zahtjev. Apsurd je to veći, što se kći stranke do unazad dvije godine morala mjesečno jav-ljati na Zavod za zapošljavanje kako bi mogla ostvariti pravo na pomoć za vrijeme nezaposlenosti u iznosu od 250,00 kuna. Sada prima nakna-du do zaposlenja u iznosu od 350,00 kuna te se i dalje vodi kao radno sposobna, s tim da je Zavod za zapošljavanje donio rješenje o brisanju iz evidencije. Stranka je također tražila vještačenje da se utvrdi je li kći spo-sobna za rad ili ne. U tom smislu je podnio zahtjev czss-u za provođenje vještačenja radi utvrđenja (ne)sposobnosti za rad. Stranka navodi da su djelatnici czss-a komentirali kako je sigurno sve zaboravila nakon toliko godina u kojima nije radila. Kći stranke je sada u dobi od 48 godina.

Komentar Kada govorimo o funkcioniranju pravnog sustava unutar pojedine dr-žave, normalno i logično bi bilo od prve pomisliti da je sustav ustrojen zato da bi služio građanima u ostvarenju njihovih prava. Međutim, bez ikakvog generaliziranja, ovakvi slučajevi nam ukazuju na upravo suprot-no te svjedoče o apsurdnosti sustava. Ne zvuči li upravo fantastično da je ovom čovjeku bilo potrebno jedanaest godina kako bi ostvario pravo na svoje mirovine? Zakon o općem upravnom postupku nalaže prvostu-panjskom tijelu da odluku donese u roku od trideset, a u složenijim slu-čajevima u roku od 60 dana. Upravni sud, kao najviši i jedini sud takve

vrste u državi, u predmetima bi trebao donijeti odluku u roku ne dužem od tri godine. Međutim, postupak je u ovom slučaju trajao jedanaest godina. Previše, ma s kojeg aspekta promatrali ovaj slučaj, tim više što on ni danas nije u potpunosti završen, jer je ostala sporna isplata dodataka na mirovinu, dok na glavnice obroka mirovine na koje stranka ima pravo od 1995. godine u upravnom postupku nije obračunata kamata. Obra-zloženje je da upravna tijela to ne rade, a stranka, ako želi, može svoju kamatu utužiti u posebnom postupku pred sudom. Dakle, stranka bi u ostvarenju svojih prava trebala ići iz postupka u postupak...Vezano uz probleme koje stranka ima sa svojom kćeri, također je nemo-guće prihvatiti kao valjano opravdanje kako sustav u razdoblju od pet godina (uz napomenu da je stranka svoja prava pokušavala ostvariti i ra-nije), nije u mogućnosti utvrditi je li netko sposoban za rad ili nije. Radi se o mentalno retardiranoj osobi koja je navodno školovana za specijal-nog radnika za šivanje ženskih odjevnih predmeta, a zbog svoje teške dijagnoze „nije u mogućnosti uopće držati iglu u ruci“, kako to kaže njezin otac. U ovakvoj situaciji bi se svakako trebalo obratiti Upravnom sudu s požurnicom, Pučkom pravobranitelju i Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom te potražiti stručnu pomoć odvjetnika u okviru sustava besplatne pravne pomoći.Diskriminaciju na osnovi nacionalne pripad-nosti u vrijeme kad je stranka vodila svoje postupke nije bilo moguće dokazivati, jer nije bilo Zakona o suzbijanju diskrimi-nacije, ali bi danas takav postupak bio moguć, s tim da bi se trebalo utvrditi jesu li samo osobe srpske nacionalnosti dobivale neopravdane otkaze i prolazile slične duge postupke odnosno ignoriranje institucija.

SažetakKad bismo htjele slikovito, a sažeto opisati opći dojam nakon boravka u Dalju odnosno Općini Erdut, rekle bismo “Puno mraka uz tek neke zrake svjetlosti”. Unatoč općoj susretljivosti ljudi i spremnosti da se s nama nađu i razgo-varaju, malo je optimizma zračilo iz njihovih riječi. Nezaposlenost, nezaposlenost i opet nezaposlenost bio je lajtmotiv svih razgovora. Možda uopće ne bi ni trebali govoriti o drugim oblicima diskriminacije kad je većini stanovništva ove općine uskraćeno temeljno ljudsko pravo - pravo na rad i to jednako kao put osiguravanja egzistencija dobivanjem plaće, ali i kao put ostvare-nja nekih intelektualnih i kreativnih potencijala osobe.Kako u PUR-u stoji, da bi se postojeća situacija promijenila, potrebno je pokrenuti nekoliko značajnih aktivnosti:

34 35

15 Prof. dr. sc. Anka Mašek, Program ukupnog razvoja Op-ćine Erdut, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet, 2007.

16 http://www.gord.hr/o nama/

—Zatražiti funkcioniranje pravne države, debirokratizirati pojedine segmente lokalnog pravosuđa za ubrzavanje i rješavanje sporova.—Pravnim propisima onemogućiti otvaranje i zatvaranje tvrtki bez pret-hodne revizije i podmirivanja preuzetih obveza uz radikalne zakonske kazne.—U projektu hitro.hr treba uvesti registar nepodobnih poduzetnika u RH.—Strogo kontrolirati crno tržište i sive ekonomije.—Provjeriti kvalitetnom evidencijom radnike koji se vode u HZZ-u kao nezaposleni.Kako navodi autorica studije “Dok pravosuđe ne postane neovisno, nepristrano i iznad svega učinkovito, nema razvoja malog i srednjeg poduzetništva, a do tada ni gospodarskog razvoja.”15

Vratimo li se na početak naše priče i prisjetimo kako su upravo predstav-nici pravosuđa odbili susret i dolazak na okrugli stol u Dalj, možemo li biti optimistični?Siromašni građani i siromašna Općina koja je u punom smislu periferija za koju malo tko na državnoj razini brine. S malim izgledima na skoro poboljšanje uvjeta života. Kada se govori o kvaliteti življenja, Dušica Seferagić opravdano primje-ćuje kako su sve definicije ovog pojma najčešće opširne, nejasne i ide-ologizirane, jer su elementi koji su sastavnice pojma bezbrojni. Iako su osnovne potrebe iste, način na koji se zadovoljavaju je povijesno, kultur-no i socijalno determiniran. Ipak, na osnovi nekih ustaljenih indikatora može se reći kako Općina Erdut nema u cjelini zadovoljene neke po-trebe ni na razini elementarnog urbanog standarda: kanalizacija, ulična rasvjeta, plin, niti ih zbog financijske situacije može u skorije vrijeme zadovoljiti.Ipak, u ocjeni stanja još nam je važnija percepcija ljudi koji u zajednici žive. A oni su pesimistični, iako se na različite načine trude učiniti život kvalitetnijim i smislenijim.Prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije njegova je svrha:“Članak 1 - (1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jed-nakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra

se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama”. Kako imenovati stanje u kojem država s brojem stanovnika kao pola grada New Yorka, dopušta da dio stanovnika nema osiguran nikakav, a kamoli redoviti javni prijevoz do grada u kojem mora rješavati većinu svojih problema - zdravstvenih, pravnih, administrativnih? O obrazova-nju, zapošljavanju, kvaliteti života (ma kako je definirali) da ne govori-mo.Čini li se nakon svega navedenog upotreba riječi diskriminacija kao pretjerivanje?Udruga gord16 osnovana je 6. veljače 2002. kao nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija civilnog društva.Cilj Organizacije je izgradnja društva s visokim stupnjem demokracije i civilnog društva u kome će građani slobodno izražavati potrebe i pokre-tati inicijative.Podciljevi su:

—promocija i zaštita prava žena, djece, mladeži i starijih osoba;—promocija i zaštita ljudskih prava;—promocija i zaštita manjinskih prava;—organiziranje i pokretanje inicijative građana u zajednici;—promocija vjerskih sloboda i međuetničke tolerancije;—promocija kulture mira, nenasilja i dijaloga;—njegovanje prijateljstva i suradnje s drugim organizacijama u zemlji i inozemstvu.Strateški pravci:

Socijalno poduzetništvo - edukacije u poduzetništvu—“Pokreni vlastiti posao”—“Revitalizacija zajednice oživaljavanjem starog zanata ručnog tkanja”—“Edukacija žena na tkalačkim stanovima”Ženska ljudska prava—“SOS telefon za žene žrtve nasilja 0800-200-008”Civilne inicijative i razvoj lokalne zajednice; Media Klub Mladih—“Edukacija o demokraciji - potpora civilnim inicijativama”—“Otvoreni dani - pravna i psihosocijalna pomoć ugroženim grupama”—“Potporni centri obiteljima i mladeži”—“Media Klub Mladih / Posliješkolske aktivnosti za mlade”—“Edukacijom do razvoja i protiv ovisnosti zauzmi stav ostani zdrav”

36 37 Požeško-slavonska županija (Pakrac, Lipik,Požega)

39 38 Županija se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske s po-vršinom od 1.815 km², što čini 3,2% ukupne kopnene površine države. U svojoj osnovi županija je ruralno područje. Najveći dio zauzimaju poljoprivredne površine (49,3%).Prema popisu iz 2001. godine u županiji je bilo 85 831 stanovnika. Natprosječno je naseljeno jedino područje središnje, urbane Požeštine (gradovi Požega i Pleternica te općina Jakšić), dok su područja rubne, ruralne Požeštine (grad Kutjevo, općine Brestovac, Velika, Kaptol i Ča-glin) te područje gradova Pakraca i Lipika naseljeni ispod županijskog prosjeka.Već duže vrijeme više ljudi umire nego se rađa. Udio stanovništva pro-sječne starosti iznad županijskog prosjeka raspoređen je na područja od posebne državne skrbi: gradove Pakrac i Lipik te općine Brestovac i Čaglin (svi s prosjekom starosti preko 40 godina, a Čaglin čak 43,96 go-dina jer je 24,12% stanovništva staro 65 i više godina). U općini Kaptol udio najmlađih je najveći (33,06%). Očekivano trajanje života u županiji značajno je niže od prosjeka Repu-blike Hrvatske. Za muškarce iznosi 69 godina (u državi 72 godine), a za žene 72 godine (u državi 79 godina).Obrazovna struktura Požeško-slavonske županije bitno je ispod prosje-ka Republike Hrvatske. Osnovnu školu u Požeško-slavonskoj županiji nije završilo 20,88% stanovništva (prosjek rh =15,76%), a srednju školu nije završilo čak 48,27% stanovništva (prosjek rh =37,51%). Na drugoj strani je sa završenom barem višom školom u Požeško-slavonskoj župa-niji 6,74% stanovništva (prosjek rh = 11,90%). Unutar Požeško-slavon-ske županije jedino je u gradu Požegi naobrazba blizu prosjeka rh17.Kako navode u Hrvatskom časopisu za javno zdravstvo18 u studiji Slike zdravlja Požeško-slavonske županije (urednica Jasmina Kovačević, Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije): “Razvojni potencijal Požeško-slavonske županije je velik. Nevjerojatno privlačan krajolik, bogatstvo prirodnih izvora i izraziti potencijal poljoprivrednog i malog industrijskog sektora općenite su karakteristike Županije… Ra-zvoj unutar Požeško-slavonske županije bio je ograničen nepovoljnim posljedicama rata, teškim procesom prelaska na gospodarski sustav slobodnog tržišta, nedostatnim investicijama prema unutra i stalnom visokom stopom nezaposlenosti”.Rat je (1991-1995) na 46,6% područja Požeško-slavonske župani-je prouzročio ogromne štete: razrušenost gradova Pakraca i Lipika, minska zagađenost, velike migracije stanovništva, depopulacija i 1 136 osoba s invaliditetom. Na području županije 2007. godine još je uvijek 69 km² minski sumnjivih površina, a ugrožena su područja gradovi:

17 Kako na internet stranicama Grada Pa-kraca nema podataka o broju stanovnika i strukturi, informa-cije su prikupljene iz više izvora: http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=14068&rnd; http://www.pakrac.hr/pakracki_list.

18 Vol 5, br. 19, 7. srpnja 2009.

Prikaz najčešće na-vedenih problema po dobnim i teritorijalnim obilježjima ispitanika iz Slika zdravlja Požeško slavonske županije, 2007.

40 41

Terensko istraživanjeU Požeško-slavonskoj županiji boravile smo od 20. do 24. travnja 2009. Sve aktivnosti provodile smo s partnerskom organizacijom Centar za podršku i razvoj civilnog društva delfin koja je prethodno dogovorila raspored sastanaka, sudionike/ce fokus grupa i slijed pravnog savjeto-vanja. Koordinatorice aktivnosti za Delfin bile su Mirsada Madžarević i Mirjana Bilopavlović. Osim Pakraca, koji je bio primarno u fokusu istraživanja, posjetile smo Lipik i Požegu kako bismo stekle što potpu-niju sliku o životu u Požeško-slavonskoj županiji. Uz tri fokus grupe – jednu vođenu sa ženama19 i dvije s mladima20, zahvaljujući prethodnim dogovorima Delfina, razgovarale smo sa slje-dećim osobama:

—Predstavnicima organizacija civilnog društva: Crveni križ, Tomislav Bruketa; hvidra, Stipe Hodak, Željko Špelić i Vladimir Marošević; Udruga žena Prekopakra, Vesna Rehak; Udruga roditelja djece i osoba s posebnim potrebama gradova Pakraca i Lipika “latica”, Radmila Relić Zerdin; Češka beseda Prekopakra, Jaroslav Vozab; Udruga invalida rada, Ivan Sekulić; Klub žena Pakrac, Branka Kovač; Udruga slijepih i slabovidnih Pakrac/Lipik, Danica Džolić; sdf, Mirica Miljanić. —Predstavnicima lokalne samouprave: Rastislav Navratil, župan; Zdravko Ronko, gradonačelnik Grada Požege; Davor Huška, grado-načelnik Grada Pakraca; Antun Haramija, gradonačelnik Lipika; Ivan Peić, dožupan; Vesna Vlašić, pročelnica Ureda za gospodarstvo Po-žeško-slavonske županije; Marija Kalafadžić, Grad Pleternica; Zoran

19 Razgovarale smo sa 14 žena. Od njih je 9 bilo zaposlenih, a 5 bez posla. Sedam je s viso-kom, a 7 sa srednjom stručnom spremom. Deset živi u braku, jed-na je udovica i 3 žene su neudate. Osam ih je bilo hrvatske, 4 srpske, 1 češke a jedna poljske etničke pripadnosti.

20 U prvoj fokus grupi bilo je 18 gimnazijalaca u dobi od 17 do 18 godina: 13 hrvatske, 4 srpske i jedan talijanske etničke pripadnosti. U drugoj grupi bilo je dvoje mladih – jedna studentica i mladić s visokom stručnom spremom.

Pakrac (15,97% površina) i Lipik (3,12% površina), te općine: Brestovac (1,54%) i Velika (0,65%).Požeško-slavonska županija broji 10 jedinica lokalne samouprave od čega pet gradova: Požega, Kutjevo, Lipik, Pakrac, Pleternica i pet opći-na: Brestovac, Čaglin, Jakšić, Kaptol i Velika.Pakrac ima status grada i sastoji se od 42 naselja (stanje 2006). Sam grad ima 4 472, a s pripadajućim naseljima 8 855 stanovnika (prema popisu stanovništva 2001). Planirani proračun za 2008. iznosio je 30,603.802,00 kune. Lipik ima status grada. Stanovnika je prema zadnjem popisu 6 674. Planirani proračun za 2008. bio je 19,049.641,00 kuna.Požega ima status grada i središte je Požeško-slavonske županije. Prema zadnjem popisu u gradu živi 28 201 stanovnik. Planirani proračun za 2008. bio je 71,424.465,00 kuna.

Krejči, član Vijeća Grada Pakraca; Jaroslav Vozab, predstavnik u vijeću češke nacionalne manjine Požeško-slavonske županije i Milutin Cicva-ra, član Vijeća grada Pakraca ispred srpske nacionalne manjine. —Predstavnicima institucija: Goran Nikles, ravnatelj Dječjeg doma Lipik; Livija Grubišić, ravnateljica Učeničkog doma Pakrac; Mario Pjerabon, načelnik policijske postaje Pakrac; Đurđa Dokozić, odjel za maloljetničku delinkvenciju PU Požeško-slavonske i vježbenik Marko Pavić; Dubravka Šebić Stoček, ravnateljica Centra za socijalnu skrb; Vida Iličić, direktorica Poduzetničkog centra; Mira Vrbica, sutkinja Prekršajnog suda. —Predstavnici/e medija: Iva Milinčević – Pakrački list.Slično kao i u Dalju, ali s još poraznijom porukom, sastanak su odbile zaposlenice državnog odvjetništva. Ako diskriminacija nije tema kojom se državno odvjetništvo treba baviti, za koga je donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije?!

42 43

Na završnom okruglom stolu od suradnika/ca iz Zagreba sudjelovale su: Pučki pravobranitelj - pravna savjetnica Silvija Trgovec; Centar za ljudska prava - voditeljica odjela za istraživanje i informi-ranje Jagoda Novak; gong – izvršna direktorica Sandra Pernar; Docu-menta, Centar za suočavanje s prošlošću – voditeljica Vesna Teršelič i Centar za mirovne studije – Gordan Bosanac. Događanja vezana uz realizaciju projekta popratili su sljedeći novinari i novinarke, odnosno mediji: Pakrački list – Iva Milinčević; Radio Daru-var – Dijana Matković.

NalaziLokalna samoupravaPrema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (2001) članak 5 “grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište župa-nije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigrad-ska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cje-linu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakod-nevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja. Iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski, geoprometni), gradom se može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava uvjete iz stavka 1. ovoga članka”. Pakrac i Lipik imaju status grada jer za to postoje utemeljeni povijesni razlozi. Prema popisu stanovništva iz 1991. u Pakracu je živjelo 16 367 stanovnika, a tek neznatno manje registrirano je popisom 1981. Nakon Domovinskog rata broj stanovnika je prepolovljen. Arhitektura je urbana, a povijesna je činjenica da je već 1256. Pakrac imao povla-sticu kovanja novca. Kako se navodi na internetskim stranicama Gra-da: “Smatra se da je to ujedno prva kovnica novca u Hrvata. moneta regis p(ro) sclavnia, naš banovac, je srebrni novac na kojemu je na prednjoj strani kuna u trku, a na naličju patrijarhalni (dvostruki) križ s dvije okrunjene glave. Bio je najljepša i najcjenjenija od svih hrvatskih kovanica te prihvaćen kao stabilno platežno sredstvo i izvan područja za koje je prvobitno namijenjen”.U razgovoru s čelnim ljudima gradova i županije nismo uspjele dobi-ti informacije o komunalnim problemima jer su se svi pripremili za razgovor o najpoznatijim oblicima diskriminacije, posebno u odnosu na nacionalne manjine i žene. Izvjesno je bilo tek, uz navođenje puno primjera dobre prakse i brige za stanovništvo, kako komunika-

cija na relaciji gradovi - županija - država nije pretjerano uspješna jer se radi o različitim (i suprotstavljenim) političkim strankama. Uoči lokalnih izbora predstavnici hdz-a imali su većinu u gradovima Pakrac i Lipik, dok su Požegu i Županiju vodili članovi sdp-a. Gradonačelnici Pakraca i Lipika isticali su trenutnu dobru suradnju s državom, poseb-no s Ministarstvom regionalnog razvoja koje brine o njima kao po-dručju od posebne državne skrbi, ali su spomenuli nebrigu nekadašnje koalicijske vlade za ovo područje (naveden je primjer Drvne industrije Papuk koja se mogla spasiti da je za to postojala politička volja, ali ondašnji ministar Linić “nije za to htio ni čuti”). Odnos sa Županijom opisan je kao “ima slike, nema tona”. Kako je gradonačelnik Pakraca istovremeno i zastupnik u Hrvatskom saboru, a njegova stranka hdz, vjerojatno je da on može uz postojeći odnos snaga, a sa Zakonom o lokalnoj samoupravi koji vrlo općenito i široko regulira odnose među različitim razinama vlasti, daleko lakše doći do važnih informacija i institucija koje donose ključne odluke i raspoređuju sve tanji državni proračun. Županija i Grad Požega istovremeno se osjećaju ostavljenima po strani i bez pristupa komunikacijskim kanalima s državom koji bi im osigurali potporu za važne projekte. Gradonačelnici Pakraca i Lipika istaknuli su kako je nužno ispraviti po-pise birača koji su u potpunom nesuglasju sa stvarnim brojem stanov-nika. Na biračkim spiskovima je duplo više osoba nego što ih uistinu na području živi. Uz brojne probleme koje takva situacija stvara, kreira se i “loša slika o vrlo niskom postotku izlaska na izbore” istaknuo je grado-načelnik Huška. “Koliko zapravo birača ima na području Pakraca i Lipika, najsporniji je dio izbora. Oni bolje upućeni u pravnu problematiku znaju da to uopće nije tako banalno pitanje koliko se prema tome banalno država odnosi svih ovih godina. Tek u posljednje vrijeme, dakle '5 do 12’, počelo se je razmišljati da je nelogično da Pakrac i Lipik imaju na papiru 30-tak posto birača više nego stanovnika, mada logika nalaže da je taj odnos obratan. Sada nam obećavaju da će za ove izbore pokušati spasiti što se spasiti dade, ali da će za slijedeće sve biti točno evidentirano. I ovakva administrativna nebriga za usklađivanje tako važnih popisa, osim što je rezultat raznih političkih kompromisa, stvar je demokratskog odrastanja.” —Darko Baronica, kolumna u Pakračkom listu.

Od projekata koji su izuzetno financijski zahtjevni i ne mogu se prove-sti bez sudjelovanja države, a vitalni su za normalan život u Županiji, rješavanje je vodoopskrbe što predstavlja jedan od većih problema. U 2008. godini 27% stanovništva u 65% naselja županije nema pristup

44 45javnoj vodoopskrbi, tako da se koristi voda iz zdenaca koja kvalitetom ne odgovara propisima. Nalazi otkrivaju: povremenu zamućenost i bak-teriološku neispravnost otvorenog vodozahvata Šumetlica koji vodom opskrbljuje vodovod Pakrac-Lipik (72% stanovništva u 14% naselja); čestu zdravstvenu neispravnost lokalnih vodovoda Požeške kotline zbog mutnoće i bakteriološke kontaminacije (nemaju automatsku dezinfekciju vode); starost i dotrajalost vodovodne mreže koja uzrokuje značajne gubitke na distributivnoj mreži (Pakrac-Lipik i do 50% prema analizama iz 2000. godine). Ovaj javnozdravstveni problem determini-raju nedovoljna raspoloživost vode, nedovoljna zdravstvena ispravnost vode, nepostojanje vodovodne mreže, nepriključenost na postojeću vodovodnu mrežu, loše održavanje postojećih vodoopskrbnih susta-va. Nedovoljnu raspoloživost pospješuju nedovoljan broj i kapacitet izvorišta, te znatni gubici zbog dotrajalosti vodovodnih instalacija. Zdravstvenu ispravnost vode direktno ograničavaju nedostatni nadzor nad izvorištima, nekvalitetno pročišćavanje vode, dotrajalost opreme i otpadne vode. Nepostojanje vodovodne mreže ograničeno je manjkom projekata novih vodovoda, lošom prometnom povezanošću i depopu-lacijom seoskog stanovništva, a nepriključivanje na postojeće vodovode direktno određuje navika korištenja privatnih zdenaca, visoki troškovi priključivanja na vodovodnu mrežu i krađa vode.21

I predstavnici lokalne vlasti i institucija smatraju nezaposlenost najve-ćim problemom stanovništva. Požeško-slavonska županija ubraja se u pet najsiromašnijih u Republici Hrvatskoj prema procjeni Svjetske ban-ke, a prvo je mjesto zauzela u istraživanju undp-a o socijalnoj isključe-nosti građana/ki.22 Veliki je broj umirovljenih osoba s izrazito niskim primanjima (preko 20 000 osoba imalo je mirovine ispod 500,00 kuna ili od 500,00 do 1000,00 kuna 2005. godine).23

Za razliku od političara koji su ipak zvučali optimistično, stanovniš-tvo uglavnom vidi jako puno problema u svojoj sredini. U istraživa-nju percepcije problema za studiju zdravlja građani navode sljedeće: nezaposlenost, siromaštvo, zdravstvene usluge, prometna izoliranost/prometnice, vodoopskrba, zagađenost, loša prehrana, kulturni sadržaji, opća neljubaznost/agresivnost/nasilje, alkoholizam, pušenje itd. U Općoj županijskoj bolnici u Pakracu otkrivena je krađa 521.000 kuna zbog čega je ravnatelj dr. Nenad Andrić podnio četiri kaznene prijave protiv osoba koje su nekada radile ili još uvijek rade u računovodstvu bolnice. Kralo se na putnim troškovima zaposlenika bolnice i to tijekom četiri godine, od 2002. do 2006. godine. O svemu su obaviješteni policija, državno odvjetništvo, Ministarstvo zdravstva i Požeško-slavonska župa-nija, a ravnatelj je osnovao i komisiju koja treba provjeriti cjelokupno

poslovanje ustanove ne bi li se otkrile još kakve nezakonite radnje. I sada kad vidimo kako ti junaci Pavlove ulice ne prezaju ni od čega kako bi se domogli onoga što im ne pripada, onda je jedino moguće donijeti zaklju-čak da ti isti junaci Hrvatsku doživljavaju kao kravu muzaru... muzaru koja ih hrani mlijekom, a da bi proizvela tu bijelu tekućinu oni joj ne daju ni trave, a niti sijena. A najgore od svega je to što mi svi to proma-tramo kao nakupina idiota i ne pada nam napamet da poduzmemo bilo što jer mislimo da je to normalna pojava u ovom trulom društvu u kojem živimo. Napisano: 10. srpnja 2009. 12:05:08 —Forum na službenim stra-nicama Grada Pakraca

Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Pakrac (dva su centra na područ-ju Županije - Požega i Pakrac) istaknula je kako postoje velike manjka-vosti u sustavu dodjele socijalne pomoći. Osobe koje su ostvarile pravo na trajnu pomoć do mirovine u biti se destimuliraju za traženje posla. Još su veći problem osobe koje su prijavljene na određenoj adresi, a za-pravo uopće ne žive na tom području. Sve dok se sama ne odjavi, osoba ostaje registrirana kao stalni stanovnik. Ukoliko se sumnja na prijevaru, može se obavijestiti policija koja i reagira, ali sve zapne kad se predmet preda na sud. Izvjesno je da više takvih lažnih stanovnika prima socijal-nu potporu i centar je nemoćan. Centar osim toga smatra da bi za veliki broj osoba koje primaju socijalnu pomoć trebalo organizirati društveno koristan rad kako bi znale cijeniti potporu koju dobivaju i mogle se osjećati zadovoljnijima jer su nešto uspješno činile. Poslale su takav pri-jedlog Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, ali ništa nije pokrenuto. U centru se zaposlenici osjećaju nemoćno i diskriminirano, premalo ih je, nemaju ni pravnika niti psihologa, pa ne mogu usposta-viti timove za kvalitetan rad. Usto ih se rijetko poziva na edukacije, a nemaju osiguranu superviziju iako je posao izuzetno stresan. Smatraju posebno diskriminirajućom obvezu mladih socijalnih radni-ka/ca da volontiraju čak dvadeset mjeseci. Prema izvješću koje nam je pokazala ravnateljica, u Pakracu trenutno 307 osoba ili obitelji dobiva stalnu socijalnu pomoć. Požeško-slavonska županija je prema službenim podacima iz 2004. go-dine druga županija u Republici Hrvatskoj po udjelu osoba s invalidite-tom. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Požeško-slavonskoj županiji je 9 910 osoba s invaliditetom (5 839 muškaraca i 4 071 žena). Uzrok invaliditeta kod 4 793 osoba je bolest, invalida rada je 2 236, a 1 136 je osoba s invaliditetom iz Domovinskog rata. Trajno nepokret-nih osoba je 315 (119 muškaraca, 196 žena).U istraživanju 'Lokalna odgovorna i transparentna uprava i samouprava

21 vodoopskrba i zdravstvena isprav-nost vode za piće u požeško-slavon-skoj županiji, Ivanka Petrović, dipl. inž.med.biokemije, Zavod za javno zdravstvo Požeš-ko-slavonske županije, Služba za zdravstvenu ekologiju.

22 undp, neumreženi: lica socijalne isklju-čenosti u hrvatskoj, 2006.

23 Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

46 47– lotus” Grad Pakrac zauzeo je 100. mjesto s prikupljenih 5 bodova. Požega je visoko pozicionirana na 14. mjestu sa 7,2 boda, a Grad Lipik je zauzeo 58. mjesto s prikupljenih 5,8 bodova.24

Na službenim stranicama Grada Pakraca, recimo, nema rubrike u kojoj je vidljiva shema upravljanja, a nisu navedena ni imena osoba koje obnašaju različite funkcije u lokalnoj samoupravi. Tek se preko tražilice nalaze podaci koji su ipak negdje pohranjeni. Tako se dolazi do stranice na kojoj su informacije o gradonačelniku Huški iz 2005. te njegova po-zdravna riječ iz 2007. Za pisanja teksta pojavili su se i rezultati lokalnih izbora u 2009. godini s imenima izabranih osoba i navođenjem stranke iz koje dolaze.Najzanimljiviji dio stranica predstavlja Forum na kojem se mogu naći podaci koje nigdje službeno nismo dobile jer se otkrivaju priče, bilo istinite, bilo tračevi ili nagađanja, o kojima se javno za naša boravka šutjelo: “A kako se to voli grad? Gradska dvorana kad pada kiša sve više liči na bazen jer krov prokišnjava od same izgradnje, manjak u gradskom prora-čunu konstantno iznosi preko 2 miliona kuna, novci za obnovu pročelja i stolarije zgrade gradske uprave potrošeni su nenamjenski, novac dobiven od Hrvatskih šuma na ime korištenja lokalnih cesta ne investira se u iste i to već duži niz godina tako da te ceste danas izgledaju otužno, a ako nji-ma putujete postoji mogućnost da dobijete i morsku bolest jer su prepune rupetina i na kraju u toj otužnoj sportskoj dvorani u prostoriji za osoblje stoji slogan hdz-zna… Na kraju Vas molim da Domovinski rat (jer on je jedini častan kao takav) ne koristite u dnevno-političke svrhe jer on to ne zaslužuje iz razloga jer oni koji ga koriste nisu ni približno časni kao on. Branitelj sam i pripadnik jedne od političkih opcija. —(Napisano: 29. svibnja 2009. 2:04:19).”25

26 Trebalo bi koristiti sintagmu osobe s inva-liditetom za koju su se službeno opredijelile udruge koje zastupaju interese osoba s invali-ditetom.

Organizacije civilnog društvaNa službenim stranicama Grada Pakraca objavljen je popis i prikaz 77 udruga na temelju Registra udruga Republike Hrvatske. Većina ih djeluje i u Lipiku. Zanimljivo je kako na popisu nema inače izrazito aktivnog i vidljivog Srpskog demokratskog foruma za koji je nađen pro-stor u Vodiču udruga gradova Pakrac i Lipik nastalog u suradnji Centra za podršku i razvoj civilnog društva “Delfin”, grada Pakraca i Nacio-nalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Na službenim stranicama Požege navedeno je 45 udruga koje su podijeljene u sljedeće kategorije: iz kulture (14), invalida!?26 (10), proizašle iz Domovinskog rata (12), humanitarne (7) i ostalo (2). Nigdje se ne koristi sintagma organizacije civilnoga društva, a zasigurno je zabrinjavajuće što u jednom problemi-

ma opterećenom području, s izrazito siromašnim i niskoobrazovanim stanovništvom, samo dvije organizacije izravno navode kako se bave promicanjem i zaštitom ljudskih prava (Delfin i Srpski demokratski forum). Kako većina lokalnih udruga sredstva do-biva uglavnom iz proračuna gradova ili općina te županije, svakako bi trebalo navesti lokalne samouprave da počnu izdvajati sredstva za zaštitu ljudskih prava. Brojne prijave za pravno savjetova-nje pokazale su kolika je potreba ljudi s ovoga područja za dobivanjem bilo kakve pravne pomoći. Srpski demokratski forum jedini ima zapo-slenu pravnicu kojoj se obraća, kako kažu, sve više osoba bez obzira na etničku pripadnost jer ljudi nemaju sredstva za angažiranje odvjetnika, a sami ne znaju što mogu i trebaju učiniti.U 2008. godini iz vlastitih proračuna Županija je izdvojila 1,075.131,45 kuna, Grad Pakrac 3,283,286,55 kuna, Grad Lipik 1,546.997,00 kuna, a Grad Požega 6,365.583,54 kuna za projekte i programe organizacija civilnog društva.27 Pogleda li se kako su raspodijeljena sredstva, vid-ljivo je da najveći dio novca (na razini Županije 64%) odlazi na sport, daleko manje na kulturu, pa tehničku kulturu, a onda tek slijede druga područja – zaštita ljudskih prava na istoj je razini (0,3%) kao zaštita životinja, a manje se izdvojilo samo za međunarodnu surad-nju i proces pridruživanja rh Europskoj uniji te poticanje i afirmaciju stvaralaštva djece i mladih u zemlji i inozemstvu (!). Treba li nas čuditi što mladi žele otići iz svojih nepoticajnih sredina? Pri susretu s predstavnicima organizacija uglavnom se moglo čuti isto – puno problema u području na kojem vlada siromaštvo. Predstavnici hvidra-e sjećaju se kako prije rata gotovo i nije bilo neza-poslenih – Papuk (drvna industrija), medicinski centar (Solnica), 500-tinjak obrta osiguravali su posao i solidnu egzistenciju. Danas nema uopće nikakve proizvodnje, problem su pitka voda, dotrajali plinovod zbog kojeg dolazi do eksplozija i stradavanja ljudi te slabe prometne veze. Povratnicima je omogućeno da obnove kuće, ali sada samo sjede i depresivni su jer posla ni za koga nema. Ne znaju ni kako će plaćati režije. Pitaju se zašto nisu uložena sredstva u obnovu Papuka, pa bi ljudi mogli raditi i svojim novcem urediti razrušene domove. Jer, kako kažu, gospodarstvo je u potpunosti uništeno tek nakon rata. Smatraju tragičnim i što je većini branitelja jedino rješenje bilo umirovljenje u trenutku kad su još bili u punoj snazi i mogli sami privređivati. Mnogi su pristali na invalidske mirovine bez određivanja stupnja invalidite-ta jer nisu imali izbora. Jedan od sugovornika pokušao je pokrenuti vlastitu proizvodnju, izradio je elaborat za uzgoj lješnjaka u suradnji s Poduzetničkim centrom, ali je hbor odbio kreditiranje projekta ocije-

27 Vlada RH, Ured za udruge, Izvješće o do-dijeljenim financijskim potporama za projekte i programe organiza-cija civilnog društva u 2008. godini.

25 http://pakrac.hr.win1.c-a.hr/forum/index.aspx?g=posts&t=90

24 Ovo je prvo su-stavno istraživanje u Republici Hrvatskoj, provedeno u svim jedinicama lokalne samouprave (njih 556 u 127 gradova i 429 općina), radi analize stanja i izrade preporuka za poveća-nje transparentnosti u radu jedinica lokalne samouprave, unapre-đenje njihove suradnje s civilnim društvom te funkcioniranje mjesne samouprave. Radi se o ključnim područjima za daljnji razvoj demo-kracije i sudjelovanje građana u političkom životu svojih lokalnih zajednica. Maksimalno se moglo dobiti uku-pno 10 bodova.

48 49nivši ga prerizičnim iako je bilo osigurano tržište. Morao se odreći želje za samozapošljavanjem. Sto pet branitelja još uvijek se vode kao nestali pa njihove obitelji dobivaju tek minimalne naknade - članak 6 Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji predstavlja mnogima veliki problem. Pohvalili su rad gradona-čelnika Huške koji je ujedno i predsjednik Koordinacije udruga bra-nitelja, ali misle kako Županija koči njihov rad. Budućnost svoje djece vide izvan Pakraca i Lipika..Branitelj koji je dobio poduzetnički kredit počeo se baviti ozbiljno svi-njogojstvom. Sklopio je ugovor s Todorićevom tvrtkom o otkupu svinja. Zatim je Todorić prvo raskinuo ugovor jer je našao povoljniju ponudu, a kad ga je htio obnoviti, svinje su u međuvremenu okrupnjale i postale teže od dogovorenog, pa je ponovno odustao od otkupa. Čovjek je propao jer nije mogao više otplaćivati kredit. Branitelj se raznio bombom kako bi spasio obitelj jer je nakon njegove smrti država otpisala kreditni dug. —Jedan od sugovornika

Latica je udruga roditelja djece i osoba s posebnim potrebama gradova Pakraca i Lipika. Djeluju dvije godine i dobro surađuje s drugim udru-gama i lokalnom samoupravom Pakraca i Lipika. Cilj im je poboljšati društveni život osoba s posebnim potrebama. Najveći im je problem osiguravanje stručne pomoći za djecu. Za razliku od velikih gradova, u Pakracu i Lipiku deficitarni su kvalificirani kadrovi. Navele su primjer Dore T., djeteta koje ima cerebralnu paralizu. Ona redovito pohađa osnovnu školu. Imala je podršku fizioterapeuta u školi jer je potpisan sporazum između Grada Pakraca i Bolnice za specijal-nu medicinsku rehabilitaciju Lipik. No fizioterapeuti su se izmjenjivali svaka tri mjeseca jer im je to bila svojevrsna praksa, što nije bilo lako ni za djevojčicu niti za njene školske kolege i učiteljicu – tek se naviknu na fizioterapeuta/kinju, a on/ona mora otići i dolazi nova osoba. Ipak je sve nekako funkcioniralo pa je Dora išla u školu. Međutim, bez obzi-ra na ugovor, lječilište sada tvrdi kako nema dovoljno fizioterapeuta asistenata, a više fizioterapeute ne mogu osigurati jer ih je premalo i za bolnicu. Tako je daljnje Dorino školovanje dovedeno u pitanje.Udruga invalida rada Pakrac-Lipik okuplja ljude koji su invaliditet stekli na radnom mjestu. Problema s kojima se susreću je mnogo: nema osiguranih parkirnih mjesta, institucije su nepristupačne (banka, pošta, općina, zavod za zapošljavanje...). Ljudima s tjelesnim invaliditetom teško je putovati iz sela u gradove zbog loše prometne povezanosti. Recimo, autobus ide u 6 i 20 ujutro, a vraća se nazad u 17 i 15 što je za osobe s invaliditetom prenaporno. Kako je rekao njihov predstavnik:

“Što da teško pokretna osoba radi? Sjedi u kolicima na trgu čitav dan - i po snijegu i kiši?! Ljudi nisu mogli do Požege gdje su sve institucije. Ni vlakom nismo pokriveni.” Sa Savezom udruga tjelesnih invalida traže da se uvede prijevoz koji bi bio dostupniji i prihvatljiviji za osobe s in-validitetom. Pokrenuta je inicijativa da se osobama s invaliditetom osi-gura besplatan prijevoz i da se poveća broj dnevnih autobusnih linija. Kažu kako lokalna samouprava ima sluha za njihov prijedlog. Problem im je i što se različito tretiraju osobe s civilnim od onih sa tjelesnim oštećenjima stečenim u ratu. Pokušali su razgovarati s tajnikom i pred-sjednikom udruge invalida Domovinskog rata i dogovoriti zajednički sastanak, ali ih je druga strana ignorirala. Čini im se kao da su osobe s invaliditetom rada politički nepodobne.Udruga slijepih i slabovidnih Pakrac/Lipik nastoji senzibilizirati gra-đanstvo za potrebe slijepih i slabovidnih osoba. Dobili su ključeve no-vog prostora koji dijele s gluhim i nagluhim osobama. Pokrenuli su rad igraonice za djecu. Požalili su se kako “u Zagrebu slijepe i slabovidne osobe mogu ići na usmjeravanje od šeste godine, a mi to ovdje nema-mo. Važna bi nam bila i informatizacija – govorni programi jako po-mažu slijepim osobama.” Najveći im je problem što članstvo uglavnom ima 70 i više godina. Zahvaljujući Domu za starije i nemoćne uspijevaju organizirati prijevoz za Skupštinu, ali kao i sve osobe s invaliditetom putovanje im je veliki problem zbog loše prometne povezanosti. Jako ih žalosti što su od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi dobili obavijest kako im neće financirati ni osnovnu djelatnost. Unatoč svim problemi-ma koji ih muče, organizirali su kazalište slijepih i izložbu pomagala, a imaju vokalni ansambl. Udruga žena Lipik djeluje 12 godina. Članice žele sačuvati tradiciju: narodne vezove, narodne nošnje, ali rade i s osobama treće dobi te organiziraju predavanja o zdravstvenim problemima. Trenutno ra-zvijaju projekt izrade suvenira za grad Lipik. Projekt rade u suradnji s Poduzetničkim centrom uz financijsku potporu Ministarstvo turizma. Kako se uskoro otvara turistička zajednica, žele turistima ponuditi ba-rem jedan izvorni suvenir. Lipik je poznat po izvoru tople vode visoke kvalitete. Suvenir bi bila bočica te vode, na kojoj je grb (konj lipicaner), uz deklaraciju o kakvoći vode. Uz bočicu se dobiva i tabletić proizveden od ekološkog materijala na kojem je izvezena lipička nošnja. Rado bi vidjele više muškaraca koji vezu i pletu.Češka beseda Prekopakra osnovana je 1907. godine, ima 325 članova/ica i djeluje u Češkom domu. Svojim radom žele njegovati i unaprijediti jezik i književno stvaralaštvo te njegovati kulturnu tradiciju i običaje pripadnika češke manjine. Kažu kako dobro surađuju sa svima i otvore-

50 51ni su prema drugim manjinskim udrugama. Organiziraju humanitarne koncerte kao oblik pomoći drugim organizacijama. U 2007. imali su 47 nastupa. Skromni proračun gradova ne može pratiti sve aktivnosti udruge, ali oni se ipak uspijevaju snaći. Klub žena Pakrac nekoć je bila daleko aktivnija organizacija. U udru-zi su danas uglavnom starije žene, a mlađe se ne uključuju. Rade na projektima za starije žene, ali su skupljale novac i za žene žrtve obitelj-skog nasilja bez obzira na njihovu životnu dob. Žene u udrugu dolaze s različitim problemima (razvod, alimentacija, podjela imovine...). Grad Pakrac nije sklon financiranju ovakvog tipa udruge. Kako nam je rekla sugovornica: “Puno je udruga, a najviše dobivaju športske udruge i udruge koje se bave pružanjem socijalne pomoći”.Na kraju razgovora otišle smo do zgrade koju je Grad Pakrac preuredio i prostore raspodijelio brojnim udrugama. Pohvalno. Prije rastanka, unatoč prijašnjem isticanju međusobne dobre suradnje, većina je izrazila mišljenje kako udruge ipak ne surađuju dovoljno iako su svi svjesni da bi se daleko više moglo napraviti u zajedništvu. Možda novi prostor potakne uspješniju komunikaciju i zajedničko planiranje aktivnosti. Sa Srpskim demokratskim forumom održan je sastanak u njihovom prostoru, ali tu već može početi priča o nacionalnim manjinama, po-sebno srpskoj.

Nacionalne manjine/međuetnički odnosiKako u svom znanstvenom radu28 navodi Dragutin Babić: “Slavonija je u razdoblju između dvaju popisa stanovništva (1991.-2001.) doživjela značajne sociodemografske promjene u strukturi stanovništva, a struk-turalni je poremećaj posebno zahvatio segment etničkog/nacionalnog. Prostor tog dijela Hrvatske je nacionalno vrlo heterogen, sa značajnim udjelom Hrvata i Srba u ukupnoj populaciji. Prema popisu iz 1991. Hr-vata je bilo 72%, a Srba 17%... Slijede Madžari, Bošnjaci, Slovaci, Rusini, Česi i Ukrajinci. Prijeratna etnopolitička mobilizacija s aktiviranjem predrasuda i stereotipa o drugima/drugačijima, a pogotovo ratni sukobi u čijim je temeljima srpski osvajački nacionalizam, doveli su do raspada mreže primarnih socijalnih odnosa u lokalnim zajednicama. Uslijedili su masovni egzodusi, najprije Hrvata, a onda Srba…(nakon završetka sukoba) velika većina Hrvata se vraća, a povratak Srba je znatno manji. Na bivše ratne prostore useljavaju i etnički Hrvati iz Bosne i Hercegovi-ne i Vojvodine. Nacionalna struktura gradova i sela doživjela je dra-stične promjene. Tako se udio Hrvata u ukupnoj populaciji povećao na 85,6%, a Srba smanjio na 8,7%.”

Nadalje pojašnjava: “Udio Srba znatnije je smanjen u županijama koje su oslobođene akcijama hrvatske vojske, a najmanje u Vukovarsko-srijemskoj županiji koja je mirno reintegrirana u hrvatski državni prostor… Zapadni dio Slavonije je vojno oslobođen, što je rezultiralo masovnim iseljavanjem Srba. U Požeško-slavonskoj županiji najviše interno raseljenih osoba dolazilo je iz tadašnje općine Pakrac u kojoj je bilo sjedište sao Zapadna Slavonija. Nakon rata uslijedio je povratak, najprije Hrvata, a onda i Srba, te useljenje (uglavnom) etničkih Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Najčešće su to izbjeglice koje nakon dobivanja prebivališta i hrvatskog državljanstva te stjecanja prava uporabe napu-štenih stambenih objekata (uglavnom u vlasništvu osoba srpske naci-onalnosti) ulaze u status izbjeglica-useljenika. Nakon šestomjesečnog statusa pripadnici te populacije prestaju koristiti specifična izbjeglička prava i počinju u hrvatskom političkom prostoru participirati kao hr-vatski državljani.” Prema popisu stanovništva iz 2001. u Pakracu je 68,3% Hrvata, 17,10% Srba, Talijana 6,31%, Čeha 3,04%, Mađara 0,73%, Albanaca 0,32%, Slo-venaca 0,21%, Nijemaca 0,14%, Bošnjaka 0,06%, Makedonaca 0,03%, Ukrajinaca 0,05%, Rusa 0,02%, Slovaka 0,02%, a nacionalno neopredi-jeljenih 3,22%. Iako su nam gradonačelnici i župan odmah naglasili kako od Bljeska i dizanja rampe nije došlo ni do jednog etničkog sukoba između Hrvata i Srba29, zatečena atmosfera i odnosi ne mogu se nazvati neproblematič-nima. Iako su ratne sjekire na sreću zakopane, netrpeljivost i nepovjere-nje gotovo su sveprisutni - malo tko od većinskog stanovništva i srpske nacionalne manjine vjeruje u članak 3 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u kojem stoji kako: “Etnička i multikulturna raznolikost i duh razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske.” Kako je u Pakracu bilo sredi-šte tzv. sao Krajine za Zapadnu Slavoniju, a čitav kraj doživio strašna razaranja, trebalo bi ulagati daleko više energije, znanja i dobre volje u uspostavljanje normalne komunikacije i pokušaj obnove raskinutih veza. Zločini se još uvijek očito ne individualiziraju. O odnosima hrvatskog i srpskog stanovništva nešto govori i obavijest ured-nika koja se našla na internetskim stranicama Foruma Grada Pakraca: „Zbog smrti Amfilohija Živkovića, koji je stradao u nesretnom slučaju prilikom posljednje plinske eksplozije, te o raspravama pojedinaca koje trenutno nisu prikladne otvorenoj temi na Forumu, pokrenuta rasprava uklonjena je u cijelosti.”30 Možemo tek zamišljati kakvi su bili komentari o tragičnoj pogibiji kad su morali biti uklonjeni.

28 Dragutin Babić, Institut za migracije i narodnosti, Etničke promjene u strukturi stanovništva slavonskih županija između dvaju popisa (1991.-2001.), Migracijske i etničke teme 19 (2003), 1, 47-68.

29 Iz drugih izvora saznajemo kako je prije dolazilo češće, a sada bitno rjeđe, do pojedinačnih fizičkih obračuna rođenih iz etničke netrpeljivosti.

30 http://pakrac.hr.win1.c-a.hr/forum/index.aspx?g=posts&t=90

52 53

34 Ili žive od nekog oblika socijalne pomo-ći što je nedostatno i za minimalne uvjete života.

Ili, tekst o Pakracu objavljen na Wikipediji: “Do kraja drugog svjetskog rata Pakrac je bio obrtnički grad u kojem je 90% stanovništva bilo Hrva-ta. Nakon drugog svjetskog rata u grad se naseljavaju Srbi, a Hrvate se istjeruje pod krinkom suradnje s fašistima. Grad polako gubi fizionomiju urbane sredine. Srbi su do 1991. imali relativnu većinu u gradu i opći-ni. U Domovinskom ratu dolazi do sukoba u gradu, pa grad ostaje na liniji fronte sve do operacije Bljesak, dok Hrvati, Talijani, Mađari i Česi zajedno brane grad. Okupirana područja su skoro u potpunosti očišćena od nesrpskog stanovništva. Velik dio Srba je izbjegao za vrijeme i nakon operacije Bljesak, pa Hrvati danas predstavljaju apsolutnu većinu stanov-ništva (68.3%), dok pripadnika nacionalnih manjina i dalje ima preko 30% (Srbi 17.1 %, Talijani 6.3%, Česi 3.0 %).”31

Zar se baš nijedan predstavnik srpske nacionalne manjine nije borio na hrvatskoj strani, recimo?

Misija Srpskog demokratskog foruma je promoviranje i za-štita ljudskih prava, prava nacionalnih manjina te osnaži-vanje lokalne zajednice za održivi razvoj. Svojim radom, kako navode, teže stvaranju demokratskog i razvijenog društva u kojem vladaju ravnopravnost, tolerancija, sloboda mišljenja i govora. Pružanje pravne i psihosocijalne pomoći osigurava im stalan uvid u stvarno stanje stvari i odnos institucija prema srpskom stanovništvu. Problema je puno. Svi su, recimo, s nestrpljenjem očekivali novu verziju Zakona o strancima koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja 2008. jer je najavljivan kao vrlo liberalan. Praksa je, međutim, pokazala da obećanja nisu ispunjena – iako članci 78, 80 i 83 omogućuju da se ljudi vraćaju temeljem Programa povratka i zbrinjavanja, diskreciona ocjena bez navođenja točnog razloga dopušta odbijanje zahtjeva za odobrava-nje stalnog boravka u rh. Pokazali su nam više slučajeva u kojima se vidi rješenje o odbijanju zahtjeva uz pozivanje na članak 83,32, ali bez pojašnjenja u čemu osoba ne zadovoljava postavljene kriterije. Pravnica nam je rekla kako uopće prečesto ljudi dobivaju rješenja iz kojih nije jasno na temelju kojeg su zakonskog propisa donesena pa niti ljudi, a niti ona, ne znaju kako, kome i na osnovi čega uputiti žalbu ili prigovor. Nedavno je jednom čovjeku, povratniku u obnovljenu kuću sa stalnim boravkom u rh, usto oženjenom Hrvaticom, odbijen zahtjev za prima-nje u državljanstvo s obrazloženjem da „ne poštuje pravni poredak i kulturu rh“ iako nije protumačeno kako se do takvog zaključka došlo. Pokrenut je, kao i u puno drugih slučajeva, upravni postupak koji je izuzetno dugotrajan, a k tome odluka nije meritorna jer će i opet isto tijelo kao u začetku donositi odluku. Također nas je izvijestila da “poli-

cijske uprave i postaje pak odluke donose na temelju propisa koji nigdje nisu javno objavljeni!?” Diskriminacija se može dokazati usporedbom sa statusom Hr-vata/ica koji su došli iz Vojvodine ili Bosne i Hercegovine. Oni su bez dana prethodnog boravka u Hrvatskoj do podnošenja zahtjeva, odmah dobivali državljanstvo.33 U posljednje dvije godine zabilježili su slučajeve oduzimanja hrvatskog državljanstva po službenoj dužnosti mlađim osobama uz tumačenje da su „ greškom upisani u hrvatsko državljanstvo jer im roditelji u trenut-ku rođenja nisu bili državljani rh“ iako se radi o osobama koje su od rođenja do rata živjele u Hrvatskoj. Usto su takse za ostvarivanje pojedinih prava izuzetno visoke, a ljudi su uglavnom bez ikakvih sredstava za život.34 Nije jasno kako bi onda, bez pomoći nekog donatora ili sdf-a, uopće mogli ostvariti bilo koje svoje pravo. S povratničkim statusom može se dobiti šestomjesečna pomoć od 550,00 kuna, ali se na nju čeka nekoliko mjeseci. Nakon isteka pola godine, ostaje samo prijava centrima za socijalnu skrb.sdf se registrirao kao pružatelj besplatne pravne pomoći prema Zako-nu o besplatnoj pravnoj pomoći, ali nisu sigurni koliko će Zakon uopće biti provediv. Zahtjevi za odobravanje pomoći su izuzetno zahtjevni i opsežni pa ih većina ljudi ne može sama ispuniti. Dolaze u sdf i kažu kako im u uredima koji izdaju obrasce ne pomažu u popunjavanju. Pravnica je osim toga skeptična glede uspješnosti odvjetničkog zastu-panja – naknade su mizerne i malo će odvjetnika uopće htjeti prihva-ćati klijente. Kvaliteta zastupanja isto je tako u takvim slučajevima vrlo upitna. (Ne)namjerno otežavanje postupaka ostvarenja prava vidljivo je i po odluci prema kojoj povratnici u Lipik svoje zahtjeve mogu predavati samo u Okučanima, Požegi i Slavonskom Brodu a ne u Pakracu. Pro-metna povezanost je izuzetno loša, a prijevoz skup. Zakon o obnovi sadržavao je diskriminirajuće odredbe sve do 2000. godine, a onda je od 2003. do 2005. obnova pokrenuta i to dobrim tempom. Već duže vrijeme sve je stalo jer je u žalbenom postupku preko 10 000 predmeta. Požurnice i pisma upućena Pučkom pravobranitelju do sada nisu pokazala nikakav pozitivan učinak. Smrt pojedinog člana domaćinstva smanjuje opseg prava. Puno je izmjena propisa, sporosti u postupcima, problema koji se katkad neće riješiti dok ne umru svi članovi nekog domaćinstva. Slična je priča i sa stambe-nim zbrinjavanjem.Među najveće probleme ubraja se rješavanje mirovinskih prava. Postu-pak konvalidacije za priznanje staža osiguranja zahtjevan je postupak

31 http://hr.wikipedia.org/wiki/Pakrac

32 Zakon o strancima, Članak 83: “Stalni boravak odobrit će se strancu koji, uz uvjete iz članka 78. ovoga Zakona: 1. ima valjanu stranu putnu ispravu, 2. ima sredstva za uzdržavanje, 3. ima zdravstveno osiguranje, 4. poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, 5. ne predstavlja opa-snost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje…”.

33 Danas moraju čekati 3 godine do dobivanja hrvatskog državljan-stva.

54 55

35 Zakon o ravno-pravnosti spolova, NN 82/2008.

– usto se ne priznaje predočenje radne knjižice već se traži dokazivanje statusa osiguranika, a dokaza nema. Jesu li namjerno ili slučajno uni-šteni, danas je teško dokazati. Rješavanje ili nerješavanje ponekad je ovisilo i o osobama koje su sjedile u područnim službama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje što se svakako ne bi smjelo događati u jednoj uređenoj državi u kojoj se poštuju zakoni.Pripadnici/e srpske nacionalne manjine posebno se teško zapošljavaju, bila opća kriza ili ne, bez obzira na stručnu spremu i znanja koja posje-duju. Uglavnom posao nalaze kod privatnika ili kao sezonski radnici u poljoprivredi i turizmu. Odredbe ustavnog zakona o pravima nacio-nalnih manjina do sada se uglavnom nisu poštivale. Iz planova zapo-šljavanja pripadnika nacionalnih manjina u pojedinim ministarstvima vidljivo je da se situacija neće uskoro bitno popraviti a na lokalnoj i re-gionalnoj razini takvih planova niti nema. U Pakracu je, recimo, među 686 osoba zaposlenih u javnoj upravi ili javnim službama 2008. godine bilo 57 pripadnika srpske nacionalne manjine (5%), a u Lipiku 5 osoba od ukupno 412 zaposlenih (1%). sdf je sproveo istraživanje kako bi se provjerili izvještaji međunarodnih i lokalnih organizacija za zaštitu ljudskih prava o lošoj implementaciji Ustavnog za-kona o pravima nacionalnih manjina, posebno prava na punu i efikasnu uključenost u javni život. Iako nisu mogli dobiti sve zatražene podatke, istraživanje je nedvosmisleno potvrdilo da manjine, pogotovo srpska, ne sudjeluju u odgovarajućem broju u zapošljavanju u javnim služba-ma. Time se ne krši samo Ustavni zakon, već i međunarodni standardi poput Okvirne konvencije Vijeća Europe o pravima nacionalnih manji-na i Preporuke iz Lunda.Uglavnom, sve dok vlada “atmosfera u kojoj nacionalna opredijeljenost egzistira kao socijetalna vrednota par excellence” (Babić, 2003) bitne promjene neće se moći dogoditi.

ŽeneAko pogledamo definiciju rodne ravnopravnosti navedenu u Zakonu o ravnopravnosti spolova35: “Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata”, onda je jasno da zbiljske ravnopravnosti u Republici Hrvatskoj nema (kao i drugdje u svijetu, doduše). Zanimalo nas je kakvo je stanje u Požeško-slavonskoj županiji. Ukupan broj stanovnika psž prema popisu iz 2001. godine je 85 831, od čega 41 398 muškaraca i 44 433 žene.

Grad Lipik ukupno 6 677 stanovnika 3 156 muškaraca 3 518 ženaGrad Pakrac 8 855 4 131 4 724Pleternica 12 883 6 369 6 514Požega 28 201 13 512 14 689Općina Brestovac 4 028 1 948 2 080Čaglin 3 368 1 653 1 733Jakšić 4 437 2 166 2271Kaptol 4 007 1 981 2 026Kutjevo 7 472 3 618 3 854Velika 5 888 2 864 3 024

Fokus grupa održana u Pakracu predstavljala je ugodno iskustvo, una-toč prilično negativnoj ocjeni stanja koju su s nama podijelile sudio-nice. Žene su bile izuzetno otvorene, raspoložene za razgovor i pune ideja. Posebno su životnosti rasprave pridonijele predstavnice manjina, i to češke i poljske. Jedna sudionica ocijenila je opće stanje kao porazno. Rekla je: “Dis-kriminacija se osjeća u zraku - prema invalidnim osobama, muško ponašanje prema ženama, užas. Ima višestruke diskri-minacije, prema ženama pripadnicama manjina primjerice.” Misle kako će teško doći do promjena jer su mala sredina u kojoj “svaka riječ može koštati; ako 20 osoba misli o nekoj temi nešto, tako i ti moraš misliti. Ako se zalažeš i boriš za nešto, jednostavno si na nišanu. Drugi pružaju otpor prema promjeni” zaključila je druga sudionica. Starija pripadnica srpske nacionalne manjine izjavila je kako je diskri-miniraju svi osim patronažnih sestara koje pokazuju izuzetnu brigu prema osobama o kojima skrbe. Temperamentna i vrlo emanci-pirana Čehinja priznala je kako je jednog dana nazvala majku i pitala je “Mama, jesam li ja luda ili su svi oko mene ludi.” Na sreću, a zato je valjda i vrlo samosvjesna, mama ju je podržala i rekla joj kako je s njom sve u redu, dok su svi drugi sigurno ludi.Tvrde kako pitanje aktivnosti žena izvan obitelji ovisi o postojanju ili nepostojanju podrške muža. Misle kako su vrlo patrijarhalna sredina u kojoj muškarci nisu presretni kad vide ženu u politici, a još više ih zabrinjava što same žene ne podržavaju žene. Jedna se od sudionica okušala u politici i bila izabrana za vijećnicu, ali kaže kako se čitavo vri-jeme osjećala samo kao figura jer je nitko nije shvaćao ozbiljno. Osim toga, bilo joj je gotovo nemoguće uskladiti političke obaveze s onima na radnom mjestu i obiteljskima. Druga sudionica odlučila se ipak na lokalnim izborima 2009. uključiti u utrku jer vjeruje kako je sposobna

56 57

37 Ovo je podatak za područje županije, a ne samo Pakraca pa bi to trebalo možda uvrstiti. Osim toga načelnik PP je izričito izjavio kako na ovom području postoji trend smanjenja obiteljskog zlostavljanja (možda prijavljenih slučajeva, ali ipak) dok je značajan porast kri-minaliteta kod mladih.

i kako treba uključivati što više žena u procese donošenja odluka. Na lokalnoj razini posebno se može pozitivno utjecati, daleko lakše nego u Saboru vjeruje ona. Obiteljskog nasilja je, tvrde, previše s čim su se složili i sutkinja Pre-kršajnog suda u Pakracu i načelnik policijske uprave.37 Policija pro-sječno tri puta dnevno intervenira u slučajevima obiteljskog nasilja na području Županije, a načelnik kaže kako ga je manje u Pakracu. U studiji Slika zdravlja Požeško-slavonske županije stoji da se “iz godine u godinu bilježi stalan rast pojavnosti obiteljskog nasilja.” Sugovornice muči što većina žena šutke trpi i niti ne pokušava nešto učiniti. Jedna od sugovornica je rekla: “Ovo je ovdje još uvijek kameno doba. Žena je sluškinja. Odgoj patrijarhalan, sredina konzervativna.” Sutkinja nam je potvrdila kako se prečesto događa da žene odbijaju svjedočiti protiv partnera pa sustav ostaje nemoćan. Svi vjeruju kako, uz tradicionalne vrijednosti, ekonomska situacija igra važnu ulogu. Žene nemaju kamo otići, a najčešće su i nezaposlene. Znaju za slučaj žene koja je izvršila sa-moubojstvo jer nije vidjela drugi izlaz. Nitko nije odgovarao. Institucije im ne mogu i ne znaju pomoći pa odustaju od tužbi jer se ionako naj-češće izriču prekršajne kazne – kraći zatvor ili još češće novčana kazna. Problem je i izricanje drugih mjera (liječenje od ovisnosti, psihosocijal-ni tretman) jer, kako upozoravaju sutkinja i načelnik policije, nema ih u Županiji tko provoditi - nema kvalificiranih osoba. Policija usto misli da bi trebalo specijalizirati sudove i educirati suce za bavljenje ovom problematikom. Vide veliku razliku u pristupu sudaca ovom problemu, pa onda i čitavih sudova. Pohvalili su Prekršajni sud u Pakracu i imaju dobru suradnju s drugim sudovima. Najviše problema vide u radu Pre-kršajnog suda u Požegi. U 2007. registrirana su i dva silovanja. Na sud su dospjela dva slučaja trgovine ženama – jedna je bila radno iskorišta-vana, a druga seksualno. Prva je uzbuna nastala kad smo otvorili temu zapošljavanja i prava vezanih uz rad. Bile smo obasute primjerima sa svih strana. Činjenica je da je na Zavodu za zapošljavanje posljednjih godina redovito veći postotak nezaposlenih žena (3 307 žena ili 58,18% u odnosu na 41,82% muškaraca). Naći odgovarajući posao graniči gotovo s nemogućim ukoliko se ne zna prava osoba i ne potegne dobra veza. One koje rade, s druge strane, vide oko sebe stalna kršenja zakona i radničkih prava, ali kao i u slučajevima nasilja, o svemu šute, jer se boje da više nikad neće naći posao. Nijedan poslodavac ne voli radnike koji se bune. Sutkinja se složila i potvrdila kako se loše provodi Zakon o radu. Čak i kad inspekcije interveniraju, uglavnom nema poboljšanja. Trebalo bi puno više ljudi i mehanizama da se kršenja zaustave. U jednoj su tvrtki

u vlasništvu stranaca ženama isplaćivali zakonom garantiran minimalni dohodak, a onda su ih čekali iza blagajne i tražili da im na ruke svaka vrati po 300,00 kuna! Dvostruko su diskriminirane predstavnice nacionalnih manji-na. Vide da postoje brojne predrasude pa ili uopće ne mogu dobiti po-sao ili ih se sprječava u napredovanju. U svim je slučajevima bilo mogu-će dokazati diskriminaciju jer su pripadnice srpske nacionalne manjine imale višu stručnu spremu i duže radno iskustvo od osoba koje su dobile posao ili napredovanje. Jedan je slučaj posebno proble-matičan jer je žena pokušala naći pravdu na sudu. Općinski sud riješio je slučaj u njenu korist, ali je Županijski u Bjelovaru ne samo presudio protiv nje, nego joj odredio i plaćanje troškova u iznosu od 33.000,00 kuna. Pokazala nam je sve papire, svoju diplomu i ponude koje je slala. Izvjesno je da su osobe niže stručne spreme s manje ili čak bez iskustva dobivale radna mjesta, a ona ne. Još uvijek se nada da će barem Vrhov-ni sud pažljivo razmotriti čitav slučaj i donijeti pravičnu presudu. Iako sve pripadnice srpske nacionalne manjine znaju da se mogu pozvati na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, nijedna se nikada nije na njega pozvala jer se boje da će tek u tom slučaju biti odbijene i još više i diskriminirane. Jedna nam je sugovornica rekla kako bi u njezinu slučaju bilo jako teško pred zakonom dokazati diskri-minaciju jer je Hrvatica ne zna kako bi mogla dokazati na sudu da je nepoželjna u sredini jer se udala za Srbina. Kaže: “Sindikata nema, pravne pomoći nema... u jednom trenutku izašao je čak naslov u no-vinama Ja sam Srpkinja i moje je dijete na dječjem rođendanu iskusilo neugodnosti zbog toga.” Doznale smo i za slučajeve mobbinga u kojima su žrtve završile na psihijatriji, a zlostavljači/ce su ostale na svojim pozicijama. Jednu je ženu, samo zato što je na sudu rekla istinu kao svjedokinja, ravnateljica prozivala pred svim djelatnicima i to čak koristeći službene bilješke sa suđenja! Hrvatica, udovica iz Domovinskog rata, ispričala nam je kako je teško bilo i još uvijek jest izboriti se za svoja prava i prava djece. Sigurna je, kao i ostale žene, da treba uspostaviti sustav nadzora i sankcija za loše rješavanje predmeta jer je nedopustivo da se provođenje Zakona temelji na dobroj volji službenika. Brine ih što postoji loša komunikacija među ženskim udrugama. Misle da se žene nemaju vremena naći kako bi se podržale jer su usredotoče-ne na svoje obitelji i uvijek ih treba netko drugi pokrenuti. Dugo se još treba raditi kako bi se položaj žena promijenio.Na kraju smo iz priče jedne sudionice doznale za dramatičan slučaj

58 59žene koja nema nikakvih primanja, a psihički je bolesna. Rečeno nam je kako će žena uskoro umrijeti od gladi ne poduzme li se nešto. Nakon intervencije u Centru za socijalnu skrb, javljeno nam je kako su otišli do žene i poduzeli sve potrebne korake za dugoročno rješavanje njezina slučaja.

MladiVidljiv je trend depopulacije i u ovoj Županiji. Tekst u Pakračkom listu posvetio je više stranica ovom problemu: “Sanda Ivanović, ravnateljica Osnovne škole Lipik, kaže da je u posljednje vrijeme povećan trend odseljavanja već upisanih učenika na područje Pakraca, ali i u druge gradove. Zbog toga su u lipičkoj osnovnoj školi ove godine umjesto uo-bičajeno dva upisali samo jedan razred prvašića. Suprotno tome, u pa-kračkoj osnovnoj školi iz godine u godinu bilježe porast učenika upisa-nih u prve razrede, ali jedino ove školske godine nisu zabilježili porast, što ravnateljica Branka Čuljat objašnjava povećanim brojem odgoda upisa, kojih je ove godine bilo desetak. Ako se takav trend, da na svakih sedam godina odseli 60-80-ero djece s obiteljima iz Lipika, nastavi bez promjene, slijedećih tridesetak godina možemo očekivati svođenje sta-novništva Lipika na razinu većeg sela… U Pakracu je ta razlika znatno manja. Prema popisu stanovništva iz 2001. imamo 485 mališana koji su danas u dobi od 1. - 4. razreda, a stvarno ih je u osnovnu školu upi-sano 402, dakle razlika je 83 djece. I Pakrac, dakle, gubi stanovnike…Ako naši gradovi Pakrac i Lipik žele zadržati status gradskog naselja u nadolazećim desetljećima, ne samo po formalnim kriterijima, nego i po broju stanovnika, očito je, morat će poduzeti više od davanja simbolič-ne potpore obiteljima s novorođenom djecom i nastojanja da se sti-pendijama zadrže kvalitetni kadrovi. Ne bude li konkretnog otvaranja radnih mjesta za sve radnosposobno stanovništvo na našem području i povećanja životnog standarda i kvalitete života, možemo u narednim desetljećima zaboraviti na zadržavanje ljudi i na vraćanje onih koji su već otišli te očekivati daljnji egzodus stanovnika iz ova dva grada.”U našem razgovoru s gimnazijalcima pak ponovila se već prečesto vi-đena situacija – teško otvaranje za razgovor, nespremnost na iznošenje vlastitih stavova i mirenje s konstatacijom kako se ne treba činiti ništa jer se ionako ništa ne može promijeniti. Priznali su kako ih odrasli uče svojim primjerom kako treba samo kritizirati, a nikada ništa poduzi-mati. O diskriminaciji ne razmišljaju i ne misle da se njome trebaju ozbiljno baviti. Nikada nisu čuli za pojam pozitivne diskri-minacije. Tek nakon dugog nagovaranja istresli su uglavnom gomilu crnila iz

sebe - uz stopu nezaposlenosti od 56% ne vide za sebe mogućnost ostanka i opstanka u svom mjestu; misle da su Romi diskrimini-rani, da je teško biti drugačiji u maloj sredini, da osobe istospolne orijentacije nemaju nikakve šanse za normalan život jer bi ih svi odba-cili i isključili kad bi se javno deklarirali, da postoji nasilje među mla-dima. Djevojka nam je ispričala kako se kontinuirano provodi bullying nad jednom djevojkom – dvije djevojke muče stalno treću; rugaju joj se, ismijavaju je, nagovaraju da se zatvori u sobi i izreže, na Facebook joj stavljaju gadosti. Neki priznaju kako utjehu traže u alkoholu. Nas nitko ne sluša. Ne možemo ništa učiniti. Nama govore – nemojte, vi ste još mladi, mislite na školu. Ako se pobuniš u školi, dobiješ 1… i tako počinje šutnja. Mi ne protestiramo iako je voda zagađena pa je tri dana nije bilo. Ne protestiramo iako su tri kuće eksplodirale zbog plina. Cijeli grad se treba izrovati radi promjene cijevi. Strah je na ovim prostorima od davnina.Da budemo politički aktivni? Premutni su oni. Sve političke stranke imaju iste političke programe. Tuđman i Sanader su spretni lopovi. U Hrvatskoj samo političari dobro žive… kradu milijune, a ti čokoladu ne smiješ ukra-sti. —izjave nekolicine mladih za razgovora u fokus grupama

Istraživanje to potvrđuje: “Alarmantno je da među 13 i 14-godišnjom djecom, imamo 1,9% dječaka i 1,4% djevojčica koji piju svakodnevno! Onih koji “piju u društvu” je gotovo trećina djevojčica i nešto manje od polovine dječaka! Što se pušenja tiče, imamo 2,1- 2,5% djece “pravih” pušača, a skoro šestina njih puši prigodno! Imamo čak i 1,9% učenika u 7. i 2,8% učenika u 8. razredu koji imaju iskustvo korištenja neke od psihoaktivnih droga u tako ranoj dobi.”Za mlade je pijenje alkohola način oponašanja navika odraslih i prema njihovom mišljenju korak prema zrelosti. Često je pijenje alkohola po-vezano s obilježavanjem važnih zbivanja u obiteljskim životima i smatra se društveno prihvatljivim. Za mlade su osobe u čijem okruženju žive važan uzor i model po kojem će oblikovati svoje ponašanje što se tiče pijenja alkohola i pušenja, ali i drugih životnih navika. Štetni učinci alkohola, pušenja i drugih ovisnosti su im poznati, ali ih ne doživljavaju kao realnu opasnost za sebe.Slika zdravlja Županije također navodi kako je 49,8% mladih ima-lo vezu prije navršenih 15 godina, a 13,3% i seksualne odnose. Svaki drugi ispitanik naveo je kako je bio počinitelj nekog od oblika nasilnog ponašanja.38 Stopa liječenih ovisnika druga je najniža u Hrvatskoj, pa se Županija ni u kojem pogledu ne može ocijeniti kao rizična, ali je zato izuzetno problematična razina konzumacije alkohola i pušenje.

38 Rezultati istraživa-nja u razdoblju 2003- 2006. Iz Slika zdravlja Požeško-slavonske županije.

60 61Centar za socijalnu skrb Pakrac mjesno je nadležan za područje gra-dova Pakrac i Lipik u kojima živi oko 16 000 stanovnika. Stručni djelatnici centra za socijalnu skrb istaknuli su problem nerazvijenosti mreže udomiteljskih obitelji, posebno za smještaj djece bez odgovara-juće roditeljske skrbi. Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi Lipik, sagrađen je 1922. godine i prvotno je djelovao kao odmaralište za djecu iz Zagreba. U početku je kapacitet bio 300 mjesta. Danas bi Dom mogao primiti 60 korisnika/ca, ali zbog smanjenog broja za-poslenih stručnih djelatnika (samo pet odgajatelja), u ustanovi je 51 mlada osoba. Djeca se smještaju iz obližnjih županija u dobi od 3 do 18 godina. Posebno je tragična priča sukoba na ovim prostorima vezana uz Dom - prva ispaljena granata u Pakracu pogodila je Dom iako su, kako kaže upravitelj, na srpskim položajima sigurno znali da su u njemu djeca svih nacionalnosti (koliko zna u tom je trenutku bilo 50% srpske djece). S druge je strane dirljiva pripovijest vezana uz obnovu zdanja i ponovno osposobljavanje Doma za primanje djece. Britanski pukovnik Mark Cook, čuvši za priču o razrušenom Domu, doveo je svoje vojnike koji su slobodne vikende koristili za raščišćavanje ruševina (poklonili su radom 400.000 eura), a zatim i dobio novac od svoje vlade za dio obnove. Djelatnici Doma su uglavnom posve istrošeni jer je problema puno, a već tri godine nije im osigurana supervizija koja im je neop-hodno potrebna. Djeca dolaze iz disfunkcionalnih obitelji i odnosi s roditeljima uglavnom su vrlo hladni. U 95% slučajeva barem je jedan od roditelja alkoholičar, a nerijetko su to oba. Uočen je visok porast seksualnog zlostavljanja čemu su nejasni uzroci. To nam je potvrdila i sutkinja – u jednom je slučaju centar za socijalnu skrb prijavio djeda za silovanje unuke i dosuđena mu je najviša moguća kazna, ali je postojao zabrinjavajući slučaj u kojem se znalo da jedna maloljetna djevojčica spava u krevetu s rođakom, a druga s ocem. Centru je dugo trebalo da dokaže seksualno zlostavljanje. Ravnatelj Doma ipak misli kako nije dobro što se danas djecu podučava samo njihovim pravima, a gotovo se nikad ne spominju obaveze. Kada se dijete koje krade, laže i odbija suradnju pokušava disciplinirati i urazumiti, za djetetovo dobro, sustav ide protiv odgajatelja. Takva djeca ubrzo postaju nasilnici. U Domu su uveli u novije vrijeme poludnevni boravak. Djeca dola-ze tijekom dana, ali se navečer vraćaju na spavanje kući. Posebno su zadovoljni pilot-projektom osiguravanja stambene zajednice za tri punoljetne djevojke. Mlade se iz Doma šalje u svijet s 18 godina iako nemaju nikakve radne navike i ne znaju samostalno živjeti: u Domu im je organizirano vrijeme, dobivaju gotove obroke i sl. Sve tri djevojke

koje su živjele u stambenoj zajednici, uz kontinuirani nadzor, odlično su se snašle i posve osamostalile. Trebalo bi osigurati za sve punoljetne osobe takve stambene zajednice. U protivnom, mladi su diskrimi-nirani jer se od dana izlaska više nitko za njih ne brine i ne pita ih kako im je. U Pakracu postoji Učenički dom u kojem mladi borave tijekom školo-vanja. Ravnateljica nam je rekla kako ih nitko ne pita za socijalni status, već je kriterij za primanje do tada postignut uspjeh u školovanju. Ipak, jasno joj je da u Dom dolaze djeca koja vjerojatno inače ne bi imala sredstava za školovanje. I ona misli kako je problem zapošljavanja ogro-man i kako su djeca diskriminirana po izlasku iz Doma jer uglavnom ne mogu naći odgovarajući posao. Optimizam nam je dijelom vratilo dvoje mladih koji su već završili fakultet. Oboje pokazuju izraziti entuzijazam i spremnost za aktivno uključivanje u zajednicu. Rekli su nam kako je mladima teško dokazati se, pa je ulazak u politiku na lokalnoj razini više fikcija nego moguća solucija. Tek se nedavno nešto konačno počelo mijenjati: žena je pred-sjednica mladih, jedan je mladić nositelj liste, drugi mladić predstavlja poduzetnike. Istaknuli su kako je pozitivno što sada svi mladi dobivaju stipendije dok je nekoć lokalna zajednica stipendirala samo one koji su birali deficitarna zanimanja. Misle kako su mladi posebno diskriminirani prilikom zapošljavanja – traži se položen državni ispit, radno iskustvo, traže da se volontira, a ne nude se ozbiljna poticajna radna mjesta. Ispričali su nam kako je mladoj djevojci propao poduzetnički pothvat jer je nitko nije shvaćao ozbiljno i htio joj pomoći u prvim koracima. Brine ih što ima puno međuvršnjačkog nasilja i misle kako je mladima srpske nacionalnosti teže jer često doživljavaju vrijeđanja. Smatraju da međusobnog vrijeđanja na nacionalnoj osnovi ima previše. Oni znaju za slučaj kad su se u Daruvaru dvije djevojke poljubile na cesti, a netko ih je zgrabio i lupio im glavom o glavu. Za seksualno nasilje nisu do sada nikada čuli, ali misle da ga ima samo je to tabu tema. Za razliku od Pakraca, Lipik ima Savjet mladih i jednu vrlo uspješnu građansku akciju za sobom. Kada se počelo govoriti kako će se gradi-ti novi dom zdravlja na mjestu koje je oduvijek bilo trg, pokrenuli su udruge i građane te uspjeli nakon dosta lobiranja i javnih akcija postići željeni cilj – ostanak trga. Opća atmosfera, misle, ne pogoduje razvoju inicijativa mladih. Depre-sija i osjećaj beznađa pogađa starije, pa se to onda prenosi i na mlade.Osim toga, u društvu je vidljivo kako se ambiciozne, obrazovane i vri-jedne baš pretjerano ne cijeni, tako da kad se u malim sredinama nešto

62 63 adaptacije i dograđivanja. Veliki dio vremena izdvojen je za razgovor s članicom Latice koja je trebala brojne savjete u vezi s pravima svojih članova, naročito djece s posebnim potrebama.

Studija slučajaxy je osoba s višom stručnom spremom, srpske nacionalnosti, stalno nastanjena u rh. Rođena je u ondašnjoj sr Srbiji, a u Hrvatsku se dose-lila 1989. radi udaje za svog sadašnjeg supruga. xy je 2006. godine ustala tužbom protiv jedne ustanove (dalje: tuženi) radi naknade štete zbog diskriminacije. Zastupa je od-vjetnica. U tužbi navodi kako je kod tuženika radila povremeno, tvrdeći da je u radni odnos na određeno vrijeme primana samo kad tuženik nije imao drugog izbora, dakle drugih kandidata. Navodi, nadalje, kako od 1998. pokušava zasnovati radni odnos kod ovog tuženika, neprekid-no se javljajući na natječaje. Međutim, iako udovoljava uvjetima propi-sanim zakonom, tuženik zadržava na radu radnike koji ne udovoljavaju uvjetima a prima radnike i bez natječaja i to u trenutku kada se xy otpušta kao višak. U trenutku kada se faktično i stvorila mogućnost da bude primljena, tuženik je poništavao natječaje, a na ponovnim natje-čajima primao u radni odnos drugu osobu. Od kada je xy prestao radni odnos na rad kod tuženika primljeno je više osoba na određeno vrije-me, a četiri osobe na neodređeno vrijeme. Posljednja od te četiri osobe primljena je uz obrazloženje da ima prednost pred xy “jer je dijete bez majke”, a radi se o odrasloj punoljetnoj osobi. Zbog toga je xy, temeljem članka 2 i 2d Zakona o radu, podnijela tužbu smatrajući kako je dis-kriminirana kao pripadnica srpske nacionalne manjine u po-kušaju da ostvari pravo na zaposlenje. Tužbeni zahtjev na isplatu štete podnosi s naslova tzv. izgubljene zarade od 3.000,00 kuna mjesečno, što ukupno u trenutku podnošenja tužbe iznosi 108.000,00 kuna. Nakon provedenog postupka nadležni općinski sud djelomično usvaja tužbeni zahtjev te nalaže da tuženik isplati xy iznos od 206.856,32 kune (koliko se u međuvremenu zahtjev povećao). U obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi: “... Dakle, ovako izvedenim dokazima je utvrđeno da je tužiteljica osoba srpske nacionalnosti sa svom potreb-nom stručnošću za radno mjesto i dodatnom naobrazbom s certifika-tima, s ukupnim radnim stažem kod tuženika od oko 4,5 godine, da se javljala na sve natječaje kod tuženika, a nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika nakon 1998., te postojanja kod tuženika animoziteta pre-ma osobama srpske nacionalnosti, kao i činjenica da nikada, a nakon prestanka radnog odnosa nije bila predlagana od strane ravnateljice

i nudi, većina mladih ne pokazuje interes za uključivanje. Oni se ipak nadaju da će do promjena doći – kad-tad.

Slučajevi Odvjetnice Ljubica Matijević Vrsaljko i Ines Bojić dva su dana besplat-no pružale pravne savjete. Dolazili su ljudi iz čitave Županije, u jednom smo slučaju platile poseban prijevoz za ženu koja nema niti jedno javno prijevozno sredstvo u blizini mjesta u kojem živi. Razrovane ceste prije-če i dolazak standardnih vozila u vrijeme kiša i snijega. Ukupno su savjetovale 24 osobe i usto odgovarale na kraće upite svih koji su im se obraćali (u hotelu, za održavanja okruglog stola). Opća je ocjena da ljudi ne znaju svoja prava i nisu uopće upoznati sa zakonskim odredbama. Kada osjećaju kako im je u nekom pogledu nanesena ne-pravda, uglavnom nemaju novaca za angažiranje odvjetnika i pokreta-nje postupaka. O Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći znaju vrlo malo i posve im je nejasno gdje mogu dobiti obrasce za podnošenje zahtjeva. Međutim, jedna osoba, koja je željela dobiti besplatnu pravnu pomoć, donijela nam je pokazati odbijenicu bez jasna objašnjenja razloga odbi-janja. Osoba je, naime, socijalni slučaj i dobiva socijalnu pomoć. Od stranaka koje su došle iznijeti problem veći broj pritužbi odnosio se na povrede prava iz rada i radnih odnosa (neprijavljivanje ugovora o radu, nezaključivanje ugovora o radu, povreda prava na plaću, netočni podaci u ugovorima o plaćama, kršenje prava u pogledu radnog vreme-na i godišnjih odmora). Pripadnici/e srpske nacionalne manjine najviše problema imaju sa stambenim zbrinjavanjem – ili ga uopće nemaju ili je posve neadekvat-no. Još su, naprimjer, u kolektivnom smještaju gdje dijele zajedničke zahode. Jednom je bračnom paru ponuđen stan na četvrtom katu bez dizala iako je on gotovo potpuno nepokretan. Drugoj obitelji ponuđen je prevelik prostor za koji bi zbog viška kvadrata trebalo dati 400.000,00 kuna?! Jedna je žena prije rata imala stan od 60m2 u Pakracu, a 1991. godine otišla je iz Hrvatske u Švicarsku. Protiv nje je vođen sudski po-stupak radi otkaza stanarskog prava u kojem ju je zastupao skrbnik iz centra za socijalnu skrb. Što se tiče sudskog postupka stranka je propu-stila sve rokove i to krivnjom imenovanog skrbnika.Veliki je broj slučajeva bio vezan i uz obiteljske odnose – nasilje u obite-lji, alimentacije, podjela imovine. U nekoliko je slučajeva uočeno kako su žene živjele u kući suprugovih roditelja, tijekom godina su puno sredstava ulagale u uređenje, a onda ih je suprug odlučio izbaciti jer je našao drugu ženu. Kako imovina glasi na roditelje, a ne na supruga, ne mogu ostvariti podjelu iako neke još otplaćuju kredite za obavljene

64 65tuženika Upravnom vijeću kao mogući kandidat za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu odgajatelja. Sud stoga izvodi zaključak da je tuženik neizravno diskriminirao tužiteljicu na temelju njezine nacionalnosti prilikom traženja zaposlenja, a što je protivno čl. 2 stavak 1. Zakona o radu.”Protiv ove presude tuženik je uložio žalbu. U žalbi tuženika se kao argument kako nije bilo diskriminacije navodi: “... Nadalje, vrlo je indikativno i ide u prilog navodima tuženika, da se na dopis tužiteljice od 19.1.2006. i žalbu od 2.1.2006. a koji su poslani na razne adrese nije očitovao niti Pupovac Milorad (zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru), niti Čuhnil Zdenka, niti hho, niti sssh, te da od Ureda pučkog pravobranitelja i od strane osce-a nije primljen nikakav konkretan odgovor koji bi se odnosio na slučaj same tužiteljice, iako je ova institucija bila stalno prisutna na raspravama kao javnost ne iznoseći razloge za praćenje ove rasprave s obzirom na njihov odgovor tužiteljici.”Povodom žalbe tuženika, prvostupanjska presuda je ukinuta, a u po-novljenom postupku (sada pred drugim sucem) tužiteljica je odbijena sa svojim zahtjevom uz obrazloženje da diskriminacija nije utvrđena. Presuda je u žalbenom postupku pravomoćno potvrđena. Povodom ovakve odluke višeg suda tužiteljica je pokrenula postupak revizije pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji još nije donio presudu. Zabrana diskriminacije u Zakonu o radu odnosi se na pitanja zapošljavanja te prava i obveze iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom. Zabrana diskriminacije prilikom traženja zaposlenja odnosi se, među ostalim, i na uvjete zapošljavanja, uključu-jući kriterije i uvjete za izbor kandidata za obavljanje određenog posla. Ovaj slučaj izvanredno dobro pokazuje koliko je diskriminaci-ju teško dokazati, čak i ukoliko se netko odluči obratiti sudu radi zaštite. Naime, kao zanimljivost ističemo stajalište višeg županij-skog suda u postupku koji je ukinuo prvu prvostupanjsku odluku: “.... Praksa je način rada ili postupanja u određenim slučajevima koji se promatraju, pa je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi da li postoje takve odlučne činjenice koje bi uzkazivale na takvu praksu tuženika. Tj., da li je bila praksa ili su postojali kriteriji koji bi tužiteljicu isklju-čivali iz konkurencije za prijam u radni odnos kod tuženika, jer je ona osoba srpske nacionalnosti...” Iz dostavljane dokumentacije nije vidljivo da se u postupku radila analiza statističkih podataka o nacionalnosti zaposlenika. Statistika je svakako vrlo pouzdan pokazatelj u slučajevi-ma diskriminacije. Ostaje za vidjeti na koji način će ovaj slučaj

promatrati Vrhovni sud Republike Hrvatske odnosno eventualno ka-snije Ustavni sud Republike Hrvatske odnosno čak možda i Europ-ski sud za ljudska prava. Naime, prema kazivanju stranke, xy će iskoristiti sva pravna sredstva u pokušaju dokazivanja diskri-minacije u svom slučaju. S ljudske strane to podrazumijeva dugi niz godina sudovanja i istovremene nezaposlenosti.

Sažetak U sažetku bismo gotovo u cijelosti mogle ponoviti tekst vezan uz opis situacije u Općini Erdut iako su okolnosti drugačije. U Požeško-slavon-skoj županiji srpska nacionalna manjina predstavlja i brojčano stvarnu manjinu. Okolnosti življenja za stanovništvo nisu bitno drugačije. Nezaposlenost i egzistencijalna nesigurnost glavni su problem čitavog stanovništva iako su pripadnici/e srpske nacionalne manjine u nalaženju posla neri-jetko izravno diskriminirani. Osjećaj beznađa pogađa sve – jednako i branitelje, i žene, i što je najgore, mlade. Gotovo je nevjerojatno da istovremeno Poduzetnički centar u Pakra-cu koji vodi žena i usto zapošljava, kako je rekla, „osamnaest rodno i etnički šarenih osoba“, biva proglašen najboljim poduzetničkim cen-trom u Hrvatskoj. Ona dio problema vidi u odnosu gradova i Županije, a dio u činjenici da je u jednom trenutku “nestalo” tristo milijuna kuna županijskog proračuna. Mač ovrhe stalno visi nad glavom i predstavlja prijetnju te koči ne samo promišljanje, već i stvarni razvoj kraja. Komu-nikacija različitih razina (država, regionalna i lokalna vlast) koja ovisi o odnosu političkih snaga uvijek će, dok se drugačije zakonima ne odre-di, predstavljati prepreku svakom dugoročnom planiranju i realizaciji projekata. Slaba prometna povezanost sa Zagrebom i među mjestima unutar Županije jedna je od velikih zapreka siromašnim građanima/kama u rješavanju svakodnevnih problema. Nedostatak osnovnih uvjeta: zdrava voda, siguran plinovod, prometni-ce nikada se neće moći riješiti samo lokalnim sredstvima. Diskriminacija postoji, kao u Dalju, već na razini činjenice mjesta življenja. Mladi pogotovo osjećaju zapostavljenost i zapuštenost jer zahvaljujući Internetu i medijima vide što se sve nudi na nekim dru-gim mjestima, a njima je uskraćeno.Diskriminaciju na osnovi spola, etničke pri-padnosti i dobi nalazili smo prečesto s obzirom na trajanje boravka.

66 67 Šibensko-kninska županija (Knin,Drniš, Biskupija, Promina)

Gradonačelnik Huška rekao je kako je podržao Zakon o suz-bijanju diskriminacije iako mu dijelovi zakona nisu dragi i žao mu je što se nije više slušalo Katoličku crkvu. Nama je žao što Zakon nije već davno donesen, a pogotovo nas brine kako će se provo-diti ako se ljude ne bude educiralo, osiguravala im se besplatna pravna pomoć i natjerale institucije da ga dosljedno provode. Pokidane socijalne niti zajednice moći će se obnoviti uz ogromne napo-re kojih za sada nema niti na obzoru.

delfin Misija organizacije:Centar za podršku i razvoj civilnog društva “delfin” nevladina je, ne-profitna organizacija koja aktivno zagovara promociju i zaštitu ljudskih prava: manjina, žena, mla-dih, nezaposlenih, starih i osoba s posebnim potrebama.delfin osnažuje civilne inicijative, potiče volontiranje u zajednici, zagovarajući izgradnju mira, toleranciju, nenasilje, te očuvanje kulturne i prirodne baštine.Vizija organizacije:Društvo ravnopravnih, odgovornih i uključenih građana/ki koji/e su prihvatili/e poštivanje ljudskih prava, ravnoprav-nost, toleranciju, nenasilje i suradnju kao zajedničke temeljne vrijedno-sti.Ciljane skupine: žene, mladi, građani/zajednica (u širem kontekstu)AktivnostiEdukacije: ljudska prava, nasilje protiv žena, trgovanje ženama, manjinska prava, ravnopravnost spolova, zaštita okoliša, ekonomsko osnaživanje žena, izgradnja miraModeli edukacije: radionice, treninzi, seminari, predavanja, konzultaci-je, konferencijeSavjetodavni radJavni rad, umrežavanje i lobiranje: organiziranje i sudjelovanje na do-maćim i međunarodnim seminarima i konferencijamaLobiranje i izgradnja kapaciteta nevladinih organizacija i institucija za promociju i zaštitu ljudskih prava, prevenciju nasilja nad ženama; ravnopravnost spolova; prava manjina; prevencija trgova-nja ženema; izgradnja mira; uključivanje mladih; približavanje Repu-blike Hrvatske Europskoj Uniji; ekonomsko osnaživanje žena; zaštita okoliša.

68 69 Površinom Županija pokriva 2 984 km2 s gustoćom naseljenosti od 38 stanovnika po km2, čime se uvrštava u jednu od najrjeđe naseljenih u Republici Hrvatskoj. Unutar Županije više od pedeset posto stanovnika živi u općini Šibenik. U unutrašnjosti je proces depopulacije započeo prije, a nastavljen je i nakon kraja Domovinskog rata. Starenje sta-novništva, napuštanje sela, uz velika područja neobrađene i zapuštene zemlje, značajke su unutrašnjeg dijela Županije. U Šibensko-kninskoj županiji, prema popisu stanovništva iz 2001, živi 112 891 osoba: 54 666 muškaraca i 58 225 žena, što je, kako se navodi u rop-u, 26% manje u odnosu na 1991. godinu kada je bilo 152 477 popisom registriranog stanovništva. Međutim, ova je županija po broju povratnika treća po redu u Republici Hrvatskoj. Do 1. lipnja 2005. 43 368 osoba vratilo se na ovo područje. Dijelom je to srpska nacional-na manjina (23 166 osoba), a dijelom hrvatsko stanovništvo (20 202 osobe). Posebnost je ovog područja naseljavanje velikog broja Hrvata iz drugih dijelova bivše Jugoslavije. Odmah po doseljenju dobili su hrvatsko državljanstvo, ali, kako se navodi u rop-u, „karakteriziraju ih određena socijalno-ekonomska obilježja koja ih čine bitno različitima u odnosu na predratno izvorno lokalno stanovništvo“. Većina se naselila u Knin, Kistanje i Biskupiju. Više od 60% obitelji ovisi o socijalnoj pomo-ći, dok ostatak čini manje od 10% aktivno radno sposobnog stanovniš-tva. Među njima je i znatna populacija starijeg stanovništva. Situaciju pogoršava tendencija poslodavaca da radije zapošljavaju starosjedioce, ali i nedostatak odgovarajućih vještina i obrazovnih kvalifikacija u do-seljeničkoj zajednici.39 Nezaposlenost je dosegnula vrhunac 2001. godine, a od onda je postu-pno počela opadati. Županija je 2005. godine imala najviši postotak korisnika socijalne pomoći u Hrvatskoj (11 603 korisnika/ce, odnosno 10,3%).Ukupna ratna šteta na području Županije procjenjuje se na 9,24 mili-jarde kuna: izravna gospodarska šteta 5,5 milijardi kuna; stambeni fond 3,7 milijardi kuna; nepokretna kulturna dobra 41 milijun kuna. Minski sumnjiv prostor pokriva 67,22. Njime je zahvaćeno 7 gradova i općina: Drniš među najugroženijima (24,2 km2), Promina 3,7 km2, Kistanje 0,014 km2.Kako stoji na službenim stranicama, Šibensko-kninska županija ima izuzetno značajan prometni položaj: povezana je Jadranskom magistra-lom s priobaljem, magistralnom cestom prema Kninu i bih, te auto-cestom ka unutrašnjosti Hrvatske. Značajna je prometnica i željeznička pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Dobru zračnu vezu Šiben-sko-kninska županija ima preko zračne luke Split u Kaštelima (45 km)

39 Tekst preuzet iz: Regionalni operativni program Šibensko-kninske županije 2004.-2010.

70 71

40 Iz prezentacije Mo-gućnosti unaprjeđenja JIM procesom, Grad Knin.

i zadarske zračne luke u Zemuniku (50 km). U rop-u se pak navodi kako “cestovna mreža dobro pokriva teritorij, ali su ceste zastarjele, pa se duže putuje, visoki su troškovi transporta i velik je broj prometnih nesreća.”Opskrba pitkom vodom dostupna je za 90% stanovništva, ali je nera-zvijena kanalizacijska mreža i nije riješeno pitanje odvodnje otpadnih voda. Godine 2004. uspostavljeno je Regionalno partnerstvo 36 predstavnika lokalnih vlasti, socijalnih partnera, lokalnih agencija i civilnog društva. Kao neformalno tijelo, ostalo je neobvezujuće. U Šibensko-kninskoj županiji nalaze se dva nacionalna parka NP Krka i NP Kornati, rijeke Krka, Čikola, Krčić, Cetina, Orašnica, Kosovčica, Butižnica, jezera Visovačko, Prukljansko, Golubićko, Bjelober, Torak, Šarena jezera (Burum), Bobodolsko, Zmajevo i Vransko jezero što Žu-paniju čini posebno atraktivnom za razvoj turizma zbog čega je izrađen Master i Marketing plan razvoja turizma Šibensko-kninske županije.U rop-u stoji kako u Županiji postoji kronični nedostatak usluga socijalne potpore. Ipak, očekivano trajanje života je više od hrvatskog prosjeka (77 godina u odnosu na hrvatski prosjek od 73 godine; 74,14 za muškarce i 79,84 za žene). Na području Županije je 5 gradova: Šibenik, Knin, Drniš, Vodice i Skradin, te 15 općina: Kijevo, Biskupija, Civljane, Ervenik, Kistanje, Ružić, Unešić, Pirovac, Tisno, Murter, Primošten, Bilice, Tribunj i Ro-goznica. Prema etničkoj pripadnosti na području Županije ima 88,90% Hrvata, 9,06% Srba, 0,29% Albanaca i 0,13% Bošnjaka.Grad Knin je do 1997. godine bio u sastavu Županije zadarsko-kninske. Danas u njemu živi oko 17 000 stanovnika, ali ih je prijavljeno 32 000.40 Kako kaže gradonačelnica Rimac: “Prijavljeno 32 000, na biračkim spiskovima 21 000, a 17 000 ljudi zapravo tu živi.” Po dobnoj strukturi Knin je najmlađi grad u Hrvatskoj – u njemu živi oko 6 200 djece u dobi do 18 godina. Grad ima ukupno 13 naselja. Grad Drniš prema zadnjem popisu stanovnika iz 2001. godine ima 8 595 stanovnika, od čega sam grad 3 323, što usporedbom s popisom iz 1991. godine, kada je zabilježeno 14 647 stanovnika, svjedoči o procesu depopulacije. Grad obuhvaća 20 naselja.

Terensko istraživanjeU Kninu i okolici boravile smo od 15. do 19. lipnja 2009. Sve aktiv-nosti provodile smo s partnerskom organizacijom ZvoniMir koja je prethodno dogovorila raspored sastanaka, sudionike/ce fokus grupa i slijed pravnog savjetovanja. Koordinatorica aktivnosti za ZvoniMir bila

je Zvjezdana Bajić Zeljak. Osim Knina, koji je bio primarno u fokusu istraživanja, posjetile smo Drniš i Prominu. Uz dvije fokus grupe – jedne vođene sa ženama i druge s mladima, zahvaljujući prethodnim dogovorima ZvoniMira, razgovarale smo sa sljedećim osobama:

—Predstavnicima organizacija civilnog društva: Crveni križ: Anđelka Balić, ravnateljica; Udruga hrvatskih branitelja liječenih od posttra-umatskog stresnog poremećaja Šibensko-kninske županije Tvrđava: Mladen Milošević, predsjednik udruge i Ante Slavić, tajnik udruge; Srpski demokratski forum Knin: Jovan Tišma; Udruga invalida Sv. Bar-tolomej: Josip Blažević, predsjednik; Udruga Liga protiv raka: Tihana Bilić; HUK-udruga mladih: Mihajlo Kragulj, predsjednik; Veleučilište u Kninu, Studentski zbor: Ana Kaić, predsjednica Studentskog zbora.—Predstavnicima lokalne samouprave: gradonačelnica Knina Josipa Rimac; zamjenik gradonačelnice Knina Tomislav Vrdoljak; dogradona-čelnica grada Drniša Vlatka Duilo; načelnik Biskupije Damjan Berić i Goran Matijaš, pročelnik.—Predstavnicima institucija: Dom za starije i nemoćne osobe Knin: Ljubica Bagarić, ravnateljica; Uprava za područje od posebne državne skrbi: Nada Galiot, voditeljica ureda; Općinski sud Knin, Ljudevit Zori-čić, predsjednik suda; pu Drniš, Renato Grguričin, načelnik postaje.Događanja vezana uz realizaciju projekta popratili su sljedeći novina-ri i novinarke, odnosno mediji: Živana Juras, Slobodna Dalmacija i Šibenski list; Mario Krnić, Šibenski novi tjednik; Lidija Grubišić, HRT – hr Knin; Ivica Šimić, Večernji list i Županijski radio Šibenik; Matilda Jelčić, Radio Drniš; Vesna Jalošovec, Radio Knin.Na završnom okruglom stolu od suradnika/ca iz Zagreba sudjelovale su: Centar za ljudska prava – voditeljica odjela za progra-me i aktivnosti, Maja Hasanbašić; gong – izvršna direktorica Sandra Pernar i Centar za mirovne studije – Gordan Bosanac.

NalaziLokalna samoupravaU Knin smo došle neposredno nakon lokalnih izbora, pa su uglavnom sve priče bile vezane uz probleme koji su se događali prije i u vrijeme izbora. Čini se da su prvi izbori na kojima se neposredno biralo čel-ne ljude gradova i općina u ovom kraju izazvali jako puno napetosti i sukoba, a kako nam je rečeno, u nekim mjestima ljudi su se bojali i za vlastiti život. U Promini smo čule da čak i djeca najužeg kruga podr-žavatelja jednog kandidata nekoliko dana pred izbore nisu išla u školu

72 73

41 Veliko je iznenađe-nje izbor gradonačel-nika Šibenika. Izgubila je tijesno kandidatkinja HDZ-a, a pobijedio je član SDP-a.

42 Centar za poduzet-ništvo grada Knina, Gospodarski vodič Grada Knina, drugo dopunjeno i izmijenje-no izdanje, Grad Knin 2007.

jer je i na njih bio vršen pritisak! O tome se u hrvatskim medijima nije moglo ništa saznati, ali, što još više zabrinjava, nije se spominjalo ni u izvještaju Državnog izbornog povjerenstva. Tek je gong stalno upozoravao na niz nedopuštenih aktivnosti koje su provodile pojedine stranke. U jednom su nam slučaju rekli kako je nedvosmisleno dokaza-no da je osoba ukrala nekoliko kompleta glasačkih listića - priznala je to i potpisala što je učinjeno. Uložena je žalba Županijskom izbornom povjerenstvu, a oni su ocijenili slučaj kao formalni propust, jer nema dokaza da je ona intervenirala i utjecala na glasanje!Čini se da je unatoč jako skromnim budžetima većine lokalnih samo-uprava, ipak još uvijek vrlo unosno biti na čelnim pozicijama ma koje razine. Hoće li ikada biti temeljito istraženo što se u biti radi i događa od izbora do izbora ostaje otvorenim pitanjem. U cijelosti gledano, Šibensko-kninska županija gotovo je potpuno HDZ-ova, dok su mjesta s pretežno srpskim stanovništvom (Kistanje, Biskupija) izabrala SDSS. Nekoliko je iznimaka, ali su one više ekscesno pravilo.41 Na relaciji grad - županija - država stoga ne bi trebalo biti problema, kako nam je dosadašnje iskustvo pokazalo, jer je na svim razinama ista stranka na vlasti.U Kninu je gradonačelnica Josipa Rimac izabrana već u prvom krugu, dok se u Drnišu vodila bespoštedna i, kako nam je rečeno, prilično neprincipijelna i opasna borba do kraja drugog izbornog kruga u kojem je pobijedio nezavisni kandidat Ante Dželalija. U Gradskom vijeću Kni-na, uz predsjednika iz redova hdz-a, dvoje je potpredsjednika - jedan član hdz-a i članica sdss-a. Od 17 vijećnika 9 ih dolazi iz hdz-a, 4 iz sdss-a i po jedna osoba iz dps-a, hss-a, hsp te nezavisne liste. Šest je žena (30%) i 14 muškaraca. U Drnišu u Gradskom vijeću također hdz ima najveći broj vijećnika. Sastav vijeća Drniša: 6 vijećnika iz hdz-a, 5 s nezavisna lista Ante Dželalije, 1 vijećnik hsls-a, 1 vijećnik sdss-a, 1 vijećnik hsp-a i 1 vijećnik hpb-a.Knin spada u II. skupinu područja od posebnog državnog interesa za koje je predviđen niz mjera i olakšica ne bi li se “osigurao ravnomjeran i usklađen razvoj tih područja te potaknuo povratak, ostanak ili na-seljavanje stanovništva. Određivanje područja od posebnog državnog interesa rezultat je brojnih čimbenika, a najvažniji je zaostajanje u gos-podarskom, socijalnom, demografskom i ukupnom razvitku.”42

Mlada i vrlo energična gradonačelnica prepuna je optimizma i vje-ruje da se može, unatoč brojnim preprekama koje postoje, puno toga napraviti kako bi građanima/kama bilo bolje. Brojni su indikatori za koje vjeruje da jasno svjedoče o već postignutom napretku. Dok je nezaposlenih u Kninu 2005. bilo 3 218, danas ih je 1 805. Otvorena je

poduzetnička zona Preparandija, kroz Maticu d.o.o. potiče se izrada poduzetničkih projekata, osnovano je inovacijsko središte za istraži-vačke projekte, daje se podrška zapošljavanju u poljoprivredi. Svaki se dan razmatraju novi projekti kojima će se ubrzati razvoj grada. Upitana koliko joj pomaže Zagreb odnosno državna razina, odgovorila je kako suradnja nije sa svima jednako uspješna, ali ipak nekako nalaze način za dobivanje podrške u financiranju važnih projekata, pa još nijednom dosada nisu odbijeni. Istaknula je ipak nekoliko puta svesrdnu pomoć ministra Čobankovića. Kako Rimac navodi: “Velik je problem stambeno zbrinjavanje. Pomalo se rješava, ali sve teče jako sporo. I stanovi za branitelje su bili problem - svi su bili u vlasništvu hep-a, Hrvatskih šuma, neke tvrtke. Trebalo je sve administrativno riješiti: etažirati, prenijeti vlasništva... to je bio najveći problem... ali lokalna samouprava je bila uporna.”Ona misli kako veliku zapreku napretku predstavlja i prometna izolira-nost. Knin je prije rata bio prometno čvorište, što je kreiralo dinamiku grada. Nedostaje brza cesta Šibenik - Drniš - Knin na čijoj se dokumen-taciji radi 13 godina, recimo. Kada dođe investitor i pita koliko košta transport, vrlo brzo odustaje od ulaganje jer mu se posao ne isplati. I tako se koči razvoj grada.Izgradnju bolnice i otvaranje veleučilišta smatra najboljim potezima. Grad je osigurao novu zgradu s 80 stanova za liječnike i profesore. Kninska bolnica “Hrvatski ponos” građena je po uzoru na zagrebačku Novu bolnicu i otvorena je u srpnju 2008. godine, pokriva 40 000 sta-novnika, ima četiri osnovna odjela i odjel produžena liječenja. Kninska i Šibenska bolnica ujedinile su se u jedinstvenu zdravstvenu ustanovu 2004, međutim, spajanje se nije pokazalo dobrim rješenjem jer se stalno povećavao dug, dosegnuvši 2008. godine oko 150 milijuna kuna. Novi ravnatelj bolnice došao je iz humanitarnih organizacija. Zaposleno je 30 novih zdravstvenih djelatnika koji su dobili specijalizacije i stano-ve. Gradonačelnica je posebno ponosna na rodilište koje je izgrađeno prema najsuvremenijim standardima i omogućava stalni boravak majke uz dijete. Ostalo je neriješeno pitanje hitne medicinske pomoći – kraj-nje točke županije udaljene su 70 kilometara. Glavni problem su brojke: 40 000 stanovnika, a samo 20 000 osiguranika, no teško je naći i tim od 5 liječnika. Već je šest mjeseci otvoren natječaj, ali se nitko ne javlja. Kronični problem Knina uopće jest nedostatak visokoobrazovanih kadrova određenih profila. S druge pak strane na Zavodu je prijavljeno 1 500 nezaposlenih osoba bez škole i volje za prekvalifikacijom. Navodi kako je tijekom i poslije rata u Kninu djelovalo mnogo međunarodnih i domaćih humanitarnih organizacija i ljudima je najviše vremena oduzi-

74 75

43 jim Joint Inclusion Memorandum – Za-jednički memorandum o socijalnom uključi-vanju, sporazum koji je Europska komisija potpisala s Hrvatskom i u kojem se identifi-ciraju glavni izazovi i mjere koje bi trebale pomoći Hrvatskoj u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

malo njihovo obilaženje i dobivanje raznih oblika pomoći. Ulagalo se u zadruge, donirale se krave i ovce kako bi se ljudi skinulo sa socijale, ali mnogi su dobiveno prodavali. Nije postojao nikakav sustavan nadzor što se događa s podijeljenim stvarima. Postupno je razvijena neradnič-ka kultura u kojoj se čudno i s podozrenjem gledalo na one koji rade.Visoka škola Marko Marulić u Kninu nudi obrazovanje u poljoprivredi, prehrambenoj tehnologiji te trgovinskom poslovanju i poduzetništvu. Otvorena je 2005. godine. Ima oko 600 studenata/ica. Na Veleučilištu je 60 stalnih djelatnika/ca, a još 200 radi na osnovi ugovora o djelu. Uspjeli su povući sredstva iz pretpristupnih eu fondova. Trenutno se uspostavlja laboratorij za ispitivanje kvalitete. Općina Biskupija trebala bi s druge strane postati inovacijsko središte u kojem bi se uspostavili standardi za proizvode koji su nekoć hranili ovaj grad i po kojima su bili svugdje poznati: mlijeko i mliječne prerađevine, posebno sir iz mi-šine. Obrtnici ne mogu sami ulaziti u ovakve projekte jer je kreditiranje veliki problem – oni nemaju imovinu kojom bi jamčili sigurnu otplatu kredita banci. Uveli su stoga drugačiji model poticanja poduzetništva: Grad daje 49%, a Veleučilište 51% sredstava, ukupno pola milijuna kuna; poduzetnik/ica dobija na Veleučilištu svu infrastrukturu, od financijske konstrukcije, certifikata, istraživanja tržišta; rad se prati tri godine, a nakon toga se poduzetnik/ca mora osamostaliti; ukoliko i dalje želi koristiti usluge, mora ih početi plaćati. Novi projekt za koji se gradonačelnica nada da će uspjeti jest vip call centar koji bi trebao zaposliti 150 ljudi. Prednost kod zapošljavanja će imati ljudi iz grada Knina jer je to jedini način da se mlade zadrži. U vip call centru se radi 24 sata u 4 smjene, imaju jak sindikat, a u gradu će imat dobre uvjete. U prezentaciji Mogućnosti unapređivanja upravljanja jim43 procesom koja se može naći na internetu navedene su neke već provedene mjere i one koje treba provesti kako bi se smanjili siromaštvo i socijalna isklju-čenost u Gradu Kninu. Kao prvo, utvrđene su najranjivije skupine a zatim osmišljene mjere kojima im se može pomoći: —Nezaposlene osobe—Doseljenici i nacionalne manjine—Djeca i mladi—Žene—Osobe treće životne dobi—Osobe s invaliditetomU dokumentu se navodi kako je započela izgradnja komunalne i so-cijalne infrastrukture, provedena elektrifikacija naselja, izgradnja i

rekonstrukcija cesta, provodi se povrat imovine, stambeno zbrinjavanje (izgrađeno Novo naselje sa 125 kuća), otkupljeno je više od 860 obitelj-skih kuća, saniraju se stambene zgrade. U razgovorima s ljudima nismo osjetile veliki optimizam. Mladi su pogotovo izuzetno kritični misleći i nadalje da za njih u gradu nema budućnosti jer se ne otvaraju nova radna mjesta. Kažu kako im roditelji uglavnom žive od socijalne pomoći, a oni nemaju ponudu nikakvih smislenih sadržaja pa se život odvija po kafićima i u besposličarenju. Dogradonačelnica Drniša prilično je skeptična glede razvoja jer kaže kako im proračun pokriva samo hladni pogon. Neke ustanove, bez kojih urbana sredina ne može, kao što su Pučko otvoreno učilište, vrtić, knjižnica, samo su trošak. Da bi se zaustavio trend depopulacije cijena nije mijenjana šest godina. Pogotovo paze i na manje sredine želeći stanovništvu otvoriti bar neke mogućnosti koje gradovi imaju. Kako je u Drnišu pobjedu odnijela nezavisna lista, problem dobivanja novca s drugih razina bit će sigurno veći negoli u Kninu. Kaže: “hdz je vrlo agresivna stranka, nije nam bilo lako, svašta smo doživljavali, barata se i zdravstvenim dijagnozama. Na sudu dignuta privatna tužba, ali na policiji kažu da to u principu završi nigdje”. Misli da do promjena do-lazi, ali napominje kako je borba za njih zahtjevna i silna. U Drnišu je jako puno stvari napravljeno, ali se sve postiže vrlo sporo jer je „visoko birokratizirana država… sve je centralizirano. Za riješiti papire oko 5 hektara krša treba godinu dana, da ne govorim o većim poduhvatima.”Načelnik Biskupije misli da je županija prilično inertna i da gradovi u zaleđu više rade. Svi su uglavnom okrenuti prema Zagrebu, budući da nemaju kadrova koji bi vodili veće projekte. Prema provedenom istraživanju, Lotus Drniš je zauzeo 116. mjesto s 4,80 bodova, Knin 137. mjesto s postignutih 4.60 bodova. Promina je tek na 503. mjestu s 2 boda, a Biskupija je 447. s dva i pol boda. Plani-rani proračuni za 2008. godinu bili su: 1. Knin: 40,482.500,00 kuna, 2. Drniš: 26,970.000,00 kuna, 3. Promina: 10,591.079,00 kuna, 4. Biskupi-ja: 11,219.906,00 kuna.

76 77Organizacije civilnog društvaNa službenim stranicama Grada Knina navedeni su podaci o 19 organi-zacija civilnog društva iako su nam u gradu rekli da ih ima pedesetak. Mali je to broj udruga za grad koji ima mlado stanovništvo što ukazuje na to da mlade osobe ne nalaze motivaciju za aktivizam i organizira-no djelovanje. Začuđuje i što nema niti jednog kulturno-umjetničkog društva navedenog na službenim stranicama grada koji želi biti turistič-ko odredište a usto ima izrazito heterogeno stanovništvo pridošlo iz ra-zličitih sredina s različitim običajima i kulturnom tradicijom. Tek smo u razgovoru s gradonačelnicom čule da postoji i djeluje gotovo dvade-set takvih udruga. Zasebno su navedene sportske udruge, njih 29, kroz koje se sportom bavi 1 500 osoba, uglavnom djece i mladih iz osnovnih i srednjih škola (oko 80%). Na službenim stranicama Grada Drniša nema popisa udruga, ali nam je dogradonačelnica rekla kako ih je isto kao u Kninu oko 40 aktivno. Kulturni centar u kojem je smješteno šest udruga reprezentativan je prostor u kojem se građanima nudi i niz sportsko-rekreativnih i kulturnih sadržaja. Organizacije koje se bave direktnom zaštitom ljudskih prava nisu nastale na lokalnoj razini već su područni uredi - Hrvatski helsinški odbor sjedište ima u Zagrebu, kao i sdf, a dos-u je glavni ured u Splitu. Šibensko-kninska županija odobrila je u 2008. godini 2,782.000,00 kuna za programe i projekte organizacija civilnoga društva. U izvješću Ureda za udruge Vlade rh nema podataka koliko je Grad Knin izdvo-jio sredstava iz svog proračuna no od gradonačelnice smo doznali da je iz proračuna izdvojeno četiri milijuna kuna za projekte i programe. Grad Drniš organizacijama je dodijelio 2,595.885,00 kuna, a Promina i Biskupija 0,00 kuna. Uz takav odnos prema udrugama ne čudi njihova malobrojnost i nevidljivost. Da se ipak može i želi raditi pokazalo je nekoliko organizacija i osoba.Crveni križ je izuzetno aktivan u Kninu već dugi niz godina. Gotovo da nema situacije u kojoj oni ne reagiraju: požari, glad, bolesne osobe, ovisnosti. Dijele humanitarnu pomoć, vode savjetovalište za preven-ciju droga i nasilja. Jedan od najtežih poslova im je traženje nestalih osoba. Još uvijek imaju 81 otvoren slučaj i uglavnom se radi o srpskom stanovništvu. Bila je uvijek najmučnija procedura uzimanja podataka o nestaloj osobi. Knin je posebno problematičan jer su ljudi odlazili u Bosnu i Hercegovinu i tu im se izgubio svaki trag. Svakih šest mjeseci rade reviziju – ide se na teren, kontaktira policija ne bi li se utvrdile neke nove okolnosti. Kako nam je rekla ravnateljica: “Ponekad pomaže-mo, ukoliko se utvrdi identitet neke osobe, organizirati i sahrane.” Osim toga ljudi su tražili i izdavanje potvrda o zatočeništvu na osnovi koje

mogu ostvariti neka prava. I opet je procedura izuzetno spora – Crveni križ šalje sve Crvenom krstu u Beograd, pa onda to završi u Skopju, a onda opet istim putem informacija putuje natrag. Procedura je skupa i dugotrajna. Kako u nekim mjestima uglavnom žive dosta stare osobe (Kijevo, Kista-nje, Skradin, dio Drniša) organizirali su mobilni tim koji obilazi ljude, donosi im lijekove i potrepštine. Dobro surađuju s centrima za soci-jalnu skrb i patronažnom službom. Samo na području Knina ima 200 osoba koje trebaju stalnu njegu i pomoć. Ravnateljica je nezadovoljna jer svi očekuju da Crveni križ bude svug-dje i sve odradi, a jedinice lokalne samouprave krše zakon i ne izdvajaju sredstva koja su zakonski propisana. Naime, Crveni križ teritorijalno pokriva područje grada Knina i pet općina: Biskupija, Ervenik, Kista-nje, Civljane i Kijevo. Crveni križ potražuje po 30.000,00 kuna od svake općine za svoj rad ali umjesto da dobije 150.000,00 kuna oni su dobili tek trideset i pet tisuća kuna i to samo od Grada Knina. Izuzetno je zanimljiv bio susret i razgovor s Mladenom Miloševićem, predsjednikom Udruge branitelja liječenih od ptsp-a. Ova organizacija jedina je na službene stranice stavila opis misije i ciljeva svoga rada: skrb za stjecanje statusa hrvatskih branitelja liječenih od ptsp-a i osta-lih psihičkih bolesti uzrokovanih ratom, zastupanje njihovih interesa radi otklanjanja posljedica ratnih strahota putem druženja, međusob-ne pomoći te pomoći u psihosocijalnoj reintegraciji djelovanjem kroz Centar za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji. Udruga je razradila projekt informatičke edukacije, podijeljen u dva potprojekta: a) Informatička edukacija - Internet radionica i b)Projekt it edukacije – psihoterapija. Uz branitelje su u projekt uključene sve zainteresirane osobe koje žele steći znanja iz informatike. Iznimno su ponosni na svoj pristup svakom pojedincu, a dokaz uspješ-nosti ovakvog rada je i taj što u dosadašnjem članstvu (256) ne bilježe nijedan slučaj samoubojstva. Pogledaju li se crne statistike u Republici Hrvatskoj, to uistinu i jest ogroman uspjeh. Misle da se samo radom može promijeniti situaciju i ne podržavaju one koji se stalno žale i čeka-ju da im netko drugi riješi probleme. Moto im je postao “Informatikom i znanjem protiv ptsp-ija” i žao im je što to nitko drugi ne radi na tako ozbiljan način. Snimale su ih televizije iz Japana, bbc, cijeloga svijeta. Četiri su osobe zaposlene, ali usto je uvijek u udruzi i 6-7 volontera koji neprekidno rade. Jedan tim radi samo na informatičkim pitanji-ma. S Končarom su dogovorili proizvodnju prijenosnih računala, sa Središnjim uredom E-Hrvatska rade na projektu kvalitetnijeg pristupa internetu za građane, surađuju s Ministarstvom obrazovanja, znanosti

78 79i športa, izdaju nakon edukacije verificirane svjedodžbe, potpisali su ugovor s Microsoftom. Pokrenuli su izgradnju Poslovno-tehnološko-in-formacijskog centra (ptica) sa Zadrugom hrvatskih branitelja “Tvrđa-va Knin”, Gradom Kninom i Veleučilištem Marko Marulić iz Knina, a za to su dobili i potporu Vlade, odnosno njezine tadašnje potpredsjed-nice Jadranke Kosor koja im je i doživotna počasna predsjednica. Izra-da prijenosnog računala krenula je iz inata. undp im je kod odobrava-nja projekta rekao kako su prijenosna računala (tražili su 2) preveliki luksuz. Nakon toga su odlučili sami krenuti u vlastitu proizvodnju hrvatskog prijenosnog računala.Misle kako Knin po informatičkoj pismenosti zauzima 1. mjesto u Republici Hrvatskoj a možda i svijetu. U Kninu ima 4 600 računala, a udruga je informatički opismenila 1 600 osoba. Sada su već bivši pola-znici postali edukatori. Sudjeluju u brojnim projektima. Nedavno su se uključili u projekt undp-a kojim se pozivalo na povrat oružja. Sigurni su da bi se s manje oružja događalo i daleko manje tragedija. Ocjenjuju inače prilično be-zidejnima projekte ove un agencije, ali čim su prepoznali dobar projekt, odmah su se uključili. Vode Hrvatski braniteljski radio Oluja, Internet televiziju i uređuju braniteljski portal. Godišnji proračun kreće im se od 300 do 500 tisuća kuna, a trebali bi 27 milijuna kuna za obnovu zgrade u kojoj bi radili i mogli zaposliti 90-ak ljudi. Htjeli bi stvoriti inovacijski centar u staroj arhitekturi a znaju da je samoodrživost projekta osigurana. Samo, sve ide presporo jer oni su daleko ispred svog vremena i sredine. U gradu nemaju s kim razgovara-ti – daje se po 1.000,00 kuna udruzi i time se misli da su stvari odrađe-ne. Umjesto da se povuku sredstva iz europskih fondova, sve stoji. Sada se okreću prekograničnoj suradnji. Predsjednik udruge nije pobornik slanja u mirovinu ljudi koji mogu još raditi, ali misli da ne može biti radno sposobna osoba koja ima 14 gelera u tijelu. Kod svake promjene vremena čovjek ne može podnositi bol. Uz osiguranu mirovinu, svi se mogu aktivirati u mjeri u kojoj im zdravlje to dozvoljava. Sigurni su kako bi svi koji mogu trebali nešto raditi. Kod njih nema mjesta za nerad. U udruzi se piju samo sokovi i uvijek se nešto smišlja i provodi. Žao im je što su braniteljske udruge rascjepkane, ali misle kako je sve u začetku krivo postavljeno s lošim ljudima. Kome može biti u interesu da hrvatski branitelji govore jedni protiv drugih, pitaju se. Kad bi se svi posvetili radu u svojim zajednicama, ne bi bilo vremena za besmislene rasprave. Nažalost, ljudi su najmanje spremni raditi. U zgradi u kojoj se

sada nalaze ljudi se ne mogu dogovoriti oko čišćenja zgrade. Jedan nam je član udruge ispričao kako je bio bolan proces liječenja do dolaska u udrugu. Povremeno su im bila organizirana predavanja, ali ih je bilo nedovoljno. Osoba koja radi u obiteljskom centru istovremeno ima i privatnu praksu - nikada nije mogla doći u kriznim trenucima kad su je zvali, uvijek uz brojne isprike, dok na kraju nisu shvatili kako ih želi navesti da postanu privatni pacijenti i plaćaju usluge. Ovdje jedni druge podržavaju. Jedan branitelj trči maraton Hrvatskom i tako mu je lakše, drugom pomaže nešto različito. Misli kako se lakše otvoriti suborcu koji zna što se sve prolazilo na ratištu nego nekom ne uvijek prejako zainteresiranom stručnjaku.Na kraju razgovora snimili su s nama razgovor za braniteljski radio, a zatim i televiziju. Udruga invalida Sv. Bartolomej definirala se kao neprofitna, humani-tarno-socijalna udruga “u koju se učlanjuju osobe oboljele od mišićne distrofije i srodnih mišićnih te neuromišićnih bolesti, osobe oboljele od cerebralne i dječje paralize i ostali tjelesni invalidi, druge invalidne osobe koje ostvaruju pravo na tuđu pomoć i njegu. U udrugu se mogu učlaniti i sve fizičke i pravne osobe zainteresirane za zaštitu i promica-nje zajedničkih humanitarnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih interesa osoba s invaliditetom. Udruga osnažuje, rehabilitira i podupire osobe s invaliditetom kako bi aktivno učestvovali u ostvarivanju svojih prava, a lokalno stanovništvo, posebice mlade, potiče da prihvate i poštuju različitosti”44. Udruga ima preko 200 korisnika. Trude se izboriti za neka prava svojih članova, ali je problema puno i u sve treba ulagati veliki trud i vrijeme. Jedna od brojnih aktivnosti organiziranje je polud-nevnog boravka koji osigurava medicinsku i psihosocijalnu rehabilita-ciju djeci od predškolskog uzrasta do 28 godina starosti. Predsjednik udruge izuzetno je aktivan i svim se sredstvima bori za prava osoba s invaliditetom. Obilazi grad i snima sve lokacije koje su im potpuno nedostupne. A dostupnih u Kninu i nema mnogo. On se kreće u invalidskim kolicima. Sva apsurdnost se ogleda u podjeli osoba s invaliditetom na one koji su stradali u ratu i one koji to nisu, pa posljedično postoji vrlo veliki raspon u određivanju naknada na štetu onih s mirnodopski zadobivenim povredama, a koja je vidljiva u njegovu slučaju te jasan pokazatelj nedopustive diskri-minacije. Dragovoljac i branitelj, ranjavan tijekom rata, u inva-lidskim je kolicima završio nakon saobraćajne nesreće koju je doživio kao civil. Kao civilu mu je i određena naknada za invaliditet. Kako to vrlo točno navodi prof. Milutin Šakić “svrha je doplataka ukloniti diskriminaciju osoba s invaliditetom i omogućiti

44 http://www.sv-bar-tolomej.co.cc/

80 81njihovo sudjelovanje u društvenom, ekonomskom, kulturnom i poli-tičkom životu bar u približno jednakim uvjetima kako je to moguće osobama bez invaliditeta…ovaj dodatak stvara veće mogućnosti osobi s invaliditetom da na tržištu rada bude konkurentna pri pronalaženju posla i u samom radu te na taj način vlastitim snagama ostvari sredstva za osobnu egzistenciju… Neprihvatljivo je stoga uzrok nastanka inva-lidnosti stavljati ispred vrste, odnosno stupnja invaliditeta, pa na osnovi toga stvarati razliku u visini doplatka. Doplatak tada mijenja svoj pravi smisao i postaje neopravdano nagrada za neke zasluge, bez obzira koli-ko one bile značajne i društveno korisne.”Osobama koje se kreću u invalidskim kolicima u Kninu je izuzetno teško jer gotovo niti jedna institucija, osim zgrade poglavarstva, nema primjereno osiguran pristup. Grad je uopće jedino prohodan i povezan velikim brojem stuba tako da je i zdravu čovjeku bez kondicije napor-no kretati se, a osobe u invalidskim kolicima potpuno su nemoćne bez tuđe pomoći. Knin mora hitnim postupkom riješiti taj problem ukoliko ne želi kontinuirano diskriminirati dio svojih građa-na/ki. Nema li dovoljno sredstava, županija i država dužne su riješiti taj ogroman problem i prostor diskriminacije.

Nacionalne manjine/međuetnički odnosiPrema popisu iz 2001. u Županiji živi 11 263 pripadnika/ca nacionalnih manjina: 10 229 osoba srpske nacionalne manjine. Ova je brojka daleko veća jer je dosta povratnika došlo tek nakon zaključenja popisa. U ne-koliko općina oni su većinsko stanovništvo: Biskupija (77,27%), Erve-nik (95%), Cviljane (68,61%) i Kistanje (57,14%). U Kninu čine 20,83% od ukupnog broja stanovnika.

Stanovništvo hrvatske i srpske nacionalnosti prema popisima 1991. i 2001. godine

Grad Hrvati Srbi 1991 2001 1991 2001 Knin 2 372 10,3% 11 613 76,5% 19 652 85,4 % 3 164 20,8 %Drniš 10 458 71,4% 7 835 91,2 % 3 865 26,4 % 656 7,6 %45

Pogledaju li se brojke dvaju popisa postaje vidljivo kakve su se drama-tične promjene dogodile i koliko je neizvjesno što sve nose kao poslje-dicu za sredine u kojima su se dogodile ovakve demografske i ujedno socijalne devastacije (Gjenero, 2006). O kakvim se složenim procesima

45 Vijeća nacionalnih manjina – analiza za-štite manjinskih prava u lokalnoj samoupravi, Srpski demokratski forum, Zagreb 2006.

46 Odnos prema Drugome: Istraživanje etničkih granica na primjeru Petrinje, Mi-gracijske i etničke teme 23 (2007), 1-2, 65-83.

radi, na kakve oni koji su ih inicirali nisu niti pomišljali, najviše govore naizgled začuđujući obrasci razdvajanja na “mi” i “Drugi.” Naime, kao što je u svom istraživanju etničkih granica na primjeru Petrinje utvrdi-la Snježana Gregurović46, sociokulturna obilježja katkad u većoj mjeri od etničkih uvjetuju odnos prema Drugome kao pripadniku određene etničke kategorije. Ona je u ustanovila kako u Petrinji postoje četiri kategorije etničnosti: domicilni Hrvati, domicilni Srbi, bosanski Hrvati i domicilni Srbi povratnici. U Kninu je situacija još kompleksnija jer postoje i Hrvati Janjevci. Ono što može “tješiti” mali broj preostalih predstavnika srpske nacionalne manjine jest činjenica da smo se u više navrata osvjedočile kako domicilno hrvatsko stanovništvo daleko veću netrpeljivost iskazuje govoreći o doseljenim Hrvatima nego o srpskoj nacionalnoj manjini. U Kninu se jako često čuje “mi pravi Kninjani”, pa je tako i jedna prodavačica rekla: “Evo, da vidite, ovo je moj najdraži Srbin koji ovdje živi oduvijek k’o i ja.” Gradonačelnica Knina misli ta-kođer kako je sada izraženiji sukob između Janjevaca iz Kistanja i Kni-njana, nego između Hrvata i Srba u Kninu: “U Kninu su svi jedinstveni kada dođu Janjevci iz Kistanja. Ukoliko dođe do incidenta (a događaju se najčešće vikendom) konflikt se doživljava kao Knin protiv Kistanja i tu su Kninjani jedinstveni. Kistanje jest problem - o njima se ne vodi dovoljno računa. Infrastruktura nije riješena, velike obitelji sa sedmero i više djece, useljeni u kuće koje treba vratiti stvarnim vlasnicima… No, na tome se radi. Organizirali smo da navijači iz Knina i Kistanja zajed-no idu na utakmicu Hajduk – Dinamo. U Zagrebu im je doček pripre-mio Zdravko Mamić, bilo im je zanimljivo i sve je prošlo bez incidenta.”Knin ima Vijeće srpske nacionalne manjine, tijelo koje bi trebalo pred-stavljati oblik nestranačke manjinske samouprave. Naime, Ustavnim zakonom propisano je da “s ciljem unapređivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu pripadnici nacionalnih ma-njina biraju svoje predstavnike radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem predstavnika vijeća i predstav-nika nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.” Sve to uz veliko ograničenje, jer vijeća imaju samo savjetodavnu ulogu. Među pravima što bi ih trebala osiguravati vijeća nacionalnih manjina na prvom je mjestu pravo manjinske zajednice na razvijanje političkoga i kultur-noga manjinskog identiteta. U istraživanju sdf-a nakon isteka prvog mandata vijeća dobiveni rezultati nisu ulijevali optimizam - tek je 56% vijeća nacionalnih manjina lokalnoj samoupravi predlagalo mjere za poboljšavanje položaja manjina, a i među njima se uglavnom nije radilo o prijedlozima koji bi se u pravom smislu riječi ticali zaštite ko-lektivnih ljudskih prava. Koliko je aktivno vijeće u Kninu

82 83

47 Ostvarivanje prava na zaposlenost srpske nacionalne manjine sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, Srpski demokratski forum, Zagreb 2008.

i hoće li znati iskoristiti svoja prava pokazat će tek buduće evaluacije. Za početak bi, recimo, mogli reagirati na tekst o povijesti Knina koji se nalazi na službenim stranicama Grada: “Hrvati su u gradu Kninu početkom stoljeća činili skoro 90 posto stanovništva grada. Plansko naseljavanje Srba u grad započinje stvaranjem prve Jugoslavije. No, i unatoč tome, Hrvati po popisu nakon Drugog svjetskog rata čine natpolovičnu većinu gradskog stanovništva (oko 52%). Tada počinje sustavno naseljavanje Srba u grad gdje su dobivali sigurna radna mjesta i riješena stambena pitanja. Tadašnja vlast je po tom pitanju, Hrvate planski zapostavljala uskraćujući im osnovna prava što je za posljedi-cu imalo iseljavanje mnogih kninskih Hrvata…” Osim srbočetnika u tekstu se nigdje ne nalazi niti jedna dobra riječ za stanovništvo srpske nacionalne manjine od kojih se mnogi nisu ogriješili niti o jedan zakon niti počinili nikakav ratni zločin. Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, člankom 22., propisuje se: (1) U jedinici lokalne samouprave i jedinici područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: jedinica samouprave) u kojoj se prema odredbama ovog Ustavnog zakona treba osigurati srazmjerna zastupljenost članova njenog predstavničkog tijela iz reda pripadnika nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost predstav-nika nacionalne manjine u njenom izvršnom tijelu. (2) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u uku-pnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave ili pravosudno tijelo i stečenim pravima. (3) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima uprave jedinica samou-prave sukladno odredbama posebnog zakona kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava i sukladno stečenim pravima. (4) U popunjavanju mjesta iz stavka 2. i 3. ovoga članka, prednost pod istim uvjetima imaju predstavnici nacionalnih manjina. Međutim, prema istraživanju sdf-a u Kninu je 2008.47 u javnom sekto-ru od 966 osoba njih 57 (5,9%) pripadalo srpskoj nacionalnoj manjini. U sudbenoj vlasti od 31 osobe 3 su pripadnici srpske nacionalne manji-ne. Postoci su nesrazmjerno niski u odnosu na udio srpske nacionalne manjine u broju stanovnika. Pozitivnoj diskriminaciji ni traga. Kršenje ustavnog zakona ipak nije naštetilo savezničkom koalira-nju sdss-a i stranke na vlasti u Vladi.Srpski demokratski forum aktivno djeluje u Kninu i pruža istu vrstu usluga kao i u Pakracu – pravnu pomoć, humanitarnu, savjetodavnu.

Stambeno zbrinjavanje, državljanstvo, konvalidacija, mirovinsko-in-validska prava uglavnom su pitanja u kojima daju pravne savjete i pomažu u nalaženju puta kroz labirint propisa i ustanova. Nada Galiot, voditeljica ureda Uprave za područje od posebne državne skrbi tvrdi kako kod njih nema nikakve diskriminacije. Rade sa svima koji im se obrate. Najveći je problem, kako kaže, kod povrata imovine što “postoji volja, izrađena je strategija, ali nema dovoljno novca za proved-bu.” Unatoč brojnim slučajevima koje registrira sdf, predsjednik Općinskog suda Ljudevit Zoričić uvidom u predmete koji se rješavaju na sudu nije našao niti jedan koji se vodi kao diskriminacija. Ni sam ne zna zašto je to tako, ali misli kako su građani prvenstveno posve pravno neobrazovani pa ne znaju što mogu i trebaju zakonski napraviti, dok je s druge strane prilična inertnost sudaca koji ne vole uključivati nove zakone i propise ukoliko ih se na to ne prisili. Kaže: “Kao i u većini profesija nije se nagrađivala kreativnost i onda ljudi misle samo na to kako će odraditi normu i mirno otići kući.” I bez složenih slučajeva u kojima bi se dokazivala diskriminacija sudski proces u Kninu traje najmanje godinu dana a nerijetko duže.U Biskupiji je većinsko srpsko stanovništvo. Na biračkim je spiskovi-ma 3 563 osoba, ali u biti ih je stalno nastanjeno tek 2 000. Domicilnih Hrvata je 7% uz mali broj onih doseljenih iz Bosne. Načelnik kaže kako je atmosfera za svaku pohvalu – stalno se sastaju s načelnikom policije kako bi bili spremni za mogući slučaj sukoba, ali se do sada ništa nega-tivno nije dogodilo. Čak ni roditelji nisu pokazali interes da im djeca imaju dodatnu nastavu zagarantiranu ustavnim zakonom. Zbog toga su i najveću pažnju posvetili razvoju infrastrukture te rješavanju životnih pitanja stanovništva. Nemaju kulturno-umjetničko društvo, ali im to i nije najvažniji problem. U Biskupiji nema škole a dodatna nastava za manjine se odvija u Kninu u osnovnim školama koje snose troškove prijevoza organizacije i sl.???? Načelnik s tim nema puno veze, mislim da je naglasak na tome, da stanovnici srpske nacionalne manjine, ne pridaju važnost kulturi ili obrazovanju na jeziku nacionalne manjine, važnost pridaju infrastruk-turi (čak i ako je govorio o suživotu ili asimilaciji dosta loše zvuči da nemaju folklor ili dodatnu nastavu)???Stanovništvo je uglavnom starije životne dobi, povrat imovine se sporo odvija, nema otvaranja novih radnih mjesta – to su pitanja kojima se moraju primarno baviti. Kako kaže načelnik: “Ne možete računati da bi mlađa porodica došla, a mladi nam trebaju za razvoj.”Najveći izvor zapošljavanja bila je tvornica Knauf, ali je i nju pogodi-

84 85

48 U fokus grupi je sudjelovalo 9 žena: u dobi od 32 godine do 42 godine 3 žene; u dobi od 42 godine do 52 godine 2 žene te od 52 do 62 godine 3 žene, dok 1 nije upisala koli-ko ima godina. Dvije su studentice, 3 s visokom stručnom spremom i 4 sa srednjom stručnom spremom. Dvije su zaposlene, šest neza-poslenih i 1 umirov-ljenica. Sve žene su na upisnu listu upisale da su udane. Jedna nema djece, jedna ima jedno dijete, 4 imaju dvoje djece, 1 ima troje djece, 1 ima četvero djece. Osam je Hrvatica i jed-na pripadnica srpske nacionalne manjine.

la recesija pa smanjuju broj zaposlenih. Ova strana tvrtka donijela je živost i život općini i sad se boje što će se dogoditi ako se nepovoljni ekonomski trendovi nastave. Imaju 25 000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Neki pokušavaju uz-gajati lavandu, ima stočara s ovcama i kravama, ali ništa nije sustavno organizirano. Problem je mehanizacija, malo i tradicija, ali za ozbiljno pokretanje poljoprivredne proizvodnje potrebna su veća ulaganja. Usit-njeni su posjedi i neriješeno pitanje vlasničkih odnosa. U sljedećem će razdoblju rješavati problem vode, cesta, razvoja poduzetničke zone. Na kraju, rezultati ankete na službenim stranicama Grada Knina. Nije se baš previše osoba odazvalo, ali bi rezultate mogli nazvati ohrabruju-ćima (još da je uključen i ženski rod?!, možda bi bili i bolji):

Biste li bez negativnih osjećaja prihvatili i podržali da vam zet/nevjesta bude osoba druge nacionalnosti—Da, prihvatio bih i podržao 70% [50]—Ne, ne bih prihvatio niti podržao 29% [21]Ukupno glasova: 71Početak ankete: Srijeda, 21. kolovoza 2009. 13:32Hvala Vam na sudjelovanju u našoj anketi!

Žene48

Prema popisu stanovništva u Županiji je 2001. bilo 58 224 žene i 54 666 muškaraca. Iako su danas brojke drugačije, omjer je ostao približno isti – 52% žena prema 48% muškaraca. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ispostava Knin, 28. veljače 2007. godine bilo je 2 997 nezaposlenih osoba prijavljeno na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Struktura nezaposlenih izrazito je nepovoljna - 56,99% nezaposlenih čine žene (od koji je većina s nižim stupnjem naobrazbe). Od ukupnog broja 47,51% nezaposlenih je bez ili sa završenom osnovnom školom, 49,32% sa završenom srednjom školom, samo 3,17% od ukupnog broja nezaposlenih ima višu ili visoku stručnu spremu (95 nezaposlenih osoba).U razradi mogućnosti unapređivanja upravljanja jim procesom, Grad Knin prepoznaje i žene kao jednu od ranjivih skupina. Kao mjere ko-jima će se toj skupini pomoći navodi se: a) podrška ženskom poduzet-ništvu – podrška tkalačkoj zadruzi Tkanica; b) bolja dostupnost zdrav-stvenih usluga (Bolnica); usklađenost rada i privatnog života ulaganjem u ustanove dječjeg odgoja; ravnopravnost. Sve to ne čini nam se baš kao mjere koje će pomoći većem broju žena. Tkalačka zadruga Tkanica izradila je na osnovi dizajna Mine Petre novi hrvatski izvorni suvenir -

poslovnu torbu, ali bi se projektima trebalo poticati uključivanje većeg broja žena koje će uz stručnu pomoć moći sebi osigurati egzistenciju. U fokus grupi nismo baš puno toga saznale o položaju žena jer su sve sudionice bile još pod dojmom lokalnih izbora pa su stalno skretale razgovor na tu temu, ali smo razgovarale s dosta žena u Drnišu i Pro-mini. Osim općenitih opaski o tome kako je ovo područje vrlo tradi-cionalno i konzervativno, pa žene nemaju baš puno izbora, isticanja problema nazaposlenosti i teškog nalaženja posla, nisu puno govorile o svojim životima i životima drugih žena iz perspektive ravnopravnosti. Misle kako živimo u jako korumpiranom društvu u kojem se malo toga može postići radom i poštenjem. Govorile su o primjeru Kninjanke – tvornice konfekcijske odjeće, u kojoj su uglavnom radile žene. Tvornica je tijekom rata uništena, a zatim u procesu privatizacije i privatizirana. Neko vrijeme je tvornica radila dok su dostajala poticajna sredstva, a onda je opet sve zamrlo. U vremenu dok je tvornica radila žene su i šest mjeseci šivale bez i kune naknade. Kažu: “Izgladnjivali su nas.” U tijeku postupka privatizacije, radnicama koje su za vrijeme Domovinskog rata živjele na području tzv. Krajine nije omogućena kupovina dionica tvornice jer su proglašene Srpkinjama bez obzira na njihovu stvarnu nacionalnu pripadnost. Neki drugi bivši radnici su uspjeli dobiti dioni-ce tvornice prije privatizacije i na taj način makar donekle nadoknaditi neisplaćene plaće. Muči ih svakodnevica i rješavanje preživljavanja iz dana u dan. Pripad-nice srpske nacionalne manjine svakako se susreću s više prepreka i dilema: jedna nije znala kako riješiti pitanje polaženja vjeronauka svog djeteta koje je jedino u razredu srpske nacionalnosti, ali joj je pomogla učiteljica; druga ne zna gdje će živjeti jer je obnovljena kuća svekru i svekrvi kad su oni u njoj bili, a sad bi se htjela osamostaliti sa svojom obitelji, ali ne zna kako; treću je mučilo to što su djeca bila nesretna kad su otkrila da pripadaju srpskoj nacionalnoj manjini, pa su se bojala druge djece. Jedna se sudionica, Hrvatica, ljuti na svećenika jer nije htio krizmati njeno dijete zato što sluša etiku a ne vjeronauk kao izborni predmet iako su svi članovi obitelji praktični vjernici. Ne može shva-titi kako Crkva smije i može diskriminirati na ovaj način djecu. Najveći je šok ipak bilo predstavljanje posljednje sudionice fokus grupe koja je čitavo vrijeme vrlo mirno sjedila i nije se uopće uključivala u razgovor. Kad smo je zamolile da se predstavi rekla je ime i izjavila kako zapravo ni nema što za reći. Tek je na poticaj drugih žena ispričala kako možda i postoje neki problemi, ali se ionako ne mogu riješiti pa je bolje da ih ni ne iznosi. Uz nagovaranja i niz potpitanja, na koncu smo doznale kako je do 1991. radila u bolnici a onda dobila

86 87

49 U razgovoru u fokus grupi sudjelovalo je deset mladih osoba u dobi od 15 do 34 godine: dva mladića i 8 djevojaka; dvoje uče-nika/ca, jedna osoba s VSS, jedna s VŠS, šest sa srednjom stručnom spremom; troje zapo-slenih, 7 nezaposlenih; 9 osoba hrvatske, a 1 srpske etničke pripad-nosti.

50 Županijska slika zdravlja, Šibensko-kninska županija, 2007.

otkaz. Od tada više nigdje nije bila zaposlena. Suprug je bio oficir jna, ali se nije htio pridružiti pobunjenim Srbima. Izabrao je bijeg u šutnju, osamljivanje i psihičku bolest. Ni danas ne govori, hoda ulicama (sku-plja čikove, kako su nam rekli kasnije). On ima mirovinu koju dobiva iz Beograda preko nekih rođaka, ali ne čitavu i od nje nisu mogli živjeti. Ostali su bez stana, a nisu podnosili zahtjeve na vrijeme. Žive u jed-noj sobi kod rođakinje koja im se smilovala. Tek je na nagovor susjede naknadno dala zahtjev. Ona se brinula za djecu i nije znala koga bi što pitala. Danas je najviše brine što nemaju zdravstveno osiguranje ni muž ni ona. Nije tražila za sebe ni invalidsku ni bilo kakvu drugu mirovinu. Nakon završetka fokus grupe krenule smo u obilazak institucija i postavljanje pitanja o ovom slučaju, a ženu smo nagovorile da dođe na individualno savjetovanje s jednom od odvjetnica. Stvari su pokrenute i nešto će se sigurno ipak riješiti, ali je ovaj slučaj značajan pokaza-telj pokidanih socijalnih niti u ovoj sredini. Kad smo se raspitivale za njihov slučaj, svi Kninjani/ke znaju barem nešto o njegovu odbijanju da se priključi pobuni i bijegu u bolest, kažu da je uvijek bio vrlo smiren i častan čovjek, ali nitko nije imao pojma zašto on hoda ulicama i skuplja čikove i nitko nije provjeravao kako ti ljudi zapravo žive. S druge strane, njegova supruga očito je preuzela osjećaj krivnje za sve što se dogodi-lo, a s čim nije imala nikakve izravne veze, pa je mislila da ni na što ni nema pravo i potpuno se prepustila sudbini. Susjeda koja ju je dovela u fokus grupu onaj je tračak nade zbog kojeg vrijedi i dalje pokušavati situaciju u Hrvatskoj učiniti boljom i primjerenijom čovjeku. Žene nisu znale objasniti kako je došlo do toga da u konzervativnoj sredini vrlo mlada žena bude izabrana za gradonačelnicu. Tada se još nije znalo, ali je činjenica da su od ukupno šest u Hrvatskoj izabranih gradonačelnica, čak dvije izabrane u Šibensko-kninskoj županiji. Nije im palo napamet da možda muškarci nisu zainteresirani uhvatiti se u koštac s velikim brojem problema a malim sredstvima, pa su rado prepustili da to rade ženske kolegice iz stranaka. Ili možda postoji neki drugi razlog. Nije ih to ni zanimalo. Zaokupljene su problemima koje ne znaju riješiti i to ih najviše muči. Jedna nam je rekla: “Čovik se osića diskriminirano jer nema informacije, neznanje prikrivaju bezobrazlukom, ne znaju ili ne žele da mi znamo, pa nam ne govore u institucijama što trebamo raditi… upućuje te na krivo mjesto u krivo vrijeme… a s informacijama si automatski jači… Informacija o pravima u zdravstvu – to je najveća diskriminacija.”Dogradonačelnica u Drnišu rekla nam je kako su htjeli imati veći broj žena na svojoj listi jer znaju da će većina predano odraditi svaki zadatak koji dobije, ali su mahom bili odbijani. Nekoliko žena sebe uopće ne

vidi u politici a druge su rekle kako misle da je politika prljava pa se u nju neće ni upuštati. Misle da obiteljskog nasilja ima, ali se o njemu nikada ili rijetko javno govori. Žene uglavnom prikrivaju da su žrtve, a predsjednik suda rekao nam je kako vrlo često, nakon što su u strahu za vlastiti život tražile pomoć, odustaju od svjedočenja protiv nasilnika supruga pa se kazneni progon obustavlja. U vrijeme kad smo boravile u Kninu govorilo se o tome da će turistička zajednica Knina, u suradnji s poznatom pjesnikinjom i izvođačicom hrvatske etno glazbe Lidijom Bajuk, organizirati multimedijalni etno festival posvećen ženama tijekom jeseni 2009. Plan je bio da festi-val nosi naziv “Thana”, prema ilirskoj božici plodnosti i svjetlosti. Uz predstavljanje ženske književnosti i ženske pjesme, te izložbu ženskih autorica, trebao je biti organiziran i okrugli stol o položaju žene u hr-vatskom društvu. Pohvalna ideja u svakom pogledu. Međutim, nismo bile pozvane na festival, a ni u medijima nismo našle informaciju o njegovu održavanju. Priču tipičnu za ove prostore ispričala je sudionica, rođena Kninjanka: “Oduvijek sam tu, samo sam studirala u Zagrebu, pa se vratila, zaljubila i udala za Srbina. Suprug je 1991. izgubio posao, ja sam prvo pobjegla iz Knina, ali nakratko jer nismo željeli živjeti razdvojeno. Do danas nisam uspjela naći posao iako imam završenu višu ekonomsku. Na sve molbe dobila sam odbijenicu. Znam da je to zbog muža Srbina, ali kome ću to i kako dokazati? Ljudi sa stručnim spremama kuhara, konobara rade u APN-i i općini. Kad se javim za posao čistačice, kažu mi da imam previše škole. Sada su tu i godine i više se ničemu ne nadam. Nekoć sam u Kninu bila ustašica, a sad sam četnikuša – tako mi valjda pala karta.”

Mladi49

U studiji zdravlja Šibensko-kninske županije50 posebno je provedeno istraživanje među mladima Knina i Drniša o problemima koji ih muče. Izdojene su ovisnosti (alkohol, droga, kockanje, pušenje); loša gospodar-ska situacija i perspektiva mladih u Kninu (socijalna pomoć, nema po-sla, nema poduzetništva); sadržaji za ispunjavanje slobodnog vremena. Studijom se utvrdilo kako je prosječna dob uzimanja prvog opojnog sredstva 16, glavnog 20 godina, dok se prvo intravenozno ubrizgavanje događa najčešće u prosjeku s 21 godinom, prosječna dob stalnog uzi-manja je 5 godina, a prvo javljanje na liječenje zbiva se s 29 godina. Od ovisnika koji dolaze na liječenje, njih 77% dolazi samoinicijativno, 11% dovela je obitelj, liječnici primarne zaštite 6%, sud 3%, socijalne službe 1,5%, a prijatelji osoba 1,5%.

88 89Do 16. godine više od 60% mladih probalo je pušiti. U sedmim i osmim razredima 82% djece već je konzumiralo alkohol, a u srednjoj školi njih 85%. U srednjoj školi Knin 23% je probalo neku vrstu droge – najviše ecstasy i kokain.Studija je utvrdila kao problem i visoku stopu smrtnosti mladih osoba koje stradaju u saobraćajnim nesrećama. Sudjelovanje u fokus grupi proteklo je u živom razgovoru iz kojeg se vi-djelo da se ne može reći kako sve mlade osobe misle identično ili dijele isti/sličan sustav vrijednosti. Znali su definirati diskrimi-naciju koristeći primjer odnosa bijelaca prema crnačkom stanovniš-tvu u Americi i odnosa prema ženama u društvu. I pojam pozitiv-ne diskriminacije većini je posve jasan. Doduše, nisu sigurni je li korištenje pozitivne diskriminacije ponekad ponižavajuće za osobe na koje se primjenjuje. Žustra rasprava razvila se oko pitanja ravnopravnosti. Jedna od dje-vojaka ljuta je što je muškarcima lakše nego ženama iako one postižu visoko obrazovanje, čak su u školama daleko bolje učenice od mladića. Ipak, tek je nedavno prva žena kirurg zaposlena u Zadru. Nije joj jasno zašto malo djevojaka još uvijek upisuje građevinu ili elektrotehniku kao da profesije imaju spol. Njoj se suprotstavilo nekoliko mladih koji misle da vojska ipak nije za žene i kako nije dobro kad je žena kirurg pa dežura 8 do 12 puta mjesečno. Djevojka koja očito ne živi u klasičnoj patrijarhalnoj obitelji kaže kako joj je neshvatljivo da se ljudi čude u 21. stoljeću što njezin tata kuha ručak kad je mama na putu. Misli da žene olako odustaju od svojih prava – čini joj se da su u njihovom kraju žene ili visokoobrazovane ili potpuno zanemare obrazovanje i karijeru zbog udaje i obitelji. Kad smo ih pitali kako se živi u manjim gradovima i mjestima, većina je izrazila uvjerenje da je daleko ljepše odrastati u manjim sredinama – svi se međusobno poznaju, druže, nema jurnjave i stresa prije odlaska u školu zbog mogućeg kašnjenja izazvanog zastojima u prometu. Među-tim, sigurni su da imaju daleko manje mogućnosti od mladih u Zagre-bu kad su u pitanju obrazovanje i slobodne aktivnosti. Najgore je, misle neki, što je opća atmosfera nepoticajna pa su i inicijative za dodatno usavršavanje propale (tečajevi stranih jezika u Drnišu, na primjer). Dogradonačelnica Drniša misli također da mladi stalno očekuju, jer su to vidjeli od odraslih osoba, da im netko drugi riješi njihove probleme. Malo inicijativa uopće potekne od njih samih. U fokus grupi žena čule smo u nekoliko navrata primjedbu kako su škole postale samo obrazov-ne institucije u kojima u glave učenika pretače gomila gradiva, dok je odgojna funkcija izostala. Ne znaju kako bi mladi tražili neke kulturne

sadržaje kad ni roditelji niti profesori u školama te kulturne sadržaje ne trebaju.Od načelnika policije, gradonačelnice, predsjednika suda, a onda i samih mladih, čuli smo kako ima dosta nasilničkog ponašanja među mladima. Kninjani/ke iz fokus grupe mladih žalili su se na sukobe Janjevaca i kninskih mladih, ali je djevojka iz Drniša rekla kako viken-dom i u njenom gradu ima nasilja a Janjevci tamo uglavnom ne dolaze.Etnička pripadnost, kako kažu, za njih nije nikakav problem. Misle da su stariji time još jako opterećeni, ali njih to ne zanima. Jedna je djevoj-ka rekla: “Mi smo sada stvarno k’o Amerika, melting pot. U istom loncu sada odrastaju zajedno i oni iz Bosne, i Hrvatske, i iz unutrašnjosti, i s otoka.” U studiji Mogućnost unapređivanja upravljanja jim procesom, Grad Knin navodi kao mjere koje su poduzete za djecu i mlade: dodjeljivanje jednokratne pomoći za rođenje svakog djeteta; financiranje opreme i uređenja dječjeg vrtića; završavanje sanacije područnog vrtića u Golu-biću; dodjeljivanje stipendija učenicima i studentima; financiranje troš-kova prijevoza učenika; rad Veleučilišta; buduća izgradnja studentskog doma te podrška udrugama za djecu i mlade.

Pravno savjetovanje Odvjetnice Ines Bojić i Ljubica Matijević Vrsaljko savjetovale su indivi-dualno 18 osoba, većinom iz Grada Knina i nekoliko iz susjednih mje-sta. Za tako kratko vrijeme uspjele su identificirati određene probleme s kojima se građani susreću, dati pravne savjete, a u nekoliko su slučajeva građanima nastojale pomoći pisanjem odgovarajućih zamolbi, zahtje-va i dopisa. U jednom slučaju odvjetnica je sa strankom otišla na lice mjesta, predala punomoć i zatražila uvid u spis. Nažalost, zbog kratko-će vremena više od toga se nije dalo učiniti, ali su stranke savjetovane kako da dalje postupaju u ostvarenju svojih prava.Pretpostavljajući da uzorak građana s kojima smo razgovarale možemo nazvati donekle reprezentativnim, uočeno je nekoliko osnovnih pro-blema. Ono što su primijetile i pri prijašnjim savjetovanjima na po-dručjima od posebne državne skrbi jest činjenica da su građani bazično neinformirani o svojim pravima.Kao temeljni problemi mogu se identificirati:

—Nerazumijevanje sustava i njegova načina funkcioniranja; od građa-na se ne može niti očekivati da budu pravno educirani, ali postavlja se pitanje koliko im u poziciji neuke stranke pomažu institucije.—Često usmeno obraćanje građana nadležnim tijelima i dobivanje

90 91usmenih odgovora „vi na to nemate pravo“; unatoč nepovjerenju u državne institucije i nezadovoljstvu zbog negativnog odgovora, građa-ni ne poduzimaju daljnje korake u ostvarenju svojih prava; odvjetnice su stoga građane redovito upućivale u potrebu da svoje zahtjeve sroče u pisanom obliku kako bi imali trag i potvrdu o tome da su se obratili institucijama, a time ujedno i pokrenuli pravne mehanizme koji im omogućuju da svoja prava traže pred žalbenim tijelima i upravnim sudom, naravno kada su u pitanju upravni postupci. Nešto je drugačije u sudskim postupcima jer su tu građani skloniji tražiti stručnu pomoć odvjetnika.—U više slučajeva uočena je pasivnost državnih tijela i nerješavanje zahtjeva građana u rokovima koji su propisani Zakonom o općem upravnom postupku; u takvim slučajevima odvjetnice su savjetovale građanima da podnesu žalbe i tužbe zbog šutnje administracije.—Građani su u velikom broju slučajeva pokušavali usmeno doći do informacija od nadležnih tijela, npr. informacije o tome jesu li uplaćeni doprinosi, informacije o rezultatima natječaja, o stanju predmeta i sl. Najčešće nisu dobili zatraženu informaciju iako na nju imaju pravo. I opet su ih odvjetnice uputile da zatraže informacije u pisanom obliku.—Građani su u određenim slučajevima pokušali ostvariti svoja prava pravnim putem koji je osuđen na propast ab initio, dakle potpuno je beskoristan i besplodan, ili su odustajali od podnošenja pravnih lijeko-va u ključnim fazama postupka.—U nekim je slučajevima čak uočeno kako građani osjećaju strah od institucija što je u svakom slučaju neželjena pojava i nešto što treba hitno mijenjati.—Nitko nije bio upoznat s institutom besplatne pravne pomoći i na-činom kako se ostvaruje. U tom dijelu, mimo konkretnih problema, stranke su detaljno savjetovane.—Može se zaključiti kako građanima temeljno nedostaju kvalitetni pravni savjeti i kreativni načini pružanja pravne pomoći.Općenito promatrajući slučajeve, moguće je identificirati nekoliko problema, a to su stambeno zbrinjavanje, mirovinski staž, zdravstveno osiguranje, radni sporovi, posebice otkazi, nemogućnost pronalaženja zaposlenja, bračni i obiteljski problemi, upis u državljanstvo, netočni upisi u matice, isplata socijalne pomoći te vrlo zanimljiv slučaj studenta Veleučilišta Marko Marulić u Kninu. Nekoliko se slučajeva ticalo problematike protupravnih useljenja, pro-blema vezanih uz ostvarivanje prava na popravak, obnovu ili izgradnju obiteljske kuće. Na ovom području često postoji potreba rješavanja određenih imovinskih odnosa oko uknjižbe vlasništva na nekretnina-

ma. Naime, prije rata 1991-1995 na ovom području je pretežno živjelo stanovništvo srpske nacionalnosti i oni su bili vlasnici nekretnina (kuća i zemlje). U međuvremenu su napustili ovaj kraj, a ostala su neriješe-na imovinska pitanja (i kad su uspjeli prodati nekretnine, nisu sačinili odgovarajuće isprave, što otežava zemljišnoknjižnu provedbu, ili nisu sačinili nikakve isprave, pa se postojeći posjednici ne mogu uknjižiti). Stranke su govorile o problemima oko odgovarajućeg stambenog zbrinjavanja putem Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice (ili su dobili neodgovarajući stambeni prostor, ili ne mogu ostvariti pravo na građevinski materijal za popravak, obnovu ili izgradnju obiteljske kuće). Jedna stranka je imala pritužbe na potraživanja države prema njezinoj obitelji s naslova poreznog duga koji se tiče razdoblja u kojem je ovo područje bilo privremeno okupirano, a ova obitelj je bila prognana, pa je notorna činjenica da u predmetnom razdoblju njihov obrt nije niti mogao raditi. Bile su i dvije stranke s problemima u postupcima oko uzdržavanja dje-ce. Uvidom u tek donesenu presudu Općinskog suda u Kninu uočeno je kako je sud presudio uzdržavanje za dvoje malodobne djece i to za svako dijete iznos od samo 400,00 kuna unatoč jasne odredbe kojom su članom 232 propisani minimalni iznosi uzdržavanja koji ne mogu biti ispod razine 919,70 kuna mjesečno po djetetu.

Studija slučaja I.Gospođa x rođena je u Kninu, srpske je nacionalnosti i po zanimanju je medicinska sestra. Godinama je radila u Općoj bolnici u Kninu na odjelu ginekologije, a u tijeku akcije Oluja s obitelji je, ne svojom vo-ljom, otišla u Beograd odakle se vratila u Knin u lipnju 1997. Od tada do danas ne može dobiti zaposlenje u svojoj struci pa je već 12 godina prijavljena kao nezaposlena na Zavodu za zapošljavanje. Bez uspjeha se javlja na sve natječaje koje raspisuju bolnica, dom zdravlja i starački dom. Radi se o osobi koja ima radno iskustvo od 22 godi-ne. Srednju medicinsku školu završila je u Zagrebu, a državni je ispit položila u Splitu. Vezano uz njezine prijave na natječaje za posao nije dobivala odgovore ili su stizali bez ikakvog obrazloženja. Pismeno se obratila čak i ministru Milinoviću. Do sada se javila na preko dvadeset natječaja za radno mjesto medicinske sestre, a posao je tražila i kao njegovateljica, međutim s tim u vezi je dobivala odgovore kako ne može biti njegovateljica jer nema položen odgovarajući tečaj. U konkretnom slučaju se može zastupati teza da se radi o diskri-minaciji pri zapošljavanju s osnove nacional-

92 93nosti stranke. Radi se o slučaju u kojem se, temeljem Zakona o radu koji sadrži slične odredbe kao i Zakon o suzbijanju dis-kriminacije, može podnijeti tužba nadležnom Općinskom sudu. U ovakvim vrstama postupaka važno je doći do statističkih podataka. Radi se o podacima kojima raspolažu ustanove kojima se stranka jav-ljala na natječaje radi zaposlenja - potrebno je utvrditi koliko je osoba u razdoblju od dvanaest godina primljeno na rad u navedene institucije, koje su nacionalnosti bile osobe koje su primljene na rad te koje su bile njihove kvalifikacije. Ukoliko bi iz statističkih podataka bilo razvid-no da su poslodavci prilikom zapošljavanja prednost davali osobama hrvatske nacionalnosti, postoji dobra osnova za podnošenje tužbe sudu. U praksi će se kao problematično javiti pitanje kako doći do statističkih podataka. Svaki građanin prema Zakonu o pravu na pristup informa-cijama može zatražiti takve podatke od nadležnih ustanova. Zakono-davac svake godine u Narodnim novinama objavljuje popis institucija koje su na zahtjev građana dužne dati takve podatke. Ukoliko nadležna institucija uskrati davanje takvih podataka, pribav-ljanje podataka zatražit će se u tužbi te će institucija podatke morati dostaviti na zahtjev suda.

Studija slučaja II.Stranka y je student rođen 1979. u B., živi u Kninu te je izvanredni stu-dent Veleučilišta. Tijekom ožujka 2008 održani su studentski izbori te je y bio jedan od kandidata za Studentski zbor. Nakon što je potvrđena i provjerena njegova kandidatura te nakon izbora provedenih u skladu s relevantnim zakonom i pravilnikom, y je izabran 17. ožujka 2008. od strane studentskog biračkog tijela kao predstavnik u Studenskom zboru. Nakon tri dana poništeni su izbori s obrazloženjem da je y student dru-ge a ne treće godine studija (napominje se da kandidati mogu biti samo studenti treće godine), što ne odgovara istini s obzirom da je iz indeksa razvidno kako je u listopadu i ožujku 2008. upisao peti i šesti semstar. Isti dan y dobiva obavijest Veleučilišta o tome da se protiv njega pokre-će stegovni postupak zbog nedoličnog ponašanja tijekom 2007. godine.Nakon toga održavaju se drugi izbori na koje y ulaže prigovor zbog nepoštivanja procedure i sukoba interesa drugog kandidata x (zapo-slenik Veleučilišta). I drugi izbori su poništeni te se održavaju treći na kojima pobjeđuje x kao jedini kandidat. y se nije mogao kandidirati jer je Veleučilište tvrdilo i opet da je on student druge godine. y se obraća Ministarstvu znanosti čime se jako zamjera dekanu i prode-kanu. U vrijeme kada se sve ovo događalo y je bio student treće godine,

a do kraja studija je trebao položiti tri ispita, odraditi praksu i završni rad. S polaganjem ispita nije bilo problema, međutim, problemi nastaju sa završnim radom koji je predao u listopadu. Studenti koji su predali u isto vrijeme kada i y, u međuvremenu su diplomirali, a y je pozvan dopisom od listopada 2008. da dođe upisati treću godinu. U svom odgovoru y ističe da ne može u trećoj godini upisati nula predmeta s obzirom da su svi ispiti iz treće godine položeni. Do kraja lipnja 2009 stranka još uvijek nije dobila termin za obranu završnog rada.Sporno je pitanje je li stranka onemogućena u pravovremenoj obrani svojeg završnog rada zbog izražavanja svojeg mišljenja o nepravilnosti studentskih izbora. Prije pokretanja sudskog postupka nužno je obaviti uvid u cjelokupnu dokumentaciju Veleučilišta u vezi s održanim izborima na što stranka ima pravo, kao i u spis koji se odnosi na stegovni postupak te ostalu do-kumentaciju koja se odnosi na stranku. Vrlo je važno pri tome utvrditi je li sama stranka u cijelosti poštivala akte Veleučilišta i rokove vezane za upis u višu godinu studija te predaju završnog rada. Pod pretpostav-kom da je stranka postupala na propisan način, daljnji korak u ostva-rivanju prava stranke bila bi tužba po Zakonu o suzbijanju diskriminacije.Kod pokretanja postupka prema Zakonu o suzbijanju dis-kriminacije stranka mora učiniti vjerojatnim da postoji diskriminacija i ukazati na osnovu diskriminacije. Možemo reći da je u ovom slučaju to bilo izražavanje stavova i mišlje-nja. U daljnjem tijeku postupka na tuženoj strani će biti teret dokaziva-nja je li diskriminacije bilo ili nije. Tužena strana svoje tvrdnje može temeljiti na tome da tužitelj nije u skladu sa zakonom i aktima Veleučilišta ispunio svoje studentske obveze, pa da mu se obrana rada onemogućuje iz navedenog razloga, a ne zbog izražavanja mišljenja. Ako se utvrdi da je stranka u svemu postupala u skladu s propisanom procedurom, postojanje odnosno odsustvo diskriminacije će se dokazati usporedbom tužitelja s ostalim studentima koji su za razliku od tužitelja svoje završne radove obranili ubrzo nakon što su ih predali. Ukoliko bi sud utvrdio postojanje diskriminacije, istom presudom naložio bi tuženiku da poduzme radnje kojima se ukla-nja diskriminacija te da se tužitelju naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana diskriminacijom kao i da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

94 95SažetakVukovar zasigurno većina građana/ki Hrvatske smatra simboličkim mjestom boli i patnje proživljenih tijekom Domovinskog rata, dok Knin doživljava kao simbol uspjeha i pobjede. Država ga je svrstala u područja od posebne državne skrbi. Neshvatljivo je stoga koliko se dugo ovaj grad i susjedna mjesta muče s preživljavanjem i izlaskom iz krize. Čini nam se da bi, kad se već podizanje zastave na kninskoj Tvr-đavi neprekidno koristi kao metafora pobjede, najveći dokaz važnosti povrata i uključivanja ovih prostora u Republiku Hrvatsku bilo upravo ulaganje u ubrzani razvoj ovog kraja. Time bi se najuvjerljivije pokazala uspješnost hrvatskog upravljanja Hrvatskom. Izgleda da političke elite misle kako to nije presudno važno. Sustavno naseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine, dovođenje Janje-vaca s Kosova, egzodus domicilnog srpskog stanovništva posve su pro-mijenili demografsku i sociokulturnu sliku čitavog područja. Kako će se ljudi pridošli iz vrlo različitih uvjeta življenja i s drugačijim običaji-ma snaći nikoga (ili premalo njih) nije previše brinulo. Većina je ostala živjeti u svojim manjim ili većim zajednicama, osjećajući se sigurnima tek u svojim malim getima. Privatizacija, sustavno uništavanje postoje-će proizvodnje, nemar u rješavanju ključnih problema samo su neke od značajki procesa koji su ovaj gotovo oduvijek slabije razvijen kraj gurali unatrag. Prvotna euforija ljudi koji su hrlili u ovo područje polako je splašnjava-la jer se ponosom na svoju nacionalnu pripadnost ipak ne može osigu-rati egzistenciju i hraniti obitelj. Pitanje rješavanja problema povratka srpske nacionalne manjine sustavno je odgađano. Mlada i energična gradonačelnica, načelnik Drniša, načelnici Biskupije i Promine žustro se bore i imaju viziju bolje budućnosti no pitanje je koliko je sada moguće u uvjetima opće ekonomske krize doista poma-knuti stvari s mrtve točke, uz dugove koji neprekidno stižu na naplatu.Knin i Drniš jesu, za razliku od drugih područja u kojima smo bora-vile, gradovi s jako puno mladih, ali oni nisu pretjerano optimistični i uvjereni da će ostati u svom kraju nakon što završe školovanje. Nemaju puno ideja i volje za aktiviranjem i utjecanjem na događanja. Misle da se trud ne isplati. Prerano konzumiraju alkohol, stradavaju u promet-nim nesrećama, izlažu se rizičnom spolnom ponašanju. Udruga hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja Šibensko-kninske županije “Tvrđava Knin” pokazuje da je gotovo sve moguće kad se uistinu želi, ali bi entuzijasta poput njih trebalo biti daleko više i morali bi biti podržani financijski, logistički i moralno.

Loše postavljen sustav socijalne pomoći trebalo bi na razini Hrvatske hitno mijenjati jer ljude demotivira za rad i čini ih trajno ovisnima. O reformi administracije predugo se sluša ali se ne vide promjene. Uglavnom, razloga za optimizam u ovom kraju i ima i nema. Sve ovisi o kutu gledanja. I budućim koracima države.

I za kraj stihovi sa službenih stranica Grada Knina:Dosta nam je mrakaŽivot nije igra, priča –nije samo pisma bića.Svako stvarno nosi brime;neko lako, neko teško,al’ do kraja moraš s time. Izađite dico milaiz oblaka crnog dima.Čekaju vas polja bila –pohrlite dico k njima.

ZvoniMir

ZvoniMir je nevladina, neprofitna i nepolitička udruga koja radi na principima jednakosti, solidarnosti i humanosti i koja je kao takva regi-strirana u veljači 2002. godine u Uredu državne uprave Šibensko-knin-ske županije. Osnovni ciljevi udruge su pružanje psihosocijalne pomoći psihički i socijalno ugroženim grupama i pojedincima, promoviranje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, suradnja i razmjena iskustava sa sličnim nacionalnim i međunarodnim organizacijama, iniciranje i razvoj civilnog društva i međusektorske suradnje. Sjedište udruge se nalazi u gradu Kninu, a područni uredi se nalaze u gradovima Drnišu i Benkovcu. Područje rada udruge se prostire na područja tri županije: Šibensko-kninske, Zadarske i Ličko-senjske županije. Ciljane grupe i korisnici projekata koje provodi udruga ZvoniMir su djeca, djeca i odrasli s posebnim potrebama, stariji, invalidi, ovisnici, obrazovne institucije, lokalne vlasti, nevladine organizacije, mladi i žene. Udruga je organizirana kroz tijela udruge koja čine Skupštinu udruge koja se sastoji od 16 članova/ ica, Upravni odbor (7 članova/ica), Nad-zorni odbor (3 člana/ice) i predsjednik/ca udruge. Osnovne aktivnosti udruge su: —pružanje pomoći radi zaštite temeljnih ljudskih prava i građanskih prava zajamčenih Ustavom i zakonima rh,

96 97 Otok Vis—organiziranje savjetodavnog rada (grupnog i individualnog),—organiziranje savjetodavnog rada kroz kontakt telefon u oblasti prav-ne i psihološke pomoći,—provođenje programa psihosocijalne podrške,—rad na poboljšanju kvalitete života kroz organizaciju i osmišljavanje slobodnog vremena djece, mladeži, žena i starijih osoba, održavanjem i provođenjem radionica, tečajeva, tribina, organiziranjem priredbi, koncerata, izložbi i drugih oblika odmora, zabave i rekreacije,—pomaganje savjetima stručnih osoba pojedincima i obiteljima u rje-šavanju svakodnevnih problema,—organiziranje edukacije ugroženih pojedinaca i skupina,—izrada i provođenje programa za djecu i mladež,—osmišljavanje aktivnosti na povećanju kompetentnosti članova Udruge,—organiziranje za članove Udruge seminara i radionica u svrhu potpu-nijeg ostvarivanja zadaća i ciljeva Udruge,—organiziranje, poticanje i educiranje dragovoljaca te populariziranje dragovoljnog rada mladih za mlade,—organiziranje i provođenje suradnje i razmjene s udrugama i ustano-vama u zemlji i inozemstvu,—suradnja sa stručnjacima, ustanovama, organima i službama na po-slovima od interesa za Udrugu, sudjelovanje na domaćim i međunarod-nih skupovima, seminarima i sl. koji su u vezi s ciljevima i djelatnošću Udruge.

98 99 Splitsko-dalmatinska županija, ukupne površine 14.045 km2 (od toga kopno 4.572 km2 51), prostorno je najveća županija zauzima 8% teri-torija Republike Hrvatske. Na sjeveru se proteže od Vrlike na jugu, do otoka Visa, pa do najudaljenijeg hrvatskog otoka Palagruže, na zapadu do Marine, a na istoku do Vrgorca, odnosno Gradca. Županija ima tri prirodno zemljopisno različita područja: priobalje, otoke i Zagoru. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 100 stanovnika/km2 (Hrvatska 80 st./km2), ali je stanovništvo vrlo nejednoliko razmje-šteno: na Priobalju, od Marine do Gradca, znači jednoj petini kopnene površine, živi više od dvije trećine, dok na području otoka i Zagore živi manje od jedne trećine stanovništva. Upravno-administrativno Županija je podijeljena na šesnaest gradova i trideset i devet općina. U gradovima živi 77% stanovnika, a 23% živi u općinama. Najveći grad je Split koji je upravno, administrativno, pro-metno, gospodarsko, sveučilišno i kulturno središte te drugi po veličini grad u Hrvatskoj (188 694 stanovnika). Kopneno najudaljeniji od Splita je Vrgorac – 100 km, a morskim putem otok Vis - 32 nautičke milje, što vremenski zahtijeva dva sata putovanja do Vrgorca odnosno dva i pol sata do Visa. Više od četvrtine stanovništva županije udaljeno je sat vremena od Splita kao središta, a time ujedno od prve i jedine bolnice.Veliko područje krša u Zagori i na otocima oskudno je vodom, pa je vodoopskrba jedan od problema koji lokalne zajednice i Županija mo-raju rješavati.Stopa nezaposlenosti veća je od 10%, osoba s invaliditetom također je više od 10%, starijih od 65 godina ima 14.3%, a svega 25.5% stanovniš-tva mlađe je od 20 godina.52 Županijsku sliku zdravlja izradio je 2004. tim na čelu s ondašnjim županom Krunom Peronjom. Kako su naveli na prezentaciji, konačni cilj bio je dobiti odgovore na pitanja: “Koji su zdravstveni prioriteti u Županiji? Koje su najslabije točke zdravstva? Kako ih riješiti? Ukratko - županijska slika zdravlja. Pri tome je mi-sao vodilja bila: spriječiti se može ono od čovjeka čovjeku učinje-no. Prirodno od Boga stvoreno može se izučavati i etičnom primjenom znanstvenih saznanja pokušati unaprijediti.”53 Vrlo zanimljiv pristup problemu slike zdravlja, mora se priznati. Rezultati su pokazali kako postoji 5 zdravstvenih prioriteta u Županiji: prometne traume, nedostu-pnost zdravstvene zaštite, nužnost zaštite materinstva, bolesti ovisnosti i duševno zdravlje. Jesu li prioriteti posljedica djelovanja čovjeka prema čovjeku ili su prirodno od Boga stvoreni, nije pojašnjeno.Po broju osoba s duševnim bolestima i komplikacijama trudnoće, po-roda i perinatalnog razdoblja Splitsko-dalmatinska županija je tada bila na samom vrhu u Republici Hrvatskoj.

51 Prema nekim dru-gim izvorima, županija zauzima površinu od 4 528 km2.

52 Podaci i dio teksta preuzet iz studije zdravlja Splitsko-dal-matinske županije: Žu-panijska slika zdravlja, 2005.

53 Na http://www.dal-macija.hr/Upravniodje-li/Tajni%C5%A1tvo/Novosti/tabid/98/ar-ticleType/ArticleView/articleid/67/zupanij-ska-slika-zdravlja.aspx

100 101Vis je najzapadniji veći naseljeni otok u skupini srednjodalmatinskih otoka. Ukupna je površina otoka 90,3 km2 (dug 17 km, širine do 8 km, obala dužine 76,6 km). Od talijanske obale udaljen je oko 60 milja. Otokom se protežu tri brdska lanca između kojih se nalaze krška polja. Na Visu postoje grad Vis i grad Komiža te niz manjih sela i zaselaka. Prema posljednjem popisu na otoku živi nešto više od 4 000 stanov-nika, ali je stvaran broj ljudi koji su trajno nastanjeni na otoku znatno manji. Vikendaši se prijavljuju na otoku kako bi iskoristili povlastice koje država daje otočanima. U socijalističkoj Jugoslaviji, Vis je zbog svog strateškog položaja bio zatvoren za strance i pretvoren u vojnu bazu. Žitelji se bave poljodjelstvom, ribolovom i turizmom. Kako su nam rekli, cjelokupna je povijest otoka Visa politički i ekonomski vezana s jedne strane za ribarstvo, a s druge za vinogradarstvo i vinarstvo koje je i danas osnova gospodarstva. Oznaku “Hrvatski otočni proizvod”, koju mogu dobiti kvalitetni proizvodi nastali kao rezultat otočne tradicije, razvojno-istraživačkog rada, inovacije i invencije, a dodjeljuje ju mi-nistar mora, prometa i infrastrukture na prijedlog Savjeta projekta, s otoka Visa u 2008. dobili su: Sonomedia d.o.o., Podšpilje, Vis, za liker Limoncelo i džemove od limuna, gorke naranče, višnje maraska, ku-pina, planike i grejpa; roki´s d.o.o., Vis, za vina Muškardin (bijelo suho vino), Bugava (kvalitetno vino) i specijalno desertno vino Roki´s prošek: Obrt Cobo, Komiža za kvalitetno vino Vugava; Bibendum in actione d.o.o., Vis, za Plavac vrhunsko vino i Vugava kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom; Obrt Brojne, Vis, za viški hib pogaču od suhih smokava i pandulete kolač od mendula.Grad Vis ima prema popisu iz 2001. godine 1 955 stanovnika, ali se bilježi kontinuiran pad. Površina grada je 52,00 km2. Naselja u sastavu grada su Brgujac, Dračevo Polje, Marine Zemlje, Milna, Plisko Polje, Podselje, Podstražje, Rogačić, Rukavac Stončica, Vis.Grad Komiža ima 1 668 stanovnika, a pokriva površinu od 48,00 km2. Zabilježen je veliki pad broja stanovnika jer je nekoć u ovom gradu živjelo i do 5 000 ljudi. Postojala je i velika tvornica za preradu ribe koja je bila najveći izvor prihoda i mjesto zapošljavanja, ali je zemljište prodano a tvornica nestala u privatizaciji. Naselja u sastavu grada su Biševo, Borovik, Duboka, Jabuka, Komiža, Oključna, Palagruža, Podhu-mlje, Podšpilje, Sveti Andrija, Žena Glava.

Terensko istraživanjeNa otoku Visu boravile smo od 27. rujna do 1. listopada 2009. Sve aktivnosti provodile smo s partnerskom organizacijom Cenzura plus iz Splita koja je prethodno dogovorila raspored sastanaka, sudionike/ce fokus grupa i slijed pravnog savjetovanja. Koordinatorica aktivnosti za Cenzuru plus bila je Blagica Kujundžić, predsjednica. Posebnost je ovog dijela projekta da nismo znale niti za jednu organizaciju civilnog društva koja djeluje aktivno na otoku Visu, pa nam je udruga iz Splita bila jedini izbor. Dogovaranje na daljinu odrazilo se na uspjeh odrađe-nih aktivnosti – fokus grupa žena, recimo, nije pokrila dovoljno različit uzorak osoba prema naobrazbi, socijalnom statusu i bračnom stanju, a za pravna savjetovanja morale smo hvatati ljude za rukav i pitati ih tre-ba li im savjet odvjetnica. Na ovom se primjeru vidjelo koliko je važna uloga organizacija koje djeluju lokalno, jer samo one dobro poznaju teren i ljude te mogu jedine kvalitetno organizirati aktivnosti ovakvog projekta. Uz dvije fokus grupe – jedne vođene sa ženama i druge s mladima, zahvaljujući prethodnim dogovorima Cenzure plus, razgovarale smo sa sljedećim osobama:—Predstavnicima organizacija civilnog društva: Kulturno-umjetnička udruga Pokrok, Goran Sirišćević, dopredsjednik, Milica Erceg, članica i Filip Kraljević.—Predstavnicima lokalne samouprave: gradonačelnica Komiže Tonka Ivčević; gradonačelnik Visa Ivo Radica i zamjenik gradonačelnika Visa Dalibor Damjanović.—Predstavnicima institucija: Prekršajni sud u Visu, Senka Acalino-vić, predsjednica; Centar za socijalnu skrb, Anamarija Kunac; Dom za starije i nemoćne osobe Vis, sestra Ivanka Vrgoč; pu Vis, Bože Šarić, pomoćnik načelnika postaje; Dom zdravlja, dr. Nebojša Đorđević.—Događanja vezana uz realizaciju projekta popratili su sljedeći no-vinari i novinarke, odnosno mediji: Bogoljub Mitraković, Jutarnji list (eph), Milena Budimir (Slobodna Dalmacija); Siniša Jović (Slobodna Dalmacija); Miranda Jurko, Radio Split; Vida Gruin, Radio Dalmacija; tv Jadran, Cenzura Plus. Na završnom okruglom stolu od suradnika/ca iz Zagreba sudjelovale su: Centar za mirovne studije, Lana Vego; predstavnica Ureda pučkog pravobranitelja Jana Pavković; Sandra Pernar, gong.

102 103NalaziLokalna samoupravaKako je Vis otok, prema Zakonu o otocima54 što gaHrvatski sabor izglasao 1999. (izmijenjen i dopunjen 2002. i 2006.) na osnovi Nacio-nalnog programa razvitka otoka (1997.), trebao bi biti područjem od posebne državne skrbi. Naime, u Zakonu o otocima stoji kako je interes Republike Hrvatske da osigura osobitu zaštitu otoka: “Članak 1. (1) Otoci kao hrvatsko prirodno bogatstvo, te nekretnine na otocima oso-bitoga nacionalnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, od interesa su za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.” Otok Vis uvršten je u prvu skupinu nastanjenih ili povremeno nastanje-nih otoka odnosno nedovoljno razvijenih i nerazvijenih otoka i otočića. Prema ovom zakonu najvažnije je osigurati održivi razvitak otoka i to izradom programa kao obaveznih dokumenata obalno-otočnih župa-nija i otočnih te obalno-otočnih gradova i općina. Tako je propisano člankom 5 da mora postojati Program održivog razvoja za: 16. Vis, Biševo, Sv. Andrija i okolni otoci. Pretragama Interneta nismo uspjele pronaći tekst Programa.U Izvješću o učincima provedbe Zakona o otocima za 2008. Vlada Republike Hrvatske55 navodi kako održivi razvitak otoka “podrazumi-jeva održivo korištenje otočnog potencijala, stalno poboljšanje otočnog življenja i izgrađivanje ekološki podobne infrastrukture. Podržavanjem održivog razvitka otoka uspostavlja se nacionalni interes za upravlja-njem otočnim razvitkom u cilju kojeg će se raditi programi potpunog i održivog korištenja otočnih resursa. Zbog toga treba dovesti u ravno-težu komparativne prednosti otoka (klima, zemljopisni položaj, otočni krajobraz, čistoća otočnog okoliša, poklapanje zahtjeva za ekonomskom i ekološkom razvojnom održivošću u glavnim otočnim djelatnosti-ma - turizmu i poljoprivredi i ograničavajuće faktore (manjak radno aktivnog i fertilnog stanovništva, nedovoljna otočna lučka i cestovna infrastruktura, zapušteni i pretežno neprohodni otočni poljski putovi, manjkavo osnovno školstvo, propusnost otočnog tla, manjak infra-strukture zbrinjavanja otpadnih voda i odlagališta krutog otpada, ne-sređeni katastri i vlasništvo nad poljoprivrednim i građevinskim zemlji-štem, spor postupak dobivanja dozvola za ulagače)… U razvoj otoka se iz Državnog proračuna svake godine uloži u prosjeku više od milijardu kuna s pozicija državnog (ministarstava i tijela državne uprave) i javnog sektora i to za sljedeća područja: infrastruktura (prometna: luke, ceste, putovi; komunalna: vodoopskrba, odvodnja, zbrinjavanje otpada; druš-tvena: zdravstvo, socijalna skrb, obrazovanje, dječji vrtići), prometno povezivanje, gospodarstvo, poljoprivreda, ribarstvo, turizam, kultura,

šport, sakralna baština, šumarstvo, subvencije, potpore, kreditiranja.” Vlada je 2004. osnovala Otočno vijeće kao savjetodavno tijelo ministra mora, turizma, prometa i razvika pri provođenju mjera i aktivnosti ukupnog održivog razvoja otoka, a Izmjenama i dopunama Zakona o otocima (NN 33/06) povećana mu je nadležnost i sastav. U cijelom svom mandatu Otočno vijeće održalo je devet sjednica do lipnja 2008. godine.I Vis i Komiža imaju status grada zbog povijesnih razloga, jer brojem stanovnika ne bi nikako mogli biti ovim oblikom lokalne samouprave. Komiža je status grada dobila tek 1997, iako je posve jasno da urbani-stički i povijesno zaslužuje ovaj status. Recimo, prvi zapisi o školstvu na otoku datiraju iz 1612. godine, a poseban je procvat doživjelo u 18. stoljeću za vrijeme župnikovanja Antuna Matijaševića Karamanea po kojemu danas nosi ime jedina srednjoškolska ustanova u kojoj se može pohađati sedam programa: opća gimnazija, za kuhara, konobara, prodavača, hotelijersko-turistički smjer, komercijalista i hotelsko-turi-stičkog komercijalista. Nekadašnje ime Visa-Issa praindoeuropskog je podrijetla, a zbog svoje geostrateške važnosti otok je promijenio brojne vladare i doživljavao silne uspone i padove tijekom vrlo burne proš-losti. Slavno razdoblje otoka počinje početkom 4. st. p. Krista i traje punih 160 godina. U tom razdoblju Issa ima vrlo demokratski način uređenja: narod je birao i utvrđivao poslove časnika narodne skupštine i sankcije protiv građana koji bi se oglušili na skupštinske odluke. U Issi i njezinim kolonijama svi su građani bili jednaki. Svaki je Isejac (ali ne i Isejka, op. a.) mogao biti izabran za sve časti, pa i onu najvišu, ar-honta.56 Bilo bi lijepo kad bi se danas moglo ustvrditi kako je konačno postignut i viši stupanj demokracije, jer se iz javnog života ne isključuju žene. Čini se, nažalost, da su stanovnici otoka uglavnom nesvjesni svoje slavne demokratske prošlosti i ne mare (ili im ne daju) pretjerano za ak-tivno uključivanje i sudjelovanje barem u donošenju strateških odluka. Na lokalnim izborima neposredno je izabran za gradonačelnika grada Visa Ivo Radica, član hdz-a, a u Komiži je za gradonačelnicu izabrana Tonka Ivčević, članica sdp-a. Zanimljivo je kako na tako malom otoku s malobrojnim stanovništvom koje se žali na izoliranost i usamljenost, uspijevaju stanovnici jedina dva mala grada uspjevaju osjećati zamjetan stupanj međusobne netrpeljivosti. Logično je valjda onda da i biraju gradonačelnika/cu iz suprotstavljenih stranaka. Oba grada imaju po 11 vijećnika iz nekoliko stranaka. Usto u Visu postoji i Vijeće komunalne prevencije koje raspravlja o svim problemima: droga, alkohol, sport; uključeni su nastavnici i profesori, policija, firme, turistička zajednica grada.

54 Zakon o otoci-ma, Narodne novine 34/1999 od 9.4.1999.

55 Izvješće o učincima provedbe Zakona o otocima Vlade Repu-blike Hrvatske u 2008. godini, Zagreb lipanj 2009.

56 Od sirakuškog tira-nina Dionizija Starijeg do sukoba s ilirskim kraljem Agronom) , prema Branko Nadilo, Građevinar 52 (2000) 3

104 105 Jedan od dokumenata vezan uz strategiju razvoja jest i Državni pro-gram uređenja posjedovne i vlasničko-pravne evidencije (katastra i zemljišnih knjiga) na otocima (NN 7/00). Gradonačelnik Visa rekao nam je kako je najveća zapreka bržem razvoju otoka neodobravanje prostornog plana. Postoji suglasnost svih dionika osim konzervatora, ali smo od mještana/ki čule kako odobravanje zapravo koče nečiji pri-vatni interesi. Jedna je osoba kupila veliko zemljište i sada, kako kažu, oni s vrha koji su s njim u igri, žele da prostorni plan bude prilagođen njihovim željama.57 Stvari se još više kompliciraju kad se počelo šuškati kako nato ima ozbiljan interes koristiti otok Vis za svoje potrebe. Na Internet stranicama Foruma58 vodila se žustra diskusija o tom proble-mu: “Dok su Višani svoju razvojnu strategiju gradili na najvrjednijim razvojnim potencijalima, atraktivnim lokalitetima bivših vojnih objeka-ta, poticani višekratnim usmenim obećanjima dužnosnika iz hrvatskog političkog i državnog vrha, te s nestrpljenjem očekivali prvu ‘skicu’ najvažnijeg prostorno-planskog dokumenta iz Ministarstva obrane Republike Hrvatske stigla je za mnoge šokantna vijest. Naime, Služba za odnose s javnošću, s potpisom načelnice Marijane Klanac, uz ostalo navodi: ‘Obavještavamo vas da su prema dugoročnom planu Oružanih snaga rh na otoku Visu perspektivne za os rh sljedeće nekretnine: Smokovo polje - skladište, Hum - radarski položaj, Parja - potkop i Rt Stupišće - paljbeni položaj. Iz morh-a zatim dodaju: ‘Kako je u posto-jećem Prostornom planu, usvojenom prethodnih godina, Ministarstvo obrane imalo drukčije potrebe, izradom i usvajanjem novog prostornog plana definirat će se nove zone posebne namjene nastojeći zadržati mi-nimalni broj vojnih objekata koji su potrebni za redovito funkcionira-nje Oružanih snaga’. Međutim, na posljednjoj sjednici viškoga gradskog parlamenta, u raspravi o Nacrtu prostornog plana grada Visa, upravo su Smokova s tridesetak hektara najkvalitetnije otočne zemlje za vrhunski plavac mali, te okruženje uvale Parija i Rogačića, spominjani kao jedni od ključnih lokaliteta za snažniji razvojni iskorak. Tako se područje Parija isticalo kao mjesto za izgradnju nautičke luke s 300 vezova te za moguće sezonsko premještanje trajektnog pristaništa. A ovdašnja Udruga obrtnika otoka Visa i Udruga vinogradara i vinara u Smokovo su polje kalkulirale s osam manjih kompleksa sa po tri hektara zemlje, koji bi u natječaju putem programa raspolaganja državnim zemljištem dospjeli u ruke onih koji bi stvorili vinogradarsko-vinarsku bazu za rea-firmaciju milenijske tradicije ‘Otoka vina’. Na naš upit: nato na Visu da ili ne, Služba za odnose s javnošću morh-a izbjegla je odgovor. Znači li šutnja potvrdan odgovor? Ne zaboravimo, od kad je 397. godine prije Krista, kada je sirakuški tiranin Dionizije, potaknut upravo strateškim

razlozima Visa, utemeljio polis Issu, vojni značaj škoja uvijek je bio na-glašavan. Teško je vjerovati da tom izazovu može odoljeti i najmoćniji svjetski vojni savez. Kako bilo da bilo, Višanima je militarizacije puna kapa, pa bi svaka nova, drže ovdašnji malomišćanski ‘politički analitiča-ri’, bila šaka u oko životu na pučinskom škoju. Nikša Roki, predsjednik Udruge vinogradara i vinara Visa: ‘Ako je istina da bi jedan od najvećih i najkvalitetnijih prostora u Hrvatskoj za uzgoj vrhunske sorte plavac mali, na oko 30 hektara isplativog zemljišta, ponovno mogao biti u funkciji vojske, onda svi mi moramo ponovno početi život s prvim razredom pučke škole. To bi bila tragedija”.Uglavnom, bez odobrenog urbanističkog plana gradovi ne mogu dobiti ni povrat vojnih objekata niti graditi stanove kojima bi možda privu-kli visokoobrazovane ljude iako imaju puno gradskog zemljišta. Dan prije našeg dolaska bili su predstavnici Veleučilišta Vern jer razmatraju mogućnost organiziranja dijela nastave na Visu. Za ostvarenje plana trebalo bi napraviti kampus s brojnim sadržajima. Neizvjesno je hoće li se projekt uspjeti realizirati ako do konca godine prostorni plan ne bude odobren, rekao nam je gradonačelnik Radica. On je povratnik iz Australije i vjeruje da će moći iskustvo iz te razvijene i bogate zemlje prenijeti na svoj otok. Smatra kako se zemljišta i objekti koji pripadaju lokalnoj samoupravi nipošto ne smiju prodavati, već ih se samo smije davati u koncesiju. Grad Komiža je član Udruge gradova u Republici Hrvatskoj. Udruga se zalaže, između ostalog, da se svim zainteresiranim gradovima omogući preuzimanje poslova izdavanja lokacijskih, građevinskih i drugih akata vezanih uz gradnju za vlastito područje u vlastitim uredima. Nelogič-nosti raspodjele ovlasti na različitim razinama (država/županija/grad) vidljive su u mnogo primjera. Gradonačelnica nam je jednim primje-rom pokazala kako su loše postavljeni odnosi: lukom u Komiži upravlja Županijska lučka uprava, a ne grad Komiža, pa tako 55% dobiti ide u blagajnu Luke Split (županijska lučka uprava) “a ne u kasu gradskog poduzeća (njima ostaje 45% od čega se isplaćuju plaće, radnici, nado-gradnja infrastrukture) iako se sav posao odrađuje na lokalnoj razini. Tako grad od luke dobije 1/3 prihoda, a to bi trebalo biti 100% naše vlasništvo, tu luku smo mi svojim resursima modernizirali”, rekla je gradonačelnica. A to je samo jedan od primjera kako je neučinkovit su-stav jer se lokalnoj samoupravi ne daju stvarne ovlasti. Tipičan primjer birokratske neučinkovitosti koja priječi svaki, a ne samo ubrzani razvoj jest slučaj interventnog heliodroma. Predan je zahtjev za lokacijsku dozvolu. Kako je trebalo odraditi proces parcelizacije, a on nije dovršen ni nakon godinu i pol dana, iako je država vlasnik zemljišta, lokacijska

57 Nekoliko puta je spomenuto ime A. Leke, ali nam nitko nije predočio nika-kav pisani dokument kao potkrepu tvrdnji. Zemljište bi, naravno, trebalo biti proglašeno građevinskom zonom kako bi se moglo pro-dati za izuzetno visoku cijenu.

58 Na http://www.oto-kvis.info/forum/index.php?topic=17.0

106 107je dozvola istekla. Slična priča je događa se i s deponijem. Kako kaže lokalna samouprava: “Sve je prekomplicirano i traje predugo”. Iako je Vis jedan od rijetkih otoka koji ima svoje izvore vode (Korita i Pizdica), problem vodoopskrbe zahtijeva znatna ulaganja. Nužno je, kako nam je kazala gradonačelnica Komiže, povećati količine crplje-nja na Koritima zamjenom crpki (nužno integralno projektno rješenje hidraulika, strojarski, elektroprojekt uz rješavanje alternativne elektro-opskrbe agregatima) te smanjiti sadašnje znatne gubitke vode. Potpisan je sporazum između Hrvatskih voda, Ministarstva regionalnog razvo-ja, šumarstva i vodnog gospodarstva i Županije Splitsko-dalmatinske na iznos od 8,300.000,00 kn za financiranje projekta vodoopskrbe na otoku Visu za iduće tri godine. Voda se crpi pumpama, pa je zbog enormnih troškova takva sustava neki zovu “glupom vodom”. Svi misle kako bi se troškovi trebali subvencionirati, ali je ta odredba “nestala” iz Zakona o otocima.Oboje gradonačelnika uglavnom se složilo oko ključnih problema koji tište otočane: - nedostupnost liječničke skrbi (u Visu rade dva liječnika, u Komiži isto tako dva; ginekolog, pedijatar, radiolog i fizijatar dolaze dva puta mjesečno; helikopter dolazi samo po pacijente kojima je ugrožen život; ukoliko netko slomi nogu ili sl. navečer, mora čekati jutarnji trajekt i njime se prebaciti do kopna i bolnice);- malo prilika za zaradu – posla ima uglavnom samo tijekom vrlo kratke ljetne turističke sezone a tada dolaze i sezonci s kopna; tijekom zimskog perioda na otoku je približno 400 nezaposlenih, a u sezoni 175; nešto je više nezaposlenih u Komiži; najviše nezaposlenih je nkv i sss, a vš i vss gotovo da i nema u evidenciji nezaposlenih osoba;- nepovoljna dobna i kadrovska struktura; Grad Vis je raspisao nekoli-ko natječaja za osobe s visokom stručnom spremom, ali jedva da se javi možda 1 osoba ili nitko na svaki natječaj;- osjećaj izoliranosti i odsječenosti, ograničenost komunikacije; - loša povezanost s kopnom – trebale bi postojati dvije brze brodske linije dnevno;- nedostatnost postojećih zakona o poslovanju;- diskriminacija u odnosu na grad (na otoku je život skuplji za čak 20%; traži se stoga izjednačavanje s kopnom u snabdije-vanju vodom, prometu, izgradnji; izjednačavanje cijena priključka za vodu, struju, telefon, te osnivanje poduzeća za izgradnju);- droga i ovisnosti – više je ovisnika/ca u Komiži nego u gradu Visu;- izumiranje malih jezika - otočkog idioma.

Djelatnica područnog ureda Centar za socijalnu skrb Split koji se na-lazi u gradu Visu rekla nam je kako na otoku 150 osoba prima stalnu socijalnu pomoć dok jednokratne pomoći dobiva prosječno osoba u iznimnim situacijama. Napomenula je kako je uočila, da su za razliku od Brača gdje je prije radila, ljudi koji traže socijalnu pomoć na Visu stvarno siromašni i socijalni slučajevi. Kad vidi njih, čini joj se da bi na Braču trebalo davati daleko manjem broju osoba socijalnu pomoć. Na otoku Visu ima puno starih i nemoćnih ljudi. U gradu Visu djeluje Dom za stare i nemoćne osobe koji raspolaže sa oko 80-ak smještaj-nih kapaciteta. Podružnica reda milosrdnih sestara Sv. križa (sjedište u Đakovu) djeluje na otoku već 125 godina upravo u ovom Domu. Glavna sestra dolazi iz ovog reda i jedna je od najljubaznijih i najsusret-ljivih osoba koju smo tijekom provođenja projekta srele. Grad Komiža organizirao je Centar za pomoć i njegu u kući pa 7 geronto-domaćica obilazi stare ljude na otoku, iako samo Grad Komiža financira iz svog proračuna rad Centra. Korisnika/ca je 175, obilazi se njih 25 tjedno, pa svaka od 7 domaćica ima sat i pol vremena za pomoć starim ljudima. Potrebe su različite: netko treba samo razgovor, netko pomoć u čišće-nju, nabavci namirnica i slično. U početku su domaćice nailazile na strašne scene: ljudi su bili prljavi, potpuno zapušteni, gotovo podivljali u samoći i nemoći. Na otoku je, s obzirom na broj stanovnika, dosta psihički bolesnih ljudi - shizofrenija, psihoze. Jedna nam je otočanka u šali rekla kako su Višani i Komižani imali čitav odjel na otoku Ugljanu prije nekoliko godina. Kako smo doznale, neke psihički bolesne osobe bile su lišene poslovne sposobnosti, pa je u tom području dolazilo do malverzacija. Bivši voditelj podružnice dodijelio je skrbništvo nad jednom osobom, a skrbnik je odmah prodao zemljište u dogovoru sa socijalnim djelat-nikom. Međutim, budući nasljednici su slučaj prijavili Uskoku i obojica su sudski procesuirana. Zbog kontinuirane depopulacije otoka, daje se po 5.000 kuna za svako novorođeno dijete, a za treće novorođenče 15.000 kuna.Prema istraživanju Lotus, koje je gong proveo na području čitave Re-publike Hrvatske, Grad Komiža zauzeo je 255. mjesto s 3,70 bodova, a Grad Vis 311. mjesto s 3,40 bodova. Proračun Visa za 2008. godinu bio je 35,594.900,00 kuna, a Komiže 12,223.900,00 kuna. Gradonačelnica Komiže obavijestila nas je kako je izvršeni proračun na koncu godine bio 7,820.000,00 kuna.

108 109Organizacije civilnoga društvaOvo bi poglavlje moglo sadržavati samo dvije rečenice, ali ćemo ga, kao priznanje i pohvalu kreativnim ljudima koji nikada ne odustaju svemu usprkos, učiniti vrlo dugačkim.Naime, na otoku Visu organizacija civilnog društva koje bi se ozbilj-no bavile zaštitom ljudskih prava bilo koje generaci-je nema. Gradonačelnik Visa osnovao je školu nogometa u kojoj je trenutno 67 djece (30 iz Komiže). Misli da je to sada najbolja stvar koja se dogodila jer su mladi zauzeti treninzima, putovanjima i nemaju vremena osjetiti dosadu. Zaposlili su Višanina koji je završio kif (Kineziološki fakultet, tjelesna kultura), a žena je tajnica Kluba. Gradonačelnik je rekao: “Mi to malo po australski, ali je korisno. Djeca se subotom dižu u 4 sata ujutro a vraćaju se kući navečer. Nemamo odgovarajuće igralište pa idu trajektom na kopno.”Na godišnjoj razini za sport i kulturu Grad Vis izdvaja 600.000,00 kuna za jedriličarski klub, zbor mandolina, nogometni klub, biciklistički klub, Torcida klub, vatrogasce te na limenu glazbu koja djeluje na otoku već 160 godina.Misli da bi udruga bilo više kad bi nastavni/profesorski kadar bio za-interesiraniji. Profesori bi trebali motivirati mlade, ali ne zna tko može motivirati profesore. U Registru udruga RH naveden su u kategoriji “kulturne” sljedeće udruge za Vis: Amatersko kazalište Ranko Marinković, Hrvatska grad-ska glazba, Karnevalsko društvo “Poklod”, Kulturno-umjetnička udruga POKROK, Lavurat za poja; Mandolinski zbor Mareta, Plesni klub i Udruga za promicanje kulture, umjetnosti, kulturne i prirodne baštine “dega art”. U Komiži ih je registrirano 7: Hrvatsko kulturno društvo “Komiža”, Klapa Gusarica, Klapa Ježina iz Komiže, Komiška pokladna udruga Poklod, Multimedijalni mobilni centar Otok, Udruga likovnih i primijenjenih umjetnika otoka Visa. Od ekoloških je udruga samo jedna registrirana u Komiži: “mali zele-ni & biševo”, ali smo čule da nije više aktivna; od humanitarnih samo Crveni križ u Visu; u kategoriji “informacijske” nema niti jedne; za mlade Udruga za mlade t.n.t. Vis; kategorija “okupljanje i zaštita žena” za otok Vis je prazna - nema niti jedne udruge; socijalne udruge tako-đer ne postoje. Čini se da otočani svoje probleme rješavaju sviranjem, pjevanjem, glu-mom i plesom, a ne zahtjevom za zaštitom svojih prava. Uspjele smo se susresti samo s predstavnikom i predstavnicom vrlo zanimljive organizacije Pokrok. Kako kažu, nastali su iz “dišpeta” i ne

namjeravaju odustati. Uredili su prekrasan prostor koji je godinama stajao devastiran. Nekoć je, naravno, pripadao jna. Zanimljivo je da je JNA ostavila prostor s cjelokupnom opremom (u ovom slučaju čak i potpuno nova opremljena suvremena kuhinja), ali je lokalna vlast (i Ministarstvo obrane) puštala da se sve odnosi kako je kome volja i da prostori iz dana u dan propadaju. Iako su nedavno osnovani, već su pokrenuli nekoliko značajnih aktivnosti. Jednoj od njih dat ćemo veliki prostor, jer pokazuje kako bi život na otoku zimi mogao izgledati i ko-liko bi u tom slučaju više ljudi možda odlučilo tu i ostati, a ne bježati u gradske smradove i stresne gužve. Evo opisa jednog očevica, dokaza kako se može kad se uistinu nešto hoće:Iz teksta Damira Nemira Janečeka“Oda otokuČuda postoje i nade ima! Dok cijeli svijet krizira, dok sve ide prema dole postoji način da se krene ka gore, da se krene u VIS. Otok Vis, Otok sa veliko O, najljepše što je majka Zemlja mogla darovati Čovjeku, Otok će Vas ugostiti i biti vaša oaza u moru laži i bijegu od surovog svijeta betona, baš betona. Otok je poput bebe koja se nalazi u majčinoj utrobi, okružen sa svih strana morem. Od tu vjerovatno potiče logična iskonska i iskrena potreba za boravkom na otoku u svakoj prilici.Jednostavno i nesebičnoEvo kako je sve krenulo. Zvonimir Matić (brat vrlog Borisa Matića koji je ogromne stvari učinio za promociju autorskog filma na našim prosto-rima, a školovao se u Beogradu, živi u Zagrebu, a naravno, rodio se u Bosni) i Edita Najer su odlazili s Visa. Pozdravljali su se sa drugaricom Silvijom Simniati. Sve se to dešavalo na Viškoj rivi. Tada su rekli: Vidimo se na ljeto. Silvija koja živi na Visu im je rekla da mogu doći i zimi jer oni (što se često zaboravlja) i zimi žive, a ne samo ljeti. Zvonimir i Edita su rekli ok te da će ponijeti filmova da gledaju, te da se zezaju, da nešto po-piju i zapale. Što je normalno. Onda su se dosjetili da bi mogli jednostav-no napraviti projekcije i za ostale Višane jer zimi je i ostalima dosadno. Jednostavni su bili sasvim logični, racionalni i nesebični. I što je osnova svakog zdravog ljudskog odnosa, posjedovali su empatiju, suosjećanje.Bratstvo i jedinstvoZvonimir je obavijestio brata o toj ideji, a njemu se to jako svidjelo. Do-pustio je da se koriste filmovima sa Zagreb Film Festivala. Filip Kraljević Palestinac koji je kuhar, Mišo Poduje, Silvija te ostali mladi iz Visa sa Visa su imali svoju Kulturno umjetničku udrugu Pokrok Vis. Nakon što je umjetnička baza postojala, to jest izvor filmova, pozabavili su se formal-no birokratskim ljudima neophodnim i nametnutim potezima. Napisali su projekt te skrušeno zamolili grad za pare.

110 111Stand Up For Your RightGrad, to jest njegovo vodstvo na to gleda primitivno i provincijski te to odbija! Naravno jer vladajući nekulturnjaci rade samo za one iznad sebe, koji rade za one iznad sebe i tako sve do vrha pa i iznad njega. Njima na-ravno nije u interesu da se išta mudro za mlade i ostale dešava na otoku, jer na taj način ljudi odseljavaju. To sve odgovara njihovoj politici, koja je licemjerna i pohlepna te kojoj je za cilj rasprodati predivne otoke ponaj-više u vlastitu korist. No otočka brigada koja se bori za svoje pravo na zabavu ne posustaje. Gospodin Marko Šušnjar iz Splita, njihov prijatelj, postaje glavni sponsor. Antonio Lipanović (vlasnik prekrasne vinarije 70 m duboko u zemlji smještene), također član udruge, financijski nesebično pomaže. Naravno kao vinar, pomogao je i logistički. Viški filozof i spisa-telj Senko Karuza je u svojoj uvali Molo Trovna ugostio ljubitelje ljudsko-sti te ih nahranio sjajnim fažolom (grahom) s manistrom, te brilijantnim brujetom. Naravno, i vinom i rakijom koji su neizbježni.ProgramiranjeZvonimir Matić, inače dipling (diplomirani inženjer šumarstva) je pogle-dao filmove iz selekcije zadnjih par godina Zagreb Film Festivala, te oda-brao pojedine koji su po njegovoj procjeni bili zanimljivi publici na otoku Visu. Potom su sastavili dvodnevni program. Prikazani su filmovi Red Race, Taraf de haidouks (film o grupi rumunjskih cigana koji su svojom nevjerojatnom energijom i glazbom osvojili svijet), Life in loops, (nagra-de: Međunarodni filmski festival Karlovy Vary 2006., nagrada za najbolji dokumentrani film), Balkanska rock priča, Rendez Vous, redatelj: Martin Janos Krawczyk (nagrade: Berlin film festival 2006, nominacija za najbo-lji kratki film), Šaban Bajramović, Salim Baba, redatelj: Tim Sternberg, Halid Bunić Vječni i Kao da je bilo nekad.ŠkartocMišo Poduja je izabran da bude voditelj programa, a on je tu obavezu prihvatio s radošću pod uslovom da cijelo vrijeme na glavi nosi škartoc (vrećicu). Tako je nastala špica za festival s likom koji nosi škartoc na glavi.Stvarni filmSilvija je osmislila plakat revije po uzoru na stari poljski filmski plakat s otiskom prsta, simbolično i idejno vezan za autorski film koji su oni nazvali stvarnim i dali mu time još više na težini. Oni su ono što bi se na-zvati moglo, mali, iskreni, smisleni film velike ideje. Sve je bilo usmjereno ideji druženja sa stvarnim ljudima, uz stvarne filmove. U zraku se mogla opipati želja otočana za životom, drugarstvom te kulturom. Filip Kralje-vić zvani Palestinac, odlučio je iznenaditi publiku svojim gurmanskom kulinarskim umijećem te ih počastiti specijalitetom - vepretinom u proše-

ku s njokima. Jelo se zbog kuhara nazvalo Palestinskim loncem. Sličnost naziva s Bosanskim loncem nije slučajna, naravno. Festival je imao samo tri gosta od kojih je jedan radio i puštao muziku (uglavnom šlagere i Ivu Robića), a druga dva uživala su u džabnom posjetu otoku. To su naravno bila tri gosta, sva tri redom iz prelijepe Bosne i Hercegovine.Program se odvijao u bivšem domu jna, sadašnjem Domu kulture. Posje-tioci festivala su bili ljudi s Visa ali i mnogi koji su čak iz Zagreba i Splita došli na Vis radi filmova i atmosfere.U jutarnjim satima su počele filmske matineje. Prikazan je film Balkan-ska rock priča. Zvonimir Matić je nakon projekcije stupio u telefonsku vezu otvorenog tipa s glavnim likom tog filma, zbog čega je puna sala bila oduševljena. Publika je bila oduševljena i filmom o romskom sastavu, a svi su se zaljubili u pjesmu Diana (Niko te nikad voljeti neće kao što volim ja…) iz mnogo puta nagrađivanog dokumentarca Borisa Mitića Preety Diana. Svi filmovi su bili dokumentarni što je dokaz da ovi ljudi vole, trebaju i žele art terapiju, kroz koju će saznati nešto, educirati se, propitkivati te družiti i upoznavati…” —izvor: e-Novine.com - http://www.e-novine.com/

Nacionalne manjine/međuetnički odnosiOvo bi se poglavlje moglo i preskočiti jer problem međuetničkih odno-sa na otoku ne postoji. Prema popisu stanovništva iz 2001. na otoku su bile 22 osobe koje su se izjašnjavale kao pripadnici srpske nacionalne manjine, jedan slovenske, 1 crnogorske. 20 albanske itd. Jedan od liječ-nika s kojim smo razgovarale, a živi duže od 20 godina na otoku, srpske je nacionalnosti i potpuno je zaljubljen u otok i njegove stanovnike. Ono po čemu se ljudi razlikuju na otoku i dijeli ih na dvije temeljne skupine pitanje je domicilnosti: je li osoba “pravi” otočanin (valjda od stoljeća 7, nismo provjeravale) ili nije. Jedna nam je gospođa rekla: “Nemojte mene ništa pitati o životu na otoku. Ja vam nisam odavde. Došla sam iz Slavonije i tu se udala. U Visu živim samo 50 godina”. (?!) I slatko se nakon toga nasmijala.Hoće li netko biti prihvaćen od nepovjerljive i zatvorene sredine ovisi o više čimbenika. U posljednjih deset godina nekoliko je bogatih Engleza i Amerikanaca kupilo kuće na otoku, ali mještani kažu kako od njih nema velike koristi. Uglavnom se druže međusobno, dovode svoje bo-gate prijatelje, no ne zanima ih uključivanje u život zajednice.Iz drugih gradova Hrvatske dolaze osobe koje su htjele pobjeći od gu-žve i stresa - povratak prirodi i sebi, pretpostavljamo.Jedno je vrijeme na otoku bilo puno izbjeglica, najviše iz Vukovara, ali je većina do danas napustila otok. Gradonačelnik Visa rekao nam je

112 113kako su dobili stanove, zatim ih prodali i otišli.Jedna strankinja udata za otočanina zaljubljena je u život u prirodi i ne želi, sve dok su joj djeca mala, otići nikamo. Odlično govori hrvatski koji vrlo često vuče na viški. Ona je sudjelovala i u fokus grupi žena.

Žene I opet prema sad već zastarjelom popisu iz 2001. u Komiži žive 853 žene (51%), a u Visu 1 039 žena (53%). Žena je 40% u ukupnom broju nezaposlenih. Rak dojke vodeći je uzrok smrti uzrokovanih karcino-mom u žena Splitsko-dalmatinske županije.Fokus grupa59 s kojom smo vodile dvosatni razgovor ni na koji se način nije mogla uzeti kao reprezentativni uzorak, pa smo u restoranima, dućanima i hotelu razgovarale s još nekoliko osoba. Žene u fokus grupi mahom su imale srednju ili visoku stručnu spremu, bile zaposlene, vrlo samosvjesne i svoje. Navele su više problema koji njih osobno muče, a zatim i one koji koče razvoj otoka. Osnovni im je problem što postoje samo jedne jaslice i to u Komiži. Ako žive u Visu, a nemaju djedove i bake, žene zbog toga ostaju kod kuće do djetetove treće godine ili preu-zimaju samo povremene poslove koji im omogućavaju kombiniranje s partnerima i “uskakanje” prijatelja. Sretnici koji dobiju mjesto u jaslica-ma u Komiži voze tamo djecu, ali kapaciteti nisu dovoljni. Iako je vrlo ograničen izbor zanimanja, ukoliko žele zaraditi, turizam im omogućuje izvjesnu sigurnost jer mogu računati na neki izvor prihoda. Jedna od sudionica rekla je kako se posao može dobiti isklju-čivo preko veza, ali se druge nisu složile jer misle, da ukoliko osoba nije previše izbirljiva, posla uvijek ima i može se dobiti. Zdravstvenim su uslugama nezadovoljene – u Domu zdravlja u Visu samo su liječnici opće prakse stalno tu, a tek jednom mjesečno dola-zi ginekolog i pedijatar. Kad su mogli dobiti aparat za dijalizu na dar, Dom zdravlja ga je odbio jer nemaju osobu koja zna s njim raditi. Jako im je skup odlazak liječniku u Split, jer im se pokriva samo karta za tra-jekt, a ne i hrana i prijevoz od luke do bolnice i natrag, pa često odusta-ju od odlaska na važne preglede iako imaju zdravstvenih problema. Obrazovanje djece ih muči – ograničen je izbor za srednjoškolce, jer mogu birati ili opću gimnaziju ili neki hotelijersko-ugostiteljski smjer. Oni koji nemaju sredstava za slanje djece na školovanje u Split moraju se pomiriti s tim da će im djeca izabrati nešto od ponuđenog. Jedna sudionica, samohrana majka, ne želi dijete slati od sebe jer misli kako je to prerano, ali žali jer je izuzetno talentirano za matematiku i infor-matiku. Za druge je školovanje u Splitu preskupo, jer za srednjoškolce nema hrane u menzi, osim za one koji dobiju smještaj u domu.

59 Bilo je prisutno 11 žena: 3 VSS, 8 SSS; 6 u braku, 2 neudate, 3 razvedene; 3 imaju po dvoje djece, 5 ima jedno dijete, 2 nemaju djece; 6 žena u dobi od 36 do 46 godina, 4 žene u dobi od 47 do 57 i jedna žena starija od 57 godina

Žene koje su došle iz drugih gradova ili zemalja misle kako su domaći ljudi osebujni, zatvoreni i prilično nedruštveni, pa se došljaci mogu osjećati izolirano, usamljeno i nesigurno.Iako su se neke stvari pomaknule s mjesta, misle kako je nedostatna su-radnja vlasti i građana/ki. Znaju da urbanistički plan nije prošao zbog nečijih privatnih interesa, ali im nitko nije objasnio točno o čemu se zapravo radi. Smeta ih netrpeljivost koja postoji između Komiže (SDP) i Visa (hdz) – misle kako je sukob velik, pa među njima nema komuni-kacije. Nemaju pojma tko su saborski zastupnici koji su izabrani u njihovoj izbornoj jedinici i ne sjećaju se da je itko od njih došao između dvaju izbora. Jedna sudionica vidjela je uživo samo Željku Antunović kad je bila na nečijoj svadbi, ali nije znala je li ona “njihova” zastupnica.Ljute su na institucije, posebno obrazovne i zdravstvene i misle kako su ljudi koji u njima rade uglavnom nezainteresirani. Jedna je majka rekla kako djeca nisu išla na maturalno ili nekakvo drugo putovanje, jer se staroj učiteljici i profesorici nije dalo. Sada postoje neki tečajevi i edukacije: ples, sviranje, planinarenje. Kad su tražili, dobili su prostor od grada i ustanovili kako se, kad se traži, možda nešto i može dobiti. Onima iz većih gradova nedostaju kulturna događanja. Kažu, najviše do četiri mjeseca u sezoni radi kino i gostuju predstave. Hrana je skuplja, jer se cijene formiraju prema gostima i strancima, pa je za domaće nedostupna ili preskupa. Misle da bi trebalo osigurati niže cijene za domaće. Burna je rasprava nastupila kad je vođen razgovor o odnosu spolova i ravnopravnosti. Neke misle kako na otoku vlada patrijarhat u kojem je daleko veći teret na ženama, dok ih nekoliko smatra da žene i muš-karci jesu drugačiji pa zbog toga i rade različite poslove. Kažu kako se stvari polako mijenjaju pa je tako gotovo nestao običaj i prisila da se kćeri odriču nasljeđivanja u korist braće. Žene sada žele imati imovinu koja glasi na njihovo ime jer su shvatile da im to daje izvjesnu sigur-nost. Socijalna radnica je ubrzo po dolasku shvatila da na otoku ima dosta samohranih majki. Zabilježeno je i nekoliko slučajeva prostitucije mladih djevojaka, a neke su sada u tretmanu Centra. Kako je tek kratko vrijeme na otoku, ne može još ocijeniti suradnju s drugim institucija-ma, posebno policijom. Do sada se uvjerila kako postaja ne prijavljuje sve što bi trebala – nedavno se dogodilo jedno samoubojstvo, ali je ona za to doznala iz novina.U Visu postoji Prekršajni sud, a parnični sudac dolazi jednom mjeseč-no i ostaje tjedan dana: četvrtkom je u Komiži, a ostale dane u Visu. Međutim, žene ne znaju ima li i koliko ima obiteljskog nasilja. Kažu

114 115

60 Sudjelovalo je 20 osoba; 13 mladih je u dobi od 17 godina, 6 u dobi od 18 godina, 1 osoba od 19 godina; svi su učenici i neoženjeni/neudati; 8 djevojaka i 12 momaka; Svi Hrva-ti/ce.

kako se takve stvari kriju pred drugima i rijetko izlaze na svjetlo dana. Predsjednica Prekršajnog suda misli da nasilja nema puno – jednom godišnje dogodi se nešto. Ipak, u trenutku našeg boravka jedna je žena s djecom zatražila pomoć i bila smještena u Sigurnu kuću u jednom gradu na kopnu. Socijalna radnica rekla nam je kako su nedavno imali slučaj žene koja dugo trpi nasilje, organizirali su sve za njezin odlazak i smještaj u sklonište, ali se na koncu predomislila i odustala. Prenijele smo ženi preko socijalne radnice da nam se javi ukoliko želi, ali nas tijekom boravka, a ni kasnije nije kontaktirala. Jedna nam je sudionica rekla: “Žene su navikle da šute. Dobivaju karcinome, ali to je normalno. One služe i opslužuju sve, a kako je njima rijetko tko pita.”Strankinja koja je čini se zauvijek otišla s otoka ostavila je za nas dugo pismo. Između ostalog je napisala: “Kada sam prije desetak godina došla na Vis imala sam osjećaj da se nalazim u raju…oko mene savr-šena priroda, čisto more i u zraku miris ružmarina, kadulje i soli…ovdje naučite da nije potrebno imati luksuzni auto ili dragocjeni sat da biste se osjećali zadovoljni svojim životom…udala sam se za momka s Visa… Poslije dvije godine sam promijenila mišljenje. Svi moji snovi su propali…Zimi je jedino mjesto za izaći kafić. Nema mjesta za fitne-ss, nema kina, bazena, mjesta za druženje. Žene su u kući, posvećene obitelji. Muškarci koji rade sezonski sjede u kafiću. Sjede satima, ispija-ju pivo i puše cigarete. Neki igraju biljar, navečer se sastaju igrati karte. Nisu svi isti, ali u puno obitelji djecu odgajaju samo majke, a očevi ih vide samo za ručak i večeru. To je bio moj slučaj. Nekada sam bila žena s karijerom, a sada samo domaćica… Ispada da biti majka izuzima sve druge aktivnosti u životu za ženu i ona se svodi samo na odgajanje djece i održavanje kuće… Želim reći da bi jedna odgovorna vlada, a sve za razvoj svog naroda, i u ovako malim mjestima morala omogućiti više aktivnosti, spasiti ovaj narod loših navika koje kvare i uništavaju sve, dati mladima da se bave sportom ili drugim aktivnostima koje će ih zainteresirati…Vlada Republike Hrvatske nije spremna da pomogne da bi ljudi imali dostojan život i na otocima…”.

MladiVis je sve stariji otok na kojem daleko više ljudi umire no što se rađa. Gradonačelnica kaže kako se rađa 8 do 14 djece godišnje dok ih isto-vremeno 30 do 40 umire. Komiža ima osam učenika u prvom razredu osnovne škole. Misli da lokalna samouprava tako krupne probleme ne može rješavati sama. Sve dok se život na otoku standardom i sadržajima ne približi uvjetima koji su u gradovima na kopnu, ljudi će nezaustavlji-vo odlaziti.

Fokus grupa mladih60 bila je izrazito zanimljiva i bučna. Svi su htjeli sudjelovati i nešto reći, a njihovi stavovi često nisu bili jedinstveni. Dok neki misle kako su drugi krivi što za mlade ima malo zanimljivih sa-držaja, drugi okrivljuju sebe i svoje kolege jer vide da su mladi pasivni i nezainteresirani. Jedna je mlada djevojka ustvrdila: “Ljudi su najveći problem. Svi misle kako će netko drugi za njih sve odraditi. Nitko se sam ne bi potrudio.” Jedni žele zauvijek otići, drugima je baš lijepo i ostat će. Jedino su složno zaključili kako su vrlo nesložni. Za nekolicinu je najveći problem mentalitet zajednice – “plemenska kultura”, kažu, “konzervativizam, jednostavno su svi zatupljeni, svi piče isti film, ako je netko drugačiji, nema alternative, ako nisi u tom filmu, stojiš sa strane.” Misle kako su im jako suženi izbori jer im se nameću vrijednosti i ponašanje, pa se osjećaju neslobodno. Jedna osoba pokaza-la je javno svoju istospolnu orijentaciju i sada svašta doživljava. Oni koji su drukčiji povlače se ili odlaze u Split ili neki drugi grad gdje u anoni-mnosti imaju više slobode i prava na izbor jer se nudi više mogućnosti.Nismo imali gdje izlazit, očistili smo dvije prostorije u bivšem Domu jna, stavili grijanje, ostali smo tamo za praznike...održavali smo sastanke. Bilo je nešto alkohola, ali smo uglavnom sjedili i družili se. Nije bilo droge. Kada se vlast vratila sa skijanja, odnijeli nam grijanje, rumbali vrata i rekli da će nam dat baštu ili neki drugi prostor, ali ništa nam nisu dali. Rekli su “Vi se gore samo opijate”, iako to nije istina. —Jedan od sudioni-ka fokus grupe

Žao im je što nema više izvanškolskih sadržaja ni mjesta na kojima bi se mogli okupljati i raditi nešto kreativnije. Kafić Bejb (kako ga zovu) glavno je sastajalište mladih otoka. U dva su navrata “osvojili” neke pro-store, ali su iz njih bili izbačeni. Liječnik nam je rekao kako je pozitivno što među mladima nema puno alkoholizma. Zabrinjava ga ipak što sve više djevojaka puši, poseže za alkoholom i prerano se upušta u spolne odnose. Predsjednica Prekršajnog suda je pak zadovoljna jer je u po-sljednje dvije godine prekršaja upola manje nego prije, a nemaju zabi-lježen slučaj međuvršnjačkog nasilja niti nasilja roditelja nad djecom. Kad se pokrenuo razgovor o ovisnostima, mladi su rekli kako su stari-je osobe ovisnici o heroinu a ne njihova generacija. Ovisnika je više u Komiži, koliko znaju, ali su te osobe povučene i ne rade nikakve izgre-de. I žene i mladi misle kako policija nije djelatna, jer svi znaju tko su dileri, pa im nije jasno kako ih nitko nikada ne uhapsi, Gradonačelnica Komiže misli da nema dovoljno policajaca koji bi mogli provesti takve akcije. Naime, na otoku je 12 policajaca, a od toga je jedan ravnatelj, po 4 su u dežurstvu. Trebalo bi im bar 30 ljudi za kvalitetniji rad.

116 117Nemaju Vijeće mladih i nikada nisu čuli da bi se trebalo osnovati. Slabo komuniciraju s lokalnom vlašću, a o saborskim zastupnicima ne znaju ništa i nikada ih nisu ni čuli niti vidjeli na otoku. Kako je rekla jedna djevojka: “Ne znaš tko je gori, izabereš onog tko najmanje dišpete radi, ali nitko ne valja”.Gradonačelnik Visa izvijestio nas je da je Grad izdvojio u 2008. godini 132.000,00 kuna za stipendije, 14.000,00 kuna sponzorstva za po jedan projekt u osnovnoj i srednjoj školi, 3.404,14 kuna za darivanje odlikaša knjigama i 880,00 za marendu djece obuhvaćene programom socijal-ne zaštite. U 2008. za sport je izdvojeno 210.000,00 kuna, a za kulturu 185.763,00 kuna. Nitko od mladih nije znao za akcije pokrenute na otoku – jedna udru-ge Pokrok koja na zapuštenome mjestu nekadašnje mesnice želi izgra-diti jedinstveni dječji park u kojem će ljuljačke, tobogane i klackalice izraditi sami, i to na ekološki prihvatljiv način, pazeći pritom na sigur-nost najmlađih budućih korisnika; ideja se rodila nakon što je gotovo jedini teren za dječju igru nestao zbog izgradnje Doma zdravlja u sre-dištu grada Visa. Drugi je projekt predstavljen u programu liste sdp-hns “Za još bolju Komižu”, u suradnji s udrugom hrvatskih arhitekata i Ministarstvom kulture pokrenut je projekt obnove bivšeg doma jna i njegove pretvorbe u Kulturni centar koji će biti namijenjen mladima za druženje i kulturne aktivnosti (likovne, glazbene, edukativne radioni-ce, informatički kutak, održavanje predavanja, čitaonica, kinoteka...). Do konca 2009. namjeravaju prostor obnoviti i predati ga mladima na korištenje. Za dovršetak realizacije projekta pokrenuta je i javna dona-torska akcija “Tisuću pixela za Vitića” kojom je do rujna prikupljeno 750.000,00 kuna.Možda se nakon toga mlade osobe i pokrenu, pa se počne događati zanimljiv život na otoku i u zimskim mjesecima.

Pravno savjetovanjeOd svih sredina u koje smo dolazile jedino na Visu do našeg dolaska nije bila prijavljena niti jedna osoba za pravno savjetovanja. Kad smo pitale ljude zašto se to dogodilo, većina nam je rekla kako nikada nije ni čula da će se nešto slično organizirati. Očito je da nitko ne čita obavije-sti koje su bile postavljene na više frekventnih mjesta. Nekoliko nas je ljudi upozorilo da se možda radi i o sramu – nas ne poznaju, a ne žele da drugi mještani znaju kako imaju problema i trebaju pravnu pomoć. Uglavnom, nakon naše akcije usmenog obavještavanja, odvjetnice su savjetovale 8 osoba. Jednoj smo ženi, koja nije imala novac za plaćanje autobusne karte, otišle mi i savjetovale je u njezinom domu koji se nala-

zi u malom mjestu u unutrašnjosti otoka.Tijekom savjetovanja uočeno je istovjetna situacija kao i u prethodnim sredinama: građani su vrlo slabo, gotovo nikako, upoznati sa svojim pravima. Tome sigurno pridonosi činjenica da se radi o otoku, dakle mjestu koje je u geografskom smislu izolirano. Na otoku je za obavlja-nje odvjetničke djelatnosti registrirano troje odvjetnika, ali su sve stran-ke s kojima se razgovaralo socijalno ugrožene, bez redovitih prihoda (većina od njih radi samo sezonski, samo dvije su redovito zaposlene s prosječnim prihodima, ali jednoj ženi nije zaposlen bračni drug, a dru-ga je samohrana majka). Zbog nedostatnih prihoda njima je nemoguće plaćati visoke troškove odvjetničkih usluga. Niti jedna od stranaka nije bila upoznata s mogućnostima koje pruža Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (obavijesti nema na oglasnim plo-čama niti u službenim prostorijama centra za socijalnu skrb ili ureda gradske uprave). Nijedna od stranaka nije upoznata s mogućnošću traženja besplatnog odvjetnika u Hrvatskoj odvjetničkoj komori niti zna da Hrvatska odvjetnička komora dodjeljuje besplatne odvjetnike za zastupanje u postupcima vezanim uz uzdržavanje djece. Problematika koja je prezentirana: siromaštvo, socijalna ugroženost, nemogućnost nalaženja stalnog zaposlenja, povrede prava iz rada i rad-nih odnosa (mobbing), neriješeni imovinski odnosi, obiteljsko nasilje i skrbništvo za djecu nakon razvoda. Tijekom savjetovanja sa strankama koje imaju djecu uočava se problem zabrinutosti za njihovo daljnje školovanje i razvoj budući da rodite-lji nemaju mogućnost financirati školovanje - plaćanje školarine na fakultetima, troškovi plaćanja priprema za visokoškolsko obrazovanje, plaćanje troškova smještaja. Uredi gradske uprave osiguravaju pomoć u vidu nagrada i stipendija za djecu, ali se radi o iznosima koji su simbo-lične naravi u odnosu na prosječne i očekivane troškove školovanja. Žene koje su prošle iskustvo razvoda govore o tome da žena u razvodu i nakon njega teško funkcionira, često doživljava osudu i nerazumije-vanje okoline ( bez obzira što se ponekad radi o žrtvama teškog obitelj-skog nasilja), izolaciju, a ponekad su i stigmatizirane. Jedna od stranaka govorila je o svom iskustvu kad mjesecima nitko u mjestu s njom nije želio progovoriti niti riječi. U odnosu na obiteljsko nasilje te postupanje nadležnih tijela, neke od stranaka potužile su se na nerazumijevanje i nepostupanje sukladno propisima policije (relativiziranje ili minimizi-ranje problema). U jednom slučaju, kako je izvijestila stranka, policija je u potpunosti odbila intervenirati prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Obiteljskom zakonu. Savjetovana je i strankinja, koja je udata za državljanina rh i u rh ima

118 119trajni boravak, po pitanju ostvarenja prava na hrvatsko državljanstvo i određenih dvojbi u Zakonu o strancima. Stranke su se prituživale da često doživljavaju „šutnju i nepostupanje“ tijela lokalne vlasti, što u njih izaziva nepovjerenje u institucije s po-sljedicom odustajanja od traženja pomoći, postupanja ili odgovarajuće intervencije. Na ovom području ne postoji niti jedna udruga koja se bavi pro-micanjem i zaštitom ljudskih prava koja bi educira-la i savjetovala građane/ke.

Studija slučajaNa toku Visu utvrdile smo kako postoji mogući slučaj dis-kriminacije jedne strankinje, ali ona još uvijek nije spremna o tome javno progovoriti. Stoga predstavljamo slučaj koji bi bio teško dokaziv kao diskriminacija, ali je indikativan za Repu-bliku Hrvatsku i zahtijeva hitne izmjene zakonodavstva. x.y. žena u dobi od četrdesetak godina, sa stalnim prebivalištem u Visu, udana, majka jednog maloljetnog djeteta, zaposlena je u javnom podu-zeću. Tijekom savjetovanja izričito smo i u više navrata zamoljeni da u našem izvješću ne spominjemo o kojem je poduzeću riječ. Žena izra-žava bojazan da bi na taj način mogla biti prepoznata i dalje šikanirana od svog poslodavca. Jedina je zaposlena u obitelji sa stalnim primanji-ma, pa se boji da će izgubiti posao ukoliko bi se doznalo kako je tražila pravno savjetovanje. Taj strah je toliki da se nije htjela sastati na javnom mjestu, već je jednu savjetodavku primila u svojoj kući. Stranka se žali na zlostavljanje na radnom mjestu od strane svog nepo-srednog rukovoditelja. Naime, obavlja poslove na kojima ima financij-sku odgovornost i bila je jedna od ovlaštenih za primanje gotovinskih uplata. Tijekom rada uočila je određene zlouporabe u vezi s gotovin-skim uplatama kod svojih kolega pa je, u strahu da eventualni manjak ne bi bio stavljen njoj na teret, tražila od rukovoditelja bolju organi-zaciju i kontrolu posla. Njezino upozorenje dočekano je s nerazumije-vanjem i odbijanjem, a uskoro je preseljena na druge poslove, doduše odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, ali daleko teže. Smještena je u posebno malu sobu u koju jedva dopire danje svjetlo, na mjestu gdje je stalno propuh, dobila je zastarjelu opremu, s njom na poslu gotovo nit-ko više ne komunicira, a ne usuđuje se više žaliti. Ni ne pomišlja na to da se obrati za zaštitu rukovoditelju, višem rukovoditelju ili Državnom inspektoratu vezano uz uvjete rada. U ovom je slučaju očigledno da je osoba diskriminirana zbog izražavanja svojeg mišljenja u pogledu organizacije rada u javnom

poduzeću u kojem je zaposlena. U ovakvim okolnostima teško je reći da bi stranka uspjela ostvariti zaštitu svojih prava prema Zakonu o radu i Zakonu o suzbijanju diskriminacije, budući da bi pre-ma odredbama tog Zakona trebala dokazati kako je diskrimini-rana po točno određenoj osnovi kao što su: spol, dob, nacionalnost, rasa, članstvo u sindikatu, imovno stanje, jezik, vjera, bračni ili obitelj-ski status, invaliditet ili zdravstveno stanje i dr. Ovakvi slučajevi, a vrlo su česti, ukazuju na potrebu donošenja cijelog niza propisa komplementarnih propisima o zaštiti ljudskih prava, u ovom slučaju u obliku Zakona o mobbingu ili posebnih odredaba o mobbingu koje bi se ugradile u postojeći Zakon o radu.

SažetakAutorica ovog teksta zaljubljena je već dugi niz godina u otok Vis i često ga je birala kao odredište u vrijeme odmora, ali je malo ili gotovo ništa znala o životu otočana u izvansezonskim mjesecima. Kolegice istraživačice isto su tako razmišljale o ovom prostoru isključivo kao o mjestu ispunjenom ljepotom i opojnim mirisima. Bilo je stoga logično uvrstiti otok Vis u istraživanje i otkriti kako se zapravo živi na prostoru koji je država proglasila područjem od posebne državne skrbi.Kad smo došle na otok još je bilo malo turista, ali se već osjećalo povla-čenje mještana u svoje domove i pripremanje za dane ispunjene tišinom i samoćom. Kao i u drugim odabranim mjestima otkrile smo mračnu stranu života u prostorima koji su udaljeni od Zagreba, metropole u kojoj se gužva četvrtina stanovništva Republike Hrvatske. Osim zaljubljenika u sa-moću i prirodne ljepote, većina otočana, pogotovo onih mladih, jedva čeka pobjeći u „civilizaciju“ u kojoj su dostupne sve liječničke usluge, jeftinija roba, prostori zabave i najrazličitiji programi obrazovanja ili usavršavanja. Neshvatljivo je kako se moglo dogoditi da se jedna mala zemlja tako neravnomjerno razvija, pa sve više mjesta postaje tek domovi za starije i nemoćne. Umjesto da se, pogotovo u prostorima koji su jedinstveni po svojoj ljepoti, otvaraju podružnice sveučilišta i veleučilišta, privla-če mladi obrazovani kadrovi, mnoga područja zapuštenija su no prije osamostaljenja Republike Hrvatske.U vrijeme kad se Internetom može komunicirati s čitavim svijetom, a televizija i radio donose sliku i ton u najzabačenije dijelove, malo je toga trebalo učiniti da se ljude zadrži ili privuče u svaki kutak Hrvat-ske. Zašto je to malo još uvijek uglavnom nedostižno, pitanje je koje treba postaviti onima na svim razinama vlasti, ali i svaki građanin/ka

120 121samom/samoj sebi.Sobe s pogledom na more hotela “Biševo” u Komiži u nekoj drugoj zemlji turisti bi morali plaćati barem 1000 eura dnevno, a u Hrvatskoj ovaj hotel propada i jedva zadovoljava kategoriju od tri zvjezdice. Pu-tovi su uski i opasni, pa je pravi podvig ljeti obilaziti sve ljepote otoka. Vodoopskrba nije riješena, prostornog plana nema, sve je skupo, kom-plicirano i birokratizirano.A ljudi su diskriminirani samo zato što je nemoguće sagraditi most koji bi ih povezao s kopnom, dok volje za dizanjem kvalitete života u onih koji određuju kako će se trošiti sredstva iz prora-čuna očito još uvijek nema. Osim tisućama stranica akcijskih planova, strategija, zakona, propisa i odluka. Samo, nikako da se nađe netko tko će ih sustavno provoditi.S druge strane sam otok trebao bi biti daleko agresivniji. Trebalo bi na internetskim stranicama, osim cijena hotela i apartmana, istaknuti sve probleme koji se ne rješavaju kako bi svi mi znali u kojem pravcu treba zagovarati i zahtijevati akcije donositelja odluka. Mukotrpno je bilo traženje podataka o otoku, stanovništvu, problemi-ma, planovima. A tako ne bi smjelo biti. Cenzura pluscenzura plus je neprofitna organizacija civilnog društva iz Splita, koja metodama neovisne televizijske produkcije, izvaninstitucionalnog obrazovanja i javnog zagovaranja promiče ljudska prava, slobodu me-dija i radi na razvoju civilnog društva, a sve u cilju doprinosa izgradnji modernog, demokratskog i pravednog društva u Hrvatskoj.Prioriteti su:—Unapređenje slobode i društvene odgovornosti medija te razvoj ne-profitnih medija.—Unapređenje statusa ljudskih prava, ženskih prava i prava manjina.—Unapređenje razvoja civilnog društva i međusektorske suradnje.—Unapređenje društvene odgovornosti svih dionika u zajednici, pose-bice profitnih subjekata.—Promicanje antikorupcijskih aktivnosti, suočavanja s prošlošću i regionalne suradnje.cenzura plus je članica mnogih domaćih i regionalnih demokrati-zacijskih inicijativa, regionalne mreže za osnaživanje civilnog društva - Balkan Civil Society Development Network (bcsdn), organizacije za osnaživanje građanstva i civilnog društva u eu - European Citizens Action Service (ecas) i međunarodne feminističke mreže za rodnu ravnopravnost i socijalnu pravdu wide.

Osnovne djelatnosti su:—tv produkcija—izvaninstitucionalno obrazovanje—javno zagovaranjeProdukcijske aktivnosti Udruge Cenzura Plus su proizvodnja i emitira-nje TV emisije cenzura te istoimenog Web portala. tv emisija cenzuracenzura je 60-minutna emisija u formi intervjua s prilozima, koja ide jednom tjedno u udarnom terminu - petkom navečer, direktno (“uži-vo”) na Televiziji Jadran (privatnoj televiziji s regionalnom koncesijom u Splitsko-dalmatinskoj županiji, s kojom Cenzura Plus ima ugovor o suradnji). Cenzura je vidljiva i na Max tv-u i b Net-u, a nakon prvog emitiranja emisija se reprizira i reemitira na nekoliko lokalnih i regi-onalnih televizija u Hrvatskoj i na internet televiziji Smart tv (www.smarttv.com). web portal cenzuraCenzura Plus će 2009. godine pokrenuti novi Web portal cenzura (www.cenzura.hr) s ciljem širenja svog medijskog prostora i povećanja sudjelovanja građanki i građana u kreiranju medijskih sadržaja. Portal će objavljivati tekstove kritičke i korektivne uloge ukazujući na druš-tvene nepravilnosti i edukacijsku ulogu promicanja općih društvenih vrijednosti. Portal će također problematizirati teme lokalnog karaktera te promicati urbani stil života u Gradu Splitu. Telefon/fax: 021-489-167E-mail: [email protected] Web: www.cenzura.hr

122 123 Međimurskažupanija61(Čakovec,Međimursko Središće)

124 125 Međimurska županija nalazi se na krajnjem sjeveru Hrvatske između rijeka Mure i Drave. Površinom županija pokriva 729,5 km2 odnosno 1,29% kopnenog dijela površine Republike Hrvatske, što je čini najma-njom županijom. Državna granica s dvije susjedne zemlje duga je 110,5 km, a ukupna granica županije iznosi 182,3 km. Međimurje razvija pograničnu suradnju s Mađarskom i Slovenijom kroz programe Euro-regije Mura - Drava.Županija ima najviši postotak suvremenih kolnika u rh (95%). Plinom se koristi više od 61% kućanstava, a plinifikacija je provedena u svim naseljima. Javni vodoopskrbni sustav potpuno ili djelomično opskrblju-je 119 naselja (98%). Na javni sustav priključeno je 78% domaćinstava. Kanalizacijskom mrežom obuhvaćeno je 30% područja županije. S druge strane, studije pokazuju da 79% stanovništva u romskim naselji-ma nema prikladan sanitarni čvor, 49% je bez tekuće vode, a 26% bez električne energije. Svako deseto kućanstvo živi u 10 m2 prostora, a 54% Roma živi u prenapučenom kućanstvu.62

Istovremeno je to najgušće naseljena županija Republike Hrvatske (162 st./km2), iako brojem stanovnika zauzima tek 17. mjesto: 118 426 sta-novnika 63 (2,71% ukupnog stanovništva Hrvatske). Prosječna starost stanovništva je 37,6 godina. Nepismenih je 911 osoba (294 muškog i 617 ženskog spola). Najviše je nepismenih u dobi od 65 godina i više, ali odmah zatim u skupini od 45 do 49 godina. U odnosu na stručnu spremu u županiji je 3,54% osoba s vss, 2,85% s všs, 44,82% sa sss, 30,12% s osnovnom školom, bez škole je 17,76%. Magistara znanosti je 0,11%, a doktora znanosti 0,016%. Obrazovna struktura znatno je niža u odnosu na prosjek Republike Hrvatske. Županija ima mrežu zdravstvenih ustanova koja je prostorno eksten-zivno razvijena - na području županije nema naselja kojem je prva liječnička ordinacija udaljenija od 7-8 km. U sustavu javnog zdravstva angažirana su 174 liječnika opće medicine ili specijalista, što znači da jedan liječnik dolazi prosječno na 727 stanovnika.U studiji zdravlja utvrđeno je kako građani/ke percipiraju kao negativ-ne sljedeće čimbenike koji utječu na (ne)kvalitetu njihova života: stres, nezdrava prehrana, egzistencijalna nesigurnost, bolesti srca i krvnih žila, alkoholizam, pušenje, nedovoljna tjelesna aktivnost, rak dojke, za-gađenje okoliša, loša organizacija zdravstvene zaštite, ovisnost o droga-ma, nedostatna komunikacija u obitelji. Neki oblik materijalne socijalne skrbi u 2003. godini koristilo je 9 500 osoba (8% stanovništva), među njima najveći je broj korisnika romske populacije (69,9%). Bilježi se trend rasta broja zlostavljanja u obitelji, seksualne zloporabe maloljetnika te drugih oblika nasilništva. U Župa-

61 Kao izvor podataka korištene su službene stranice Međimurske županije, grada Čakov-ca i Murskog Središća i tekst Županijska slika zdravlja i prioriteti u očuvanju zdravlja sta-novništva Međimurske županije.

63 Prema popisu sta-novništva iz 2001.

62 Iz studije Neumre-ženi: lica socijalne isključenosti, undp Hrvatska 2006.

126 127niji je i visoka stopa samoubojstava.U 2001. na razini županije bilo je registrirano 9 849 osoba s invalidi-tetom (8,32% ukupnog stanovništva), od toga 1 971 invalid rada, 472 osobe kao posljedica saobraćajnih nesreća, 827 od rođenja, Domovin-ski rat i njegove posljedice 316 osoba. Od toga je 24% trajno ograničeno pokretno uz pomoć invalidskih kolica, 20,5% trajno ograničeno pokret-no uz pomoć štapa, štaka ili hodalica te 3,27% trajno nepokretno.Prema popisu iz 2001. Čakovec ima 30 455 stanovnika - oko 17 000 stanovnika živi u samom gradu, a ostatak je raspodijeljen po okolnim naseljima (Ivanovec, Krištanovec, Kuršanec, Mačkovec, Mihovljan, Novo Selo na Dravi, Novo Selo Rok, Savska Ves, Slemenice, Šandoro-vec, Totovec, Žiškovec), koja također potpadaju pod gradsku upravu. Mursko Središće je najsjeverniji hrvatski grad. Treće tisućljeće grad je dočekao sa 6 837 stanovnika, piše na službenim stranicama grada, a prema popisu iz 2001. grad je imao 6 548 stanovnika. U samom Mur-skom Središću živi 3 620 stanovnika, a ostali u Peklenici, Hlapičini, Štrukovcu i Križovcu, naseljima koja pripadaju gradu.

Terensko istraživanjeU Međimurskoj županiji boravile smo od 12. do 16. listopada 2009. godine. Stanovale smo i najveći dio vremena provele u Murskom Sredi-šću, ali smo u više navrata odlazile na razgovore u Čakovec. Za razliku od drugih mjesta koja smo posjetile, u Međimurje smo došle samo s jednom jedinom zadaćom: razgovarati o položaju romske populacije. Međimurska županija, naime, nije ni mjesto od posebne državne skrbi niti je udaljena od Zagreba, pa ni po čemu ne bi mogla ući u krug našeg istraživanja da nije mnogobrojnih naselja u kojima žive Romi. Zanima-lo nas je zašto izuzetno razvijena županija, koja u mnogočemu može biti uzorom drugim dijelovima Hrvatske, nikako ne uspijeva pronaći učinkovit i nediskriminirajući način rješavanja problema s kojima se suočava romska populacija - od stanovanja, preko školovanja, do nalaženja zaposlenja i ravnopravnog mjesta u zajednici. Sve sastanke prethodno je dogovorila partnerska organiza-cija Bolja budućnost, a s nama je čitavo vrijeme bila i Ramiza Memedi, predsjednica. Pripremne aktivnosti koordinirala je Ramona Asanovska. Tijekom boravka smo razgovarale sa sljedećim osobama: a) Predstavnicima organizacija civilnog društva: užr Bolja Budućnost, Ramiza Memedi; Udruga za mladež Larisa, Juraj Oršoš; Udruga za bolje sutra, Ignac Davor; udruga Roma bajaša Međimurske županije, Mirko Leich; kud Mura, Marija Trstenjak.b) Predstavnicima lokalne samouprave: Ljerka Tišlov, Mjesni odbor

Sitnice; Veselin Biševac, dogradonačelnik Čakovca; Ivica Perhoč, župan Međimurske županije; Josip Dobranić, gradonačelnik Murskog Sredi-šća.c) Predstavnicima institucija: oš Mursko Središće, Marija Trstenjak, ravnateljica; hzz ps Čakovec, ravnatelj Vladimir Zebec te Marina Kodbu i Blaženka Dasović, stručne suradnice; czss Čakovec, Suzana Baović, ravnateljica; pu Međimurska, Ivan Sokač, načelnik i Željka Mihoković, maloljetnička delinkvencija; pp Mursko Središće, Miljenko Vrbanec, načelnik; Prekršajni sud Čakovec, Renata Mišošević, pred-sjednica Prekršajnog suda i Spomenka Zanjko Kolman, sutkinja Prekr-šajnog suda.d) Predstavnici/e medija: Vlasta Vugkineci Jurica Božanić, čtv; Stjepan Mesarić, Međimurske novine i Radio 1. e) Na završnom okruglom stolu od suradnika/ca iz Zagreba sudjelovali su: gong, Sandra Pernar; Centar za mirovne studije, Gordan Bosanac, Centar za ljudska prava, Tin Gazivoda i predstavnici Ureda pučkog pravobranitelja, Silvija Trgovec Greif i Igor Lekić.

Lokalna samoupravaU županiji je 25 jedinica lokalne samouprave: 3 grada (Čakovec, Prelog i Mursko Središće) i 22 općine. Županija ima ukupno 127 naselja. Grad Čakovec upravno je kulturno i političko središte Međimurske župani-je. Kako stoji na službenim stranicama Županije “sve lokalne jedinice uspješno podmiruju svoje potrebe i ne trebaju dotacije iz državnog proračuna, pa je Međimurje danas jedna od najrazvijenijih i najbogati-jih hrvatskih regija s ujednačenim razvojem”.Usporedimo li službene stranice Međimurske županije i gradova Ča-kovca te Murskog Središća sa stranicama mjesta u kojima smo prije toga boravile, razlika je nevjerojatna. Od podataka o stanovništvu, ustrojstvu lokalne samouprave, dokumenata koji se odmah nalaze (ROP, Slika zdravlja, Županijski program djelovanja za mlade Međi-murske županije, Zakon o pravu na pristup informacijama) do detalj-nih opisa svih relevantnih događanja, sve je lako dostupno i pregledno. Za neka mjesta, poput otoka Visa i Splitsko-dalmatinske županije, trebalo je dane i sate tražiti neke od osnovnih podataka - dokumenata nema ili se ne mogu normalnim putem tražilicom naći. Transparen-tnost je potom vidljiva u Međimurskoj županiji u svakoj instituciji u koju se uđe - odmah kod ulaza su ploče na kojima su imena svih zapo-slenih, broj sobe u kojoj se nalaze i područje za koje je pojedina osoba odgovorna. Na svakim vratima ponovno ploča s imenom i nazivom radnog mjesta. Užitak je lako se kretati i snalaziti u institucijama za

128 129koje smo nažalost navikli da su uglavnom nepristupačne i za građane prilično neprohodne. Ne čudi stoga što je u istraživanju Lotus, koje je proveo gong na području čitave Hrvatske, Čakovec zauzeo visoko 6. mjesto s prikupljenih 7,7 bodova (od mogućih 10), a Mursko Središće 30. mjesto sa 6,50 bodova. Mursko Središće status grada dobilo je 1997. godine i to zbog povi-jesnih razloga. Grad je prometno čvorište - cestovni međunarodni granični prijelaz na državnoj cesti D-209 i željeznička pruga koja je do polovice 20. stoljeća bila glavna veza zapadne Mađarske s Trstom i Rijekom. Povjesničari kažu da je grad nastao na mjestu nekadaš-njeg rimskog naselja Halicanum, no prvi se put u povijesti spominje 1334. godine u popisu župa Međimurja pod imenom Sancti Martin in Sredysche. U srednjem je vijeku mjesto imalo status trgovišta, ali je svoj nagli razvoj doživjelo početkom 20. stoljeća zahvaljujući iskorištavanju nafte i ugljena u Peklenici (do 1972. godine radio je rudnik). Čakovcu i brojem stanovnika i povijesno pripada status grada. Prvo na-selje, utvrdu za vojne potrebe, na današnjem području Čakovca podigli su Rimljani pod nazivom Aquama. Čakovec je dobio ime po grofu Di-mitriju Csakyju (Čakiju), koji je početkom 13. stoljeća podigao drvenu utvrdu nazvanu “Čakov turen”. Prvi put izrijekom, Čakovec se kao utvr-đeni grad spominje 1333. godine u ispravi kralja Roberta. Kroz povijest je Čakovec, kao i čitavo Međimurje, često mijenjao gospodare. U 16. i 17. stoljeću tu su stolovali hrvatski banovi i vojskovođe iz obitelji Zrin-ski. Kroz više generacija obitelj Zrinski je od čakovečke utvrde stvorila jedan od najraskošnijih hrvatskih i europskih dvoraca toga doba. Kako piše na službenim stranicama grada, “u to vrijeme grad je bio ne samo oaza civilizacije i kulture na vječno nemirnoj turskoj granici, već i mjesto na kojem su donosile odluke od bitnog značaja kako za Hrvat-sku, tako i za njeno srednjoeuropsko okruženje. U Čakovcu su održane banske konferencije za Nikole Zrinskog-Čakovečkog (1620.-1664.). Poveljom Jurja IV. Zrinskog, od 29. svibnja 1579. godine, stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde daje se status slobodnog trgovišta, čime je naselje dobilo osnovne atribute grada”. Gradsko vijeće grada Čakovca ima 25 vijećnika/ca. U sklopu garda aktivno djeluje 12 mjesnih odbora. Gradsko vijeće Murskog Središća ima 13 vijećnika/ca i kao 14. je predstavnik Vijeća nacionalnih manjina. Sve informacije o lokalnim samoupravama mogu se naći na stranicama: http://www.cakovec.hr/ i http://www.mursko-sredisce.hr/, pa nećemo njima opterećivati ovaj tekst. Za 2008. godinu Mursko Središće planiralo je proračun od 9,966.222,00 kune, a Čakovec 125,054.104,00 kuna.

Ali, da ne bi sve bilo savršeno, a u nas to gotovo nikad tako ne može biti, praznine nastupaju kad se u Međimurskoj županiji želi nešto saznati o Romima. Na službenim stranicama Županije glavni izbor-nik između ostalog nudi otvaranje teme Zdravstvo, socijalna zaštita i nacionalne manjine, ali osim zdravstva nema ni retka o socijalnoj zaštiti, a kamoli o manjinama. Jedini dokument u kojem se govori o Romima Županijski je program djelovanja za mlade. Nema slova o De-kadi Roma, nacionalnim akcijskim programima i strategijama, Vijeću nacionalnih manjina itd. Čak ni u Programu javnih potreba u socijalnoj zaštiti Grada Čakovca za 2008. godinu nema ni spomena o romskoj po-pulaciji, iako je posljednjim popisom iz 2001. utvrđeno da na županij-skoj razini najveći broj romske populacije živi upravo u Međimurskoj županiji - njih 2 887 ili 30,5%, što čini 2,4% stanovništva županije. Slije-de Grad Zagreb s 1 946 Roma ili 20,6% te Osječko-baranjska županija s 10,3% ili 977 Roma. Dakle, otprilike polovina svih Roma Hrvatske živi u Međimurju i Zagrebu. U čitavoj Hrvatskoj je popisano 9 463 Roma, ali se smatra da je njihov broj puno veći. Da nije tuž-no, moglo bi se ocijeniti kao zabavno traženje tekstova o Romima na službenim stranicama. Kad se upiše u tražilicu Grada Čakovca pojam „Romi“, kao prvi odgovor javlja se: “1. Službeni glasnik br. 12/2009 (Službeni glasnik/Službeni glasnici 2009 ) 1. Izvješće o izvorima i visini sredstava za financiranje izborne promidžbe Preuzimanje službenog glasnika…”.64

Nacionalne manjine /međuetnički odnosiPrema popisu iz 2001. u Međimurskoj županiji živi 95,20% osoba hr-vatske nacionalnosti, 3,61% nacionalnih manjina i 0,67% osoba koje se ne izjašnjavaju nacionalno. Od nacionalnih manjina najviše je Roma: 2 887 (2,44%), zatim Slovenaca 522 (0,44%), Srba 248 (0,21%, Albana-ca 185 (0,16%) i Rusa 126 (0,11%). Prema popisu je 95% stanovništva katoličke, a 0,2% pravoslavne vjeroispovijesti; 1% nisu vjernici, a 2,3% je baptista, članova islamske vjerske zajednice, agnostika. Zna se pouzdano da Romi na ovim prostorima obitavaju od 14. stolje-ća, ali su brojne okolnosti utjecale na njihov broj, a još češće način izjaš-njavanja o svojoj etničkoj pripadnosti. Recimo, prvi popis proveden nakon Drugog svjetskog rata (1948) na tlu današnje Hrvatske zabilježio je 405 Roma. Oni se tada u knjizi IX. popisa navode: “Stanovništvo po narodnosti” svrstani u kategoriju Cigani. Tako mali broj neminovna je posljedica njihova stradanja u vrijeme NDH, posebno u logoru Jase-novac. Postupno je njihov broj na sljedećim popisima rastao, ali nika-da nije odgovarao stvarnom stanju. Prema više procjena, u Hrvatskoj

64 Na http://www.cakovec.hr/content/view/336/147/content/category/1/62/1/indexphp?searchword=romi&option=com_search&Itemid=5

130 131danas živi oko 30 do 40 tisuća Roma, iako se za Popisa 2001. tek 9 463 osoba izjasnilo kao Romi. Romi su ujedno jedna od rijetkih manjinskih skupina kojoj se broj povećao u odnosu na Popis 1991, ali kako navodi Dragutin Babić (2003), za povećanje broja Roma (i Albanaca) razloge valja tražiti u njihovu donekle izdvojenom i specifičnom mikrosocijal-nom ambijentu, kao i većem natalitetu u odnosu na hrvatski prosjek. “Tome se, osobito kod romske populacije, može dodati i etnomimikrija ili skrivanje vlastite etničke pripadnosti. Izrazita nacionalna homoge-nizacija uoči i tijekom popisa 1991., uz vrlo negativna iskustva Roma u razdoblju Drugog svjetskog utjecali su na izjašnjavanje dijela romske populacije i ‘skrivanje’ iza drugih nacionalnih identiteta (hrvatskoga ili nekog drugog). Smanjivanje nacionalističkog pritiska i tolerantnije so-ciopsihološko ozračje utjecali su na činjenicu da se veći broj pripadnika romske populacije izjasnio kao Romi u Popisu 2001”. Babić spominje i međimurski paradoks o kojem je u više navrata pisao Ivan Magdalenić: od 2 000 međimurskih Roma (preciznije 1 920 Roma prema Popisu iz 1991), njih 3 000 bili su tada korisnici usluga Centra za socijalnu skrb! Očito se radilo o mimikriji prilikom popisa stanovništva i “otkrivanju” kada je to bilo potrebno za svakodnevni život, zaključuje Magdalenić. Prije no što se nešto kaže o odnosu romskog i neromskog stanovništva u Međimurskoj županiji danas (Indijanaca i bijelaca kako se dosta često nazivljem razlikuju žitelji ove Županije; što posebno često posprdno izgovaraju Romi), treba nešto reći o Romima uopće. Naziv Romi pred-stavlja etnonim - ime koje je samoj sebi nadjenula ova etnička skupina. Kako je naziv Cigani najčešće nosio vrlo pogrdno značenje, danas se kao službeno koristi ime koje su Romi sami izabrali. Riječ Rom znači čovjek, pa Maja Dragun (2000) zaključuje kako Romi sebe prvenstveno doživljavaju kao pripadnike ljudskog roda, dakle univerzalistički, a tek potom kao pripadnike zasebne etničke skupine.65 I to najmnogoljudnije (oko dvanaest milijuna Roma) koja živi bez svoje domovine razasuta po Europi, Aziji i Amerikama. Rome se tradicionalno dijeli po teritorijal-nim, kulturološkim i dijalektološkim razlikama. U Hrvatskoj žive Romi Koritari, Kalderaši i Lovare koji, kako se navodi u Nacionalnom progra-mu za Rome, čine jezgru današnjeg romskog stanovništva u Hrvatskoj.Jaroslav Pecnik u prikazu knjige Rajka Đurića, Historija Roma, pre i posle Aušvica (Politika, Beograd 2006), kaže da je povijest Roma „stra-vična ilustracija permanentnog društvenog, kulturnog, gospodarskog, socijalnog, političkog i svakog inog marginaliziranja; slika posvemaš-njeg stradalništva i primjer najtežih oblika zloporaba i manipulacija, kojim su, posebice u vrijeme inkvizicije i kasnije nacizma, širom bila otvorena vrata za njihovo totalno uništenje, tj. projekt ‘konačnog

rješenja’”.66 Rajko Đurić, piše Pecnik, u zaključku svog rada o Romima naglašava kako su Romi uvijek bili žrtve, bez obzira na to jesu li stali uz pobjednike ili poražene, zato što kulturna paradigma biti, a ne imati bitno odudara od dominantnih vrijednosti i društvenih te kulturoloških obrazaca koje nameću državne, partijske ili crkvene institucije u Europi. Đurić još, govoreći o suštini životne paradigme Roma u intervjuu listu Politika, kaže (i to bismo svi trebali stalno imati na umu): “Okosnicu filozofije romskog života čine tri osnovne misli: budi odgovoran za sve što živi i spreman da pomogneš bespomoćnom biću; nipošto ne poriči život ni u čije ime i jedina stvar koja se dvostruko uvećava kada se deli jeste - sreća.” Proširenjem Europske unije Romi su postali najvećom, ali i jednom od najsiromašnijih i najbrže rastućih manjina u Europi. Kako bi se sustav-nije počeli rješavati problemi i diskriminacija romskog stanovništva pokrenut je projekt Desetljeće uključivanja Roma 2005-2015. (Decade of Roma Inclusion) što ga je inicirao Institut otvo-reno društvo, a pridružila mu se Svjetska banka. Projekt se realizira u Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, Makedoniji, Ru-munjskoj, Slovačkoj i Srbiji čiji su predsjednici 2. veljače 2005. u Sofiji potpisali Deklaracija o Desetljeću uključenja Roma 2005-2015. Radom na planiranju Desetljeća rukovodi Međunarodni koordinacijski odbor sastavljen od predstavnika vlada, romskih zajednica, međunarodnih donatora i organizacija. Odbor je utvrdio četiri prioritetna područja za Desetljeće: obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje (stam-beno zbrinjavanje). Utvrđene su i tri opće teme: siromaštvo uslijed niskih primanja, diskriminacija i pitanje jednakosti spolova. Svaka od zemalja je razradila plan djelovanja kojim se na spomenutim područjima pobliže određuju postavljeni ciljevi i pokaza-telji. Hrvatska Vlada je usto još 2003. usvojila Nacionalni program za Rome u kojem se opisuje povijest Roma na prostoru Hrvatske, njihovi problemi, međunarodni pravni okvir kojim se žele zaštititi prava ove etničke skupine i ciljevi koje treba ostvariti u Republici Hrvatskoj glede promjene postojećeg stanja. Jagoda Novak67, koja je nekoliko godina intenzivno surađivala s Romi-ma, definirala je specifične prepreke odnosno područja, koje Romima priječe ostvarivanje prava na jednake mogućnosti u Europi, pa onda naravno i u Hrvatskoj:—Statusna pitanja - Romi, bez obzira na već učestalo starosjedilački na-čin života, u velikom broju ne posjeduju dokumente koji im osiguravaju građanski status i preduvjet su ostvarivanja svih drugih prava (osobne iskaznice, potvrde o državljanstvu/domovnice);

65 Maja Dragun, Podrijetlo, mitologija i vjerovanja Roma, Insti-tut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb 2000.

67 Jagoda Novak, Zaštita ljudskih prava Roma u eu: sraz teorije i prakse u Manjine i europske integracije, Stina, Split 2005.

66 Jaroslav Pecnik, Povijest na margini, Zarez, broj 208, 14. Lipnja 2007.

132 133—Obrazovanje - zbog društvene isključenosti Romi nemaju jedna-ke mogućnosti pristupa informacijama, znanjima i vještinama; niska razina pismenosti roditelja i nedovoljno poznavanje službenog jezika države u kojoj žive, kao i teški ekonomski uvjeti življenja, stavljaju romsku djecu u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na djecu većinske grupe već prilikom ulaska u sustav obrazovanja; kršenje načela indirektne diskriminacije trajno će biti prisutno sve dok se ne osiguraju dodatna sredstva za ulaganja u škole, edukaciju nastav-nog kadra, edukaciju roditelja;—Komunalni status i stanovanje - Romi su zakinuti u dobivanju komu-nalnih usluga; sve dok lokalne samouprave i država zajedničkim sna-gama ne poduzmu mjere za rješavanje ovog problema, situacija se neće bitno promijeniti; neriješeni vlasnički status zemljišta na kojem Romi žive dodatno otežava rješavanje ovog problema;—Socijalna i zdravstvena zaštita - ostvarivanje socijalne i zdravstvene zaštite vezano je uz opću informiranost i obrazovanje koja je u Roma nedostatna;—Nefleksibilne institucije sustava i predrasude - specifičan stil života čini da, između ostalog, Romi zaziru od institucija jer ih doživljavaju kao represivne; jezična barijera i predrasude koje se sustavno ne otkla-njaju prepreka su uspostavljanju suradničkog odnosa. Našim smo terenskim istraživanjem htjele vidjeti kako se lijepe želje ispisane u dokumentima provode u praksi u Međimurskoj županiji. Od predstavnika lokalne samouprave, razgovarale smo sa županom Ivanom Perhočem (koalicija sdp/hss/hsu/hns), gradonačelnikom Murskog Središća Josipom Dobranićem, dogradonačelnikom Čakovca Veselinom Biševcem i predstavnicom Mjesnog odbora Sitnice Ljerkom Tišlov. Župan Perhoč (sdp) ostavlja dojam izuzetno ozbiljnog čovjeka koji stoji iza riječi koje izgovara. Prije izbora za župana bio je direktor Gradskog komunalnog poduzeća čakom d.o.o. i odmah nam je istaknuo kako se potrudio zaposliti nekoliko Roma koji su se pokazali izuzetno odgovor-nim i vrijednim radnicima. Jednog smo zaposlenika upoznale plaćajući parkirno mjesto - vrlo ozbiljan i susretljiv muškarac rekao nam je kako se teško izborio za dobivanje radnog mjesta u komunalnom poduzeću. Sa srednjom stručnom spremom uspio se “probiti” do mjesta čuvara/nadglednika gradskog parkirališta vrijednim radom i stalnim dokazi-vanjem. Župan misli da jaz između romskog i neromskog stanovništva postoji, ali vjeruje kako nipošto nije nepremostiv. Zahvaljujući poja-čanom interesu države te međunarodnih institucija i organizacija vidi kako se konačno stvari pomiču s mrtve točke. Pohvalio se netom uređe-

nim naseljem Parag (općina Nedelišće) koje je 24. rujna 2009. posjetila i predsjednica Vlade, ujedno i predsjednica Povjerenstva za praćenje Nacionalnog programa za Rome Jadranka Kosor. Romsko naselje s 312 domaćinstava uređeno je u sklopu programa “Phare 2005 - Projekt potpore Romima”. Europska komisija je ovaj infrastrukturni projekt podržala sa 670.000 eura, a Vlada je, uz davanje financijske potpore, sudjelovala u rješavanju legalizacije bespravno izgrađenih kuća. Pripre-ma se uređenje još tri naselja u Međimurju u što će ukupno biti uloženo više od 3,5 milijuna eura, u čemu će Republika Hrvatska participirati s 25 posto. Župan smatra kako je diskriminacija na bilo kojoj osnovi nedopustiva, ali ocjenjuje da je i aktivniji i ozbiljniji pristup Roma do sada izostao. Romi moraju razumjeti, kaže, da trebaju početi prihvaćati obaveze kao i svi drugi građani. Rad na rješavanju problema vezanih uz siromaštvo i marginalizaciju romskog stanovništva županije smatra jednom od važnih zadaća kojoj će se oz-biljno posvetiti za svog mandata. Dogradonačelnik Čakovca sada očekuje krupnije pomake, jer će grad i županija surađivati te zajedničkim projektima rješavati probleme, što nije bio slučaj u prethodnom sazivu kad na obje razine nije većinu osvojila ista politička opcija. Projekt uređenja Paraga poslužit će kao model za uređenje gradskih romskih naselja. Napravljeni su detaljni urbanistički planovi, država je otkupila zemljišta, a Romi sami raspo-ređuju gradilišta. Dobivena je i suglasnost od vlasnika za izgradnju ceste, pa će se krenuti sukcesivno u infrastrukturno uređenje. Što se tiče obrazovanja romske djece, također vidi napredak - ove su godine djeca krenula u miješane razrede. Bilo je opet protesta roditelja neromske djece, ali su ih smirili i sada se nastava nesmetano provodi. Naglasio je kako se roditelji ne bune zato što ne žele svoju djecu vidjeti zajedno s romskom, već ih brine hoće li sporije usvajati gradivo, jer će se puno pažnje morati posvećivati djeci koja ne znaju dobro hrvatski jezik. U miješane razrede, rekao je, ušla su romska djeca koja su pohađala vrtić, savladala hrvatski jezik i bila pripremljena za ulazak u školu. Zanimlji-vo je bilo čuti kako dogradonačelnik višekratno ponavlja: “Neka rom-ska djeca koja su išla u vrtić postigla su ČAK bolje rezultate od neke ne-romske djece”. Nejasno je zašto bi to trebalo biti tako čudno da za-služuje korištenje čestice “čak”. Kao i u drugih neromskih sugovornika pažljivim slušanjem vrlo se brzo mogu detektirati duboko ukorijenjene predrasude koje nitko od njih ne bi samoinicijativno priznao. Dogra-donačelnik je spomenuo kako u Kuršancu postoje i dalje razredi samo s romskom djecom zbog njihova velikog broja. Možda je to istina, ali je i činjenica da je 2004. Bajro Bajrić, predsjednik udruge Romi za Rome

134 135Hrvatske, ukazivao na diskriminaciju romske djece u osnovnoj školi Kuršanec, za što je najviše krivio ravnateljicu. Unatoč činjenici da su romska djeca pohađala i završila dvogodišnji predškolski program pripreme, prošla testiranja s odličnim rezultatima, ravnateljica je tada formirala odvojene razrede za romsku i neromsku djecu. Do-gradonačelnik se pohvalio izgradnjom Obiteljskog centra za Rome za koji je grad izdvojio 25% sredstava, dok će ostatak osigurati Vlada i eu fondovi. Ne znaju još kako će riješiti pitanje kadrova u Centru te tko će osigurati plaće - grad, država ili županija. Misli da će teško naći Rome koji će htjeti prihvatiti posao jer je plaća vrlo često manja od socijalne pomoći. Otvoren je i vrtić Bajro Bajrić - grad je kupio kuću, adaptirao prostor i integrirao vrtić u sustav gradskih predškolskih ustanova. Grad osim toga snosi troškove prijevoza i prehrane za djecu. Naglasio je kako je životni standard romske populacije moguće poboljšati samo suklad-no mogućnostima lokalne zajednice. Kriza je pogodila sve, pa je moraju osjetiti i Romi. Misli da je suživot moguć samo uz edukaciju (nije rekao koga treba educirati). Siguran je da Romi moraju izaći iz geta u kojima žive i dodao kako obitelji koje se žele integrirati izlaze iz romskih na-selja da bi u tome uspjele, a romska djeca koja žive u učeničkim domo-vina drugačija su kad su s neromskom djecom nego kad su isključivo među svojima. Zaključio je razgovor tvrdnjom kako i u Roma postoje jake predrasude prema ne-Romima. Gradonačelnik Murskog Središća Josip Dobranić praktičan je podu-zetnik koji želi, kako nam je kazao, rješavati konkretne probleme. Čini mu se da postoji dobra komunikacija s romskim naseljima u koja odlazi često. Kad smo mu ukazale na problem djevojčica i djevojaka koje su odlučile ipak završiti osnovnu školu u Pučkom otvorenom učilištu, ali im je izuzetno skupo plaćati prijevoz, odmah je zapisao njihova imena i riješio ih pozvati na razgovor. Proračun Murskog Središća nedostatan je za pokrivanje svih troškova koje bi bilo dobro pokrivati, ali se gra-donačelnik nada da će u suradnji sa županijom i državom biti moguće podići razinu kvalitete stanovanja u romskim naseljima. U Područnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Čakovec rekli su nam kako nemaju precizne podatke o Romima, jer ne smiju pitati za etničku pripadnost osobe koje se prijavljuju (čudno, kako se onda može pratiti napredak u ostvarenju ove mjere! Uostalom, u Zakonu o zaštiti osobnih podataka, u članku 7, stoji: “…osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati… ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu…”, a poboljša-nje položaja Roma proglašeno je javnim interesom rh. Nitko ne treba imena i prezimena nezaposlenih pripadnika romske populacije, već je

važno znati koliko je nezaposlenih prijavljeno, koje su stručne spreme i spola ), ali se snalaze tako što bilježe tko govori romski jezik. Na Za-vodu je trenutno prijavljeno oko 1 300 Roma koji redovito dolaze, jer većinu prava crpe iz statusa nezaposlenosti. Teško im se može pomoći, kažu ravnatelj i stručne suradnice, jer ih 90% nema ni završenu osnov-nu školu. Možda je njih 30 do 40 koji imaju srednju stručnu spremu, od toga je pola žena, ali se i za njih teško nalazi radno mjesto. Postoje programi usavršavanja, no za njih je potrebna barem završena osnovna škola, što većina romske populacije nema. Do sada su uspjeli tek 7 do 8 osoba uključiti u dodatne edukacije, najčešće u području građevinar-stva i tekstilne industrije. U Pučkom otvorenom učilištu organizira se nastava i mogućnost završavanja osnovne škole za odrasle, no problem je, smatraju, što nisu pokriveni troškovi putovanja, pa mnogi odusta-ju jer im je preskupo plaćati prijevoz. Do sada je oko stotinjak osoba završilo uspješno ovaj program, jer ih je hzzo potaknuo da to učine, ali sada ukazuju na potrebu pronalaženja dodatnih sredstava za pokri-vanje troškova puta. Provedba Nacionalnog programa za Rome počela je 2006. godine, pa su poduzete i neke mjere vezane uz zapošljavanje - većina se odnosila na zapošljavanje na javnim radovima i to na 24 mjeseca. Mali broj županija je provodio ovu mjeru (7 ili 8). Međimur-ska županija je, istaknuli su, prema broju uključenih Roma u odnosu na njihov broj u populaciji, zauzela drugo mjesto. Odnos poslodavaca pre-ma Romima u hzzo-u su nazvali diskutabilnim, ali su na kraju ustvr-dili kako se u osnovi ipak radi o nedostatku znanja i vještina romske populacije, a ne o diskriminaciji. U građevinarstvu ih ponekad poslodavci žele zaposliti, ali se radi na normu, a malo Roma uspijeva tu normu i ostvariti. Takve informacije brzo se šire, pa problema imaju i vrijedni Romi koji bi željeli raditi, ali ih poslodavci ne uzimaju. Općeni-to misle kako su neki pomaci ipak vidljivi, ali su s obzirom na uložena sredstva rezultati nedostatni. U Centru za socijalnu skrb doznale smo od ravnateljice kako su od svih korisnika socijalne pomoći gotovo 90% njih Romi, dok 10% čine stare i nemoćne osobe. Ukupno je trenutno 4 955 korisnika socijalne pomoći, a od toga je 4 152 Roma. Ovisnost o socijalnoj pomoći prenosi se s generacije na generaciju, navodi ravnateljica. Unatoč izjašnjavanju na popisu, ona misli da u Međimurskoj županiji živi sigurno približno 8 000 Roma razmještenih u nekoliko naselja. Tek ih 10% živi zasebno, izvan romskih naselja i ona ih zove romskom elitom. Stalnu socijalnu pomoć u vidu knjiga, odjeće i sl. dobiva 1 800 romske djece. Upitana jesu li Romi građani drugog reda u Međimurskoj županiji, ravnateljica nam je odgovorila kako to nije točno, štoviše, obično se tamo gdje su

136 137redovi, u kojima se mora čekati, Romi ti koji se proguraju i ulaze prvi - ilustrirala je to primjerom liječničkih čekaonica. Očito je to bio spontan odgovor koji smo trebale shvatiti kao dosjetku, ali ipak puno govori o stavovima prema romskoj populaciji. U više smo navrata od neromskog stanovništva čule kako se Romi i ne-Romi uzajamno diskriminiraju, što jasno govori o potpunom nerazumijevanju toga što diskriminacija uistinu jest, a što nikako ne može biti. Ravnateljica misli da su pomaci najvidljiviji u poboljšanju uvjeta stano-vanja, jer je veći dio sredstava dobivenih iz projekta Desetljeće za Rome i Nacionalnog programa utrošen na sređivanje infrastrukture, rješava-nje pitanja vlasništva zemlje i davanje pomoći za gradnju kuća. U svim drugim područjima presporo se mijenjaju stvari, jer nema dovoljno timova stručnjaka koji će osigurati trajnu podršku romskoj populaciji. Centar se, kao i mnoge druge ustanove, više bavi proizvodnjom papira - izvještaja, planova, projekcija i procjena, nego što ima prostora za oz-biljan terenski rad. S obzirom na potrebe, premalo je osoba zaposleno u centru, a nije razvijena kontinuirana suradnja s drugim institucijama. Kako je rekla, Centar se bavi samo krpanjem rupa. Osim toga, vjeruje kako bi trebalo unijeti promjene u čitav sustav. Ona misli kako je loše naučiti ljude na socijalnu pomoć kao na jedini izvor prihoda. Neke obi-telji, s puno djece (op.a.), dobivaju i više od pet tisuća kuna mjesečno, dok je istovremeno prosječna plaća u Hrvatskoj 3.350,00 kuna, a u Me-đimurju 24 posto niža od tog prosjeka, pa se ljudi koji rade pitaju ima li uopće smisla zapošljavati se i raditi ako se više može dobiti kroz socija-lu. Pogotovo je od romske populacije bio iskorištavan program potica-nja rađanja više djece (ravnateljica ga zove Hrvatska majka). Romkinje su čekale dok dijete nije navršilo 3 godine, pa su onda podnosile zahtje-ve i dobivale novac retrogradno. Velika količina novca (50.000-60.000 kn) omogućila je nekima poboljšanje uvjeta stanovanja, ali su neke obitelji novac potrošile na alkohol. Romi usto teško preuzimaju obave-ze koje se kod drugih građana podrazumijevaju - u Nedelišću žele da općina iz proračuna plati pola milijuna kuna za odvoz smeća, jer oni ne žele snositi troškove, iako to svi drugi građani redovito čine. Od problema koje zamjećuje kod Roma, ravnateljica je istaknula alko-holizam, teškoće u funkcioniranju obitelji i obnašanju roditeljske uloge, poremećaje u ponašanju. Niska razina obrazovanja čini ih ranjivima i podložnim manipulacijama: otkrili su kao veliki problem učestalo kamatarenje - u Trnovcu je gotovo 60 romskih obitelji dalo punomoć jednoj osobi da im preuzima socijalnu pomoć, što je značilo da ta osoba mjesečno podiže 200 do 300 tisuća kuna. On je svima određivao

što će tim novcem kupiti i davao im robu koju žele umjesto gotovine. Nepismenim ženama govorio je, na primjer, kako perilica za rublje koju trebaju košta sedam do osam tisuća kuna i one su mu vjerovale. Centar je prijavio slučaj, ali će se vidjeti hoće li biti moguće pred sudom doka-zati kamatarenje. Boji se da će većina oštećenih osoba odbiti svjedočiti. Što se tiče podizanja razine obrazovanja, ravnateljica tvrdi kako uvođe-nje pomagača u nastavi nije dostatno. Trebalo bi imati timove u kojima su i psiholozi i pedagozi koji će stalno pratiti dijete i pomagati mu u savladavanju gradiva i procesu socijalizacije. Kako su nam se u fokus grupi žene žalile da ih se s jedne strane mo-tivira na uređenje prostora u kojima žive, ali im se s druge, čim nešto uistinu urede, reže socijalna pomoć, pitale smo ravnateljicu je li to toč-no. Prenijele smo joj poruku žena da nalaze namještaj kod odvoženja krupnog otpada (koji “bijelci” odbacuju), a onda socijalne radnice pišu da su vidno popravile materijalni status i smanjuju im socijalnu pomoć. Ravnateljica je potvrdila kako je dužnost socijalnih radnica izaći na teren i, ukoliko se utvrdi da su materijalni uvjeti vidljivo popravljeni, smanjiti socijalna davanja. “Valjda je netko zaradio novce za uređenje, pa onda ne može primati i socijalnu pomoć”, kazala je. Vjeruje da soci-jalne radnice znaju prepoznati kad je netko uzeo namještaj iz krupnog otpada, a kada je netko imao novac za kupnju novih stvari. Svi znaju kako Romi žive, zaključila je. U pu Međimurskoj razgovarale smo s načelnikom Ivanom Sokačem, djelatnicom za maloljetničku delinkvenciju Željkom Mihoković i načel-nikom policijske postaje Mursko Središće Miljenkom Vrbancem. Rekli su nam odmah na početku kako puno rade s Romima, ali su prilično ljuti na sve stožere u Županiji, načelnike općina, Centar za socijalnu skrb. Misle da nema dovoljno koordinacije i dugoročnog praćenja. Svi nešto pomalo odrade i odu, a problemi ostaju. Lošom praksom smatraju davanje novca na ruke - kako kažu, time se Romima ne rješavaju problemi, već se oni samo povećavaju. Kada stiže socijalna pomoć, oni moraju pojačati nadzor, jer jako puno novca odla-zi na alkohol, a zatim nastanu neredi. Problem je i kamatarenje. I oni su govorili o slučaju kad je s 400 knjiži-ca novac dizala jedna osoba. Podnijeli su prijavu protiv tog kamatara, a on 3 mjeseca prije prvog ročišta na sudu i dalje uzima novac. Misle da neće biti osuđen, jer obitelji čiji novac uzima svjedoče u njegovu korist. Načelnik misli da Romi ne poznaju vrijednost novca. Usto ih je većina bez škole i obrazovanja. Naveo je isti primjer kao i ravnateljica Centra za socijalnu skrb: “Kamatar ženi kupi veš mašinu koja košta 3000 kuna, a ona je otplaćuje 12 mjeseci puta 3000 kuna i još misli da je on dobro-

138 139tvor”. To bi se trebalo spriječiti, ali policija sama ne može učiniti ništa. Misle da ima 20-30 Roma koji profitiraju na naivnosti i nepismenosti drugih Roma i mole Boga da sve ostane kako je, jer im to donosi zara-du. Vjeruju kako bi bilo bolje umjesto novca davati Romima potrepšti-ne, hranu, a za djecu školi direktno uplatiti prehranu.U slučajevima obiteljskog nasilja prvi put vode nasilnu osobu sucu za prekršaje i zadržavaju je 24 sata, a o recidivistima informiraju Centar. Imaju registrirano 140 recidivista. Svakih dan i pol imaju u prosjeku intervenciju zbog obiteljskog nasilja. Sucima predočuju dokaze kako bi oni na osnovi dokumentacije mogli izreći kazne, a što je još važni-je i mjere, poput liječenja od alkoholizma. Takva je mjera izrečena za desetak osoba. Iako postoji netrpeljivost između romskog i neromskog stanovništva, u posljednjih šest godina nije zabilježen direktan sukob. Misle da najviše problema ima neromsko stanovništvo koje živi u blizini romskih nase-lja.Zbog neobrazovanosti Romi ne znaju kako se snaći u institucijama. Nemaju niti jednog policajca Roma iako bi to željeli. Županija ih je sti-mulirala i htjela da steknu policijsko obrazovanje, ali su jedna djevojka u Varaždinu i mladić u Čakovcu odustali prije kraja. Ona je pobjegla od kuće i udala se. Osim toga, misle da bi Romi policajci imali problema upravo među svojima. Romi ne vole Rome policajce - osuđivali bi ih da su cinkaroši, da svojima ne žele dobro.U svakom romskom naselju je policajac u zajednici. Ima dosta kazne-nih djela za izvanbračni život s maloljetnom osobom - 2008. godine bilo je 8 takvih kaznenih djela, od toga u sedam slučajeva radilo se o Romima. Napominju kako je tu jako dobra suradnja uspostavljena s Centrom za socijalnu skrb. Ima kaznenih djela zbog prebacivanja stranaca preko granice - Romi su često akteri. Akcija rama bila je medijski popraćena.Zaključili su s podatkom da Romi čine 6% stanovništva županije, ali ih je 35% među počiniteljima prekršajnih i kaznenih djela.Na Prekršajnom sudu u Čakovcu razgovarale smo sa sutkinjama Mi-šošević i Kolman. U posljednje tri godine na Prekršajnom su sudu rješavali 1 200 predmeta. U 381 predmetu (32%) bila je riječ o pripad-nicima romske populacije. Kažu da u prosjeku Romi u 35% slučajeva sudjeluju u prekršajima koji dospiju na sud. Najviše je prekršaja vezano uz promet: vožnja bez vozačke dozvole, pod utjecajem alkohola i slično. Nekoliko prekršaja ticalo se narušavanja javnog reda i mira, ali prekrša-ji u prometu prevladavaju. Odmah su dodale kako je prirodno što Romi često nemaju vozačku dozvolu, jer im loše obrazovanje priječi moguć-

nost uspješnog polaganja testova. Kazne su najčešće novčane, a rjeđe se određuje izdržavanje zatvorske kazne. U slučajevima nasilja u obitelji 35-40% slučajeva odnosi se na romske obitelji. Rijetko se roditelje ka-žnjava kad djecu ne šalju u osnovnu školu, budući da misle kako se tako problem neće moći riješiti. Vjeruju kako se samo edukacijom i to od najranije dobi stvari mogu mijenjati. Što su osobe starije, teže je utjecati na promjene u ponašanju. Jedna od sutkinja ispričala je kako njezinoj majci godinama dolazi Romkinja povremeno pomagati u obavljanju kućanskih poslova. Majka joj je pokazala kako će voditi osobnu higi-jenu i s njom se dobro slagala. Jednoga dana sutkinja ju je vidjela kako stoji u kontejneru i kopa po smeću. Kad ju je upitala zašto to radi, Romkinja je odgovorila da su to svi njezini oduvijek radili i da se ne može odreći kopanja po kontejnerima. Sutkinje vide kako među samim Romima nema sloge, a pogotovo loše prolaze oni koji žele drugačije živjeti - romski pomagači i svi koji žele raditi najviše problema imaju u svojim sredinama koje ih nerijetko odbacuju ili im zagorčavaju život.

ŽeneU županiji prema popisu iz 2001. živi 60 383 žene (51%). Budući da se ne zna točan broj Roma koji žive u županiji, neizvjesno je koliko je od toga osoba ženskog spola/roda. Jedna od tema Desetljeća za Rome 2005-2015. jest opravdano i promoviranje rodne ravnopravnosti, ali se čini da je u tom području učinjeno najmanje pomaka (a nije ih se ni pokušavalo učiniti). U Nacionalnom programu za Rome koji je donesen prije Akcijskog plana vidi se potpuno nerazumijevanje kon-cepta emancipacije jer je dio posvećen žanama Romkinjama naslovljen “Zaštita obitelji, materinstva i mladeži”. U Akcijskom planu se pak žene spominju u četiri područja, ali je samo obrazovanje ozbiljno naglasilo potrebu osiguravanja školovanja za djevojčice, dok se pitanje roda i tu veže uz planiranje obitelji i trudnoću, a u dijelu o zapošljavanju navode se žene kao jedna od skupina za koju treba osigurati dodatnu edukaciju. Umjesto ovakvog pristupa, trebalo je u svakom području (stanovanje, zdravstvena zaštita, obrazovanje, zapošljavanje) navesti zasebno mjere za žene, jer se u protivnom dopušta i “blagosilja” indirek-tna diskriminacija. Najcjelovitije, a možda i jedino, istraživanje o životu Romkinja u Hr-vatskoj provela je udruga žena Romkinja “Bolja budućnost”.68 Neki od podataka dobivenih istraživanjem pokazuju razlike između romskog i neromskog stanovništva, a bitno utječu na položaj žena:—Običajni brak prevladava i danas i ima veću vrijednost od brakova sklopljenih pred matičarom ili u crkvi;

68 Život žena Rom-kinja s naglaskom na pristup obrazovanju, Zagreb 2009. – koordi-natorica: Ramiza Me-medi, izvještaj napisala Branislava Baranović.

140 141—Više od polovine djevojaka stupa u brak u dobi od 15 do 18 godina, dok je kod muškaraca najveći postotak stupanja u brak u dobi od 17 do 20 godina;—Dvoje djece ima 20% ispitanica; troje 22%; četvero djece 18% ispita-nica; petero i više djece 30%, od toga 15% ima sedmero i više djece;—Više od polovine Romkinja rađa prvo dijete u dobi od 15 do 20 godi-na;—Oko polovine ispitanica živi u domaćinstvima s 5 do 8 članova; 11% živi u širim obiteljima s više generacija;—Podjela kućanskih poslova: a) briga o djeci (93,9% žene); kuhanje (93,7% žene); pranje rublja (93,4% žene); spremanje kuće (92,8% žene);—58% majki ispitanica/ispitanika nema nikakvo obrazovanje, 29% ima nezavršenu osnovnu školu, dok ih je 8% završilo osnovnu školu.I tako bismo mogli nizati dalje indikatore koji govore o patrijarhalnom sustavu vrijednosti koji prevladava u romskim obiteljima. A položaj i značaj žene pritom su jasno definirani. Rijetko se u nas uopće govori o tome kako su žene Romkinje višestruko diskrimi-nirane i unutar svojih zajednica i od strane neromskog stanovniš-tva. Ravnateljica Centra za socijalnu skrb rekla nam je kako nasilja u rom-skoj populaciji ima puno, ali ga žene uglavnom ne prijavljuju. Ukoliko se neka na to ipak odluči, postaje talac čitave obitelji koja se na nju okomljuje, jer misli da se stvari rješavaju u kući, a nerijetko su svi u potpunosti i na strani nasilnika. U Roma postoje posebna vjerovanja, tabui - “Muž je, recimo, siguran da ga je žena prevarila jer ga jako boli srce, pa je onda mlati dok ne prizna da je kurva”, navela je ravnateljica. Djelatnice centra boje se ići u naselje kako bi odvele neku ženu i djecu u Sigurnu kuću. Kad se neki slučaj nasilja i pokrene, problemi nastu-paju jer nema osiguranih prevoditelja, do nesporazuma dolazi uslijed netočnog prevođenja, pa se onda i ne postupa po protokolu. Problem je smjestiti žene u sklonište i zbog brojnosti djece - s dvije romske obitelji sklonište je puno. Ipak je i taj, najčešće tek privremeni, predah od nasi-lja jako bitan, jer su romske žene već s trideset godina iscrpljene: rodile su puno djece i nemaju vremena za odmor. Ako neka romska žena i prijavi nasilje, vrlo brzo počinje osjećati krivnju i odbija zatim svjedo-čiti na sudu. To su nam potvrdili i na policiji i na Prekršajnom sudu, ali je, koliko mi znamo, slična situacija i u neromskim obiteljima. Ravnate-ljica misli da je obiteljskog nasilja odnosno nasilja u vezama daleko više u romskim negoli u neromskim obiteljima, ali vidi i da se Rome teže kažnjava - oni dobivaju zatvorske kazne dok se ne-Rome kažnjava češće novčano ili uvjetnim kaznama.

U fokus grupi smo uspjele okupiti tek šest žena. Jednu je pred vratima čekao suprug s malim djetetom. Bile su u dobi od 19 do 40 godina sta-rosti, sve bez završene osnovne škole, sve nezaposlene, jedna bez djece i neudata provjeritiNajpričljivija je bila mlada žena koja je s dvadeset još neudata i nema djece. Sretna je jer se, kako kaže, “još nije zakopala”. Roditelji su tražili i zahtijevali da se uda, ali je ona to odbila. Kad su je htjeli dati prosci-ma koji su dolazili iz Hrvatske i drugih zemalja, nudeći pritom novce roditeljima, sve je prijavila socijalnoj radnici. Iz protesta je radila puno problema zbog kojih se danas srami, ali majka je nikad nije savjetovala i s njom razgovarala, dok je otac bio prilično nasilan. S majkom tek sad kad je punoljetna razgovara ozbiljno. Nije se htjela udati jer ne želi biti maltretirana. Traži muškarca koji će slušati nju koliko i ona njega, ali prije toga mora završiti školu koju je prekinula nakon šestog razreda. Ove se jeseni upisala u Pučko otvoreno učilište i položila vozački ispit. Druga žena ispričala je kako je morala prekinuti školovanje iako je bila dobra učenica, jer ju je u 5. razredu nastrijelio lovac, pa je dugo vre-mena provela po bolnicama. Bila je prestara za vraćanje u školu. Sada je nesposobna za rad, ima jedan bubreg i puno zdravstvenih problema. Od škole je njezina obitelj dobila 6.000,00 kuna, ali joj ni lovačko druš-tvo ni itko drugi nije htio platiti odštetu, a lovac se ubio kad je vidio što je napravio. Nitko joj u institucijama nije htio pomoći, iako je majka hodala od vrata do vrata.Dvije su žene rekle da im je najvažnije slagati se s mužem, imati čisto, izgraditi još jednu do dvije prostorije. I onda im više ništa ne treba. Svim prisutnim ženama djeca redovito idu u školu, a jednoj dijete od tri godine redovito pohađa vrtić. Znaju da njihova djeca bez škola neće moći ništa. Jedna je rekla: “Mi smo Romi, nemamo mjesta nigdje. Mož-da sa školom djeci bude malo bolje”. Drugoj je kćerka otišla u Zagreb - trebala je u Varaždinu završiti za kuharicu, ali morala se ispisati jer nemaju novaca za nastavak školovanja. Željko Balog je zvao novinare i onda je od centra za socijalnu skrb dobila 2.500,00 kuna jednokratne pomoći, što nije bilo dovoljno za završavanje škole. Pokušat će u Za-grebu zaraditi novac i onda se vratiti i položiti ispite. Iz naselja su još dvije djevojke u Zagrebu. Jedna radi kao medicinska sestra i želi upisati medicinski fakultet. Kažu kako ih Međimurci ne prihvaćaju. Žena nam je ispričala kako je imala jake bolove, uplašila se i otišla ginekologu kod kojeg joj je otvo-ren karton, ali su joj rekli da je ne mogu primiti već se može naručiti i doći na red za dva tjedna. Otišla je privatnom ginekologu zbog ne-podnošljivih bolova i htjela platiti pregled, ali je on rekao da je nema

142 143vremena primiti i pregledati. Rekao joj je: “Vi, gospođo, ne možete doći na red” i vratio joj novce. Druga je odmah dodala: “Kako me drugi gle-daju, to me najviše boli… kako se oblečeš, već te izdaleka vidi po boji kose, evo ide Romkinja. Već se sramimo, ne idemo prosjačiti, po kući radimo. Nekad se hodalo prositi, a sad više ne… Puno ljudi nas gledaju kao životinje”.Kad smo ih pitale ima li nasilja prema ženama, odgovorile su potvrdno, ali se nisu složile oko toga može li se nasilje opravdati ili ne. Nekoliko ih je reklo kako žena dobije batine kad to zasluži. Upitane ima li situa-cija u kojima možda muževi zaslužuju batine, glasno su se nasmijale, ali je jedna rekla da neki i dobiju kad dođu kući mrtvi pijani. Dvije žene misle da muž nikada ne bi smio udariti ženu. Rekle su kako nasilnika treba prijaviti policiji i dati na sud. Dodale su kako ima dosta nasilja između svekrva i snaha. Općenito misle kako se žene međusobno ne podržavaju. Jedna nam se žena požalila kako ju je muž ostavio s troje djece, mala je bolesna s upalom pluća, ali on ne plaća alimentaciju. Gradila je kuću, nije imala novce za krov, pa je bila u centru, ali joj nisu pomogli. Iz razgovora smo saznale da muž nije ni priznao djecu, ali ona nikada nije čula kako se može dokazati očinstvo i sudskim putem tražiti alimenta-cija. Uputile smo je na savjetovanje odvjetnicama. Žene ne vide velika poboljšanja u svom životu i uglavnom su ljute na centar za socijalnu skrb jer im ocjenjuje i procjenjuje svako poboljšanje u kućanstvu i odmah skida naknade, a posao ne mogu kao Romkinje nigdje dobiti. Jedna nam je žena pokazala obrazac koji je dobila od područnog ureda hzzo-a u Murskom Središću kojim mora dokazati da aktivno traži posao. Da bi mogla ostati prijavljena, dužna je obilaziti poslodavce i pitati ih ima li posla, a oni joj, nakon što je odbiju (a to je, kako kaže, redovit slučaj) oni moraju upisati datum, udariti žig i pot-pisati se na obrascu. Smatra to izuzetno uvredljivim, a i poslodavci od-bijaju popunjavati bilo kakve papire. Tražile smo nakon toga sastanak sa službenicama u tom uredu, ali su one rekle da se s nama ne smiju sastajati, nego moramo ići u Čakovec?! Uz više tisuća žena koje su naše odvjetnice savjetovale, nikada nitko nije donio takav obrazac i rekao da ga mora popunjavati.

MladiKontrasti između romskog i neromskog stanovništva u Međimurju su ogromni. Grad je dobitnik Zelenog cvijeta kao najuređeniji kontinen-talni grad, a romska naselja još su uglavnom blatnjava i zatrpana starim željezom koje Romi sakupljaju. Jednako je tako začudno vidjeti da su

na probnoj državnoj maturi najbolji bili srednjoškolci iz Međimur-ske županije, dok većina romskog stanovništva ne uspijeva završiti ni osnovnu školu. Gotovo pa crno-bijeli svijet.U županijskom Programu djelovanja za mlade Međimurske župani-je mlade se definira kao dobnu skupinu od 15 do 29 godina. Njih u Međimurskoj županiji ima 21,89% u ukupnoj populaciji. Nije nave-deno koliko je mladih Roma. Romska se populacija u Programu prvi put spominje u dijelu koji govori o socijalnoj politici prema mladima. Kao osobito nepovoljne skupine mladih u županiji Program navodi mlade koji napuštaju školovanje prije stjecanja kvalifikacija, nezapo-slene mlade, mlade osobe s invaliditetom, mlade s poremećajima u ponašanju, mlade bez odgovarajuće roditeljske potpore i skrbi, mlade roditelje te mlade pripadnike romske nacionalne manjine. Za mlade pripadnike romske manjine Program navodi: “(oni su) mladi ljudi s vjerojatno najsnažnijim osjećajem marginaliziranosti i obespravljenosti koji je, nažalost, realan. Njihov svakodnevni život otežavaju izuzetno loši stambeni uvjeti. Nerijetko nekoliko generacija iste obitelji živi u istoj kući, bez priključka na vodovod i bez sanitarnog čvora. Romske obitelji često su opterećene sociopatološkim pojavama poput alkoholiz-ma, zanemarivanja skrbi o vlastitoj djeci, fizičkog zlostavljanja, malo-ljetničkih brakova i maloljetničkih trudnoća. Maloljetnički brakovi dio su običajnog prava romske nacionalne manjine koje podrazumijeva da, s početkom fizičkog sazrijevanja, djevojčica postaje spremna za brak i majčinstvo. Samo mali dio obitelji zanemaruje pridržavanje tog običaj-nog prava, ali se nerijetko susreće s nerazumijevanjem okoline. Mladi Romi nalaze se u posebno nepovoljnom položaju. Zbog obrazovanja koje se ne odvija na njihovom materinjem jeziku, često ostvaruju slabija akademska postignuća, nerijetko ponavljaju razred te se u srednju školu upisuju kasnije od svojih neromskih vršnjaka. Zbog udaljenosti rom-skih naselja od Čakovca ili Preloga, jedini način da pohađaju srednju školu jest boravak u učeničkom domu ili udomiteljskoj obitelji. Na taj način oni se s vremenom sve više udaljuju i odvajaju od vlastitih obite-lji i gube veze s naseljem u kojem su odrasli. Ipak, opterećeni brojnim predrasudama i negativnim stavovima neromske većine, nikad se u potpunosti ne uspijevaju asimilirati s neromskim stanovništvom. Zbog istih predrasuda i negativnih stavova neromske većine, vrlo se teško za-pošljavaju nakon srednje škole. Na kraju su prisiljeni vratiti se u naselja u kojima su odrasli, gdje se suočavaju s neprihvaćanjem okoline koja još uvijek obrazovanje ne percipira kao nešto važno niti je prijemčiva za osobe koje su se izdigle iznad prosjeka. Opisano stanje nije osobito motivirajuće za mlade Rome koji mogu i žele više, ali imaju vrlo malo

144 145mogućnosti da završe srednjoškolsko obrazovanje i kvalificiraju se za posao koji će im omogućiti uvjete i kvalitetu života kakve zaslužuju, ali nikako ne uspijevaju ostvariti”.

Ovaj tekst treba vrlo pažljivo pročitati i analizirati kako bi se pokazalo u kojoj je mjeri rukovođen lažnim suosjećanjem. Pod krinkom borbe protiv predrasuda i stereotipa nude se ti isti stereotipi i tekstom samo još više učvršćuju. Tko je to izmjerio količinu sociopatoloških pojava u romskim i neromskim obiteljima da bi mogao davati ovakvu ocjenu i superiorno se postavljajući sažaljevati čitavu etničku skupinu?! I kako je uopće moguće da se u jednom službenom dokumentu, koji su usto pisale mlade osobe, govori o asimilaciji? Kakvi se onda uopće pomaci mogu očekivati? Možda bi prvo netko trebao mladim ambicioznim neromskim Međimurcima objasniti što je asimilacija, a što integracija. Za maturu im to očito nije bilo potrebno znati. Nejasno je usto zašto bi romski mladi trebali živjeti u domovima ili udomiteljskim obiteljima kad od 2006. Međimurska županija organizira besplatan prijevoz svim srednjoškolcima. Naime, nakon Odluke Vlade Republike Hrvatske da se iz državnog proračuna više neće financirati prijevoz srednjoškolskih učenika, Međimurska županija donijela je odluku da će sufinancirati javni prijevoz linijskim autobusima i željeznicom za redovite učenike srednjih škola koji imaju prebivalište na području Međimurske župani-je, a školuju se na području Međimurske, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije. Osim toga, pravo na povlašteni studentski i uče-nički kredit mogu ostvariti svi učenici, redovni i izvanredni studenti, koji kao i njihovi roditelji imaju prebivalište na području Međimurske županije najmanje dvije godine prije raspisivanja natječaja. Krediti se dodjeljuju učenicima javnih srednjih škola i studentima hrvatskih ili europskih visokoškolskih javnih ustanova ili ustanova s pravom javno-sti za preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije te studenti-ma stručnih i specijalističkih stručnih studija. Mjere koje Program nudi vrlo su općenite i nemjerljive, pa se stoga može očekivati da se bitne promjene neće ni dogoditi. Od mladih s kojima smo razgovarali u fokus grupi69 jedna djevojka završila je osnovnu školu, druga je redovito pohađa, dok jedna ponavlja 6. razred jer je imala tešku operaciju, pa godinu dana nije mogla ići na nastavu. Druge su djevojke prekasno krenule u školu ili su školovanje prekinule. Mladić je u popravnom domu završio osnovnu školu i tečaj za varioca no sada ne može naći posao, već samo povremeno radi na crno. Želio bi negdje biti prijavljen i imati relativnu sigurnost jer živi u velikoj obitelji kojoj ne želi biti na teret. Sestra je bila jako dobra

69 U fokus grupi smo razgovarale s 5 djevoja-ka i 1 mladićem u dobi od 12 do 22 godine; završili su od 5 do 8 razreda osnovne škole – 2 djevojke sada po-hađaju Pučko otvoreno učilište kako bi završile osnovnu školu; jedan mladić uz OŠ ima za-vršen zanat; nitko nije u braku i nitko nema dijete; troje traži posao, ali ga ne može naći

učenica, upisala je i fakultet, ali ga je morala prekinuti kako bi mogla financijski pomagati obitelj i sada je konobarica. Javljao se za posao po čitavoj Hrvatskoj - zvali su ga iz Dubrovnika i s jednog otoka, ali je tre-bao ići na razgovor s neizvjesnim ishodom i sam snositi visoke troškove puta i boravka. U domu u Bedekovčini nekako se snalazio i pomogli su mu da stane na noge i završi zanat, ali je nakon izlaska opet bio opet prepušten sam sebi. Nekoliko starijih reklo mu je da je najbolje da zavr-ši u zatvoru, pa će onda barem imati sređeno zdravstveno. Upitane zašto su napustile školu ili se u nju kasno upisale, djevojke su uglavnom rekle kako su za to odgovorni roditelji - jednoj su rekli da se boje kako će se u školi snaći, dok su druge imale puno posla kod kuće, pa nije bilo vremena za školu. Jedna je rekla: “Ko će onda raditi u kući - kuhati, prati, brinuti za djecu i roditelje?!”. Djevojka koja je završi-la osnovnu školu, bila dobra učenica i htjela ići u srednju, nije dobila dozvolu roditelja. Oni misle da će u školi naći dečka, ostati u drugom stanju, a to ne žele. Čula je da će srednja škola biti obavezna i žao joj je što nije već sada, jer bi tada roditelji morali dozvoliti da pohađa nasta-vu. Djevojke koje sada idu u Pučko otvoreno učilište, jer svakako žele imati završenu barem osnovnu školu, žale se na skupoću autobusne karte. Povratna karta Mursko Središće - Čakovec stoji 30,00 kuna. Mo-raju i nešto pojesti, pa onda roditelji nisu zadovoljni što ih škola toliko košta. Nisu čule da Mursko Središće iz svog proračuna subvencionira prijevoz. Jednoj djevojci sestra živi u Zagrebu i obećala je da će je uzeti k sebi kad završi osnovnu školu. Sestra je završila srednju medicinsku, a sad je dobila stipendiju od Visoke zdravstvene škole. Stažirala je na Rebru. Iako joj je posao naporan, jako ga voli i ne želi se vratiti živjeti u naselju. Želi da i ona ide na daljnje školovanje i ima karijeru. Djevojci je najljepše kad ide k sestri u vrijeme praznika, jer se tamo druži s ra-znim ljudima. U Murskom Središću se ne druže s neromskom djecom. Poznaju se i ponekad nalaze s romskom djecom iz drugih naselja. Misle kako su zagrebački Romi napredniji i bolji, imaju više mogućnosti. Kad u Međimurju pokušaju nešto napraviti, uglavnom sve propada. Misle da je primanje socijalne pomoći loše - samo čekaš da ti netko nešto da, a onda ti zauzvrat određuju što smiješ, a što ne smiješ raditi. Pitale smo ih ima li još prodaje djevojaka i što misle o ranoj udaji i rađanju djece. Kažu kako je taj običaj izumro u njihovu naselju - i kad dođu prosci, djevojka ima pravo odbiti udaju. Znaju da je ne tako davno to bilo uobičajeno. Jednoj djevojci majka stalno govori kako se ne smije rano udati i imati djecu nego treba učiti i naći posao. Majka ne želi da joj kći živi kao što živi ona i žene prije nje. Misle da je lijepo ima-ti barem dvoje djece, ali sve bi htjele prvo naći posao i živjeti sređenim

146 147životom. Jedna djevojka htjela bi završiti neku dobru školu za kuharicu, jer u naselju ih nema - djevojka koja je završila kuharsku školu ne zna skuhati ni krumpir, komentirala je. U slobodno vrijeme starije/i idu u Varaždin i Čakovec i to uglavnom u kafiće. Nekoć su u naselju igrali nogomet, graničara i odbojku, ali se igralište ne održava, trava je do nosa. Jedan dan kažu da će tamo nešto graditi, pa se zato ne isplati urediti, drugi put nema kosilice, a onda se kosilica nađe, ali nema benzina. Mladić nam je rekao: “Dok sam bio mlad, to se održavalo, pa se opet zapustilo, zarasla trava, nema prostora za nogomet. U svakom naselju ima igralište, ali u Sitnicama nema”. Istovremeno na službenim strani-cama Murskog Središća piše: “Mogućnosti bavljenja sportom, u gradu vrlo su velike jer postoji čak 14 sportskih klubova. Oni pružaju veliki izazov mladim ljudima da se bave nogometom, košarkom, tenisom, atletikom, šahom i sportskom rekreacijom. Svi klubovi imaju dobre uvjete za rad jer posjeduju vlastite sportske terene, a 2001. godine izgrađena je i velika sportska dvorana uz školu koja daje novi poticaj razvitku sporta u gradu. Sportom se u gradu bavi svaki treći stanovnik, a grad može pružiti usluge sportske zabave gostima i posjetiteljima u svakom trenutku bilo na školskoj sportskoj dvorani. Školska sportska dvorana može primiti 600 gledatelja. Samo je borilište veličine 1200 četvornih metara dok je cijela dvorana 2300 četvornih metara sa svim popratnim sadržajima. Osim sportskih priredbi dvorana je i mjesto raznih koncerata”. Htjele smo čuti koje su im priče pričali kad su bili djeca i što znaju o romskoj kulturi i tradiciji. Najstarija djevojka nasmijala se i rekla: “Ple-šemo bambuću uz pivo”. Nekoliko ih je reklo kako im nitko nije pričao priče nego su gledali televiziju. Tri djevojke nisu imale bake, jer su umr-le prije njihova rođenja, jednoj je baka bila dobra dok je bila mala, a sad je postala nepodnošljiva. Jednoj je djevojci majka voljela pričati priče, ali uglavnom su to bile poznate bajke o Pepeljugi, Snjeguljici. Puno joj se više usjeklo u sjećanje pričanje bake koja je preživjela logor Jaseno-vac. Pričala je što su im u logoru radili, kako su ljudi bili ubijani i kako joj poslije nitko nije htio priznati i dati neku naknadu za pretrpljeni strah i boli. Iz svih su je ustanova izbacivali i govorili da nema dokaze da je bila u Jasenovcu. U naselju znaju pjevati i plesati, ali jako rijetko. Ljudi dožive u prosjeku pedeset, najviše šezdeset godina i baš ne govore o prošlosti. Najstariji muškarac u naselju ima 78 godina i živi sam. Kad smo ih pitale znaju li što je diskriminacija, odgovorili/e su: Kad te netko neće prihvatiti zato što si Rom;

Kad ne možeš naći posao zato što si Rom;Zato što smo Romi, zato smo diskriminirani.

Organizacije civilnog društvaŽupan nam je rekao kako 400-tinjak udruga aktivno djeluje na po-dručju Županije. Na službenim stranicama nema popisa udruga, ali je objavljen pozivni natječaj za prijavu projekata koji će se financirati iz županijskog proračuna. U Programu djelovanja za mlade navodi se kako postoje 792 organizacije civilnog društva, ali u Registru udruga Republike Hrvatske upisano ih je 655 prema područjima: kultura 77; okupljanje i zaštita žena 12; okupljanje i zaštita djece, mladeži i obitelji 8; zaštita prava 5; zdravstvo 14; nacionalne manjine 3 (Udruga Roma - Bajaša; Udruga Bajaši Međimurja; Udruga Roma Međimurja); socijalne 17; humanitarne 9; udruge Domovinskog rata 7; sportske 300; tehnička kultura 112; ekološke 10; oblast gospodarstva 52; znanstvene 5; duhov-ne 3; hobističke 4; ostale djelatnosti 16; prosvjetne 1 (Društvo učitelja i romskih pomagača). Dojmljiv broj. No, većinu i opet čine sportske udruge te one koje se bave tehničkom kulturom i kulturom - 75%. U 2008. Međimurska županija izdvojila je iz proračuna 4,482.584,00 kune kao potporu organizacijama civilnog društva. Mursko Središće dodijeli-lo je 296.251,20 kuna, a Čakovec 945.045,57 kuna za rad udruga. Prema Registru udruga, u Međimurskoj županiji navedene su sljedeće udruge kao etničke, romske:Društvo učitelja i romskih pomagača Izvor, Mursko Središće. Datum upisa 5.4.2004, predsjednik: Gordan Horvat.Djelatnosti udruge: okupljanje učitelja koji rade s romskom populaci-jom, romskih pomagača, utjecanje na razvijanje svijesti o njihovoj ulozi u društvu, podizanje diginiteta struke, okupljanje mladih Roma, poti-canje i pomaganje obrazovanja i motiviranje da kroz školu i na drugi način steknu stručno obrazovanje i radne navike, upoznavanje javnosti s radom i problemima.Udruga za zaštitu prava Roma Bajaša - Korito, Kuršanec. Datum upisa 2.11.2009, predsjednik: Dejan Bogdan.Djelatnost: promoviranje prava Roma Bajaša kroz organizaciju eduka-tivnih radionica s ciljem informiranja o pravima te nacionalne manjine, javno prezentiranje postignuća Roma Bajaša, kako bi se suzbile predra-sude o Romima, organiziranje dramskih, plesnih, glazbenih i sličnih radionica.Krovna zajednica Bajaša Hrvatske, Pribislavec. Datum upisa: 28.6.2002, predsjednik: Željko Balog. Djelatnost: poticanje uključivanja, praćenja i potpore Bajaša u kulturni

148 149i odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske sa svrhom poboljšanja kvalitete života i razvoja u društvu, te njegovanje materinjeg rumunj-skog jezika, a u skladu s tim obavlja ostale djelatnosti.Udruga Korak naprijed, Donji Vidovec. Datum upisa: 27.5.2009, pred-sjednik: Davor Bogdan. Djelatnost: okupljanje i motiviranje mladih Roma na osposobljavanje za samostalan život kroz organizaciju slobodnog vremena, održava-nje radionica, predavanja, druženja, osiguravanje uvjeta za očuvanje i promicanje povijesnih, kulturnih, umjetničkih i duhovnih vrednota i posebnosti preko javnih nastupa članova udruge.Udruga preseljenih Roma Donja Dubrava, Donja Dubrava. Datum upisa: 4.3.2009, predsjednik: Nedeljko Bogdan. Djelatnost: poboljšanje kvalitete života kroz organizaciju slobodnog vremena djece, mladih, žena i starijih osoba, održavanje radionica, pre-davanja, druženja i slično, osiguravanje uvjeta za očuvanje i promicanje povijesnih, kulturnih, umjetničkih i duhovnih vrednota i posebnosti preko javnih nastupa članova udruge.Udruga Za bolje sutra, Kotoriba. Datum upisa: 6.4.2004, predsjednik: Damir Ignac. Djelatnost: promoviranje kulture, običaja, jezika i tradicije Roma te po-boljšanje kvalitete života romske zajednice kroz organizaciju slobodnog vremena djece, mladih, žena i starijih osoba održavanjem radionica, predavanja, druženja.Udruga Za bolji život, Hodošan. Datum upisa: 22.1.2008, predsjednik: Mitar Mirić. Djelatnost: poboljšanje kvalitete života kroz organizaciju slobodnog vremena djece, mladih, žena i starijih osoba, održavanje radionica, pre-davanja, druženja, osiguravanje uvjeta za očuvanje i promicanje povi-jesnih, kulturnih, umjetničkih i duhovnih vrednota i posebnosti preko javnih nastupa članova. Udruga Za boljitak Roma Međimurja, Goričan. Datum upisa 25.5.2006, predsjednik: Bojan Balog. Djelatnost: s ciljem promoviranja kulture, običaja, jezika i tradicije Roma, te poboljšanja kvalitete života romske zajednice, organizaciranje slobodnog vremena djece, mladih, žena i starijih osoba održavanjem radionica, predavanja, druženja.Udruga Europski Romi Međimurske županije, Orehovica. Datum upi-sa: 18.6.2009, predsjednik: Krunosalv Vuk.Djelatnost: okupljanje i motiviranje mladih Roma na osposobljava-nje za samostalan život kroz organizaciju slobodnog vremena, djece i mladih, održavanje radionica, predavanja, seminara, druženja i slično,

osiguravanje uvjeta za očuvanje i promicanje povijesnih, kulturnih, umjetničkih i duhovnih vrednota i posebnosti preko javnih nastupa članova udruge, međusobna suradnja.udruga žena romkinja u hrvatskoj “bolja budućnost” Skraćeni naziv: užrh “bolja budućnost” Datum osnivanja: 20.12.1998. Djelatnost: okupljanje i zaštita žena Sudjelovanje u izradi programa za žene i njihovu djecu uključivanjem u odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske; poticanje provođe-nja programa psiho-socijalne podrške, stalni rad i suradnja sa ženama Romkinjama; osiguravanje uvjeta za očuvanje i promicanje povijesnih, kulturnih, umjetničkih, duhovnih vrednota i posebnosti kroz izdavačku djelatnost; održavanje javnih i kulturnih nastupa članova Udruge, te obavljanje ostalih djelatnosti utvrđenih odredbom članka 10. Statuta Udruge. Na početku razgovora s članovima udruga koje su se odazvale pozivu i Ljerkom Tišlov, predstavnicom Mjesnog odbora Sitnice, zamolili smo ih da nam kažu što misle koji su ključni problemi sredine u kojoj žive, budući da na službenim stranicama nema informacija o ljudskim pravima i diskriminaciji, već se spominju samo lovačke, sportsko-rekreacijske i slične udruge.Udruge misle da se situacija počela polako mijenjati, ali samo u nekim segmentima, dok predrasude i dalje ostaju. U naselju Sitnice ljudi se najviše bune na rad Centra za socijalnu skrb i Zavoda za zapošljavanje. Centar ih ucjenjuje zato što ovise o socijalnoj pomoći - odlučuje gdje će kupovati, kad će im srezati sredstva, a najgora je situacija sa stalnim prijetnjama o oduzimanju djece. Sigurni su da se neromskom stanov-ništvu, gdje je alkoholizam također jedan od velikih problema, skoro nikada tako olako i brzo ne oduzimaju djeca. O bogatim i utjecajnim ljudima za koje se zna da su nasilnici da ne govore. Istina je također da naprosto skoro nitko ne želi zaposliti Rome, a od ljudi se traži da se, pod krinkom “aktivnog traženja posla” iz dana u dan ponižavaju. To ujedno destimulira mlade, jer misle da, učili ili ne, ionako pristojan posao neće nikad naći. Zapošljavaju se bez problema čim odu iz Međi-murske županije - na Jadranu, nekoliko djevojaka radi u Zagorju, ali u svom kraju ne. U Sitnicama je 9 ljudi sa srednjom stručnom spremom, a misle da samo tri Roma/kinje iz čitavog Međimurja sada studiraju. Vidljiva je segregacija i u tisuću drugih detalja: na dane općina pred-stavlja se sve i svakoga, ali romska postignuća nikada; na službenim stranicama nema romske zastave… U odnosu na sredstva koja stižu na osnovi iskazane potrebe za korjeni-

150 151tom promjenom položaja romske populacije, sigurni su da nije učinje-no dovoljno. Najviše se radi na urbanističkim planovima i infrastruktu-ri. Sad je na redu kanalizacija i popravljanje cesta - 30% sredstava daje država, a 70% europski fondovi. Neka su naselja, kao Piškorovec, lijepo uređena. Djeca su toliko sretna i ponosna da spavaju na asfaltu. Na-pravljene su i biciklističke staze. Svi su zadovoljni, sad samo treba paziti da se sve održava i ne zapusti.Najveći je problem što ne-Romi i dalje jednako podozrivo gledaju na Rome. S druge strane, posljedično i Romi uvijek misle kako ih net-ko želi iskoristiti, pogotovo otkad su se pojavila sredstva za projekte i programe. Ipak, svjesni kako među Romima ima malo školovanih ljudi, spremni su prihvatiti svaku osobu koja radi pošteno i dobar je čovjek.Lokalne udruge dobivaju jako malo sredstava za rad i nije jasno na što se točno troše novci. Svjetski dan Roma pojeo je ogroman novac, a ovdje udruge nemaju osnovne uvjete. Jednoj udruzi Županija je dala 8.000,00 kuna. Novac su dobili 31.12.2008, znači na kraju godine u kojoj su ga trebali utrošiti, a grad nije dao niti kune. Samo ne moraju plaćati režije. U 2009. odobreno im je 3.000,00 kuna. Tako neće moći napredovati i privući nove ljude. Jedan član udruge istovremeno je član Vijeća nacionalnih manjina. Tražili su od Županije da ih zove na sjed-nice i pita što misle kad se radi o temama od općeg interesa ili onima koje se direktno tiču romskih građana, ali nikada ni na jedan dopis nije stigao odgovor. Čuvaju u arhivi sva ta pisma bez odgovora. Misle da će s novim ljudima na čelu Županije biti puno lakše komunicirati i dogo-varati se, ali znaju isto tako da se ne smiju previše nadati. Ponosni su što je 5. rujna 2009. otvoren Romski muzej.

Pravno savjetovanjePravno savjetovanje trajalo je dva dana. Odvjetnica Ines Bojić razgova-rala je s ljudima u Murskom Središću, a Ljubica Matijević Vrsaljko je-dan je dan obilazila naselja Sitnice, Pribislavec i Kuršanec, dok je drugi dan savjetovala stranke u Murskom Središću. Ukupno je individualno savjetovano 20 osoba, pripadnika/ca romske nacionalne manjine. Usto je odvjetnica Matijević u naseljima razgovarala s još dvadesetak lju-di koji su joj se, neovisno o dogovoru i rasporedu rada sa strankama, spontano obratili tražeći pomoć. Razgovarala je i s nekoliko djece (u dobi od 14 do 18 godina) koja su čula za savjetovanje i projekt te su imali potrebu informirati se o nekim problemima s kojima se susreću.Odvjetnice su utvrdile kako su osobe koje su se obratile za pravni savjet višestruko diskriminirane i deprivirane u osnov-nim ljudskim pravima, što je bitno otežalo pravno savjetovanje. Naime,

pravno savjetovanje bi trebalo predstavljati svojevrsnu nadgradnju odnosno davanje usmjerenja i pojašnjenja osobi koja već ima određenu sliku i svijest o funkcioniranju sustava. Međutim, većina osoba koje su zatražile pravni savjet nema nikakva saznanja o funkcioniranju prav-nog sustava Republike Hrvatske. Uz nepismenost ili lošu pismenost, dosta osoba ne razumije u dovoljnoj mjeri niti hrvatski jezik. Veliki je problem što se Romi o svojim pravima ne mogu informirati na svom jeziku. Savjetovane osobe bilo je vrlo teško uputiti na traženje besplat-ne pravne pomoći radi ostvarenja svojih prava, jer je postupak za neke od njih zasigurno suviše kompliciran. U svim slučajevima radilo se o građanima/kama romske nacionalnosti koji žive u siromašnim, dapače nerijetko izuzetno bijednim životnim uvjetima. Sve osobe s kojima se razgovaralo u naseljima nikada nisu bile zaposlene temeljem ugovora o radu, a uzdržavaju se od neredovitih povremenih prihoda (rad na crno) te su uglavnom primatelji socijalne pomoći. Više nego bilo gdje drug-dje tijekom provođenja ovog projekta u različitim regijama Republike Hrvatske uočena je izuzetno niska, u pojedinim slučajevima nikakva, razina formalnog obrazovanja, a radilo se uglavnom o dobnoj skupni između 25 do 40 godina. Do sada nikada nisu imali priliku dobiti neki pravni savjet niti im je ponuđena psihološka pomoć službeno ili kroz neki projekt. Institucije, uglavnom centar za socijalnu skrb i sudove, ne doživljava-ju kao “prijateljska mjesta”, govore o tome da ih se “loše gleda zato što su Cigani i radi toga što stalno nešto traže”. Osobito u sferi obiteljskih odnosa “suda i centra se boje jer im se često prijeti da će im oduzeti djecu”. Na angažiranje odvjetnika niti ne pomišljaju, jer nemaju nova-ca. Novac se skuplja za plaćanje odvjetničkih usluga tek u kaznenom postupku, kada je to potrebno za nekog člana obitelji kojemu prijeti ozbiljna sankcija. U najvećem broju slučajeva savjetovanje se odnosilo na obiteljske po-stupke, najčešće utvrđivanje očinstva - majke s kojima se razgovaralo, napuštene od partnera i oca djece, ne pokreću postupak za utvrđivanje očinstva i uzdržavanja djece, jer ne znaju uopće kako bi to učinile, a nemaju ni novac za odvjetnike. Neke od majki uopće nemaju utvrđeno podrijetlo djeteta, jer formalno brak nije sklopljen, a otac djeteta odbija priznanje. Žene nisu nikada čule da takav postupak može pokrenuti i centar za socijalnu skrb. Žale se da djeca imaju problema u školi, imaju osjećaj “neprihvaćenosti”, pa napuštaju osnovnoškolsko obrazovanje. Kada se govori o diskriminaciji i njezinu suz-bijanju, potrebno je posebno problematizirati pitanja vezana uz po-ložaj i razvoj djece u romskim zajednicama. Odnosno, može li se uopće

152 153u postojećim uvjetima - loše ili nikakvo obrazovanje roditelja, siromaš-tvo, socijalna ugroženost, loše ekonomske i opće materijalne prilike, pomanjkanje slobodnih aktivnosti i kreativno ispunjenog slobodnog vremena, problemi tijekom obaveznog osnovnoškolskog obrazovanja, često napuštanje škole, nedostatak znanja, vještina i zanimanja - povesti razgovor o načelu jednakosti i jednakih mogućnosti. Ilustracije radi, navest ćemo samo neke od reprezentativnih slučajeva: a.a., 27 godina, Romkinja, majka 4 maloljetna djeteta. Troje djece rođeno je s jednom muškom osobom u izvanbračnoj zajednici, za sina je otac priznao očinstvo, dok za dvije kćerke to odbija učiniti; dijete rođeno u drugoj izvanbračnoj zajednici otac također ne želi priznati; žena prima novčanu pomoć od Centra za socijalnu skrb Čakovec, nije nikada pokretala pitanje utvrđivanja očinstva u sudskom postupku, ne zna da to može učiniti, nema novac za odvjetnika; css je upoznat s nje-zinoj situacijom, ali joj pokretanje postupka nije savjetovao; sada živi u očevom domaćinstvu, ima zasebnu kućicu, svojedobno se pokušala objesiti; teško funkcionira, izuzetno siromašna i neuka. a.a. i b.a., srednjih godina, neobrazovani, gotovo nepismeni; potpisuju velikim štampanim slovima samo osobno ime; žale se jer im kao brač-nim drugovima nije odobrena stalna novčana pomoć od strane Centra - iz rješenja proizlazi da je tako odlučeno jer Stanislav ima u vlasništvu osobni automobil (star 20 godina, kupljen za 800 DEM); auto treba jer vozi suprugu na Hitnu pomoć kada joj pozli (prema medicinskoj do-kumentaciji ona je teški hipertenzičar); nezaposleni, siromašni, nemaju djece. a.a. i b.b., izvanbračni drugovi, imaju četvero djece, siromašni, neza-posleni; css im je odobrio stalnu novčanu pomoć, ali im je ograničio isplatu 2.200,00 kuna - otvoren im je račun u obližnjoj trgovini gdje mogu kupovati hranu (navodno zbog njihova alkoholizma); problema-tično je to što moraju kupovati sve u jednom jedinom dućanu, a vlasnik ih tjera da sve kupe odjednom za cijeli mjesec, pa ne mogu „na dnevnoj bazi“ kupovati kruh i mlijeko za djecu; dio novčane pomoći odobren im je za kupnju odjeće i obuće djeci, ali stranke tvrde da im njihova so-cijalna radnica donosi odjeću za djecu bez računa, kaže koliko to košta i taj dio im uračunava u visinu pomoći; nikada ne mogu sami izabrati odjeću i obuću za djecu. x.y. je odrasla muška osoba, pravomoćno osuđen na godinu dana za-tvora zbog krađe nekih otpadaka; sada je u bijegu, jer se ne želi javiti na izdržavanje kazne; odvjetnika financira obitelj i konačno je ostvareno pravo na ponavljanje kaznenog postupka; tvrdi da djelo nije počinio i da je nepravedno osuđen; namjerava biti u bijegu sve dok se postupak

ne obnovi; živi u obiteljskoj zajednici s petero malodobne djece. Stran-ka je savjetovana o tijeku kaznenog postupka u ovakvim slučajevima. x.y., muškarac, 47 godina, ima završenu srednju prometnu školu i nekoliko zanata, ostvario oko 20 godina redovitog radnog staža; prije nekoliko godina ostao bez posla, nigdje se ne može zaposliti, smatra da ga ne žele primiti jer je Rom.

Studija slučajax.x. i s.y., oboje pripadnici romske nacionalne manjine, roditelji su dje-teta starog 14 godina. Odlukom Općinskog suda u Čakovcu, koja je po-tvrđena pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Čakovcu, rodite-ljima je izrečena mjera oduzimanja prava na život sa svojim djetetom i mjera smještaja djeteta u odgojnu ustanovu prema naknadnom rješenju Centra za socijalnu skrb. Prema članku 111 Obiteljskog zakona ovakvu mjeru izriče sud onim roditeljima koji u većoj mjeri zanemaruju po-dizanje i odgoj djeteta ili kada postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta. Primjerice, ukoliko ne skrbe dovoljno o djetetovoj prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom pohađanju škole, ukoliko ne sprječavaju dijete u štetnom druženju, zabranjenim noćnim izlascima, skitnji, prosjačenju ili krađi. Postupak protiv roditelja pokrenuo je Centar za socijalnu skrb. Iz pregleda kopije presuda koju su nam roditelji predali, vidljivo je da je ovaj postupak pokrenut, jer dijete koje školu pohađa po tzv. prilagođe-nom programu, u školi radi nerede (opire se učiteljici, nasilno je prema drugoj djeci). Stručni tim Centra zaključio je da se kod maloljetnog x koji je “odrastao u socijalno i kulturalno deprivirajućim uvjetima”, uz roditelje “niskih roditeljskih sposobnosti” (majka nepismena i lošeg zdravlja, otac pismen i bez škole) razvio poremećaj u ponašanju, pa su “radi djetetova neprihvatljivog ponašanja mišljenja da dijete treba izdvojiti iz matične sredine te mu omogućiti organizirani i strukturirani oblik smještaja”. U ovom slučaju formalni je pokretač postupka za izricanje mjere Cen-tar za socijalnu skrb i odluka je donesena isključivo na temelju njihovog mišljenja. To znači da je Centar u postupku predlagatelj, a onda se na temelju njegova mišljenja i donosi odluka. To je vrlo problematično u procesnom smislu. S druge strane, imamo potpuno neuke stranke koje ne razumiju pravo niti znaju svoja prava i kao takve ne mogu ravno-pravno sudjelovati u postupku. Sud njihovu notornu elementarnu ne-ukost ne problematizira, nego donosi odluku samo na temelju navoda Centra koji je ujedno i predlagatelj. Nejasno je koja je bila razina kvali-tete prethodne mjere nadzora nad vršenjem roditeljske skrbi, odnosno

154 155do koje mjere se taj isti Centar istinski posvetio ovoj obitelji s iskrenom nakanom da im pomogne u prevladavanju problema.Konačno, s obzirom na notorna stanja u domovima socijalne skrbi, osobito u onima za djecu s poremećajima u ponašanju (u javnosti i među strukom vapi se za stručnjacima psihijatrima, psiholozima koji manjkaju), postavlja se opravdano pitanje do koje mjere će se institu-cije doista pozabaviti s maloljetnom osobom u pravcu razvoja njenih “punih potencijala” u ovim uvjetima.Roditelji su se tijekom postupka protivili izricanju ove mjere, osobito smještaju djeteta u odgojnu ustanovu. Djetetu u postupku nije postav-ljen skrbnik za poseban slučaj koji bi pred sudom zastupao isključivo djetetove interese. Ono što je posebno problematično u svjetlu moguće diskriminacije jest činjenica, da nigdje kao kod pripadnika romske nacionalne manjine nije uočen tako veliki broj slučajeva koji se tiču oduzimanja prava na život s vlastitom djecom. Istovremeno je potpuno izvjesno da problemi u ponašanju djece, koji se kvalificiraju kao poremećaj ponašanja u vidu vršnjačkog nasilja i slično, postoje u svim sredinama i izvan romske zajednice (čitamo redovito novine u kojima se vidi koliko je međuvršnjačkog nasilja s tragičnim posljedica-ma). Međutim, u drugim je sredinama pokretanje ovakvih postupaka vrlo rijetko. Statistički pokazatelji i komparativna analiza različitih sredina i skupi-na bila bi snažan argument koji bi mogao ukazati na postojanje diskriminacije u odnosu na pripadnike rom-ske populacije. Tim više, što se radi o vrlo ozbiljnoj intervenciji države u jedan od najosjetljivijih segmenata ljud-skih prava koji se tiče zaštite djece i obiteljskog života.

Sažetak Doći na tjedan dana i pokušati razumjeti konflikte u nekoj sredini, ma koliko se otprije nešto o situaciji znalo, posve je nemoguće. Vidjeti uređenost Međimurske županije i napore uložene u transparentnost lokalne vlasti, s jedne strane, a onda bijedu i zapuštenost Roma s druge, u najmanju ruku može začuditi i zbuniti. Nerazumijevanje neromskog stanovništva i nezainteresiranost da se Rome bolje upozna rastužuje. Kad se višekratno čuje od neromskog stanovništva da je i ono dis-kriminirano, to ljuti.Čak i u ljudi koji bi željeli biti puni razumijevanja i tolerantni, u svakoj se rečenici iščitava veliki otpor prema svemu što se ocjenjuje kao tipič-no romsko. Uglavnom se rješenje vidi u potpunoj promjeni romskog

stanovništva, bez ijedne primisli da bi se promjena morala događati i na drugoj strani. Na lokalnim medijima nema ni sekunde programa, a na službenim stranicama niti jedne rečenice na romskom jeziku. Ne postoje tečajevi romskog jezika i kulture niti u jednoj školi. Jer se očito zna, da su samo Oni/Drugi problem. Oni se moraju mijenjati, a mi ne, jer smo većina, jer tako živi svijet koji poznajemo i razumijemo. Romi su prljavi, alko-holičari, prose i kradu - najčešće kokoši. Mi smo čisti, umiveni, pijemo puno, ali ostajemo ugledni građani, a kad uzimamo, onda to radimo sa stilom - jedna tvornica tu, drugo zemljište tamo. Romi su drugačiji, a za drugačije puno prostora ne treba ostavljati. Program mladih jasno kaže - trebaju se asimilirati, i to je to.Položaj romske nacionalne manjine jedno je od najizazovnijih područ-ja o kojem još nitko nije ponudio pravi odgovor, ukoliko takav uopće postoji. Kako omogućiti Romima da izađu iz bijede i podignu razinu obrazovanosti, a da ih se pritom ne asimilira; kako se oni mogu izboriti za integraciju u društvo ravnopravnih građana koji imaju pravo na svo-ju tradiciju, svoje kulturno nasljeđe i sustav vrijednosti, za veliku većinu ostaje i nadalje nepoznanicom. Valja nama preko rijeke - a za to treba razumijevanja, znanja i puno dobre volje.

156 157 Umjesto zaključkaU dvanaest mjeseci upoznati i razumjeti sve probleme koji postoje u pet različitih sredina (i regija), a svaka je drugačija i ima svoje specifično-sti, pa ih potom staviti na papir i pokušati prezentirati sebi i drugima, moglo bi se nazvati nemogućom misijom. I ona to uistinu jest, jer se tek na kraju spoznaje da bi istom sada, poput junaka Proustova Traganja za izgubljenim vremenom, trebale krenuti u istraživanje. Pišući ove studije (ili krokije) postajalo je jasno koliko je krivih pitanja postavljeno, a pametnih i bitnih izostavljeno. Ipak, možda se vrijedilo potruditi (i mučiti) zbog nas samih ili nekih drugih koji će biti pota-knuti da krenu od mjesta gdje smo mi morale stati. Nakon evaluacije projekta i ove publikacije bit će nam možda posve razumljivo što smo naučile putujući Hrvatskom i razgovarajući s tako mnogo ljudi, i onih moćnih, a još više onih koji moć nemaju. Što su partnerske organizacije bile jače ukorijenjene u svojoj sredini, to nam je bilo lakše provesti planirane aktivnosti, ali nije bilo vremena za pomaganje u prikupljanju podataka koji su nam za prikaze i analize tre-bali. A svaka lokalna zajednica ima (ili uopće nema) neki svoj poseban način prezentiranja činjenica. Jedan od zaključaka koji je ujedno i preporuka stoga jest: Trebalo bi nekim propisom odrediti da svaka jedinica lokalne samou-prave mora imati pregledne službene stranice na hrvatskom (i po mo-gućnosti na engleskom jeziku): mora se znati tko je na vlasti, kome se za što obraća, koliko se novca u proračunu ima i kako se troši i sl. radi transparentnosti prema svojim građanima/kama; zbog onih „izvana“ moralo bi biti navedeno koliko je stanovništva (prema spolu, etničkoj pripadnosti, (ne)zaposlenosti); koliko je osoba s invaliditetom; tipovi ovisnosti i broj registriranih ovisnika i sl., koji su problemi i kako ih se te kada namjerava rješavati. Tako bi se pri pisanju projekta znalo gdje treba razvijati određeni tip aktivnosti, lakše bi se radili operativni i ak-cijski programi. Možda bi i stranci jednostavnije donosili odluke vrijedi li u neku sredinu ulagati ili ne. Bez ozbiljnog i odgovornog pristupa radu na lokalnoj razini stvari se neće moći pomaknuti s mrtve točke, a korupcija će biti moguća na svakom koraku, jer se samo može nagađati

VIZIJA

Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske

SVEUKUPNI CILJ: Postojanje funkcionalne politike regionalnog razvoja

u Hrvatskoj koja doprinosi odr!ivom razvoju i nacionalnoj konkurentnosti

konkurentnosti

Strate"ki cilj 1 1.1.2 Sve su !upanije (i «"ire regije») sposobne

doprinositi odr!ivom razvoju i nacionalnoj konkurentnosti – te smanjivanju

socijalnih i gospodarskih razlika u dr!avi

Prioritet 1.2

Potpora podru!jima koja trajno zaostaju u razvoju kako

bi doprinijela odr!ivom razvoju i nacionalnoj

konkurentnosti

Prioritet 1.3

Smanjenje negativnih u!inaka granica na razvoj

!upanija ja!anjem prekograni!ne suradnje

Prioritet 1.1

Ja!anje svih !upanija i "irih regija kako bi koristile i

upravljale svojim razvojnim potencijalom

Program za prekograni!nu i me"uregionalnu suradnju

1.1.3 Razvojni ciljevi i prioriteti za prekograni!nu suradnju:

morska granica, EU kopnena granica, kopnena granica sa zemljama koje

nisu !lanice EU

Program za podru!ja s razvojnim pote"ko#ama Dr!avni program (ciljevi,

aktivnosti, financiranje) za potporu razvoju

gospodarstva, ljudskih resursa, lokalnog razvoja i

infrastrukture

Program razvoja !upanija i "irih regija

Nacionalni okvir (ciljevi, vodstvo i financiranje) s ciljem ja!anja planiranja razvoja i provedbenih

kapaciteta na !upanijskoj i regionalnoj razini

Prioritet 2.2

Uspostava u!inkovitog institucionalnog okvira za upravljanje regionalnom

politikom

Prioritet 2.1

Izrada i provedba uskla"enog i cjelovitog

pravnog okvira

Smjernice za upravljanje / MMTPR

Godi"nji ciljevi, smjernice i aktivnosti za TDU kako bi se pobolj"alo programiranje, sustavi i strukture za upravljanje regionalnim razvojem – pripremljeno od

strane koordinacijskog ministarstva

Strate"ki cilj 2 1.1.1 Uveden u!inkovit sustav za upravljanje

regionalnim razvojem

VIZIJA

158 159što se, gdje i kako radi.Odnos različitih razina - općine/gradovi, županija, država - jednako je problematičan. Suradnja ne smije ovisiti o stranačkoj pripadnosti, već se moraju definirati jasni ciljevi koji bi trebali biti zajednički, uz jasnu podjelu uloga i ovlasti. Decentralizacija o kojoj se sad već dugo govori, nije se dogodila. Rascjepkanost na milijun jedinica lokalne samouprave koja se pak dogodila, prečesto isključivo zbog političkih interesa, a ne kao rezultat ozbiljne analize, još više otežava i najmanje pomake. Jedi-nice lokalne samouprave jagmile su se, s druge strane, za postizanjem samostalnosti, ali mnoge nisu spremne preuzeti i odgovornosti. Po-nekad, kad bi to i htjele, nemaju dovoljno znanja i vještina za ozbiljno planiranje i implementaciju planiranog. Teza s kojom smo u istraživanje krenule, nažalost je u cijelosti potvr-đena. Mjesta na periferiji najčešće jesu zbiljska periferija iz koje mlade osobe uglavnom žele što prije otići. Pritom valja imati na umu da su sva, osim Međimurja, proglašena mjestima od posebne državne skrbi. Kako bi tek izgledalo živjeti u njima bez statusa koji im je dodijeljen, teško je uopće zamisliti. Već danas u metropoli živi jedna četvrtina Hrvatske. Je li to dokaz rav-nomjerna razvoja kakav je prikazan na tablici otisnutoj na prethodnoj stranici?! Prema rezultatima istraživanja što ga je 2006. proveo undp, u Hrvatskoj je svaka deseta osoba socijalno isključena (11,5%), čak 20% stanovniš-tva Hrvatske subjektivno se osjeća socijalno isključenim, a taj osjećaj u izravnoj je vezi s naobrazbom, spolom i životnim okruženjem. Oso-be nižeg stupnja obrazovanja češće se osjećaju socijalno isključenima (61,3% onih sa završenom osnovnom i 37,1% sa završenom srednjom školom); dvostruko je više žena nego muškaraca (66% prema 34%), dok je trostruko više seoske populacije (75%) negoli gradske (25%) isklju-čeno. Kako navode u istraživanju, Hrvatska će morati uložiti velike napore da se situacija promijeni, pogotovo u sljedećim područjima: ljudska prava, socijalna skrb, zdravstvo, obrazovanje, zaposlenost, pri-jevoz, informatičke tehnologije, stanovanje i osnovna infrastruktura te društvene veze. Među društvene skupine za koje je utvrđeno da su izlo-žene najvećem riziku od socijalne isključenosti ubrajaju se: nacionalne manjine, povratnici i raseljene osobe, osobe s intelektualnim poteško-ćama, osobe s tjelesnim invaliditetom, samohrani roditelji, nezaposlene osobe, mladi, zatvorski osuđenici, žrtve obiteljskog nasilja, osobe zrelije životne dobi, beskućnici, seksualne manjine, osobe s problemima ovi-snosti i djeca koja živi u siromaštvu. Bez zaštite temeljnih i univerzalnih ljudskih prava ne može se nijednoj osobi osigurati punopravno članstvo

u društvu. Podsjetit ćemo što kaže Zakon o suzbijanju diskrimi-nacije: Članak 1: “1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jed-nakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obra-zovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.(3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskri-minaciju iz stavka 1. ovoga članka.”A sad bi se mogli vratiti na početak knjige i pažljivo još jednom proči-tati prikupljene podatke. Možda se vjerojatno na sudu teško dokazuje diskriminacija, ali nas to ne oslobađa odgovornosti na etičkoj razini. Političku da ne spominjemo. Pritom je Republika Hrvatska u 2008. izdvojila na nacionalnoj razini 0,3% za besplatnu pravnu pomoć i zastupanje na sudovima (jednako kao i za unapređenje matičnog fonda običnog zeca), a na županijskoj 0,3% za zaštitu i promicanje ljudskih prava, dok je 64% izdvojeno za sport. I ta ulaganja u sport vrlo su problematična, jer bismo inače bili nacija zdravog duha u zdravim tijelima. A to, nažalost, zasigurno ni-smo.

putevi- ma diskri- mina- cije - babe.hr · putevi-ma diskri-mina-cije sanja sarnavka. putevima...

Documents