pjevačko društvo »vijenac« i ivan pl. zajc - kbf.unizg.hr · izvađaju naša društva. koliko...

Katarina KopreK

INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOP

Pjevačko društvo »Vijenac« i Ivan pl. Zajc

Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene pjevačkom društvu »Vijenac«

Kat

arin

a K

opre

k •

In

es F

očić

• V

ikto

rija

Čop

P

JEVA

ČKO

dRuš

TVO

»VIJE

NAc«

I IV

AN P

l. Z

AJc

ISMN 979-0-9013580-6-5

Katarina KopreK INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOP


Katarina KopreK INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOPPJEVAČKO dRušTVO »VIJENAc« I IVAN PL. ZAJc

IzdavačiKatolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u ZagrebuHrvatsko društvo crkvenih glazbenika

Za izdavačaProf. dr. sc. Mario cifrak

Recenzentidr. sc. Rozina Palić JelavićRed. prof. art. Vjekoslav Nježić

NakladnikHrvatsko društvo crkvenih glazbenika

UredništvoProf. dr. sc. Katarina KoprekInes Fočić, prof.doc. mr. art. Viktorija ČopMr. sc. Milan dančuo

NotografijaPero ProsenicaMilan Hibšer, prof.Tihomir Prša, prof.Ivan šćepanović

PrijevodPero Prosenica

LekturaBožica Vujić, prof.

Grafičko oblikovanje i prijelomTomislav Košćak

TisakPRINTERA GRuPA, Sveta Nedelja

naklada150 primjeraka

Tiskanje ovog izdanja omogućilo je Sveučilište u Zagrebu u sklopu kratkoročne financijske potpore istraživanju projekta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

ISMN 979-0-9013580-6-5

cIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000982678.

Katarina KopreK INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOP



Uvodnu studiju priredila Katarina Koprek

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKuLTET SVEuČILIšTA u ZAGREBu

Zagreb, 2017.

5

SAdRžAJ

PREDGOVOR, prof. dr. sc. Mario Cifrak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

katarina koprekUvodna studija – Ivan pl. Zajc i glazbeno pjevačko društvo »Vijenac«

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

1. Ivan pl. Zajc i nastanak glazbenoga pjevačkog društva »Vijenac« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2. Suradnja pjevačkoga društva »Vijenac« s Ivanom pl. Zajcom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3. Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene pjevačkom društvu »Vijenac« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Abstract. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

ines fočić i viktorija čop Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene glazbenom pjevačkom društvu »Vijenac«

Koračnica Vijenca, op. 494, za muški zbor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Slavospjev, op. 615, za muški zbor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Ave Maria, op. 888, za muški zbor, solo tenor, bariton i bas, gudački orkestar, glasovir i harmonij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Otče naš – Pobožna kantata, op. 915, za bariton solo, muški zbor, harmonij i glasovir (i ad libitum gudački orkestar)Br. 1. – Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Br. 2. – Otče naš, koji jesi gore na nebesih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69Br. 3 – daj nam što je treba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

Andante – Kad padne prvi suton, op. 1036, za muški zbor, glasovir i malo zvono Es . . . . . . . . 100

Religiozna kantata – Caritas, op. 1200, za muški zbor, soliste i glasovir . . . . . . . . . . . . . . . . 111

Melodija – Tamo bih i ja, op. 1201, za muški zbor i glasovir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119

Idila – Kraljici svibnja, op. 1202, za muški zbor, soliste i glasovir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126

7

Predgovor

Za nas je gimnazijalce bio poseban doživljaj opera Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca u ono komunističko doba u Hrvatskom narodnom kazalištu. U Falačkoj, u Speyeru upoznao sam i skladateljevu praunuku Veru Wantur pl. dolovćak. Osobno mi je veliko otkriće bila i činjenica

da je Ivan Zajc pokretač časopisa za crkvenu glazbu »Sv. Cecilija« koji i danas izlazi kao časopis Insti-tuta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. »Prvi broj časopisa Sv. Cecilija s podnaslovom ‘list za pučku crkvenu glasbu i pjevanje’ izašao je 1. srpnja 1877. godine. Urednik mu je bio Miroslav Cugšvert, a glazbeni urednik prve dvije godine bio je Ivan Zajc. U prvom broju u 12 točaka je obuhvaćen program časopisa Sv. Cecilija. Program ističe potrebu prikupljanja starih ‘liepih i pristojnih pjesama’ i zajedničko pjevanje vjernika u crkvi« – tako čitamo na web stranici Fakulteta.

Pjevačko društvo »Vijenac« ulazi u svoje najsjajnije doba upravo kroz suradnju s Ivanom pl. Zajcom. Samo društvo »Vijenac« je nastalo 1839. kao »Narodno ilirsko Skladoglasja društvo« i to u zagrebačkoj Bogosloviji, »kojem je svrha bila promicanje crkvene i narodne pjesme«1. Točno na dan Zajčeve smrti, samo 103 godine poslije čitam u Katoličkom listu: »Naziv za pokojnog bio je ‘Maestro’. Taj otmjeni naziv rodio se nehotice u dušama svih Hrvata, jer je on za nas u istinu bio ‘Ma-estro’. … Nije bilo velikog glazbenika, među koje se pokojni Zajc može računati, da se nije ogledao i na polju crkvene glazbe. Ona, ako i nije bila posebna njegova mezimica, ipak ju je on u velike cijenio kao početnicu, kao pramajku, koja je rodila sve vrsti glazbenog umijeća, što su se iz nje stoljetnim razvicima razvila. On je skladao više misa, od kojih je posvetio jednu blagopokojnom nadb. dr. Posi-loviću, a drugu sadašnjem preuz. g. dr. Antunu Baueru. Poznat je i njegov Requiem, koji često puta izvađaju naša društva. Koliko raznih sola, kao Ave Maria, Salve Regina, Bone pastor, itd. do 120 svih crkvenih kompozicija, u kojima je dobro pogodio lijep nabožan duh«.

Stoga i ovo tiskanje Zajčevih skladbi posvećenih pjevačkom društvu»Vijenac« doživljavam kao izraz poštovanja koji »mora ostati u srcima svih Hrvata kroz sve vjekove velikomu Maestru Zajcu«.

Zagreb, 16. prosinca 2017.

Prof. dr. sc. Mario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

1 Zdravko BLAžEKOVIĆ, „Glazba u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda“, u: Hrvatski narodni preporod 1790 – 1848. Hrvatska u vrijeme Ilirskog pokreta, Zagreb, 1985., 117.

Ivan pl. Zajc

9

Uvod

Važna uloga u glazbenome životu i razvoju glazbenoga stvaralaštva u 19. stoljeću, kako u europskim zemljama tako u i Hrvatskoj, nesumnjivo pripada pjevačkim društvima. Prvo pjevačko društvo u Hrvatskoj, »Narodno ilirsko skladnoglasja društvo«, osnovali su 1839.

godine u Zagrebu bogoslovi Zagrebačkoga sjemeništa. Nakon razdoblja Bachova apsolutizma to je društvo djelovalo pod nazivom »Vijenac«.

Osobiti napredak pjevačkoga društva »Vijenac« zapažen je u hrvatskoj periodizaciji povijesti glazbe nazvano Zajčevo doba. Naime, Ivan pl. Zajc bio je na osobiti način povezan s pjevačkim druš-tvom »Vijenac«. Posvetio mu je nekoliko skladbi koje se i danas čuvaju u Bogosloviji Zagrebačke nadbiskupije u obliku rukopisnih originala ili prijepisa s posvetom »… za slavno pjevačko društvo ‘Vijenac’ zagrebačke bogoslovije.«

U kontekstu povijesno-društvenih okolnosti u ovome skraćenome pregledu nastojat ćemo u tiskanom obliku predstaviti Zajčev glazbeni opus, gotovo nepoznat našoj glazbenoj javnosti, koji je posvećen pjevačkom društvu »Vijenac«.

1. Ivan pl. Zajc i nastanak glazbenoga pjevačkog Društva »Vijenac«

poznato je da je Ivan pl. Zajc – skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog – rođen 3. kolovoza 1832. godine u Rijeci. Školovao se na Konzervatoriju u Milanu gdje je studirao od 1850. do 1855. godine. Povratkom u Rijeku radio je u Muzičkoj školi i Kazalištu, te je u Zbornoj crkvi – dirigirao, skladao i svirao, odgajao mlade glazbenike. Na taj je način pridonio snažnom bujanju riječkih glazbenih zbivanja.

Godine 1862. Zajc odlazi u Beč gdje se uspješno bavio pisanjem opereta. Tu su nastale i prve njegove skladbe na hrvatski tekst. Među njima svakako treba istaknuti rodoljubnu pjesmu »U boj« (1866. godine) koju će kasnije uvrstiti u svoju operu »Nikola Šubić Zrinjski«.

U Beču je Zajc upoznao hrvatske studente okupljene oko Hrvatskoga akademskog društva »Velebit«. Među njima su bili: Ivan dežman, Franjo Marković, August Šenoa, Ivan Zahar. U njihovu okruženju vladala je atmosfera nabijena rodoljubljem. Ni Zajc nije ostao po strani. Zapravo našao se u dilemi: nastaviti graditi svjetsku slavu kao skladatelj opereta i glazbenih komedija u Beču ili preuzeti tešku i odgovornu dužnost prema svojoj domovini. Pod utjecajem biskupa Josipa Jurja Strossmayera, pjesnika Petra Preradovića, Ivana Trnskog, u njemu je postupno sazrijevala odluka o povratku u Hrvatsku.

katarina koprekIvan pl. Zajc i glazbeno pjevačko društvo »Vijenac«

PJEVAČKO DRUŠTVO »VIJENAC« I IVAN pl. ZAJC10

Faksimil zbora »U boj« iz partiture opere Nikola Šubić Zrinski

11

Godine 1870. Zajc je došao u Zagreb. Ondje je postao ravnatelj i dirigent prve stalne hrvatske opere te ravnatelj glazbene škole Glazbenoga zavoda. Operu je vodio do 1889. godine tj. do njezino-ga prvoga ukidanja, a školu do umirovljenja 1908. godine.

Svjestan važnosti kvalitetnoga obrazovanja budućih glazbenika Zajc je znatnu pozornost po-svetio preustroju glazbene škole i kvaliteti nastave, u kojoj je i sam sudjelovao kao nastavnik pjeva-nja, kraće vrijeme i glasovira, dok je kompoziciju podučavao privatno.

Iako je Zajc cijeli svoj život bio zaokupljen svjetovnom glazbom, u njegovu je opusu prepo-znatljiv interes i za sakralnu glazbu. Tako u njegovu impozantnom skladateljskom opusu oko 120 naslova pripada sakralnoj tematici.

Može se reći da je dolaskom Ivana pl. Zajca u Zagreb 1870. godine započelo i novo razdoblje za crkvenu-sakralnu glazbu. Naime, Zajc je sudjelovao u prvim pokušajima reforme crkvene glazbe u Hrvatskoj. Godine 1877./1878. utemeljuje časopis za crkvenu glazbu pod nazivom »Sv. Cecilija«. Postavši pak ravnatelj glazbene škole Glazbenoga zavoda postao je i dirigent svečanih misa u zagre-bačkoj Prvostolnici.

Zajčev skladateljski opus vrlo je bogat, a uključuje sve glazbene vrste i oblike svjetovne i sa-kralne glazbe. Njegova rukopisna ostavština broji preko tisuću jedinica građe.1

Iako je opere držao svojim najznačajnijim djelima, važno mjesto u Zajčevu opusu pripada mnoštvu zborske glazbe, koje je pisao za potrebe ondašnjih mnogobrojnih pjevačkih društava.2 Jed-no od njih bilo je prvo Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« osnovano u bogosloviji zagrebačkoga sjemeništa.

Kraj 18. i prva polovica 19. stoljeća, povijesno je razdoblje intenzivnoga i sveopćega buđenja nacionalne svijesti gotovo svih naroda Europe. Procvat i jačanje nacionalne svijesti u Hrvatskoj te stvaranje nacionalnoga izraza u književnosti i umjetnosti budno se pratilo u zagrebačkom sjeme-ništu. Tako je Zagrebačko sjemenište postalo žarište narodnosne ideje i brige za hrvatski jezik i književnost.3

domoljubni bogoslovi Zagrebačkoga sjemeništa su uz podršku poglavara 1836. godine, zapo-čeli s okupljanjima u književnome društvu pod nazivom »Kolo mladih rodoljuba«, kasnije preime-novanom u »Zbor duhovne mladeži zagrebačke« (1836.–1945.). Ovo je društvo javnim nastupima, objavljivanjem knjiga, kontaktima s brojnim uglednim ljudima svojega vremena njegovalo te inte-lektualnim i moralnim silama poticalo očuvanje i stvaranje hrvatske kulturne baštine – među koji-ma je na prvome mjestu bio hrvatski jezik te sjećanja na važne događaje i ljude iz hrvatske povijesti. Oni su, kako to i sami ističu u svojim zapisnicima sa sjednica, »žarkom ljubavlju prema hrvatskome narodu i domovini te postojanošću u radu i molitvi pridonosili duhovnom, kulturnom i intelektual-nom napretku, a time i političkom boljitku hrvatske domovine.«4

1 Temeljit popis njegovih djela sastavio je i 1956. objavio Hubert Pettan. Prema tom popisu Zajc je napisao 1202 opusa. Međutim, on je često revidirao prije napisane skladbe, koje su upisivane pod novim brojem, pa je zasad najtočnije reći da je napisao nešto više od 1000 skladbi. Usp. Sanja MAJER-BOBETKO, »Glazbeni svijet Ivana Zajca«, Hrvatska revija 14 (2014) 4, Zagreb, 51–55.

2 Nije bilo pjevačkoga zbora kome Zajc nije napisao himnu. 3 Usprkos previranju u sjemeništu zbog dvije jake oprečne strane, narodnjaka i mađarona, bogoslovi Zagrebačkoga sjemeništa

uvijek su bili vjerni i odani sinovi hrvatskoga naroda.4 Usp. Mislav MIKAC (bogoslov 4. godine), »djelovanje bogoslovnih društava »Zbor« (1836.–1945.) i »Vijenac« (1839.–1945.)«

izlaganje na akademiji o 150. obljetnici od prve javne izvedbe pjesme «U boj« u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu 27. travnja 2017. godine http://www.zg nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/proslava-150-obljetnice-od-prve-javne-izvedbe-pjesme-ivana-pl-zajca-u-boj-24270.


Tri godine nakon osnutka književnoga društva »Zbor duhovne mladeži« (jednostavno: »Zbor«), 1839. godine, sjemenište je pohodio Ljudevit Gaj.5 Nakon njegova pohoda glazbeno nadareni bogo-slovi, po uzoru na književno društvo, htjeli su osnovati i svoje glazbeno društvo da »poput književ-nog društva uzrade i oni nešto na korist domovine svoje.«6 Sjemenišno poglavarstvo dalo je dopu-štenje da bogoslovi osnuju novo društvo, ali s pravom nadziranja da se ono ne izvrgne u političke agitacije. Tako je 15. svibnja 1839. godine osnovano najstarije narodno glazbeno društvo pod na-zivom »Narodno ilirsko Skladnoglasja društvo«.7 Nakon prekida 1848. godine društvo je ponovno 1862. godine nastavilo s radom. Godine 1868. promijenjeno je ime društva u »Vijenac«.

Bogoslovsko »Skladnoglasje – Vijenac« je od »prvog dana svoga osnutka disalo narodnim du-hom sa svrhom njegovanja crkvene i svjetovne glazbe«.8 društvo je kroz svoju povijest imalo tri zbora, pjevački, gudači i tamburaški zbor (osnovan 1889. godine).9 Pjevački zbor bio je podijeljen

5 Velik događaj za »Zbor« zbio se 1. travnja 1839. kada je bogoslove u sjemeništu posjetio Ljudevit Gaj. Na rukama su ga bogoslovi unijeli u dvoranu »Vijenac« gdje su ga svi nazočni pozdravili gromkim »živio« te oduševljenim pjevanjem »Još Hrvatska nij’ pro-pala« i »Oj, Iliri, jošter živi«. Gaj se pak obratio vatrenim govorom počevši riječima: »Iliri smo, braćo, vatrom, kojom plamte naše grudi, upalimo srce naroda.« Potom je istaknuo: »Štitite naš jezik dičan, gojite ga i preporučujte svigdje... Branimo svoja prava poviješću tolikih vjekova potvrđena.« U zapisu stoji kako je Gaj govorio s toliko žara da su klericima suze radosnice tekle niz lice. Nakon toga, bogoslovi su s Gajem ostali u pismenim vezama, a koliko su dobro surađivali ili barem činili za domovinu i jezik go-vori činjenica kako je Gaj nakon ukidanja ilirskoga imena rukom pokazao na sjemenište i rekao: »Ako mi svi danas poginemo, ovi (misleći na klerike) sačuvat će narodnost našu.« Usp. Josip BUTURAC, Povijest zbora duhovne mladeži zagrebačke 1836–1936., Zagreb, 1937. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, 1906., 6

6 Usp. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dionič-ke tiskare, vl. naklada, (1906.), 6.

7 Tadašnji »Musikverein«, današnji Hrvatski glazbeni zavod osnovan je ranije. No, on je zapravo bio njemačko društvo. 8 Iz govora prve sjednice svojega predsjednikovanja Ante debeljaka predsjednika društva u listopadu 1872. godine. »Svaki narod

ponosi se svojom posebnom glazbom. Ona je čuvarica njegove narodnosti. Pjesma će narod odvesti u bojnu vatru, da brani svoju domovinu, ona će ga odvabiti u hram Božji, da se moli Stvoritelju svome. Jednu i drugu vrstu glazbe, svjetsku i crkvenu, gojio je ‘Vijenac’ od postanka svoga, pa će i u buduće.« Usp. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 56.–57.

9 Usp. Isto. 77

Orkestar

13

na veliki i mali. Veći pjevački zbor promicao je više svjetovno pjevanje, dok se manji (od nekoliko boljih pjevača 12–16) više bavio crkvenom glazbom.10

Predsjednici društva, koji su se prema pravilima birali na dvije godine, tražili su da svi članovi savjesno vrše svoje dužnosti. Pjevački zbor vježbao je redovito dva puta u tjednu svjetovno pjeva-nje, a jedanput crkveno. Orkestar je imao nedjeljno jednu zajedničku probu. U ostalo slobodno vri-jeme članovi su vježbali i usavršavali se u pojedinim glazbalima. Od 1894. godine gudački zbor se sve teže mogao okupiti jer je tamburica uzimala većega maha po Hrvatskoj, a tako i u sjemeništu. M. Zjalić o tome piše: »Ta prevelika obmana za tamburicom bila je štetna toliko, što su se zanemarivali mnogi drugi instrumenti: gusle, glasovir, cello, kojima su se prije znali rado baviti. Štetne posljedice toga dugo su se opažale u sjemeništu, a još se i danas ćute.«11

Za veću glazbenu naobrazbu svojih članova pjevačko društvo »Vijenac« 1874. godine počelo je nabavljati glazbenu literaturu. Budući da u Hrvatskoj još nije bilo glazbenih časopisa, moralo se posegnuti za njemačkim i to: »Musikzeitung«, »Musica sacra« i »Fliegende Blätter für katholische Kirchenmusik«.12 Kako bi članovi društva mogli pratiti glazbeni rad izvan Hrvatske pribavili su je-dan od najboljih tadašnjih glazbenih časopisa koji je izlazio u Leipzigu – »Kunst und Musik«.

Po uzoru na spomenute časopise pokrenut je hrvatski časopis za crkvenu glazbu »Sv. Cecilija« pod uredništvom Miroslava Cugšverta, a uz pomoć Ivana pl. Zajca. 13 društvo »Vijenac« pomagalo je časopis većim brojem pretplatnika.

Osim glazbenih časopisa društvo je 1882. godine uvelo i školu za glasovir, a 1889. godine i predavanja iz glazbene teorije kako bi se »uklonio glazbeni analfabetizam u sjemeništu«.14

2. Suradnja pjevačkoga društva »Vijenac« s Ivanom pl. Zajcom

Povratkom Ivana pl. Zajca iz Beča u Zagreb, našoj glazbenoj povijesti otvorena je nova stranica u njegovanju zborske glazbe. Naime, nakon 1860. godine pod Zajčevim utjecajem zborsko pjevanje dobilo je snažan zamah. Tako je u razdoblju do I. svjetskog rata u svakome hrvatskom gradu i ma-njem mjestu bilo osnovano jedno pjevačko društvo ili nekoliko njih, ustrojenih prema nacional-no-domoljubnoj, regionalnoj ili strukovnoj pripadnosti.15

10 Mali pjevački zbor pjevao je svaki dan u mjesecu listopadu i svibnju u sjemenišnoj kapelici, a u korizmi u crkvi sv. Katarine. Usp. Isto. 78.

11 Usp. Isto. str. 8412 Časopis »Musikzeitung« bio je namijenjen svjetovnoj glazbi a druga dva crkvenoj. 13 Poznato je da je dolaskom Ivana pl. Zajca u Zagreb 1870. godine započelo i novo razdoblje za crkvenu-sakralnu glazbu. Te je godine

(1870.) papa Pio IX. potvrdio pokret cecilijanskoga društva koji je, kako je poznato, pod vodstvom Franza Xavera Witta, započeo 1868. godine u Bambergu osnivanjem »Općega cecilijanskog društva zemalja njemačkoga jezika« (der Allgemeine Cäcilienverein für die Länder deutscher Sprache). Iako je Zagreb bio daleko od Wittova pokreta, ipak se i tu pratilo njemačko gibanje oko refor-me crkvene glazbe. Ni Ivan pl. Zajc nije na tom području ostao po strani. Sudjelovao je 1877./1878. godine u prvim pokušajima reforme crkvene glazbe u Hrvatskoj kroz utemeljenje časopisa za crkvenu glazbu »Sv. Cecilija«. Bio je to prvi glazbeni časopis u Hrvatskoj. Urednik »Sv. Cecilije« bio je Miroslav Cugšvert dok je u prva dva godišta lista Ivan pl. Zajc bio urednik glazbenoga priloga. U tom je razdoblju uredništva Zajc napisao nekoliko glazbenih ostvarenja koja se odnose na crkvene pučke popijevke uz pratnju orgulja. Među sakralnim djelima ima ostvarenja koja su nastala prigodom većih i važnih događaja ili crkvenih proslava.

14 Usp. Milan ZJALIĆ Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dionič-ke tiskare, vl. naklada, (1906), 77.

15 Isprva su prevladavale domoljubne skladbe – budnice, davorije, prigodnice, obradbe narodnih napjeva za zbor, a poslije nastaju i složeniji zborski ciklusi, kantate, oratorijske skladbe.


Procvat pjevačkih društava potaknuo je stvaranje odgovarajuće zborske glazbe. Kako bi uspješnije promicali hrvatsku pjesmu, inicijativom pjevačkoga društva »Kolo« osnovan je u Sisku 1874. godine Hrvatski pjevački savez kojemu je cilj bio promicanje nacionalne glazbene umjetno-sti te podizanje i potpomaganje novih hrvatskih pjevačkih društava, kao i objavljivanje zborskih skladbi hrvatskih autora. To se doba, u hrvatskoj periodizaciji povijesti glazbe, naziva Zajčevo doba. Naime, gotovo da i nije bilo pjevačkoga zbora kojemu Ivan pl. Zajc nije napisao himnu.

Pjevačko društvo »Vijenac« među prvima je izvodilo Zajčeve skladbe, a prema povijesnim bi-lješkama M. Zjalića, ono je prvo izvelo najpopularniji njegov rodoljubni zbor »U boj« na koncertu povodom proslave 30. obljetnice književnoga društva »Zbor duhovne mladeži«. Naime, tom pri-godom »Zbor duhovne mladeži« obratio se pjevačkom društvu sa željom da i ono sudjeluje u toj proslavi, koje se tom pozivu rado odazvalo. Među ostalim skladbama tu se kao posljednja na reper-toaru našla i pjesma »U boj« od Ivana pl. Zajca. 16

Spomenutu pjesmu Zajc je skladao na riječi pjesnika i filozofa Franje Markovića i posvetio je zagrebačkom pjevačkom društvu »Kolo«. No, zborovođa »Kola«, kako prenosi pisac povijesti »Vi-jenca« Milan Zjalić, »strašno je osudio pjesmu te je odbio izvoditi«.17 Bogoslov Vjekoslav Klaić, naš poznati povjesničar, doznao je za zgodu u »Kolu« te je došao do Zajčevih nota koje su se prvi put otpjevale upravo u zagrebačkoj Bogosloviji na obilježavanju 30. obljetnice »Zbora duhovne mladeži zagrebačke«, 4. ožujka 1867. godine. Tako su upravo bogoslovi utrli put toj heroičnoj pjesmi, koja

16 Ove godine slavi se 90. obljetnica te izvedbe. Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu priredilo je 27. travnja 2017. godine u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu akademiju o 150. obljetnici od prve javne izvedbe pjesme Ivana pl. Zajca »U boj«.

17 Očito su kod njega bili posrijedi politički motivi, utjecaj mađarona ili koje druge struje, protivne hrvatskoj ideji samostalnosti.

Pjevački zbor »Vijenac«

15

je do danas tako popularna, i ne samo kod nas, već i u svijetu (među inim i u Japanu).18 Valja spo-menuti da se ove godine slavi 90. obljetnica te izvedbe!19 Anali pišu kako su i riječi i napjev upalili rodoljubni žar u svih slušatelja među kojima su bili i kardinal Haulik, biskup Strossmayer, biskup Kralj, Franjo Rački, Ivan Kukuljević i drugi koji su tako postali »svjedoci revnog rada bogoslova i vruće ljubavi domovinske«.20

Nakon ove izvedbe Pjevačko društvo »Vijenac« Zajčevu je glazbu rado uvrštavalo u svoj re-pertoar sa svrhom poticanja zborske glazbe na hrvatskome jeziku. donosimo popis skladbi Ivana pl. Zajca koje je izvodilo društvo »Vijenac« na svojim koncertima kako su zabilježili u zapisnicima svojega djelovanja u razdoblju od 1839. pa do 1945. godine:21

U boj – muški zbor (4. 3. 1867.)Večer na Savi – zbor (23. 4. 1869.)Ustaj rode – zbor (*22 6. 1884.)Crnogorka – zbor (31. 12. 1886.)Himna »Zbora« – zbor, spjevao I. Trnski (14. 6. 1887.)Domovina naša – zbor (14. 6. 1887.)Himna u slavu pape Leona XIII. – zbor (31. 12. 1887.)Ouvertura k operi »Boissijska vještica« – orkestar (31. 12. 1887.)Moja ladja – zbor (18. 2. 1890.)Hrvatska himna (Rudi zora) – zbor (31. 12. 1891.)Zora – kantata za zbor sa tenor solo uz pratnju glasovira i harmonija (1. 3. 1892.)Kolo – tamburaški zbor (5. 2. 1893.)Iz opere »Zlatka« – tamburaški zbor (* 2. 1894.)Ave Maria – zbor sa tenor, bariton i bas solo uz pratnju gudalačkog zbora te glasovira i harmonija

(* 2. 1894.)Pozdrav brodara – zbor sa bariton solo uz pratnju glasovira i harmonija

(2. 2. 1897.)Izvadak iz »Zrinjskoga« – tamburaški zbor (2. 2. 1897.)Šumski čar – (*1896.)Posilovićeva himna – zbor (23. 4. 1899.)Oče naš – pobožna kantata, zbor sa bariton solo uz pratnju glasovira i harmonija (23. 4. 1899.)Iz operete »Momci na brod« – tamburaški zbor (23. 4. 1899.)Zrinjski – Frankopanka (30. 4. 1899.)

18 Čini se da su ga u Japan prenijeli hrvatski mornari nakon Prvoga svjetskog rata. Nošeni nevremenom oni su za povlačenja austro-ugarske vojske s ruskoga dalekog istoka dospjeli na japansku obalu kod Kobea, gdje su čekali da se brod popravi. Tako je domaće stanovništvo od njih naučilo Zajčev napjev, koji se otad pjeva širom Japana. Usp. Sanja MAJER-BOBETKO, »Glazbeni svijet Ivana Zajca« Hrvatska revija 4, Matica hrvatska, (2014), 51;.

19 Zbor U boj praizveden je godinu dana prije u Beču u povodu 300. obljetnice bitke između turskih i hrvatsko-ugarskih snaga kod Sigeta, a poslije je umetnut u Zajčevo remek-djelo, operu Nikola Šuibć Zrinjski. Izvelo ga je prvi put akademsko društvo »Velebit« na svom koncertu od 7. 7. 1866. godine. Tekstualno-glazbenu analizu zbora »U boj« vidi u studiji: Rozina PALIĆ-JELAVIĆ »Ideo-logemi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca« Kroatologija 3(2012)1, 84–85.

20 Usp. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dio-ničke tiskare, vl. naklada, (1906), 45.

21 Zahvaljujem gospodinu Matiji Galina prof. voditelju knjižnice »Vijenac« na pomoći oko prikupljanja ovih podataka.22 Znak * označava da u Zapisniku nedostaje točan nadnevak izvedbe kompozicije!


Jubilarna himna nadbiskupu dru J. Posiloviću (Rod nadpastiru) – veliki zbor uz pratnju glasovira i harmonija (16. 5. 1901.)

Jurišićeva poputnica (18. 2. 1906.)Crnogorac – Crnogorki – zbor uz pratnju tamburica (Zajc-Stahuljak)

(13. 1. 1907.)Hvalite Gospoda : Psalam 107 – zbor (10. 3. 1907.)Iz opere »Ban Leget« : zbor kaluđera (30. 4. 1907.)Himna katoličkog đaštva (6. 8. 1907.)I Zrinjski će uminut (27. 10. 1907.)Molitva – zbor uz pratnju glasovira i harmonija (27. 5. 1909.)Romanca Zrinskog – solo uz pratnju glasovira (1. 5. 1910.)Kad padne prvi suton : Andante – za muški zbor i orkestar (12. 1910.)Tamo bih i ja – kantata za zbor (1. 6. 1912.)Kraljici svibnja – muški zbor uz soliste i pratnju glasovira (21. 5. 1914.)Noćni stražari – zbor (1. 11. 1917.)Uznesi se – solo (29. 4. 1918.)Poputnica Hrvatskog doma (*1932./1933.)

Svoje polje djelovanja pjevačko društvo »Vijenac« je proširilo na tiskanje muzikalija. Posebne zasluge i za ove aktivnosti društva pripadaju Ivanu pl. Zajcu.

Na sjednici društva 2. veljače 1873. godine javila se ideja da bi bilo dobro, zbog mnogih pje-vačkih društava, izdati jednu zbirku muških zborova – pjesmaricu!23 S oduševljenjem je društvo »Vijenac« počelo ostvarivati tu ideju. Obratilo se hrvatskim glazbenicima onoga vremena F. Kuhaču, I. pl. Zajcu, Đ. Eisenhuthu, V. Kolanderu i slovenskim skladateljima G. Ipavcu, d. Jenku, F. Grbiču i zatražilo dozvolu da izda njihove kompozicije. Svi spomenuti su se rado odazvali pozivu i poslali svoje skladbe ne tražeći zato nikakva honorara. Kruna toga rada bilo je izdanje pjesmarice 1874. godine pod imenom »Bisernica«.

Izdanjem pjesmarice »Bisernica« pjevačkom društvu »Vijenac« porastao je ugled i priznanje izvan granica domovine. dugo vremena je ova pjesmarica bila traženi »priručnik« hrvatskih pjevača!

Budući da je prvo izdanje »Bisernice« bilo rasprodano, osjećala se potreba novoga izdanja! društvo »Vijenac« ponovno se obratilo tadašnjim glazbenicima s molbom da dopuste izdati svoje skladbe. Svi su rado ustupili svoje kompozicije samo da se hrvatska pjesma što više širi. Naročito se u tome istaknuo Ivan pl. Zajc. On je čak i izjavio da je spreman preuzeti dužnost urednika. Tako je godine 1886. godine tiskana »Nova Bisernica«.

Za izdanje »Nove Bisernice« velika zasluga pripada Ivanu pl. Zajc i Đuri Eisenhuthu. Oni, ne samo da su ustupili većinu svojih kompozicija, već su je redigirali i korigirali. Stoga se na sjednici društva, 20. srpnja 1886. godine, zbog tih zasluga, predložilo da se obojicu skladatelja izabere za začasne članove. A kako pravila nisu to predvidjela, da se i ona u tom smislu promijene. Zaključeno je, također, da se obojici pokloni u zlatorezu uvezana stara i nova »Bisernica«. 24

23 Naime, širom domovine osnivala su pjevačka društva, zbog toga bi takva pjesmarica trebala kao »korica hljeba« – izložio je pred-sjednik debeljak. Usp. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 57.

24 U povijesti »Vijenca« Zjalić navodi da su od glazbenika Zajca i Eisenhutha stigle pismene zahvalnice, gdje zahvaljuju na časti i

17

Sukladno novim pravilima društva i prema zapisniku »Vijenca« diploma počasnoga člana društva Zajcu je uručena u travnju 1907. prilikom proslave 70. rođendana. U zapisniku III. redovi-te sjednice Glazbenog pjevačkog društva »Vijenac« održane 9. lipnja 1907. godine zabilježeno je: »Starac je primio naš čedni dar (diplomu za začasnog člana ‘Vijenca’) s osobitom radošću, koja ga je tako obuzela, te se je suzom u oku zahvaljivao predavateljima. Važno je za ‘Vijenac’ što nam je tom zgodom obećao, da je još uvijek spreman za Vijenac raditi, samo mu dajmo tema.« (vidi faksimil Zapisnika na str. 18)

Pjevačko društvo »Vijenac« također je pripremilo objavljivanje dva sveska »duhovnih (religi-ozne ili crkvene) melodija«. Vrlo je vjerojatno da ih je sam Zajc priredio za tisak, paginirao i napisao naslove, no one nisu ni do danas tiskane. Iz uvida u arhiv »Vijenca« prvi dio sveska »duhovnih (re-ligiozne ili crkvene) melodija« nije pronađen, dok drugi dio sveska još čeka objavu!

3. Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene pjevačkom društvu »Vijenac«

Pjevačkom društvu »Vijenac« Ivan pl. Zajc je posvetio više skladbi koje se i danas čuvaju u Bogoslo-viji u obliku Zajčevih rukopisnih originala ili prijepisa sa Zajčevom posvetom »za slavno pjevačko društvo ‘Vijenac’ zagrebačke bogoslovije.« Skladbe donosimo prema kronologiji njihovog nastanka i posvete pjevačkom društvu »Vijenac«.

odlikovanju te da ne žale truda za tako vrijedno društvo koje se toliko trsi oko naše hrvatske pjesme. Usp. Milan ZJALIĆ, Glaz-beno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 74. Nažalost, ove zahvalnice nismo pronašli u arhivu »Vijenca«!

Tamburaški orkestar


Zapisnik III. redovite sjednice Glazbenog pjevačkog društva »Vijenac« održane 9. lipnja 1907. godine.

19

1. Prva skladba koju je Ivan pl. Zajc posvetio »Vijencu« 15. 6. 1880 godine je »Koračnica Vien-ca« (J. Pušek) za muški zbor u Es-duru (Op. 481).25

2. društvo »Vijenac« uvijek je sudjelovao u proslavama i akademijama »Zbora«. Među skladba-ma posvećenih pjevačkom društvu »Vijenac« nalazi se jedna od tri himne »Zbora« (tekst I. Trnski) pod naslovom »Slavospjev« (Op. 615b) u As-duru, za muški zbor. Zajc je tu skladbu skladao 1886. godine prigodom 50. godišnjice »Zbora duhovne mladeži« u nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu.

3. Jedna od čestih glazbenih inspiracija Ivana pl. Zajca bila je molitva »Ave Maria«.26 Pjevač-kom društvu »Vijenac« Zajc je posvetio skladbu »Ave Maria« (Op. 888) za zbor, tenor, bariton i bas solo uz pratnju gudačkog zbora te glasovira i harmonija.27 društvo »Vijenac« spomenutu je skladbu izvelo na koncertu u veljači 1894. godine. O tome koncertu M. Zjalić piše: »Koncert je krasno uspio. Sve točke svidjele su se uvelike, a najvećma posljednja oveća kompozicija (Ave Maria), pisana baš za Vijenac. Bilo je obilje gostiju, koji su s najvećim zanimanjem pratili precizno pjevanje i sviranje«.28

4. Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« slavilo je god. 1899. svoju šezdesetu godišnjicu. Među mnogim priredbama središnja proslava bila je 23. travnja 1899. godine svečanim koncertom u ve-likoj dvorani sjemeništa. Na tome koncertu izvedena je pobožna kantata »Oče naš« (op. 915) u As-duru za bariton, muški zbor, klavir i harmonij te gudački orkestar (ad libitum) na riječi Ivana Trnskoga. 29 O koncertu i izvedbi kantate M. Zjalić piše: »Koncertu je pribivalo mnogobrojno općin-stvo, među inim: Preuz. g. Nadbiskup., Presv. g. biskup I. Krapac, predstojnik A. Pavić, rektor dr. Šilo-vić, maestro Zajc, više preč. gosp. kanonika, sveučilišnih profesora, zagrebačkih svećenika i znatan broj sveučilišnih đaka. Sa zanimanjem su pratili sve točke programa. Nekoje kao Himna Vijenca (F.S. Vilhar) i Oče naš (Iv. pl. Zajc) bile su baš naručene od skladatelja za ovu zgodu.« 30

O proslavi i spomenutom koncertu Katolički list br. 17 donosi ovo: »Sve točke programa izve-dene su precizno i savršeno, a ponajbolje ‘Oče naš’ od Zajca«.31 Narodne Novine od 26. travnja 1899. godine donose kritiku Musicusa (K. Pienta): »Možemo smjelo uztvrditi da ‘Vienac’ kao glasbeno

25 Prema pisanju M. Zjalića bilo je to krizno razdoblje društva. Iako se predsjednik društva damjan Tušek godine 1879./80. trudio oko napretka društva, nažalost nije uspio. Zjalić piše: »Premda je u njega bilo lijepih sposobnosti i pratila ga simpatija članova, ‘Vijenac’ nazaduje, vene. Ponešto se pjeva i svira, ali ni sjena pređašnjem radu.« Razloge takvog stanja u društvu doznajemo iz oproštajnog govora d. Tušeka od članova na zadnjoj sjednici svog predsjedanja društvom, 15. srpnja 1880. Godine. Zjalić na-vodi: »Veli, da je imao lijepe nakane i osnove oko boljka društva, ali nestašica sila i nehaj članova, sve je to rasteplo.« Usp. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 64.–65. Zanimljivo je da je Ivan Zajc u takvim okolnostima za društvo uglazbio »Koračnicu Vijencu« s posve-tom »Slavnome pjevačkome društvu ‘Vijenac’«. Bila je to zasigurno gesta podrške i osobite naklonosti prema društvu. U popisu skladbi Ivana Zajca dr. Huberta Pettana ovaj se opus nalazi pod brojem Op. 481.

26 U životopisu Ivana pl. Zajca dr. Antun Goglia navodi da je Zajc bio i vrlo religiozan. Svakoga se jutra molio. Poslije objeda i prije spavanja molio je zajedno sa suprugom dugu molitvu na čast Majci Božjoj, a nakon suprugine smrti molila je s njime tu molitvu njegova snaha. Osobito je štovao trsatsku Majku Božju. Usp. Antun GOGLIA, Ivan pl. Zajc O stotoj godišnjici njegova narodjenja, Tisak nadbiskupske tiskare, Zagreb, 1932, 56

27 Solisti u izvedbi skladbe »Ave Maria« na koncertu bili su: zbor s tenor solo (Murk), bariton (Penić) i bas (Zadravec) solo uz prat-nju gudalačkog zbora te glasovira (prof. Strnad) i harmonija (M. God). Usp. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 82.

28 Isto. 82.29 Zajc je molitvu »Oče naš« s liturgijskim i paraliturgijskim tekstom skladao u svim glazbenim vrstama: kao solo pjesmu, kao

zborsku skladbu, kao kantatu, kao oratorij i čak kao operu. Usp. Katarina KOPREK, »Sakralna glazba Ivana Zajca« u: Ivan Zajc (1832–1914) Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću (ur. Stanislav Tuksar), HMd, Zagreb, 2016., 136.

30 Kantatu Oče naš na svečanom koncertu pjevao je zbor sa solo baritonom (M. Novak) uz pratnju glasovira i harmonija. Usp. Milan ZJALIĆ, Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti. Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 93.

31 Isto. 94


društvo, nije nikad stajao na takvoj visini, kao što stoji danas. U društvu njeguju sve, sve što je glasbeno liepo: crkveno i svjetovno pjevanje, gusle, glasovir, harmonij, tamburicu, teoriju glasbe. Svetčani koncert, kojim je proslavljena 60-godišnjica družtva, iznenadilo je sve prisutnike. divili smo se pjevačkom i tamburaškom sboru. Šestdeset pjevača – kao jedan.«32

Kantata »Otče naš« (Op. 915) s tekstualnim predloškom parafraze molitve »Oče naš« Ivana viteza Trnskog pisana Zajc je razdijelio u tri dijela: br. 1. Uvod za harmonium i glasovir s gudačima; br. 2. Melodija za bariton solo i muški zbor; br. 3. Molitva za muški zbor i bariton solo. U drugom i trećem dijelu skladbe Zajc razrađuje tekst molitve »Oče naš« razdijeljen pod dva vida: vertikalnom (Otče naš, koji jesi gore na nebesih) sve su želje i molbe usmjerene prema gore, prema Ocu, i hori-zontalnom: (Daj nam što nam treba), želje i molbe koje se odnose na temeljne zahtjeve koje dijelimo s drugima. U vertikalnom tj. u prvom dijelu molitve ‘Oče naš’ br. 2. Melodija za bariton solo i muški zbor Otče naš koji jesi gore na nebesih solo bariton donosi prepoznatljivu temu ‘Očenaša’ iz već rani-jega opusa napisanoga za pjevačko društvo ‘Kolo’, no, ovoga puta s početkom u Es-duru. Melodijski element početnoga motiva ‘Oče naš’ s ritmičkim varijantama zapravo je reminiscencija početnoga motiva gregorijanskoga napjeva molitve ‘Oče naš’.33 U drugom ‘horizontalnom’ dijelu molitve ‘Oče naš’, br. 3 Molitva za muški zbor i bariton solo – Daj nam što nam treba, zbor prvi iznosi prošnje koje ponavlja solist. »Kantatom u stavcima br. 2 i br. 3 pisanima u formi ABA uz sugestiju dinamičkih oznaka, dominira intenzitet i boja – obrazac koji nema čistu estetičku glazbenu vrijednost nego preuzima ulogu ‘duhovne škole moljenja’«34

5. U siječnju 1909. godine Zajc je uglazbio pjesmu Kad padne prvi suton (Op. 1036) koju je spjevao Viktor Novak, arhivar »Vijenca« i bogoslov II. godine. (Na partituri je netko napisao: Ave Maria!). Zajc je skladbu nazvao Andante za muška grla, glasovir i malo zvono te je posvetio »Vijen-cu«. Godinu dana kasnije 1910. godine istu je skladbu Kad padne prvi suton, Andante (V. Novak) u As-duru (Op.1036a) Zajc napisao za orkestar, muška grla i malo zvono /Es/ i posvetio pjevačkom radničkom društvu »Sloboda«. Za izvedbu ove skladbe Zajc na naslovnici predlaže:«Užiji zbor, naj-više 16–20 najboljih pjevača Zbora.«

Značajno je također da je osamdetogodišnji skladatelj Ivan pl. Zajc svoja posljednja tri opusa za glasovir skladao 1912. godine, u mjesecu svibnju te ih je posvetio pjevačkom društvu »Vijenac«: (Op. 1200) Religiozna kantata Caritas na riječi Pavla Podgorskoga za muški zbor i soli s glasovirom., (Op. 1201) Pjesma Tamo bih i ja (Hrvoje Gondže) uz Zajčev naslov skladbe Melodija u d-duru za muški zbor uz glasovir, (Op. 1202) Kraljici svibnja spjevao Ljuba Ivić, (pseudonim Ferde Galovića35) Zajc je nazvao Idila za muški zbor i soli uz glasovir. Prema dr. Antunu Goglia naslovi ovih skladbi

32 Isto. 9433 Analizu skladbi Ivana pl. Zajca pod naslovom »Oče naš« vidi u muzikološkom Zborniku br. 17.: Katarina KOPREK, »Sakralna

glazba Ivana Zajca« u: Ivan Zajc (1832–1914) Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću (ur. Stanislav Tuksar), HMd, Zagreb, 2016., 136.–149.

34 Isto.144.35 Ferdo Galović, pisac (županja, 8. IV. 1887 — Zagreb, 12. XI. 1931). Gimnaziju je polazio u Vinkovcima te Osijeku gdje je maturirao

1906. godine. Studij filozofije i klasičnih jezika započeo je u Zagrebu, a završio u Beču 1910. godine. Tijekom studija sudjelovao je u pokretu sveučilišne omladine. U Prvom svjetskom ratu bio je zarobljen na talijanskoj fronti kraj Soče i poslije pristupio dobro-voljačkoj legiji te završio na solunskoj fronti gdje se razbolio. Nakon rata novinar je u »Narodnoj politici« te osječkoj »Hrvatskoj obrani«, potom napušta novinstvo i djeluje kao profesor u Vukovaru. Svoje pjesme je objavio u Luči 1905/06. pod pseudonimom Ljuba Ivić kojim je potpisao i većinu književnih radova. Godine 1909. preuzeo je uredništvo revije hrvatskoga katoličkog đaštva Luč gdje ostaje dvije godine. Stihove je objavljivao i u »Hrvatskoj obitelji«, »Za vjeru i dom«, almanahu »Naše kolo« (Sombor), »Selu i gradu«. U njegovoj poeziji ima tragova Kranjčevićeve refleksivnosti i Matoševa artizma; J. Andrić nazvao ga je pjesnikom melankolije i idiličnih slavonskih krajolika.

21

resili su i njihova stvaraoca36 a osobito u godinama osobne i svjetske povijesti – ljubav i osobita pobožnost prema Blaženoj djevici Mariji.

Zaključak

Nedvojbeno je veliko značenje pjevačkoga društva »Vijenac« u glazbenome životu Hrvatske. Činjenica je da je rad toga društva poticao kreativnost hrvatskih skladatelja. No, s pravom se mora zaključiti da je sjajna povijest društva započela upravo u vrijeme djelovanja Ivana pl. Zajca. Tada je društvo u su-radnji s Ivanom pl. Zajcom napredovalo u svim granama glazbenoga života, a prijateljska veza s ovim glazbenikom ostala je vrlo prisna sve do njegove smrti.

O vezi Ivana pl. Zajca i pjevačkoga društva »Vijenac« svjedoči zapis u Zapisniku društva II. glav-ne skupštine pjevačkog društva »Vijenac« napisan povodom Zajčeve smrti: »… drugi osobiti prijatelj Vijenca jest maestro Ivan pl. Zajc, koji se preseli u vječnost 18. 12. 1914. On je dobro poznat člano-vima Vijenca svojim melodioznim kompozicijama, koje je skladao za Vijenac. Više njegovih misa, a i prigodnih pjesama, koje je Vijenac više puta izvađao dokaz su njegove ljubavi prema Vijencu. Po-kojnik se uvijek zanimao za naše društvo. Češće bi pitao za Vijenac, za njegov zbor, kada mu se samo pružila zgoda«.

Ivan pl. Zajc svoje skladateljske i prijateljske snage uložio je za procvat pjevačkoga društva »Vijenac«. Zato mu, među ostalim zaslugama, pripada časno mjesto i u povijesti rada toga društva.

Tiskanjem skladbi Ivana pl. Zajca posvećenih pjevačkom društvu »Vijenac« želimo učiniti mali, ali jamačno vrijedan, pomak u obogaćivanju naše glazbene literature iz bogatoga Zajčeva opu-sa sakralne glazbe!

36 Usp. Antun GOGLIA, Ivan pl. Zajc. O stotoj godišnjici njegova narodjenja, Tisak nadbiskupske tiskare, Zagreb, 1932, 56

Zapisnik Društva II. glavne skupštine pjevačkog društva »Vijenac« napisan povodom Zajčeve smrti


Abstract

An important role in the musical life and the development of the 19th century musical creation in both European countries and Croatia undoubtedly belongs to choral societies. The first choral soci-ety in Croatia, the ‘National Illyrian Society of Harmony’, was founded in Zagreb by the theologists of the Zagreb Seminary in 1839. After the period of Bach’s absolutism, the society continued their activities under the name of the ‘Vijenac’ (Garland).

In the period of Croatian history of music called the Age of Zajc, the ‘Vijenac’ choral society made remarkable progress. Namely, composer Ivan Zajc was especially attached to the ‘Vijenac’ choral society, to which he dedicated several compositions, which are still being preserved in the Seminary of the Zagreb Archdiocese in the form of either original manuscripts or transcripts, with a dedication: ‘…to the famous ‘Vijenac’ choral society of the Zagreb Seminary!’

In the context of historical and social circumstances, in this short overview we will try to present Zajc’s musical opus dedicated to the ‘Vijenac’ choral society, almost unknown to our music audience.

Compositions

The Vijenac March, op. 494, for male choir

ode, op. 615, for male choir

Ave Maria, op. 888, for male choir, tenor, baritone and bass solo, string orchestra, piano and harmonium

Our Father – Pious cantata, op. 915, solo baritone, male choir, harmonium, piano (and ad libitum string orchestra)No. 1 – IntroductionNo. 2 – Our Father, who art in HeavenNo. 3 – Give us what we need

Andante – When the night falls, op. 1036, for male choir, piano and little bell E-flat

Religious cantata – Caritas, op. 1200, for male choir, soloists and piano

Melody – I would depart as well, op. 1201, for male choir and piano

Idyll – To the Queen of May, op. 1202, for male choir, soloists and piano

ines fočić • viktorija čop


25

Tenor 1.

Tenor 2.

Bas 1.

Bas 2.

C� i

p

sta srd ca

p

pu na gr la pje

mp

vaj mi lom ro du,

C� i

p

sta srd ca

p

pu na gr la pje

mp

vaj mi lom ro du,

C� i

p

sta srd ca

p

pu na gr la pje

mp

vaj mi lom ro du,

C� i

p

sta srd ca pu

p

na gr la pje

mp

vaj mi lom ro du,

pje

f

vaj mi lom ro du. Nek

p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp7

pje

f


p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp

pje

f


p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp

pje

f


p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp

c

c

c

c

Tempo di marciain carattere nobile e grande

, , ,

, , ,

, , ,

, , ,

,

,

,

,

Koračnica Vijenca

Tekst: Juraj PušekGlazba: Ivan pl. Zajc

Op. 494

26

krst, da, i slo bo du! Za

f

krst, da, i slo bo du!« Nek

ff

se o ri

13


f


ff

se o ri


f


ff

se o ri


f


ff

se o ri

pje sma hr la: »Za krst i slo bo du!« Krst

p

nam ca stni od vie ko va

18

pje sma hr la: »Za krst i slo bo du!« Krstp

p


pje sma hr la: »Za krst i slo bo du!« Krst nam ca stni od vie ko va

pje sma hr la: »Za krst i slo bo du!« Krst

p


po put sti ta bra ni gru di, kro

p

ti div ljih bic ra to va vrat

f

nam skr hat

23


p


f

nam skr hat


p


f

nam skr hat


p


f

nam skr hat

,

,

,

,

, ,

, ,

, ,

, ,

27

sto se tru di. Ot

pp

ci na si krst nam sjaj ni us po me nom o sta vi se,

28

sto se tru di. Ot

pp


sto se tru di. Ot

pp


sto se tru di. Ot

pp


je di ni taj spo

f

men traj ni nad

ff

Hr vat skom jos se nji se.

33

je di ni taj spo

f

men traj ni nad

ff


je di ni taj spo

f

men traj ni nad

ff


je di ni taj spo

f

men traj ni nad

ff


C� i

p

sta srd ca

p

pu na gr la

mp

pje vaj mi lom ro du,

37

C� i

p

sta srd ca

p

pu na gr la

mp


C� i

p

sta srd ca

p

pu na gr la

mp


C� i

p

sta srd ca pu

p

na gr la

mp


, , ,

, , ,

, , ,

, , ,

28

pje

f


p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp43

pje

f


p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp

pje

f


p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp

pje

f


p

se o ri pje

p

sma hr la: »Za

mp


f

krst, da, i slo bo du!«

49


f



f



f


Nek

ff

se o ri pje sma hr la: »Za krst i slo bo du!«

Fine53

Nek

ff


Nek

ff


Nek

ff


,

,

,

,

29

Oj

p dolce

slo bo do! Zvie zdo sjaj na i me Tvo je ne bom pi su,

57

Oj

p dolce


Oj

p dolce


Oj

p dolce


i me Tvo je si le taj ne va si o nom taj no nji su!

61




Gru

mp

di na si jeh o ta ca ti,

f

slo bo do, i spu nija se,

65

Gru

mp


f


Gru

mp


f


Gru

mp


f


44

44

44

44

Variante ili Trio

,

,

,

,

,

,

,

,

,

,

,

,

30

nam

mf

ne tr gaj iz sr da ca,

p

Bo ze sve ti, na

mf

de

69

nam

mf

ne tr gaj iz sr da ca, Bo

p

ze sve ti, na

mf

de

nam

mf


p

ze sve ti, na

mf

de

nam

mf


p

ze sve ti, na

mf

de

na

f

se,

ff

Bo ze sve ti, na de na se, na de na se!

D.C. al Fine74

na

f

se,

ff


naf

f

se,

ff


na se,

ff


,

,

,

,

pjevačko društvo »vijenac« i ivan pl. zajc - kbf.unizg.hr · izvađaju naša društva. koliko...

Documents