pasija nade - e.g.white

8/3/2019 Pasija Nade - E.G.White

1/200

1

Ellen G. White

PASIJA NADE


2/200

2 PASIJA NADE

Nakladnik ADVENTUS d.o.o.

Maruevec 82, 42 243 Maruevece-mail: [email protected]

www.adventus.hr

Izvornik

THE DESIRE OF AGES

Copyrightby Ellen G. White Publications

UrednikDragutin Matak

PrijevodSmaragda Stefanovi

Lekturaurica Garvanovi-Porobija

KorekturaLjiljana idara i Marijan Malai

NaslovnicaKreimir Godina

Prijelom

GENESIS, Zagreb

TisakTIPOMAT


3/200

3

Ellen G. White

PASIJA NADE

ADVENTUSZagreb, 2004.


4/200

4 PASIJA NADE

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 232.96/.97

WHITE, Ellen GouldPasija nade / Ellen G. White ;

[prijevod Smaragda Stefanovi]. - Zagreb :Adventus, 2004.

Prijevod djela: The Desire of Ages.

ISBN 953-7119-08-4

I. Isus Krist -- KrucifikacijaII. Isus Krist -- Uskrsnue

440511147


5/200

5

Predgovor

Nitko drugi nije izvrio tako dubok i znaajan utjecajna na planet Zemlju kao Isus Krist. Roenjem u talici po-kazao je svijetu uzvienost poniznosti. ivot je proveo ineisamo dobro bolesne je ozdravljao, alosne tjeio a s rado-snima se radovao. Dostojanstveno je trpio nepravde i uvre-de. tovie, molio se za svoje neprijatelje. Ubili su Ga iz zavistioni kojima je donio ivot, a imao je tek nepune trideset ietiri godine. Sve to se odnosi na Isusa obiluje mnogobroj-

nim poukama i potie na oponaanje Njegova primjera, ali je posljednji dan Njegova ivota kruna Njegove rtve iz lju-bavi, koja nadmauje svekoliku i sveukupnu ovjekovu po-rtvovnost. Isusova je rtva i muka najdragocjeniji primjerkako se u meuljudskim odnosima dobrom pobjeuje zlo.Ona je i jamstvo neunitivosti takvoga ivota, jer Njegovartva ponovno udruuje grijehom otuena ovjeka s nebes-kim Roditeljem. S Kristom se postupalo onako kako mi

zasluujemo, da bi se s nama postupalo kako On zasluuje.On je bio osuen zbog naih grijeha, u kojima nije imaoudjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom prav-dom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bilanaa, da bismo mogli primiti ivot koji je Njegov. Njegovenas rane iscijelie. (E. G. White, Isusov ivot, str. 12.)

Knjiga Pasija nade zavrni je dio knjige Isusov ivot,svjetskog bestselera koji je preveden na vie od stotinu svjet-

skih jezika i distribuiran u milijunima primjeraka. Knjiga jenapisana u obliku romana, a autorica Ellen G. White uvjer-ljivo pribliava itatelju Isusov lik, Njegovu patnju i uskrs-nue. Pasija nade temelji se na biblijskom tekstu te istierazloge poznatih dogaanja u posljednjem danu Isusova i- vota. Zacijelo, najbolnija u Isusovoj muci nije bila fizika,


6/200

6 PASIJA NADE

ve duevna bol izazvana odbacivanjem, jer: K svojima do-e i njegovi ga ne primie. (Ivan 1,11) Tijekom Posljednjeveere Isusovim je najbliim suradnicima bio vaniji karije-rizam od Njegovih savjeta; u Getsemaniju se isti ljudi ogluujuna Isusove pozive u pomo; Juda ga se licemjerno odrekaopoljupcem, dok je Petar uvjerljivo nijekao da Ga uope po-znaje. Svi su se uenici razbjeali kao ovce bez pastira i go- vorili meu sobom: A mi smo se nadali da je on onaj kojie osloboditi Izraela. (Luka 24,21) idovski su Ga voe ne-pravedno osudili, a rimski vojnici okrutno tukli i ubili.

Meutim, Isusova muka ne zavrava tragino. Isus jeumro, ali je i uskrsnuo, i zato je nemogue govoriti o alo-sti kria bez radosti uskrsnua. Knjiga Pasija nade upravoiznosi tu cjelovitu stvarnost koja dosee ne samo nau sada-njost, ve je i temelj nade za nau budunost. Isus je us-krsnuo iz mrtvih kao to je to objavljivao toliko puta svojimuenicima, ali to nije sve: On je obeao da e ponovno doii nadu pretvoriti u stvarnost. Kad odem i pripravim vam

mjesto, ponovo u doi i uzeti vas k sebi da i vi budetegdje sam ja. (Ivan 14,3)Vjerujemo da e svaki pomnjivi itatelj biti ohrabren i

osvjedoen da po uzoru na Isusovu muku ni jedna kalva-rija u naemu ivotu nije tragedija ako se nadamo uskrslo-me Isusu.

Urednitvo


7/200

7

1. Sluga slugamaOvo se poglavlje zasniva na Luki 22,7-18.24; Ivanu 13,1-17.

Posljednja veeraU gornjoj sobi jedne kue u Jeruzalemu Krist je sa svo-

jim uenicima sjedio za stolom. Sakupili su se kako bi praz-novali Pashu. Spasitelj je elio s dvanaestoricom proslavitiovaj blagdan. Znao je da je doao njegov as; On sam bio je pravo pashalno janje i na dan kad se jela pasha trebao je

biti rtvovan. Uskoro je trebao ispiti au srdbe, primiti po-

Isusovo srce pritiskivao je tereti sjenka je

poivala naNjegovu licu.

sljednje krtenje patnjama. Me-utim, preostalo Mu je jo ne-koliko mirnih sati, i njih je tre-balo provesti za dobrobit svojih voljenih uenika.

Cjelokupan Kristov ivotbio je ivot nesebine slube.

Ne da mu slue, nego da onslui (Matej 20,28) bila je po-uka svakog njegovog djela. Aliuenici jo nisu nauili ovu po-uku. Na ovoj posljednjoj pas-halnoj veeri Isus je ponovio svoje uenje slikovitim prika-zom koji ga je zauvijek utisnuo u njihove umove i srca.

Razgovori izmeu Isusa i njegovih uenika obino su bili

vrijeme tihe radosti koje su svi oni vrlo cijenili. Pashalneveeri bile su prizori osobite vrijednosti; ali je ovaj put Isusbio potiten. Njegovo srce pritiskivao je teret i sjenka je po-ivala na njegovu licu. Kad se sastao s uenicima u gornjojsobi, primijetili su da neto teko pritiska njegovu duu, papremda nisu znali razlog, suosjeali su u njegovoj boli.


8/200

8 PASIJA NADE

Kad su se okupili oko stola, tunim glasom je rekao:Vrue sam elio da blagujem s vama ovu pashalnu veeruprije svoje muke, jer je, kaem vam, sigurno vie neublagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Bojemu. Tada uzekale, zahvali i ree: Uzmite ga i podijelite ga meu sobom, jer od sada sigurno vie neu piti, kaem vam, od trsovaroda dok ne doe kraljevstvo Boje!

Krist je znao kako je dolo vrijeme da prijee iz ovogsvijeta Ocu. Kako je volio svoje koji su bili na svijetu, volioih je do kraja. Sad se nalazio u sjenci kria i bol je titalanjegovo srce. Znao je da e biti naputen u trenutku izdaje.

Isusove patnje bile su uvijek povezane s Njegovimuenicima. Nijemislio na sebe.

Znao je da e biti ubijen u naj-veem ponienju, onako kakose ubijaju zloinci. Znao je zanezahvalnost i surovost onihkoje je doao spasiti. Znao je veliinu rtve koju mora pod-nijeti i kako e za mnoge biti

uzaludna. Znajui sve to mupredstoji, prirodno je mogaobiti savladan milju o svom po-nienju i patnji. Ali promatrao je dvanaestoricu, koji su bili s

Njim kao njegovi najroeniji i koji e nakon njegova poni-avanja, alosti i bolnog iskustva biti ostavljeni da se samibore u svijetu. Njegove misli o osobnim patnjama bile su

uvijek povezane s njegovim uenicima. Nije mislio na sebe.U njegovim je mislima briga za njih bila najvanija.

Umjesto suuti prepirka

Isus je imao puno toga rei ove posljednje veeri kojuje provodio sa svojim uenicima. Da su bili spremni primitiono to im je On elio dati, bili bi sauvani od boli koja je

razdirala srce, od razoaranja i nevjerstva. Meutim, Isus jevidio da oni ne mogu podnijeti ono to im je trebao kazati.Dok je promatrao njihova lica, rijei opomene i utjehezadrale su se na njegovim usnama. Trenuci su prolazili utiini. inilo se kao da Isus neto oekuje. Uenicima je biloneugodno. Suut i njenost pokrenuti Kristovom boli kao


9/200

9

da su iezli. Njegove rijei pune tuge, koje su otkrivalenjegove patnje, ostale su nezamijeene. Pogledi koje suupuivali jedni drugima otkrivali su ljubomoru i borbu zaprvenstvo.

Nastade prepirka meu njima o tome tko bi od njihbio najvei. Ovo prepiranje, nastavljeno i u Kristovoj pri-sutnosti, oalostilo Ga je i ranilo. Uenici su se drali svojeomiljene zamisli da e Isus uspostaviti svoju vlast i zauzetipoloaj na Davidovom prijestolju. Svaki od njih jo uvijek je u svom srcu eznuo za najviim mjestom u tom kraljev-stvu. Procjenjivali su sebe i druge i, umjesto da svoju bra-u smatraju dostojnijom, sebe su stavljali na prvo mjesto. Jakovljev i Ivanov zahtjev da sjednu s desne i lijeve straneKristova prijestolja kod ostalih je potaknuo srdbu. To tosu se ova dva brata usudila traiti najvii poloaj toliko jeuzbudilo ostalu desetoricu da im je zaprijetio rascjep. Osje-ali su da se o njima pogreno rasuivalo, da se njihovavjernost i darovi nisu dovoljno cijenili. Juda je bio najotriji

prema Jakovu i Ivanu.Kad su uenici uli u dvoranu za veeru, njihova su srcabila ispunjena osjeajem uvrijeenosti. Juda se progurao doKrista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je posto- jalo neko vie mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a sma-tralo se da je to mjesto kraj Krista. A Juda je bio izdajnik.

Pojavio se jo jedan razlog za raspravu. Na svetkovina-ma je bilo uobiajeno da sluga opere noge gostima, pa su i

ovaj put za to bile izvrene pripreme. Krag, umivaonik iubrus bili su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge,uenicima je palo u dio da to uine. Meutim, svaki ue-nik, poputajui povrijeenom ponosu, odluio je ne izvr-iti dunost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar, naokonesvjesni da bilo to moraju uiniti. Svojom su utnjom od-bacili mogunost da se ponize.

Kako da Krist povede ove jadne due tamo gdje Sotona

nad njima nee izvojevati odluujuu pobjedu? Kako impokazati da ih samo zvanje uenika ne ini uenicima iliosigurava mjesto u njegovu kraljevstvu? Kako im pokazatida se stvarna veliina ogleda u slubi ljubavi i pravoj po-niznosti? Kako zapaliti ljubav u njihovim srcima i pripremi-ti ih da shvate ono to im je elio kazati?

SLUGA SLUGAMA


10/200

10 PASIJA NADE

Pranje nogu primjer poniznog sluenja

Uenici nisu uinili nikakav pokret da poslue jedan dru-

gome. Isus je ekao neko vrijeme da vidi to e oni uiniti.Tada je On, boanski Uitelj, ustao od stola. Odlaui gor-nju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregaose. Iznenaeni uenici promatrali su sve to i u tiini ekalida vide to e uslijediti. Zatim ulije vode u posudu za pra-nje te pone uenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim bijae opasan. Ovaj postupak otvorio je oi uenicima.Gorki stid i ponienje ispunili su im srce. Razumjeli su neiz-

govoreni ukor i sebe sagledali u sasvim novom svjetlu.Tako je Krist izrazio svoju

ljubav prema svojim uenicima.Njihov sebian duh nanosio Mu je bol, ali nije se upustio ni ukakvu raspravu s njima o ovojnjihovoj tekoi. Umjesto togadao im je primjer koji oninikada nee zaboraviti. Njego- va se ljubav prema njima nijelako mogla pomutiti ili ugasiti.Znao je da Mu je Otac sve pre-dao u ruke i da dolazi od Bogai ide k Bogu. Bio je u cijelostisvjestan svoje boanske prirode,

ali je ostavio svoju kraljevskukrunu i vladarsku odjeu i uzeooblije sluge. Jedno od posljednjih djela njegova ivota naZemlji bilo je da se zapregne kao sluga i izvri dunost sluge.

Prije Pashe Juda se po drugi put sastao sa sveenicimai knjievnicima i zakljuio sporazum da im preda Isusa uruke. Ipak se pomijeao nakon toga s uenicima kao da jesasvim nevin i zainteresiran oko pripreme za blagdan. Uenici

nisu nita znali o Judinoj namjeri. Jedino je Isus mogao pro-itati njegovu tajnu. Ipak ga nije razotkrio. Isus je eznuoza njegovom duom. Za njim je osjeao isti teret kao i za Jeruzalemom kad je plakao nad ovim gradom osuenim naunitenje. Njegovo je srce vapilo: Kako da te dam? Silu teljubavi osjetio je i Juda. Dok su Spasiteljeve ruke prale te

Isus je eznuo za Judinom duom.Za njim je osjeao

isti teret kao i za Jeruzalemom kad je plakao nadovim gradomosuenim naunitenje.


11/200

11

prljave noge i dok ih je otirao ubrusom, Judino je srce biloproeto poticanjem da sada prizna svoj grijeh. Ali on se nijeelio poniziti. Njegovo je srce otvrdnulo za pokajanje i sta-re pobude, otklonjene za trenutak, ponovno su zagospoda-rile njime. Juda se sada vrijeao zbog Kristova ina pranjanogu uenicima. Ako se Isus moe tako poniziti, mislio je,onda On ne moe bit kralj Izraelov. Sve nade u svjetovnepoasti u zemaljskom kraljevstvu bile su unitene. Juda jebio uvjeren da ne moe nita dobiti ako slijedi Krista. Bu-dui da je vidio kako, po njegovu miljenju, Isus sam sebepodcjenjuje, bio je odluan u svojoj namjeri da Ga se odre-kne i prizna da je prevaren. Opsjednut zlim duhom odlu-io je izvriti djelo koje je prihvatio izdaju svoga Gospodina.

Birajui poloaj za stolom, Juda je pokuao zauzeti prvo mjesto, pa je Krist kao sluga prvo usluio njega. Ivan,prema kome je Juda osjeao tako puno gorine, bio jeostavljen da bude posljednji. Ali, Ivan to nije smatrao niukorom ni poniavanjem. Uenici su bili vrlo dirnuti dok

su promatrali Kristovo djelo. Kad je doao red na Petra,zaueno je uzviknuo: Gospodine, ti da meni pere noge?Kristova mu je poniznost slomila srce. Obuzeo ga je stid namisao to ovu slubu ne obavlja tko od uenika. to jainim, rekao je Krist, ne moe razumjeti sada, ali e ra-zumjeti poslije. Petar nije mogao podnijeti da vidi samogaGospodina, za koga je vjerovao da je Boji Sin, kako obav-lja dunost sluge. Svom duom pobunio se protiv takvog po-

niavanja. Nije shvatio da je Krist zato doao na svijet. Od-luno je uzviknuo: Ne, nikada mi ti nee prati noge.Krist je ozbiljno odgovorio Petru: Ako te ne operem...

nee imati dijela sa mnom. in koji je Petar odbio bio jevrsta uzvienijeg ienja. Krist je doao oprati srce od mr-lje grijeha. Time to nije htio dopustiti Kristu da opere nje-gove noge, Petar je odbacio uzvienije oienje koje je bi-lo obuhvaeno niim. On je, ustvari, odbacio svoga Gospo-

dina. Za Uitelja nije ponienje ako Mu dopustimo da nasoisti. Prava poniznost znai sa zahvalnim srcem primiti sveto se ini za nas i ozbiljno raditi za Krista.

Na rijei: Ako te ne operem... nee imati dijela samnom, Petar se odrekao svoje gordosti i samovolje. Nijemogao podnijeti pomisao o odvajanju od Krista; to bi za njega

SLUGA SLUGAMA


12/200

12 PASIJA NADE

znailo smrt. Ne peri mi samo noge, rekao je, nego i rukei glavu. Isus mu ree: Tko je okupan, treba mu oprati samonoge. On je potpuno ist.

Ove rijei znae vie od tjelesne istoe. Krist jo uvijek govori o uzvienijem oienju to je slikovito prikaza-no niim. Onaj koji dolazi s kupanja ist je, ali se noge usandalama brzo zaprae, pa ih je potrebno ponovno oprati.Tako su Petar i njegova braa bili oprani u velikom izvoruotvorenom za grijeh i neistou. Krist ih je priznavao za svoje.Meutim, kunja ih je navela na zlo i njima je jo uvijekbila potrebna njegova milost koja oiuje. Kad se Isus za-pregao ubrusom kako bi oprao prainu s njihovih nogu, On je tim istim inom iz njihovih srca elio oprati neslogu,ljubomoru i gordost. To je nosilo puno dublje znaenje ne-go samo pranje njihovih pranjavih nogu. S duhom koji sutada posjedovali nijedan od njih nije bio spreman za zajed-nicu s Kristom. Dokle god nisu dovedeni u stanje ponizno-sti i ljubavi nisu bili spremni sudjelovati u pashalnoj veeri

ili uzeti udjela u slubi za spomen koju je Isus upravo na-mjeravao uspostaviti. Njihova se srca moraju oistiti. Gor-dost i samoljublje stvaraju razmirice i mrnju; ali Isus je sveto oprao perui im noge. Dolo je do promjene osjeaja.Promatrajui ih Isus je mogao kazati: I vi ste isti. Sad jepostojalo jedinstvo srca i meusobna ljubav. Postali su krot-ki i spremni za prihvaanje pouka. Osim Jude, svi su bilispremni ustupiti drugome najvie mjesto. Sad su s pokor-

nim i zahvalnim srcem mogli primiti Kristove rijei.Kao Petar i njegova braa, i mi smo oprani u Kristovojkrvi, pa ipak esto u dodiru sa zlom isto se srce uprlja.Mi moramo doi Kristu i primiti njegovu milost koja isti.Petar se ustezao da svoje pranjave noge prepusti dodiruruku svog Gospodina i Uitelja; koliko esto mi dovodimosvoja grjena, prljava srca u dodir s Kristovim srcem! KolikoGa aloste nae zle udi, naa tatina i naa gordost! Pa ipak,

moramo Mu donijeti sve nae slabosti i neistou. On jedi-ni moe oprati i oistiti. Mi nismo spremni za zajednicu sNjim ako nismo oieni njegovim uspjenim djelovanjem.

Isus je rekao svojim uenicima: I vi ste isti, ali ne svi.On je oprao Judine noge, ali Mu se srce nije pokorilo. Ononije bilo oieno. Juda se nije podinio Kristu.


13/200

13

Kad je oprao noge uenicima, Krist je uzeo svoju halji-nu, ponovno sjeo i rekao im: Razumijete li to sam vamuinio? Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo ve-lite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Uitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. Zaista, za-ista, kaem vam, nije sluga vei od svoga gospodara niti jeposlanik vei od onoga koji ga alje.

Krist je elio da njegovi uenici razumiju kako to toim je oprao noge nije nimalo umanjilo njegovo dostojanstvo.Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jerto jesam. Zato to je bio tako beskrajno uzvien, ovoj jeslubi dao ast i znaaj. Nitko nije bio tako uzdignut kao

Krist je elio daNjegovi uenici

razumiju kako to to im je opraonoge nije nimaloumanjilo Njegovodostojanstvo.

Krist, pa se ipak spustio do naj-poniznije dunosti. Da njegovnarod ne bi bio zaveden sebi-nou koja prebiva u tjelesnomsrcu i koja se jaa udovolja-

vanjem samome sebi, sam Kristje dao primjer poniznosti. Nijeelio prepustiti ovjekovu stara-nju ovu vanu pouku. Pridavao joj je tako veliki znaaj da jeOn osobno, On koji je jednakBogu, postupao kao sluga pre-ma svojim uenicima. Dok su

se raspravljali oko najvieg mje-sta, On pred kim se treba saviti svako koljeno, On komeaneli slave slue i to smatraju za ast, sagnuo se da operenoge onima koji su Ga zvali Gospodinom. On je prao nogesvom izdajniku.

U svom ivotu i poukama Krist je dao savreni primjernesebine slube koja ima svoje podrijetlo u Bogu. Bog neivi za sebe. Stvaranjem svijeta i odravanjem onoga to je

stvorio, On stalno slui drugima. On ini da njegovo sunceizlazi nad zlima i dobrima, i da kia pada pravednima i ne-pravednima. (Matej 5,45) Ovaj ideal sluenja Bog je povje-rio svom Sinu. Isusu je bilo dano da stoji na elu ljudskogroda, da bi svojim primjerom mogao pouiti to znai slu-iti. Njegov cjelokupan ivot bio je podinjen zakonu slu-

SLUGA SLUGAMA


14/200

14 PASIJA NADE

be. On je sluio svima, pomagao svima. Tako je ivotom os-tvario Boji Zakon i svojim primjerom pokazao kako da Gaposluamo.

Isus se stalno trudio da uspostavi ovo naelo meu svojimuenicima. Kad su Jakov i Ivan zatraili prvenstvo, rekao je: Naprotiv, tko eli biti velik meu vama, neka bude vaposlunik! (Matej 20,26) U mom kraljevstvu naelo prven-stva i premoi nema mjesta. Poniznost je jedina prava veli-ina. Jedina razlika ogleda se u posveenosti slubi drugi-ma.

Sada, poto je oprao noge uenicima, rekao je: Daosam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. Ovimrijeima Krist nije naloio samo pokazivanje gostoljubivosti.To je znailo znatno vie od samog pranja nogu gostima kojisu se uprljali prainom na putovanju. Krist je ovdje uspostavio jednu vjersku slubu. Djelom naeg Gospodina ovaj sveaniin poniznosti uinjen je posveenim obredom. Uenici gatrebaju potovati, da bi uvijek mogli drati na umu njegove

pouke o poniznosti i slubi.Ovaj obred je priprema koju je Krist odredio za slubuSvete veere. Dokle god se gaji gordost, neprijateljstvo i borbaza prvenstvo, srce ne moe stupiti u zajednicu s Kristom.Nismo spremni imati udjela u njegovom tijelu i njegovoj krvi.Stoga je Krist odredio da se prvo potuje uspomena na nje-govu poniznost.

Dok pristupaju ovom obredu, Boja djeca se trebaju sje-

ati rijei Gospodina ivota i slave: Razumijete li to sam vam uinio? Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pra- vo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Uitelj,oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Daosam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. Zaista,zaista, kaem vam, nije sluga vei od svoga gospodara niti je poslanik vei od onoga koji ga alje. Kad to znate, blago vama ako to i inite! U ovjeku postoji sklonost da sebe

cijeni vie od svog brata, da radi za sebe, da trai najviemjesto; ovo esto raa predrasude i gorinu duha. Obredkoji prethodi Gospodnjoj veeri treba ukloniti ove nespo-razume, osloboditi ovjeka njegove sebinosti, skinuti ga satula njegovog samouzvienja do poniznosti srca koja e gapovesti da slui svome bratu.


15/200

15

Sveti Promatra s Neba prisutan je na ovoj sveanosti iini je trenutkom za ispitivanje due, za osvjedoenje o grijehu i za blaenu sigurnost da su grijesi oproteni. Krist setu nalazi u punini svoje blagodati da izmijeni tijek misli koje su tekle sebinim kanalima. Duh Sveti oivljuje osjetlji- vost onih koji slijede primjer svoga Gospodina. Kad se sje-amo Spasiteljeve poniznosti, misao se nastavlja na misao: javlja se cio niz uspomena, uspomene na Boju veliku do-brotu i ljubav i na njenost zemaljskih prijatelja. U misli namdolaze zaboravljeni blagoslovi, zloupotrijebljena blagodat, o-malovaene ljubaznosti. Otkrivaju se korijeni gorine koji suuguili dragocjenu biljku ljubavi. Sjeamo se mana karakte-ra, zapostavljanja dunosti, nezahvalnosti prema Bogu, hlad-

Poto je opraonoge uenicima,

Isus je rekao: Daosam vam primjer,da i vi inite kako

ja uinih vama.

noe prema brai. Grijeh sevidi u svjetlosti u kojoj ga Bogpromatra. Nae misli nisu mislisamodopadanja, ve otre sa-moosude i poniznosti. Um je

osnaen da porui svaku pre-preku koja je izazvala razdvaja-nje. Odagnane su zle misli i logovor. Grijesi se priznaju, opro-teni su. Kristova milost kojapokorava ulazi u duu, a Kri-stova ljubav spaja srca u blago-slovljeno jedinstvo.

Kad se ovako ui pouka o slubi pripreme, budi se eljaza uzvienijim duhovnim ivotom. Boanski Svjedok odgo- vorit e na ovu elju. Dua e biti uzdignuta. Mi moemosudjelovati u Svetoj veeri sa svijeu da su nam grijesi op-roteni. Sunce Kristove pravde ispunit e sve odaje uma ihrama due. Promatrat emo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta! (Ivan 1,29)

Onima koji prihvaaju duh ove slube ona nikada ne

moe postati samo sveanim obredom. Njezina stalna poukabit e: Ljubavlju sluite jedan drugomu. (Galaanima 5,13)Time to je oprao noge svojim uenicima Krist je pokazaoda bi izvrio svaku slubu, ma koliko bila skromna, koja biih uinila njegovim subatinicima u vjenom bogatstvu ne-beskog blaga. Njegovi se uenici, vrei isti obred, sveano

SLUGA SLUGAMA


16/200

16 PASIJA NADE

zavjetuju da na isti nain slue svojoj brai. Kad god se ovajobred pravilno ispunjava, Boja djeca dolaze u svetu vezu,da bi pomogli i blagoslovili jedni druge. Zavjetuju se da eivot posvetiti nesebinoj slubi, ali ne samo jedan za dru-goga. Njihovo polje rada je isto tako prostrano kao to jebilo i polje rada njihovog Uitelja. Svijet je pun onih koji-ma je potrebna naa sluba. Siromani, bespomoni, nena-

Isus, kome su svi sluili, doao jebiti sluga svima.

ueni nalaze se na svakom ko-raku. Oni koji su imali zajed-nicu s Kristom u gornjoj sobikrenut e sluiti kao to je iOn sluio.

Isus, kome su svi sluili,doao je biti sluga svima. Po-to je sluio svima, Njemu eopet svi sluiti i svi e Ga sla-viti. Oni koji e uzeti udjela u

njegovim boanskim osobinama a i s Njim dijeliti radost to

vide iskupljene due, moraju slijediti njegov primjer nese-bine slube.Sve ovo sadravale su Isusove rijei: Dao sam vam pri-

mjer, da i vi inite kako ja uinih vama. To je bio cilj slu-be koju je zasnovao. Rekao je: Kad to znate, ako znatesvrhu ovih pouka, blago vama ako to i inite.


17/200

17

2. Na moju uspomenuOvo se poglavlje zasniva na Mateju 26,20-29;

Marku 14,17-25; Luki 22,14-23; Ivanu 13,18-30.

Pasha i Gospodnja veera

Gospodin Isus one noi u koju bijae izdan uze kruhte zahvali, razlomi ga i ree: Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo inite na moju uspomenu! Isto tako uze i kale,poslije veere, te ree: Ovaj je kale Novi savez u mojoj

Dok je Isus jeoPashu sa svojimuenicima,uspostavio je

umjesto nje obredkoji je trebaopostatiuspomenom na

Njegovu velikurtvu.

krvi. Ovo inite, svaki put kadga pijete, na moju uspomenu!Uistinu, svaki put kad jedeteovaj kruh i pijete ovaj kalenavjeujete smrt Gospodnjudok on ne doe. (1. Korin-anima 11,23-26)

Krist je stajao na prijelazu

izmeu dviju era i njihova dva velika blagdana. On, Boje Ja-nje bez mane, uskoro je trebaosebe prinijeti kao rtvu za grijeh, da bi tako uinio kraj su-stavu simbola i obreda koji suetiri tisue godina najavljivalinjegovu smrt. Dok je jeo Pas-

hu sa svojim uenicima, utvr-dio je umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenomna njegovu veliku rtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebaozauvijek izgubiti vanost. Obred koji je Krist zasnovao nje-govi su sljedbenici trebali svetkovati u svim zemljama i krozsve vjekove.


18/200

18 PASIJA NADE

Pasha je uspostavljena kao sjeanje na osloboenje Iz-raela iz egipatskog ropstva. Bog je zapovjedio da se povi- jest iz godine u godinu ponavlja, da bi djeca pitala o znae-nju ove ustanove. Tako se velianstveno osloboenje treba-lo ouvati svjeim u njihovim mislima. Ustanova Gospod-nje veere dana je kao sjeanje na veliko osloboenje izvr-eno Kristovom smru. Ovu ustanovu treba svetkovati svedok On ne doe drugi put, u sili i slavi. Ovo nam sredstvopomae da se uvijek sjeamo ovog velikog djela.

U vrijeme svog osloboenja iz Egipta, djeca su Izraelova jela pashalnu veeru stojei, opasanih bedara i sa tapom uruci, spremni za put. Nain na koji su svetkovali ovu usta-novu bio je u skladu s njihovim stanjem; upravo su se pri-premali za svoj izlazak iz Egipta, stojei pred munim i te-kim putovanjem kroz pustinju. Ali u Kristovo vrijeme sta-nje se izmijenilo. Sad nisu morali izai iz neke strane zem-lje, ve su nastanjivali svoju zemlju. U skladu s odmoromkoji im je dan, narod je u poluleeem poloaju sudjelovao

u pashalnoj veeri. Prostirke su bile postavljene oko stola igosti su se smjetali na njima, oslanjajui se na lijevu ruku,dok im je desna ruka bila slobodna da slue pri jelu. U tompoloaju gost je mogao nasloniti svoju glavu na grudi ono-ga koji je bio do njega. A noge, koje su se nalazile na vanj-skoj strani leaja, mogao je prati ovjek koji je iao izvankruga.

Krist je jo uvijek za stolom na kome je postavljena pas-

halna veera. Pred njime se nalaze beskvasni kruhovi. Nastolu stoji i pashalno neprevrelo vino. Ovim znamenjem Kristprikazuje svoju istu rtvu. Nita to je iskvareno vrenjem,simbolom grijeha i smrti, ne moe predstavljati nevina ibez mane Janjeta. (1. Petrova 1,19)

Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga,pa ga davae uenicima govorei: Uzmite i jedite! Ovo jetijelo moje. Zatim uze kale te zahvali i dade im ga velei:

Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja seprolijeva za sve za oprotenje grijeha. Od sada, kaem vam,sigurno vie neu piti od ovog trsova roda do onog danakad u ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.


19/200

19

Spasenje i za Judu

Izdajnik Juda sudjelovao je u obredu Svete veere. On

je primio od Isusa znamenje njegova slomljena tijela i nje-gove prolivene krvi. uo je rijei: Ovo inite na moju us-pomenu! Sjedei u samoj nazonosti Bojeg Janjeta izdaj-nik je premiljao o svojim mranim ciljevima i gajio svojezlokobne i osvetoljubive misli.

Prilikom pranja nogu Krist je uvjerljivo dokazao dapoznaje Judin karakter. Svi niste isti (Ivan 13,11), rekao je On. Ove rijei uvjerile su lanog uenika da je Krist pro-

zreo njegovu tajnu namjeru. Sad je Krist govorio mnogootvorenije. Dok su sjedili za stolom, rekao je, promatrajuisvoje uenike: Ne govorim o vama svima. Ja znam koje samsebi izabrao. Nego, neka se ispuni Pismo: Tko jede kruhmoj, podie petu svoju na me!

ak i sada uenici nisu posumnjali na Judu. Meutim,zamijetili su Kristovu duboku alost. Oblak se nadvio nadsve, kao predosjeaj strane nesree iju prirodu nisu razu-mijevali. Dok su u tiini jeli, Isus je rekao: Zaista, zaista,kaem vam, jedan e me od vas izdati. Ove rijei izazvalesu zaprepatenost i uas. Nisu mogli shvatiti da bilo tko iz-meu njih moe izdajniki postupiti prema boanskom Ui-telju: Zbog ega bi Ga mogli izdati? I kome? U ijem srcubi se mogao roditi takav plan? Svakako, nitko izmeu omiljenedvanaestorice koji su sluajui njegove pouke uivali pred-

nost nad svim ostalima, koji su dijelili njegovu velianstve-nu ljubav i prema kojima je pokazivao toliko puno obziratime to ih je doveo u tako blisku zajednicu sa sobom!

Kad su shvatili znaenje njegovih rijei i sjetili se kakosu istinite bile njegove izjave, obuzeo ih je strah i nepovje-renje prema sebi samima. Poeli su ispitivati svoja srca da vide ne uva li se u njemu neka misao protiv Uitelja. Sboli su jedan za drugim pitali: Da nisam ja, Gospodine?

Ali Juda je sjedio utei. Vrlo uznemiren, Ivan je na krajuupitao: Gospodine, tko je taj? Isus je odgovorio: Tko umoisa mnom ruku u zdjelu, taj e me izdati! Bez sumnje, Sinovjeji odlazi kako je pisano o njemu; ali jao onomu kojiizdaje Sina ovjejega! Bolje bi mu bilo da se nije ni ro-dio! Uenici su pomno ispitivali lice jedan drugome dok

NA MOJU USPOMENU


20/200

20 PASIJA NADE

su pitali: Da nisam ja, Gospodine? Judina je utljivost sadprivukla sve poglede. U zabuni izazvanoj pitanjima i izrazi-ma uenja, Juda nije uo odgovor na Ivanovo pitanje. Me-utim, da bi izbjegao ispitivake poglede uenika, upitao jekao i oni: Da nisam ja, rabbi? Isus je ozbiljno odgovorio:Sam si kazao.

Iznenaen i zbunjen zato to je otkrivena njegova na-mjera, Juda je ustao i brzo napustio prostoriju. Nato muree Isus: to misli initi, ini brzo!... Juda, im uze zalogaj,odmah izie. A bila je no. Za izdajnika je bila no kad seokrenuo od Krista i zaputio u tamu.

udesno je bilo Isusovo strpljenjeu postupanju

prema Judi koji senalazio u kunji.

Sve do ovog koraka Judanije preao granicu moguno-sti da se pokaje. Ali kad je na-pustio svoga Gospodina i svo-je prijatelje uenike, pala je ko-nana odluka. Preao je gra-ninu crtu.

udesno je bilo Isusovostrpljenje u postupanju premaovoj dui koja se nalazila u ku-nji. Nije propustio uiniti sveto se moglo uiniti za Judino

spasenje. Premda je ve dvaput obeao izdati svoga Gospo-dina, Isus mu je jo uvijek pruao priliku za pokajanje. i-tajui tajne namjere izdajnikova srca, Krist je pruio Judi ko-

naan, uvjerljiv dokaz o svom Boanstvu. To je lanom ue-niku bio posljednji poziv na pokajanje. Nijedan poziv koji je boansko-ljudsko Kristovo srce moglo uputiti nije uskra-en. Valovi milosti, koji su se odbijali o tvrdokornu oholost,vraali su se kao snanija plima ljubavi koja pobjeuje. Premdaiznenaen i uplaen otkriem svoje krivice, Juda je postaojo odluniji. Sa Svete veere izaao je izvriti svoje djelo izdaje.

Izgovarajui prokletstvo nad Judom, Krist je pokazao lju-

bav prema svojim uenicima. Na taj im je nain pruio vr-hunski dokaz svog mesijanstva. To vam velim sada prije negose dogodi, rekao je, da vjerujete kada se dogodi, da Ja Je-sam. Da je Isus utio i pokazivao da ne zna ono to e naNjega doi, uenici bi mogli pomisliti da njihov Uitelj neposjeduje boansko predznanje, da je bio iznenaen i tako


21/200

21

predan u ruke ubilaki raspoloenoj svjetini. Godinu danaranije Isus je rekao uenicima da je izabrao dvanaestoricu,ali da je jedan avao. Sad su njegove rijei upuene Judipokazale da je njegova izdaja potpuno poznata Uitelju, aimale su cilj ojaati vjeru Kristovih pravih sljedbenika uvrijeme njegova ponienja. Kad Juda bude doivio svoj stra-ni kraj, oni e se sjetiti prokletstva to ga je Isus izrekaonad izdajnikom.

Spasitelj je imao jo jedan cilj. Svoju slubu nije uskra-tio onome za koga je znao da je izdajnik. Uenici nisu mo-gli razumjeti njegove rijei to ih je izgovorio prilikom pra-nja nogu: Svi niste isti, ak ni onda kad je za stolom izjavio: Tko jede kruh moj, podie petu svoju na me! (Ivan13,11.18) Ali, kasnije, kad je znaenje postalo jasno, imalisu razlog da razmiljaju o Bojem strpljenju i milosti premanajveem grjeniku.

Premda je od poetka znao za Judu, Isus mu je ipakoprao noge. I izdajnik je imao prednost da se sjedini s Kri-

stom sudjelujui u Svetoj veeri. Strpljivi je Spasitelj poti-cao grjenika da Ga primi, pokaje se i bude opran od pr-ljavtine grijeha. To je primjer i za nas. Kad pretpostavimoda je netko u zabludi ili grijehu, ne smijemo se odvojiti odnjega. Nikakvim bezbrinim odvajanjem ne smijemo gaprepustiti kao plijen kunji ili ga gurnuti na Sotonino boj-no polje. To nije Kristova metoda. On je uenicima opraonoge zato to su bili u zabludi i grjeni i svi su osim jedno-

ga od dvanaestorice tako dovedeni do pokajanja.Kristov primjer zabranjuje iskljuivanje iz Gospodnje ve-ere. Javni grijeh, istina, iskljuuje krivca. To Sveti Duh ja-sno ui (1. Korinanima 5,11). Ali osim ovoga nitko ne smijeizricati sud. Bog nije prepustio ljudima da odlue tko esudjelovati u ovakvim prigodama. Jer tko moe itati srca?Tko moe razluiti kukolj od ita? Neka svatko ispita sa-mog sebe te onda jede od kruha i pije iz kalea. Jer tko

god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj ka-le Gospodnji, bit e odgovoran za tijelo i krv Gospodnju.Jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome nerazabire Tijelo. (1. Korinanima 11,28.27.29)

Kad se vjernici okupe kako bi odrali ovaj obred, prisutnisu vjesnici nevidljivi ljudskim oima. Mogue je da se na

NA MOJU USPOMENU


22/200

22 PASIJA NADE

skupu nae i neki Juda, pa ako je tako, tu su i izaslanicikneza tame, jer oni prate sve koji ne prihvaaju vodstvoSvetoga Duha. Nebeski su aneli takoer prisutni. Ovi nevid-ljivi posjetitelji prisutni su u svakoj takvoj prigodi. U zajednicumogu doi osobe koje u srcu ne slue istini i svetosti, alikoje moda ele sudjelovati u obredu. Njima to ne trebazabraniti. To su svjedoci koji su bili prisutni kad je Isus opraonoge uenicima i Judi. Ovaj prizor ne promatraju samo ljudskeoi.

Krist je Svetim Duhom prisutan da stavi peat na svojobred. On je tu da osvjedoi i omeka srca. Nijedan pogled,nijedna skruena misao ne moe promaknuti njegovoj

pozornosti. On eka onoga kojise kaje i koji je slomljena srca.Sve je spremno za prihvaanjetakve due. On koji je opraonoge Judi ezne da opere sva-ko srce od mrlja grijeha.

Nitko ne smije iskljuiti se-be od Svete veere zato to sumoda prisutni oni koji nisu do-stojni. Svaki uenik je pozvanda javno uzme udjela i na taj

Gospodnja veerane treba bitivrijeme tuge. Tonije njezin cilj.

nain posvjedoi da prihvaa Krista kao osobnog Spasite-lja.

Na ovim sastancima, to ih je sam utvrdio, Krist se sa-

staje sa svojim narodom i osnauje ga svojom prisutnou.U ovom obredu mogu sluiti nedostojna srca i ruke, ali Krist je tu da slui svojoj djeci. Svi oni koji dolaze vjerom usre-dotoenom na Njega dobit e velik blagoslov. Svi koji zane-maruju ovo vrijeme boanske prednosti pretrpjet e gubi-tak. Za njih bi bile prikladne rijei: Svi niste isti.

Gospodnja veera praktine pouke

Uzimajui sa svojim uenicima udjela u kruhu i ai,Krist se obvezao da e im biti Otkupitelj. Povjerio im je novisavez kojim svi oni koji Ga prime postaju Boja djeca i su-nasljednici s Kristom. Ovim savezom svaki blagoslov koji Nebomoe pokloniti za ovaj ivot i ivot koji e doi pripadao


23/200

23

je njima. Djelo ovog saveza moralo je biti potvreno Kristo- vom krvlju. Obred Veere Gospodnje trebao je stalno pod-sjeati uenike na beskonanu rtvu koja je prinesena za sva-koga od njih pojedinano kao lana palog ljudskog roda.

Sluba Gospodnje veere ne treba biti vrijeme tuge. Tonije njezin cilj. Kad se Gospodnji uenici okupe oko nje-gova stola, ne trebaju se sjeati i oplakivati svoje nedostat-ke. Oni se ne trebaju zadravati na svom prolom vjerskomiskustvu, bez obzira je li ono bilo ohrabrujue ili nije. Istose tako ne trebaju sjeati svojih meusobnih nesuglasica.Pripremna sluba otklonila je sve ovo. Samoispitivanje, is-povijedanje grijeha, izmirenje nesuglasica, sve je to ostva-

Sluba Gospodnjeveere upuuje na

Kristov drugidolazak.

reno. Sada se dolaze sresti sKristom. Oni ne trebaju stajatiu sjenci kria, ve u njegovojspasonosnoj svjetlosti. Oni tre-baju otvoriti duu sjajnim zra-kama Sunca pravde. Sa srcima

oienim Kristovom dragocje-nom krvlju, potpuno svjesninjegove prisutnosti, premdanevidljive, trebaju uti njego-ve rijei: Ostavljam vam mir;mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijetdaje. (Ivan 14,27)

Na Gospodin kae: Osvjedoeni u svoj grijeh, opomenite

se da sam umro za vas. Kad ste ugnjetavani, progonjeni ioaloeni mene radi i evanelja, sjetite se moje ljubavi, kojaje tako velika da sam za vas dao svoj ivot. Kad vam se du-nosti ine neumoljivima i okrutnima, a vai tereti preteki,opomenite se da sam za vas podnio kri, ne marei za sra-motu. Kad vam se srce stee od teke kunje, sjetite se da va Otkupitelj ivi da bi posredovao za vas.

Sluba Gospodnje veere upuuje na Kristov drugi dola-

zak. Ona je odreena da ovu nadu sauva ivom u mislimauenika. Kad god se budu sakupljali da oive uspomenu nanjegovu smrt, sjeat e se kako uze kale te zahvali i dadeim ga velei: Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza,koja se prolijeva za sve za oprotenje grijeha. Od sada, kaem vam, sigurno neu vie piti od ovog trsova roda do onog

NA MOJU USPOMENU


24/200

24 PASIJA NADE

dana kad u ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.U svojim stradanjima nalazili su utjehu, nadajui se ponov-nom dolasku svoga Gospodina. Neizrecivo draga misao bilaim je: Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovajkale navjeujete smrt Gospodnju dok on ne doe. (1. Ko-rinanima 11,26)

To nikada ne smijemo zaboraviti. Isusova ljubav koja naspokree svojom silom, treba se ouvati u nama svjeom. Krist je zasnovao ovu slubu da bi naim osjeajima govorila oBojoj ljubavi koja se pokazala prema nama. Izmeu naihdua i Boga ne moe postojati zajednica osim kroz Krista.Zajednica i ljubav izmeu brata i brata mora biti utvrena itrajna uz pomo Kristove ljubavi. Samo Kristova smrt mo-gla je njegovu ljubav za nas uiniti djelotvornom. Jedino za-

Prednost je svih da

shvate, mnogo vieno to sad shvaaju, Kristovepatnje koje donoseotkup.

hvaljujui njegovoj smrti ra-dosno moemo oekivati nje-gov drugi dolazak. Njegova r-tva je sredite nae nade. Na

njoj moramo uvrstiti svoju vje-ru.Obredi koji podsjeaju na

ponienje i patnje naeg Go-spodina, vrlo esto prihvaajuse samo kao formalnost. Onisu zasnovani s odreenim ci-ljem. Potrebno je da nai osje-

aji oive da bismo shvatili taj-nu pobonosti. Prednost je svih da shvate, mnogo vie noto sad shvaaju Kristove patnje koje donose otkup. Kaoto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako se isto trebapodignuti i Sin ovjeji, da svatko tko vjeruje u njega imaivot vjeni. (Ivan 3,14.15) Moramo pogledati na golgotskikri, na kome je Spasitelj umro. Nae vjeno dobro zahtije- va da pokaemo vjeru u Krista.

Na Gospodin je rekao: ... Ako ne jedete tijela Sina o-vjejega i ne pijete krvi njegove, neete imati ivota u sebi...Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo pie. (Ivan6,53-55) To je istina o naoj tjelesnoj prirodi. Kristovoj smrtidugujemo ak i svoj ovozemaljski ivot. Kruh koji jedemootkupljen je njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pije-


25/200

25

mo kupljena je prolivenom krvlju. Nikada nitko, svet iligrjean, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, ve se hraniKristovim tijelom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotskikri. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuosve ovo uspostavljajui simbol svoje velike rtve. Svjetlostkoja blista iz slube Svete veere u gornjoj sobi posveujehranu za na svakodnevni ivot. Obiteljski stol postaje Gos-podnjim stolom, a svaki objed obredom.

Koliko su istinitije Kristove rijei o naoj duhovnoj pri-rodi! On izjavljuje: Tko jede tijelo moje i pije krv moju,ima ivot vjeni. Mi moemo ivjeti ivotom svetosti akoprihvatimo ivot koji je za nasrtvovan na golgotskom kriu.Taj ivot primamo prihvaa-njem njegove rijei, izvrava-njem onoga to je On zapovje-dio. Tako postajemo jedno sNjim. Tko jede tijelo moje,

kae On, i pije krv moju, os-taje u meni i ja u njemu. Kaoto je mene poslao ivi Otac,i kao to ja ivim zbog Oca,tako e i onaj koji mene jedeivjeti zbog mene. (Ivan6,54.57) Ovi se ulomci u po-sebnom smislu odnose na

Gospodnju veeru. Kad se vje-

Onaj kojipromatraSpasiteljevuneusporedivuljubav, uzdii e seu mislima, oistiti

srce i preobrazitikarakter.

ra udubljuje u veliku rtvu naega Gospodina, dua primaKristov duhovni ivot. Takva e dua na svakoj Gospodnjoj veeri primiti duhovnu snagu. Ova sluba uspostavlja ivuvezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem.U posebnom smislu ona uspostavlja vezu izmeu ovisnih ljud-skih bia i Boga.

Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slom-

ljeno tijelo i prolivenu krv, pridruujemo se u mislima pri-zoru Svete veere u gornjoj sobi. ini nam se kao da prola-zimo vrtom koji je posveen samrtnim mukama Onoga koji je ponio grijehe svijeta. Postajemo oevici borbe koja namje donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdie se meunama.

NA MOJU USPOMENU


26/200

26 PASIJA NADE

Gledajui raspetog Otkupitelja, bolje shvaamo veliinui znaenje rtve koju je Velianstvo Neba podnijelo za nas.Plan spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgo-tu budi u naem srcu ive i svete osjeaje. Hvala Bogu i Ja-njetu bit e u naem srcu i na naim usnama; gordost isluenje svome ja ne moe napredovati u dui koja se ivosjea prizora s Golgote.

Onaj koji promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uz-dii e se u mislima, oistiti srce i preobraziti karakter. Iza-i e da bude svjetlost svijetu, da iz njega djelomino od-sjajuje ova udesna ljubav. Ukoliko vie promatramo Kristovkri, utoliko emo potpunije usvojiti jezik apostola koji jerekao: A ja sam daleko od toga da se iim ponosim, osimkriem Gospodina naega Isusa Krista, po kome je meni ra-zapet svijet i ja svijetu! (Galaanima 6,14)


27/200

27

3. Neka se neuznemiruje vae srce

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 13,31-38;14. do 17. poglavlja.

Gledajui svoje uenike s boanskom ljubavi i najnje-nijom suuti, Krist je rekao: Sad je proslavljen Sin ovjeji, i Bog je proslavljen u njemu. Juda je napustio gornju

sobu, pa je Krist ostao sam s jedanaestoricom. Prije no to je poeo govoriti o svom bliskom rastanku s njima, govorio je o velikom cilju svoje misije. Taj je cilj stalno imao predsobom. Radovao se to e proslaviti Oevo ime svim svojimponienjem i stradanjima. Na ovo je On najprije upravio mislisvojih uenika. Zatim je njeno im se obraajui izrazomsinci, nastavio: Jo sam malo s vama. Trait ete me, alikako ve idovima rekoh, i vama sada kaem: Kamo ja idem,

vi ne moete doi.Uenici se nisu mogli radovati kad su ovo uli. Obuzeoih je strah. Primicali su se oko Spasitelja. Njihov voa i Gos-podin, njihov voljeni Uitelj i Prijatelj, bio im je drai odsamoga ivota. U svim svojim tekoama, tugama i razoa-ranjima oekivali su pomo i utjehu od Njega. Sad ih je trebaoostaviti same u njihovoj osamljenosti i ovisnosti. Mrane subile slutnje koje su ispunjavale njihovo srce.

Ali Spasitelj im je uputio rijei pune nade. Znao je dae ih neprijatelj napadati, a Sotonino umijee najuspjenije je kod onih koji su pritisnuti tekoama. Stoga ih je odvra-tio od onoga to je vidljivo na nevidljivo. (2. Korinani-ma 4,18) Skrenuo je njihove misli sa zemaljskog izgnanstvana nebeski dom.


28/200

28 PASIJA NADE

Neka se ne uznemiruje vae srce!, rekao je. Vjerujteu Boga i u me vjerujte! U kui Oca moga ima mnogo sta-nova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: Idem da vampripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratitu se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja. Tamokamo ja idem ve znate put. Zbog vas sam doao na ovajsvijet. Ja radim za vas. Kad odem, jo u uvijek ustrajno ra-diti za vas. Doao sam na ovaj svijet da vam otkrijem sebe,da biste mogli vjerovati. Idem Ocu da bih s Njim suraivaoza vas. Cilj Kristova odlaska bio je suprotan onome ega suse uenici bojali. On nije znaio konani rastanak. Otiao je kako bi im pripremio mjesto, da bi mogao ponovno doi

i uzeti ih k sebi. Dok im budepripremao stanove, oni treba-ju izgraditi karakter prema bo-anskom uzoru.

Malovjerni uenici

Uenici su jo uvijek bilizbunjeni. Toma, uvijek muensumnjama, rekao je: Gospo-dine... ne znamo kamo ide.Kako bismo mogli poznavatiput? Ja sam put, istina i ivot ree mu Isus. Nitko ne do-

lazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, po-znavali biste i Oca mog. Vi ga ve sada poznajete i vidjeliste ga!

Nema mnogo putova koji vode u Nebo. Ne moe svat-ko odabrati svoj put. Krist kae: Ja sam put... Nitko ne do-lazi k Ocu osim po meni. Od prve evaneoske propovi- jedi, kad je u Edenu objavljeno da e enin potomak statina glavu zmiji, Krist je bio uzdignut kao put, istina i ivot.

On je bio put kad je Adam ivio, kad je Abel prinio Bogukrv zaklana janjeta koja je predstavljala krv Otkupitelja. Krist je bio put spasenja patrijarsima i prorocima. On je jediniput kojim moemo doi Bogu.

Kad biste mene poznavali, rekao je Krist, poznavalibiste i Oca mog. Vi ga ve sada poznajete i vidjeli ste ga!

Nema mnogoputova koji vode u Nebo. Ne moe

svatko odabrati svoj put. Kristkae: Ja sam

put...


29/200

29

Ali uenici jo nisu razumjeli. Gospodine, pokai nam Oca,uzviknuo je Filip, i dosta nam je!

Zauen njegovim slabim razumijevanjem, Krist je s bol-nom iznenaenou upitao: Toliko sam vremena s vama...i ti me, Filipe, nisi upoznao? Zar je mogue da ne vidiOca u djelima koja ini preko mene? Zar ne vjeruje da samdoao svjedoiti za Oca? Pa kako veli: Pokai nam Oca!Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Krist nije prestao bitiBogom kad je postao ovjekom. Premda se ponizio uzeviljudsku prirodu, boanstvo Mu je jo uvijek pripadalo. Sa-mo Krist moe ljudskom rodu predstaviti Oca, a uenici su

Da su uenicivjerovali u ovu

ivu vezu izmeuOca i Sina,

njihova vjera nebi klonula kad suvidjeli Kristove

patnje i smrt.

imali tu prednost da ovo pred-stavljanje promatraju vie od trigodine.

Vjerujte mi: ja sam u Ocui Otac je u meni! Ako ne ina-e, vjerujte zbog samih djela.Njihova je vjera mogla sigurno

poivati na dokazima pruenimu Kristovim djelima, djelimakoja nijedan ovjek sam od se-be nikada nije uinio niti eikada moi uiniti. Kristovodjelo svjedoilo je o njegovomboanstvu. Kroz Njega se ot-krio Otac.

Da su uenici vjerovali u ovu ivu vezu izmeu Oca iSina, njihova vjera ne bi klonula kad su vidjeli Kristove pat-nje i smrt za spasenje svijeta koji je ginuo. Krist je elio daih povede iz njihove slabe vjere u iskustvo koje bi stekli dasu doista shvatili ono to je On bio Bog u ljudskom tije-lu. elio je da uvide kako ih njihova vjera mora dovesti doBoga i tu ih usidriti. S koliko ozbiljnosti i ustrajnosti je nasuosjeajni Spasitelj elio pripremiti svoje uenike za buru

kunje koja e se uskoro sruiti na njih! elio je da s Njimbudu sakriveni u Bogu.Dok je izgovarao ove rijei, s Kristova lica blistala je

Boja slava i svi prisutni osjeali su sveto strahopotovanjedok su budno sluali njegove rijei. Njihova su srca bila josnanije privuena Njemu, a kad su u veoj ljubavi bili pri-

NEKA SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE


30/200

30 PASIJA NADE

vueni Kristu, bili su privueni i jedni drugima. Osjeali suda je Nebo vrlo blizu i da su im rijei koje su sluali bileporuka njihovog nebeskog Oca.

Zaista, zaista, kaem vam, nastavio je Krist, tko vje-ruje u me, i on e initi djela koja ja inim. Spasitelj jeduboko elio da njegovi uenici shvate razlog zbog kojeg je svoju boansku prirodu ujedinio s ljudskom. Doao je nasvijet pokazati Boju slavu, da bi se ovjek njezinom silomkoja obnavlja mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemu dabi se On mogao otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakveosobine, niti pokazao silu koju ljudi ne bi mogli dosegnutivjerom u Njega. Svi njegovi sljedbenici mogu imati njegovusavrenu ljudsku prirodu ako se pokore Bogu kao to je iOn to uinio.

init e i vea od ovih, jer ja idem k Ocu. Krist ovimnije htio kazati da e rad uenika biti uzvienijeg karakteraod njegovog, ve da e biti rairen na veem prostranstvu.Nije govorio samo o injenju uda ve o svemu to e se

dogaati djelovanjem Svetoga Duha.Nakon Gospodnjeg uzaaa uenici su shvatili ispunje-nje njegova obeanja. Prizori Kristova raspea, uskrsnua iuzaaa bili su za njih iva stvarnost. Vidjeli su da su seproroanstva doslovno ispunila. Istraivali su Pismo i vjeromi sigurnou koje ranije nisu poznavali pratili su njegovouenje. Znali su da je boanski Uitelj bio sve ono to jetvrdio da jest. Dok su priali svoje iskustvo i veliali Boju

ljubav, ljudska su srca bila omekana i savladana, i mnogisu povjerovali u Isusa.Spasiteljevo obeanje uenicima obeanje je njegovoj cr-

kvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da njegov velian-stveni nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne re-zultate. Svi koji e se posvetiti radu, ne uzdajui se u onoto sami mogu uiniti, ve u ono to Bog moe uiniti zanjih i preko njih, sigurno e shvatiti ispunjenje njegova obe-

anja. init e i vea od ovih, izjavljuje On, jer ja idemk Ocu.Dotada uenici nisu poznavali Spasiteljeve neogranie-

ne izvore pomoi i sile. Rekao im je: Do sada niste nita umoje ime molili. (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njiho-va uspjeha u traenju sile i blagodati u njegovo ime. On e


31/200

31

biti prisutan pred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniz-nog molitelja On predstavlja kao svoju osobnu elju za tuduu. Svaka iskrena molitva uje se na Nebu. Moda neebiti izraena teno; ali ako je od srca, uzdii e se do Sve-tita u kojem Isus slui, i On e je prinijeti Ocu savrenimrijeima, divnu i mirisnu od kda njegova osobna savren-stva.

Staza iskrenosti i estitosti nije staza bez prepreka, alizato u svakoj tekoi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Nepostoji nijedno bie koje ima neku mo a da je nije primi-lo od Boga, i da izvor iz koga ona potjee nije dostupan inajslabijem ljudskom biu. Ito god zamolite u moje ime,kae Isus, uinit u, da se pro-slavi Otac u Sinu. Ma to mezamolili u moje ime, ja u touiniti.

Krist je nalogom u mo-

je ime pokazao svojim ue-nicima kako moliti. U Kristo-

Staza iskrenosti iestitosti nije stazabez prepreka.

vo ime njegovi sljedbenici trebaju stajati pred Bogom. UGospodnjim oima oni imaju vrijednost kroz vrijednost r-tve koja je uinjena za njih. Oni su dragocjeni zbog Kristo- ve pravde koja im je uraunata. Krista radi Gospodin pra-ta onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda zlou grje-nika. U njima prepoznaje slinost sa svojim Sinom u koga

vjeruju.

Pronicanje u duhovni smisao

Gospodin je razoaran kad se njegova djeca malo cije-ne. On eli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe premacijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je elio, inae nebi poslao svoga Sina da ih iskupi u tako skupom pothvatu.

On ima odreenu zadau za njih i vrlo je zadovoljan kadod Njega trae najvie prednosti u elji da proslave njegovoime. Oni mogu oekivati puno ako imaju vjeru u njegovaobeanja.

Meutim, moliti se u Kristovo ime znai mnogo. To znaida moramo usvojiti njegov karakter, pokazati njegov duh i



32/200

32 PASIJA NADE

initi njegova djela. Spasiteljevo obeanje je dano uvjetno.Ako me ljubite, kae On, vrit ete moje zapovijedi. Onspasava ljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga vole, pokazat e poslunou svoju ljubav.

Svaka prava poslunost dolazi iz srca. To znai cijelimsrcem raditi s Kristom. Ako elimo, On e se tako izjedna-iti s naim mislima i ciljevima, tako dovesti naa srca i umoveu sklad sa svojom voljom da emo sluajui Njega, ustvari,postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, oiena iposveena, nai e svoje najuzvienije zadovoljstvo u slubiNjemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo pred-nost upoznati, ivjet emo ivotom stalne poslunosti. Po-

Svaka pravaposlunost dolaziiz srca.

tovanjem Kristova karaktera izajednicom s Bogom, grijeh enam postati mrzak.

Kao to je Krist ivio pozakonu u svojoj ljudskoj priro-di, tako to moemo i mi ui-

niti ako se uhvatimo za Silno-ga i potraimo silu. Ne smije-mo prenijeti odgovornost na

druge i ekati od njih da nam kau to bismo trebali initi.Ne smijemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin e naspouiti naim dunostima isto tako spremno kao to bi pouionekog drugog. Ako Mu doemo u vjeri, On e nam osobnopovjeriti svoje tajne. Nae e srce esto gorjeti u nama, kad

se bude pribliio da razgovara s nama kao to je to inio sHenokom. Oni koji odlue da ne ine nita to bi na bilokoji nain vrijealo Boga znat e, kad Mu iznesu svoj slu-aj, kojim putem trebaju ii. Oni ne samo to e primitimudrost, ve i silu. Sila za poslunost i za slubu bit e impodarena onako kako je Krist obeao. Sve to je dano Kri-stu sve to je potrebno da se udovolji potrebama palihljudi dano je Njemu kao Poglavaru i Predstavniku ljud-

skog roda. I to god ga zamolimo, primamo od njega, jer vrimo njegove zapovijedi i inimo to je njemu ugodno.(1. Ivanova 3,22)

Prije no to je sebe prinio kao rtvu, Krist je elio svojim sljedbenicima podariti najvaniji i najpotpuniji dar, darkoji e im pribliiti neiscrpne izvore milosti. Ja u moliti


33/200

33

Oca, rekao je On, i dat e vam drugog Branitelja koji eostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moeprimiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jerboravi s vama i jer e biti u vama. Neu vas ostaviti siro-ad. Vratit u se k vama. (Ivan 14,16-18)

Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poetkadjela otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Kristbio na Zemlji, uenici nisu eljeli nikakvog drugog pomo-nika. Tek kad budu bez Njega osjetit e potrebu za Duhom,i tada e On doi.

Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obli- ju, pa je i od tog oblija neovisan. Budui da je nosio ljud-sku prirodu, Krist nije mogaobiti osobno na svakom mjestu.Stoga je za njih bilo bolje daode Ocu i poalje Duha dabude Njegov nasljednik naZemlji. Tada nitko nee imati

nikakvu prednost koju mudonosi prebivalite ili osobnidodir s Kristom. Posredova-njem Duha svi e moi pristu-piti Spasitelju. U ovom smisluOn e im biti blii nego da senije uznio na Nebo.

A tko mene ljubi, njega e

ljubiti Otac moj, i ja u ga lju-

Okolnosti nas moguodvojiti od

zemaljskih prijatelja, ali nitanas ne moeodvojiti odnebeskog Utjeitelja.

biti i objaviti mu samo sebe. Isus je itao budunost svojihuenika. Jednog je vidio dovedena na gubilite, jednog nakriu, jednog u izgnanstvu meu osamljenim morskim stije-nama, druge u progonstvu i smrti. Ohrabrio ih je obea-njem da e u svakoj kunji biti s njima. Ovo obeanje nijeizgubilo nita od svoje sile. Gospodin sve zna o svojim vjernimslugama koji su zbog Njega u zatvorima ili prognani na osam-

ljene otoke. On ih tjei svojom prisutnou. Kad vjernik zbogistine sjeda na optueniku klupu nepravednih sudova, Kriststoji kraj njega. Sve optube koje padaju na njega padajuna Krista. Krist se jo jednom osuuje u linosti svog uenika.Kad je netko zarobljen izmeu zatvorskih zidina, Krist is-punjava njegovo srce svojom ljubavlju. Ako tko pretrpi smrt



34/200

34 PASIJA NADE

zbog njega, Krist kae: Onaj koji ivi! Bio sam mrtav, ali,evo, ivim u vijeke vjekova i imam kljueve smrti i pod-zemlja. (Otkrivenje 1,18) ivot koji je rtvovan za mene sa-uvan je za vjenu slavu.

U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama isvim nevoljama, kad su izgledi mrani a budunost neizvje-sna, kad se osjeamo bespomoni i osamljeni, Utjeitelj ebiti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas moguodvojiti od svakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika,nikakva udaljenost ne moe nas odvojiti od nebeskog Utje-itelja. Gdje god se nalazili, kuda god ili, On nam je uvijeks desne strane da nas podupre, podigne, pomogne i obodri.

Uenici jo nisu uspijevali u duhovnom smislu shvatitiKristove rijei pa im je On ponovno objasnio njihovo zna-enje. Rekao je da e im se otkriti preko Duha. A Branitelj,Duh Sveti, kojega e Otac poslati zbog mene, nauit e vassve. Vie neete rei: Ja ne mogu razumjeti. Vie neetevidjeti kao kroz staklo, nejasno, moi ete shvatiti zajedno

sa svim svetima koja je tu irina, duljina, visina i dubina, iupoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju. (Efeani-ma 3,18.19)

Obeani Utjeitelj Duh Istine

Uenici su trebali posvjedoiti o Kristovom ivotu i ra-du. On e njihovim rijeima govoriti svim ljudima na licu

Zemlje. Ali Kristovo poniavanje i smrt donijet e im veli-ku kunju i razoaranje. Da bi nakon ovog iskustva njihovarije mogla biti istinita, Isus je obeao da e ih Utjeiteljsjetiti svega to vam rekoh.

Imao bih vam jo mnogo rei, nastavio je, ali sadane moete nositi. A kad doe on, Duh Istine, uvest e vasu svu istinu. On nee govoriti sam od sebe, ve e govoritito uje i objavit e vam budue. On e mene proslaviti,

jer e uzeti od onog to je moje i to objaviti vama. Isus jepred svojim uenicima otvorio iroko podruje istine. Aliza njih je bilo vrlo teko da njegove pouke odvoje od predanjai knjievnikih i farizejskih pravila ponaanja. Bili su odgo- jeni da uenje rabina prihvate kao Boji glas i to je jo uvijek vladalo njihovim umovima i oblikovalo njihova milje-


35/200

35

nja. Svjetovne su ideje i prolaznost jo uvijek zauzimali zna-ajno mjesto u njihovim mislima. Oni nisu shvaali duhov-nu narav Kristova kraljevstva, koju im je tako esto obja-njavao. Nastala je zbrka u njihovim umovima. Nisu shvaalivrijednost Pisma koje im je Krist otkrivao. inilo se kao damnoge od njegovih pouka gotovo i ne dopiru do njih. Isus je vidio da ne shvaaju pravo znaenje njegovih rijei.Milostivo je obeao da e im Sveti Duh napomenuti sve toim je govorio. On nije rekao mnoge pojedinosti, jer ih ue-nici ne bi mogli razumjeti. Sveti Duh e im i njih otkriti.

Opisujui svojimuenicima slubuSvetoga Duha, Isusih je elionadahnuti radoui nadom koja jenadahnjivala i

Njegovo srce.

Duh treba oivjeti njihovo razu-mijevanje, tako da mogu cijeni-ti nebeske istine. A kad doeon, Duh Istine, rekao je Isus,uvest e vas u svu istinu.

Utjeitelj je nazvan Du-hom istine. Njegova zadaa jedefinirati i odrati istinu. On

se najprije nastanjuje u srcukao Duh istine i tako postajeUtjeiteljem. Utjeha i mir nala-ze se u istini, jer se pravi miri utjeha ne mogu nai u zablu-di. Lanim teorijama i preda- jama Sotona porobljava um.Usmjeravajui ljude lanim mjerilima, on kvari karakter. Sveti

Duh govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u sr-ce. Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz due. Duhom is-tine koji djeluje preko Boje rijei, Krist zadobiva svoj iza-brani narod.

Opisujui svojim uenicima slubu Svetoga Duha, Isusih je elio nadahnuti radou i nadom koja je nadahnjivalai njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomo koju je osi-gurao svojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najvei od svih darova

to ih je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog na-roda. Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja prepo-raa, jer bi bez nje Kristova rtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jaala i ljudi su se zauujuom pokornoupodinjavali sotonskom ropstvu. ovjek se moe oduprijetii pobijediti grijeh jedino monim djelovanjem Tree osobe



36/200

36 PASIJA NADE

Boanstva, koje e doi neizmijenjenom silom u punini bo-anske moi. Duh ini djelotvornim ono to je izvojevao Ot-kupitelj svijeta. Duh Sveti isti srce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u boanskoj prirodi. Krist jepodario svog Duha kao boansku silu u svladavanju svihnaslijeenih i steenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva pri-mi peat njegova karaktera.

Krist je rekao o Duhu: On e mene proslaviti. Kaoto je Spasitelj doao proslaviti Oca otkrivanjem njegove lju-bavi, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Nje-gove milosti svijetu. U ovjeanstvu se treba obnoviti Bojilik. Boja ast i Kristova ast povezana je sa savrenstvom

Krist je svojojCrkvi obeao darSvetoga Duha i to

obeanje pripada inama koliko i

prvim uenicima.

karaktera Njegova naroda.On e, kad doe, [Duh

Istine] dokazati svijetu zablu-du s obzirom na grijeh, na pra- vednost i na sud. Propovije-danje rijei bilo bi beskorisno

bez stalne prisutnosti i pomoiSvetoga Duha. To je jedini us-pjeni uitelj boanske istine.Jedino kad Duh prati istinu dosrca, ona e probuditi savjestili preobraziti ivot. ovjekmoe biti spreman iznijeti slo-

vo Boje Rijei, on moe biti upoznat sa svim njezinim za-

povijedima i obeanjima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu,nijedna dua nee pasti na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obra-zovanje, nikakve prednosti, ma kako velike, ne mogu bezsuradnje Bojeg Duha uiniti ovjeka kanalom svjetlosti. Si- janje evaneoskog sjemena nee biti uspjeno ako nebeskarosa ne pokrene ivot u sjemenu. Prije no to je ijedna knjigaNovoga zavjeta bila napisana, prije no to je ijedna propovijedizreena nakon Kristova uzaaa, Sveti Duh se izlio na apo-

stole koji su se molili. Tada je svjedoanstvo njihovih nepri- jatelja bilo: A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom nau-kom. (Djela 5,28)

Krist je svojoj Crkvi obeao dar Svetoga Duha i toobeanje pripada i nama koliko i prvim uenicima. Ali kaoi svako drugo obeanje i ovo je dano uz stanovite uvjete.


37/200

37

Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da polau pravo naGospodnje obeanje; oni govore o Kristu i o Svetome Duhu,ali od toga nema nikakve koristi. Oni ne pokoravaju svojuduu boanskim silama da je vode i upravljaju njome. Mine moemo upotrebljavati Svetoga Duha. Duh treba upo-trijebiti nas. Bog svojim Duhom djeluje na svoj narod da hoei uini da mu se moete svidjeti. (Filipljanima 2,13) Alimnogi se ne ele podiniti ovome. Oni ele upravljati samisobom. To je razlog to ne primaju ovaj nebeski dar. Duhse daje samo onima koji ponizno ekaju Boga, koji oekujunjegovo vodstvo i milost. Boja sila oekuje njihov zahtjev iprihvaanje. Ovaj obeani blagoslov, koji traimo vjerom, do-nosi sobom sve druge blagoslove. On se daje prema bogat-stvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati svakome premamjeri u kojoj Ga moe primiti.

U svom govoru uenicima Isus nije izrekao nikakav tuninagovjetaj o svojim patnjama i smrti. Posljednje zavjeta-nje za njih bilo je zavjetanje mira. Rekao je: Ostavljam vam

mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakavsvijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plai vae srce!Prije no to je napustio gornju sobu, Spasitelj je svoje

uenike poveo u pjesmi hvale. Njegov glas nije bio zainjentugovanjem, ve radosnim tonovima pashalna slavopoja:

Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!Silna je prema nama ljubav njegova,

i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

(Psalam 117)

Posljednje pouke na putu za Getsemani

Nakon himne izali su. Probijali su se kroz zakrene ulice,i proavi kroz gradska vrata, uputili se prema Maslinskoj

gori. Ili su lagano, svaki obuzet svojim mislima. Kad su sepoeli sputati prema brdu, Isus je rekao glasom punimduboke boli: Udarit e pastira, i stado e se razbjei. (Matej26,31) Uenici su sluali s bolom i uenjem. Sjetili su sekako su se u Kafarnaumu u sinagogi mnogi sablaznili iokrenuli od Isusa, kad je govorio o sebi kao kruhu ivota.



38/200

38 PASIJA NADE

Meutim, ova dvanaestorica nisu se pokazali nevjernima. Petar je tada, govorei u ime svoje brae, izrazio svoju odanostKristu. Tada je Spasitelj rekao: Ne izabrah li ja sebi vas Dva-naestoricu? Pa ipak jedan je od vas avao. (Ivan 6,70) Ugornjoj sobi Isus je rekao da e Ga jedan od dvanaestoriceizdati, a Petar Ga se odrei. Ali sad su se njegove rijei od-nosile na sve.

uo je Petra kako se ogoreno protivi: Ako se doista isvi pokolebaju... ja ipak neu. U gornjoj sobi izjavio je: Svoju ivot dati za te. Isus ga je opomenuo da e se te istenoi odrei svog Spasitelja. Sada Krist ponavlja opomenu:Zaista, kaem ti... upravo e me ti, jo noas prije negopijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti. Ali Petar ga je uvje-

Kad je Petar rekaoda e slijediti

svoga Gospodina iu tamnici i u smrti, on je tomislio svakomrijei koju jeizrekao; ali nije

poznavao sebe.

ravao: Kad bih morao s To-bom umrijeti... sigurno te nebih zatajio! Tako su govorilii svi ostali. (Marko 14,29.31)U svom samopouzdanju opo-

vrgli su ponovljenu tvrdnjuOnoga koji je znao. Bili su ne-spremni za kunju; kad ih ku-nja bude savladala, shvatit e vlastitu slabost.

Kad je Petar rekao da eslijediti svoga Gospodina i utamnici i u smrti, on je to mi-

slio svakom rijei koju je izre-kao; ali nije poznavao sebe. Unjegovom srcu bili su sakrive-

ni elementi zla koje e okolnosti probuditi u ivot. Ako nebude shvatio opasnost, to e se pokazati kao njegova vje-na propast. Spasitelj je u njemu vidio samoljublje i samo-pouzdanje koje e nadvladati ak i njegovu ljubav prema Kri-stu. U njegovom iskustvu otkrilo se mnogo slabosti, nesvla-

dana grijeha, bezbrinosti duha, neposveene naravi, nesmo-trena ulaenja u kunje. Kristova sveana opomena bila jepoziv na preispitivanje srca. Bilo je nuno da Petar manjevjeruje u sebe, a pokae dublju vjeru u Krista. Da je u po-niznosti prihvatio upozorenje, on bi zamolio Pastira stadada uva svoje ovce. Kad je na Galilejskom jezeru gotovo po-


39/200

39

tonuo, povikao je: Gospodine, pomagaj! (Matej 14,30) Tada je Krist ispruio svoju ruku da uhvati njegovu. Tako da je isada povikao Isusu: Spasi me od mene samoga!, bio bi sa-uvan. Meutim, Petar je osjeao da mu se ne vjeruje, pomi-slivi kako je to vrlo okrutno. Ve je bio uvrijeen, pa jepostao jo uporniji u svom samopouzdanju.

Isus je sa suosjeanjem promatrao svoje uenike. On ihnije mogao spasiti od kunji, ali ih nije ostavio bez utjehe.Uvjeravao ih je da e raskovati okove groba i da njegovaljubav prema njima nee prestati. Ali kad uskrsnem, rekaoje, ii u pred vama u Galileju. (Matej 26,32) Prije odricanjadobili su uvjeravanje o oprostu. Nakon njegove smrti i us-krsnua znali su da im je opro-teno i da su dragi Kristovomsrcu.

Isus i uenici nalazili su sena putu prema Getsemaniju, upodnoju Maslinske gore, pre-

ma jednom osamljenom mje-stu za razmiljanje i molitvuto ga je On esto posjeivao.Spasitelj je svojim uenicimaobjanjavao svoju misiju za svijet i duhovnu vezu koju mo-raju odravati s Njim. Sad jeslikovito prikazivao ovu pouku.

Isus je sasuosjeanjempromatrao svoje

uenike. On ih nijemogao spasiti odkunji, ali ih nijeostavio bez utjehe.

Mjesec je jasno svijetlio i otkrivao Mu rodni trs. Skreuipozornost svojih uenika na njega, On ga je predstavio kaosimbol.

Ja sam pravi trs, rekao je. Umjesto vitke palme, velian-stvena cedra ili snanog hrasta, Isus je odabrao razgranatitrs da predstavi sebe. Palma, cedar i hrast stoje sami. Njimanije potreban nikakav oslonac. Ali se trs obavija oko kolja itako penje prema nebu. Tako je i Krist u svojoj ljudskoj

prirodi ovisio o boanskoj sili. Ja sam od sebe ne mogunita initi, izjavio je. (Ivan 5,30)



40/200

40 PASIJA NADE

Ja sam pravi trs

Ja sam pravi trs. Hebreji su uvijek smatrali vinovu lo-

zu najplemenitijom biljkom, slikom svega to je mono, uz-vieno i plodno. Izrael je bio predstavljen trsom koji je Bogzasadio u Obeanoj zemlji. Hebreji su zasnovali svoju naduu spasenje na injenici to su povezani s Izraelom. Ali Isuskae: Ja sam pravi trs. Ne smatrajte da ete vezom s Izra-elom moi postati sudionicima u ivotu od Boga i nasljed-nicima njegovih obeanja. Samo kroz mene moete primitiduhovni ivot.

Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. Na breulj-cima Palestine na nebeski Otac zasadio je ovaj plemenitiTrs, a On sam bio je Vinogradar. Mnoge je privlaila ljepotaovog trsa i stoga su objavljivali njegovo nebesko podrijetlo.Ali voama u Izraelu On je izgledao kao korijen iz suhe zem-lje. Izvadili su mladicu, odbacili je i zgazili svojim nesvetimnogama. Mislili su je zauvijek unititi. Meutim, nebeski Vi-nogradar nikada nije izgubio iz vida svoju sadnicu. Kako suljudi mislili da su je unitili, On ju je uzeo i s druge stranezida ponovno zasadio. Trs vie nije trebao biti vidljiv. Bio je sakriven od grubih nasrtaja ljudi. Ali, loze ovog Trsa iz-rasle su preko zida. Trebale su predstavljati Trs. Preko njihmladice su se jo uvijek mogle sjediniti s Trsom. Donosilesu rod. Taj rod brali su prolaznici.

Ja sam trs, vi ste mladice, rekao je Krist svojim ueni-

cima. Premda se uskoro trebao uzeti od njih, njihovo du-hovno jedinstvo s Njim trebalo je ostati nepromijenjeno. Vezaizmeu loze i okota, rekao je, predstavlja vezu koju tre-bate odravati sa mnom. Kalem se pricjepljuje na ivu lozui vlakno po vlakno, ila po ila urasta u trs. ivot trsa po-staje ivot loze. Tako i dua mrtva u prijestupima i grijesi-ma dobiva ivot preko veze s Kristom. Ta veza uspostavljase vjerom u Njega kao osobnog Spasitelja. Grjenik sjedi-

njuje svoju slabost s Kristovom snagom, svoju prazninu sKristovom puninom, svoju nepostojanost s Kristovom pos-tojanom moi. Tada on ima Kristov um. Kristova ljudska pri-roda je ucijepljena u boansku prirodu. Tako silom SvetogaDuha ovjek postaje sudionikom u boanskoj prirodi. On je prihvaen u Ljubljenom.


41/200

41

Jednom uspostavljena zajednica s Kristom mora se odr-avati. Krist kae: Ostanite u meni i ja u ostati u vama!Kao to mladica ne moe sama od sebe, ako ne ostane natrsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. Tonije nikakav sluajni dodir, nikakva povremena veza. Lozapostaje dio ivog trsa. Prenoenje ivota, snage i rodnosti strsa na loze neometano je i stalno. Loza ne moe ivjeti od- vojena od trsa. Tako i vi, kae Isus, ne moete ivjeti bezmene. ivot koji ste primili od mene moe se sauvati samostalnom zajednicom. Bez mene ne moete savladati nijedan

grijeh niti se oduprijeti ijednoj kunji.Ostanite u meni i ja u ostati u vama! Biti u Kristuznai stalno primanje njegovog Duha, znai ivot potpunapredanja njegovoj slubi. Kanali koji povezuju ovjeka injegova Boga moraju biti stalno otvoreni. Kao to loza stal-no crpi sok sa ivotodavna trsa, tako se i mi trebamo vr-sto drati Isusa i vjerom primiti od Njega silu i savrenstvonjegovog karaktera.

Korijen alje hranu preko loze do najudaljenije granice.Tako i Krist prenosi rijeke duhovne sile do svakog vjernika.Dok je dua sjedinjena s Kristom, ne postoji opasnost dauvene ili propadne.

ivot e se trsa pokazati u divnom plodu na lozama.Tko ostaje u meni, rekao je Isus, i ja u njemu, rodi mnogoroda. Jer bez mene ne moete nita uiniti. Ako ivimo vje-rom u Bojeg Sina, u naem e se ivotu pokazati rodoviDuha i nijedan nee nedostajati.

Moj je Otac vinogradar. On sijee svaku mladicu na menikoja ne raa roda. Dok je mladica samo izvana povezana slozom, ne moe postojati ivotna veza. U tom sluaju nemarasta niti plodnosti. Tako moe postojati samo prividna ve-za s Kristom, bez stvarne zajednice s Njim kroz vjeru. Ispo- vijedanje vjere dovodi ljude u crkvu, ali karakter i ponaa-

nje pokazuju jesu li oni u vezi s Kristom. Ako ne donosenikakav rod, oni su nerodne loze. Njihovo odvajanje od Kristapodrazumijeva njihovu potpunu propast, koja je prikazanaosuenom lozom. Ako tko u meni ne ostane, kae Krist,bacit e se kao mladica napolje i osuit e se. Takve potomskupe i u oganj bace da gore.



42/200

42 PASIJA NADE

A proiava svaku koja raa rod, da rodi vie roda.Od izabrane dvanaestorice koji su pratili Isusa, jednog kaoosuenu lozu uskoro je trebalo odstraniti, a ostali e moratiproi ispod orezivaka noa gorkih kunji. Sa sveanomnjenou Isus je objasnio namjeru vinogradara. Orezivanjee izazvati bol, ali Otac je taj koji upotrebljava no. On neradi nemilostivom rukom ili ravnodunim srcem. Postoje lozekoje se vuku po tlu i stoga ih treba odvojiti od zemaljskepotpore za koju su se uhvatile svojim viticama. One se tre-baju upraviti prema nebu da pronau svoju potporu u Bogu.Suvino lie koje izvlai ivotni sok iz ploda, mora se od-straniti. Bujno izrasli dijelovi biljke moraju se odsjei da biomoguili prodor zrakama Sunca pravde. Vinogradar odsi- jeca tetne izdanke da bi plod bio bogatiji i obilniji.

Otac moj proslavit e se time, rekao je Krist, to eteroditi mnogo roda. Bog eli da preko vas pokae svetost,dobrotu i milostivost svog karaktera. Ipak, Spasitelj ne na-lae apostolima da naporno rade kako bi donijeli rod. Pozi-

va ih da ostanu u Njemu i kae: Ako ostanete u meni i akomoje rijei ostanu u vama, traite to god hoete, i bit e vam. Krist prebiva u svojim sljedbenicima preko svoje Ri- jei. Ovo je ista ivotna zajednica koja je prikazana jedenjemnjegova tijela i pijenjem njegove krvi. Kristove su rijei duhi ivot. Prihvaajui ih, primate ivot Trsa. Vi ivite o sva-koj rijei koja izlazi iz usta Bojih. (Matej 4,4) Kristov ivotu vama donosi isti rod kao u Njemu. Ako ivite u Kristu,

ako ste privreni Kristu, ako vas Krist podupre, ako crpitehranu od Krista, rodit ete plod slian Kristovom.

Ideal meusobne ljubavi

Na posljednjem sastanku sa svojim uenicima, Krist jeizrazio svoju veliku elju da ljube jedan drugoga kao to ihje On ljubio. esto je govorio o ovome. Ovo vam zapovije-

dam, ponovno je rekao, da ljubite jedan drugoga! Prvinalog koji im je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio je: Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kaoto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Uenicimaje ova zapovijed bila nova, jer se meusobno nisu voljeli kaoto ih je Krist volio. Vidio je da meu njima moraju zavla-


43/200

43

dati nove misli i pobude, da u ivot treba sprovesti novanaela; kroz njegov ivot i smrt trebali su primiti nov po- jam o ljubavi. U svjetlosti njegovog samoportvovanja za-povijed da ljube jedan drugoga dobila je novo znaenje.Cjelokupno djelo milosti je stalna sluba ljubavi, samoodri-canja i samoportvovnosti. U svakom trenutku Kristova bo-ravka na Zemlji, od Njega se kao nezadriva rijeka izlijevalaBoja ljubav. Svi koji su ispunjeni njegovim Duhom, voljete onako kako je On volio. Istim naelom koje je pokretaloKrista, bit e i oni nadahnuti u svim svojim meusobnimodnosima.

Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suoen sprividnimneuspjehom... AliOn se nijeobeshrabrivao.

Ova ljubav je dokaz njihovog uenitva. Ako imadneteljubavi jedan prema drugome,rekao je Isus, po tom e sviupoznati da ste moji uenici.Kad su ljudi meusobno pove-zani, ne silom ili osobnim in-

teresima, nego ljubavlju, poka-zuju djelovanje jednog utjecaja koji je uzvieniji od svakogljudskog utjecaja. Tamo gdjepostoji to jedinstvo, dokaz jeda je Boji lik obnovljen u ljud-skom rodu i da im je usaeno novo ivotno naelo. To po-kazuje da u boanskoj prirodi postoji sila koja se moe su-

protstaviti natprirodnim silama zla i da Boja milost poko-rava sebinost svojstvenu naravi ljudskog srca.Ova ljubav, izraena u crkvi, sigurno e izazvati Soto-

nin bijes. Krist nije oznaio laku stazu svojim uenicima.Ako vas svijet mrzi, rekao je, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Bu-dui da ne pripadate svijetu ja vas izabrah od svijeta za-to vas svijet mrzi. Sjetite se rijei koju vam rekoh: Nije slu-

ga vei od svoga gospodara! Ako su mene progonili, i vase progoniti. Ako su moju rije drali, i vau e drati. Aliovo e sve protiv vas initi zbog mog imena, jer ne poznajuonoga koji me poslao. Evanelje treba nezadrivo napredo-vati usred protivljenja, opasnosti, gubitaka i patnji. Meutim,oni koji obavljaju ovaj rad samo slijede stope svoga Uitelja.



44/200

44 PASIJA NADE

Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suoen s pri-vidnim neuspjehom. On, vjesnik milosti naem svijetu, kaoda je izvrio malo od djela koje je eznuo da izvri podi-ui i spaavajui. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stva-rajui prepreke na njegovu putu. Ali On se nije obeshrabri- vao. Kroz Izaijino proroanstvo On objavljuje: Zaludu samse muio, nizato naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je mojepravo, kod mog Boga nagrada je moja... Da mu vratim na-trag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u oima Jahvi-nim, Bog moj bijae mi snaga. Kristu je dano obeanje:Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onomekog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnikome... Ovako govori Jahve... U vrijeme milosti ja u te usliiti, u dan spasa ja uti pomoi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemljupodignem, da nanovo razdijelim batinu opustoenu, da ka-e zasunjenima: Iziite! a onima koji su u tami: Doitena svjetlo!... Nee vie gladovat i eati, nee ih muiti e-ga ni sunce, jer vodit e ih onaj koji im se smiluje, dovest

e ih k izvorima vode. (Izaija 49,4.5.7-10)Krist se oslanjao na ovu rije i nije ustuknuo pred Soto-nom. Prije posljednjih trenutaka Kristova ponienja, kad jenajdublja tuga obuzimala njegovu duu, rekao je uenicima:Jer se pribliuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moenita. Osuen [je] knez ovoga svijeta. Sad e on biti baen van. (Ivan 14,30; 16,11; 12,31). Prorokim okom Krist jeprelazio preko prizora koji e se dogoditi u njegovom po-

sljednjem velikom sukobu. Znao je da e cijelo Nebo slavitipobjedu kad bude uzviknuo: Svri se! Do njegova uha do-pirala je glazba i pobjedniki uzvici iz nebeskih dvorova.Znao je da e se tada oglasiti posmrtno zvono sotonskomcarstvu, a Kristovo ime objaviti kroz cio svemir od svijetado svijeta.

Krist se radovao to za svoje sljedbenike moe uiniti vie no to mogu traiti ili zamisliti. Govorio je s vrstim

pouzdanjem, znajui da je velianstvena odluka donesena prijeno to je svijet stvoren. Znao je da e istina, naoruana sve-monom silom Svetoga Duha pobijediti u borbi sa zlom ida e se krvlju umrljana zastava pobjedonosno zalepratiiznad njegovih sljedbenika. Znao je da e ivot njegovih vjer-nih uenika biti slian njegovom, nizu stalnih pobjeda, do


45/200

45

kojih se ovdje nije dralo, ali koje e se prepoznati u veli-koj budunosti.

Ovo vam rekoh, rekao je, da u meni imate mir. Usvijetu ete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobije-dio svijet! Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obes-hrabren, pa njegovi sljedbenici trebaju pokazati vjeru isteustrajne prirode. Oni trebaju ivjeti kao to je On ivio iraditi kao to je i On radio, jer oni ovise o Njemu kao veli-kom Predstojniku. Moraju posjedovati hrabrost, snagu i us-trajnost. Premda oite nemogunosti prijee njihov put, nje-govom milou moraju ii naprijed. Umjesto da se ale na

Svoje uputeSpasitelj je zavrio

snanim rijeimapunim nade.

Zatim je u molitvi za svoje uenikeizlio teret svojedue.

tekoe, pozvani su da ih sa-vladaju. Ne trebaju ni zbog e-ga oajavati, a nadati se svemu.Zlatnim lancem svoje neuspo-redive ljubavi Krist ih je pove-zao s Bojim prijestoljem. Nje-gova je namjera da imaju naj-

vii utjecaj u svemiru koji pro-istjee iz izvora svake sile. Onitrebaju imati silu da se odup-ru zlu, silu koju nee savlada-ti ni zemlja, ni smrt, ni pakao,silu koja e ih pripremiti dapobijede kao to je i Krist po-bijedio.

Kristova je namjera da se u njegovoj Crkvi na Zemljipokau nebeski red, nebeska zamisao upravljanja, nebeskiboanski sklad. Tako e se On proslaviti u svom narodu.Preko njih e Sunce pravde zasjati nepomuenim sjajem ovomsvijetu. Krist je svojoj Crkvi dao izobilne darove, da bi mo-gao primiti veliki dobitak slave od svog izbavljenog, otkup-ljenog vlasnitva. On je svom narodu podario mogunosti iblagoslove da bi mogao predstaviti Onoga koji sve ima u pu-

nini. Crkva obdarena Kristovom pravdom njegova je riznicau kojoj se u punini i konanom prikazu trebaju pojavitiplodovi njegove milosti, njegove blagodati i njegove ljubavi.U istoi i savrenstvu svog naroda Krist vidi nagradu zasvoje ponienje i dodatak svojoj slavi Krist, veliko Sredi-te, iz kojeg zrai sva slava.



46/200

46 PASIJA NADE

Svoje upute Spasitelj je zavrio snanim rijeima punimnade. Zatim je u molitvi za svoje uenike izlio teret svojedue. Podiui svoje oi prema Nebu rekao je: Oe, doao je as! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da,kao to si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne ivot vje-ni svima koje si mu dao. A ovo je vjeni ivot: spoznati te-be, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao Isusa Krista.

Krist je zavrio djelo koje Mu je bilo povjereno. On jeproslavio Boga na Zemlji. Obznanio je Oevo ime. Sakupio je one koji e nastaviti njegovo djelo meu ljudima. Rekao je: Ja se u njima proslavih. Ja vie ne ostajem u svijetu. Aoni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oe, uvaj usvome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!Ne molim samo za njih nego i za one koji e po njihovojrijei vjerovati u me, da svi budu jedno... ja u njima, a ti umeni da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da sime ti poslao i da si njih ljubio kao to si mene ljubio.

Tako je jezikom ovjeka koji ima boanski autoritet, Krist

svoju izabranu Crkvu stavio u Oevo naruje. Kao posveeniVeliki sveenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastirOn okuplja svoje stado u sjeni Svemoguega, u vrsto i si-gurno pribjeite. Njemu sad predstoji konana bitka sa Soto-nom i On je odlazi prihvatiti.


47/200

47

4. GetsemaniOvo se poglavlje zasniva na Mateju 26,36-56;

Marku 14,32-50; Luki 22,39-53; Ivanu 18,1-12.

utljivi Spasitelj

U drutvu sa svojim uenicima Spasitelj je polako iaoprema Getsemanskom vrtu. U vrijeme Pashe uvijek pun Mje-sec sijao je s neba bez ijednog oblaka. Grad hodoasnikihatora utonuo je u tiinu.

Isus je ozbiljno razgovarao sa svojim uenicima i pou-avao ih, ali kad se pribliio Getsemaniju, postao je neo-bino utljiv. esto je posjeivao ovo mjesto da razmilja imoli se, ali nikada sa srcem tako punim boli kao ove noinjegove samrtne borbe. Tijekom cijelog svog ivota na zemljihodao je u svjetlosti Boje prisutnosti. Kad je doao i suko-bio se s ljudima obuzetim pravim sotonskim duhom, mo-

gao je kazati: Onaj koji me posla sa mnom je. On me neostavlja sama, jer ja uvijek inim to je njemu ugodno. (Ivan8,29) Ali inilo se kao da Ga vie ne podrava boanska svjet-lost. Sad se i On naao meu prijestupnicima. Morao je po-nijeti krivicu palog ovjeanstva. Na Njega koji nije znao zagrijeh moralo se staviti bezakonje svih nas. Grijeh Mu jeizgledao tako straan, a teina krivice koju je morao poni- jeti tako velika, te je doao u kunju da se boji kako e ga

to zauvijek odvojiti od Oeve ljubavi. Znajui kako je stra-an Boji gnjev prema prijestupu, uzviknuo je: alosna jedua moja do smrti.

Dok su se pribliavali vrtu, uenici su zamijetili promjenuna svom Uitelju. Nikada ranije nisu Ga vidjeli tako dubokooaloenog i utljivog. to je dalje iao, ova neobina tuga


48/200

48 PASIJA NADE

bivala je sve dublja, ali se nisu usuivali upitati Ga za uzrok.Postao je kao da e se sruiti na zemlju. Stigavi u vrt, ue-nici su brino traili njegovo uobiajeno mjesto za odmor,da bi njihov Uitelj mogao otpoinuti. Svaki korak inio jes munim naporom. Glasno je jeao kao da pati pod pritis-kom stranog tereta. Da Ga dvaput njegovi pratioci nisupridrali, pao bi na zemlju.

Osjeao je da Ga je grijeh odvojiood Oca. Ponor jebio tako irok,tako mraan, takodubok da je

Njegov duh

uzdrhtao prednjim.

Isus je blizu ulaza u vrt os-tavio sve svoje uenike, osimtrojice, nalaui im da se moleza sebe i Njega. S Petrom, Ja-kovom i Ivanom doao je na za-klonjeno mjesto u vrtu. Ova triuenika bili su Kristovi najbli-i pratioci. Promatrali su nje-govu slavu na gori preobrae-nja, vidjeli su Mojsija i Iliju ka-ko govore s Njim; uli su glas

s Neba; a sada u njegovoj ve-likoj borbi Krist je elio da bu-du uz Njega. Na ovom povu-enom mjestu esto su provo-dili noi zajedno s Njim. U timprilikama, nakon bdijenja i mo-

litava, oni bi mirno spavali u blizini svog Uitelja, dok ihOn ujutro ne bi probudio da ponovno krenu na rad. Ali sad

je elio da u molitvi provedu no s Njim. Ipak, nije mogaopodnijeti da budu svjedoci samrtne borbe koju je trebaopodnijeti.

Ostanite ovdje, rekao je, i bdijte sa mnom!Otiao je malo dalje od njih, ne tako daleko da Ga ne

bi mogli vidjeti i uti i pao je niice na tlo. Osjeao je daGa je grijeh odvojio od njegovog Oca. Ponor je bio tako i-rok, tako mraan, tako dubok da je njegov duh uzdrhtao

pred njim. Nije smio upotrijebiti svoju boansku silu da biizbjegao ovu veliku duevnu patnju. Kao ovjek morao jepodnijeti posljedice ovjekova grijeha. Kao ovjek morao jeizdrati Oev gnjev zbog prijestupa.

Krist je sada bio u poloaju u kojem se nikada ranijenije nalazio. Njegova patnja najbolje se moe opisati rijei-


49/200

49

ma proroka: Probudi se, mau, protiv mog pastira, protivovjeka, moga srodnika rije je Jahve nad Vojskama.(Zaharija 13,7) Kao zamjena i jamac za grenog ovjeka, Krist je patio pod boanskom pravdom. Uvidio je to je znailapravda. Dotada je bio posrednik za druge; sada je eznuoda i sam ima posrednika.

Budui da je osjeao da je njegova zajednica s Ocemprekinuta, Krist se bojao da njegova ljudska priroda neeizdrati u nastupajuem sukobu sa silama tame. U pustinjikuanja odluivala se sudbina ljudskog roda. Krist je tadabio pobjednik. Sad je kua stupio u posljednji straan okr-aj. Za ovo se pripremao tijekom Kristove trogodinje slu-be. Sad je u to uloio sve. Ako ovdje pretrpi neuspjeh, nje-gova nada da bude Gospodar bit e izgubljena; zemaljskakraljevstva e na kraju postati Kristova: a on sam bit e zbaeni prognan. Meutim, kad bi Krist mogao biti pobijeen, Zemljabi postala Sotonino carstvo, a ljudski rod zauvijek ostao podnjegovom vlau. Znajui bit sukoba koji Ga je oekivao,

Kristova je dua bila ispunjena stranom prijetnjom odvaja-nja od Boga. Sotona Mu je rekao da e odvajanje biti vjenoako postane jamac za greni svijet. Poistovjetit e se sa Soto-ninim carstvom i nikada vie nee biti jedno s Bogom.

to e se dobiti ovom rtvom? Kako je beznadno izgle-dala krivica i nezahvalnost ljudi! Najsurovije prikazanim pri-likama Sotona je optereivao Otkupitelja: odbacio Te je narodkoji tvrdi da je iznad svih drugih u zemaljskim i duhovnim

prednostima, On eli unititi Tebe, temelj, sredite i peatobeanja koja su dana kao osobitom narodu. Jedan od Tvojihuenika koji je sluao Tvoje pouke i bio meu prvima u cr-kvenim djelatnostima, izdat e Te. Odrei e Te se jedanod Tvojih najrevnijih sljedbenika. Svi e Te napustiti. CijeloKristovo bie uzdrhtalo je od uasa na tu pomisao. ProboloMu je duu to to e se oni koje je nastojao spasiti, oni koje je tako silno volio, sjediniti u zavjeri sa Sotonom. Bila je to

strahovita borba. Ona se mjerila krivicom njegova naroda,njegovih tuitelja i izdajnika, krivicom svijeta koji je leaou zlu. Ljudski su grijesi teko pritiskivali Krista, a osjeajBojeg gnjeva na grijeh razarao je njegov ivot.

Promatrajte Ga kako razmilja o cijeni koju treba platitiza ljudsku duu. U svojoj dubokoj duevnoj borbi bacio se

GETSEMANI

pasija nade - e.g.white

Documents