1 ellen g. white pasija nade - adventisti.infoadventisti.info/knjige/pasija.pdf · smaragda...

1

Ellen G. White

PASIJA NADE

2 PASIJA NADE

Nakladnik

ADVENTUS d.o.o.

Maruπevec 82, 42 243 Maruπevec

e-mail: [email protected]

www.adventus.hr

Izvornik

THE DESIRE OF AGES

Copyright by Ellen G. White Publications

Urednik

Dragutin Matak

Prijevod

Smaragda StefanoviÊ

Lektura

–urica GarvanoviÊ-Porobija

Korektura

Ljiljana –idara i Marijan MalaπiÊ

Naslovnica

Kreπimir Godina

Prijelom

GENESIS, Zagreb

Tisak

TIPOMAT

3

Ellen G. White

PASIJA NADE

ADVENTUS

Zagreb, 2004.

4 PASIJA NADE

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 232.96/.97

WHITE, Ellen Gould

Pasija nade / Ellen G. White ;

[prijevod Smaragda StefanoviÊ]. - Zagreb :

Adventus, 2004.

Prijevod djela: The Desire of Ages.

ISBN 953-7119-08-4

I. Isus Krist -- Krucifikacija

II. Isus Krist -- UskrsnuÊe

440511147

5

Predgovor

Nitko drugi nije izvrπio tako dubok i znaËajan utjecaj

na naπ planet Zemlju kao Isus Krist. Roenjem u πtalici po-

kazao je svijetu uzviπenost poniznosti. Æivot je proveo ËineÊi

samo dobro — bolesne je ozdravljao, æalosne tjeπio a s rado-

snima se radovao. Dostojanstveno je trpio nepravde i uvre-

de. ©toviπe, molio se za svoje neprijatelje. Ubili su Ga iz zavisti

oni kojima je donio æivot, a imao je tek nepune trideset i

Ëetiri godine. Sve πto se odnosi na Isusa obiluje mnogobroj-

nim poukama i potiËe na oponaπanje Njegova primjera, ali

je posljednji dan Njegova æivota kruna Njegove ærtve iz lju-

bavi, koja nadmaπuje svekoliku i sveukupnu Ëovjekovu po-

ærtvovnost. Isusova je ærtva i muka najdragocjeniji primjer

kako se u meuljudskim odnosima dobrom pobjeuje zlo.

Ona je i jamstvo neuniπtivosti takvoga æivota, jer Njegova

ærtva ponovno udruæuje grijehom otuena Ëovjeka s nebes-

kim Roditeljem. “S Kristom se postupalo onako kako mi

zasluæujemo, da bi se s nama postupalo kako On zasluæuje.

On je bio osuen zbog naπih grijeha, u kojima nije imao

udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom prav-

dom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila

naπa, da bismo mogli primiti æivot koji je Njegov. ‘Njegove

nas rane iscijeliπe.’” (E. G. White, Isusov æivot, str. 12.)

Knjiga Pasija nade zavrπni je dio knjige Isusov æivot,

svjetskog bestselera koji je preveden na viπe od stotinu svjet-

skih jezika i distribuiran u milijunima primjeraka. Knjiga je

napisana u obliku romana, a autorica Ellen G. White uvjer-

ljivo pribliæava Ëitatelju Isusov lik, Njegovu patnju i uskrs-

nuÊe. Pasija nade temelji se na biblijskom tekstu te istiËe

razloge poznatih dogaanja u posljednjem danu Isusova æi-

vota. Zacijelo, najbolnija u Isusovoj muci nije bila fiziËka,

6 PASIJA NADE

veÊ duπevna bol izazvana odbacivanjem, jer: “K svojima do-

e i njegovi ga ne primiπe.” (Ivan 1,11) Tijekom Posljednje

veËere Isusovim je najbliæim suradnicima bio vaæniji karije-

rizam od Njegovih savjeta; u Getsemaniju se isti ljudi ogluπuju

na Isusove pozive u pomoÊ; Juda ga se licemjerno odrekao

poljupcem, dok je Petar uvjerljivo nijekao da Ga uopÊe po-

znaje. Svi su se uËenici razbjeæali kao ovce bez pastira i go-

vorili meu sobom: “A mi smo se nadali da je on onaj koji

Êe osloboditi Izraela.” (Luka 24,21) Æidovski su Ga voe ne-

pravedno osudili, a rimski vojnici okrutno tukli i ubili.

Meutim, Isusova muka ne zavrπava tragiËno. Isus je

umro, ali je i uskrsnuo, i zato je nemoguÊe govoriti o æalo-

sti kriæa bez radosti uskrsnuÊa. Knjiga Pasija nade upravo

iznosi tu cjelovitu stvarnost koja doseæe ne samo naπu sada-

πnjost, veÊ je i temelj nade za naπu buduÊnost. Isus je us-

krsnuo iz mrtvih kao πto je to objavljivao toliko puta svojim

uËenicima, ali to nije sve: On je obeÊao da Êe ponovno doÊi

i nadu pretvoriti u stvarnost. “Kad odem i pripravim vam

mjesto, ponovo Êu doÊi i uzeti vas k sebi da i vi budete

gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Vjerujemo da Êe svaki pomnjivi Ëitatelj biti ohrabren i

osvjedoËen da po uzoru na Isusovu muku ni jedna kalva-

rija u naπemu æivotu nije tragedija ako se nadamo uskrslo-

me Isusu.

Uredniπtvo

7

1. Sluga slugama

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 22,7-18.24; Ivanu 13,1-17.

Posljednja veËeraU gornjoj sobi jedne kuÊe u Jeruzalemu Krist je sa svo-

jim uËenicima sjedio za stolom. Sakupili su se kako bi praz-

novali Pashu. Spasitelj je æelio s dvanaestoricom proslaviti

ovaj blagdan. Znao je da je doπao njegov Ëas; On sam bio

je pravo pashalno janje i na dan kad se jela pasha trebao je

biti ærtvovan. Uskoro je trebao ispiti Ëaπu srdæbe, primiti po-

Isusovo srce

pritiskivao je teret

i sjenka je

poËivala na

Njegovu licu.

sljednje krπtenje patnjama. Me-

utim, preostalo Mu je joπ ne-

koliko mirnih sati, i njih je tre-

balo provesti za dobrobit svo-

jih voljenih uËenika.

Cjelokupan Kristov æivot

bio je æivot nesebiËne sluæbe.

Ne “da mu sluæe, nego da on

sluæi” (Matej 20,28) bila je po-

uka svakog njegovog djela. Ali

uËenici joπ nisu nauËili ovu po-

uku. Na ovoj posljednjoj pas-

halnoj veËeri Isus je ponovio svoje uËenje slikovitim prika-

zom koji ga je zauvijek utisnuo u njihove umove i srca.

Razgovori izmeu Isusa i njegovih uËenika obiËno su bili

vrijeme tihe radosti koje su svi oni vrlo cijenili. Pashalne

veËeri bile su prizori osobite vrijednosti; ali je ovaj put Isus

bio potiπten. Njegovo srce pritiskivao je teret i sjenka je po-

Ëivala na njegovu licu. Kad se sastao s uËenicima u gornjoj

sobi, primijetili su da neπto teπko pritiska njegovu duπu, pa

premda nisu znali razlog, suosjeÊali su u njegovoj boli.

8 PASIJA NADE

Kad su se okupili oko stola, tuænim glasom je rekao:

“VruÊe sam æelio da blagujem s vama ovu pashalnu veËeru

prije svoje muke, jer je, kaæem vam, sigurno viπe neÊu

blagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Boæjemu. Tada uze

kaleæ, zahvali i reËe: ‘Uzmite ga i podijelite ga meu sobom,

jer od sada sigurno viπe neÊu piti, kaæem vam, od trsova

roda dok ne doe kraljevstvo Boæje!’”

Krist je znao kako je doπlo vrijeme da prijee iz ovog

svijeta Ocu. Kako je volio svoje koji su bili na svijetu, volio

ih je do kraja. Sad se nalazio u sjenci kriæa i bol je tiπtala

njegovo srce. Znao je da Êe biti napuπten u trenutku izdaje.

Isusove patnje bile

su uvijek povezane

s Njegovim

uËenicima. Nije

mislio na sebe.

Znao je da Êe biti ubijen u naj-

veÊem poniæenju, onako kako

se ubijaju zloËinci. Znao je za

nezahvalnost i surovost onih

koje je doπao spasiti. Znao je

veliËinu ærtve koju mora pod-

nijeti i kako Êe za mnoge biti

uzaludna. ZnajuÊi sve πto mu

predstoji, prirodno je mogao

biti savladan miπlju o svom po-

niæenju i patnji. Ali promatrao

je dvanaestoricu, koji su bili s

Njim kao njegovi najroeniji i koji Êe nakon njegova poni-

æavanja, æalosti i bolnog iskustva biti ostavljeni da se sami

bore u svijetu. Njegove misli o osobnim patnjama bile su

uvijek povezane s njegovim uËenicima. Nije mislio na sebe.

U njegovim je mislima briga za njih bila najvaænija.

Umjesto suÊuti — prepirka

Isus je imao puno toga reÊi ove posljednje veËeri koju

je provodio sa svojim uËenicima. Da su bili spremni primiti

ono πto im je On æelio dati, bili bi saËuvani od boli koja je

razdirala srce, od razoËaranja i nevjerstva. Meutim, Isus je

vidio da oni ne mogu podnijeti ono πto im je trebao kazati.

Dok je promatrao njihova lica, rijeËi opomene i utjehe

zadræale su se na njegovim usnama. Trenuci su prolazili u

tiπini. »inilo se kao da Isus neπto oËekuje. UËenicima je bilo

neugodno. SuÊut i njeænost pokrenuti Kristovom boli kao

9

da su iπËezli. Njegove rijeËi pune tuge, koje su otkrivale

njegove patnje, ostale su nezamijeÊene. Pogledi koje su

upuÊivali jedni drugima otkrivali su ljubomoru i borbu za

prvenstvo.

“Nastade prepirka meu njima o tome tko bi od njih

bio najveÊi.” Ovo prepiranje, nastavljeno i u Kristovoj pri-

sutnosti, oæalostilo Ga je i ranilo. UËenici su se dræali svoje

omiljene zamisli da Êe Isus uspostaviti svoju vlast i zauzeti

poloæaj na Davidovom prijestolju. Svaki od njih joπ uvijek

je u svom srcu Ëeznuo za najviπim mjestom u tom kraljev-

stvu. Procjenjivali su sebe i druge i, umjesto da svoju bra-

Êu smatraju dostojnijom, sebe su stavljali na prvo mjesto.

Jakovljev i Ivanov zahtjev da sjednu s desne i lijeve strane

Kristova prijestolja kod ostalih je potaknuo srdæbu. To πto

su se ova dva brata usudila traæiti najviπi poloæaj toliko je

uzbudilo ostalu desetoricu da im je zaprijetio rascjep. Osje-

Êali su da se o njima pogreπno rasuivalo, da se njihova

vjernost i darovi nisu dovoljno cijenili. Juda je bio najoπtriji

prema Jakovu i Ivanu.

Kad su uËenici uπli u dvoranu za veËeru, njihova su srca

bila ispunjena osjeÊajem uvrijeenosti. Juda se progurao do

Krista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je posto-

jalo neko viπe mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a sma-

tralo se da je to mjesto kraj Krista. A Juda je bio izdajnik.

Pojavio se joπ jedan razlog za raspravu. Na svetkovina-

ma je bilo uobiËajeno da sluga opere noge gostima, pa su i

ovaj put za to bile izvrπene pripreme. KrËag, umivaonik i

ubrus bili su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge,

uËenicima je palo u dio da to uËine. Meutim, svaki uËe-

nik, popuπtajuÊi povrijeenom ponosu, odluËio je ne izvr-

πiti duænost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar, naoko

nesvjesni da bilo πto moraju uËiniti. Svojom su πutnjom od-

bacili moguÊnost da se ponize.

Kako da Krist povede ove jadne duπe tamo gdje Sotona

nad njima neÊe izvojevati odluËujuÊu pobjedu? Kako im

pokazati da ih samo zvanje uËenika ne Ëini uËenicima ili

osigurava mjesto u njegovu kraljevstvu? Kako im pokazati

da se stvarna veliËina ogleda u sluæbi ljubavi i pravoj po-

niznosti? Kako zapaliti ljubav u njihovim srcima i pripremi-

ti ih da shvate ono πto im je æelio kazati?

SLUGA SLUGAMA

10 PASIJA NADE

Pranje nogu — primjer poniznog sluæenja

UËenici nisu uËinili nikakav pokret da posluæe jedan dru-

gome. Isus je Ëekao neko vrijeme da vidi πto Êe oni uËiniti.

Tada je On, boæanski UËitelj, ustao od stola. OdlaæuÊi gor-

nju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregao

se. Iznenaeni uËenici promatrali su sve to i u tiπini Ëekali

da vide πto Êe uslijediti. “Zatim ulije vode u posudu za pra-

nje te poËne uËenicima prati noge i otirati ih ubrusom ko-

jim bijaπe opasan.” Ovaj postupak otvorio je oËi uËenicima.

Gorki stid i poniæenje ispunili su im srce. Razumjeli su neiz-

govoreni ukor i sebe sagledali u sasvim novom svjetlu.

Tako je Krist izrazio svoju

ljubav prema svojim uËenicima.

Njihov sebiËan duh nanosio Mu

je bol, ali nije se upustio ni u

kakvu raspravu s njima o ovoj

njihovoj teπkoÊi. Umjesto toga

dao im je primjer koji oni

nikada neÊe zaboraviti. Njego-

va se ljubav prema njima nije

lako mogla pomutiti ili ugasiti.

Znao je da Mu je Otac sve pre-

dao u ruke i da dolazi od Boga

i ide k Bogu. Bio je u cijelosti

svjestan svoje boæanske prirode,

ali je ostavio svoju kraljevsku

krunu i vladarsku odjeÊu i uzeo

obliËje sluge. Jedno od posljednjih djela njegova æivota na

Zemlji bilo je da se zapregne kao sluga i izvrπi duænost sluge.

Prije Pashe Juda se po drugi put sastao sa sveÊenicima

i knjiæevnicima i zakljuËio sporazum da im preda Isusa u

ruke. Ipak se pomijeπao nakon toga s uËenicima kao da je

sasvim nevin i zainteresiran oko pripreme za blagdan. UËenici

nisu niπta znali o Judinoj namjeri. Jedino je Isus mogao pro-

Ëitati njegovu tajnu. Ipak ga nije razotkrio. Isus je Ëeznuo

za njegovom duπom. Za njim je osjeÊao isti teret kao i za

Jeruzalemom kad je plakao nad ovim gradom osuenim na

uniπtenje. Njegovo je srce vapilo: “Kako da te dam?” Silu te

ljubavi osjetio je i Juda. Dok su Spasiteljeve ruke prale te

Isus je Ëeznuo za

Judinom duπom.

Za njim je osjeÊao

isti teret kao i za

Jeruzalemom kad

je plakao nad

ovim gradom

osuenim na

uniπtenje.

11

prljave noge i dok ih je otirao ubrusom, Judino je srce bilo

proæeto poticanjem da sada prizna svoj grijeh. Ali on se nije

æelio poniziti. Njegovo je srce otvrdnulo za pokajanje i sta-

re pobude, otklonjene za trenutak, ponovno su zagospoda-

rile njime. Juda se sada vrijeao zbog Kristova Ëina pranja

nogu uËenicima. Ako se Isus moæe tako poniziti, mislio je,

onda On ne moæe bit kralj Izraelov. Sve nade u svjetovne

poËasti u zemaljskom kraljevstvu bile su uniπtene. Juda je

bio uvjeren da ne moæe niπta dobiti ako slijedi Krista. Bu-

duÊi da je vidio kako, po njegovu miπljenju, Isus sam sebe

podcjenjuje, bio je odluËan u svojoj namjeri da Ga se odre-

kne i prizna da je prevaren. Opsjednut zlim duhom odlu-

Ëio je izvrπiti djelo koje je prihvatio — izdaju svoga Gospodina.

BirajuÊi poloæaj za stolom, Juda je pokuπao zauzeti pr-

vo mjesto, pa je Krist kao sluga prvo usluæio njega. Ivan,

prema kome je Juda osjeÊao tako puno gorËine, bio je

ostavljen da bude posljednji. Ali, Ivan to nije smatrao ni

ukorom ni poniæavanjem. UËenici su bili vrlo dirnuti dok

su promatrali Kristovo djelo. Kad je doπao red na Petra,

zaËueno je uzviknuo: “Gospodine, ti da meni pereπ noge?”

Kristova mu je poniznost slomila srce. Obuzeo ga je stid na

misao πto ovu sluæbu ne obavlja tko od uËenika. “©to ja

Ëinim”, rekao je Krist, “ne moæeπ razumjeti sada, ali Êeπ ra-

zumjeti poslije.” Petar nije mogao podnijeti da vidi samoga

Gospodina, za koga je vjerovao da je Boæji Sin, kako obav-

lja duænost sluge. Svom duπom pobunio se protiv takvog po-

niæavanja. Nije shvatio da je Krist zato doπao na svijet. Od-

luËno je uzviknuo: “Ne, nikada mi ti neÊeπ prati noge.”

Krist je ozbiljno odgovorio Petru: “Ako te ne operem...

neÊeπ imati dijela sa mnom.” »in koji je Petar odbio bio je

vrsta uzviπenijeg ËiπÊenja. Krist je doπao oprati srce od mr-

lje grijeha. Time πto nije htio dopustiti Kristu da opere nje-

gove noge, Petar je odbacio uzviπenije oËiπÊenje koje je bi-

lo obuhvaÊeno niæim. On je, ustvari, odbacio svoga Gospo-

dina. Za UËitelja nije poniæenje ako Mu dopustimo da nas

oËisti. Prava poniznost znaËi sa zahvalnim srcem primiti sve

πto se Ëini za nas i ozbiljno raditi za Krista.

Na rijeËi: “Ako te ne operem... neÊeπ imati dijela sa

mnom”, Petar se odrekao svoje gordosti i samovolje. Nije

mogao podnijeti pomisao o odvajanju od Krista; to bi za njega

SLUGA SLUGAMA

12 PASIJA NADE

znaËilo smrt. “Ne peri mi samo noge”, rekao je, “nego i ruke

i glavu. Isus mu reËe: Tko je okupan, treba mu oprati samo

noge. On je potpuno Ëist.”

Ove rijeËi znaËe viπe od tjelesne ËistoÊe. Krist joπ uvi-

jek govori o uzviπenijem oËiπÊenju πto je slikovito prikaza-

no niæim. Onaj koji dolazi s kupanja Ëist je, ali se noge u

sandalama brzo zapraπe, pa ih je potrebno ponovno oprati.

Tako su Petar i njegova braÊa bili oprani u velikom izvoru

otvorenom za grijeh i neËistoÊu. Krist ih je priznavao za svoje.

Meutim, kuπnja ih je navela na zlo i njima je joπ uvijek

bila potrebna njegova milost koja oËiπÊuje. Kad se Isus za-

pregao ubrusom kako bi oprao praπinu s njihovih nogu, On

je tim istim Ëinom iz njihovih srca æelio oprati neslogu,

ljubomoru i gordost. To je nosilo puno dublje znaËenje ne-

go samo pranje njihovih praπnjavih nogu. S duhom koji su

tada posjedovali nijedan od njih nije bio spreman za zajed-

nicu s Kristom. Dokle god nisu dovedeni u stanje ponizno-

sti i ljubavi nisu bili spremni sudjelovati u pashalnoj veËeri

ili uzeti udjela u sluæbi za spomen koju je Isus upravo na-

mjeravao uspostaviti. Njihova se srca moraju oËistiti. Gor-

dost i samoljublje stvaraju razmirice i mrænju; ali Isus je sve

to oprao peruÊi im noge. Doπlo je do promjene osjeÊaja.

PromatrajuÊi ih Isus je mogao kazati: “I vi ste Ëisti.” Sad je

postojalo jedinstvo srca i meusobna ljubav. Postali su krot-

ki i spremni za prihvaÊanje pouka. Osim Jude, svi su bili

spremni ustupiti drugome najviπe mjesto. Sad su s pokor-

nim i zahvalnim srcem mogli primiti Kristove rijeËi.

Kao Petar i njegova braÊa, i mi smo oprani u Kristovoj

krvi, pa ipak Ëesto u dodiru sa zlom Ëisto se srce uprlja.

Mi moramo doÊi Kristu i primiti njegovu milost koja Ëisti.

Petar se ustezao da svoje praπnjave noge prepusti dodiru

ruku svog Gospodina i UËitelja; koliko Ëesto mi dovodimo

svoja grjeπna, prljava srca u dodir s Kristovim srcem! Koliko

Ga æaloste naπe zle Êudi, naπa taπtina i naπa gordost! Pa ipak,

moramo Mu donijeti sve naπe slabosti i neËistoÊu. On jedi-

ni moæe oprati i oËistiti. Mi nismo spremni za zajednicu s

Njim ako nismo oËiπÊeni njegovim uspjeπnim djelovanjem.

Isus je rekao svojim uËenicima: “I vi ste Ëisti, ali ne svi.”

On je oprao Judine noge, ali Mu se srce nije pokorilo. Ono

nije bilo oËiπÊeno. Juda se nije podËinio Kristu.

13

Kad je oprao noge uËenicima, Krist je uzeo svoju halji-

nu, ponovno sjeo i rekao im: “Razumijete li πto sam vam

uËinio? Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo ve-

lite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj, oprah

vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam

vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama. Zaista, za-

ista, kaæem vam, nije sluga veÊi od svoga gospodara niti je

poslanik veÊi od onoga koji ga πalje.”

Krist je æelio da njegovi uËenici razumiju kako to πto

im je oprao noge nije nimalo umanjilo njegovo dostojanstvo.

“Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer

to jesam.” Zato πto je bio tako beskrajno uzviπen, ovoj je

sluæbi dao Ëast i znaËaj. Nitko nije bio tako uzdignut kao

Krist je æelio da

Njegovi uËenici

razumiju kako to

πto im je oprao

noge nije nimalo

umanjilo Njegovo

dostojanstvo.

Krist, pa se ipak spustio do naj-

poniznije duænosti. Da njegov

narod ne bi bio zaveden sebiË-

noπÊu koja prebiva u tjelesnom

srcu i koja se jaËa udovolja-

vanjem samome sebi, sam Krist

je dao primjer poniznosti. Nije

æelio prepustiti Ëovjekovu stara-

nju ovu vaænu pouku. Pridavao

joj je tako veliki znaËaj da je

On osobno, On koji je jednak

Bogu, postupao kao sluga pre-

ma svojim uËenicima. Dok su

se raspravljali oko najviπeg mje-

sta, On pred kim se treba saviti svako koljeno, On kome

aneli slave sluæe i to smatraju za Ëast, sagnuo se da opere

noge onima koji su Ga zvali Gospodinom. On je prao noge

svom izdajniku.

U svom æivotu i poukama Krist je dao savrπeni primjer

nesebiËne sluæbe koja ima svoje podrijetlo u Bogu. Bog ne

æivi za sebe. Stvaranjem svijeta i odræavanjem onoga πto je

stvorio, On stalno sluæi drugima. On “Ëini da njegovo sunce

izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pravednima i ne-

pravednima.” (Matej 5,45) Ovaj ideal sluæenja Bog je povje-

rio svom Sinu. Isusu je bilo dano da stoji na Ëelu ljudskog

roda, da bi svojim primjerom mogao pouËiti πto znaËi slu-

æiti. Njegov cjelokupan æivot bio je podËinjen zakonu sluæ-

SLUGA SLUGAMA

14 PASIJA NADE

be. On je sluæio svima, pomagao svima. Tako je æivotom os-

tvario Boæji Zakon i svojim primjerom pokazao kako da Ga

posluπamo.

Isus se stalno trudio da uspostavi ovo naËelo meu svojim

uËenicima. Kad su Jakov i Ivan zatraæili prvenstvo, rekao

je: “Naprotiv, tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ

posluænik!” (Matej 20,26) U mom kraljevstvu naËelo prven-

stva i premoÊi nema mjesta. Poniznost je jedina prava veli-

Ëina. Jedina razlika ogleda se u posveÊenosti sluæbi drugi-

ma.

Sada, poπto je oprao noge uËenicima, rekao je: “Dao

sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” Ovim

rijeËima Krist nije naloæio samo pokazivanje gostoljubivosti.

To je znaËilo znatno viπe od samog pranja nogu gostima koji

su se uprljali praπinom na putovanju. Krist je ovdje uspostavio

jednu vjersku sluæbu. Djelom naπeg Gospodina ovaj sveËani

Ëin poniznosti uËinjen je posveÊenim obredom. UËenici ga

trebaju poπtovati, da bi uvijek mogli dræati na umu njegove

pouke o poniznosti i sluæbi.

Ovaj obred je priprema koju je Krist odredio za sluæbu

Svete veËere. Dokle god se gaji gordost, neprijateljstvo i borba

za prvenstvo, srce ne moæe stupiti u zajednicu s Kristom.

Nismo spremni imati udjela u njegovom tijelu i njegovoj krvi.

Stoga je Krist odredio da se prvo poπtuje uspomena na nje-

govu poniznost.

Dok pristupaju ovom obredu, Boæja djeca se trebaju sje-

Êati rijeËi Gospodina æivota i slave: “Razumijete li πto sam

vam uËinio? Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pra-

vo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj,

oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao

sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama. Zaista,

zaista, kaæem vam, nije sluga veÊi od svoga gospodara niti

je poslanik veÊi od onoga koji ga πalje. Kad to znate, blago

vama ako to i Ëinite!” U Ëovjeku postoji sklonost da sebe

cijeni viπe od svog brata, da radi za sebe, da traæi najviπe

mjesto; ovo Ëesto raa predrasude i gorËinu duha. Obred

koji prethodi Gospodnjoj veËeri treba ukloniti ove nespo-

razume, osloboditi Ëovjeka njegove sebiËnosti, skinuti ga sa

πtula njegovog samouzviπenja do poniznosti srca koja Êe ga

povesti da sluæi svome bratu.

15

Sveti PromatraË s Neba prisutan je na ovoj sveËanosti i

Ëini je trenutkom za ispitivanje duπe, za osvjedoËenje o gri-

jehu i za blaæenu sigurnost da su grijesi oproπteni. Krist se

tu nalazi u punini svoje blagodati da izmijeni tijek misli ko-

je su tekle sebiËnim kanalima. Duh Sveti oæivljuje osjetlji-

vost onih koji slijede primjer svoga Gospodina. Kad se sje-

Êamo Spasiteljeve poniznosti, misao se nastavlja na misao:

javlja se cio niz uspomena, uspomene na Boæju veliku do-

brotu i ljubav i na njeænost zemaljskih prijatelja. U misli nam

dolaze zaboravljeni blagoslovi, zloupotrijebljena blagodat, o-

malovaæene ljubaznosti. Otkrivaju se korijeni gorËine koji su

uguπili dragocjenu biljku ljubavi. SjeÊamo se mana karakte-

ra, zapostavljanja duænosti, nezahvalnosti prema Bogu, hlad-

Poπto je oprao

noge uËenicima,

Isus je rekao: “Dao

sam vam primjer,

da i vi Ëinite kako

ja uËinih vama.”

noÊe prema braÊi. Grijeh se

vidi u svjetlosti u kojoj ga Bog

promatra. Naπe misli nisu misli

samodopadanja, veÊ oπtre sa-

moosude i poniznosti. Um je

osnaæen da poruπi svaku pre-

preku koja je izazvala razdvaja-

nje. Odagnane su zle misli i loπ

govor. Grijesi se priznaju, opro-

πteni su. Kristova milost koja

pokorava ulazi u duπu, a Kri-

stova ljubav spaja srca u blago-

slovljeno jedinstvo.

Kad se ovako uËi pouka o sluæbi pripreme, budi se æelja

za uzviπenijim duhovnim æivotom. Boæanski Svjedok odgo-

vorit Êe na ovu æelju. Duπa Êe biti uzdignuta. Mi moæemo

sudjelovati u Svetoj veËeri sa svijeπÊu da su nam grijesi op-

roπteni. Sunce Kristove pravde ispunit Êe sve odaje uma i

hrama duπe. Promatrat Êemo “Jaganjca Boæjeg koji uzima gri-

jeh svijeta!” (Ivan 1,29)

Onima koji prihvaÊaju duh ove sluæbe ona nikada ne

moæe postati samo sveËanim obredom. Njezina stalna pouka

bit Êe: “Ljubavlju sluæite jedan drugomu.” (GalaÊanima 5,13)

Time πto je oprao noge svojim uËenicima Krist je pokazao

da bi izvrπio svaku sluæbu, ma koliko bila skromna, koja bi

ih uËinila njegovim subaπtinicima u vjeËnom bogatstvu ne-

beskog blaga. Njegovi se uËenici, vrπeÊi isti obred, sveËano

SLUGA SLUGAMA

16 PASIJA NADE

zavjetuju da na isti naËin sluæe svojoj braÊi. Kad god se ovaj

obred pravilno ispunjava, Boæja djeca dolaze u svetu vezu,

da bi pomogli i blagoslovili jedni druge. Zavjetuju se da Êe

æivot posvetiti nesebiËnoj sluæbi, ali ne samo jedan za dru-

goga. Njihovo polje rada je isto tako prostrano kao πto je

bilo i polje rada njihovog UËitelja. Svijet je pun onih koji-

ma je potrebna naπa sluæba. Siromaπni, bespomoÊni, nena-

Isus, kome su svi

sluæili, doπao je

biti sluga svima.

uËeni nalaze se na svakom ko-

raku. Oni koji su imali zajed-

nicu s Kristom u gornjoj sobi

krenut Êe sluæiti kao πto je i

On sluæio.

Isus, kome su svi sluæili,

doπao je biti sluga svima. Po-

πto je sluæio svima, Njemu Êe

opet svi sluæiti i svi Êe Ga sla-

viti. Oni koji Êe uzeti udjela u

njegovim boæanskim osobinama a i s Njim dijeliti radost πto

vide iskupljene duπe, moraju slijediti njegov primjer nese-

biËne sluæbe.

Sve ovo sadræavale su Isusove rijeËi: “Dao sam vam pri-

mjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” To je bio cilj sluæ-

be koju je zasnovao. Rekao je: “Kad to znate”, ako znate

svrhu ovih pouka, “blago vama ako to i Ëinite.”

17

2. “Na moju uspomenu”

Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,20-29;

Marku 14,17-25; Luki 22,14-23; Ivanu 13,18-30.

Pasha i Gospodnja veËera

“Gospodin Isus one noÊi u koju bijaπe izdan uze kruh

te zahvali, razlomi ga i reËe: ‘Ovo je tijelo moje koje je za

vas. Ovo Ëinite na moju uspomenu!’ Isto tako uze i kaleæ,

poslije veËere, te reËe: ‘Ovaj je kaleæ Novi savez u mojoj

Dok je Isus jeo

Pashu sa svojim

uËenicima,

uspostavio je

umjesto nje obred

koji je trebao

postati

uspomenom na

Njegovu veliku

ærtvu.

krvi. Ovo Ëinite, svaki put kad

ga pijete, na moju uspomenu!

Uistinu, svaki put kad jedete

ovaj kruh i pijete ovaj kaleæ

navjeπÊujete smrt Gospodnju

dok on ne doe.’” (1. Korin-

Êanima 11,23-26)

Krist je stajao na prijelazu

izmeu dviju era i njihova dva

velika blagdana. On, Boæje Ja-

nje bez mane, uskoro je trebao

sebe prinijeti kao ærtvu za gri-

jeh, da bi tako uËinio kraj su-

stavu simbola i obreda koji su

Ëetiri tisuÊe godina najavljivali

njegovu smrt. Dok je jeo Pas-

hu sa svojim uËenicima, utvr-

dio je umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenom

na njegovu veliku ærtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebao

zauvijek izgubiti vaænost. Obred koji je Krist zasnovao nje-

govi su sljedbenici trebali svetkovati u svim zemljama i kroz

sve vjekove.

18 PASIJA NADE

Pasha je uspostavljena kao sjeÊanje na osloboenje Iz-

raela iz egipatskog ropstva. Bog je zapovjedio da se povi-

jest iz godine u godinu ponavlja, da bi djeca pitala o znaËe-

nju ove ustanove. Tako se veliËanstveno osloboenje treba-

lo oËuvati svjeæim u njihovim mislima. Ustanova Gospod-

nje veËere dana je kao sjeÊanje na veliko osloboenje izvr-

πeno Kristovom smrÊu. Ovu ustanovu treba svetkovati sve

dok On ne doe drugi put, u sili i slavi. Ovo nam sredstvo

pomaæe da se uvijek sjeÊamo ovog velikog djela.

U vrijeme svog osloboenja iz Egipta, djeca su Izraelova

jela pashalnu veËeru stojeÊi, opasanih bedara i sa πtapom u

ruci, spremni za put. NaËin na koji su svetkovali ovu usta-

novu bio je u skladu s njihovim stanjem; upravo su se pri-

premali za svoj izlazak iz Egipta, stojeÊi pred muËnim i teπ-

kim putovanjem kroz pustinju. Ali u Kristovo vrijeme sta-

nje se izmijenilo. Sad nisu morali izaÊi iz neke strane zem-

lje, veÊ su nastanjivali svoju zemlju. U skladu s odmorom

koji im je dan, narod je u poluleæeÊem poloæaju sudjelovao

u pashalnoj veËeri. Prostirke su bile postavljene oko stola i

gosti su se smjeπtali na njima, oslanjajuÊi se na lijevu ruku,

dok im je desna ruka bila slobodna da sluæe pri jelu. U tom

poloæaju gost je mogao nasloniti svoju glavu na grudi ono-

ga koji je bio do njega. A noge, koje su se nalazile na vanj-

skoj strani leæaja, mogao je prati Ëovjek koji je iπao izvan

kruga.

Krist je joπ uvijek za stolom na kome je postavljena pas-

halna veËera. Pred njime se nalaze beskvasni kruhovi. Na

stolu stoji i pashalno neprevrelo vino. Ovim znamenjem Krist

prikazuje svoju Ëistu ærtvu. Niπta πto je iskvareno vrenjem,

simbolom grijeha i smrti, ne moæe predstavljati “nevina i

bez mane Janjeta”. (1. Petrova 1,19)

“Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga,

pa ga davaπe uËenicima govoreÊi: ‘Uzmite i jedite! Ovo je

tijelo moje.’ Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im ga veleÊi:

‘Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se

prolijeva za sve za oproπtenje grijeha. Od sada, kaæem vam,

sigurno viπe neÊu piti od ovog trsova roda do onog dana

kad Êu ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.’”

19

Spasenje i za Judu

Izdajnik Juda sudjelovao je u obredu Svete veËere. On

je primio od Isusa znamenje njegova slomljena tijela i nje-

gove prolivene krvi. »uo je rijeËi: “Ovo Ëinite na moju us-

pomenu!” SjedeÊi u samoj nazoËnosti Boæjeg Janjeta izdaj-

nik je premiπljao o svojim mraËnim ciljevima i gajio svoje

zlokobne i osvetoljubive misli.

Prilikom pranja nogu Krist je uvjerljivo dokazao da

poznaje Judin karakter. “Svi niste Ëisti” (Ivan 13,11), rekao

je On. Ove rijeËi uvjerile su laænog uËenika da je Krist pro-

zreo njegovu tajnu namjeru. Sad je Krist govorio mnogo

otvorenije. Dok su sjedili za stolom, rekao je, promatrajuÊi

svoje uËenike: “Ne govorim o vama svima. Ja znam koje sam

sebi izabrao. Nego, neka se ispuni Pismo: ‘Tko jede kruh

moj, podiæe petu svoju na me!’”

»ak i sada uËenici nisu posumnjali na Judu. Meutim,

zamijetili su Kristovu duboku æalost. Oblak se nadvio nad

sve, kao predosjeÊaj straπne nesreÊe Ëiju prirodu nisu razu-

mijevali. Dok su u tiπini jeli, Isus je rekao: “Zaista, zaista,

kaæem vam, jedan Êe me od vas izdati.” Ove rijeËi izazvale

su zaprepaπtenost i uæas. Nisu mogli shvatiti da bilo tko iz-

meu njih moæe izdajniËki postupiti prema boæanskom UËi-

telju: Zbog Ëega bi Ga mogli izdati? I kome? U Ëijem srcu

bi se mogao roditi takav plan? Svakako, nitko izmeu omiljene

dvanaestorice koji su sluπajuÊi njegove pouke uæivali pred-

nost nad svim ostalima, koji su dijelili njegovu veliËanstve-

nu ljubav i prema kojima je pokazivao toliko puno obzira

time πto ih je doveo u tako blisku zajednicu sa sobom!

Kad su shvatili znaËenje njegovih rijeËi i sjetili se kako

su istinite bile njegove izjave, obuzeo ih je strah i nepovje-

renje prema sebi samima. PoËeli su ispitivati svoja srca da

vide ne Ëuva li se u njemu neka misao protiv UËitelja. S

boli su jedan za drugim pitali: “Da nisam ja, Gospodine?”

Ali Juda je sjedio πuteÊi. Vrlo uznemiren, Ivan je na kraju

upitao: “Gospodine, tko je taj?” Isus je odgovorio: “Tko umoËi

sa mnom ruku u zdjelu, taj Êe me izdati! Bez sumnje, Sin

»ovjeËji odlazi kako je pisano o njemu; ali jao onomu koji

izdaje Sina »ovjeËjega! Bolje bi mu bilo da se nije ni ro-

dio!” UËenici su pomno ispitivali lice jedan drugome dok

“NA MOJU USPOMENU”

20 PASIJA NADE

su pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Judina je πutljivost sad

privukla sve poglede. U zabuni izazvanoj pitanjima i izrazi-

ma Ëuenja, Juda nije Ëuo odgovor na Ivanovo pitanje. Me-

utim, da bi izbjegao ispitivaËke poglede uËenika, upitao je

kao i oni: “Da nisam ja, rabbi?” Isus je ozbiljno odgovorio:

“Sam si kazao.”

Iznenaen i zbunjen zato πto je otkrivena njegova na-

mjera, Juda je ustao i brzo napustio prostoriju. “Nato mu

reËe Isus: ©to misliπ Ëiniti, Ëini brzo!... Juda, Ëim uze zalogaj,

odmah izie. A bila je noÊ.” Za izdajnika je bila noÊ kad se

okrenuo od Krista i zaputio u tamu.

»udesno je bilo

Isusovo strpljenje

u postupanju

prema Judi koji se

nalazio u kuπnji.

Sve do ovog koraka Juda

nije preπao granicu moguÊno-

sti da se pokaje. Ali kad je na-

pustio svoga Gospodina i svo-

je prijatelje uËenike, pala je ko-

naËna odluka. Preπao je gra-

niËnu crtu.

»udesno je bilo Isusovo

strpljenje u postupanju prema

ovoj duπi koja se nalazila u kuπ-

nji. Nije propustio uËiniti sve

πto se moglo uËiniti za Judino

spasenje. Premda je veÊ dvaput obeÊao izdati svoga Gospo-

dina, Isus mu je joπ uvijek pruæao priliku za pokajanje. »i-

tajuÊi tajne namjere izdajnikova srca, Krist je pruæio Judi ko-

naËan, uvjerljiv dokaz o svom Boæanstvu. To je laænom uËe-

niku bio posljednji poziv na pokajanje. Nijedan poziv koji

je boæansko-ljudsko Kristovo srce moglo uputiti nije uskra-

Êen. Valovi milosti, koji su se odbijali o tvrdokornu oholost,

vraÊali su se kao snaænija plima ljubavi koja pobjeuje. Premda

iznenaen i uplaπen otkriÊem svoje krivice, Juda je postao

joπ odluËniji. Sa Svete veËere izaπao je izvrπiti svoje djelo izdaje.

IzgovarajuÊi prokletstvo nad Judom, Krist je pokazao lju-

bav prema svojim uËenicima. Na taj im je naËin pruæio vr-

hunski dokaz svog mesijanstva. “To vam velim sada prije nego

se dogodi”, rekao je, “da vjerujete kada se dogodi, da Ja Je-

sam.” Da je Isus πutio i pokazivao da ne zna ono πto Êe na

Njega doÊi, uËenici bi mogli pomisliti da njihov UËitelj ne

posjeduje boæansko predznanje, da je bio iznenaen i tako

21

predan u ruke ubilaËki raspoloæenoj svjetini. Godinu dana

ranije Isus je rekao uËenicima da je izabrao dvanaestoricu,

ali da je jedan avao. Sad su njegove rijeËi upuÊene Judi

pokazale da je njegova izdaja potpuno poznata UËitelju, a

imale su cilj ojaËati vjeru Kristovih pravih sljedbenika u

vrijeme njegova poniæenja. Kad Juda bude doæivio svoj stra-

πni kraj, oni Êe se sjetiti prokletstva πto ga je Isus izrekao

nad izdajnikom.

Spasitelj je imao joπ jedan cilj. Svoju sluæbu nije uskra-

tio onome za koga je znao da je izdajnik. UËenici nisu mo-

gli razumjeti njegove rijeËi πto ih je izgovorio prilikom pra-

nja nogu: “Svi niste Ëisti”, Ëak ni onda kad je za stolom iz-

javio: “Tko jede kruh moj, podiæe petu svoju na me!” (Ivan

13,11.18) Ali, kasnije, kad je znaËenje postalo jasno, imali

su razlog da razmiπljaju o Boæjem strpljenju i milosti prema

najveÊem grjeπniku.

Premda je od poËetka znao za Judu, Isus mu je ipak

oprao noge. I izdajnik je imao prednost da se sjedini s Kri-

stom sudjelujuÊi u Svetoj veËeri. Strpljivi je Spasitelj poti-

cao grjeπnika da Ga primi, pokaje se i bude opran od pr-

ljavπtine grijeha. To je primjer i za nas. Kad pretpostavimo

da je netko u zabludi ili grijehu, ne smijemo se odvojiti od

njega. Nikakvim bezbriænim odvajanjem ne smijemo ga

prepustiti kao plijen kuπnji ili ga gurnuti na Sotonino boj-

no polje. To nije Kristova metoda. On je uËenicima oprao

noge zato πto su bili u zabludi i grjeπni i svi su osim jedno-

ga od dvanaestorice tako dovedeni do pokajanja.

Kristov primjer zabranjuje iskljuËivanje iz Gospodnje ve-

Ëere. Javni grijeh, istina, iskljuËuje krivca. To Sveti Duh ja-

sno uËi (1. KorinÊanima 5,11). Ali osim ovoga nitko ne smije

izricati sud. Bog nije prepustio ljudima da odluËe tko Êe

sudjelovati u ovakvim prigodama. Jer tko moæe Ëitati srca?

Tko moæe razluËiti kukolj od æita? “Neka svatko ispita sa-

mog sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleæa.” Jer “tko

god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj ka-

leæ Gospodnji, bit Êe odgovoran za tijelo i krv Gospodnju”.

“Jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne

razabire Tijelo.” (1. KorinÊanima 11,28.27.29)

Kad se vjernici okupe kako bi odræali ovaj obred, prisutni

su vjesnici nevidljivi ljudskim oËima. MoguÊe je da se na


22 PASIJA NADE

skupu nae i neki Juda, pa ako je tako, tu su i izaslanici

kneza tame, jer oni prate sve koji ne prihvaÊaju vodstvo

Svetoga Duha. Nebeski su aneli takoer prisutni. Ovi nevid-

ljivi posjetitelji prisutni su u svakoj takvoj prigodi. U zajednicu

mogu doÊi osobe koje u srcu ne sluæe istini i svetosti, ali

koje moæda æele sudjelovati u obredu. Njima to ne treba

zabraniti. To su svjedoci koji su bili prisutni kad je Isus oprao

noge uËenicima i Judi. Ovaj prizor ne promatraju samo ljudske

oËi.

Krist je Svetim Duhom prisutan da stavi peËat na svoj

obred. On je tu da osvjedoËi i omekπa srca. Nijedan pogled,

nijedna skruπena misao ne moæe promaknuti njegovoj

pozornosti. On Ëeka onoga koji

se kaje i koji je slomljena srca.

Sve je spremno za prihvaÊanje

takve duπe. On koji je oprao

noge Judi Ëezne da opere sva-

ko srce od mrlja grijeha.

Nitko ne smije iskljuËiti se-

be od Svete veËere zato πto su

moæda prisutni oni koji nisu do-

stojni. Svaki uËenik je pozvan

da javno uzme udjela i na taj

Gospodnja veËera

ne treba biti

vrijeme tuge. To

nije njezin cilj.

naËin posvjedoËi da prihvaÊa Krista kao osobnog Spasite-

lja.

Na ovim sastancima, πto ih je sam utvrdio, Krist se sa-

staje sa svojim narodom i osnaæuje ga svojom prisutnoπÊu.

U ovom obredu mogu sluæiti nedostojna srca i ruke, ali Krist

je tu da sluæi svojoj djeci. Svi oni koji dolaze vjerom usre-

dotoËenom na Njega dobit Êe velik blagoslov. Svi koji zane-

maruju ovo vrijeme boæanske prednosti pretrpjet Êe gubi-

tak. Za njih bi bile prikladne rijeËi: “Svi niste Ëisti.”

Gospodnja veËera — praktiËne pouke

UzimajuÊi sa svojim uËenicima udjela u kruhu i Ëaπi,

Krist se obvezao da Êe im biti Otkupitelj. Povjerio im je novi

savez kojim svi oni koji Ga prime postaju Boæja djeca i su-

nasljednici s Kristom. Ovim savezom svaki blagoslov koji Nebo

moæe pokloniti za ovaj æivot i æivot koji Êe doÊi pripadao

23

je njima. Djelo ovog saveza moralo je biti potvreno Kristo-

vom krvlju. Obred VeËere Gospodnje trebao je stalno pod-

sjeÊati uËenike na beskonaËnu ærtvu koja je prinesena za sva-

koga od njih pojedinaËno kao Ëlana palog ljudskog roda.

Sluæba Gospodnje veËere ne treba biti vrijeme tuge. To

nije njezin cilj. Kad se Gospodnji uËenici okupe oko nje-

gova stola, ne trebaju se sjeÊati i oplakivati svoje nedostat-

ke. Oni se ne trebaju zadræavati na svom proπlom vjerskom

iskustvu, bez obzira je li ono bilo ohrabrujuÊe ili nije. Isto

se tako ne trebaju sjeÊati svojih meusobnih nesuglasica.

Pripremna sluæba otklonila je sve ovo. Samoispitivanje, is-

povijedanje grijeha, izmirenje nesuglasica, sve je to ostva-

Sluæba Gospodnje

veËere upuÊuje na

Kristov drugi

dolazak.

reno. Sada se dolaze sresti s

Kristom. Oni ne trebaju stajati

u sjenci kriæa, veÊ u njegovoj

spasonosnoj svjetlosti. Oni tre-

baju otvoriti duπu sjajnim zra-

kama Sunca pravde. Sa srcima

oËiπÊenim Kristovom dragocje-

nom krvlju, potpuno svjesni

njegove prisutnosti, premda

nevidljive, trebaju Ëuti njego-

ve rijeËi: “Ostavljam vam mir;

mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet

daje.” (Ivan 14,27)

Naπ Gospodin kaæe: OsvjedoËeni u svoj grijeh, opomenite

se da sam umro za vas. Kad ste ugnjetavani, progonjeni i

oæaloπÊeni mene radi i evanelja, sjetite se moje ljubavi, koja

je tako velika da sam za vas dao svoj æivot. Kad vam se duæ-

nosti Ëine neumoljivima i okrutnima, a vaπi tereti preteπki,

opomenite se da sam za vas podnio kriæ, ne mareÊi za sra-

motu. Kad vam se srce steæe od teπke kuπnje, sjetite se da

vaπ Otkupitelj æivi da bi posredovao za vas.

Sluæba Gospodnje veËere upuÊuje na Kristov drugi dola-

zak. Ona je odreena da ovu nadu saËuva æivom u mislima

uËenika. Kad god se budu sakupljali da oæive uspomenu na

njegovu smrt, sjeÊat Êe se kako “uze kaleæ te zahvali i dade

im ga veleÊi: ‘Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza,

koja se prolijeva za sve za oproπtenje grijeha. Od sada, kaæem

vam, sigurno neÊu viπe piti od ovog trsova roda do onog


24 PASIJA NADE

dana kad Êu ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.’”

U svojim stradanjima nalazili su utjehu, nadajuÊi se ponov-

nom dolasku svoga Gospodina. Neizrecivo draga misao bila

im je: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj

kaleæ navjeπÊujete smrt Gospodnju dok on ne doe.” (1. Ko-

rinÊanima 11,26)

To nikada ne smijemo zaboraviti. Isusova ljubav koja nas

pokreÊe svojom silom, treba se oËuvati u nama svjeæom. Krist

je zasnovao ovu sluæbu da bi naπim osjeÊajima govorila o

Boæjoj ljubavi koja se pokazala prema nama. Izmeu naπih

duπa i Boga ne moæe postojati zajednica osim kroz Krista.

Zajednica i ljubav izmeu brata i brata mora biti utvrena i

trajna uz pomoÊ Kristove ljubavi. Samo Kristova smrt mo-

gla je njegovu ljubav za nas uËiniti djelotvornom. Jedino za-

Prednost je svih da

shvate, mnogo viπe

no πto sad

shvaÊaju, Kristove

patnje koje donose

otkup.

hvaljujuÊi njegovoj smrti ra-

dosno moæemo oËekivati nje-

gov drugi dolazak. Njegova ær-

tva je srediπte naπe nade. Na

njoj moramo uËvrstiti svoju vje-

ru.

Obredi koji podsjeÊaju na

poniæenje i patnje naπeg Go-

spodina, vrlo Ëesto prihvaÊaju

se samo kao formalnost. Oni

su zasnovani s odreenim ci-

ljem. Potrebno je da naπi osje-

Êaji oæive da bismo shvatili taj-

nu poboænosti. Prednost je svih da shvate, mnogo viπe no

πto sad shvaÊaju — Kristove patnje koje donose otkup. “Kao

πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji”, tako se isto treba

podignuti i Sin »ovjeËji, “da svatko tko vjeruje u njega ima

æivot vjeËni.” (Ivan 3,14.15) Moramo pogledati na golgotski

kriæ, na kome je Spasitelj umro. Naπe vjeËno dobro zahtije-

va da pokaæemo vjeru u Krista.

Naπ Gospodin je rekao: “... Ako ne jedete tijela Sina »o-

vjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imati æivota u sebi...

Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piÊe.” (Ivan

6,53-55) To je istina o naπoj tjelesnoj prirodi. Kristovoj smrti

dugujemo Ëak i svoj ovozemaljski æivot. Kruh koji jedemo

otkupljen je njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pije-

25

mo kupljena je prolivenom krvlju. Nikada nitko, svet ili

grjeπan, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, veÊ se hrani

Kristovim tijelom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotski

kriæ. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo

sve ovo uspostavljajuÊi simbol svoje velike ærtve. Svjetlost

koja blista iz sluæbe Svete veËere u gornjoj sobi posveÊuje

hranu za naπ svakodnevni æivot. Obiteljski stol postaje Gos-

podnjim stolom, a svaki objed obredom.

Koliko su istinitije Kristove rijeËi o naπoj duhovnoj pri-

rodi! On izjavljuje: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju,

ima æivot vjeËni.” Mi moæemo æivjeti æivotom svetosti ako

prihvatimo æivot koji je za nas

ærtvovan na golgotskom kriæu.

Taj æivot primamo prihvaÊa-

njem njegove rijeËi, izvrπava-

njem onoga πto je On zapovje-

dio. Tako postajemo jedno s

Njim. “Tko jede tijelo moje”,

kaæe On, “i pije krv moju, os-

taje u meni i ja u njemu. Kao

πto je mene poslao æivi Otac,

i kao πto ja æivim zbog Oca,

tako Êe i onaj koji mene jede

æivjeti zbog mene.” (Ivan

6,54.57) Ovi se ulomci u po-

sebnom smislu odnose na

Gospodnju veËeru. Kad se vje-

Onaj koji

promatra

Spasiteljevu

neusporedivu

ljubav, uzdiÊi Êe se

u mislima, oËistiti

srce i preobraziti

karakter.

ra udubljuje u veliku ærtvu naπega Gospodina, duπa prima

Kristov duhovni æivot. Takva Êe duπa na svakoj Gospodnjoj

veËeri primiti duhovnu snagu. Ova sluæba uspostavlja æivu

vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem.

U posebnom smislu ona uspostavlja vezu izmeu ovisnih ljud-

skih biÊa i Boga.

Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slom-

ljeno tijelo i prolivenu krv, pridruæujemo se u mislima pri-

zoru Svete veËere u gornjoj sobi. »ini nam se kao da prola-

zimo vrtom koji je posveÊen samrtnim mukama Onoga koji

je ponio grijehe svijeta. Postajemo oËevici borbe koja nam

je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiæe se meu

nama.


26 PASIJA NADE

GledajuÊi raspetog Otkupitelja, bolje shvaÊamo veliËinu

i znaËenje ærtve koju je VeliËanstvo Neba podnijelo za nas.

Plan spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgo-

tu budi u naπem srcu æive i svete osjeÊaje. Hvala Bogu i Ja-

njetu bit Êe u naπem srcu i na naπim usnama; gordost i

sluæenje svome ja ne moæe napredovati u duπi koja se æivo

sjeÊa prizora s Golgote.

Onaj koji promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uz-

diÊi Êe se u mislima, oËistiti srce i preobraziti karakter. Iza-

Êi Êe da bude svjetlost svijetu, da iz njega djelomiËno od-

sjajuje ova Ëudesna ljubav. Ukoliko viπe promatramo Kristov

kriæ, utoliko Êemo potpunije usvojiti jezik apostola koji je

rekao: “A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim

kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni ra-

zapet svijet i ja svijetu!” (GalaÊanima 6,14)

27

3. “Neka se neuznemiruje vaπe srce”

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 13,31-38;

14. do 17. poglavlja.

GledajuÊi svoje uËenike s boæanskom ljubavi i najnjeæ-

nijom suÊuti, Krist je rekao: “Sad je proslavljen Sin »ovjeË-

ji, i Bog je proslavljen u njemu.” Juda je napustio gornju

sobu, pa je Krist ostao sam s jedanaestoricom. Prije no πto

je poËeo govoriti o svom bliskom rastanku s njima, govorio

je o velikom cilju svoje misije. Taj je cilj stalno imao pred

sobom. Radovao se πto Êe proslaviti OËevo ime svim svojim

poniæenjem i stradanjima. Na ovo je On najprije upravio misli

svojih uËenika. Zatim je njeæno im se obraÊajuÊi izrazom

“sinci,” nastavio: “Joπ sam malo s vama. Traæit Êete me, ali

kako veÊ Æidovima rekoh, i vama sada kaæem: Kamo ja idem,

vi ne moæete doÊi.”

UËenici se nisu mogli radovati kad su ovo Ëuli. Obuzeo

ih je strah. Primicali su se oko Spasitelja. Njihov voa i Gos-

podin, njihov voljeni UËitelj i Prijatelj, bio im je draæi od

samoga æivota. U svim svojim teπkoÊama, tugama i razoËa-

ranjima oËekivali su pomoÊ i utjehu od Njega. Sad ih je trebao

ostaviti same u njihovoj osamljenosti i ovisnosti. MraËne su

bile slutnje koje su ispunjavale njihovo srce.

Ali Spasitelj im je uputio rijeËi pune nade. Znao je da

Êe ih neprijatelj napadati, a Sotonino umijeÊe najuspjeπnije

je kod onih koji su pritisnuti teπkoÊama. Stoga ih je odvra-

tio od onoga πto je “vidljivo” na “nevidljivo”. (2. KorinÊani-

ma 4,18) Skrenuo je njihove misli sa zemaljskog izgnanstva

na nebeski dom.

28 PASIJA NADE

“Neka se ne uznemiruje vaπe srce!”, rekao je. “Vjerujte

u Boga i u me vjerujte! U kuÊi Oca moga ima mnogo sta-

nova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam

pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit

Êu se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja. Tamo

kamo ja idem veÊ znate put.” Zbog vas sam doπao na ovaj

svijet. Ja radim za vas. Kad odem, joπ Êu uvijek ustrajno ra-

diti za vas. Doπao sam na ovaj svijet da vam otkrijem sebe,

da biste mogli vjerovati. Idem Ocu da bih s Njim suraivao

za vas. Cilj Kristova odlaska bio je suprotan onome Ëega su

se uËenici bojali. On nije znaËio konaËni rastanak. Otiπao

je kako bi im pripremio mjesto, da bi mogao ponovno doÊi

i uzeti ih k sebi. Dok im bude

pripremao stanove, oni treba-

ju izgraditi karakter prema bo-

æanskom uzoru.

Malovjerni uËenici

UËenici su joπ uvijek bili

zbunjeni. Toma, uvijek muËen

sumnjama, rekao je: “Gospo-

dine... ne znamo kamo ideπ.

Kako bismo mogli poznavati

put? Ja sam put, istina i æivot

— reËe mu Isus. — Nitko ne do-

lazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, po-

znavali biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli

ste ga!”

Nema mnogo putova koji vode u Nebo. Ne moæe svat-

ko odabrati svoj put. Krist kaæe: “Ja sam put... Nitko ne do-

lazi k Ocu osim po meni.” Od prve evaneoske propovi-

jedi, kad je u Edenu objavljeno da Êe æenin potomak stati

na glavu zmiji, Krist je bio uzdignut kao put, istina i æivot.

On je bio put kad je Adam æivio, kad je Abel prinio Bogu

krv zaklana janjeta koja je predstavljala krv Otkupitelja. Krist

je bio put spasenja patrijarsima i prorocima. On je jedini

put kojim moæemo doÊi Bogu.

“Kad biste mene poznavali,” rekao je Krist, “poznavali

biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli ste ga!”

Nema mnogo

putova koji vode u

Nebo. Ne moæe

svatko odabrati

svoj put. Krist

kaæe: “Ja sam

put...”

29

Ali uËenici joπ nisu razumjeli. “Gospodine, pokaæi nam Oca”,

uzviknuo je Filip, “i dosta nam je!”

ZaËuen njegovim slabim razumijevanjem, Krist je s bol-

nom iznenaenoπÊu upitao: “Toliko sam vremena s vama...

i ti me, Filipe, nisi upoznao?” Zar je moguÊe da ne vidiπ

Oca u djelima koja Ëini preko mene? Zar ne vjerujeπ da sam

doπao svjedoËiti za Oca? “Pa kako veliπ: ‘Pokaæi nam Oca!’”

“Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Krist nije prestao biti

Bogom kad je postao Ëovjekom. Premda se ponizio uzevπi

ljudsku prirodu, boæanstvo Mu je joπ uvijek pripadalo. Sa-

mo Krist moæe ljudskom rodu predstaviti Oca, a uËenici su

Da su uËenici

vjerovali u ovu

æivu vezu izmeu

Oca i Sina,

njihova vjera ne

bi klonula kad su

vidjeli Kristove

patnje i smrt.

imali tu prednost da ovo pred-

stavljanje promatraju viπe od tri

godine.

“Vjerujte mi: ja sam u Ocu

i Otac je u meni! Ako ne ina-

Ëe, vjerujte zbog samih djela.”

Njihova je vjera mogla sigurno

poËivati na dokazima pruæenim

u Kristovim djelima, djelima

koja nijedan Ëovjek sam od se-

be nikada nije uËinio niti Êe

ikada moÊi uËiniti. Kristovo

djelo svjedoËilo je o njegovom

boæanstvu. Kroz Njega se ot-

krio Otac.

Da su uËenici vjerovali u ovu æivu vezu izmeu Oca i

Sina, njihova vjera ne bi klonula kad su vidjeli Kristove pat-

nje i smrt za spasenje svijeta koji je ginuo. Krist je æelio da

ih povede iz njihove slabe vjere u iskustvo koje bi stekli da

su doista shvatili ono πto je On bio — Bog u ljudskom tije-

lu. Æelio je da uvide kako ih njihova vjera mora dovesti do

Boga i tu ih usidriti. S koliko ozbiljnosti i ustrajnosti je naπ

suosjeÊajni Spasitelj æelio pripremiti svoje uËenike za buru

kuπnje koja Êe se uskoro sruËiti na njih! Æelio je da s Njim

budu sakriveni u Bogu.

Dok je izgovarao ove rijeËi, s Kristova lica blistala je

Boæja slava i svi prisutni osjeÊali su sveto strahopoπtovanje

dok su budno sluπali njegove rijeËi. Njihova su srca bila joπ

snaænije privuËena Njemu, a kad su u veÊoj ljubavi bili pri-

“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”

30 PASIJA NADE

vuËeni Kristu, bili su privuËeni i jedni drugima. OsjeÊali su

da je Nebo vrlo blizu i da su im rijeËi koje su sluπali bile

poruka njihovog nebeskog Oca.

“Zaista, zaista, kaæem vam,” nastavio je Krist, “tko vje-

ruje u me, i on Êe Ëiniti djela koja ja Ëinim.” Spasitelj je

duboko æelio da njegovi uËenici shvate razlog zbog kojeg

je svoju boæansku prirodu ujedinio s ljudskom. Doπao je na

svijet pokazati Boæju slavu, da bi se Ëovjek njezinom silom

koja obnavlja mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemu da

bi se On mogao otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakve

osobine, niti pokazao silu koju ljudi ne bi mogli dosegnuti

vjerom u Njega. Svi njegovi sljedbenici mogu imati njegovu

savrπenu ljudsku prirodu ako se pokore Bogu kao πto je i

On to uËinio.

“»init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.” Krist ovim

nije htio kazati da Êe rad uËenika biti uzviπenijeg karaktera

od njegovog, veÊ da Êe biti raπiren na veÊem prostranstvu.

Nije govorio samo o Ëinjenju Ëuda veÊ o svemu πto Êe se

dogaati djelovanjem Svetoga Duha.

Nakon Gospodnjeg uzaπaπÊa uËenici su shvatili ispunje-

nje njegova obeÊanja. Prizori Kristova raspeÊa, uskrsnuÊa i

uzaπaπÊa bili su za njih æiva stvarnost. Vidjeli su da su se

proroËanstva doslovno ispunila. Istraæivali su Pismo i vjerom

i sigurnoπÊu koje ranije nisu poznavali pratili su njegovo

uËenje. Znali su da je boæanski UËitelj bio sve ono πto je

tvrdio da jest. Dok su priËali svoje iskustvo i veliËali Boæju

ljubav, ljudska su srca bila omekπana i savladana, i mnogi

su povjerovali u Isusa.

Spasiteljevo obeÊanje uËenicima obeÊanje je njegovoj cr-

kvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da njegov veliËan-

stveni nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne re-

zultate. Svi koji Êe se posvetiti radu, ne uzdajuÊi se u ono

πto sami mogu uËiniti, veÊ u ono πto Bog moæe uËiniti za

njih i preko njih, sigurno Êe shvatiti ispunjenje njegova obe-

Êanja. “»init Êe i veÊa od ovih”, izjavljuje On, “jer ja idem

k Ocu.”

Dotada uËenici nisu poznavali Spasiteljeve neograniËe-

ne izvore pomoÊi i sile. Rekao im je: “Do sada niste niπta u

moje ime molili.” (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njiho-

va uspjeha u traæenju sile i blagodati u njegovo ime. On Êe

31

biti prisutan pred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniz-

nog molitelja On predstavlja kao svoju osobnu æelju za tu

duπu. Svaka iskrena molitva Ëuje se na Nebu. Moæda neÊe

biti izraæena teËno; ali ako je od srca, uzdiÊi Êe se do Sve-

tiπta u kojem Isus sluæi, i On Êe je prinijeti Ocu savrπenim

rijeËima, divnu i mirisnu od kâda njegova osobna savrπen-

stva.

Staza iskrenosti i Ëestitosti nije staza bez prepreka, ali

zato u svakoj teπkoÊi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Ne

postoji nijedno biÊe koje ima neku moÊ a da je nije primi-

lo od Boga, i da izvor iz koga ona potjeËe nije dostupan i

najslabijem ljudskom biÊu. “I

πto god zamolite u moje ime,”

kaæe Isus, “uËinit Êu, da se pro-

slavi Otac u Sinu. Ma πto me

zamolili u moje ime, ja Êu to

uËiniti.”

Krist je nalogom — “u mo-

je ime” — pokazao svojim uËe-

nicima kako moliti. U Kristo-

Staza iskrenosti i

Ëestitosti nije staza

bez prepreka.

vo ime njegovi sljedbenici trebaju stajati pred Bogom. U

Gospodnjim oËima oni imaju vrijednost kroz vrijednost ær-

tve koja je uËinjena za njih. Oni su dragocjeni zbog Kristo-

ve pravde koja im je uraËunata. Krista radi Gospodin pra-

πta onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda zloÊu grjeπ-

nika. U njima prepoznaje sliËnost sa svojim Sinom u koga

vjeruju.

Pronicanje u duhovni smisao

Gospodin je razoËaran kad se njegova djeca malo cije-

ne. On æeli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe prema

cijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je æelio, inaËe ne

bi poslao svoga Sina da ih iskupi u tako skupom pothvatu.

On ima odreenu zadaÊu za njih i vrlo je zadovoljan kad

od Njega traæe najviπe prednosti u æelji da proslave njegovo

ime. Oni mogu oËekivati puno ako imaju vjeru u njegova

obeÊanja.

Meutim, moliti se u Kristovo ime znaËi mnogo. To znaËi

da moramo usvojiti njegov karakter, pokazati njegov duh i


32 PASIJA NADE

Ëiniti njegova djela. Spasiteljevo obeÊanje je dano uvjetno.

“Ako me ljubite,” kaæe On, “vrπit Êete moje zapovijedi.” On

spasava ljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga

vole, pokazat Êe posluπnoπÊu svoju ljubav.

Svaka prava posluπnost dolazi iz srca. To znaËi cijelim

srcem raditi s Kristom. Ako æelimo, On Êe se tako izjedna-

Ëiti s naπim mislima i ciljevima, tako dovesti naπa srca i umove

u sklad sa svojom voljom da Êemo sluπajuÊi Njega, ustvari,

postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, oËiπÊena i

posveÊena, naÊi Êe svoje najuzviπenije zadovoljstvo u sluæbi

Njemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo pred-

nost upoznati, æivjet Êemo æivotom stalne posluπnosti. Po-

Svaka prava

posluπnost dolazi

iz srca.

πtovanjem Kristova karaktera i

zajednicom s Bogom, grijeh Êe

nam postati mrzak.

Kao πto je Krist æivio po

zakonu u svojoj ljudskoj priro-

di, tako to moæemo i mi uËi-

niti ako se uhvatimo za Silno-

ga i potraæimo silu. Ne smije-

mo prenijeti odgovornost na

druge i Ëekati od njih da nam kaæu πto bismo trebali Ëiniti.

Ne smijemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin Êe nas

pouËiti naπim duænostima isto tako spremno kao πto bi pouËio

nekog drugog. Ako Mu doemo u vjeri, On Êe nam osobno

povjeriti svoje tajne. Naπe Êe srce Ëesto gorjeti u nama, kad

se bude pribliæio da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s

Henokom. Oni koji odluËe da ne Ëine niπta πto bi na bilo

koji naËin vrijealo Boga znat Êe, kad Mu iznesu svoj slu-

Ëaj, kojim putem trebaju iÊi. Oni ne samo πto Êe primiti

mudrost, veÊ i silu. Sila za posluπnost i za sluæbu bit Êe im

podarena onako kako je Krist obeÊao. Sve πto je dano Kri-

stu — “sve” πto je potrebno da se udovolji potrebama palih

ljudi — dano je Njemu kao Poglavaru i Predstavniku ljud-

skog roda. “I πto god ga zamolimo, primamo od njega, jer

vrπimo njegove zapovijedi i Ëinimo πto je njemu ugodno.”

(1. Ivanova 3,22)

Prije no πto je sebe prinio kao ærtvu, Krist je æelio svo-

jim sljedbenicima podariti najvaæniji i najpotpuniji dar, dar

koji Êe im pribliæiti neiscrpne izvore milosti. “Ja Êu moliti

33

Oca”, rekao je On, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe

ostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moæe

primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer

boravi s vama i jer Êe biti u vama. NeÊu vas ostaviti siro-

Ëad. Vratit Êu se k vama.” (Ivan 14,16-18)

Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poËetka

djela otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist

bio na Zemlji, uËenici nisu æeljeli nikakvog drugog pomoÊ-

nika. Tek kad budu bez Njega osjetit Êe potrebu za Duhom,

i tada Êe On doÊi.

Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obliË-

ju, pa je i od tog obliËja neovisan. BuduÊi da je nosio ljud-

sku prirodu, Krist nije mogao

biti osobno na svakom mjestu.

Stoga je za njih bilo bolje da

ode Ocu i poπalje Duha da

bude Njegov nasljednik na

Zemlji. Tada nitko neÊe imati

nikakvu prednost koju mu

donosi prebivaliπte ili osobni

dodir s Kristom. Posredova-

njem Duha svi Êe moÊi pristu-

piti Spasitelju. U ovom smislu

On Êe im biti bliæi nego da se

nije uznio na Nebo.

“A tko mene ljubi, njega Êe

ljubiti Otac moj, i ja Êu ga lju-

Okolnosti nas mogu

odvojiti od

zemaljskih

prijatelja, ali niπta

nas ne moæe

odvojiti od

nebeskog Utjeπitelja.

biti i objaviti mu samo sebe.” Isus je Ëitao buduÊnost svojih

uËenika. Jednog je vidio dovedena na gubiliπte, jednog na

kriæu, jednog u izgnanstvu meu osamljenim morskim stije-

nama, druge u progonstvu i smrti. Ohrabrio ih je obeÊa-

njem da Êe u svakoj kuπnji biti s njima. Ovo obeÊanje nije

izgubilo niπta od svoje sile. Gospodin sve zna o svojim vjernim

slugama koji su zbog Njega u zatvorima ili prognani na osam-

ljene otoke. On ih tjeπi svojom prisutnoπÊu. Kad vjernik zbog

istine sjeda na optuæeniËku klupu nepravednih sudova, Krist

stoji kraj njega. Sve optuæbe koje padaju na njega padaju

na Krista. Krist se joπ jednom osuuje u liËnosti svog uËenika.

Kad je netko zarobljen izmeu zatvorskih zidina, Krist is-

punjava njegovo srce svojom ljubavlju. Ako tko pretrpi smrt


34 PASIJA NADE

zbog njega, Krist kaæe: “Onaj koji æivi! Bio sam mrtav, ali,

evo, æivim u vijeke vjekova i imam kljuËeve smrti i pod-

zemlja.” (Otkrivenje 1,18) Æivot koji je ærtvovan za mene sa-

Ëuvan je za vjeËnu slavu.

U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i

svim nevoljama, kad su izgledi mraËni a buduÊnost neizvje-

sna, kad se osjeÊamo bespomoÊni i osamljeni, Utjeπitelj Êe

biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu

odvojiti od svakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika,

nikakva udaljenost ne moæe nas odvojiti od nebeskog Utje-

πitelja. Gdje god se nalazili, kuda god iπli, On nam je uvijek

s desne strane da nas podupre, podigne, pomogne i obodri.

UËenici joπ nisu uspijevali u duhovnom smislu shvatiti

Kristove rijeËi pa im je On ponovno objasnio njihovo zna-

Ëenje. Rekao je da Êe im se otkriti preko Duha. “A Branitelj,

Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas

sve.” Viπe neÊete reÊi: “Ja ne mogu razumjeti.” Viπe neÊete

vidjeti kao kroz staklo, nejasno, moÊi Êete shvatiti “zajedno

sa svim svetima koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i

upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju”. (Efeæani-

ma 3,18.19)

ObeÊani Utjeπitelj — Duh Istine

UËenici su trebali posvjedoËiti o Kristovom æivotu i ra-

du. On Êe njihovim rijeËima govoriti svim ljudima na licu

Zemlje. Ali Kristovo poniæavanje i smrt donijet Êe im veli-

ku kuπnju i razoËaranje. Da bi nakon ovog iskustva njihova

rijeË mogla biti istinita, Isus je obeÊao da Êe ih Utjeπitelj

sjetiti “svega πto vam rekoh”.

“Imao bih vam joπ mnogo reÊi,” nastavio je, “ali sada

ne moæete nositi. A kad doe on, Duh Istine, uvest Êe vas

u svu istinu. On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govoriti

πto Ëuje i objavit Êe vam buduÊe. On Êe mene proslaviti,

jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama.” Isus je

pred svojim uËenicima otvorio πiroko podruËje istine. Ali

za njih je bilo vrlo teπko da njegove pouke odvoje od predanja

i knjiæevniËkih i farizejskih pravila ponaπanja. Bili su odgo-

jeni da uËenje rabina prihvate kao Boæji glas i to je joπ uvi-

jek vladalo njihovim umovima i oblikovalo njihova miπlje-

35

nja. Svjetovne su ideje i prolaznost joπ uvijek zauzimali zna-

Ëajno mjesto u njihovim mislima. Oni nisu shvaÊali duhov-

nu narav Kristova kraljevstva, koju im je tako Ëesto objaπ-

njavao. Nastala je zbrka u njihovim umovima. Nisu shvaÊali

vrijednost Pisma koje im je Krist otkrivao. »inilo se kao da

mnoge od njegovih pouka gotovo i ne dopiru do njih. Isus

je vidio da ne shvaÊaju pravo znaËenje njegovih rijeËi.

Milostivo je obeÊao da Êe im Sveti Duh napomenuti sve πto

im je govorio. On nije rekao mnoge pojedinosti, jer ih uËe-

nici ne bi mogli razumjeti. Sveti Duh Êe im i njih otkriti.

OpisujuÊi svojim

uËenicima sluæbu

Svetoga Duha, Isus

ih je æelio

nadahnuti radoπÊu

i nadom koja je

nadahnjivala i

Njegovo srce.

Duh treba oæivjeti njihovo razu-

mijevanje, tako da mogu cijeni-

ti nebeske istine. “A kad doe

on, Duh Istine,” rekao je Isus,

“uvest Êe vas u svu istinu.”

Utjeπitelj je nazvan “Du-

hom istine”. Njegova zadaÊa je

definirati i odræati istinu. On

se najprije nastanjuje u srcu

kao Duh istine i tako postaje

Utjeπiteljem. Utjeha i mir nala-

ze se u istini, jer se pravi mir

i utjeha ne mogu naÊi u zablu-

di. Laænim teorijama i preda-

jama Sotona porobljava um.

UsmjeravajuÊi ljude laænim mjerilima, on kvari karakter. Sveti

Duh govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u sr-

ce. Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz duπe. Duhom is-

tine koji djeluje preko Boæje rijeËi, Krist zadobiva svoj iza-

brani narod.

OpisujuÊi svojim uËenicima sluæbu Svetoga Duha, Isus

ih je æelio nadahnuti radoπÊu i nadom koja je nadahnjivala

i njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomoÊ koju je osi-

gurao svojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najveÊi od svih darova

πto ih je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog na-

roda. Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja prepo-

raa, jer bi bez nje Kristova ærtva bila beskorisna. Sila zla

vjekovima je jaËala i ljudi su se zaËuujuÊom pokornoπÊu

podËinjavali sotonskom ropstvu. »ovjek se moæe oduprijeti

i pobijediti grijeh jedino moÊnim djelovanjem TreÊe osobe


36 PASIJA NADE

Boæanstva, koje Êe doÊi neizmijenjenom silom u punini bo-

æanske moÊi. Duh Ëini djelotvornim ono πto je izvojevao Ot-

kupitelj svijeta. Duh Sveti Ëisti srce. Posredovanjem Duha

vjernik postaje sudionikom u boæanskoj prirodi. Krist je

podario svog Duha kao boæansku silu u svladavanju svih

naslijeenih i steËenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva pri-

mi peËat njegova karaktera.

Krist je rekao o Duhu: “On Êe mene proslaviti.” Kao

πto je Spasitelj doπao proslaviti Oca otkrivanjem njegove lju-

bavi, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Nje-

gove milosti svijetu. U ËovjeËanstvu se treba obnoviti Boæji

lik. Boæja Ëast i Kristova Ëast povezana je sa savrπenstvom

Krist je svojoj

Crkvi obeÊao dar

Svetoga Duha i to

obeÊanje pripada i

nama koliko i

prvim uËenicima.

karaktera Njegova naroda.

“On Êe, kad doe, [Duh

Istine] dokazati svijetu zablu-

du s obzirom na grijeh, na pra-

vednost i na sud.” Propovije-

danje rijeËi bilo bi beskorisno

bez stalne prisutnosti i pomoÊi

Svetoga Duha. To je jedini us-

pjeπni uËitelj boæanske istine.

Jedino kad Duh prati istinu do

srca, ona Êe probuditi savjest

ili preobraziti æivot. »ovjek

moæe biti spreman iznijeti slo-

vo Boæje RijeËi, on moæe biti upoznat sa svim njezinim za-

povijedima i obeÊanjima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu,

nijedna duπa neÊe pasti na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obra-

zovanje, nikakve prednosti, ma kako velike, ne mogu bez

suradnje Boæjeg Duha uËiniti Ëovjeka kanalom svjetlosti. Si-

janje evaneoskog sjemena neÊe biti uspjeπno ako nebeska

rosa ne pokrene æivot u sjemenu. Prije no πto je ijedna knjiga

Novoga zavjeta bila napisana, prije no πto je ijedna propovijed

izreËena nakon Kristova uzaπaπÊa, Sveti Duh se izlio na apo-

stole koji su se molili. Tada je svjedoËanstvo njihovih nepri-

jatelja bilo: “A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom nau-

kom.” (Djela 5,28)

Krist je svojoj Crkvi obeÊao dar Svetoga Duha i to

obeÊanje pripada i nama koliko i prvim uËenicima. Ali kao

i svako drugo obeÊanje i ovo je dano uz stanovite uvjete.

37

Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da polaæu pravo na

Gospodnje obeÊanje; oni govore o Kristu i o Svetome Duhu,

ali od toga nema nikakve koristi. Oni ne pokoravaju svoju

duπu boæanskim silama da je vode i upravljaju njome. Mi

ne moæemo upotrebljavati Svetoga Duha. Duh treba upo-

trijebiti nas. Bog svojim Duhom djeluje na svoj narod da hoÊe

i uËini “da mu se moæete svidjeti”. (Filipljanima 2,13) Ali

mnogi se ne æele podËiniti ovome. Oni æele upravljati sami

sobom. To je razlog πto ne primaju ovaj nebeski dar. Duh

se daje samo onima koji ponizno Ëekaju Boga, koji oËekuju

njegovo vodstvo i milost. Boæja sila oËekuje njihov zahtjev i

prihvaÊanje. Ovaj obeÊani blagoslov, koji traæimo vjerom, do-

nosi sobom sve druge blagoslove. On se daje prema bogat-

stvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati svakome prema

mjeri u kojoj Ga moæe primiti.

U svom govoru uËenicima Isus nije izrekao nikakav tuæni

nagovjeπtaj o svojim patnjama i smrti. Posljednje zavjeπta-

nje za njih bilo je zavjeπtanje mira. Rekao je: “Ostavljam vam

mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav

svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!”

Prije no πto je napustio gornju sobu, Spasitelj je svoje

uËenike poveo u pjesmi hvale. Njegov glas nije bio zaËinjen

tugovanjem, veÊ radosnim tonovima pashalna slavopoja:

“Hvalite Jahvu, svi puci,

slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,

i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!”

(Psalam 117)

Posljednje pouke na putu za Getsemani

Nakon himne izaπli su. Probijali su se kroz zakrËene ulice,

i proπavπi kroz gradska vrata, uputili se prema Maslinskoj

gori. Iπli su lagano, svaki obuzet svojim mislima. Kad su se

poËeli spuπtati prema brdu, Isus je rekao glasom punim

duboke boli: “Udarit Êe pastira, i stado Êe se razbjeÊi.” (Matej

26,31) UËenici su sluπali s bolom i Ëuenjem. Sjetili su se

kako su se u Kafarnaumu u sinagogi mnogi sablaznili i

okrenuli od Isusa, kad je govorio o sebi kao kruhu æivota.


38 PASIJA NADE

Meutim, ova dvanaestorica nisu se pokazali nevjernima. Petar

je tada, govoreÊi u ime svoje braÊe, izrazio svoju odanost

Kristu. Tada je Spasitelj rekao: “Ne izabrah li ja sebi vas Dva-

naestoricu? Pa ipak jedan je od vas avao.” (Ivan 6,70) U

gornjoj sobi Isus je rekao da Êe Ga jedan od dvanaestorice

izdati, a Petar Ga se odreÊi. Ali sad su se njegove rijeËi od-

nosile na sve.

»uo je Petra kako se ogorËeno protivi: “Ako se doista i

svi pokolebaju... ja ipak neÊu.” U gornjoj sobi izjavio je: “Svoj

Êu æivot dati za te.” Isus ga je opomenuo da Êe se te iste

noÊi odreÊi svog Spasitelja. Sada Krist ponavlja opomenu:

“Zaista, kaæem ti... upravo Êeπ me ti, joπ noÊas prije nego

pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti.” Ali Petar ga je uvje-

Kad je Petar rekao

da Êe slijediti

svoga Gospodina i

u tamnici i u

smrti, on je to

mislio svakom

rijeËi koju je

izrekao; ali nije

poznavao sebe.

ravao: “Kad bih morao s To-

bom umrijeti... sigurno te ne

bih zatajio!” Tako su govorili

i svi ostali. (Marko 14,29.31)

U svom samopouzdanju opo-

vrgli su ponovljenu tvrdnju

Onoga koji je znao. Bili su ne-

spremni za kuπnju; kad ih kuπ-

nja bude savladala, shvatit Êe

vlastitu slabost.

Kad je Petar rekao da Êe

slijediti svoga Gospodina i u

tamnici i u smrti, on je to mi-

slio svakom rijeËi koju je izre-

kao; ali nije poznavao sebe. U

njegovom srcu bili su sakrive-

ni elementi zla koje Êe okolnosti probuditi u æivot. Ako ne

bude shvatio opasnost, to Êe se pokazati kao njegova vjeË-

na propast. Spasitelj je u njemu vidio samoljublje i samo-

pouzdanje koje Êe nadvladati Ëak i njegovu ljubav prema Kri-

stu. U njegovom iskustvu otkrilo se mnogo slabosti, nesvla-

dana grijeha, bezbriænosti duha, neposveÊene naravi, nesmo-

trena ulaæenja u kuπnje. Kristova sveËana opomena bila je

poziv na preispitivanje srca. Bilo je nuæno da Petar manje

vjeruje u sebe, a pokaæe dublju vjeru u Krista. Da je u po-

niznosti prihvatio upozorenje, on bi zamolio Pastira stada

da Ëuva svoje ovce. Kad je na Galilejskom jezeru gotovo po-

39

tonuo, povikao je: “Gospodine, pomagaj!” (Matej 14,30) Tada

je Krist ispruæio svoju ruku da uhvati njegovu. Tako da je i

sada povikao Isusu: “Spasi me od mene samoga!”, bio bi sa-

Ëuvan. Meutim, Petar je osjeÊao da mu se ne vjeruje, pomi-

slivπi kako je to vrlo okrutno. VeÊ je bio uvrijeen, pa je

postao joπ uporniji u svom samopouzdanju.

Isus je sa suosjeÊanjem promatrao svoje uËenike. On ih

nije mogao spasiti od kuπnji, ali ih nije ostavio bez utjehe.

Uvjeravao ih je da Êe raskovati okove groba i da njegova

ljubav prema njima neÊe prestati. “Ali kad uskrsnem,” rekao

je, “iÊi Êu pred vama u Galileju.” (Matej 26,32) Prije odricanja

dobili su uvjeravanje o oprostu. Nakon njegove smrti i us-

krsnuÊa znali su da im je opro-

πteno i da su dragi Kristovom

srcu.

Isus i uËenici nalazili su se

na putu prema Getsemaniju, u

podnoæju Maslinske gore, pre-

ma jednom osamljenom mje-

stu za razmiπljanje i molitvu

πto ga je On Ëesto posjeÊivao.

Spasitelj je svojim uËenicima

objaπnjavao svoju misiju za svi-

jet i duhovnu vezu koju mo-

raju odræavati s Njim. Sad je

slikovito prikazivao ovu pouku.

Isus je sa

suosjeÊanjem

promatrao svoje

uËenike. On ih nije

mogao spasiti od

kuπnji, ali ih nije

ostavio bez utjehe.

Mjesec je jasno svijetlio i otkrivao Mu rodni trs. SkreÊuÊi

pozornost svojih uËenika na njega, On ga je predstavio kao

simbol.

“Ja sam pravi trs”, rekao je. Umjesto vitke palme, veliËan-

stvena cedra ili snaænog hrasta, Isus je odabrao razgranati

trs da predstavi sebe. Palma, cedar i hrast stoje sami. Njima

nije potreban nikakav oslonac. Ali se trs obavija oko kolja i

tako penje prema nebu. Tako je i Krist u svojoj ljudskoj

prirodi ovisio o boæanskoj sili. “Ja sam od sebe ne mogu

niπta Ëiniti”, izjavio je. (Ivan 5,30)


40 PASIJA NADE

Ja sam pravi trs

“Ja sam pravi trs.” Hebreji su uvijek smatrali vinovu lo-

zu najplemenitijom biljkom, slikom svega πto je moÊno, uz-

viπeno i plodno. Izrael je bio predstavljen trsom koji je Bog

zasadio u ObeÊanoj zemlji. Hebreji su zasnovali svoju nadu

u spasenje na Ëinjenici πto su povezani s Izraelom. Ali Isus

kaæe: “Ja sam pravi trs.” Ne smatrajte da Êete vezom s Izra-

elom moÊi postati sudionicima u æivotu od Boga i nasljed-

nicima njegovih obeÊanja. Samo kroz mene moæete primiti

duhovni æivot.

“Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar.” Na breæulj-

cima Palestine naπ nebeski Otac zasadio je ovaj plemeniti

Trs, a On sam bio je Vinogradar. Mnoge je privlaËila ljepota

ovog trsa i stoga su objavljivali njegovo nebesko podrijetlo.

Ali voama u Izraelu On je izgledao kao korijen iz suhe zem-

lje. Izvadili su mladicu, odbacili je i zgazili svojim nesvetim

nogama. Mislili su je zauvijek uniπtiti. Meutim, nebeski Vi-

nogradar nikada nije izgubio iz vida svoju sadnicu. Kako su

ljudi mislili da su je uniπtili, On ju je uzeo i s druge strane

zida ponovno zasadio. Trs viπe nije trebao biti vidljiv. Bio

je sakriven od grubih nasrtaja ljudi. Ali, loze ovog Trsa iz-

rasle su preko zida. Trebale su predstavljati Trs. Preko njih

mladice su se joπ uvijek mogle sjediniti s Trsom. Donosile

su rod. Taj rod brali su prolaznici.

“Ja sam trs, vi ste mladice”, rekao je Krist svojim uËeni-

cima. Premda se uskoro trebao uzeti od njih, njihovo du-

hovno jedinstvo s Njim trebalo je ostati nepromijenjeno. Veza

izmeu loze i Ëokota, rekao je, predstavlja vezu koju tre-

bate odræavati sa mnom. Kalem se pricjepljuje na æivu lozu

i vlakno po vlakno, æila po æila urasta u trs. Æivot trsa po-

staje æivot loze. Tako i duπa mrtva u prijestupima i grijesi-

ma dobiva æivot preko veze s Kristom. Ta veza uspostavlja

se vjerom u Njega kao osobnog Spasitelja. Grjeπnik sjedi-

njuje svoju slabost s Kristovom snagom, svoju prazninu s

Kristovom puninom, svoju nepostojanost s Kristovom pos-

tojanom moÊi. Tada on ima Kristov um. Kristova ljudska pri-

roda je ucijepljena u boæansku prirodu. Tako silom Svetoga

Duha Ëovjek postaje sudionikom u boæanskoj prirodi. On

je prihvaÊen u Ljubljenom.

41

Jednom uspostavljena zajednica s Kristom mora se odr-

æavati. Krist kaæe: “Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama!

Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne ostane na

trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” To

nije nikakav sluËajni dodir, nikakva povremena veza. Loza

postaje dio æivog trsa. Prenoπenje æivota, snage i rodnosti s

trsa na loze neometano je i stalno. Loza ne moæe æivjeti od-

vojena od trsa. Tako i vi, kaæe Isus, ne moæete æivjeti bez

mene. Æivot koji ste primili od mene moæe se saËuvati samo

stalnom zajednicom. Bez mene ne moæete savladati nijedan

grijeh niti se oduprijeti ijednoj kuπnji.

“Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama!” Biti u Kristu

znaËi stalno primanje njegovog Duha, znaËi æivot potpuna

predanja njegovoj sluæbi. Kanali koji povezuju Ëovjeka i

njegova Boga moraju biti stalno otvoreni. Kao πto loza stal-

no crpi sok sa æivotodavna trsa, tako se i mi trebamo Ëvr-

sto dræati Isusa i vjerom primiti od Njega silu i savrπenstvo

njegovog karaktera.

Korijen πalje hranu preko loze do najudaljenije granËice.

Tako i Krist prenosi rijeke duhovne sile do svakog vjernika.

Dok je duπa sjedinjena s Kristom, ne postoji opasnost da

uvene ili propadne.

Æivot Êe se trsa pokazati u divnom plodu na lozama.

“Tko ostaje u meni,” rekao je Isus, “i ja u njemu, rodi mnogo

roda. Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” Ako æivimo vje-

rom u Boæjeg Sina, u naπem Êe se æivotu pokazati rodovi

Duha i nijedan neÊe nedostajati.

“Moj je Otac vinogradar. On sijeËe svaku mladicu na meni

koja ne raa roda.” Dok je mladica samo izvana povezana s

lozom, ne moæe postojati æivotna veza. U tom sluËaju nema

rasta niti plodnosti. Tako moæe postojati samo prividna ve-

za s Kristom, bez stvarne zajednice s Njim kroz vjeru. Ispo-

vijedanje vjere dovodi ljude u crkvu, ali karakter i ponaπa-

nje pokazuju jesu li oni u vezi s Kristom. Ako ne donose

nikakav rod, oni su nerodne loze. Njihovo odvajanje od Krista

podrazumijeva njihovu potpunu propast, koja je prikazana

osuπenom lozom. “Ako tko u meni ne ostane,” kaæe Krist,

“bacit Êe se kao mladica napolje i osuπit Êe se. Takve potom

skupe i u oganj bace da gore.”


42 PASIJA NADE

“A proËiπÊava svaku koja raa rod, da rodi viπe roda.”

Od izabrane dvanaestorice koji su pratili Isusa, jednog kao

osuπenu lozu uskoro je trebalo odstraniti, a ostali Êe morati

proÊi ispod orezivaËka noæa gorkih kuπnji. Sa sveËanom

njeænoπÊu Isus je objasnio namjeru vinogradara. Orezivanje

Êe izazvati bol, ali Otac je taj koji upotrebljava noæ. On ne

radi nemilostivom rukom ili ravnoduπnim srcem. Postoje loze

koje se vuku po tlu i stoga ih treba odvojiti od zemaljske

potpore za koju su se uhvatile svojim viticama. One se tre-

baju upraviti prema nebu da pronau svoju potporu u Bogu.

Suviπno liπÊe koje izvlaËi æivotni sok iz ploda, mora se od-

straniti. Bujno izrasli dijelovi biljke moraju se odsjeÊi da bi

omoguÊili prodor zrakama Sunca pravde. Vinogradar odsi-

jeca πtetne izdanke da bi plod bio bogatiji i obilniji.

“Otac moj proslavit Êe se time”, rekao je Krist, “πto Êete

roditi mnogo roda.” Bog æeli da preko vas pokaæe svetost,

dobrotu i milostivost svog karaktera. Ipak, Spasitelj ne na-

laæe apostolima da naporno rade kako bi donijeli rod. Pozi-

va ih da ostanu u Njemu i kaæe: “Ako ostanete u meni i ako

moje rijeËi ostanu u vama, traæite πto god hoÊete, i bit Êe

vam.” Krist prebiva u svojim sljedbenicima preko svoje Ri-

jeËi. Ovo je ista æivotna zajednica koja je prikazana jedenjem

njegova tijela i pijenjem njegove krvi. Kristove su rijeËi duh

i æivot. PrihvaÊajuÊi ih, primate æivot Trsa. Vi æivite “o sva-

koj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”. (Matej 4,4) Kristov æivot

u vama donosi isti rod kao u Njemu. Ako æivite u Kristu,

ako ste privræeni Kristu, ako vas Krist podupre, ako crpite

hranu od Krista, rodit Êete plod sliËan Kristovom.

Ideal meusobne ljubavi

Na posljednjem sastanku sa svojim uËenicima, Krist je

izrazio svoju veliku æelju da ljube jedan drugoga kao πto ih

je On ljubio. »esto je govorio o ovome. “Ovo vam zapovije-

dam”, ponovno je rekao, “da ljubite jedan drugoga!” Prvi

nalog koji im je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio

je: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao

πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” UËenicima

je ova zapovijed bila nova, jer se meusobno nisu voljeli kao

πto ih je Krist volio. Vidio je da meu njima moraju zavla-

43

dati nove misli i pobude, da u æivot treba sprovesti nova

naËela; kroz njegov æivot i smrt trebali su primiti nov po-

jam o ljubavi. U svjetlosti njegovog samopoærtvovanja za-

povijed da ljube jedan drugoga dobila je novo znaËenje.

Cjelokupno djelo milosti je stalna sluæba ljubavi, samoodri-

canja i samopoærtvovnosti. U svakom trenutku Kristova bo-

ravka na Zemlji, od Njega se kao nezadræiva rijeka izlijevala

Boæja ljubav. Svi koji su ispunjeni njegovim Duhom, voljet

Êe onako kako je On volio. Istim naËelom koje je pokretalo

Krista, bit Êe i oni nadahnuti u svim svojim meusobnim

odnosima.

Kao Otkupitelj

svijeta, Krist je

stalno bio suoËen s

prividnim

neuspjehom... Ali

On se nije

obeshrabrivao.

Ova ljubav je dokaz njiho-

vog uËeniπtva. “Ako imadnete

ljubavi jedan prema drugome,”

rekao je Isus, “po tom Êe svi

upoznati da ste moji uËenici.”

Kad su ljudi meusobno pove-

zani, ne silom ili osobnim in-

teresima, nego ljubavlju, poka-

zuju djelovanje jednog utjeca-

ja koji je uzviπeniji od svakog

ljudskog utjecaja. Tamo gdje

postoji to jedinstvo, dokaz je

da je Boæji lik obnovljen u ljud-

skom rodu i da im je usaeno novo æivotno naËelo. To po-

kazuje da u boæanskoj prirodi postoji sila koja se moæe su-

protstaviti natprirodnim silama zla i da Boæja milost poko-

rava sebiËnost svojstvenu naravi ljudskog srca.

Ova ljubav, izraæena u crkvi, sigurno Êe izazvati Soto-

nin bijes. Krist nije oznaËio laku stazu svojim uËenicima.

“Ako vas svijet mrzi,” rekao je, “znajte da je mene mrzio pri-

je vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Bu-

duÊi da ne pripadate svijetu — ja vas izabrah od svijeta — za-

to vas svijet mrzi. Sjetite se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije slu-

ga veÊi od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas

Êe progoniti. Ako su moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali

ovo Êe sve protiv vas Ëiniti zbog mog imena, jer ne poznaju

onoga koji me poslao.” Evanelje treba nezadræivo napredo-

vati usred protivljenja, opasnosti, gubitaka i patnji. Meutim,

oni koji obavljaju ovaj rad samo slijede stope svoga UËitelja.


44 PASIJA NADE

Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suoËen s pri-

vidnim neuspjehom. On, vjesnik milosti naπem svijetu, kao

da je izvrπio malo od djela koje je Ëeznuo da izvrπi podi-

æuÊi i spaπavajuÊi. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stva-

rajuÊi prepreke na njegovu putu. Ali On se nije obeshrabri-

vao. Kroz Izaijino proroËanstvo On objavljuje: “Zaludu sam

se muËio, nizaπto naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je moje

pravo, kod mog Boga nagrada je moja... Da mu vratim na-

trag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u oËima Jahvi-

nim, Bog moj bijaπe mi snaga.” Kristu je dano obeÊanje:

“Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome

kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silniËkome... Ovako govori

Jahve... U vrijeme milosti ja Êu te usliπiti, u dan spasa ja Êu

ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju

podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opustoπenu, da ka-

æeπ zasuænjenima: Iziite! a onima koji su u tami: Doite

na svjetlo!... NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æe-

ga ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje, dovest

Êe ih k izvorima vode.” (Izaija 49,4.5.7-10)

Krist se oslanjao na ovu rijeË i nije ustuknuo pred Soto-

nom. Prije posljednjih trenutaka Kristova poniæenja, kad je

najdublja tuga obuzimala njegovu duπu, rekao je uËenicima:

“Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæe

niπta.” “Osuen [je] knez ovoga svijeta.” “Sad Êe on biti baËen

van.” (Ivan 14,30; 16,11; 12,31). ProroËkim okom Krist je

prelazio preko prizora koji Êe se dogoditi u njegovom po-

sljednjem velikom sukobu. Znao je da Êe cijelo Nebo slaviti

pobjedu kad bude uzviknuo: “Svrπi se!” Do njegova uha do-

pirala je glazba i pobjedniËki uzvici iz nebeskih dvorova.

Znao je da Êe se tada oglasiti posmrtno zvono sotonskom

carstvu, a Kristovo ime objaviti kroz cio svemir od svijeta

do svijeta.

Krist se radovao πto za svoje sljedbenike moæe uËiniti

viπe no πto mogu traæiti ili zamisliti. Govorio je s Ëvrstim

pouzdanjem, znajuÊi da je veliËanstvena odluka donesena prije

no πto je svijet stvoren. Znao je da Êe istina, naoruæana sve-

moÊnom silom Svetoga Duha pobijediti u borbi sa zlom i

da Êe se krvlju umrljana zastava pobjedonosno zaleprπati

iznad njegovih sljedbenika. Znao je da Êe æivot njegovih vjer-

nih uËenika biti sliËan njegovom, nizu stalnih pobjeda, do

45

kojih se ovdje nije dræalo, ali koje Êe se prepoznati u veli-

koj buduÊnosti.

“Ovo vam rekoh”, rekao je, “da u meni imate mir. U

svijetu Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobije-

dio svijet!” Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obes-

hrabren, pa njegovi sljedbenici trebaju pokazati vjeru iste

ustrajne prirode. Oni trebaju æivjeti kao πto je On æivio i

raditi kao πto je i On radio, jer oni ovise o Njemu kao veli-

kom Predstojniku. Moraju posjedovati hrabrost, snagu i us-

trajnost. Premda oËite nemoguÊnosti prijeËe njihov put, nje-

govom miloπÊu moraju iÊi naprijed. Umjesto da se æale na

Svoje upute

Spasitelj je zavrπio

snaænim rijeËima

punim nade.

Zatim je u molitvi

za svoje uËenike

izlio teret svoje

duπe.

teπkoÊe, pozvani su da ih sa-

vladaju. Ne trebaju ni zbog Ëe-

ga oËajavati, a nadati se svemu.

Zlatnim lancem svoje neuspo-

redive ljubavi Krist ih je pove-

zao s Boæjim prijestoljem. Nje-

gova je namjera da imaju naj-

viπi utjecaj u svemiru koji pro-

istjeËe iz izvora svake sile. Oni

trebaju imati silu da se odup-

ru zlu, silu koju neÊe savlada-

ti ni zemlja, ni smrt, ni pakao,

silu koja Êe ih pripremiti da

pobijede kao πto je i Krist po-

bijedio.

Kristova je namjera da se u njegovoj Crkvi na Zemlji

pokaæu nebeski red, nebeska zamisao upravljanja, nebeski

boæanski sklad. Tako Êe se On proslaviti u svom narodu.

Preko njih Êe Sunce pravde zasjati nepomuÊenim sjajem ovom

svijetu. Krist je svojoj Crkvi dao izobilne darove, da bi mo-

gao primiti veliki dobitak slave od svog izbavljenog, otkup-

ljenog vlasniπtva. On je svom narodu podario moguÊnosti i

blagoslove da bi mogao predstaviti Onoga koji sve ima u pu-

nini. Crkva obdarena Kristovom pravdom njegova je riznica

u kojoj se u punini i konaËnom prikazu trebaju pojaviti

plodovi njegove milosti, njegove blagodati i njegove ljubavi.

U ËistoÊi i savrπenstvu svog naroda Krist vidi nagradu za

svoje poniæenje i dodatak svojoj slavi — Krist, veliko Sredi-

πte, iz kojeg zraËi sva slava.


46 PASIJA NADE

Svoje upute Spasitelj je zavrπio snaænim rijeËima punim

nade. Zatim je u molitvi za svoje uËenike izlio teret svoje

duπe. PodiæuÊi svoje oËi prema Nebu rekao je: “OËe, doπao

je Ëas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da,

kao πto si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne æivot vjeË-

ni svima koje si mu dao. A ovo je vjeËni æivot: spoznati te-

be, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao Isusa Krista.”

Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. On je

proslavio Boga na Zemlji. Obznanio je OËevo ime. Sakupio

je one koji Êe nastaviti njegovo djelo meu ljudima. Rekao

je: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A

oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u

svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!”

“Ne molim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj

rijeËi vjerovati u me, da svi budu jedno... ja u njima, a ti u

meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si

me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.”

Tako je jezikom Ëovjeka koji ima boæanski autoritet, Krist

svoju izabranu Crkvu stavio u OËevo naruËje. Kao posveÊeni

Veliki sveÊenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastir

On okuplja svoje stado u sjeni SvemoguÊega, u Ëvrsto i si-

gurno pribjeæiπte. Njemu sad predstoji konaËna bitka sa Soto-

nom i On je odlazi prihvatiti.

47

4. Getsemani


Marku 14,32-50; Luki 22,39-53; Ivanu 18,1-12.

©utljivi Spasitelj

U druπtvu sa svojim uËenicima Spasitelj je polako iπao

prema Getsemanskom vrtu. U vrijeme Pashe uvijek pun Mje-

sec sijao je s neba bez ijednog oblaka. Grad hodoËasniËkih

πatora utonuo je u tiπinu.

Isus je ozbiljno razgovarao sa svojim uËenicima i pou-

Ëavao ih, ali kad se pribliæio Getsemaniju, postao je neo-

biËno πutljiv. »esto je posjeÊivao ovo mjesto da razmiπlja i

moli se, ali nikada sa srcem tako punim boli kao ove noÊi

njegove samrtne borbe. Tijekom cijelog svog æivota na zemlji

hodao je u svjetlosti Boæje prisutnosti. Kad je doπao i suko-

bio se s ljudima obuzetim pravim sotonskim duhom, mo-

gao je kazati: “Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne

ostavlja sama, jer ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan

8,29) Ali Ëinilo se kao da Ga viπe ne podræava boæanska svjet-

lost. Sad se i On naπao meu prijestupnicima. Morao je po-

nijeti krivicu palog ËovjeËanstva. Na Njega koji nije znao za

grijeh moralo se staviti bezakonje svih nas. Grijeh Mu je

izgledao tako straπan, a teæina krivice koju je morao poni-

jeti tako velika, te je doπao u kuπnju da se boji kako Êe ga

to zauvijek odvojiti od OËeve ljubavi. ZnajuÊi kako je stra-

πan Boæji gnjev prema prijestupu, uzviknuo je: “Æalosna je

duπa moja do smrti.”

Dok su se pribliæavali vrtu, uËenici su zamijetili promjenu

na svom UËitelju. Nikada ranije nisu Ga vidjeli tako duboko

oæaloπÊenog i πutljivog. ©to je dalje iπao, ova neobiËna tuga

48 PASIJA NADE

bivala je sve dublja, ali se nisu usuivali upitati Ga za uzrok.

Postao je kao da Êe se sruπiti na zemlju. Stigavπi u vrt, uËe-

nici su briæno traæili njegovo uobiËajeno mjesto za odmor,

da bi njihov UËitelj mogao otpoËinuti. Svaki korak Ëinio je

s muËnim naporom. Glasno je jeËao kao da pati pod pritis-

kom straπnog tereta. Da Ga dvaput njegovi pratioci nisu

pridræali, pao bi na zemlju.

OsjeÊao je da Ga

je grijeh odvojio

od Oca. Ponor je

bio tako πirok,

tako mraËan, tako

dubok da je

Njegov duh

uzdrhtao pred

njim.

Isus je blizu ulaza u vrt os-

tavio sve svoje uËenike, osim

trojice, nalaæuÊi im da se mole

za sebe i Njega. S Petrom, Ja-

kovom i Ivanom doπao je na za-

klonjeno mjesto u vrtu. Ova tri

uËenika bili su Kristovi najbli-

æi pratioci. Promatrali su nje-

govu slavu na gori preobraæe-

nja, vidjeli su Mojsija i Iliju ka-

ko govore s Njim; Ëuli su glas

s Neba; a sada u njegovoj ve-

likoj borbi Krist je æelio da bu-

du uz Njega. Na ovom povu-

Ëenom mjestu Ëesto su provo-

dili noÊi zajedno s Njim. U tim

prilikama, nakon bdijenja i mo-

litava, oni bi mirno spavali u blizini svog UËitelja, dok ih

On ujutro ne bi probudio da ponovno krenu na rad. Ali sad

je æelio da u molitvi provedu noÊ s Njim. Ipak, nije mogao

podnijeti da budu svjedoci samrtne borbe koju je trebao

podnijeti.

“Ostanite ovdje”, rekao je, “i bdijte sa mnom!”

Otiπao je malo dalje od njih, ne tako daleko da Ga ne

bi mogli vidjeti i Ëuti i pao je niËice na tlo. OsjeÊao je da

Ga je grijeh odvojio od njegovog Oca. Ponor je bio tako πi-

rok, tako mraËan, tako dubok da je njegov duh uzdrhtao

pred njim. Nije smio upotrijebiti svoju boæansku silu da bi

izbjegao ovu veliku duπevnu patnju. Kao Ëovjek morao je

podnijeti posljedice Ëovjekova grijeha. Kao Ëovjek morao je

izdræati OËev gnjev zbog prijestupa.

Krist je sada bio u poloæaju u kojem se nikada ranije

nije nalazio. Njegova patnja najbolje se moæe opisati rijeËi-

49

ma proroka: “Probudi se, maËu, protiv mog pastira, protiv

Ëovjeka, moga srodnika — rijeË je Jahve nad Vojskama.”

(Zaharija 13,7) Kao zamjena i jamac za greπnog Ëovjeka, Krist

je patio pod boæanskom pravdom. Uvidio je πto je znaËila

pravda. Dotada je bio posrednik za druge; sada je Ëeznuo

da i sam ima posrednika.

BuduÊi da je osjeÊao da je njegova zajednica s Ocem

prekinuta, Krist se bojao da njegova ljudska priroda neÊe

izdræati u nastupajuÊem sukobu sa silama tame. U pustinji

kuπanja odluËivala se sudbina ljudskog roda. Krist je tada

bio pobjednik. Sad je kuπaË stupio u posljednji straπan okr-

πaj. Za ovo se pripremao tijekom Kristove trogodiπnje sluæ-

be. Sad je u to uloæio sve. Ako ovdje pretrpi neuspjeh, nje-

gova nada da bude Gospodar bit Êe izgubljena; zemaljska

kraljevstva Êe na kraju postati Kristova: a on sam bit Êe zbaËen

i prognan. Meutim, kad bi Krist mogao biti pobijeen, Zemlja

bi postala Sotonino carstvo, a ljudski rod zauvijek ostao pod

njegovom vlaπÊu. ZnajuÊi bit sukoba koji Ga je oËekivao,

Kristova je duπa bila ispunjena straπnom prijetnjom odvaja-

nja od Boga. Sotona Mu je rekao da Êe odvajanje biti vjeËno

ako postane jamac za greπni svijet. Poistovjetit Êe se sa Soto-

ninim carstvom i nikada viπe neÊe biti jedno s Bogom.

©to Êe se dobiti ovom ærtvom? Kako je beznadno izgle-

dala krivica i nezahvalnost ljudi! Najsurovije prikazanim pri-

likama Sotona je optereÊivao Otkupitelja: odbacio Te je narod

koji tvrdi da je iznad svih drugih u zemaljskim i duhovnim

prednostima, On æeli uniπtiti Tebe, temelj, srediπte i peËat

obeÊanja koja su dana kao osobitom narodu. Jedan od Tvojih

uËenika koji je sluπao Tvoje pouke i bio meu prvima u cr-

kvenim djelatnostima, izdat Êe Te. OdreÊi Êe Te se jedan

od Tvojih najrevnijih sljedbenika. Svi Êe Te napustiti. Cijelo

Kristovo biÊe uzdrhtalo je od uæasa na tu pomisao. Probolo

Mu je duπu to πto Êe se oni koje je nastojao spasiti, oni koje

je tako silno volio, sjediniti u zavjeri sa Sotonom. Bila je to

strahovita borba. Ona se mjerila krivicom njegova naroda,

njegovih tuæitelja i izdajnika, krivicom svijeta koji je leæao

u zlu. Ljudski su grijesi teπko pritiskivali Krista, a osjeÊaj

Boæjeg gnjeva na grijeh razarao je njegov æivot.

Promatrajte Ga kako razmiπlja o cijeni koju treba platiti

za ljudsku duπu. U svojoj dubokoj duπevnoj borbi bacio se

GETSEMANI

50 PASIJA NADE

na hladno tlo, kao da Êe time sprijeËiti da ne bude joπ viπe

udaljen od Boga. Hladna noÊna rosa padala je na njegovo

tijelo dok je leæao niËice, ali On na to nije obraÊao pozor-

nost. S njegovih se blijedih usana oteo bolan uzvik: “OËe

moj! Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!” Ipak i

sad je dodao: “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”

Usamljeni patnik

Kad pati, ljudsko srce Ëezne za suosjeÊanjem. Ovu Ëeæ-

nju Krist je osjeÊao iz dubine svog biÊa. U najdubljoj du-

πevnoj boli doπao je svojim uËenicima s velikom æeljom da

Kad pati, ljudsko

srce Ëezne za

suosjeÊanjem. Ovu

Ëeænju Krist je

osjeÊao iz dubine

svog biÊa.

Ëuje neku rijeË utjehe od onih

koje je tako Ëesto blagoslivljao,

tjeπio i πtitio u æalosti i nevo-

lji. Onaj koji je uvijek imao rije-

Ëi suÊuti za njih, podnosio je

nadËovjeËanske duπevne patnje

i Ëeznuo da zna mole li se za

Njega i sebe. Kako je bila mraË-

na zloÊudnost grijeha! Bio je u

straπnoj kuπnji da ljudski rod

prepusti posljedicama vlastite

krivnje, a On ostane nevin pred

Bogom. On bi bio osnaæen kad

bi samo mogao znati da to njegovi uËenici razumiju i cijene.

UstajuÊi s bolnim naporom, posrtao je do mjesta na kome

je ostavio svoje pratioce. Ali, “nae ih gdje spavaju”. Da ih

je naπao kako se mole, osjetio bi olakπanje. Da su traæili uto-

Ëiπte u Bogu, da sotonske sile ne ovladaju njima, bio bi utjeπen

njihovom postojanom vjerom. Meutim, oni nisu obratili po-

zornost na njegovu ponovljenu opomenu: “Bdijte i molite.”

U poËetku su bili vrlo zabrinuti kad su vidjeli svog UËitelja,

koji je obiËno bio tako miran i dostojanstven, kako se bori

s tugom koja je nadilazila moÊ razumijevanja. Molili su se

kad su Ëuli snaæne uzvike Patnika. Nisu namjeravali napus-

titi svoga Gospodina, ali su izgledali paralizirani pospanoπ-

Êu koju su mogli odagnati da su se nastavili moliti Bogu.

Nisu shvatili potrebu straæenja i ozbiljne molitve da bi se

oduprli kuπnji.

51

Prije no πto se uputio prema vrtu, Isus je rekao svojim

uËenicima: “Svi Êete se vi joπ noÊas zbog mene pokolebati.”

S uvjerenjem dali su Mu najËvrπÊe obeÊanje da bi s Njim

iπli i u zatvor i u smrt. A jadni, samouvjereni Petar dodao

je: “Ako se doista i svi pokolebaju... ja ipak neÊu.” (Marko

14,27.29) UËenici su imali povjerenja u sebe. Nisu podig-

nuli pogled k moÊnom PomoÊniku, kako im je to Krist sa-

vjetovao. Tako, kad je Spasitelj imao najveÊu potrebu za nji-

hovim suosjeÊanjem i molitvama, naπao ih je kako spavaju.

»ak je i Petar spavao.

I Ivan, ljubljeni uËenik koji je leæao na Kristovim grudi-

ma, spavao je. Svakako, ljubav prema UËitelju trebala je Ivana

dræati budnim. Njegove ozbiljne molitve trebale su se sjedi-

Kad Ga je obuzela

velika bol duπe,

“znoj mu postade

kao guste kaplje

krvi πto padahu

na zemlju”.

niti s molitvama voljenog Spa-

sitelja u trenutku njegove naj-

veÊe boli. Otkupitelj je provo-

dio Ëitave noÊi moleÊi se za

svoje uËenike da njihova vjera

ne prestane. Da je sad Isus po-

stavio Jakovu i Ivanu pitanje

koje im je veÊ jednom posta-

vio: “Moæete li piti kaleæ koji

Êu ja piti?”, oni se ne bi usu-

dili odgovoriti: “Moæemo.” (Ma-

tej 20,22)

UËenici su se probudili na

Isusov glas, ali jedva da su Ga prepoznali jer je bol potpu-

no izmijenila njegovo lice. ObraÊajuÊi se Petru, Isus je re-

kao: “©imune, ti spavaπ! Nisi mogao bdjeti ni jedan sat! Bdijte

i molite, da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je

tijelo slabo.” Slabost uËenika probudila je u Isusu saæalje-

nje. Bojao se da neÊe biti u stanju izdræati kuπnju koja Êe

doÊi na njih zbog njegove izdaje i smrti. Nije ih ukorio, veÊ

je rekao: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast!” »ak i u

svojoj velikoj duπevnoj boli traæio je da opravda njihovu sla-

bost. “Duh je spreman,” rekao je, “ali je tijelo slabo.”

Ponovno je Boæjeg Sina obuzela nadËovjeËanska patnja

i, malaksao i iscrpljen, posrÊuÊi vratio se na mjesto svoje

ranije borbe. Njegova je patnja postala Ëak i veÊa. Kad Ga

je obuzela velika bol duπe, “znoj mu postade kao guste kaplje

GETSEMANI

52 PASIJA NADE

krvi πto padahu na zemlju”. »empresi i palme bili su nijemi

svjedoci njegove velike duπevne borbe. S njihovih lisnatih

grana kapala je krupna rosa na njegovo iznureno tijelo, kao

da je priroda plakala nad svojim Tvorcem koji se sam borio

sa silama tame.

Samo malo prije toga Isus je stajao kao moÊni cedar,

odupiruÊi se oluji protivljenja koja je bjesnila nad Njim. Upor-

na volja i srca ispunjena zlobom i lukavstvom uzalud su se

trudili da Ga zbune i savladaju. Stajao je nepokolebljivo u

boæanskom veliËanstvu kao Boæji Sin. Sad je bio sliËan trsci

»empresi i palme

bili su nijemi

svjedoci Isusove

velike duπevne

borbe. S njihovih

lisnatih grana

kapala je krupna

rosa na Njegovo

iznureno tijelo,

kao da je priroda

plakala nad

svojim Tvorcem

koji se borio sa

silama tame.

koju πiba i povija bijesna olu-

ja. ZadobivajuÊi na svakom ko-

raku pobjedu nad silama tame,

pobjedniËki se pribliæavao kra-

ju svoga djela. Kao Onaj koji

je veÊ proslavljen, polagao je

pravo da bude jedno s Bogom.

OdluËnim je glasom izrazio

svoje hvalospjeve. Ohrabruju-

Êim i njeænim rijeËima govo-

rio je svojim uËenicima. Sad je

nastupio Ëas sile tame. Sad u

tihoj veËeri njegov glas nije

zvuËao pobjedonosno, veÊ je

bio ispunjen ljudskom boli. Do

uπiju pospanih uËenika dopi-

rale su Spasiteljeve rijeËi: “OËe

moj! Ako je moguÊe da me mi-

moie ovaj kaleæ! Ali neka ne

bude moja, nego tvoja volja!”

UËenici su najprije æeljeli

poÊi s Njim, ali On im je zapo-

vjedio da ostanu i straæe u mo-

litvi. Kad je doπao k njima, Isus ih je naπao kako joπ uvijek

spavaju. Opet je osjetio potrebu za druπtvom svojih uËeni-

ka, da Ëuje njihove rijeËi koje bi Mu donijele olakπanje i

odagnale tamu koja Ga je pritiskivala. Ali njihove su oËi ote-

æale i “nisu znali πto bi mu odgovorili”. Njegova ih je pri-

sutnost probudila. Vidjeli su njegovo lice obiljeæeno krva-

vim znojem duπevne muke i to ih je ispunilo strahom. Nisu

53

mogli razumjeti njegovu veliku duπevnu bol. “Tako mu je

lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjem viπe nije naliËio

na Ëovjeka.” (Izaija 52,14)

Okrenuvπi se Isus je opet potraæio svoje tiho mjesto i

pao niËice savladan uæasom duboke tame. Ljudska priroda

Boæjeg Sina zadrhtala je u tom Ëasu kuπnje. Sad se nije molio

za svoje uËenike da njihova vjera ne klone, veÊ za svoju duπu

koja je bila u kuπnji i velikoj patnji. Straπan trenutak je pri-

spio — trenutak odluke o sudbini svijeta. Sudbina ËovjeËan-

stva podrhtavala je na mjerilima. Krist je mogao Ëak i sada

odbiti Ëaπu dodijeljenu greπnom Ëovjeku. Joπ nije bilo

prekasno. Mogao je otrti krvavi znoj sa svog Ëela i ostaviti

Blijede Isusove

usne drhtavim su

glasom izgovorile

rijeËi: “OËe moj!

Ako je moguÊe,

neka me mimoie

ovaj kaleæ!”

Ëovjeka da pogine u svom be-

zakonju. Mogao je kazati: Neka

prijestupnik primi kaznu za

svoj grijeh, a ja se vraÊam

svom Ocu. HoÊe li Sin Boæji

ispiti gorku Ëaπu poniæenja i

agonije? HoÊe li Nevini snositi

posljedice prokletstva grijeha

da spasi krivca? Blijede Isuso-

ve usne drhtavim su glasom

izgovorile rijeËi: “OËe moj! Ako

je moguÊe, neka me mimoie

ovaj kaleæ!”

Triput je izustio ovu moli-

tvu. Triput je ljudska priroda ustuknula pred posljednjom,

najveÊom ærtvom. Ali sada se pred Otkupiteljem svijeta po-

javila povijest ljudskoga roda. Vidio je da Êe prekrπitelji Za-

kona morati poginuti ako budu prepuπteni sami sebi. Vidio

je Ëovjekovu bespomoÊnost. Vidio je silu grijeha. Pred Njim

su se pojavljivale nesreÊe i æalosti osuenog svijeta. Gledao

je sudbinu koja Ga oËekuje i donio je odluku. Spasit Êe Ëo-

vjeka po svaku cijenu. Prihvatio je svoje krπtenje krvlju, da

bi kroz Njega milijuni onih koji su osueni na smrt mogli

dobiti vjeËni æivot. Napustio je nebeske dvorove, u kojima

je sve Ëisto, sretno i slavno, da bi spasio jednu izgubljenu

ovcu, jedan svijet koji je pao uslijed prijestupa. On neÊe na-

pustiti svoju misiju. Postat Êe ærtva pomirenja za ljudski rod

koji je odluËio zgrijeπiti. Njegova molitva sada odiπe po-

GETSEMANI

54 PASIJA NADE

sluπnoπÊu: “OËe moj! Ako je moguÊe da me mimoie ovaj

kaleæ! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”

Poπto je donio odluku, pao je kao mrtav na tlo s koga

se djelomiËno podignuo. Gdje su sada bili njegovi uËenici

da njeæno pridræe glavu svog klonulog UËitelja i umiju to

Ëelo koje je doista bilo nagreno mimo sinova ljudskih? Spa-

sitelj je sam gazio u kaci, i nijedan Ëovjek nije bio s Njim.

Nebo suosjeÊa s Isusom

Ali Bog je patio sa svojim Sinom. Aneli su promatrali

Spasiteljeve samrtne muke. Vidjeli su svoga Gospodina okru-

æena legionima sotonskih sila, njegovu prirodu optereÊenu

uæasnom, tajanstvenom tjesko-

bom. Na nebu je vladala tiπina.

Nije taknuta nijedna harfa. Kad

bi smrtnici mogli vidjeti Ëue-

nje aneoskih vojski koje u ti-

hoj boli promatraju kako Otac

uskraÊuje zrake svjetlosti, lju-

bavi i slave svom ljubljenom Si-

nu, bolje bi shvatili koliko je

grijeh odvratan u njegovim oËi-

ma.

Spasitelj je sam

gazio u kaci, i

nijedan Ëovjek nije

bio s Njim.

Bezgreπni svjetovi i nebeski aneli s velikim zanimanjem

promatrali su zavrπetak ovog sukoba. Sotona i njegov savez

zla, pripadnici legiona otpalih, pozorno su promatrali ovu

veliku krizu u djelu otkupljenja. Sile dobra i zla Ëekale su

da vide kakav Êe odgovor doÊi na triput ponovljenu Kristo-

vu molitvu. Aneli su Ëeznuli da olakπaju patnje boæanskom

BiÊu koje strada, ali to nije bilo moguÊe. Nije pronaen ni-

kakav put izbavljenja za Boæjeg Sina. U ovoj strahovitoj krizi,

kad je sve stajalo pred odlukom, kad je tajanstvena Ëaπa po-

drhtavala u ruci Ëovjeka boli, otvorilo se Nebo, svjetlost je

zasjala usred olujne tame ovog kritiËnog trenutka i silni an-

eo, koji stoji u Boæjoj prisutnosti, na poloæaju s koga je

Sotona pao, doπao je i stao kraj Krista. Aneo je doπao ne

uzeti Ëaπu iz Kristove ruke, veÊ Ga ojaËati da je ispije, uvje-

ravajuÊi Ga u OËevu ljubav. Doπao je podariti silu boæan-

sko-ljudskom Molitelju. Pokazao Mu je otvoreno Nebo, go-

55

voreÊi Mu o duπama koje Êe biti spaπene njegovim patnja-

ma. Uvjeravao Ga je da je njegov Otac veÊi i silniji od Soto-

ne, da Êe njegova smrt nanijeti potpuni poraz Sotoni i da

Êe carstvo ovog svijeta biti predano svecima Viπnjega. Re-

kao Mu je da Êe vidjeti trud duπe svoje i biti zadovoljan,

jer Êe vidjeti mnoπtvo pripadnika ljudskog roda spaπenih za

svu vjeËnost.

Kristove velike duπevne patnje nisu prestale, ali su Ga

napustili potiπtenost i obeshrabrenje. Bura se nije stiπavala.

Ali je On na koga se obruπila bio ojaËan da se suprotstavi

njezinoj æestini. Izaπao je tih i miran. Na njegovom licu umr-

ljanom krvlju poËivao je nebeski mir. Podnio je ono πto ni-

jedno ljudsko biÊe ne bi moglo podnijeti, jer je za svakog

Ëovjeka okusio samrtne patnje.

Zaspale je uËenike iznenada probudila svjetlost koja je

okruæavala Spasitelja. Vidjeli su anela nagnutog nad UËite-

Na Njegovom licu

umrljanom krvlju

poËivao je nebeski

mir.

ljem koji je bio na zemlji. Vi-

djeli su ga kako podiæe Spasi-

teljevu glavu na svoje grudi i

pokazuje prema Nebu. »uli su

njegov glas, kao najslau glaz-

bu, kako izgovara rijeËi utjehe

i nade. UËenici su se sjetili pri-

zora s gore preobraæenja. Sje-

tili su se slave koja je okruæa-

vala Isusa u Hramu i Boæjeg

glasa koji je govorio iz oblaka.

Sad se ponovno otkrila ista slava i viπe se nisu bojali za svog

UËitelja. On je bio pod Boæjim staranjem; silni aneo po-

slan je da Ga zaπtiti. UËenici su ponovno u svom umoru pod-

legli neobiËnoj pospanosti koja ih je svladavala. Isus ih je

opet naπao kako spavaju.

PromatrajuÊi ih s tugom, rekao je: “Joπ spavate i poËivate?!

Evo se pribliæi Ëas u koji se Sin »ovjeËji predaje u ruke greπ-

nika.”

Joπ dok je izgovarao ove rijeËi, zaËuo je korake svjetine

koja Ga je traæila pa je nastavio: “Ustanite! Hajdemo! Evo

se pribliæi moj izdajnik.”

GETSEMANI

56 PASIJA NADE

Juda i zloËinaËka svjetina

Kad je istupio kako bi doËekao svog izdajnika, na Isusu

se nisu vidjeli tragovi njegove nedavne velike duπevne bor-

be. StojeÊi ispred svojih uËenika, rekao je: “Koga traæite?”

Odgovorili su: “Isusa NazareÊanina.” Isus je odgovorio: “Ja

sam.” Kad je izgovorio ove rijeËi, aneo koji je doskora slu-

æio Isusu, stao je izmeu Njega i svjetine. Boæanska svjet-

lost obasjala je Spasiteljevo lice i prilika u obliku goluba osje-

nila je njegovo lice. U prisutnosti ove boæanske slave, zlo-

ËinaËki nastrojena svjetina nije mogla stajati ni trenutka.

Ustuknuli su. SveÊenici, starjeπine, vojnici, pa Ëak i Juda,

pali su kao mrtvi na zemlju.

Aneo se povukao i svjetlost je iπËezla. Isus je mogao

pobjeÊi, ali je ostao miran i priseban. Kao Proslavljeni, sta-

jao je usred te okorjele gomile koja je sada bespomoÊno le-

æala kraj njegovih nogu. UËenici su promatrali nijemi od Ëu-

enja i straha.

Meutim, prizor se brzo promijenio. Svjetina se prenu-

la. Rimski vojnici, sveÊenici i Juda okupili su se oko Krista.

Izgledali su postieni svojom slaboπÊu i uplaπeni da im Isus

ne pobjegne. Otkupitelj je opet postavio pitanje: “Koga

traæite?” Imali su dokaze da je Onaj koji je stajao pred nji-

ma Boæji Sin, ali nisu prihvatili osvjedoËenje. Na pitanje “Koga

traæite?” opet su odgovorili: “Isusa NazareÊanina.” Spasitelj

je tada rekao pokazujuÊi na uËenike: “Rekoh vam da sam

ja... Dakle, ako mene traæite, pustite ove da odu!” Znao je

da im je vjera bila slaba, pa ih je nastojao zaπtititi od kuπ-

nje i nevolje. Bio je spreman ærtvovati se za njih.

Izdajnik Juda nije zaboravio ulogu koju je trebao odig-

rati. Kad je gomila uπla u vrt, on joj je bio vodiË, kojeg je

neposredno pratio veliki sveÊenik. Isusovim progoniteljima

dao je znak rekavπi: “Koga ja poljubim... taj je, njega dræi-

te!” (Matej 26,48) Sad se ponaπao kao da nema nikakve ve-

ze s njima. Priπavπi Isusu, uzeo Ga je za ruku kao bliskog

prijatelja. Oslovivπi Ga: “Zdravo, Rabbi!” poljubio je Isusa

viπe puta i kao da je plakao, saæalijevajuÊi Ga zbog opasnosti

u kojoj se nalazi.

Isus mu je rekao: “Prijatelju, zaπto si doπao?” Njegov glas

drhtao je od æalosti kad je dodao: “Juda, poljupcem izdajeπ

57

Sina »ovjeËjega!” Ovaj poziv trebao je probuditi savjest iz-

dajnika i dirnuti njegovo okorjelo srce; ali su ga Ëast, vjer-

nost i ljudska njeænost napustili. Stajao je drsko i izazivaË-

ki, ne pokazujuÊi nikakvu spremnost da popusti. Predao se

Sotoni i viπe mu se nije imao sile oduprijeti. Isus nije od-

bio izdajnikov poljubac.

Gomila se ohrabrila kad je vidjela da Juda dodiruje osobu

koja je samo prije nekoliko trenutaka bila proslavljena pred

njihovim oËima. Uhvatili su Isusa i poËeli vezivati te ple-

menite ruke koje su uvijek Ëinile samo dobro.

UËenici su mislili da njihov UËitelj neÊe dopustiti da Ga

uhvate. Ista sila koja je uËinila da ovi ljudi popadaju kao

mrtvi mogla ih je i dalje dræati nemoÊnima, sve dok Isus i

oni kao njegovi pratioci ne po-

bjegnu. Bili su razoËarani i

ozlojeeni kad su vidjeli uzice

kojima su poËeli vezivati ruke

Onoga kojeg su voljeli. Razlju-

Êeni Petar naglo je potegao

maË i pokuπao obraniti svog

UËitelja, ali odsjekao je samo

uho sluzi velikog sveÊenika.

Kad je Isus vidio πto se dogo-

dilo, oslobodio je svoje ruke,

premda su ih rimski vojnici

Ëvrsto dræali, i rekao: “Pustite!

Dosta!” Zatim je dodirnuo ra-

“Prijatelju, zaπto si

doπao?” Isusov glas

drhtao je od

æalosti kad je

dodao: “Juda,

poljupcem izdajeπ

Sina »ovjeËjega!”

njeno uho i ono je odmah ozdravilo. A onda je rekao Petru:

“Vrati maË svoj u korice, jer svi koji se maËa hvataju od

maËa ginu. Ili misliπ da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u

ovaj Ëas poπalje viπe od dvanaest legija anela?” Umjesto sva-

kog uËenika — jedna legija! O, zaπto, mislili su uËenici, ne

spaπava sebe i nas? OdgovarajuÊi na njihovu neizreËenu mi-

sao, On je dodao: “Ali, ovo se sve dogodi da se ispune pro-

roËka Pisma.” “Zar moæda da ne pijem kaleæ koji mi pruæi

Otac?”

Dostojanstvo zvanja hebrejskih voa nije ih spreËavalo

da se pridruæe Isusovim goniteljima. Njegovo hvatanje bilo

je previπe vaæno da bi ga povjerili podËinjenima. Lukavi sve-

Êenici i starjeπine pridruæili su se Ëuvarima reda u Hramu i

GETSEMANI

58 PASIJA NADE

gomili koja je pratila Judu do Getsemanija. Kakvo je to bilo

druπtvo za te dostojanstvenike sjedinjene s gomilom koja je

Ëeznula za uzbuenjima i bila naoruæana svakovrsnim oruæ-

jem, kao da goni divlju zvijer!

Okrenuvπi se sveÊenicima i starjeπinama, Krist ih je gledao

prodornim pogledom. RijeËi πto ih je izgovorio pamtit Êe

dokle god su æivi. Bile su kao oπtre strijele SvemoguÊega.

Dostojanstveno je rekao: “Kao na razbojnika iziπli ste s ma-

Ëevima i toljagama! Dok sam

iz dana u dan bio u hramu s

vama, ne digoste ruku na me.

Ali ovo je vaπ Ëas i vlast tame.”

UËenici su se uplaπili kad

su vidjeli kako Isus dopuπta da

Ga uhvate i veæu. Bili su uvri-

jeeni πto je morao podnijeti

ovo svoje i njihovo poniæava-

nje. Nisu mogli razumjeti nje-

govo ponaπanje i oni su Ga o-

krivljavali πto se pokorio svjeti-

UËenici su se

uplaπili kad su

vidjeli kako Isus

dopuπta da Ga

uhvate i veæu.

ni. U svojoj ozlojeenosti i strahu, Petar je predloæio da se

sami spaπavaju. Posluπavπi ovaj prijedlog, “tada ga svi njegovi

uËenici ostave i pobjegnu”. A li Krist je pretkazao ovo

napuπtanje. “Evo”, rekao je, “dolazi Ëas, i veÊ je doπao, kad

Êete biti rasprπeni svaki na svoju stranu i mene ostaviti sa-

ma. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom.” (Ivan 16,32)

59

5. Pred Anom i Kaifom

Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,57-75; 27,1;

Marku 14,53-72; 15,1; Luki 22,54-71; Ivanu 18,13-27.

Poæurivali su Isusa preko potoka Kedrona, kraj vrtova i

maslinjaka i kroz utihnule ulice usnula grada. PonoÊ je pro-

πla i povici buËne svjetine koja Ga je pratila resko su se

prolamali kroz noÊni mir. Spasitelj je bio vezan i dobro Ëu-

van, a svaki Mu je pokret nanosio bol. Oni koji su Ga uhva-

tili s nestrpljenjem i æurbom odmicali su s Njim prema dvoru

Ane, bivπeg velikog sveÊenika.

Ana je bio glava obitelji koja je vrπila sveÊeniËku sluæ-

bu, a narod ga je, poπtujuÊi njegovu starost, priznavao za

velikog sveÊenika. Traæili su njegov savjet i prihvaÊali ga kao

Boæji glas. On je prvi morao vidjeti Isusa kao zarobljenika

sveÊeniËke moÊi. Morao je biti prisutan prilikom ispitiva-

nja zatvorenika, iz bojazni da manje iskusni Kaifa ne ostva-

ri cilj na kome su radili. Ovom prilikom, po svaku cijenu,

Krista treba osuditi i stoga su nuæni njegovo umijeÊe, lukavstvo

i oπtroumnost.

Osueni vlastitim propisima

Kristu se zvaniËno trebalo suditi pred Velikim vijeÊem;

ali pred Anom je bio podvrgnut uvodnom ispitivanju. Po rim-

skom zakonu Veliko vijeÊe nije moglo izreÊi smrtnu presudu.

Oni su mogli samo ispitivati zatvorenika i donijeti presudu

koju su proglaπavale pravosnaænom rimske vlasti. Stoga je

bilo potrebno da se protiv Krista podignu takve optuæbe koje

Êe i Rimljani smatrati najteæim. Takoer je trebalo pronaÊi

optuæbu koja Êe Ga uËiniti krivim u oËima Hebreja. Meu

60 PASIJA NADE

sveÊenicima i poglavarima nije bilo malo onih koji su bili

uvjereni Kristovim uËenjem i samo strah od iskljuËenja pri-

jeËio ih je da Ga priznaju. SveÊenici su dobro upamtili Niko-

demovo pitanje: “Osuuje li naπ Zakon nekoga ako se prije

ne sasluπa i ne dozna πto je uËinio?” (Ivan 7,51) Ovo pita-

nje je za stanovito vrijeme razjedinilo Savjet i osujetilo nji-

hove namjere. Josip iz Arimateje i Nikodem sada nisu bili

pozvani, ali bilo je drugih koji bi se moæda usudili govoriti

u korist pravde. Istraga se morala tako voditi da sve Ëlano-

Meu sveÊenicima

i poglavarima nije

bilo malo onih

koji su bili

uvjereni Kristovim

uËenjem i samo

strah od

iskljuËenja prijeËio

ih je da Ga

priznaju.

ve Velikog vijeÊa ujedini pro-

tiv Krista. Postojale su dvije op-

tuæbe koje su sveÊenici æeljeli

utvrditi. Ako bi se za Krista

moglo dokazati da je hulio na

Boga, Njega bi osudili Hebre-

ji. Ako bi Ga proglasili krivim

za bunu, osigurali bi osudu od

strane Rimljana. Ana je poku-

πao najprije uËvrstiti drugu op-

tuæbu. Ispitivao je Isusa o nje-

govim uËenicima i njegovoj na-

uci, nadajuÊi se da Êe zatvo-

renik reÊi neπto πto Êe mu dati

Ëinjenice koje bi dalje koristio.

Nastojao je izvuÊi neku tvrd-

nju koja bi dokazala kako je On

teæio da zasnuje tajno druπtvo

s ciljem da uspostavi novo carstvo. Tada bi Ga sveÊenici mogli

predati Rimljanima kao onoga koji naruπava mir i izaziva

pobunu.

Krist je kao u otvorenoj knjizi Ëitao sveÊenikovu namjeru.

Kao da Ëita najskriveniji dio duπe svog isljednika, porekao

je da izmeu Njega i njegovih sljedbenika postoji ikakav tajni

savez i da ih je okupljao tajno ili u mraku, krijuÊi tako svo-

je namjere. On nije krio svoje ciljeve ni nauk. “Ja sam jav-

no govorio svijetu,” odgovorio je. “Ja sam uvijek uËio u sina-

gogi i u hramu gdje se skupljaju svi Æidovi. Niπta nisam re-

kao tajno.”

Spasitelj je svoj naËin rada postavio nasuprot metoda-

ma svojih tuæilaca. Mjesecima su Ga gonili, nastojeÊi Ga uh-

61

vatiti u zamku i dovesti pred tajni sud, na kome bi laænim

svjedoËenjem mogli ostvariti ono πto je bilo nemoguÊe Ëas-

nim sredstvima. Sad su ostvarivali svoje namjere. PonoÊno

uhiÊenje, ismijavanje i vrijeanje od svjetine prije osude, ili

Ëak i optuæbe, bio je njihov naËin rada, a ne njegov. Nji-

hovo djelo predstavljalo je krπenje zakona. Prema njihovim

propisima sa svakim je Ëovjekom trebalo postupati kao s

nevinim sve dok se ne dokaæe da je kriv. SveÊenici su bili

osueni vlastitim propisima.

Uvrede i ruganje

nanosili su Kristu

veliku patnju. Iz

ruku biÊa koja je

stvorio i za koja

podnosi beskrajnu

ærtvu primio je

svaku sramotu.

Okrenuvπi se svom sucu,

Isus je rekao: “Zaπto mene pi-

taπ?” Zar sveÊenici i poglavari

nisu slali uhode da motre na

njegovo kretanje i izvjeπtavaju

o svakoj njegovoj rijeËi? Zar ovi

nisu bili prisutni na svakom

okupljanju naroda i sveÊenici-

ma donosili obavijesti o svim

njegovim rijeËima i djelima?

“Pitaj one koji su Ëuli πto sam

govorio,” odgovorio je Isus,

“oni znaju πto sam ja govorio.”

Ana je bio uπutkan odluË-

nim odgovorom. BojeÊi se da

Krist ne kaæe neπto o njegovom naËinu rada koji je on po-

mno Ëuvao u tajnosti, ovog Mu puta niπta viπe nije rekao.

Jedan od njegovih sluæbenika razgnjevio se kad je vidio da

je Ana bio uπutkan i udario je Isusa po obrazu govoreÊi:

“Tako odgovaraπ velikom sveÊeniku!”

Krist je blago odgovorio: “Ako sam krivo rekao, dokaæi

da je krivo! Ako li sam pravo rekao, zaπto me udaraπ?” Nije

izgovorio oπtre osvetniËke rijeËi. Njegov blagi odgovor pro-

izaπao je iz bezgreπnog, strpljivog i njeænog srca koje nije

moglo biti izazvano.

Uvrede i ruganje nanosili su Kristu veliku patnju. Iz ruku

biÊa koja je stvorio i za koja podnosi beskrajnu ærtvu pri-

mio je svaku sramotu. Patio je u srazmjeru sa savrπenstvom

svoje svetosti i mrænje prema grijehu. Sudili su Mu ljudi koji

su djelovali kao zlotvori, i to je za Njega predstavljalo stal-

nu ærtvu. Za Njega je bilo straπno naÊi se okruæen ljudskim

PRED ANOM I KAIFOM

62 PASIJA NADE

biÊima pod vlaπÊu Sotone. Znao je da bi u jednom trenutku,

samo blijeskom svoje boæanske sile, mogao poloæiti svoje

svirepe muËitelje u prah. To Mu je podnoπenje istrage Ëinilo

joπ teæim.

Hebreji su oËekivali Mesiju koji Êe se otkriti vanjskim

sjajem. OËekivali su da Êe jednim blijeskom svemoguÊe vo-

lje izmijeniti tijek ljudskih misli i primorati ih da priznaju

njegovu vrhovnu vlast. Vjerovali su da Êe tako osigurati svoje

uzdizanje i zadovoljiti slavoljubive nade. Dok su s Kristom

postupali s prijezirom, bio je u velikoj kuπnji da otkrije svoj

boæanski karakter. Jednom je rijeËju, jednim pogledom, mo-

gao svoje progonitelje prisiliti da priznaju kako je On Go-

Da bi isposlovali

presudu Isusu, u

velikoj su mjeri

ovisili o vici

mnoπtva koje je

veÊim dijelom

saËinjavala rulja

iz Jeruzalema.

spodin iznad kraljeva i pogla-

vara, sveÊenika i Hrama. Bio je

teæak zadatak zadræati poloæaj

koji je izabrao kad se izjedna-

Ëio s ljudskim rodom.

Nebeski aneli bili su svje-

doci svakog djela uËinjenog

protiv njihovog voljenog Zapo-

vjednika. Æarko su æeljeli oslo-

boditi Krista. Pod Boæjom upra-

vom aneli su svemoÊni. Slu-

πajuÊi Kristovu zapovijed, uni-

πtili su jedne noÊi asirsku voj-

sku od sto osamdeset i pet ti-

suÊa ljudi. Kakvom bi lakoÊom

aneli, promatrajuÊi sramne prizore s Kristova suenja, mogli

posvjedoËiti o svom negodovanju uniπtavanjem Boæjih ne-

prijatelja! Ali nije im zapovjeeno da tako uËine. Onaj koji

bi mogao osuditi svoje neprijatelje na smrt, podnosio je nji-

hovu okrutnost. Njegova ljubav prema Ocu i njegovo sveËa-

no obeÊanje dano od stvaranja svijeta, da Êe postati Nositelj

grijeha, poveli su Ga da bez æaljenja podnese surovi postu-

pak onih koje je doπao spasiti. Dio njegove misije bio je da

u svojoj ljudskoj prirodi podnese ruganje i zlostavljanje kojima

su Ga ljudi mogli obasuti. Jedina nada ljudskog roda nala-

zila se u ovom Kristovom pokoravanju svemu πto bi morao

podnijeti od ljudskih ruku i srca.

63

Krist nije rekao niπta πto bi moglo dati neku prednost

njegovim tuæiteljima, ali ipak je bio vezan da bi se pokazalo

kako Ga smatraju krivim. Svakako je morao postojati prividni

izgled pravde. Bilo je nuæno da postoji forma zakonita suenja.

Vlasti su odluËile to ubrzati. Znali su kako narod cijeni Isu-

sa, pa su se bojali da Ga tko ne pokuπa osloboditi, ako se

razglasi vijest o uhiÊenju. Isto tako, ako se presuda i njezino

izvrπenje odmah ne ostvare, doπlo bi do odlaganja od tjedan

dana zbog praznovanja Pashe. To bi moglo sprijeËiti njiho-

ve namjere. Da bi isposlovali presudu Isusu, u velikoj su mjeri

ovisili o vici mnoπtva koje je veÊim dijelom saËinjavala ru-

lja iz Jeruzalema. Ako bi nastupilo odlaganje od tjedan da-

na, uzbuenje bi oslabilo, a to bi vjerojatno izazvalo protiv-

ljenje. Bolji dio naroda bio bi pokrenut da stane na Kristo-

vu stranu; mnogi bi istupili svjedoËeÊi u njegovu obranu,

iznoseÊi na vidjelo slavna djela koja je uËinio. To bi potak-

nulo narodni gnjev protiv Velikog vijeÊa. Njihovi postupci

bili bi osueni, a Isus osloboen da primi novo poπtovanje

od mnoπtva. SveÊenici i poglavari stoga su odluËili da prije

no πto se sazna za njihovu namjeru Isus bude predan u ru-

ke Rimljanima.

Ali prije svega mora se pronaÊi optuæba. Dosad nisu niπta

pronaπli. Ana je naredio da se Isus odvede Kaifi. Kaifa je

pripadao saducejima, od kojih su neki bili Isusovi najljuÊi

neprijatelji. On sam, premda slaba karaktera, bio je isto ta-

ko okrutan, bezduπan i bezobziran kao i Ana. On neÊe bi-

rati sredstva da uniπti Isusa. Sad je veÊ bilo rano jutro i vr-

lo mraËno; uz svjetlost buktinja i svjetiljki naoruæana gomi-

la sa svojim zarobljenikom kretala se k dvoru velikog sve-

Êenika. Ovdje, dok su se sakupljali Ëlanovi Velikog vijeÊa,

Ana i Kaifa su ponovno ispitivali Isusa, ali bez uspjeha.

Sasluπanje kod Kaife

Kad se Savjet okupio u sudnici, Kaifa je zauzeo svoje

mjesto predsjedatelja. I s jedne i s druge strane bili su suci

i oni koji su se posebno zanimali za suenje. Rimski vojnici

stajali su na podiju ispod prijestolja. U podnoæju prijestolja

stajao je Isus. Pogledi cijeloga mnoπtva bili su usmjereni u

Njega. Svi su bili vrlo uznemireni. Od Ëitavog ovog mno-

PRED ANOM I KAIFOM

64 PASIJA NADE

πtva jedino je On bio miran i pribran. Samo ozraËje koje

Ga je okruæavalo kao da je bilo ispunjeno svetim utjecajem.

Kaifa je u Isusu vidio svog suparnika. Spremnost naro-

da da sluπa Spasitelja i vidljiva gotovost da prihvati njegova

uËenja potakli su gorku zavist velikog sveÊenika. Dok je pro-

matrao zatvorenika, Kaifa se divio njegovom plemenitom i

dostojanstvenom dræanju. Proæelo ga je osvjedoËenje da je

ovaj Ëovjek doista bio sliËan Bogu. U sljedeÊem trenutku pre-

zrivo je odagnao tu misao. Podrugljivim i oholim glasom zah-

tijevao je od Isusa da odmah pred njima uËini neko od svojih

Prisutni su

usporeivali

uzbueno i zlobno

dræanje Ane i

Kaife s blagim i

dostojanstvenim

Isusovim

ponaπanjem.

moÊnih Ëuda. Meutim, nje-

gove rijeËi kao da nisu doprle

do Spasiteljevih uπiju. Prisutni

su usporeivali uzbueno i

zlobno dræanje Ane i Kaife s

blagim i dostojanstvenim Isu-

sovim ponaπanjem. »ak i u mi-

slima ovog okorjelog mnoπtva

iskrslo je pitanje: Zar Êe ovaj

Ëovjek boæanske pojave biti

osuen kao zloËinac?

Kaifa, zapazivπi utjecaj koji

je prevladao, poæurivao je su-

enje. Isusovi su neprijatelji bi-

li u velikoj pometnji. OdluËili

su izboriti njegovu presudu, ali

nisu znali kako to postiÊi. »lanovi Savjeta bili su podijeljeni

na farizeje i saduceje. Meu njima je vladala æestoka mræ-

nja i sukob; nisu se usuivali pribliæiti nekim spornim toË-

kama iz straha da se ne posvaaju. S nekoliko rijeËi Isus je

mogao potaknuti njihove meusobne predrasude i tako od-

vratiti njihov gnjev od sebe. Kaifa je to znao, pa je æelio

izbjeÊi poticanje sukoba. Postojalo je mnoπtvo svjedoka koji

su mogli potvrditi da je Krist optuæivao sveÊenike i knjiæev-

nike, da ih je nazvao licemjerima i ubojicama; ali ovakvo

svjedoËantvo nije bilo pogodno za iznoπenje. Istim jezikom

sluæili su se saduceji u svojim æustrim raspravama s farize-

jima. Takvo svjedoËanstvo za Rimljane ne bi imalo nikakvu

vrijednost, jer su i sami osjeÊali odvratnost prema pretvara-

nju farizeja. Postojalo je mnoπtvo dokaza da se Isus nije oba-

65

zirao na hebrejsku predaju i da je s nepoπtovanjem govorio

o mnogim njihovim uredbama, ali u pogledu na predaju fa-

rizeji i saduceji bili su u oπtrom neprijateljstvu, pa i ovaj

dokaz ne bi imao nikakvu vrijednost za Rimljane. Kristovi

se neprijatelji nisu usuivali optuæiti Ga za prekrπaj subote,

jer bi istraga otkrila karakter njegovog djela. Ako bi se govorilo

o njegovim Ëudima iscjeljivanja, pravi bi cilj sveÊenika bio

osujeÊen.

Potkupljeni su laæni svjedoci da optuæe Isusa za potica-

nje pobune i æelje za uspostavom nezavisne vladavine. Me-

utim, njihovo se svjedoËenje pokazalo nepouzdanim i pro-

turjeËnim. Tijekom istrage pobijali su svoje vlastite tvrdnje.

Krist je na poËetku svoje sluæbe rekao: “Razvalite ovaj

hram, i u tri dana opet Êu ga podiÊi!” Slikovitim proroË-

kim jezikom On je tako pretkazao svoju vlastitu smrt i uskrs-

nuÊe. “Ali je on govorio o hramu svoga tijela.” (Ivan 2,19.21)

Ove rijeËi su Hebreji shvatili u doslovnom smislu, kao da

se odnose na Hram u Jeruzalemu. Od svega πto je Krist go-

vorio, sveÊenici nisu mogli pronaÊi niπta πto bi kao ovo mogli

iskoristiti protiv Njega. Laænim tumaËenjem ovih rijeËi na-

dali su se da Êe steÊi neku prednost. Rimljani su se uklju-

Ëili u ponovnu izgradnju i uljepπavanje Hrama, pa su se time

vrlo ponosili; svaki prijezir prema njemu sigurno Êe izazva-

ti i njihovo negodovanje. Ovdje su se mogli sloæiti Rimljani

i Hebreji, farizeji i saduceji, jer su svi vrlo poπtovali Hram.

Za ovo su pronaπli dva svjedoka Ëije svjedoËanstvo nije bilo

tako proturjeËno kao πto je bilo svjedoËenje drugih. Jedan

od njih, koga su potkupili da optuæi Isusa, izjavio je: “Ovaj

je rekao: Mogu razvaliti hram Boæji i opet ga za tri dana

sagraditi.” Na taj su naËin Kristove rijeËi pogreπno prikaza-

ne. Da su bile prikazane toËno onako kao πto ih je izgovo-

rio, one ne bi mogle uËiniti da bude osuen Ëak ni od Veli-

kog vijeÊa. Da je Isus bio samo Ëovjek, kao πto su Hebreji

tvrdili, njegova bi izjava oznaËila samo nerazuman, hvalisavi

duh, ali ne bi mogla biti pretvorena u bogohuljenje. Prem-

da su laæni svjedoci potpuno pogreπno prikazali njegove ri-

jeËi, one nisu sadræavale niπta πto bi Rimljani smatrali zlo-

Ëinom koji zasluæuje smrt.

Isus je strpljivo sluπao proturjeËna svjedoËenja. Nije izus-

tio nijednu rijeË u svoju obranu. Napokon su njegovi tuæitelji

PRED ANOM I KAIFOM

66 PASIJA NADE

stali zbunjeni, posramljeni i razjareni. Suenje nije nikako

napredovalo; Ëinilo se da Êe njihova zavjera doæivjeti neus-

pjeh. Kaifa je bio oËajan. Ostala mu je posljednja moguÊ-

nost; Krista treba primorati da sam sebe osudi. Veliki je

sveÊenik ustao sa svoje sudaËke stolice lica izobliËena srdæ-

bom, dok su mu glas i ponaπanje pokazivali da bi uniπtio

zatvorenika koji je stajao pred njim, kad bi to bilo u njegovoj

moÊi. “Niπta ne odgovaraπ”, uzviknuo je, “na ono πto ovi

svjedoËe protiv tebe?”

Isus je saËuvao svoj mir. “Zlostavljahu ga, a on puπtaπe,

i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoπe ga;

ko ovca, nijema pred onima πto je striæu, nije otvorio usta

svojih.” (Izaija 53,7)

Isus je strpljivo

sluπao proturjeËna

svjedoËenja. Nije

izustio nijednu

rijeË u svoju

obranu.

Na kraju, podiæuÊi svoju

desnicu prema nebu, Kaifa se

u obliku sveËane zakletve ob-

ratio Isusu: “Zaklinjem te æivim

Bogom da nam rekneπ jesi li

ti Mesija, Sin Boæji?”

Na ovaj zahtjev Isus nije

mogao odπutjeti. Bilo je vrije-

me kad je trebao πutjeti, a i vri-

jeme kad je trebao govoriti.

Dok Mu nije neposredno po-

stavljeno pitanje, On nije go-

vorio. Znao je da Êe ako sad

odgovori, njegova smrt biti sigurna. Meutim, poziv je uputio

najpriznatiji predstavnik narodne vlasti i u ime Sveviπnjega.

Krist se nije æelio pokazati nepokornim prema zakonu. Joπ

viπe od toga, pokrenuto je pitanje njegova odnosa s Ocem.

On jasno mora objaviti svoj karakter i poslanje. Isus je re-

kao svojim uËenicima: “Tko god mene prizna pred ljudima,

priznat Êu i ja njega pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej

10,32) Svojim osobnim primjerom sad je ponovio ovu pouku.

Svako je uho bilo spremno sluπati i svako je oko netre-

mice promatralo njegovo lice kad je odgovorio: “Ti kaza.”

Kao da je nebeska svjetlost obasjala njegovo blijedo lice kad

je dodao: “Ali ja vam kaæem da Êete poslije ovoga vidjeti

‘Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega’ i ‘gdje dolazi

na oblacima nebeskim’.”

67

Za trenutak je Kristovo boæanstvo bljesnulo kroz njego-

vu ljudsku prirodu. PrvosveÊenik je drhtao pred Spasitelje-

vim prodornim pogledom. Taj pogled kao da je Ëitao nje-

gove skrivene misli i kao da je palio njegovo srce. Nikada u

svom kasnijem æivotu nije zaboravio taj prodoran pogled

progonjenog Boæjeg Sina.

“Ali Êe poslije ovoga”, rekao je Isus, “Sin »ovjeËji sjediti

s desne strane Boga svemoguÊeg.” Ovim je rijeËima Krist

prikazao suprotan prizor onome koji se odigravao. On, Go-

spodar æivota i slave, sjedit Êe Bogu s desne strane. On Êe

biti sudac cijeloj Zemlji, a protiv njegove odluke neÊe biti

æalbe. Tada Êe svaka tajna biti rasvijetljena Boæjom pojavom

i svakome Êe biti presueno prema njegovim djelima.

Uvjerenje

pomijeπano s

gnjevom navelo je

Kaifu da uËini to

πto je uËinio.

Kristove rijeËi uplaπile su

velikog sveÊenika. Pomisao da

Êe mrtvi uskrsnuti i da Êe stati

pred Bogom da prime nagra-

du prema svojim djelima, pro-

æela je Kaifu uæasom. Nije æe-

lio vjerovati da Êe u buduÊ-

nosti primiti osudu prema svo-

jim djelima. Kao u nekoj pano-

rami prolazili su kroz njegove

misli prizori posljednjeg suda.

Za trenutak je ugledao straπan

prizor kako grobovi vraÊaju svoje mrtvace s tajnama za ko-

je su smatrali da Êe biti vjeËno sakrivene. Za trenutak se

osjeÊao kao da stoji pred vjeËnim Sucem, Ëije oËi sve vide,

Ëitaju njegovu duπu i iznose na vidjelo tajne koje je smatrao

skrivenim zajedno s mrtvima.

Prizor je iπËezao ispred sveÊenikovih oËiju. Njega kao

saduceja Kristove su rijeËi oπtro kosnule. Kaifa je poricao

nauk o uskrsnuÊu, sudu i buduÊem æivotu. Sad ga je obuzeo

sotonski gnjev. Zar da ovaj Ëovjek, zatvorenik, pred njim,

napada njegove najomiljenije teorije? Razderavπi svoje halji-

ne, da bi narod vidio njegovo laæno zgraæanje, zahtijevao je

da se bez daljnjih ispitivanja, zatvorenik osudi zbog hulje-

nja na Boga. “»emu nam trebaju viπe svjedoci?”, rekao je.

“U ovaj isti Ëas Ëuli ste pogrdu. ©to vam se Ëini?” I svi su

Ga osudili.

PRED ANOM I KAIFOM

68 PASIJA NADE

Uvjerenje pomijeπano s gnjevom navelo je Kaifu da uËini

to πto je uËinio. Bio je ljut na samoga sebe πto je povjero-

vao Kristovim rijeËima, pa je umjesto da razdere svoje srce

u dubokom doæivljavanju istine, i priznanju da je Isus Me-

sija, razderao svoje sveÊeniËke haljine u odluËnom protiv-

ljenju. Ovaj Ëin imao je duboko znaËenje. Kaifa nije nazi-

rao njegovo znaËenje. U ovom Ëinu, izvrπenom da bi se utje-

calo na suce i da bi se izborila Kristova presuda, veliki sve-

Êenik je presudio samome sebi. Po Boæjem zakonu bio je

iskljuËen iz sveÊeniËke sluæbe. Sam je sebi izrekao smrtnu

presudu.

Veliki sveÊenik nije smio razderati svoje haljine. Levit-

ski je zakon zabranjivao to pod prijetnjom smrtne kazne.

RazdiruÊi svoje

haljine, Kaifa je

pogazio Boæji

zakon da bi

slijedio ljudsku

predaju.

Ni u kakvim uvjetima, ni u ko-

joj prilici, sveÊenik nije smio

razderati svoje haljine. Meu

Hebrejima je postojao obiËaj

da prilikom smrti prijatelja raz-

deru svoju odjeÊu, ali sveÊenici

se nisu smjeli povoditi za ovim

obiËajem. Krist je o ovome iz-

dao Mojsiju izriËitu zapovijed

(Levitski zakonik 10,6).

Sve πto su sveÊenici nosili

moralo je biti cijelo i bez ika-

kve mane. Tim sjajnim sluæbe-

nim haljinama prikazan je karakter velikog Uzora, Isusa Krista.

Bog nije mogao prihvatiti niπta drugo osim savrπenstva u

odijevanju i stavu, u rijeËima i duhu. On je svet i njegova

slava i savrπenstvo moraju biti predstavljeni u zemaljskoj sluæbi.

Niπta osim savrπenstva ne moæe pravilno predoËiti svetost

nebeske sluæbe. Smrtni Ëovjek moæe razderati svoje srce po-

kazujuÊi skruπen i ponizan duh. Bog to prihvaÊa. Ali na sve-

ÊeniËkim haljinama nije se smjela naËiniti nikakva podero-

tina, jer bi to naruπilo prikazivanje nebeskih vrijednosti. Na

velikog sveÊenika koji bi se usudio s razderanim haljinama

pojaviti u svetoj sluæbi i sudjelovati u sluæbi u Svetiπtu, gle-

dalo se kao na onoga koji se sam odvojio od Boga. Razderavπi

svoje haljine, sam je sebi oduzimao karakter predstavnika.

Bog ga viπe nije prihvaÊao kao sveÊenika koji moæe obav-

69

ljati sluæbu. NaËin postupanja koji je Kaifa otkrio pokazao

je ljudsku strast, ljudsko nesavrπenstvo.

RazdiruÊi svoje haljine, Kaifa je pogazio Boæji zakon da

bi slijedio ljudsku predaju. Po zakonu koji su ljudi postavili

bilo je moguÊe da u sluËaju hule na Boga sveÊenik razdere

svoje haljine zgraæajuÊi se nad grijehom i da zbog toga ne

bude kriv. Tako je ljudskim zakonima ukinut Boæji zakon.

Narod je sa zanimanjem pratio svaki postupak velikog

sveÊenika i Kaifa je mislio da Êe izraæavanjem svoje poboæ-

nosti ostaviti dubok dojam. Meutim, ovim djelom uobliËe-

nim u optuæbu protiv Krista, ruæio je Onoga o kome je Bog

rekao: “Ta moje je ime u njemu.” (Izlazak 23,21) On je sam

hulio na Boga. Izrekao je presudu Kristu kao bogohulniku,

a sam je bio pod Boæjom osudom.

Dok je Kaifa razdirao svoje haljine, njegov Ëin obilje-

æio je mjesto koje Êe hebrejski narod nakon toga zauzimati

u odnosu prema Bogu. Nekada voljen Boæji narod odvojio

se od Njega i brzo je postajao narod koga Jahve viπe nije

priznavao svojim. Kad je Krist uzviknuo na kriæu: “Svrπeno

je” (Ivan 19,30) i zavjesa u Hramu se razderala nadvoje, Sveti

»uvar je proglasio da je hebrejski narod odbacio Njega koji

je bio predslika svih njegovih simbola, bit svih njegovih sli-

ka. Izrael se odvojio od Boga. Kaifa je sad mogao razderati

svoje sveÊeniËke haljine, koje su oznaËavale njegovo polaganje

prava da bude predstavnikom velikog SveÊenika, jer ni za

njega, ni za narod one nisu imale viπe nikakva znaËaja. Veliki

je sveÊenik mogao razderati svoje haljine zgraæajuÊi se nad

sobom i narodom.

Veliko je vijeÊe proglasilo da Isus zasluæuje smrt, meu-

tim, ispitivati zatvorenika noÊu bilo je suprotno hebrejskom

zakonu. ZvaniËna presuda mogla se donijeti samo u dnev-

noj svjetlosti i punom zasjedanju Savjeta. UnatoË tome, pre-

ma Spasitelju su postupili kao prema osuenom zloËincu i

prepustili Ga zlostavljanju najniæih i najgorih izmeu ljudi.

Dvor velikog sveÊenika bio je okruæen otvorenim dvoriπtem

u kome su se okupili vojnici i mnoπtvo. Kroz ovo dvoriπte

vodili su Isusa do prostorije za straæare, dok su mu se sa

svih strana podsmijevali zbog izjave da je Boæji Sin. RugajuÊi

se ponavljali su njegove rijeËi da Êe sjediti “s desnu Svemo-

guÊega” i da “dolazi na oblacima nebeskim”. Dok je bio u

PRED ANOM I KAIFOM

70 PASIJA NADE

prostoriji za straæare, oËekujuÊi sudsku istragu, nije bio za-

πtiÊen. Neuka svjetina zamijetila je svirepost s kojom se na

Savjetu postupalo prema Njemu, pa su zbog toga dopustili

sebi pravo da pokaæu sve sotonske elemente svoje prirode.

Kristova istinska plemenitost i boæansko dræanje potakli su

njihov bijes. Njegova krotkost, njegova nevinost, njegovo vel-

iËanstveno strpljenje, ispunjavalo ih je sotonskom mrænjom.

Pogaæene su milost i pravda. Ni s jednim zloËincem nikada

se nije postupalo tako neljudski kao s Boæjim Sinom.

Najdublja bol: Petrovo odricanje

Meutim, mnogo dublja bol cijepala je Isusovo srce; uda-

rac koji je izazvao najdublju bol nije mogla zadati neprija-

Neuka svjetina

zamijetila je

svirepost s kojom

se na Savjetu

postupalo prema

Isusu, pa su zbog

toga takvu

svirepost dopustili

i sebi.

teljeva ruka. Dok je bio pod-

vrgnut ruganju i ispitivanju

pred Kaifom, Krista se odre-

kao jedan od njegovih uËenika.

Poπto su napustili svoga

Gospodina u vrtu, dva uËenika

usudila su se sa stanovite uda-

ljenosti pratiti svjetinu koja je

vodila Isusa. Petar i Ivan bili

su ti uËenici. SveÊenici su pre-

poznali Ivana kao znanog Isu-

sovog uËenika i dopustili mu

pristup u sudnicu, nadajuÊi se

da Êe, kad bude vidio poniæa-

vanje svog Voe, prezreti po-

misao da je takvo biÊe Boæji

Sin, a Ivan je traæio i dobio do-puπtenje za Petra da i on ue.

U dvoriπtu su naloæili vatru, jer je to bilo najhladnije

doba noÊi, neposredno prije svitanja. Oko vatre se okupilo

druπtvo i Petar je samouvjereno zauzeo mjesto meu njima.

Nije æelio da ga prepoznaju kao Isusovog uËenika. Pomije-

πavπi se nehatno s mnoπtvom, nadao se da Êe ga smatrati

jednim od onih koji su doveli Isusa u sudnicu.

Meutim, kad je svjetlost obasjala Petrovo lice, æena koja

je bila na vratima ispitivaËki ga je pogledala. Zamijetila je

71

da je doπao s Ivanom, zapazila je izraz obeshrabrenosti na

njegovu licu i pomislila da bi i on mogao biti Isusov uËe-

nik. Bila je jedna od znatiæeljnih sluπkinja u Kaifinom do-

mu. Rekla je Petru: “Zar nisi i ti od uËenika ovoga Ëovjeka?”

Petar je bio uplaπen i zbunjen; pogledi ljudi iz ovog skupa

odmah su se prikovali za njega. Pretvarao se da je ne razu-

mije, ali bila je uporna i nastavila govoriti onima oko sebe

da je ovaj Ëovjek bio s Isusom. Petar je osjeÊao da joj mora

odgovoriti pa je ljutito rekao: “Æeno, ne poznajem ga!” To

je bilo prvo odricanje i pijetao je odmah zapjevao. O, Pet-

re, zar si se tako brzo postidio svog UËitelja! Zar si se tako

brzo odrekao svoga Gospodina!

Petar nije æelio da

ga prepoznaju.

»ineÊi se

ravnoduπnim,

stupio je na

neprijateljsko tlo i

postao lakim

plijenom kuπnje.

UlazeÊi u sudsku dvoranu,

apostol Ivan nije pokuπavao

prikriti da je Isusov sljedbenik.

Nije se pomijeπao s grubom

gomilom koja je ruæila njego-

vog UËitelja. Njemu nisu po-

stavljali pitanja zato πto se nije

laæno predstavljao i tako uËi-

nio sebe sumnjivim. Potraæio

je jedan skroviti kut u kome

ga gomila ne bi mogla zami-

jetiti, ali da bude πto bliæe Isu-

su. Ovdje je mogao vidjeti i Ëu-

ti sve πto se zbivalo na sue-

nju njegovom Gospodinu.

Petar nije æelio da ga prepoznaju. »ineÊi se ravnoduπ-

nim, stupio je na neprijateljsko tlo i postao lakim plijenom

kuπnje. Da je bio pozvan da se bori za svog UËitelja, on bi

bio hrabar vojnik; ali kad je prst prijezira uperen na njega,

pokazao se kao kukavica. Mnogi koji ne ustuknu u aktivnoj

borbi za svoga Gospodina, odriËu se svoje vjere kad su izlo-

æeni podsmijehu. Druæenjem s onima koje bi trebalo izbje-

gavati, stupaju na stazu kuπnji. Pozivaju neprijatelja da ih

kuπa pa su navedeni da kaæu i uËine ono πto u drugim okol-

nostima nikada ne bi uËinili. Kristov uËenik koji u naπe

vrijeme prikriva svoju vjeru iz straha od stradanja ili sra-

mote, odriËe se svoga Gospodina isto tako stvarno kao πto

je to Petar uËinio u sudskom predvorju.

PRED ANOM I KAIFOM

72 PASIJA NADE

Petar se trudio da ne pokaæe nikakvo zanimanje za

suenje svom UËitelju, ali njegovo srce grËilo se u boli kad

je Ëuo surovo podrugivanje, i zlostavljanje koje je On

podnosio. Viπe od toga, bio je iznenaen i ljutit πto je Isus,

podnoseÊi takvo postupanje, poniæavao sebe i svoje sljed-

benike. Da bi prikrio svoje prave osjeÊaje, nastojao se pri-

druæiti Isusovim progoniteljima u njihovim neprikladnim

dosjetkama. Ali njegova pojava nije bila prirodna. Laæno se

predstavljao, pa premda je pokuπavao razgovarati kao da ga

se to niπta ne tiËe, nije mogao

obuzdati gnjev zbog zlostav-

ljanja kojim je obasut njegov

UËitelj.

Pozornost je i po drugi

put skrenuta na njega i ponov-

no su ga osumnjiËili da je Isu-

sov sljedbenik. Sad je s klet-

vom izjavio: “Ne znam toga Ëo-

vjeka.” Pruæena mu je joπ jed-

na prilika. Nakon jednog sata,

sluga velikog sveÊenika, roak

Ëovjeka kojem je Petar odsje-

kao uho, upitao ga je: “Nisam

li te ja vidio u vrtu s njim?”

“Zbilja, ti si njihov; ta, i Gali-

lejac si!” Na ovo se Petar raz-

ljutio. Isusovi uËenici bili su

zapaæeni po ËistoÊi svoga go-

vora, pa se Petar, da bi potpu-

no obmanuo one koji su ga is-

pitivali i opravdao svoju ulogu

koju je preuzeo, s kletvom i

zaklinjanjem sada odrekao svoga UËitelja. Pijetao je opet za-

pjevao. Petar ga je tada Ëuo i sjetio se Kristovih rijeËi: “Upravo

Êeπ me ti, joπ noÊas prije nego pijetao dvaput zapjeva, tri-

put zatajiti.” (Marko 14,30)

Dok su poniæavajuÊe zakletve joπ bile na Petrovim us-

nama i kreπtavi pjev pijetla joπ uvijek odjekivao u njegovim

uπima, Spasitelj se okrenuo od namrπtenih sudaca i pogle-

dao pravo u svog jadnog uËenika. Istodobno je Petar usmjerio

Spasitelj se

okrenuo od

namrπtenih sudaca

i pogledao pravo u

svog jadnog

uËenika. Istodobno

je Petar usmjerio

svoj pogled prema

svom UËitelju. Na

tom blagom licu

Ëitao je duboko

saæaljenje i bol, ali

na njemu nije bilo

nikakve ljutitosti.

73

svoj pogled prema svom UËitelju. Na tom blagom licu Ëitao

je duboko saæaljenje i bol, ali na njemu nije bilo nikakve

ljutitosti.

Izgled tog bijednog, napaÊenog lica, tih drhtavih usa-

na, taj pogled pun saæaljenja i praπtanja probo je njegovo

srce kao strijela. Savjest se probudila. PamÊenje je æivnulo.

Petar se sjetio kako je samo prije nekoliko sati obeÊao da

Êe sa svojim Gospodinom poÊi u zatvor i smrt. Sjetio se svoje

æalosti kad mu je u gornjoj sobi Spasitelj rekao da Êe Ga se

odreÊi tri puta te iste noÊi. Petar je upravo izjavljivao da ne

poznaje Isusa, ali je sada, duboko oæaloπÊen, shvatio koliko

ga je njegov Gospodin dobro poznavao i kako je pravilno

Ëitao njegovo srce, Ëiju prijevarnost ni sam nije poznavao.

Plima uspomena obruπila se na njega. Spasiteljeva nje-

æna milostivost, njegova ljubaznost i dugo trpljenje, njego-

va njeænost i strpljenje prema zabludjelim uËenicima — sje-

tio se svega toga. Sjetio se opomene: “©imune, ©imune, pazi,

sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπeni-

cu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka

22,31.32) Razmiπljao je s uæasom o svojoj nezahvalnosti, svojoj

dvoliËnosti, svom krivokletstvu. Joπ jednom je pogledao svoga

UËitelja i vidio jednu zloËinaËku ruku podignutu da Ga udari

po licu. Nesposoban da dalje podnosi taj prizor, skrhana je

srca izjurio iz sudnice.

Hitao je u samoÊu i tamu, ne znajuÊi i ne brinuÊi se

kuda. Najposlije se naπao u Getsemaniju. Prizor od prije ne-

koliko sati oæivio je u njegovim mislima. NapaÊeno lice nje-

govog Gospodina, umrljano krvavim znojem i zgrËeno od

boli, pojavilo se pred njim. S gorkim kajanjem sjetio se da

je Isus plakao i bio na molitvi sam u velikoj duπevnoj patnji,

dok su oni, koji su se trebali ujediniti s Njim u tom Ëasu

kuπnje, spavali. Sjetio se njegove sveËane opomene: “Bdijte

i molite da ne padnete u napast!” (Matej 26,41) Opet je postao

oËevidac prizora u sudskoj dvorani. Za njegovo ranjeno srce

pravo je muËenje bila spoznaja da je dodao najteæe breme

Spasiteljevom poniæavanju i boli. Na istom mjestu na kojem

je svome Ocu Isus izlijevao svoju duπu u samrtnoj borbi,

Petar je pao na svoje lice i poæelio umrijeti.

SpavajuÊi kad mu je Isus naloæio da straæi i moli se, Pe-

tar je pripremio put za svoj veliki grijeh. Svi uËenici pretr-

PRED ANOM I KAIFOM

74 PASIJA NADE

pjeli su veliki gubitak zato πto su spavali u tom kritiËnom

Ëasu. Krist je znao teπku kuπnju kroz koje su trebali proÊi.

Znao je koliko Êe Sotona raditi da umrtvi njihove osjeÊaje

da bi ostali nespremni za kuπnju. Zato ih je opomenuo. Da

su ti trenuci u vrtu provedeni u straæenju i molitvi, Petar

se ne bi prepustio uzdanju u svoju slabu snagu. Ne bi se

odrekao svoga Gospodina. Da su uËenici straæili s Kristom

u njegovoj samrtnoj borbi, bili bi pripremljeni da budu oËevici

njegova stradanja na kriæu. Razumjeli bi donekle prirodu

njegove neusporedive patnje. Mogli bi se sjetiti njegovih ri-

jeËi koje su pretkazivale njegove patnje, njegovu smrt i nje-

govo uskrsnuÊe. Usred mraËnog trenutka najveÊe kuπnje, neke

zrake nade rasvijetlile bi tamu i poduprle njihovu vjeru.

Jutarnje sasluπanje pred Velikim vijeÊem

»im je osvanuo dan, Veliko vijeÊe se opet sastalo i Krist

je ponovno uveden u vijeÊnicu. On je proglasio sebe Boæ-

jim Sinom, pa su ove njegove rijeËi upotrijebili kao optuæ-

bu protiv Njega. Ali Ga nisu mogli osuditi zbog toga, jer

mnogi od njih nisu bili prisutni na noÊnom zasjedanju i ni-

su Ëuli njegove rijeËi. Znali su da rimski sud u njima neÊe

naÊi niπta πto bi zasluæivalo smrt. Meutim, kad bi svi mo-

gli ponovno Ëuti s njegovih usana te rijeËi, postigli bi svoj

cilj. Njegovu tvrdnju o mesijanstvu mogli bi protumaËiti kao

buntovnu politiËku izjavu.

“Ako si ti zbilja Mesija,” govorili su, “reci nam!” Ali Krist

je πutio. Nastavili su Ga obasipati pitanjima. Na kraju je sve-

Ëanim glasom punim tuge odgovorio: “Ako vam to reknem...

sigurno mi neÊete vjerovati. Ako vas budem pitao, sigurno

mi neÊete odgovoriti.” Ali da ne bi imali nikakvog izgovo-

ra, dao je sveËanu opomenu: “Ali Êe poslije ovoga Sin »ovjeËji

sjediti s desne strane Boga.”

“Dakle: ti si Sin Boæji?”, jednoglasno su Ga upitali. Rekao

im je: “Vi pravo velite, jesam.” Povikali su: “»emu nam joπ

treba svjedoËanstvo?... Ta, sami smo Ëuli iz njegovih usta.”

Tako, po treÊi put osuen od hebrejskih vlasti, Isus je

trebao umrijeti. Sve πto je sad bilo potrebno, mislili su, bilo

je da Rimljani potvrde ovu presudu i da Ga izruËe u njiho-

ve ruke.

75

Izljev sotonskoga bijesa

Tada je nastupio treÊi prizor zlostavljanja i ruganja, pu-

no gori od onoga koji je doæivio od neuke svjetine. To se

odigravalo u nazoËnosti i uz suglasnost sveÊenika i pogla-

vara. Iz njihova je srca iπËezao svaki osjeÊaj saæaljenja i Ëo-

vjeËnosti. Ako su njihovi dokazi bili slabi, i nisu uspjeli uπut-

kati njegov glas, imali su i druga oruæja, takva kakva su u

svim vjekovima upotrebljavana da se uπutkaju heretici — pat-

nje, nasilje i smrt.

Boæji su aneli

vjerno biljeæili

svaki uvredljiv

pogled, rijeË i djelo

uËinjeno protiv

njihovog voljenog

Zapovjednika.

Kad su suci izrekli presu-

du Isusu, sotonski bijes zahva-

tio je narod. Vikali su kao div-

lje zvijeri. Gomila je pojurila

prema Isusu, viËuÊi: “On je

kriv, ubijte ga!” Da nije bilo

rimskih vojnika, Isus ne bi do-

æivio da na Golgoti bude pri-

kovan na kriæ. Pred svojim bi

sucima bio rastrgnut na koma-

de, da se rimske vlasti silom

oruæja nisu suprotstavile nasi-

lju svjetine.

Neznaboπci su bili razlju-

Êeni svirepim postupanjem

prema Onome protiv koga niπta nije dokazano. Rimski su

Ëasnici izjavili da su Hebreji, donoπenjem presude Isusu,

prekrπili pravo rimske vlasti i da je Ëak u suprotnosti i s

hebrejskim zakonom osuditi Ëovjeka na smrt na osnovi nje-

govog osobnog iskaza. Ovaj postupak doveo je do trenutaË-

nog zastoja u procesu, ali hebrejske su voe bile kao mrtve

i za saæaljenje i za sramotu.

RuæeÊi Boæjeg Sina sramnim izrazima, sveÊenici i po-

glavari zaboravili su dostojanstvo svog poziva. Rugali su se

njegovu podrijetlu. Izjavili su da to πto sebe laæno progla-

πava Mesijom zasluæuje najsramniju smrt. Najneobuzdaniji

ljudi udruæili su se u sramnom zlostavljanju Spasitelja. MuËi-

telji su Mu prebacili preko glave staru haljinu i udarali Ga

po licu govoreÊi: “Reci nam, Mesija, tko te je udario?” Kad

je haljina skinuta, jedan Mu je bijednik pljunuo u lice.

PRED ANOM I KAIFOM

76 PASIJA NADE

Boæji su aneli vjerno biljeæili svaki uvredljiv pogled,

rijeË i djelo uËinjeno protiv njihovog voljenog Zapovjednika.

Jednoga dana ti neËasni ljudi, koji su ismijavali i pljuvali u

Kristovo blago, blijedo lice, vidjet Êe to lice u slavi kako

sja blistavije od sunca.

77

6. Juda

Judina povijest prikazuje æalostan kraj jednog æivota, koji

je mogao biti pun Ëasti pred Bogom. Da je Juda umro prije

svog posljednjeg puta u Jeruzalem, smatrali bi ga Ëovjekom

dostojnim mjesta meu dvanaestoricom i onim koji bi im

puno nedostajao. Odvratnost s kojom su ljudi vjekovima gle-

dali na njega ne bi postojala da nije bilo osobina koje su se

otkrile na kraju njegova æivota. Postoji razlog zaπto je nje-

gov karakter otkriven cijelom svijetu. To je trebala biti opo-

mena svima koji bi kao i on iznevjerili sveto povjerenje.

Ljubav prema

bogatstvu kome je

Juda ropski sluæio

nadvladala je

njegovu ljubav

prema Kristu.

Neposredno prije Pashe Ju-

da je obnovio svoj ugovor sa

sveÊenicima da im preda Isu-

sa u ruke. Tada je bilo dogo-

voreno da Spasitelj bude uhva-

Êen na jednom od mjesta na

koje se sklanjao razmiπljati i

moliti. Od gozbe u ©imunovoj

kuÊi Juda je mogao razmiπlja-

ti o djelu za koje se obvezao

da Êe ga izvrπiti, ali nije promi-

jenio svoju namjeru. Za tride-

set srebrnika — za cijenu jed-

nog roba — prodao je Gospodina slave na sramotu i smrt.

Juda je po naravi volio novac; ali nije oduvijek bio tako

poroËan da uËini takvo djelo kao πto je ovo. Gajio je zli duh

tvrdiËluka, sve dok on nije postao vladajuÊa pobuda u nje-

govom æivotu. Ljubav prema bogatstvu kome je ropski slu-

æio nadvladala je njegovu ljubav prema Kristu. PostajuÊi rob

jednom poroku predao se Sotoni da ga potpuno uvuËe u

grijeh.

78 PASIJA NADE

Juda se pridruæio uËenicima dok je mnoπtvo pratilo Krista.

Spasiteljevo uËenje pokrenulo je njihova srca dok su zadiv-

ljeno sluπali njegove rijeËi πto ih je izgovorio u sinagogi, kraj

morske obale ili na gori. Juda je vidio bolesne, hrome, slijepe

kako se iz svih gradova i sela stjeËu ka Kristu. Vidio je umi-

ruÊe poloæene kraj njegovih nogu. Bio je svjedokom Spasite-

ljevih veliËanstvenih djela u iscjeljivanju bolesnih, istjeriva-

nju avola i podizanju mrtvih. Osobno je osjetio dokaz Kri-

stove sile. Prepoznao je Kristovo uËenje kao uzviπenije od

svih πto ga je ikada Ëuo. Volio je Velikog UËitelja i æelio biti

s Njim. »eznuo je da promijeni karakter i æivot i nadao se

da Êe to iskusiti svojim povezivanjem s Isusom. Spasitelj nije

odbio Judu. Dao mu je mjesto meu dvanaestoricom. Po-

Juda je volio

Velikog UËitelja i

æelio biti s Njim.

vjerio mu je djelo evanelista.

Obdario ga je silom da lijeËi

bolesne i istjeruje avole. Ali

Juda nije doπao do toËke pot-

punog podËinjavanja Kristu.

Nije se odrekao svoga svjetov-

nog Ëastoljublja ili svoje ljubavi

prema novcu. Premda je pri-

hvatio poloæaj Kristovog sluge,

nije dopustio da ga preobrazi

boæanska sila. Smatrao je da moæe zadræati vlastite sudove i

miπljenja, odræavajuÊi duh kritike i osude.

Uæivao je veliki ugled meu uËenicima i imao snaæan

utjecaj na njih. Imao je visoko miπljenje o svojim sposob-

nostima, a na svoju braÊu gledao je kao na niæe od sebe u

rasuivanju i sposobnostima. Oni ne vide svoje prilike, mi-

slio je, i ne koriste okolnosti. Crkva neÊe nikada napredo-

vati ako ima za voe tako kratkovidne ljude. Petar je bio

æustar i djelovao bi bez premiπljanja. Ivana, koji je kao dra-

gocjenost Ëuvao istine koje su silazile s Kristovih usana, Juda

je smatrao slabim poslovnim Ëovjekom. Mateja, odgojena da

bude toËan u svemu i osobito briæljiva u pogledu na poπte-

nje, koji je stalno razmiπljao o Kristovim rijeËima i bio obuzet

njima, Juda je smatrao nesposobnim za bilo kakav oπtrou-

man i dalekoseæan rad. Tako je Juda brzo procijenio sve uËe-

nike i laskao samom sebi da bi liπena njegove sposobnosti

vjeπtog upravljanja Crkva Ëesto bila dovedena u teπkoÊe i

79

poniæenja. Juda je smatrao sebe sposobnim Ëovjekom, kojeg

nitko ne moæe nadmaπiti. Po vlastitom miπljenju bio je Ëast

za djelo i uvijek se kao takav prikazivao.

Juda je bio slijep prema svojim karakternim slabostima

i Krist ga je postavio tamo gdje Êe imati prilike da ih uvidi

i ispravi. Kao blagajnik uËenicima bio je pozvan da se stara

za potrebe ove male skupine i za potrebe siromaπnih. Kad

mu je na Pashu u gornjoj sobi Isus rekao: “©ta misliπ Ëiniti,

Ëini brzo!” (Ivan 13,27), uËenici su mislili da mu je naloæio

kupiti ono πto je bilo potrebno za praznik ili πto za siroma-

πne. SluæeÊi drugima Juda je mogao razviti duh nesebiËno-

sti. Meutim, dok je iz dana u dan sluπao Kristove pouke i

bio oËevidac njegova nesebiËna æivota, Juda je popuπtao svojoj

Juda je bio slijep

prema svojim

karakternim

slabostima i Krist

ga je postavio

tamo gdje Êe imati

prilike da ih uvidi

i ispravi.

pohlepnoj naravi. Male sume

koje su dospjele u njegove ru-

ke predstavljale su stalnu kuπ-

nju. Kad bi uËinio neku malu

uslugu Kristu, ili posvetio vri-

jeme vjerskim ciljevima, Ëesto

je isplaÊivao sebe iz te oskudne

zalihe. Za njega su ovo bili iz-

govori kojima je pravdao takav

postupak, ali u Boæjim je oËi-

ma bio lupeæ.

Kristova Ëesto ponavljana

tvrdnja da njegovo kraljevstvo

nije od ovoga svijeta sablaænja-

vala je Judu. OznaËio je smjer-

nicu i oËekivao da Êe Krist ra-

diti po njoj. NaËinio je plan da se Ivan Krstitelj mora oslo-

boditi tamnice. Ali, iznenada, Ivan je posjeËen. Isus, umje-

sto da potvrdi svoje kraljevsko pravo i osveti Ivanovu smrt,

povukao se sa svojim uËenicima u jedno mjesto u unutraπ-

njosti. Juda je æelio znatno oπtrije okrπaje. Smatrao je da bi

djelo bilo mnogo uspjeπnije kad Isus ne bi spreËavao uËe-

nike u provoenju njihovih zamisli. Zamijetio je poveÊano

neprijateljstvo hebrejskih voa i takoer da Krist nije odgo-

vorio njihovom izazovu kad su traæili znak s Neba. Njegovo

je srce bilo otvoreno za nevjerstvo pa je neprijatelj ulijevao

u njega misli sumnje i pobune. Zaπto se Isus tako dugo

JUDA

80 PASIJA NADE

zadræava na onome πto obeshrabruje? Zaπto sebi i svojim

uËenicima pretkazuje kuπnju i progonstvo? Izgledi da dobije

neko visoko mjesto u novom kraljevstvu naveli su Judu da

pristane uz Kristovo djelo. Zar Êe njegove nade biti izne-

vjerene? Premda joπ nije porekao da je Isus Boæji Sin, Juda

je poËeo sumnjati, æeleÊi naÊi neko objaπnjenje za njegova

silna djela.

Usprkos Spasiteljevu uËenju Juda je stalno isticao misao

da Êe Krist vladati kao kralj u Jeruzalemu. Kad je Krist na-

hranio pet tisuÊa ljudi, pokuπao je to ostvariti. Ovom prili-

kom Juda je pomagao u dijeljenju hrane gladnom mnoπtvu.

Mogao je vidjeti kakav se blagoslov krije u njegovoj moÊi

da daje drugima. OsjeÊao je zadovoljstvo koje se uvijek jav-

lja u sluæbi Bogu. Pomagao je bolesnima i napaÊenima iz

mnoπtva da dou Kristu. Vidio je kakvo olakπanje, kakva ra-

Usprkos

Spasiteljevu uËenju

Juda je stalno

isticao misao da

Êe Krist vladati

kao kralj u

Jeruzalemu.

dost i kakva sreÊa nastaje u

ljudskim srcima kroz æivoto-

davnu silu boæanskog Iscjelite-

lja. Mogao je razumjeti Kristov

naËin rada, ali bio je zaslijep-

ljen svojim sebiËnim æeljama.

Juda je bio prvi koji je iskori-

stio oduπevljenje izazvano Ëu-

dom s kruhovima. Bio je taj ko-

ji je potakao zamisao da se

Krist silom proglasi za kralja.

Nade su mu bile velike. Razo-

Ëaranje je bilo gorko.

Kristov je javni govor u si-

nagogi o kruhu æivota predstavljao prekretnicu u povijesti

Judina æivota. »uo je rijeËi: “Ako ne jedete tijela Sina »o-

vjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imati æivota u sebi.”

(Ivan 6,53) Vidio je da Krist nudi duhovna, a ne svjetovna

dobra. Smatrao se dalekovidnim i sposobnim proniknuti u

to da Isus neÊe imati nikakve Ëasti i da ne moæe pokloniti

visoke poloæaje svojim sljedbenicima. OdluËio je ne zdru-

æiti se tako blisko s Kristom da se ne bi mogao povuÊi. Od-

luËio je promatrati izdaleka. I promatrao je.

Od tog vremena izraæavao je sumnje koje su zbunjivale

uËenike. Pokretao je rasprave i neugodne osjeÊaje, ponav-

81

ljajuÊi dokaze koje su protiv Kristovih tvrdnji navodili knji-

æevnici i farizeji. Sve male i velike teπkoÊe, i nevolje, ne-

zgode i oËite prepreke u napredovanju evanelja, Juda je

tumaËio kao dokaze da ono nije istinito. Iznosio je takve

tekstove iz Pisma koji nisu imali nikakve veze s istinama πto

ih je Krist objavljivao. Ovi tekstovi, izdvojeni iz cjeline, zbu-

njivali su uËenike i poveÊavali obeshrabrenje koje ih je stal-

no tiπtalo. Ipak, Juda je sve ovo Ëinio tako kao da je naoko

vrlo savjestan. I dok su uËenici traæili dokaze da potvrde

rijeËi Velikog UËitelja, Juda bi ih gotovo neosjetno poveo

na drugu stazu. Tako je na prividno poboæan i mudar naËin

prikazivao istine u razliËitoj svjetlosti od one u kojoj ih je

I dok su uËenici

traæili dokaze da

potvrde rijeËi

Velikog UËitelja,

Juda bi ih gotovo

neosjetno poveo

na drugu stazu.

Krist iznosio i njegovim rije-

Ëima pripisivao znaËenje koje

im On nije davao. Misli koje

im je nametao poticale su sla-

voljubive æelje za zemaljskim

poËastima, i tako skretao uËe-

nike od onoga πto je vaæno, a

Ëime su se trebali baviti. Pre-

pirke o tome koji je meu nji-

ma najveÊi obiËno je poËinjao

Juda.

Kad je Isus bogatom mla-

diÊu prikazao uvjete uz koje

moæe postati njegovim uËeni-

kom, Juda je bio nezadovoljan. Smatrao je da je naËinjena

greπka. Kad bi takvi ljudi kao ovaj poglavar mogli biti po-

vezani s vjernicima, pomogli bi u podupiranju Kristova djela.

Kad bi samo on, Juda, bio prihvaÊen za savjetnika, mislio

je, mogao bi predloæiti mnoge planove za unapreenje ove

male crkve. Njegova naËela i metode razlikovali bi se ne-

πto od Kristovih, ali u tome je sebe dræao mudrijim od

Krista.

U svemu πto je Krist rekao svojim uËenicima bilo je

neËega s Ëime se Juda u svom srcu nije slagao. Pod njego-

vim utjecajem kvasac nezadovoljstva brzo je djelovao. UËe-

nici u svemu tome nisu vidjeli pokretaËa, ali Isus je vidio

da Sotona svoja svojstva prenosi Judi i tako otvara kanal kroz

koji moæe utjecati na druge uËenike. Godinu dana prije iz-

JUDA

82 PASIJA NADE

daje, Krist je ovo objavio: “Ne izabrah li ja sebi vas Dvana-

estoricu?... Pa ipak jedan je od vas avao.” (Ivan 6,70)

Ipak, Juda se nije otvoreno protivio, niti je izgledalo da

sumnja u Spasiteljeve pouke. Nije otvoreno gunao sve do

trenutka gozbe u ©imunovoj kuÊi. Kad je Marija pomazala

Spasiteljeve noge, Juda je pokazao svoju pohlepnu narav. Isu-

sov ukor duboko ga je ogorËio. Povrijeeni ponos i æelja za

osvetom sruπili su brane i pohlepnost kojoj je tako dugo po-

puπtao zavladala je njime. To Êe postati iskustvo svakoga koji

ustraje u igri s grijehom. Osnovni oblici uroenih sklonosti

prema grijehu kojima se ne opiremo i koje ne pobjeujemo

podlijeæu Sotoninoj kuπnji i on po svojoj volji porobljuje duπu.

Juda nije vjerovao

kako Êe Krist

dopustiti da bude

uhvaÊen.

Ali Juda joπ nije imao sa-

svim okorjelo srce. Premda je

Ëak dvaput obeÊao da Êe izdati

Spasitelja, postojala je prilika

za pokajanje. Na pashalnoj ve-

Ëeri Isus je pruæio dokaz o

svom boæanstvu time πto je ot-

krio izdajnikovu namjeru. Njeæ-

no je uvrstio i Judu u sluæbu

koju je izvrπio za uËenike. Ali

posljednji poziv ljubavi ostao

je bez odgovora. Tada je zapeËaÊen Judin sluËaj i noge ko-

je je Isus oprao otiπle su izvrπiti izdajniËko djelo.

Ako Isus treba biti raspet, razmiπljao je Juda, to se mo-

ra zbiti. Njegov Ëin izdaje Spasitelja neÊe promijeniti konaËni

rezultat. Ako Isus ne treba umrijeti, to bi Ga samo prinudi-

lo da se oslobodi. Iz svih dogaaja Juda bi izdajom stekao

neku korist. RaËunao je da je izdajom svoga Gospodina za-

kljuËio odliËan posao.

Ipak, Juda nije vjerovao kako Êe Krist dopustiti da bude

uhvaÊen. Namjeravao je svojom izdajom dati Isusu pouku.

Smjerao je igrati ulogu koja Êe primorati Spasitelja da ubu-

duÊe postupa prema njemu s duænim poπtovanjem. Ali Juda

nije znao da Krista predaje na smrt. Koliko puta su knjiæevnici

i farizeji, dok je Isus iznosio svoje pouke u priËama, bili uz-

bueni njegovim neoËekivanim slikovitim prikazima! Koli-

ko puta su izricali presudu sebi samima! »esto, kad je istina

osvjedoËila njihova srca, oni su razbjeπnjeni uzimali kame-

83

nje da Ga bace na Njega; ali On im je svaki put izmaknuo.

Kad je izbjegao toliko zamki, mislio je Juda, svakako neÊe

dopustiti da Ga uhvate.

Juda je odluËio sve to provjeriti. Ako je Isus doista Me-

sija, narod kome je uËinio toliko puno dobra okupit Êe se

oko Njega i proglasiti Ga kraljem. To Êe zauvijek opredije-

liti one koji su dosad bili neodluËni. Judi bi se pripisivale

zasluge πto je doveo kralja na Davidovo prijestolje. Ovo bi

mu djelo osiguralo prvo mjesto, u novom kraljevstvu, od-

mah do Krista.

Laæni uËenik odigrao je svoju ulogu u izdaji Isusa. U vrtu,

kad je voama gomile rekao: “Koga ja poljubim... taj je, njega

dræite!” (Matej 26,48), bio je potpuno uvjeren da Êe se Krist

Zabrinuto Ga je

slijedio od vrata

sve do suenja

pred hebrejskim

poglavarima.

izbaviti iz njihovih ruku. Tada,

ako ga oni budu korili, mogao

bi reÊi: “Zar vam nisam rekao

da Ga Ëvrsto dræite?”

Juda je promatrao one koji

su uhvatili Krista kako Ga, po-

stupajuÊi prema njegovim rije-

Ëima, Ëvrsto vezuju. Zapanjen,

vidio je da Spasitelj dopuπta da

Ga odvedu. Zabrinuto Ga je sli-

jedio od vrata sve do suenja

pred hebrejskim poglavarima.

Prilikom svakog njegovog pokreta oËekivao je da Êe iznenaditi

svoje neprijatelje time πto Êe se pred njima pojaviti kao Boæji

Sin i uniπtiti sve njihove zavjere i silu. Ali kako je sat za

satom prolazio a Isus podnosio sva zlostavljanja koja su Ëi-

nili nad Njim, izdajnika je obuzeo uæasan strah da je svog

UËitelja prodao na smrt.

Kako se suenje bliæilo svom kraju, Juda je sve manje

mogao izdræati muËenje svoje nemirne savjesti. Iznenada je

dvoranom odjeknuo jedan promukao glas ispunjavajuÊi uæa-

som sva srca: “On je nevin; poπtedi Ga, o Kaifa!”

Ugledali su visoku Judinu priliku kako se probija kroz

zaËueno mnoπtvo. Njegovo je lice bilo blijedo i unezvjere-

no, a njegovo Ëelo oroπeno krupnim kapljama znoja. Dotr-

Ëavπi do sudskog prijestolja bacio je pred velikog sveÊenika

srebrnike koji su bili cijena za izdaju njegovog Gospodina.

JUDA

84 PASIJA NADE

Juda je osjeÊao

kako ne moæe

izdræati da vidi

Isusa raspeta, pa

je u oËajanju

otiπao i objesio se.

»vrsto uhvativπi Kaifu za haljinu, preklinjao ga je da oslo-

bodi Isusa, izjavljujuÊi da nije uËinio niπta πto zasluæuje smrt.

Kaifa ga je ljutito odgurnuo, ali je ostao zbunjen ne znajuÊi

πto bi rekao. Otkrilo se lukavstvo sveÊenika. Bilo je oËevid-

no da su potkupili uËenika da izda svoga UËitelja.

“Sagrijeπih”, ponovno je povikao Juda, “jer izdadoh ne-

vinu krv.” Meutim, veliki sveÊenik, pribravπi se prezrivo

je odgovorio: “©ta se to nas tiËe? To je tvoja stvar.” (Matej

27,4) SveÊenici su bili voljni da od Jude naËine svoje oru-

e, ali su prezirali njegovu niskost. Kad im se obratio s pri-

znanjem, odbili su ga s poniæavanjem.

Juda se sada bacio pred Isusove noge, priznajuÊi Ga za

Boæjeg Sina i preklinjuÊi Ga da se oslobodi. Spasitelj nije

korio svog izdajnika. Znao je da se Juda ne kaje; njegovo

priznanje iz duπe optereÊene

krivicom, bilo je pokrenuto

snagom straπnog osjeÊaja pro-

kletstva i oËekivanjem suda,

nikako osjeÊajem duboke boli

koja razdire srce zato πto je iz-

dao preËistog Boæjeg Sina i od-

rekao se Sveca Izraelova. Ipak,

Isus nije izgovorio nijednu ri-

jeË osude. Sa æaloπÊu je pogle-

dao Judu i rekao: “Ali sam radi

ovoga i doπao u ovaj Ëas!” Æa-

mor iznenaenja proπao je kroz

skup. S Ëuenjem su promatrali Kristovu blagost prema svom

izdajniku. Ponovno ih je proæelo osvjedoËenje da je ovaj »o-

vjek viπe od obiËnog smrtnika. Meutim, ako je Boæji Sin,

pitali su se, zaπto se ne oslobodi svojih okova i pobijedi svoje

tuæitelje?

Juda je vidio da je njegovo preklinjanje uzaludno, pa je

istrËao iz dvorane uzvikujuÊi: “Prekasno je; prekasno!” OsjeÊao

je kako ne moæe izdræati da vidi Isusa raspeta, pa je u oËajanju

otiπao i objesio se.

Kasnije, tog istog dana, na putu od Pilatove sudnice do

Golgote, utihnuli su povici i ruganja poroËnog mnoπtva koje

je vodilo Isusa na mjesto raspeÊa. Dok su prolazili kraj jed-

nog skrovitog mjesta, pod jednim su suhim drvetom vidjeli

85

Judino tijelo. Bio je to uæasan prizor. Teæina tijela prekinu-

la je uæe kojim se objesio o drvo. Prilikom pada, njegovo

tijelo bilo je straπno unakaæeno i sad su ga rastrzavali psi.

Njegovi ostaci smjesta su sahranjeni i sklonjeni od pogleda;

ali mnoπtvo se manje rugalo, a bljedilo na mnogim licima

otkrivalo je unutarnje misli. »inilo se da one koji su bili krivi

za Isusovu krv veÊ stiæe kazna.

JUDA

86 PASIJA NADE

7. U Pilatovoj sudnici

Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 27,2.11-31;

Marku 15,1-20; Luki 23,1-25; Ivanu 18,28-40; 19,1-16.

Krist je stajao vezan kao zatvorenik u sudskoj dvorani

Pilata, rimskog namjesnika. Bio je okruæen straæom, a sud-

ska se dvorana brzo punila promatraËima. Vani, odmah do

ulaza, nalazili su se suci iz Velikog vijeÊa, sveÊenici, pogla-

vari, starjeπine i svjetina.

Poπto je osudilo Isusa, Veliko se vijeÊe obratilo Pilatu

da traæi potvrdnu presudu i njezino izvrπenje. Ali ovi heb-

rejski zvaniËnici nisu æeljeli uÊi u rimsku sudnicu. Prema

njihovom obrednom zakonu time bi se oskvrnuli i tako bili

sprijeËeni u praznovanju Pashe. U svojoj sljepoÊi nisu vidjeli

tu ubilaËku mrænju kao oskvrnuÊe njihova srca. Nisu vidjeli

da je Krist pravo pashalno Janje i da je zbog toga πto su Ga

odbacili veliki blagdan izgubio za njih svoj znaËaj.

Kad su Spasitelja uveli u sudsku dvoranu, Pilat Ga nije

promatrao prijateljskim pogledom. Rimskog su namjesnika

hitno pozvali iz spavaÊe sobe i stoga je odluËio πto prije

zavrπiti ovaj posao. Bio je spreman strogo postupiti prema

zatvoreniku. S najstroæim izrazom na licu okrenuo se da vidi

kakvog to Ëovjeka treba ispitati zbog kojeg je tako rano morao

prekinuti svoj odmor. Znao je da to mora biti netko tko po

æelji hebrejskih starjeπina mora biti hitno sasluπan i kaænjen.

Pilat je pogledao ljude koji su teretili Isusa i tada se njegov

ispitivaËki pogled zadræao na Isusu. Imao je posla s razliËi-

tim zloËincima, ali nikada pred njega nije izveden Ëovjek

koji je nosio obiljeæje takve dobrote i plemenitosti. Na njego-

vom licu nije bilo ni traga krivice, nikakvog izraza straha,

nikakve drskosti ili prkosa. Vidio je Ëovjeka blaga i dosto-

87

janstvena dræanja, Ëije lice nije nosilo obiljeæje zloËinca, veÊ

obiljeæje Neba.

Kristov izgled povoljno je utjecao na Pilata. Probudilo

se ono πto je bilo najbolje u njemu. »uo je o Isusu i njego-

vim djelima. Njegova æena priËala mu je neπto o veliËan-

stvenim djelima galilejskog proroka, koji je lijeËio bolesne i

podizao mrtve. Sad je ovo u Pilatovom umu ponovno oæivjelo

kao san. PrisjeÊao se glasova πto ih je Ëuo s raznih strana.

OdluËio je od Hebreja potraæiti obrazloæenje o krivnji ovog

zatvorenika.

“Tko je ovaj »ovjek i zaπto ste Ga doveli?” upitao je.

“Kakvu optuæbu iznosite protiv Njega?” ZnajuÊi da ne mo-

gu dokazati svoje optuæbe protiv Krista, Hebreji nisu æeljeli

javno sasluπanje. Odgovorili su da je On varalica zvani Isus

SveÊenici su

smatrali da uz

pomoÊ slabog i

kolebljivog Pilata

bez ikakvih

teπkoÊa mogu

sprovesti svoje

namjere.

iz Nazareta.

Pilat je ponovno upitao:

“Kakvu krivicu iznosite na ovo-

ga Ëovjeka?” SveÊenici nisu od-

govorili na njegovo pitanje, veÊ

su rijeËima koje su pokazivale

njihovo nezadovoljstvo kazali:

“Kad on ne bi bio zloËinac, ne

bismo ga predali tebi.” Kad ti

Ëlanovi Velikog vijeÊa, narod-

ni prvaci, dovode Ëovjeka za

koga smatraju da je zasluæio

smrt, zar je potrebno da pitaπ

za optuæbe protiv Njega? Na-

dali su se da Êe ostaviti dojam

na Pilata svijeπÊu o svojoj vaæ-

nosti i tako ga navesti da se suglasi s njihovim zahtjevom

bez provoenja prethodnih sasluπanja. Æarko su æeljeli da se

njihova presuda potvrdi, jer su znali da bi narod kao svje-

dok Kristovih Ëudesnih djela mogao ispriËati neπto sasvim

drukËije od izmiπljotine koju su sada ponovno iznosili.

SveÊenici su smatrali da uz pomoÊ slabog i kolebljivog

Pilata bez ikakvih teπkoÊa mogu sprovesti svoje namjere. Prije

ovoga on je u æurbi potpisivao smrtne presude osuujuÊi

ljude za koje su znali da ne zasluæuju smrt. Prema njegovoj

procjeni æivot suænja malo je vrijedio; njegova nevinost ili

U PILATOVOJ SUDNICI

88 PASIJA NADE

krivica nisu imali neko posebno znaËenje. SveÊenici su se

nadali da Êe Pilat bez sasluπanja dosuditi Isusu smrtnu kaz-

nu. To su traæili kao izraz naklonosti za njihov veliki narod-

ni blagdan.

Meutim, u ovom suænju postojalo je neπto πto je zadr-

æavalo Pilata da tako postupi. Nije se usuivao to uËiniti.

Prozreo je namjere sveÊenika. Prisjetio se kako je Isus nedavno

podigao Lazara iz mrtvih, Ëovjeka koji je bio mrtav Ëetiri

dana, pa je odluËio da prije no πto potpiπe presudu, sazna

koje su optuæbe protiv Njega i mogu li se one dokazati.

Pilat nije bio

pravedan ili

savjestan sudac;

ali ma koliko bio

moralno slab, nije

htio udovoljiti

njihovom zahtjevu.

“Ako je vaπ sud dovoljan,”

rekao je, “zaπto ste zatvorenika

doveli k meni? Uzmite ga vi i

po zakonu svojemu sudite mu.”

Ovako primorani, sveÊenici su

priznali da su Ga veÊ osudili,

ali da moraju imati i Pilatovu

presudu da bi njihova postala

pravosnaænom. “Kakva je vaπa

presuda?” upitao je Pilat. “Smr-

tna kazna,” odgovorili su, “ali

po zakonu ne smijemo nijed-

nog Ëovjeka pogubiti”. Traæili

su od Pilata da se osloni na

njihovu rijeË o Kristovoj kriv-

nji i da odobri i njihovu presudu. Oni Êe preuzeti odgovor-

nosti za kraj.

Pilat nije bio pravedan ili savjestan sudac; ali ma ko-

liko bio moralno slab, nije htio udovoljiti njihovom zahtje-

vu. On neÊe osuditi Isusa dok se ne iznese optuæba protiv

Njega. SveÊenici su postali zbunjeni. Vidjeli su da svoje lice-

mjerstvo moraju joπ vjeπtije sakriti. Ne smiju dopustiti da

izgleda kako je Krist uhiÊen iz vjerskih razloga. Da se ovo

iznijelo kao razlog, njihove optuæbe kod Pilata ne bi imale

nikakvu vaænost. Moraju sve prikazati tako da izgleda da je

Isus radio protiv opÊih zakona; tada moæe biti kaænjen kao

politiËki krivac. Meu Hebrejima stalno su izbijali neredi i

bune protiv rimske vlasti. UguπujuÊi takve pobune Rimljani

su postupali vrlo strogo i bili stalno spremni suzbiti sve πto

bi moglo dovesti do pobune.

89

Samo nekoliko dana prije ovoga farizeji su pokuπali uh-

vatiti Krista u zamku pitanjem: “Je li nam dopuπteno dati

caru porez ili nije?” Ali Krist je razotkrio njihovo licemjer-

stvo. Prisutni Rimljani vidjeli su potpuni promaπaj ovih

zavjerenika i njihov poraz kad im je odgovorio: “Dakle... dajte

caru carevo, a Bogu Boæje!” (Luka 20,22-25)

Sad su sveÊenici smatrali da trebaju prikazati kako je

tom prilikom Krist uËio ono πto su se nadali da Êe uËiti. U

svojoj bezobzirnosti pozvali su u pomoÊ laæne svjedoke

govoreÊi: “Ustanovili smo da ovaj buni narod i zabranjuje

davati porez caru, a o sebi tvrdi da je Mesija, kralj.” Tri op-

tuæbe i svaka od njih bez osnove. SveÊenici su to znali, ali

su bili spremni posluæiti se krivokletstvom, samo da bi osi-

gurali ostvarenje svog cilja.

Pilat je prozreo njihove namjere. Nije vjerovao da je za-

tvorenik kovao zavjeru protiv vlasti. Njegova blaga i skrom-

na pojava bila je u potpunom neskladu s optuæbom. Pilat

je bio uvjeren da je skovana duboka zavjera da se uniπti je-

dan nevini Ëovjek koji je stao na put hebrejskim dostojan-

stvenicima. Okrenuvπi se Isusu upitao je: “Jesi li ti kralj æi-

dovski?” Spasitelj je odgovorio: “Ti kaæeπ.” I dok je govorio,

njegovo je lice zasvijetlilo kao da Ga je obasjao snop sun-

Ëeve svjetlosti.

Kad su Ëuli njegov odgovor, Kaifa i njegova pratnja po-

zvali su Pilata da posvjedoËi kako je Isus priznao zloËin za

koji je optuæen. BuËnim povicima sveÊenici, knjiæevnici i

poglavari zahtijevali su da On bude osuen na smrt. Povike

je prihvatila svjetina i nastala je zagluπujuÊa buka. Pilat je

bio zbunjen. VideÊi da Isus ne odgovara svojim tuæiteljima,

Pilat Mu je rekao: “‘Niπta ne odgovaraπ? Gledaj koliko te op-

tuæuju!’ Ali Isus ne odgovori niπta viπe.”

StojeÊi iza Pilata, na vidiku svima u sudnici, Krist je Ëuo

ruæenje; ali na sve laæne optuæbe nije odgovorio ni jednom

rijeËi. Njegovo dræanje jasno je pokazivalo da je nevin. Po-

stojano je stajao pred æestinom valova koji su udarali oko

Njega. Izgledalo je kao da se silni valovi gnjeva diæu sve viπe

i viπe, kao valovi burnog oceana i razbijaju oko Njega, ali

Ga ne dodiruju. Stajao je u πutnji, ali je njegova πutnja bila

rjeËita. Bila je kao svjetlost koja sja iz Ëovjekove nutrine i

obasjava svu osobu.

U PILATOVOJ SUDNICI

90 PASIJA NADE

Pilat je bio iznenaen njegovim dræanjem. Je li ovaj

»ovjek ne obraÊa pozornost na sudski postupak zato πto Mu

nije stalo da spasi svoj æivot? pitao je samog sebe. Dok je

promatrao Isusa kako bez uzvraÊanja podnosi uvrede i

ismijavanja, osjetio je da Isus ne moæe biti tako nepravedan

i nepoπten kao πto su to bili buËni sveÊenici. NadajuÊi se

da Êe od Njega saznati istinu i da bi izbjegao meteæ gomile,

Pilat je Isusa poveo ustranu i ponovno Ga zapitao: “Jesi li

ti kralj æidovski?”

Isus nije neposredno odgovorio na ovo pitanje. Znao je

da se Sveti Duh bori s Pilatom, pa mu je dao priliku da iz-

razi svoje uvjerenje. “Kaæeπ li to sam od sebe”, upitao je,

Pilat je æelio

saznati istinu. U

njegovom je umu

vladala pometnja.

“ili su ti to drugi za me rekli?”

To znaËi, jesu li optuæbe sve-

Êenika ili æelja da primi svjet-

lost od Krista pokrenuli ovo

Pilatovo pitanje? Pilat je razu-

mio Kristov nagovjeπtaj, ali se

u njegovom srcu pojavila gor-

dost. Nije æelio priznati os-

vjedoËenje koje ga je optere-

Êivalo. “Zar sam ja Æidov?” re-

kao je. “Tvoj narod i glavari

sveÊeniËki meni su te preda-

li. ©to si uËinio?”

Pilatova je zlatna prilika proπla. Pa ipak, Isus ga nije os-

tavio bez joπ veÊe svjetlosti. Premda nije neposredno odgo-

vorio na Pilatovo pitanje, jasno je izloæio svoju zadaÊu. Ja-

sno je rekao Pilatu da On ne æeli zemaljsko prijestolje.

“Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu,” rekao je.

“Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi

se dvorani borili da ne budem predan Æidovima. Ali moje

kraljevstvo nije odavde.” “Dakle, ti si kralj?” reËe mu Pilat.

“Dobro veliπ — odgovori mu Isus — ja sam kralj. Ja sam se

zato rodio i zato doπao na svijet da svjedoËim za istinu. Svatko

tko je prijatelj istine sluπa moj glas.”

Krist je potvrdio da je njegova rijeË sama po sebi kljuË

koji Êe otvoriti tajnu onima koji su je spremni prihvatiti. Ona

u sebi ima silu i to je tajna πirenja njegovog kraljevstva is-

91

tine. Æelio je da Pilat shvati kako se samo primanjem i usva-

janjem istine njegova upropaπtena priroda moæe obnoviti.

Pilat je æelio saznati istinu. U njegovom je umu vladala

pometnja. Æudno je prihvaÊao Spasiteljeve rijeËi i njegovo

je srce bilo pokrenuto velikom Ëeænjom da sazna πto je isti-

na i kako je moæe dokuËiti. “©to je istina?” upitao je, ali nije

priËekao odgovor. Gnjevni glasovi koji su se veÊ Ëuli izvana

podsjetili su ga na obveze u tom trenutku, jer su sveÊenici

buËno zahtijevali brzo djelovanje. Izaπavπi pred Hebreje,

odluËno je objavio: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivje.”

Ove rijeËi neznaboæaËkog suca bile su oπtar ukor lukav-

stvu i licemjerju izraelskih poglavara koji su optuæivali Spa-

sitelja. Kad su to sveÊenici i starjeπine Ëuli od Pilata, njiho-

vom razoËaranju i bijesu nije bilo kraja. Odavno su kovali

zavjeru i Ëekali ovu priliku. Kad su vidjeli da bi Isus mogao

biti osloboen, bili su Ga spremni raskinuti na komade.

Glasno su optuæivali Pilata i prijetili da Êe ga tuæiti rimskoj

vladi. Optuæivali su ga da neÊe osuditi Isusa, koji se, po

njihovoj tvrdnji, digao protiv cezara.

Ljutiti glasovi govorili su da je Isusov buntovniËki utje-

caj dobro poznat u cijeloj zemlji. SveÊenici su izjavljivali:

“On buni narod, uËeÊi po svoj Judeji, poËev od Galileje pa

dovde.”

U tom trenutku Pilat nije pomiπljao osuditi Isusa. Znao

je da su Ga Hebreji optuæili iz mrænje i predrasuda. Znao

je πto mu je duænost. Pravda je zahtijevala da se Krist od-

mah oslobodi. Ali Pilat se bojao zlovolje naroda. Ne bude li

im predao Isusa u ruke podiÊi Êe se buna, a on se bojao s

njom suoËiti. Kad je Ëuo da je Krist iz Galileje, odluËio je

poslati Ga Herodu, upravitelju te pokrajine, koji se tada na-

lazio u Jeruzalemu. Ovim postupkom Pilat je mislio preba-

citi odgovornost za suenje sa sebe na Heroda. Ovo je takoer

smatrao dobrom prilikom da izgladi jednu svau s Herodom.

Tako se i dogodilo. Dva namjesnika sprijateljila su se preko

suenja Spasitelju.

Sasluπanje kod Heroda Antipe

Pilat je ponovno predao Isusa vojnicima koji su Ga uz

ruganje i vrijeanje svjetine hitno odveli u Herodovu sud-

U PILATOVOJ SUDNICI

92 PASIJA NADE

sku dvoranu. “Herod se vrlo obradova kad opazi Isusa; oda-

vna je æelio da ga vidi.” Nikada ranije nije sreo Spasitelja,

ali “je odavno æelio da ga vidi, jer je mnogo sluπao za nje-

ga, i nadaπe se da Êe vidjeti od njega kakvo Ëudo.” To je

bio onaj Herod Ëije su ruke bile umrljane krvlju Ivana Krs-

titelja. Kad je Herod prvi put Ëuo o Isusu, obuzet uæasom

rekao je: “Onaj komu sam ja odrubio glavu, Ivan uskrsnuo

je!” “i stoga Ëudesne moÊi djeluju u njemu”. (Marko 6,16;

Matej 14,2) Ali ipak, Herod je æelio vidjeti Isusa. Sad se kralju

ukazala prilika da ovom proroku spasi æivot, pa se nadao

da Êe zauvijek iz svojih misli izgnati sjeÊanje na onu krvavu

glavu koja je na krugu iznesena pred njega. Takoer je æe-

Herod je obeÊao

Kristu da Êe biti

osloboen ako

pred njim uËini

neko Ëudo.

lio ugoditi svojoj znatiæelji pa

je mislio da bi Krist uËinio sve

πto se traæi od Njega ako Mu

se ponudi ikakva prilika za os-

loboenje.

Velika skupina sveÊenika i

starjeπina pratila je Krista do

Heroda. Kad je Spasitelj uve-

den, svi dostojanstvenici govo-

reÊi uzbueno iznosili su svo-

je optuæbe protiv Njega. Me-

utim, Herod se nije obazirao

na njihove optuæbe. Zapovjedio je da se Kristu skinu okovi,

istodobno optuæujuÊi njegove neprijatelje πto su grubo

postupali s Njim. PromatrajuÊi suosjeÊajno mirno lice

Spasitelja svijeta, Ëitao je na njemu samo mudrost i ËistoÊu.

On je, kao i Pilat, bio zadovoljan πto je Krist optuæen iz zlobe

i zavisti.

Kristu je Herod postavio mnoga pitanja, ali Spasitelj je

za sve to saËuvao duboki mir. Na kraljevu zapovijed uve-

deni su nemoÊni i bolesni i Kristu je zapovjeeno da svoje

tvrdnje dokaæe time πto Êe izvesti Ëudo. Herod je rekao: Ljudi

govore da Ti moæeπ izlijeËiti bolesne. Æelim provjeriti da

nisu preuveliËali Tvoju slavu. Isus nije odgovorio, pa je He-

rod i dalje uporno navaljivao: Ako moæeπ Ëiniti Ëuda za dru-

ge, uËini ih sada za sebe pa Êe ti biti doista dobro. Ponovno

je zapovjedio: Pokaæi nam jedan znak da imaπ silu koju

Ti glasine pripisuju. Meutim, Krist je bio sliËan onome

93

koji niπta ne Ëuje i ne vidi. Boæji Sin uzeo je na sebe Ëovje-

kovu prirodu. On mora djelovati onako kao πto se Ëovjek

mora ponaπati u takvim okolnostima. Stoga nije æelio uËi-

niti nikakvo Ëudo da bi se izbavio od boli i poniæenja koje

Ëovjek mora podnijeti kad se nae u sliËnom poloæaju.

Herod je obeÊao Kristu da Êe biti osloboen ako pred

njim uËini neko Ëudo. Kristovi tuæitelji vlastitim oËima vi-

djeli su Ëudesna djela uËinjena njegovom silom. »uli su Ga

kako zapovijeda grobu da vrati svoga mrtvaca. Vidjeli su

mrtvaca kako izlazi pokoravajuÊi se njegovom glasu. Obu-

zeo ih je strah da i sad ne uËini kakvo Ëudo. Najviπe od

svega bojali su se izraæavanja njegove sile. Takav dokaz za-

Zadovoljiti

beskorisnu

znatiæelju nije bila

Kristova zadaÊa

na ovom svijetu.

On je doπao

iscijeliti ranjene u

srcu.

dao bi smrtni udarac njihovim

planovima i moæda ih stajao

æivota. Ponovno su zabrinuti

sveÊenici i poglavari podignu-

li buru optuæbi protiv Njega.

PoviπavajuÊi svoje glasove, go-

vorili su: On je izdajica, bo-

gohulnik! On Ëini svoja Ëuda

silom Belzebuba, kneza a-

volskog. Sudskom dvoranom

zavladala je zbrka, jedni su vi-

kali jedno, drugi drugo.

Herodova je savjest bila sa-

da mnogo neosjetljivija nego

kad je s uæasom sluπao Herodi-

jadin zahtjev za glavom Ivana Krstitelja. Stanovito vrijeme

osjeÊao je æalac griænje savjesti zbog svog straπnog djela; ali

zbog raspusna æivota njegova moralna svijest postajala je sve

uniæenija. Njegovo srce tako je okorjelo da se sad Ëak hvalio

kaznom koju je dosudio Ivanu zbog toga πto se usudio ukoriti

ga. Sad je prijetio Isusu, ponavljajuÊi da ima vlast da Ga

oslobodi ili osudi. Meutim, nijednim znakom Isus nije

pokazao da je Ëuo ijednu rijeË.

Heroda je gnjevila ova πutnja. Izgledalo je da ona znaËi

potpunu ravnoduπnost prema njegovom autoritetu. Taπtom

i razmetljivom kralju otvoreni ukor bio bi manje uvredljiv

nego takvo neuvaæavanje njegove liËnosti. Ponovno je ljutito

zaprijetio Isusu, koji je joπ stajao nepomiËan i πutljiv.

U PILATOVOJ SUDNICI

94 PASIJA NADE

Zadovoljiti beskorisnu znatiæelju nije bila Kristova zada-

Êa na ovom svijetu. On je doπao iscijeliti ranjene u srcu.

On ne bi πutio da je mogao izgovoriti ijednu rijeË kojom bi

izlijeËio rane duπama bolesnim od grijeha. Ali nije imao

nijednu rijeË za one koji bi pogazili istinu svojim nesvetim

nogama.

Krist je mogao kazati Herodu takve rijeËi koje bi pro-

bile uπi ovom okorjelom kralju. Mogao ga je ispuniti stra-

hom i drhtanjem prikazujuÊi mu sva bezakonja njegovog æi-

vota i strahotu kazne koja mu se pribliæavala. Ali svojom

πutnjom Krist mu je uputio najstroæiji ukor. Herod je odba-

cio istinu koju mu je izloæio najveÊi meu prorocima i stoga

nije zavrijedio nikakvu drugu vijest. VeliËanstvo Neba nije

za njega imalo nijednu rijeË. To uho koje je uvijek bilo sprem-

no sluπati ljudske nevolje, nije sluπalo Herodove naredbe. Te

oËi koje su uvijek poËivale s ljubavlju punom saæaljenja i

praπtanja na grjeπniku koji se kaje, nijednim se pogledom

nisu zaustavile na Herodu. Te usne koje su izgovarale naju-

peËatljivije istine, koje su se glasom najnjeænijeg preklinja-

nja zauzimale za najgreπnije i najodbaËenije, bile su zatvo-

rene za oholog kralja koji nije osjeÊao potrebu za Spasite-

ljem.

Herodovo je lice potamnjelo od srdæbe. Obrativπi se mno-

πtvu, ljutito je proglasio Isusa varalicom. Zatim je rekao Kristu:

Ako ne budeπ dokazao da si ono πto tvrdiπ, predat Êu te

vojnicima i narodu. Oni Êe te moæda uspjeti natjerati da

govoriπ. Ako si varalica, smrt iz njihovih ruku jedino je

πto zasluæujeπ; ako si Boæji Sin, oslobodi se tako πto Êeπ

uËiniti neko Ëudo.

Tek πto je izgovorio ove rijeËi, svjetina je navalila na

Krista. Kao divlje zvijeri bacili su se na plijen. Isusa su vukli

na sve strane, a Herod se pridruæio gomili æeleÊi poniziti

Boæjeg Sina. Da rimski vojnici nisu posredovali i odbili

gnjevnu svjetinu, Spasitelja bi raskinuli na komade.

“Herod ga prezre i naruga mu se zajedno sa svojom stra-

æom. Zatim ga obuËe u bijelu haljinu.” Rimski su se vojnici

pridruæili ovom zlostavljanju. Sve πto su ovi zli, iskvareni voj-

nici, potpomognuti Herodom i hebrejskim dostojanstvenici-

ma, mogli smisliti uËinili su Spasitelju. Ali njegovo boæansko

strpljenje nije malaksalo.

95

Kristovi su gonitelji pokuπali procijeniti njegov karak-

ter prema svom vlastitom; prikazivali su Ga tako zlim kao

πto su sami. Ali iza onog πto se moglo vidjeti pojavljivao se

drugi prizor — prizor koji Êe oni vidjeti jednog dana u svoj

njegovoj slavi. Bilo je nekih koji su drhtali u Kristovoj na-

zoËnosti. Dok se surova svjetina klanjala pred Njim ismi-

javajuÊi Ga, neki koji su doπli s istim ciljem vraÊali su se

prestraπeni i uπutkani. Herod je bio osvjedoËen. Posljednje

zrake milosti obasjavale su njegovo srce otvrdnuto grijehom.

OsjeÊao je da to nije obiËan Ëovjek; jer je boæanska priroda

zasjala kroz ljudsku. U trenutku dok je Krist bio okruæen

rugaËima, preljuboËincima i ubojicama, Herod je osjeÊao da

promatra Boga na njegovu prijestolju.

Da je Pilat sproveo

u djelo ono πto je

smatrao da je

pravo, Hebreji se

ne bi usuivali

nalagati mu πto

da Ëini. Krista bi

ubili, ali krivnja

ne bi poËinula na

njemu.

Okorjeli, kakav je bio, nije

se usudio potvrditi Kristovu

presudu. Æelio se osloboditi

straπne odgovornosti i stoga je

poslao Isusa natrag u rimsku

sudnicu.

Ponovno u Pilatovojsudnici

Pilat je bio razoËaran i vrlo

nezadovoljan. Kad su se Heb-

reji vratili sa svojim zatvoreni-

kom, nestrpljivo ih je upitao

πto æele od njega. Podsjetio ih

je da je veÊ sasluπao Isusa i da

nije naπao nikakve krivice na

Njemu; rekao im je da su izni-

jeli optuæbe protiv Njega, ali da nisu mogli dokazati ni jed-

nu jedinu. Poslao je Isusa Herodu, tetrarhu Galileje, jedno-

me koji je bio pripadnik njihovog naroda, ali on nije naπao

na Njemu niπta πto zaluæuje smrt. “Dakle: iπibat Êu ga”, rekao

je Pilat, “i pustiti.”

Ovdje je Pilat pokazao svoju slabost. Izjavio je da je Isus

nevin, ali Ga je ipak bio voljan iπibati kako bi umirio nje-

gove tuæitelje. Bio je spreman ærtvovati pravdu i naËelo da

bi se nagodio sa svjetinom. To ga je dovelo u nepovoljan

U PILATOVOJ SUDNICI

96 PASIJA NADE

poloæaj. Gomila se oslonila na njegovu neodluËnost i joπ

upornije traæila æivot zarobljenika. Da je Pilat odmah odluË-

no stao, odbijajuÊi osuditi Ëovjeka za koga je utvrdio da je

nevin, prekinuo bi sudbonosni lanac koji Êe ga dræati oko-

vanog u griænji savjesti i krivnji dokle god bude æiv. Da je

sproveo u djelo ono πto je smatrao da je pravo, Hebreji se

ne bi usuivali nalagati mu πto da Ëini. Krista bi ubili, ali

krivnja ne bi poËinula na Pilatu. Meutim, Pilat se sve viπe

ogluπavao o glas svoje savjesti. Naπao je izgovor da ne sudi

po pravdi i praviËnosti, pa se sad naπao gotovo bespomo-

Êan u rukama sveÊenika i poglavara. Ovo kolebanje i neod-

luËnost potvrdili su njegovu propast.

Nebeska poruka Pilatu

»ak i sad Pilat nije ostavljen da djeluje slijepo. Boæan-

ska vijest odvraÊala ga je da ne uËini djelo na koje se spre-

mao. Kao odgovor na Kristovu molitvu, Pilatovoj se æeni ja-

vio aneo s Neba i ona je u snu vidjela Spasitelja i razgova-

rala s Njim. Pilatova æena nije bila Hebrejka, ali dok je u

svom snu promatrala Isusa, nije nimalo posumnjala u nje-

gov karakter ili poslanje. Znala je da je On nebeski Knez.

Vidjela Ga je na suenju u sudskoj dvorani. Vidjela Mu je

ruke Ëvrsto vezane poput ruku nekog zloËinca. Vidjela je

Heroda i njegove vojnike kako obavljaju svoje straπno djelo.

»ula je sveÊenike i poglavare, ispunjene zaviπÊu i zlobom,

kako bijesno optuæuju. »ula je rijeËi: “Mi imamo Zakon i

po Zakonu naπemu valja da umre.” Vidjela je Pilata kako

predaje Isusa da Ga πibaju, premda je izjavio: “Nikakve krivnje

ne nalazim na ovome Ëovjeku.” »ula je presudu koju je izrekao

Pilat i vidjela ga je kako predaje Krista njegovim ubojicama.

Vidjela je kriæ podignut na Golgoti. Vidjela je zemlju obavijenu

tamom i Ëula tajanstveni uzvik: “Svrπi se!” Njezinom pogledu

nametnuo se joπ jedan prizor. Vidjela je Krista kako sjedi

na velikom bijelom oblaku, dok se Zemlja ljulja u prostoru

i njegove ubojice kako bjeæe od njegove slave. Probudila se

s uzvikom uæasa i odmah napisala Pilatu rijeËi opomene.

Dok se Pilat kolebao πto uËiniti, glasonoπa se progurao

kroz gomilu i predao mu u ruke pismo njegove æene koje

je glasilo:

97

“Nemoj se nikako mijeπati u stvar toga pravednika, jer

sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega!”

“Pusti nam Barabu!”

Pilat je problijedio. Bio je zbunjen svojim proturjeËnim

osjeÊajima. U njegovoj neodluËnosti sveÊenici i poglavari joπ

su viπe raspaljivali narod. Pilat je bio primoran na djelova-

nje. Sad se sjetio jednog obiËaja koji bi mogao posluæiti Kri-

stovu osloboenju. Bio je obiËaj da se na ovaj blagdan

oslobodi jedan zatvorenik koga narod izabere. ObiËaj je bio

neznaboæaËkog podrijetla; u njemu nije bilo ni trunke

praviËnosti, ali Hebreji su ga vrlo cijenili. U to vrijeme rim-

ske vlasti dræale su jednog zatvorenika osuenog na smrt

Ono πto su æeljeli

nije bio dokaz o

Kristovoj nevinosti,

veÊ Njegova osuda.

koji se zvao Baraba. Ovaj se Ëo-

vjek izdavao za Mesiju. Tvrdio

je da ima vlast na svijetu uspo-

staviti nov poredak, da ga us-

mjeri u dobrom pravcu. Pod

sotonskom je obmanom tvrdio

da mu pripada sve πto moæe

zadobiti kraom i pljaËkom.

»inio je Ëudesna djela soton-

skom silom, stekao u narodu

mnogo pristaπa i izazvao po-

bune protiv rimske vlasti. Pod plaπtem vjerskog oduπevljenja

bio je okorjeli i opak zlikovac, sklon pobuni i nasilju. DajuÊi

narodu da izabere izmeu ovog Ëovjeka i nevina Spasitelja,

Pilat se nadao da Êe potaknuti osjeÊaj za pravdu. Nadao se

da Êe zadobiti njihovu naklonost prema Kristu nasuprot

sveÊenicima i poglavarima. Stoga je, okreÊuÊi se mnoπtvu,

vrlo ozbiljno rekao: “Koga hoÊete da vam pustim? Barabu

ili Isusa zvanog Mesiju?”

Odgovor svjetine odjeknuo je kao rika divljih zvijeri:

“Pusti nam Barabu!” Uzvik “Barabu! Barabu!” postajao je sve

glasniji i glasniji. MisleÊi da narod nije razumio njegovo pi-

tanje, Pilat je upitao: “HoÊete li da vam pustim kralja æidov-

skog?” Meutim, oni su ponovno povikali: “Ovoga smakni,

a pusti nam Barabu!” “©to da onda uËinim s Isusom zvanim

Mesija?” upitao je Pilat. Ponovno je uskomeπano mnoπtvo

U PILATOVOJ SUDNICI

98 PASIJA NADE

zaurlalo nalik zlim duhovima. Pravi demoni u ljudskom ob-

liku bili su u mnoπtvu, i πto se drugo moglo oËekivati do

odgovor: “Neka se razapne!”

Pilat je bio uznemiren. Nije ni pomislio da Êe doÊi do

ovoga. Ustuknuo je od izruËenja nevina Ëovjeka na najsram-

niju i najsvirepiju smrt koja se moæe dosuditi. Kad je urla-

nje prestalo, okrenuo se narodu i rekao: “A kakvo je zlo uËi-

nio?” Ali sluËaj je otiπao predaleko da bi se uvaæili dokazi.

Ono πto su æeljeli nije bio dokaz o Kristovoj nevinosti, veÊ

njegova osuda.

Joπ Ga je uvijek Pilat nastojao spasiti. “On im treÊi put

reËe: Pa kakvo je zlo uËinio? Ja ne naoh na njemu niπta

πto bi zasluæivalo smrt. Dakle: iπibat Êu ga i pustiti.” VeÊ

sam nagovjeπtaj njegova osloboenja deseterostruko je po-

Iscrpljenog

umorom i

pokrivenog

ranama, Isusa su

javno biËevali.

jaËao gnjev naroda. “Raspni ga,

raspni!” vikali su. Bura, izazva-

na Pilatovom neodluËnoπÊu,

bivala je sve jaËa i jaËa.

Isusa, iscrpljena umorom

i pokrivena ranama, javno su

biËevali. “Vojnici ga odvedoπe

u nutrinu palaËe, u takozvani

pretorij, te sazvaπe cijelu Ëetu.

Ogrnuπe ga skrletnom kabani-

com, pa opletoπe trnovu kru-

nu i njom ga okruniπe. Tada

ga poËeπe pozdravljati: Zdravo,

kralju æidovski! I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga,

pregibahu koljena i klanjahu mu se.” Povremeno neka zla

ruka zgrabila bi trsku koja Mu je stavljena u ruku i udarala

Ga njome po trnovoj kruni, zabadajuÊi tako trnje u njegove

sljepooËnice, dok su se kapi krvi slijevale niz njegovo lice

i bradu.

»udite se, Nebesa! I zapanji se, Zemljo! Gledajte muËi-

telja i muËenog! Pomahnitala svjetina opkolila je Spasitelja

svijeta. Ruganje i ismjehivanje mijeπaju se s nepristojnim psov-

kama i huljenjem. Neosjetljiva svjetina podsmijeva se njegovu

skromnu podrijetlu i jednostavnom æivotu. Rugaju se njego-

voj tvrdnji da je Boæji Sin, a prostaËke πale i uvredljivo pod-

rugivanje prelaze s usana na usne.

99

Sotona predvodi svirepu svjetinu u njezinu zlostavljanju

Spasitelja. Namjeravao je da Ga, ako je moguÊe, navede na

osvetu ili Ga natjera da se Ëudom oslobodi i tako sruπi plan

spasenja. Samo jedna mrlja u njegovom ljudskom æivotu, je-

dan neuspjeπan pokuπaj njegove ljudske prirode da podnese

tu straπnu kuπnju, pa bi Boæje Janje bilo nesavrπena ærtva, a

Ëovjekovo otkupljenje promaπaj. Meutim, On koji je mo-

gao zapovjediti da Mu dou u pomoÊ nebeske vojske — On

koji je mogao otjerati svjetinu zastraπenu otkrivanjem sjaja

njegovog boæanskog veliËanstva — u savrπenom se miru

podËinio najsurovijim uvredama i ruæenju.

Kristovi su neprijatelji traæili Ëudo kao dokaz njegova

boæanstva. Imali su neusporedivo veÊi dokaz od ijednog koji

su traæili. Kao πto je svirepost unizila njegove muËitelje ispod

Svakom crtom

izraæavao je

blagost, spokojstvo

i najnjeæniju

samilost prema

svojim surovim

neprijateljima.

ljudskog dostojanstva i uËinila

ih sliËnim Sotoni, tako su krot-

kost i strpljenje uzdigli Isusa

iznad ljudskog i dokazali nje-

govo srodstvo s Bogom. Njego-

vo poniæenje bilo je jamstvo

njegova uzdizanja. Kapi krvi

koje su u samrtnim mukama

tekle s njegovih ranjenih slje-

pooËnica niz lice i bradu bile

su jamstvo njegova pomazanja

“uljem radosti” (Hebrejima 1,9)

kao naπeg Velikog sveÊenika.

Sotonin bijes bio je velik

kad je vidio da sva zlostavljanja nanesena Spasitelju nisu

iznudila ni najmanje gunanje s njegovih usana. Premda je

na sebe uzeo ljudsku prirodu, bio je ojaËan boæanskom

snagom i nije se udaljio ni u Ëemu od volje svog Oca.

Kad je Pilat predao Isusa da bude biËevan i ruæen, mislio

je da Êe izazvati saæaljenje mnoπtva. Nadao se da Êe narod

to smatrati dovoljnom kaznom. Smatrao je da Êe Ëak i zloba

sveÊenika biti zadovoljena. Ali pronicljivi Hebreji zamijetili

su slabost u kaænjavanju Ëovjeka koji je bio proglaπen nevi-

nim. Znali su da je Pilat pokuπavao spasiti æivot zatvoreniku,

pa su odluËili da Isus nipoπto ne bude osloboen. Da bi

nam ugodio i zadovoljio nas, Pilat Ga je iπibao, mislili

U PILATOVOJ SUDNICI

100 PASIJA NADE

su, pa ako budemo vrπili pritisak do odluËujuÊeg trenutka,

sigurno Êemo postiÊi svoj cilj.

Pilat je sad poslao da Barabu dovedu u sudnicu. Zatim

je jednog kraj drugog izveo pred narod oba zatvorenika i

pokazujuÊi na Spasitelja, rekao sveËanim glasom: “Evo

Ëovjeka!” “Evo ga izvodim k vama van, da vidite da na njemu

ne nalazim nikakve krivice.”

Tu je stajao Boæji Sin, noseÊi haljinu poruge i trnov vi-

jenac. Obnaæen do pojasa, njegova lea bila su u dugim, stra-

πnim modricama iz kojih je neprekidno tekla krv. Iscrplje-

nost i bol ogledali su se na okrvavljenu licu; njegov izgled

nikada nije bio ljepπi nego tada. Spasiteljevo lice nije bilo

Svaka crta

Barabinog lica

odavala je

okorjelog

razbojnika kakav

je doista i bio.

izmijenjeno pred njegovim ne-

prijateljima. Svakom crtom iz-

raæavao je blagost, spokojstvo

i najnjeæniju samilost prema

svojim surovim neprijateljima.

U njegovom ponaπanju nije bi-

lo kukaviËke slabosti, veÊ snage

i dostojanstva dugog trpljenja.

Zatvorenik je kraj Njega bio

upeËatljiva suprotnost. Svaka

crta Barabinog lica odavala je

okorjelog razbojnika kakav je

doista i bio. Suprotnost je go-

vorila svakom promatraËu. Neki od prisutnih su plakali. Dok

su gledali Isusa, njihova su srca bila ispunjena suosjeÊanjem.

»ak su i sveÊenici i poglavari bili osvjedoËeni da je doista

ono πto je za sebe tvrdio.

Rimski vojnici koji su okruæavali Krista nisu svi bili tako

tvrdokorni, neki su ozbiljno promatrali njegovo lice traæeÊi

dokaz je li doista zloËinac ili opasni krivac. S vremena na

vrijeme okrenuli bi se i bacili prezrivi pogled na Barabu.

Nije bio potreban neki veliki promatraËki dar da bi ga pot-

puno prozreli. Ponovno su se okrenuli Onome koji se nala-

zio na sudu. Gledali su boæanskog Patnika s osjeÊajem du-

bokog saæaljenja. Kristova tiha pokornost utisnula je u njihove

misli prizor koji se nikada neÊe izbrisati dok Ga ne prizna-

ju kao Krista ili odbace i tako odluËe o svojoj sudbini.

101

Pilatova presuda

Pilat je bio zadivljen Spasiteljevim strpljenjem bez jau-

ka. Nije sumnjao da Êe izgled ovog »ovjeka, nasuprot Ba-

rabi, u Hebrejima probuditi suÊut. Meutim, nije shvatio

fanatiËnu mrænju sveÊenika prema Njemu koji je, kao svjet-

lost svijetu, uËinio da se pokaæe njihovo mraËnjaπtvo i zab-

luda. Razjarili su svjetinu pa su sveÊenici, poglavari i narod

ponovno podignuli svoj glas s onim straπnim uzvikom: “Raspni

ga, raspni!” Napokon, izgubivπi svako strpljenje, zbog nji-

hove nerazumne svireposti, Pilat je oËajniËki povikao: “Uz-

mite ga vi... i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje.”

Rimski namjesnik, premda

naviknut na svirepe prizore,

osjeÊao je suÊut prema napaÊe-

nom zatvoreniku, koji se iako

osuen i biËevan krvava Ëela

i ranjenih lea, joπ uvijek dr-

æao kao kralj na prijestolju. Me-

utim, sveÊenici su izjavili: “Mi

imamo Zakon... i po tome Za-

konu mora umrijeti, jer se

pravio Sinom Boæjim.”

Pilat je bio zaprepaπten. Nije imao pravu predodæbu o

Kristu i njegovoj misiji, ali je imao nejasnu vjeru u Boga i

biÊa uzviπenija od ljudskog roda. Misao koja je ranije proπla

kroz njegov um sad je dobila odreeniji oblik. Pitao se ne

stoji li pred njim moæda boæansko biÊe, obuËeno u purpurnu

haljinu poruge i okrunjeno vijencem od trnja.

Ponovno je otiπao u sudsku dvoranu i rekao Isusu: “Oda-

kle si ti?” Ali Isus mu nije odgovorio. Spasitelj je slobodno

govorio Pilatu, objaπnjavajuÊi mu svoju zadaÊu koju je imao

kao svjedok za istinu. Pilat je prezreo svjetlost. Zloupora-

bio je visoki sudaËki poloæaj podreujuÊi svoja naËela i vlast

zahtjevima svjetine. Isus za njega nije viπe imao svjetlosti.

Ozlojeen njegovom πutnjom, Pilat je gordo rekao:

“Meni ne odgovaraπ? Ne znaπ li da imam vlast oslobo-

diti te i da imam vlast razapeti te?”

Isus je odgovorio: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlas-

ti... kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato je onomu koji me

tebi predade veÊi grijeh.”

Pilat je bio

zadivljen

Spasiteljevim

strpljenjem bez

jauka.

U PILATOVOJ SUDNICI

102 PASIJA NADE

Tako je milostivi Spasitelj, usred najveÊih patnji i boli,

opravdao koliko je to bilo moguÊe, djelo rimskog namjes-

nika koji Ga je predao da bude raspet. Kakav je to prizor

koji svijet treba naslijediti za sva vremena! Kako on osvjet-

ljuje karakter Onoga koji je Sudac cijele zemlje!

“Zato je onomu”, rekao je Isus, “koji me tebi predade

veÊi grijeh.” Ovim je Krist mislio na Kaifu, koji je, kao veliki

sveÊenik, predstavljao hebrejski narod. Oni su znali naËela

prema kojima se upravlja rimska vlast. Imali su svjetlost u

proroËanstvima koja su svjedoËila o Kristu i njegovu nauku

i Ëudima. Hebrejski su suci dobili nepogreπive dokaze o bo-

æanstvu Onoga koga su osudili na smrt. Njima Êe biti sue-

no prema svjetlosti koju su dobili.

NajveÊa krivnja i

najteæa

odgovornost

pripada onima

koji su zauzimali

najviπa mjesta u

narodu.

NajveÊa krivnja i najteæa

odgovornost pripada onima ko-

ji su zauzimali najviπa mjesta

u narodu, Ëuvarima svetih za-

loga koje su sad tako neËasno

izdavali. Pilat, Herod i rimski

vojnici uglavnom su malo znali

o Isusu. Mislili su da ugaaju

sveÊenicima i poglavarima ti-

me πto Ga zlostavljaju. Nisu

imali svjetlost koju je hebrejski

narod tako obilno primio. Da

je svjetlost dana vojnicima, oni

ne bi tako surovo postupali s

Kristom.

Pilat je opet predloæio da oslobodi Spasitelja. “A Æidovi

su vikali: Ako ovoga oslobodiπ, nisi prijatelj caru!” Na taj

naËin ovi licemjeri pretvarali su se da su zabrinuti za ceza-

revu vlast. Od svih protivnika rimske vladavine, Hebreji su

bili najogorËeniji. Kad su bili sigurni, najokrutnije su provodili

svoje narodne i vjerske zahtjeve; ali kad su æeljeli ostvariti

neku surovu namjeru, uzdizali su cezarevu moÊ. Da bi postigli

Kristovo uniπtenje, pokazivali su se lojalnim tuinskoj vladavini

koju su mrzili.

“Svaki koji se pravi kraljem”, nastavili su, “protivi se ca-

ru.” To je dirnulo Pilatovo najosjetljivije mjesto. Rimska vlada

sumnjala je u njega, i znao je da bi takav izvjeπtaj prouzro-

103

Ëio njegovu propast. Znao je da bi se gnjev Hebreja okre-

nuo protiv njega ako im se suprotstavi. Oni Êe uËiniti sve

πto mogu dok ne izvrπe svoju odmazdu. Pred sobom je imao

primjer upornosti kojom su traæili æivot Onoga koga su bez-

razloæno mrzili.

Pilat je tada zauzeo svoje mjesto na sudaËkoj stolici i

ponovno predstavio Isusa narodu govoreÊi: “Evo vam kra-

lja!” Ponovno se Ëuo bijesni uzvik: “Uzmi, uzmi, raspni ga!”

Glasom koji se nadaleko Ëuo Pilat je upitao: “Vaπega kralja

da razapnem?” Ali neËiste i bogohulne usne izrekle su rije-

Ëi: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara.”

Izborom neznaboæaËkog vladara, hebrejski se narod uda-

Da bi postigli

Kristovo uniπtenje,

Æidovi su se

pokazivali

lojalnim tuinskoj

vladavini koju su

mrzili.

ljio od Boæje vladavine. Od-

bacili su Boga kao svog Cara.

Odsad pa nadalje nemaju viπe

osloboditelja. Nemaju cara

osim cezara. SveÊenici i uËitelji

naveli su narod na ovo. Oni su

bili odgovorni za ovo i sve stra-

πne posljedice koje su uslije-

dile. Vjerske su voe bile kri-

ve za grijeh i propast naroda.

“Kako Pilat vidje da tim

niπta ne postiæe i da buka bi-

va samo joπ veÊa, uze vodu te

opra ruke pred svjetinom, go-

voreÊi: “Nevin sam od krvi ovog pravednika. To je vaπa stvar!”

U strahu i samoosudi Pilat je promatrao Isusa. U prostra-

nom moru podignutih lica, njegovo je lice jedino bilo mir-

no. Oko njegove glave kao da je blistala blaga svjetlost. Pi-

lat je u svom srcu rekao: On je Bog. Okrenuvπi se mnoπtvu

izjavio je: “Ja sam Ëist od njegove krvi. Uzmite Ga vi i rasp-

nite. Ali znajte, sveÊenici i poglavari, proglaπavam Ga pra-

vednim Ëovjekom. Neka Onaj za koga On tvrdi da je njegov

Otac sudi vama a ne meni za danaπnje djelo.” Tada je rekao

Isusu: “Oprosti mi za ovo; ja Te ne mogu spasiti.” Poπto je

ponovo dao iπibati Isusa, predao Ga je da se razapne.

Pilat je æelio osloboditi Isusa. Meutim, uvidio je da to

ne moæe uËiniti i saËuvati svoj poloæaj i Ëast. Radije je izab-

rao ærtvovati jedan nevini æivot nego izgubiti svoju svjetov-

U PILATOVOJ SUDNICI

104 PASIJA NADE

nu moÊ. Koliko je mnogo onih koji, da bi izbjegli πtetu ili

patnje, na sliËan naËin ærtvuju naËelo. Savjest i duænost

pokazuju na jedan put, a osobna korist na drugi. NaËin

razmiπljanja snaæno kreÊe u pogreπnom pravcu, i onaj koji

pravi sporazume sa zlom biva odnesen u gustu tamu krivnje.

Pilat je popustio zahtjevima svjetine. Radije je predao

Isusa da bude raspet nego se izloæio opasnosti da izgubi svoj

poloæaj. Ali unatoË njegovoj predostroænosti, upravo ono Ëega

se bojao kasnije ga je snaπlo. Oduzete su mu poËasti, bio je

zbaËen sa svog visokog poloæaja i muËen griænjom savjesti i

povrijeenom gordoπÊu, ubrzo nakon raspeÊa okonËao je svoj

æivot. Tako Êe svi koji Ëine ustupke grijehu dobiti samo æa-

lost i propast. “Neki se put Ëini Ëovjeku prav, a na koncu

vodi k smrti.” (Izreke 14,12)

Pilat je æelio

osloboditi Isusa.

Ali, uvidio je da to

ne moæe uËiniti i

saËuvati svoj

poloæaj i Ëast.

Kad je Pilat izjavio da je

nevin u Kristovoj krvi, Kaifa

je prkosno odgovorio: “Krv nje-

gova neka padne na nas i na

naπu djecu.” Ove straπne rijeËi

prihvatili su sveÊenici i pogla-

vari i one su u mnoπtvu odje-

kivale kao neljudska rika. Sve

mnoπtvo odgovorilo je govo-

reÊi: “Krv njegova neka padne

na nas i na naπu djecu.”

Izraelski je narod izvrπio

svoj izbor. PokazujuÊi na Isu-

sa govorili su: “Ne ovoga, nego

Barabu.” Baraba, razbojnik i ubojica, bio je Sotonin

predstavnik. Krist je bio Boæji predstavnik. Krist je bio

odbaËen; Baraba izabran. Barabu Êe i dobiti. Izvrπivπi taj izbor,

prihvatili su onoga koji je od poËetka bio laæljivac i ubojica.

Sotona je bio njihov voa. Kao narod radit Êe po njegovom

naputku. »init Êe njegova djela. Morat Êe podnositi njegovu

vladavinu. Taj narod koji je izabrao Barabu mjesto Krista

osjeÊat Êe Barabinu svirepost dokle god bude trajalo vrijeme.

PromatrajuÊi izbijeno Boæje Janje, Hebreji su vikali: “Krv

njegova neka padne na nas i na naπu djecu.” Taj straπan uzvik

uzdignuo se do Boæjeg prijestolja. Ta presuda, koju su sami

sebi izrekli, bila je zapisana na Nebu. Ta je molitva usliπana.

105

Krv Boæjeg Sina leæala je na njihovoj djeci, na djeci njihove

djece, kao stalna kletva.

Straπno se obistinila u razorenju Jeruzalema. Straπno se

iskazala u stanju hebrejskog naroda tijekom tisuÊu i osam

stotina godina — u grani odvojenoj od trsa, u izumrloj

nerodnoj lozi koju treba skupiti i spaliti. Iz zemlje u zemlju

po cijelome svijetu, iz stoljeÊa u stoljeÊe, mrtvi, mrtvi u

prijestupima i grijesima!

Ta Êe molitva biti na sliËan naËin ispunjena u veliki dan

suda. Kad Krist bude ponovno doπao na zemlju, ljudi Ga

neÊe vidjeti kao zatvorenika okruæena svjetinom. Tada Êe

Ga vidjeti kao nebeskog Kralja.

Krist je bio Boæji

predstavnik. Krist

je bio odbaËen;

Baraba izabran.

Barabu Êe i dobiti.

Krist Êe doÊi u svojoj slavi,

u slavi svog Oca i u slavi svetih

anela. Deset tisuÊa puta deset

tisuÊa i tisuÊe tisuÊa anela,

divnih i pobjedniËkih Boæjih

Sinova, u nenadmaπnoj ljepoti

i slavi, pratit Êe Ga na ovom

putu. Tada Êe On sjediti na

prijestolju svoje slave, a pred

Njim Êe biti okupljeni svi na-

rodi. Tada Êe Ga vidjeti svako

oko, pa i oni koji su Ga proboli. Umjesto trnova vijenca,

nosit Êe krunu slave — krunu u kruni. Umjesto one stare

purpurne kraljevske haljine, bit Êe obuËen u najsjajnije bi-

jele haljine, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na

zemlji”. (Marko 9,3) Na njegovoj odjeÊi i na njegovu stegnu

bit Êe ispisano ime: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.”

(Otkrivenje 19,16) Tu Êe biti i oni koji su Ga ismijavali i

udarali. SveÊenici i poglavari ponovno Êe vidjeti prizor u

sudskoj dvorani. Pred njima Êe se pojaviti svaka pojedinost

kao da je ispisana plamenim slovima. Tada Êe oni koji su

traæili: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu!”

primiti odgovor na svoje traæenje. Tada Êe cio svijet saznati

i razumjeti. Oni Êe shvatiti protiv koga i Ëega su se borili —

oni, jadna, slaba i smrtna biÊa. U straπnoj duπevnoj patnji i

uæasu povikat Êe planinama i stijenama: “Padnite na nas i

sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Ja-

njetove srdæbe, jer doe veliki dan njihove srdæbe! ‘Tko moæe

opstati?’” (Otkrivenje 6,16.17)

U PILATOVOJ SUDNICI

106 PASIJA NADE

8. Golgota


Marku 15,20-38; Luki 23,26-46; Ivanu 19,16-30.

“Uzie na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Tu

razapnu njega.”

“Da posveti narod svojom krvi”, Krist je “trpio izvan

vrata”. (Hebrejima 13,12) Zbog prekrπaja Boæjeg zakona Adam

i Eva morali su izaÊi iz Edena. Krist, naπa zamjena, trebao

Kad je Isus proπao

kroz vrata

Pilatova dvora,

kriæ koji je bio

pripremljen za

Barabu poloæen je

na Njegova

ranjena i krvava

pleÊa.

je patiti izvan Jeruzalema. On

je umro izvan gradskih vrata,

na mjestu na kome su pogub-

ljivali zloËince i ubojice. Slje-

deÊe rijeËi imaju puno znaËe-

nje: “Krist nas je otkupio od

prokletstva Zakona postavπi

mjesto nas proklet.” (GalaÊa-

nima 3,13)

Veliko je mnoπtvo pratilo

Isusa od sudnice do Golgote.

Vijest o njegovoj presudi pro-

πirila se po cijelom Jeruzalemu,

i ljudi iz svih druπtvenih slo-

jeva i poloæaja u gomilama su

se stjecali prema mjestu raspe-

Êa. SveÊenici i poglavari oba-

vezali su se obeÊanjem da neÊe zlostavljati Kristove sljedbe-

nike ako im On bude predan, pa su se uËenici i vjerni iz

grada i okolice pridruæili mnoπtvu πto je slijedilo Spasitelja.

Kad je Isus proπao kroz vrata Pilatova dvora, kriæ koji

je bio pripremljen za Barabu poloæen je na njegova ranjena

107

i krvava pleÊa. Dva Barabina sudruga trebala su biti po-

gubljena zajedno s Isusom, pa su i na njih poloæeni kriæevi.

Za slabog i napaÊenog Spasitelja ovaj je teret bio preteæak.

Od pashalne veËere sa svojim uËenicima nije niπta jeo ni

pio. Bio je u samrtnim mukama boreÊi se sa sotonskim silama

u Getsemanskom vrtu. Podnio je bol izdaje i vidio svoje

uËenike kako Ga napuπtaju i bjeæe. Bio je voen Ani, zatim

Kaifi i onda Pilatu. Od Pilata bio je poslan Herodu, a onda

vraÊen Pilatu. Podnosio je pogrdu za pogrdom, ismijavanje

za ismijavanjem; dva puta bio je iπiban — cijele te noÊi ni-

zali su se prizori takve naravi koji su do krajnjih granica

Gomila koja je

pratila Spasitelja

vidjela je Njegove

slabe i posrÊuÊe

korake, ali nije

pokazala suÊut.

iskuπavali Ëovjekovu duπu. Krist

nije popustio. Nije izgovorio

nijednu rijeË koja ne bi bila na

slavu Bogu. Tijekom cjelokup-

ne sramne sudske farse dræao

se odluËno i dostojanstveno.

Ali kad je nakon drugog πiba-

nja na Njega poloæen kriæ, ljud-

ska priroda viπe nije mogla

podnijeti. Onesvijeπten je pao

pod teretom.

Sramna povorka

Gomila koja je pratila Spasitelja vidjela je njegove slabe

i posrÊuÊe korake, ali nije pokazala suÊut. Ruæili su Ga i

grdili zato πto nije mogao nositi taj teπki kriæ. Ponovno je

teret stavljen na Njega i ponovno je pao onesvijeπten na tlo.

Njegovi muËitelji shvatili su da neÊe moÊi dalje nositi svoj

teret. Bili su zabrinuti traæeÊi nekoga tko bi ponio poniæa-

vajuÊe breme. Hebreji tu nisu mogli pomoÊi, zato πto bi ih

oskvrnuÊe sprijeËilo da svetkuju Pashu. »ak ni iz svjetine

koja Ga je pratila nitko se nije æelio sagnuti i ponijeti kriæ.

U to vrijeme neki stranac, ©imun iz Cirene, vraÊajuÊi

se iz polja, sreo je mnoπtvo. »uo je poruge i prostaËke uvrede

iz gomile; Ëuo je ponavljanje prezrivih rijeËi: Napravite prolaz

za Kralja hebrejskog! Zastao je ËudeÊi se ovom prizoru, i

poπto je izrazio suÊut, zgrabili su ga i stavili kriæ na njego-

va pleÊa.

GOLGOTA

108 PASIJA NADE

©imun je sluπao o Isusu. Njegovi sinovi povjerovali su

u Spasitelja, ali on sam nije bio uËenik. Noπenje kriæa do

Golgote bio je blagoslov za ©imuna i on je uvijek nakon toga

bio zahvalan za ovo provienje. To ga je povelo da dragovoljno

izabere Kristov kriæ i uvijek radosno stoji pod njegovim

teretom.

Mnoge æene nalazile su se u mnoπtvu πto je pratilo Onoga

koji nije zasluæio surovu smrt. Njihova je paænja bila usredo-

toËena na Krista. Neke od njih vidjele su Ga ranije. Neke

su dovodile k Njemu svoje bolesnike i nevoljne. Neke su i

same bile izlijeËene. PrepriËavale su prizore koji su se zbi-

vali. »udile su se mrænji mnoπtva prema Njemu za kojim su

Noπenje kriæa do

Golgote bio je

blagoslov za

©imuna i on je

uvijek nakon toga

bio zahvalan za

ovo provienje.

njihova srca bila ganuta i slom-

ljena. UnatoË ponaπanju razja-

rene svjetine i ljutitim rijeËi-

ma sveÊenika i poglavara, ove

æene izrazile su svoju suÊut.

Kad je Krist onesvijeπten pao

pod kriæem, one su poËele tuæ-

no naricati.

Ovo je jedino privuklo

Isusovu pozornost. Premda na-

paÊen teretom grijeha svijeta,

nije bio ravnoduπan prema iz-

razu boli. S njeænom suÊuti po-

gledao je ove æene. One nisu

vjerovale u Njega; znao je da Ga ne oplakuju kao Poslanoga

od Boga, veÊ to Ëine pokrenute osjeÊajem ljudske samilo-

sti. Nije prezreo njihovu suÊut, veÊ je to u njegovom srcu

probudilo joπ dublje saæaljenje prema njima. “KÊeri jeruza-

lemske,” rekao je On, “ne plaËite nada mnom, nego nad so-

bom plaËite i nad djecom svojom!” Od sadaπnjeg prizora,

Krist je gledao u buduÊnost u vrijeme razorenja Jeruzale-

ma. U tom straπnom prizoru, mnoge od onih koje sad pla-

Ëu nad Njim poginut Êe zajedno sa svojom djecom.

Od propasti Jeruzalema Isusove su se misli usmjerile jed-

nom joπ znaËajnijem sudu. U uniπtenju nepokajana grada vidio

je znamenje konaËnog uniπtenja koje Êe doÊi na svijet. Re-

kao je: “Tada Êe se dovikivati gorama: ‘Padnite na nas!’ a

breæuljcima: ‘Pokrijte nas!’ Ako se, dakle, tako radi sa zelenim

109

drvetom, πto Êe biti sa suhim?” Æivim, zelenim drvetom Isus

je prikazao sebe, nevinog Otkupitelja. Bog je dopustio da

njegov gnjev zbog prijestupa padne na njegovog ljubljenog

Sina. Isus je zbog ljudskih grijeha trebao biti raspet. Kakve

Êe tada patnje snositi grjeπnik koji i dalje nastavi grijeπiti?

Svi nepokajani i nevjerni iskusit Êe takvu æalost i bijedu ka-

kvu jezik ne moæe izraziti.

Mnogi iz mnoπtva πto je pratilo Spasitelja do Golgote,

doËekali su Ga radosnim hvalospjevima i mahanjem palmi-

nim granËicama kad je sveËano ujahao u Jeruzalem. Ali s

mnogih usana koje su tada oduπevljeno klicale Njemu u slavu,

Mnogi iz mnoπtva

πto je pratilo

Spasitelja do

Golgote, doËekali

su Ga radosnim

hvalospjevima i

mahanjem

palminim

granËicama kad je

sveËano ujahao u

Jeruzalem.

jer su to svi Ëinili, sad se razli-

jegao uzvik: “Raspni ga, ras-

pni!” Kad je Isus ujahao u Je-

ruzalem, nade uËenika bile su

na vrhuncu. Okupljali su se

oko svog UËitelja, smatrajuÊi

velikom ËaπÊu povezanost s

Njim. Sada, u njegovu poni-

æenju, izdaleka su Ga pratili.

Bili su ophrvani bolom i skr-

πeni u svojim iznevjerenim na-

dama. Kako su se obistinile

Isusove rijeËi: “Svi Êete se vi

joπ noÊas zbog mene pokole-

bati, jer je pisano: ‘Udarit Êu

pastira, i stado Êe se razbjeÊi.’”

(Matej 26,31)

Patnja Isusove majke

Stigavπi na gubiliπte, zarobljenike su vezali uz orua za

muËenje. Dva razbojnika su se otimala iz ruku onih koji su

ih polagali na kriæ; ali Isus se nije opirao. Isusova majka osla-

njajuÊi se na Ivana, ljubljenog uËenika, stopama svog Sina

iπla je do Golgote. Vidjela Ga je kako se onesvijestio pod

teæinom kriæa i Ëeznula da pridræi njegovu ranjenu glavu i

obriπe to Ëelo koje se nekad oslanjalo na njezine grudi. Ali

joj ova tuæna prednost nije bila pruæena. Zajedno s uËenici-

ma joπ je uvijek gajila nadu da Êe Isus pokazati svoju silu i

GOLGOTA

110 PASIJA NADE

osloboditi se od svojih neprijatelja. Klonula srca sjeÊala se

njegovih rijeËi kojima je proricao svaki od prizora koji su

se sad odigravali. GledajuÊi razbojnike koje su vezivali za

kriæ, u dubokoj se boli pitala: Zar Êe Onaj koji je mrtvima

davao æivot dopustiti da Ga raspnu? Zar Êe Boæji Sin dopus-

titi da bude tako surovo ubijen? Mora li napustiti svoju vje-

ru da je Isus Mesija? Mora li biti oËevidac njegove sramote

u boli, nemajuÊi Ëak ni prednost da Mu posluæi u njegovoj

muci? Vidjela je njegove ruke pruæene po kriæu; donijeli su

ËekiÊ i klinove i dok su oπtri vrhovi probijali njeæno tijelo,

Isusova majka

oslanjajuÊi se na

Ivana, ljubljenog

uËenika, stopama

svog Sina iπla je

do Golgote.

ojaeni uËenici poveli su da-

lje od ovog svirepog prizora

gotovo onesvijeπtenu Isusovu

majku.

Na gubiliπtu

Spasitelju se nije oteo nije-

dan uzdah. Njegovo lice ostalo

je mirno i pribrano, ali Mu je

Ëelo bilo oroπeno krupnim

kapljama znoja. Nije bilo mi-

lostive ruke da obriπe samrtni

znoj s njegova lica, niti rijeËi

suÊuti i nepokolebljive odanosti koja bi stala uz njegovo

ljudsko srce. Dok su vojnici obavljali svoj straπni posao, Isus

se molio za svoje neprijatelje: “OËe, oprosti im, jer ne zna-

ju πto Ëine!” Njegove misli prelazile su s vlastitih patnji na

grijeh njegovih muËitelja i straπnu osvetu koja Êe ih stiÊi.

Nikakvu kletvu nije uputio vojnicima koji su s Njim postu-

pali grubo. Nikakvu osvetu nije prizivao na sveÊenike i po-

glavare koji su se naslaivali ostvarenjem svoje namjere. Krist

ih je saæalijevao zbog njihova neznanja i krivice. Blago je

proπaputao samo molitvu da im se oprosti “jer ne znaju πto

Ëine”.

Da su znali kako muËe Onoga koji je doπao spasiti grjeπni

ljudski rod od vjeËne propasti, obuzela bi ih griænja savje-

sti i uæas. Meutim, njihovo neznanje nije uklonilo njihovu

krivicu, jer su imali prednost da upoznaju i prihvate Isusa

kao svog Spasitelja. Neki od njih jednog dana uvidjet Êe svoj

111

grijeh, pokajati se i obratiti. Neki su svojom okorjeloπÊu

onemoguÊili usliπenje Kristove molitve za njih. Ipak, uza sve

to, Boæji plan je dostizao svoje ispunjenje. Isus je stekao pravo

da postane zastupnikom pred Boæjim licem.

Ta Kristova molitva za neprijatelje obujmila je ovaj svi-

jet. Ona prima svakog grjeπnika koji je æivio ili koji Êe æiv-

jeti od poËetka svijeta do kraja vremena. Na svima njima

poËiva krivnja za raspeÊe Boæjega Sina. Svima se besplatno

nudi oprost. Tko god hoÊe moæe imati mir s Bogom i na-

slijediti vjeËni æivot.

Kad su Isusa prikovali, snaæni su ljudi podignuli kriæ i s

velikom ga silinom usadili na za to ranije pripremljeno mje-

Blago je pro-

πaputao samo

molitvu da im se

oprosti “jer ne

znaju πto Ëine”...

Ta Kristova

molitva za

neprijatelje

obujmila je ovaj

svijet.

sto. To je Boæjem Sinu izazva-

lo neiskazane bolove. Pilat je

tada na kriæ iznad Isusove glave

stavio natpis na hebrejskom,

grËkom i latinskom. On je gla-

sio: “Isus NazareÊanin, kralj æi-

dovski.” Ovaj je natpis razlju-

tio Hebreje. U Pilatovoj su sud-

nici vikali: “Razapni ga!” “Mi

nemamo drugoga kralja osim

cara.” (Ivan 19,15) Izjavili su

da je tko god nekog drugog

priznaje za kralja — izdajnik.

Pilat je napisao osjeÊaj koji su

mu izrazili. Nije spomenut ni-

kakav prijestup, osim da je Isus

hebrejski kralj. Natpis je, us-

tvari, bio priznavanje poda-

niËke pokornosti Hebreja rimskoj sili. On je proglaπavao da

Êe oni osuditi na smrt svakoga tko bi se usudio nazvati kra-

ljem Izraela. SveÊenici su se prevarili. Kad su kovali zavje-

ru kako da ubiju Krista, Kaifa je izjavio da je dobro da jedan

Ëovjek umre kako bi se spasio narod. Sad je otkriveno njihovo

licemjerstvo. Da bi uniπtili Krista, bili su spremni ærtvovati

Ëak i opstanak svog naroda.

SveÊenici su uvidjeli πto su uËinili, pa su zamolili Pilata

da promijeni natpis. Kazali su: “Neka ne ostane napisano

‘kralj æidovski’, nego: ‘Ovaj je tvrdio: kralj sam æidovski.’”

GOLGOTA

112 PASIJA NADE

Meutim, Pilat ljut na sebe zbog svoje ranije slabosti, pot-

puno je prezirao ljubomorne i prepredene sveÊeniËke voe.

Hladno je odgovorio: “©to sam napisao, ostaje napisano!”

Jedna sila viπa od Pilata ili Hebreja upravljala je postav-

ljanjem ovog natpisa ponad Isusove glave. Po Boæjoj provid-

nosti On je trebao probuditi ljude na razmiπljanje i istraæi-

vanje Svetoga pisma. Mjesto na kojem je Isus bio raspet bilo

je blizu grada. U to vrijeme tisuÊe ljudi iz svih zemalja na-

lazile su se u Jeruzalemu pa je natpis kojim je Isus iz Naza-

reta proglaπen za Mesiju privlaËio njihovu pozornost. To je

bila æiva istina ispisana rukom koju je vodio Bog.

ProreËeno stradanje

U Kristovim stradanjima na kriæu ispunilo se proroËan-

stvo. Vjekovima prije raspeÊa, Spasitelj je prorekao kako Êe

se postupati s Njim. Rekao je: “Opkolio me Ëopor pasa, ru-

lje me zloËinaËke okruæile. Probodoπe mi ruke i noge, sve

kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

Haljine moje dijele meu sobom i kocku bacaju za odjeÊu

moju.” (Psalam 22,16-19) ProroËanstvo koje se odnosilo na

njegovu odjeÊu ispunilo se bez savjeta ili uplitanja prijate-

lja ili neprijatelja Raspetoga. Njihove su haljine dane vojni-

cima koji su Ga poloæili na kriæ. Krist je Ëuo prepirku ljudi

dok su izmeu sebe dijelili odjeÊu. Njegova je koπulja bila

istkana bez ijednog πava i stoga su kazali: “Ne parajmo je,

veÊ bacimo za nju kocku komu Êe pripasti!”

U drugom proroËanstvu Spasitelj je izjavio: “Ruganje mi

slomilo srce i klonuh; Ëekao sam da se tko saæali nada mnom,

ali ga ne bi; i da me tko utjeπi, ali ga ne naoh. U jelo mi

æuËi umijeπaπe, u mojoj me æei octom napojiπe.” (Psalam

69,21.22) Onima koji su umirali na kriæu davali su neko

opojno sredstvo da bi se umrtvio osjeÊaj boli. To je ponueno

i Isusu, ali kad je okusio, On je to odbio. Nije æelio prihva-

titi niπta πto bi moglo potamniti njegov um. Njegova se vje-

ra mora dalje Ëvrsto oslanjati na Boga. To je bila njegova

jedina snaga. PomraËiti njegova osjetila znaËilo bi dati

prednost Sotoni.

113

Ruganje pod kriæem

Isusovi neprijatelji iskaljivali su svoj gnjev na Njemu dok

je visio na kriæu. SveÊenici, poglavari i knjiæevnici pridru-

æili su se svjetini rugajuÊi se Spasitelju koji je umirao. Prili-

kom krπtenja i preobraæenja Ëuo se glas kojim je Bog obja-

vio da je Krist njegov Sin. Ponovno, neposredno prije Kri-

stove izdaje, Otac je progovorio potvrujuÊi njegovo bo-

æanstvo. Ali sada je glas s neba πutio. Nije se Ëulo nijedno

svjedoËanstvo u Kristovu korist. On je sam podnosio zlo-

stavljanje i ruganje zlih ljudi.

“Ako si Sin Boæji,” govorili su oni, “sii s kriæa!” “Neka

spasi sam sebe, ako je zbilja Boæji Mesija — Izabranik!” U

pustinji kuπanja Sotona je izjavio: “Ako si zaista Sin Boæji,

Isusovi neprijatelji

iskaljivali su svoj

gnjev na Njemu

dok je visio na

kriæu.

naredi da ovo kamenje posta-

ne kruh.” “Ako si zaista Sin

Boæji, baci se dolje” s vrha Hra-

ma. (Matej 4,3.6) Sotona sa

svojim anelima, u ljudskom

obliËju bio je prisutan kraj kri-

æa. Sotona sa svojim vojskama

suraivao je sa sveÊenicima i

poglavarima. UËitelji naroda

poticali su neuku svjetinu da

izriËe sud Onome koga mno-

gi od njih nikada nisu vidjeli,

sve dok nisu bili nagovoreni da svjedoËe protiv Njega.

SveÊenici, poglavari, farizeji i okorjela svjetina ujedinili su

se u sotonskoj izbezumljenosti. Vjerski poglavari sjedinili su

se sa Sotonom i njegovim anelima. Izvrπavali su njegove

naloge.

Isus, koji je patio i umirao, Ëuo je svaku rijeË koju su

izgovorili sveÊenici: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe

spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo

vjerovati u njega!” Krist je mogao siÊi s kriæa. Ali zato πto

nije æelio spasiti sebe, grjeπnik ima nadu u oprost pred Bo-

gom.

PodsmjehujuÊi se Spasitelju, ljudi koji su se smatrali tu-

maËima proroËanstava ponavljali su baπ one rijeËi za koje

je NadahnuÊe proreklo da Êe ovom prilikom izgovarati. Ipak

GOLGOTA

114 PASIJA NADE

u svojoj sljepoÊi nisu vidjeli da ispunjavaju proroËanstvo. Oni

koji su u podsmijehu izgovarali rijeËi: “On se uzdao u Boga,

neka ga sad oslobodi, ako mu je uistinu po volji! Ta, sam je

rekao: ‘Sin sam Boæji!’”, nisu ni pretpostavljali da Êe njiho-

vo svjedoËanstvo odjeknuti kroz vjekove. Meutim, premda

podsmjeπljivo izgovorene, ove rijeËi navele su ljude da tako

istraæuju Pisma kao nikada ranije. Mudri ljudi su Ëuli, istra-

æivali, razmiπljali i molili se. Bilo je i takvih koji nisu imali

mira sve dok usporeujuÊi tekstove Pisma nisu spoznali

znaËenje Kristove misije. Nikada ranije nije se tako πiroko

rasprostranilo znanje o Isusu kao u trenutku kad je visio na

kriæu. U srcima mnogih koji su promatrali prizor raspeÊa i

Ëuli Kristove rijeËi zasjala je svjetlost istine.

Utjeha na kriæu

Isusu u njegovoj agoniji na kriæu doπao je zraËak utje-

he. To je bila molba razbojnika koji se kajao. Oba Ëovjeka

U agoniji na

kriæu, Isusu je

doπao zraËak

utjehe. To je bila

molba razbojnika

koji se kajao.

raspeta s Isusom u poËetku su

Ga ruæili, a jedan je u svojim

patnjama postajao joπ oËajniji

i prkosniji. Ali je njegov sudrug

bio drukËiji. Ovaj Ëovjek nije

bio okorjeli zlikovac; naπao se

na stranputici zaveden loπim

druπtom; bio je manje kriv od

mnogih koji su stajali kraj kri-

æa i ruæili Spasitelja. Vidio je

i Ëuo Isusa i bio osvjedoËen

njegovim uËenjem, ali su ga

sveÊenici i poglavari odvratili

od Njega. ÆeleÊi uguπiti osvje-

doËenje, tonuo je sve dublje i dublje u grijeh, dok nije uhva-

Êen, optuæen kao zloËinac i osuen da umre na kriæu. U

sudnici i na putu prema Golgoti bio je u Isusovoj blizini.

»uo je kako je Pilat objavio: “Na njemu ne nalazim nikakve

krivnje!” (Ivan 19,4) Primijetio je njegovo boæansko dræa-

nje i njegovo milostivo praπtanje svojim muËiteljima. S kriæa

je vidio mnoge koji su se gradili poboænima, a rugali su se

i ismijavali Gospodina Isusa. Vidio je kako prezrivo maπu

115

glavama. »uo je kako njegov sudrug u krivici prihvaÊa rijeËi

osude: “Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!” »uo je kako

mnogi izmeu prolaznika brane Isusa. »uo ih je kako po-

navljaju njegove rijeËi i govore o njegovim djelima. U nje-

mu se ponovno pojavilo osvjedoËenje da je ovo Krist. Okre-

ÊuÊi se drugom zloËincu rekao je: “Zar se ti ne bojiπ Boga,

kad si sam osuen tako?” ZloËinci na samrti nisu se viπe

morali bojati Ëovjeka. Meutim, jednoga je proæimalo osvje-

doËenje da postoji Bog koga se treba bojati, buduÊnost ko-

ja ga je natjerala da strepi. A sad, njegova æivotna povijest,

sva umrljana grijehom, tek πto se nije zavrπila. “Mi smo ov-

dje po pravdi”, uzdisao je on, “jer primamo zasluæenu plaÊu

za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla uËinio.”

Sad viπe nema pitanja. Nema sumnji, ni prijekora. Kad

je osuen za svoj zloËin, ovaj prijestupnik je pao u oËaja-

nje i beznae; ali sad su se probudile neobiËne, plemenite

misli. SjeÊao se svega πto je Ëuo o Isusu — kako je iscjelji-

vao bolesne i opraπtao grijehe. Sluπao je rijeËi onih koji su

vjerovali u Isusa i koji su Ga plaËuÊi slijedili. Vidio je i pro-

Ëitao natpis iznad Spasiteljeve glave. »uo je kako ga prolaz-

nici ponavljaju, neki u æalosti drhtavim usnama, a drugi u

πali i podsmijehu. Sveti Duh rasvijetlio je njegov razum i

malo-pomalo dokazi su se spojili. U Isusu, ranjenom, ismi-

javanom i raspetom, vidio je Boæje Janje koje je uzelo grije-

he svijeta. U njegovu je glasu bila pomijeπana nada s boli

kad se ova bespomoÊna, umiruÊa duπa predala Spasitelju koji

je umirao. “Isuse, sjeti me se”, povikao je, “kada doeπ u

svoje kraljevstvo!”

Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuËan,

a rijeËi pune ljubavi, saæaljenja i sile: “Zaista, kaæem ti danas,

bit Êeπ sa mnom u raju.”

Tijekom dugih sati samrtnih muka do Isusovih su uπiju

dolazili poruga i ismijavanje. Dok je visio na kriæu, do Nje-

ga su joπ uvijek dopirali glasovi puni poruga i psovki. S Ëeæ-

njom u srcu oËekivao je neki izraz vjere svojih uËenika. »uo

je samo æalosne rijeËi: “A mi smo se nadali da je on onaj

koji Êe osloboditi Izraela.” Kako je Spasitelj bio zahvalan za

izraz vjere i ljubavi ovog razbojnika koji je umirao! Dok su

Ga se vodeÊi Hebreji odricali, pa Ëak i uËenici sumnjali u

njegovo boæanstvo, jadni razbojnik na rubu vjeËnosti nazvao

GOLGOTA

116 PASIJA NADE

je Isusa Gospodinom. Mnogi su Ga bili spremni nazvati

Gospodinom dok je Ëinio Ëuda i kad je ustao iz groba, ali

nitko osim razbojnika koji se pokajao i bio spaπen u jedanaesti

sat, nije Ga priznavao dok je visio i umirao na kriæu.

PromatraËi su Ëuli kad je razbojnik nazvao Isusa Gos-

podinom. Boja glasa Ëovjeka koji se kajao privukla je njiho-

vu pozornost. Oni koji su se u podnoæju kriæa svaali oko

Kristove odjeÊe i koji su bacali kocku za njegov ogrtaË, zastali

su kako bi Ëuli. Utihnuli su njihovi ljutiti glasovi. Zaustav-

ljena daha gledali su Krista i oËekivali odgovor s tih umiruÊih

usana.

S Ëeænjom u srcu

oËekivao je neki

izraz vjere svojih

uËenika. »uo je

samo æalosne

rijeËi: “A mi smo

se nadali da je on

onaj koji Êe

osloboditi Izraela.”

Dok je izgovarao rijeËi

obeÊanja, kroz tamni oblak koji

je obavio kriæ probila se sjajna

i nezadræiva svjetlost. Razboj-

nik koji se kajao doæivio je sa-

vrπeni mir i sigurnost da ga je

Bog prihvatio. U svom poni-

æenju Krist je bio proslavljen.

On, koji je u oËima svih izgle-

dao kao da je pobijeen, bio

je Pobjednik. Bio je priznat kao

Onaj koji je ponio grijehe. Lju-

di mogu muËiti njegovo ljud-

sko tijelo. Oni mogu raniti nje-

gove sljepooËnice trnovim vi-

jencem. Mogu Mu skinuti ha-

ljine i prepirati se oko njih. Ali

mu ne mogu oduzeti silu da opraπta grijehe. Umiranjem je

pruæio svjedoËanstvo o svojoj boæanskoj prirodi i OËevoj slavi.

Njegovo uho nije oteæalo da ne moæe Ëuti, niti je njegova

ruka okraËala da ne moæe spasiti. Njegovo kraljevsko pravo

je da spasi do posljednjeg sve koji kroz Njega dolaze Bogu.

“Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa mnom u raju.” Krist

nije obeÊao da Êe tog dana razbojnik biti s Njim u raju. On

sam toga dana nije otiπao u raj. Spavao je u grobu i u jutro

uskrsnuÊa rekao: “Jer joπ nisam uziπao k Ocu.” (Ivan 20,17)

Meutim, na dan raspeÊa, na dan prividnog poraza i tame,

izreËeno je obeÊanje. Danas, dok umire na kriæu kao zloËinac,

Krist uvjerava jadnog grjeπnika: “Bit Êeπ sa mnom u raju!”

117

Razbojnici koji su raspeti s Isusom postavljeni su “je-

dan s desne strane a drugi s lijeve”, a Isus u sredini. To je

uËinjeno prema uputi sveÊenika i poglavara. Kristov polo-

æaj izmeu razbojnika trebao je pokazati da je On najveÊi

zloËinac izmeu ove trojice. Tako se ispunilo pismo: “I me-

u zlikovce bio ubrojen.” (Izaija 53,12) Meutim, potpuni

smisao ovog djela sveÊenici nisu vidjeli. Kao πto je Isus, raspet

s razbojnicima, stavljen “u sredinu”, tako je i njegov kriæ

postavljen usred svijeta koji leæi u grijehu. RijeËi oprosta

upuÊene razbojniku koji se kajao zapalile su svjetlost koja

U samrtnom se

trenutku sjetio

svoje majke.

GledajuÊi njezino

bolju izmuËeno

lice, a onda Ivana,

rekao joj je: “Æeno,

evo ti sina!”, a

zatim Ivanu: “Eto

ti majke!”

Êe svijetliti do najudaljenijih

granica Zemlje.

Aneli su s divljenjem pro-

matrali beskrajnu Isusovu lju-

bav, koji je, podnoseÊi najve-

Êe samrtne muke uma i tijela,

mislio samo na druge i uzdi-

zao vjeru duπi koja se kaje. U

svom poniæenju kao prorok

obratio se kÊerima jeruzalem-

skim; kao sveÊenik i zastupnik

molio je Oca da oprosti nje-

govim ubojicama, kao Spasitelj

pun ljubavi, oprostio je grije-

he razbojniku koji se kajao.

Briga za majku Mariju

Dok je gledao mnoπtvo koje Ga je okruæavalo, jedna je

prilika privukla Isusovu pozornost. U podnoæju kriæa stajala

je njegova majka koju je pridræavao uËenik Ivan. Nije mogla

podnijeti da bude udaljena od svog Sina i Ivan, znajuÊi da

se pribliæava kraj, ponovno ju je priveo Kristu. U samrtnom

se trenutku sjetio svoje majke. GledajuÊi njezino bolju

izmuËeno lice, a onda Ivana, rekao joj je: “Æeno, evo ti sina!”,

a zatim Ivanu: “Eto ti majke!” Ivan je razumio Kristove ri-

jeËi i prihvatio povjerenu zadaÊu. Odmah je poveo Mariju

svom domu i od toga Ëasa njeæno se starao o njoj. Milostivi

Spasitelj pun ljubavi, usred svih svojih tjelesnih bolova i

duπevnih patnji, briæljivo se starao o svojoj majci! Nije imao

GOLGOTA

118 PASIJA NADE

novaca kojim bi je osigurao, ali Ivan Ga je, kao dragocje-

nost Ëuvao u srcu, i zato Mu je predao majku kao drago-

cjeni zalog. Tako se pobrinuo za ono πto joj je najviπe bilo

potrebno — njeæno suosjeÊanje Ëovjeka koji ju je volio zato

πto je ona voljela Isusa. PrimajuÊi je kao sveto zavjeπtanje,

Ivan je primio veliki blagoslov. Ona ga je stalno podsjeÊala

na voljenog UËitelja. Savrπeni primjer Kristove sinovske lju-

bavi blista nesmanjenim sjajem kroz maglu vjekova. Gotovo

trideset godina Isus je svakodnevnim trudom pomagao u

noπenju tereta doma. A sad, Ëak i u svojim posljednjim sa-

mrtnim mukama sjetio se potreba svoje majke, ucvijeljene

udovice. Isti duh vidjet Êe se u svakom uËeniku naπega

Kristova patnja

proizlazila je iz

svijesti o opakosti

grijeha, spoznaje

da je Ëovjek

svojom prisnom

vezom sa zlom

postao slijep za

njegovu strahotu.

Gospodina. Oni koji slijede Kri-

sta, smatrat Êe da je dio nji-

hove vjere poπtovanje i stara-

nje za roditelje. Iz srca u kome

se gaji njegova ljubav, otac i

majka neÊe nikada prestati

primati briæno staranje i njeæ-

nu suÊut.

Patnje i smrt na kriæu

Gospodin slave sad umire

kao otkup za ljudski rod. Polo-

æivπi svoj skupocjeni æivot,

Krist nije dobio potporu po-

bjedonosnom radoπÊu. Sve je

pritiskivala teπka tama. Nije Ga

optereÊivao strah pred smrÊu. Bol i sramota kriæa nisu izaz-

vali njegovu neizrecivu duπevnu patnju. Krist je bio knez

onih koji stradaju, i njegova patnja proizlazila je iz svijesti

o opakosti grijeha, spoznaje da je Ëovjek svojom prisnom

vezom sa zlom postao slijep za njegovu strahotu. Krist je

vidio kako je Ëvrsto uporiπte grijeha u ljudskom srcu i koli-

ko je malo onih koji su voljni odvojiti se od njegove sile.

Znao je da bez Boæje pomoÊi ljudski rod mora poginuti i

vidio mnoπtvo kako gine i kraj izobilne pomoÊi.

Na Krista kao naπu zamjenu i jamstvo poloæeno je beza-

konje svih nas. On se ubrojio u prijestupnike, da bi nas ot-

119

kupio od osude zakona! Krivnja svakog Adamovog potomka

optereÊivala je njegovo srce. Boæji gnjev prema grijehu, straπni

izraz njegova nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su

uæasom duπu njegova Sina. Cijelog svog æivota Krist je pa-

lom svijetu objavljivao dobre vijesti o OËevoj milosti i ljubavi

koja praπta. »esto je govorio o spasenju za najveÊe grjeπ-

nike. Meutim, sad sa straπnim teretom krivnje, koji je nosio,

nije mogao vidjeti milostivo OËevo lice. PovlaËenje boæan-

skog lica od Spasitelja u ovom trenutku najveÊe patnje pro-

bolo je njegovo srce takvom boli koju Ëovjek nikada ne moæe

u cijelosti razumjeti. Njegova duπevna patnja bila je tako velika

da je jedva osjeÊao svoje tjelesne bolove.

ZaËueni aneli

bili su oËevici

Spasiteljeve uæasne

agonije. Nebeske

vojske zaklonile su

svoje lice od

strahovita prizora.

Æestokim je kuπnjama So-

tona navaljivao na Isusovo srce.

Spasitelj nije mogao vidjeti pre-

ko groba. Nada Mu nije pokazi-

vala da Êe izaÊi iz groba kao

pobjednik niti govorila o tome

da je Otac prihvatio njegovu

ærtvu. Bojao se da je grijeh ta-

ko odvratan Bogu da Êe njiho-

vo razdvajanje biti vjeËno. Krist

je osjeÊao patnju koju Êe osje-

Êati grjeπnik kad se milost ne

bude viπe zauzimala za greπni

ljudski rod. OsjeÊaj grijeha koji

je privukao OËev gnjev na Njega kao na Ëovjekovu zamjenu

zagorËao je Ëaπu koju je pio i slomio srce Boæjeg Sina.

ZaËueni aneli bili su oËevici Spasiteljeve uæasne ago-

nije. Nebeske vojske zaklonile su svoje lice od strahovita

prizora. Beæivotna priroda izrazila je svoju suÊut prema

vrijeanom i umiruÊem Tvorcu. Sunce je zaklonilo svoj po-

gled na ovaj straπan prizor. Njegove sjajne zrake obasjavale

su Zemlju u podne, a onda odjednom kao da su iπËezle. Pot-

puna tama, kao mrtvaËki pokrov, obavila je kriæ. “Od πestoga

do devetog sata nastade tama po svoj zemlji.” Nije bilo

nikakvog pomraËenja ili nekog drugog uzroka ovoj tami ta-

ko dubokoj kao u ponoÊ kad nema Mjeseca i zvijezda. To

je bilo natprirodno svjedoËanstvo koje je dao Bog da bi

utvrdio vjeru potonjih naraπtaja.

GOLGOTA

120 PASIJA NADE

Boæja je prisutnost bila skrivena u tom gustom mraku.

Od mraka je naËinio sebi zaklon i sakrio svoju slavu od ljud-

skih oËiju. Bog i njegovi sveti aneli bili su kraj kriæa. Otac

je bio sa svojim Sinom. Ipak, njegova prisutnost nije bila

otkrivena. Kad bi njegova slava zasjala iz oblaka, uniπtila bi

svakog promatraËa. U tom trenutku Krist nije mogao biti

utjeπen OËevom prisutnoπÊu. Sam je gazio u kaci i nikog

od ljudi nije bilo uz Njega.

Ovim gustim mrakom Bog je zaklonio posljednju ljud-

sku samrtnu muku svog Sina. Svi koji su vidjeli Kristove patnje

bili su osvjedoËeni u njegovo boæanstvo. Kad su ljudi jed-

nom vidjeli to lice, nikada Ga nisu mogli zaboraviti. Kao

πto je Kajinovo lice nosilo trag zloËina, tako je Kristovo lice

otkrivalo nevinost, mirnoÊu i dobrotu — Boæji lik. Ali se nje-

govi tuæitelji nisu osvrtali na ovaj nebeski peËat. Podrugljivo

mnoπtvo promatralo je Krista tijekom dugih sati samrtne

borbe. Sad je bio milostivo sakriven Boæjim plaπtem.

»inilo se kao da se grobna tiπina spustila na Golgotu.

Neiskazani strah obuzeo je mnoπtvo okupljeno oko kriæa.

RijeËi hule i ruæenja zamrle su na usnama. Ljudi, æene i djeca

popadali su na zemlju. Oπtre munje povremeno bi bljesnu-

le iz oblaka otkrivajuÊi kriæ i raspetog Iskupitelja. SveÊenici,

poglavari, knjiæevnici, krvnici i svjetina, svi su mislili da je

doπao trenutak osvete. Nakon izvjesnog vremena neki su

proπaputali da Êe Krist siÊi s kriæa. Neki su pipajuÊi poku-

πali potraæiti put prema gradu, udarajuÊi se u prsa i jecaju-

Êi od straha.

U deveti sat tama viπe nije obavijala narod, ali je joπ

uvijek ostala oko Spasitelja. To je bilo znamenje samrtnih

muka i uæasa koji je pritiskivao njegovo srce. Nijedno oko

nije se moglo probiti kroz tamu koja je obavijala kriæ i nit-

ko nije mogao prodrijeti kroz joπ dublju tamu koja je pokri-

vala patnje Kristove duπe. Oπtre munje kao da su bile us-

mjerene prema Njemu dok je visio na kriæu. Tada “Oko de-

vetog sata povika Isus jakim glasom: Eli, Eli! Lema sabak-

thani.” “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?” Kad se

najdublji mrak zgusnuo oko Spasitelja, mnogi su povikali:

Osveta Neba je na Njemu. Gromovi Boæjeg gnjeva sruËili

su se na Njega, zato πto je tvrdio da je Boæji Sin. Mnogi

koji su vjerovali u Njega Ëuli su njegov oËajniËki uzvik. Na-

121

da ih je napustila. Ako je Bog napustio Isusa, u πto mogu

imati povjerenja njegovi sljedbenici?

Kad se tama podigla s Kristova potiπtena duha, ponov-

no su oæivjele tjelesne patnje i stoga je rekao: “Æedan sam.”

Jedan od rimskih vojnika, pokrenut suosjeÊanjem dok je

gledao suhe usne stavio je spuævu na isopovu trsku, poto-

pio ga u jednu posudicu s octom i ponudio Isusu. SveÊe-

nici su se rugali njegovim samrtnim mukama. Dok je mrak

pokrivao Zemlju, obuzimao ih je uæasan strah; sad, kad je

on popustio, povratila se bojazan da bi im Isus mogao po-

bjeÊi. Pogreπno su protumaËili njegove rijeËi: “Eli, Eli! Le-

ma sabakthani.” S prijezirom i podsmijehom govorili su: “Ovaj

Bezgrjeπni Boæji

Sin visio je na

kriæu. Njegovo je

tijelo bilo

izmrcvareno

biËevanjem.

zove Iliju.” Nisu iskoristili po-

sljednju priliku da Mu olakπa-

ju patnje. “Stanite”, rekli su,

“da vidimo hoÊe li doÊi Ilija da

ga skine!”

Bezgrjeπni Boæji Sin visio

je na kriæu. Njegovo je tijelo

bilo izmrcvareno biËevanjem;

te ruke koje su tako Ëesto bile

ispruæene da blagoslove pri-

kovane su za drvenu gredu; te

noge tako neumorne u sluæbi

ljubavi pribijene su za drvo;

kraljevska glava ranjena je kru-

nom od trnja; s drhtavih usana otimao se uzvik boli. Sve

πto je pretrpio — kapi krvi koje su tekle s njegove glave,

njegovih ruku, njegovih nogu, samrtne muke koje su lomi-

le njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunjavala njego-

vu duπu zato πto je Otac sakrio svoje lice — jasno govori

objavljujuÊi svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Boæji

Sin pristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao

carstvo smrti i otvorio vrata raja. On koji je utiπao uzbur-

kane valove i hodao po zapjenuπanim valovima, koji je uËi-

nio da avoli drπÊu a bolest bjeæi, koji je otvarao oËi slije-

pima i pozivao umrle u æivot — prinio je sebe kao ærtvu na

kriæu, a sve to iz ljubavi prema tebi. On, koji je ponio gri-

jehe, izdræao gnjev boæanske pravde, tebe radi uËinjen je

grijehom.

GOLGOTA

122 PASIJA NADE

Usred uæasnog

mraka, prividno

napuπten od Boga,

Krist je ispio do

dna Ëaπu ljudskog

jada.

Utihnuli promatraËi iπËekivali su kraj ovog uæasnog pri-

zora. Sunce je ponovno zasjalo, ali kriæ je joπ uvijek bio oba-

vijen tamom. SveÊenici i poglavari pogledali su put Jeru-

zalema, i gle, gust oblak spustio se na grad i ravnice Judeje.

Sunce Pravde, Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad

omiljenom gradu Jeruzalemu. Æestoke munje Boæjeg gnjeva

bile su upravljene na osueni grad.

Iznenada, tama se podigla s kriæa i jasnim glasom, nalik

na trube, koji kao da je odjeknuo kroz sve πto je stvoreno,

Isus je povikao: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje predajem

duh svoj.” Svjetlost je okruæila kriæ, a Spasiteljevo lice kao

Sunce zasjalo je slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro.

Usred uæasnog mraka, pri-

vidno napuπten od Boga, Krist

je ispio do dna Ëaπu ljudskog

jada. U tim uæasnim trenucima

oslanjao se na dokaze o OËe-

vom prihvaÊanju koji su Mu

dotada dani. Poznavao je karak-

ter svog Oca; razumio je nje-

govu pravdu, njegovu milost i

njegovu veliku ljubav. Vjerom

se oslanjao na Onoga koga je

uvijek s radoπÊu sluπao. A kad

se u potpunoj pokornosti pre-

dao Bogu, povukao se osjeÊaj

gubitka OËeve naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobje-

du.

Nikada ranije Zemlja nije bila svjedok takvog prizora.

Skamenjeno je mnoπtvo uzdræana daha promatralo Spasitelja.

Tama se ponovno spustila na Zemlju i zaËula se potmula

tutnjava, kao teπka grmljavina. Osjetio se snaæan potres. Od

potresa ljudi su popadali jedni na druge. Nastala je straπna

zbrka i zaprepaπtenost. S okolnih brda razbijene stijene uz

strahovitu lomljavu sruËivale su se u doline. Grobnice su

se otvorile i mrtvi su ustajali iz svojih grobova. »inilo se

kao da Êe se cio svijet razbiti u atome. SveÊenici, poglavari,

vojnici, krvnici i narod, nijemi od uæasa, leæali su po zemlji.

Kad je glasni uzvik “Svrπeno je!” siπao s Kristovih usana,

sveÊenici su vrπili sluæbu u Hramu. To je bilo vrijeme veËernje

123

Nikada ranije

Zemlja nije bila

svjedok takvog

prizora.

ærtve. Janje koje je predstavljalo Krista dovedeno je da bu-

de zaklano. ObuËen u svoju simboliËnu i lijepu odjeÊu,

sveÊenik je stajao s podignutim noæem, kao i Abraham kad

se spremao da ærtvuje svog sina. Narod je pozorno proma-

trao. Ali se zemlja tresla i podrhtavala zato πto se pribliæa-

vao sam Gospod. Uz zvuk cijepanja nevidljiva ruka razde-

rala je od vrha do dna unutarnju zavjesu Hrama, otkrivajuÊi

pogledu mnoπtva mjesto koje je nekad bilo ispunjeno Boæ-

jom prisutnoπÊu. Na ovom mjestu nalazila se πekina. Ovdje

je Bog otkrivao svoju slavu iznad prijestolja milosti. Nitko

osim velikog sveÊenika nikada nije podignuo zavjesu koja

je ovaj odjel odvajala od ostatka Hrama. On je ovdje ulazio

jednom godiπnje da izvrπi oËiπ-

Êenje narodnih grijeha. Ali gle,

ova zavjesa je razderana na-

dvoje. Najsvetije mjesto zemalj-

skog svetiπta izgubilo je svoju

svetost.

Zavladali su strah i zbrka.

SveÊenik se pripremao da za-

kolje ærtvu, ali noæ je ispao iz

njegove onemoÊale ruke i janje

je pobjeglo. Predslika je naπla

svoje ispunjenje u smrti Boæjeg Sina. Prinesena je velika ær-

tva. Put u Svetinju nad svetinjama bio je otvoren. Za sve je

pripremljen nov i æivotodavan put, Grjeπni, ojaeni ljudski

rod nije viπe morao Ëekati dolazak velikog sveÊenika. Od-

sad Êe Spasitelj obavljati sluæbu sveÊenika i zastupnika u Nebu

nad nebesima. »inilo se kao da je æivi glas progovorio vjer-

nima: Sad je doπao kraj svim ærtvama za grijeh. Boæji Sin

je doπao po svojoj rijeËi: “Evo, dolazim — o meni je, naime,

u svitku, to jest knjizi, pisano — da Ëinim, Boæe, volju tvo-

ju.” “Uπao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama...

vlastitom krvi, i pribavio nam vjeËni otkup.” (Hebrejima 10,7;

9,12)

GOLGOTA

124 PASIJA NADE

9. “Svrπeno je!”

Krist nije predao svoj æivot dok nije zavrπio djelo πto

ga je doπao izvrπiti i dahom koji Ga je napuπtao, uzviknuo

je: “Svrπeno je!” (Ivan 19,30) Bitka je izvojevana. Njegova

Mu je desnica i sveta ruka donijela pobjedu. Kao Pobjed-

nik, On je postavio svoju zastavu na vjeËnim visinama. Zar

meu anelima nije bilo radosti? Cijelo Nebo proslavljalo je

Spasiteljevu pobjedu. Sotona je bio pobijeen i znao je da

je njegovo carstvo propalo.

Za anele i bezgreπne svjetove uzvik “Svrπi se!” imao je

duboko znaËenje. Za njih kao i za nas izvrπeno je to veliko

djelo otkupljenja. Oni s nama dijele plodove Kristove po-

bjede.

Sve do Kristove smrti anelima i bezgrjeπnim svjetovima

nije jasno otkriven Sotonin karakter. Praotpadnik toliko se

zaodjenuo prijevarom da Ëak ni sveta biÊa nisu shvatila nje-

gova naËela. Nisu jasno razvidjeli narav njegove pobune.

Protiv Boga pobunilo se biÊe izuzetne moÊi i slave. Go-

spod je kazao o Luciferu: “Gle, ti bjeπe uzor savrπenstva,

pun mudrosti i Ëudesno lijep!” (Ezekiel 28,12) Lucifer je ke-

rubim zaklanjaË. Stajao je u svjetlosti Boæje nazoËnosti. Bio

je najuzviπeniji od svih stvorenih biÊa i najistaknutiji u

otkrivanju Boæjih namjera svemiru. Poπto je sagrijeπio, nje-

gova sila da prevari bila je joπ veÊa, a razotkrivanje njegova

karaktera znatno teæe, zbog uzviπena poloæaja koji je zauzi-

mao pred Ocem.

Bog je mogao uniπtiti Sotonu i njegove istomiπljenike isto

tako lako kao πto Ëovjek baca kamenËiÊ na zemlju, ali On

to nije uËinio. Pobunu nije trebalo savladati prisilom. Pri-

sila postoji samo pod Sotoninom vlaπÊu. Gospodnja naËela

ne pripadaju takvom poretku. Njegova vlast poËiva na do-

125

broti, milosti i ljubavi, a njihovo primjenjivanje je sredstvo

kojim se koristi. Boæja je vladavina moralna, a istina i lju-

bav trebaju biti sila koja prevladava.

Boæja je namjera bila da sve postavi na vjeËni temelj si-

gurnosti, pa je na nebeskim savjetima odluËeno da se So-

toni mora dati vrijeme kako bi razvio naËela koja predstav-

ljaju osnovu njegova sustava vladavine. Tvrdio je da su ona

uzviπenija od Boæjih naËela. Da bi ih svemir mogao promo-

triti, Sotoninim je naËelima dano vrijeme za djelovanje.

Sotona je naveo ljude na grijeh, pa je plan spasenja po-

stao djelotvoran. »etiri tisuÊe godina Krist je radio na Ëo-

vjekovu uzdizanju, a Sotona na njegovom upropaπtavanju i

uniæavanju. Sve je to pratio cio svemir.

Cijelo Nebo i

svjetovi koji nisu

pali bili su

svjedoci ove borbe.

Kad je Isus doπao na svijet,

sotonska je sila bila usmjerena

protiv Njega. Od vremena kad

se pojavio kao novoroenËe u

Betlehemu, uzurpator je radio

na tome da prouzroËi njegovo

uniπtenje. Svim je silama po-

kuπavao sprijeËiti Isusa u raz-

vijanju savrπena djetinjstva,

bezgrjeπne zrelosti, svete sluæ-

be i ærtve bez mane. Ali doæi-

vio je poraz. Nije uspio Isusa navesti na grijeh. Nije Ga mo-

gao obeshrabriti ili odvojiti od djela πto ga je doπao obaviti

na Zemlji. Od pustinje do Golgote πibala Ga je bura Soto-

nina bijesa, ali πto je ona bivala nemilosrdnija to se Boæji

Sin ËvrπÊe dræao ruke svog Oca i hitao stazom poprskanom

krvlju. Svi su Sotonini napori da Ga savlada i pobijedi u

sjajnijem svjetlu otkrivali njegov besprijekoran karakter.

Cijelo Nebo i svjetovi koji nisu pali bili su svjedoci ove

borbe. S velikim su zanimanjem pratili zavrπne prizore ovog

sukoba. Promatrali su Spasitelja kako ulazi u Getsemanski

vrt, njegovu duπu pritisnutu uæasom velike tame. »uli su nje-

gov bolni uzvik: “OËe moj! Ako je moguÊe, neka me mimo-

ie ovaj kaleæ!” (Matej 26,39) Kad se Otac povukao iz nje-

gove blizine, vidjeli su Ga æalosnog u gorËini boli koja je

nadilazila ovu iz posljednje velike borbe sa smrÊu. Krvavi

znoj izbijao je iz njegovih pora i kapao na zemlju. S njego-

“SVR©ENO JE!”

126 PASIJA NADE

vih se usana triput otela molitva za osloboenje. Nebo nije

moglo viπe podnijeti ovaj prizor i Boæjem je Sinu poslan vje-

snik utjehe.

Nebo je promatralo Ærtvu predanu u ruke ubilaËkoj svje-

tini i poæurivanje od jednog do drugog suda uz ismijavanje

i nasilje. »ulo je kad su se njegovi progonitelji rugali njego-

vom niskom podrijetlu. »ulo je odricanje s kletvom i zakli-

njanjem jednoga od njegovih najvoljenijih uËenika. Vidjelo

je gnjevno djelo Sotone i njegovu moÊ nad ljudskim srci-

ma. Kakvog li straπnog prizora! Spasitelj uhvaÊen u ponoÊ

u Getsemaniju, vuËen tamo-amo od palaËe do sudnice, iz-

voen dvaput pred sveÊenike, dvaput pred Veliko vijeÊe, dva-

put pred Pilata i jedanput pred Heroda, ismijavan, πiban,

Cijelo je Nebo bilo

ispunjeno

divljenjem kad je

Krist usred

strahovite patnje

iskazao svoju

molitvu: “OËe,

oprosti im, jer ne

znaju πto Ëine!”

osuen i izveden da bude ras-

pet, noseÊi teπki teret kriæa us-

red naricanja jeruzalemskih

kÊeri i podrugivanja svjetine.

Nebo je s boli i divljenjem

promatralo Krista kako visi na

kriæu, kako krv teËe iz njego-

vih izranjavanih sljepooËnica i

znoj obojen krvlju kako se

graπka na njegovu Ëelu. Iz nje-

govih ruku i nogu kapala je

krv po stijenju izdubljenom za

podnoæje kriæa. ©irile su se ra-

ne naËinjene klinovima jer je

teæina njegova tijela sad po-

Ëivala na rukama. Njegovo ote-

æano disanje bivalo je sve ubr-

zanije, jer je njegova duπa drhtala pod teretom grijeha svi-

jeta. Cijelo je Nebo bilo ispunjeno divljenjem kad je Krist

usred strahovite patnje iskazao svoju molitvu: “OËe, oprosti

im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Pa ipak, tu su sta-

jali ljudi, stvoreni po Boæjem obliËju, koji su se udruæili da

uniπte æivot njegovog jedinoroenog Sina. Kakav prizor za

svemir!

Upravitelji i vlasti tame bili su okupljeni oko kriæa, baca-

juÊi paklenu sjenku nevjerstva u srca ljudi. Kad je Gospod

stvorio ova biÊa da stoje pred njegovim prijestoljem, bila

127

su prekrasna i slavna. Njihova ljepota i svetost bile su u skladu

s njihovim uzviπenim poloæajem. Bila su obogaÊena Boæjom

mudroπÊu i opremljena svim nebeskim oruæjem. Oni su bili

sluge Boga æivoga. Ali tko je mogao prepoznati meu pa-

lim anelima slavnog serafa koji je nekad sluæio u nebes-

kim dvorovima?

Sotonske sile ujedinile su se sa zlim ljudima potiËuÊi

narod da povjeruju kako je Krist najveÊi grjeπnik i da Ga

stoga treba prezirati. Oni koji su ismijavali Krista dok se

nalazio na kriæu bili su ispunjeni duhom prvog velikog

buntovnika. On ih je ispunio zlim i odvratnim rijeËima. On

je nadahnjivao njihovo ruæenje. Ali svim ovim nije postigao

Sotona je uvidio

da je njegova laæ

razobliËena.

Njegova je

vladavina

otkrivena pred

bezgreπnim

anelima i

svemirom.

niπta.

Da se ijedan grijeh naπao

na Kristu, da je bilo u kojoj po-

jedinosti podlegao Sotoni u æe-

lji da izbjegne straπno muËenje,

Boæji i Ëovjekov neprijatelj sla-

vio bi pobjedu. Krist je priklo-

nio svoju glavu i umro, ali Ëvr-

sto se dræao svoje vjere posluπ-

nosti Bogu. “Uto Ëuh jak glas

u nebu gdje govori: Sad je na-

stupilo spasenje i snaga i kra-

ljevska vlast naπega Boga, i

vlast njegova Pomazanika, jer

je zbaËen tuæitelj naπe braÊe,

koji ih je optuæivao dan i noÊ

pred naπim Bogom.” (Otkrive-

nje 12,10)

Sotona je uvidio da je njegova laæ razobliËena. Njegova

je vladavina otkrivena pred bezgreπnim anelima i svemi-

rom. Otkrio je sebe kao ubojicu. Prolivπi krv Boæjeg Sina,

izgubio je svaku naklonost nebeskih biÊa. Odsad je njego-

vo djelovanje ograniËeno. Bez obzira na dræanje koje bi po-

kazao, viπe nije mogao doËekivati anele dok dolaze iz

nebeskih dvorova i pred njima optuæivati Kristovu braÊu kao

one koji su obuËeni u haljine prljave i oskvrnute grijehom.

Tako se prekinula posljednja karika izraza naklonosti izme-

u Sotone i nebeskog druπtva.

“SVR©ENO JE!”

128 PASIJA NADE

Pa ipak, Sotona tada nije uniπten. Ni tada aneli nisu

shvatili πto je sve obuhvaÊeno ovom velikom borbom. Na-

Ëela koja su bila u pitanju trebalo je puno jasnije otkriti.

»ovjeka radi Sotonino se postojanje moralo produljiti. »o-

vjek, kao i aneli, mora uoËiti razliku izmeu Kneza vidjela

i kneza tame. On mora izabrati kome Êe sluæiti.

Na poËetku ove velike borbe Sotona je izjavio da se Boæji

zakon ne moæe dræati, da pravda nije u skladu s miloπÊu i

da grjeπnik u sluËaju da prekrπi Zakon, neÊe moÊi dobiti

oprost. Svaki grijeh mora dobiti svoju kaznu, isticao je So-

tona, pa ako Bog opraπta kaznu zbog grijeha, On nije Bog

istine i pravde. Dok su ljudi krπili Boæji zakon i oskvrnjivali

njegovu volju, Sotona se radovao. Izjavio je kako je doka-

zano da se Zakon ne moæe poπtovati i da se Ëovjeku ne mo-

æe oprostiti. Stoga πto je nakon svoje pobune prognan s Neba,

Sotona je tvrdio da ljudskom rodu zauvijek mora biti us-

kraÊena Boæja naklonost. Tvrdio je da Bog ne moæe poka-

zati milost grjeπniku i biti pravedan.

Premda je bio grjeπnik, Ëovjek se nalazio u drukËijem

poloæaju od Sotoninog. Lucifer je zgrijeπio na Nebu u svjet-

losti Boæje slave. Njemu je kao nijednom drugom stvorenom

biÊu bilo dano otkrivenje Boæje ljubavi. RazumijevajuÊi Boæji

karakter i poznavajuÊi njegovu dobrotu, Sotona se opredije-

lio da poe za svojom sebiËnom, neovisnom voljom. Ovaj

je izbor bio konaËan. Nije postojalo niπta viπe πto bi Bog

mogao uËiniti da ga spasi. Meutim, Ëovjek je obmanut, a

njegov um pomraËen sotonskim lukavstvima. Nije imao mo-

guÊnosti da upozna visinu i dubinu Boæje ljubavi. Jedino je

u poznavanju Boæje ljubavi za njega bilo nade. Bogu bi se

mogao vratiti promatranjem njegova karaktera.

Boæja se ljubav obznanila ljudima preko Isusa; ali mi-

lost nije ukinula pravdu. Zakon otkriva osobine Boæjeg ka-

raktera i nijedan znak ili kovrËica iz njega ne moæe se pro-

mijeniti da bi se prilagodio Ëovjeku u njegovu palom sta-

nju. Bog nije promijenio svoj Zakon, veÊ je radi Ëovjekova

otkupljenja sebe ærtvovao u Kristu. “Bog bijeπe onaj koji je

u Kristu pomirio svijet sa sobom.” (2. KorinÊanima 5,19)

Zakon traæi pravdu — pravedan æivot, savrπen karakter,

a ovo Ëovjek ne moæe ispuniti. On ne moæe odgovoriti zah-

tjevima Boæjeg svetog Zakona. Ali Krist, doπavπi na Zemlju

129

kao Ëovjek, æivio je svetim æivotom i razvio savrπeni karak-

ter. On ovo kao besplatan dar nudi svima koji Ga æele pri-

hvatiti. Njegov je æivot zamjena za ljudski æivot. Ljudi tako

Boæjim trpljenjem dobivaju oprost proπlih grijeha. Viπe od

toga, Krist ispunjava ljude Boæjim osobinama. On izgrauje

ljudski karakter prema uzoru na boæanski karakter, uskla-

ujuÊi duhovnu snagu i ljepotu. Tako se u onome koji vje-

ruje u Krista ispunjava pravda Zakona. Bog moæe biti “pra-

vedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa”. (Rimljani-

ma 3,26)

Boæja ljubav izraæava se u njegovoj pravdi isto toliko koliko

i u njegovoj milosti. Pravda je osnova njegova prijestolja i

Svojim æivotom i

smrÊu Krist je

dokazao da Boæja

pravda ne ukida

Njegovu milost.

rod njegove ljubavi. Sotona je

æelio da odvoji milost od istine

i pravde. Æelio je dokazati da

je praviËnost Boæjeg zakona ne-

prijatelj miru. Meutim, Krist

je pokazao da su one u Boæjem

planu nerazdvojno povezane i

da jedna ne moæe postojati bez

druge. “Ljubav Êe se i Vjernost

sastati, Pravda i Mir zagrliti.”

(Psalam 85,11)

Svojim æivotom i smrÊu

Krist je dokazao da Boæja prav-

da ne ukida njegovu milost, da se grijeh moæe oprostiti, da

je Zakon praviËan i da se u cijelosti moæe dræati. Tako su

bile odbaËene sotonske optuæbe. Bog je dao Ëovjeku nepo-

bitan dokaz svoje ljubavi.

PoËela se πiriti jedna druga prijevara. Sotona je izjavio

da je milost uniπtila pravdu, da je Kristova smrt ukinula OËev

Zakon. Da je bilo moguÊe promijeniti ili ukinuti Zakon, Krist

ne bi morao umrijeti. Meutim, ukidanje Zakona znaËilo bi

ovjekovjeËiti prijestup, a svijet prepustiti Sotoninoj vlasti. Krist

je bio podignut na kriæu samo zato πto je Zakon nepromje-

njiv, zato πto se Ëovjek moæe spasiti samo posluπnoπÊu nje-

govim odredbama. Ta sredstva pomoÊu kojih je Krist uspo-

stavio Zakon, Sotona je prikazao kao ona koja ga poniπta-

vaju. Na tom podruËju vodit Êe se posljednja velika borba

izmeu Krista i Sotone.

“SVR©ENO JE!”

130 PASIJA NADE

Sotona sad istiËe tvrdnju da je Zakon koji je Bog ob-

javio svojim glasom pogreπan, a neke odredbe ukinute. To

je posljednja velika prijevara koja Êe doÊi na svijet. Nije po-

trebno da napadne cio Zakon, on je postigao svoj cilj ako

navede ljude da ne poπtuju jedno naËelo. Jer “tko vrπi sav

Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za sve”.

(Jakov 2,10) Ljudi padaju pod Sotoninu vlast pristajuÊi da

prestupe jednu zapovijed. Zamjenjivanjem Boæjeg Zakona

ljudskim, Sotona Êe pokuπati zavladati svijetom. Ovo je dje-

lo pretkazano u proroËanstvu. Za veliku otpadniËku silu koja

je Sotonin predstavnik, kaæe se: “On Êe huliti na Sveviπnje-

ga, zatirati svece Sveviπnjega; pomiπljat Êe da promijeni

blagdane i Zakon, i Sveci Êe biti predani u njegove ruke...”

Posluπnost i

neposluπnost su

pitanje o kojem

treba odluËiti cio

svijet. Svi Êe biti

pozvani da

izaberu izmeu

Boæjeg zakona i

ljudskih zakona.

(Daniel 7,25)

Ljudi Êe sigurno usposta-

viti svoje zakone da djeluju

nasuprot Boæjem zakonu. Oni

Êe pribjegavati nasilju nad sa-

vjeπÊu drugih i u svojoj rev-

nosti da nametnu ove zakone

ugnjetavat Êe svoje bliænje.

Borba protiv Boæjeg zako-

na koja je otpoËela na Nebu,

nastavit Êe se do kraja vreme-

na. Svaki Êe Ëovjek biti okuπan.

Posluπnost i neposluπnost su

pitanje o kome treba odluËiti

cio svijet. Svi Êe biti pozvani

da izaberu izmeu Boæjeg

zakona i ljudskih zakona. Tu Êe

biti povuËena crta razdvajanja. Postojat Êe samo dvije vrste.

Svaki karakter bit Êe potpuno razvijen i svi Êe pokazati jesu

li se opredijelili za posluπnost ili pobunu.

Tada Êe doÊi kraj. Bog Êe obraniti svoj Zakon i oslobo-

diti svoj narod. Sotona i svi koji su mu se pridruæili u po-

buni bit Êe uniπteni. Grijeh i grjeπnici nestat Êe, korijen i

grane (Malahija 4,1) — Sotona korijen, a njegovi sljedbenici

grane. Ispunit Êe se rijeËi za kneza zla: “Jer svoje srce s Boæjim

izjednaËi... Istrgoh te, kerube zaπtitniËe, isred ognjenoga ka-

menja... Jer ti straπilo posta, nestade zauvijek.” Zatim, “ne-

131

stat Êe bezboænika: mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njega viπe

nema”. “I bit Êe ko da ih nigda bilo nije.” (Ezekiel 28,6-19;

Psalam 37,10; Obadija 16)

To nije Ëin Boæje samovolje. Oni koji su odbacivali nje-

govu milost, æanju ono πto su posijali. Bog je izvor æivota i

kad Ëovjek odabere sluæbu grijehu, odvaja se od Boga i tako

se sam liπava æivota. On je udaljen “od Boæjeg æivota”. Krist

kaæe: “Svi koji mene mrze ljube smrt.” (Efeæanima 4,18; Iz-

reke 8,36) Bog im za stanovito vrijeme daje æivot da bi mo-

gli razviti svoj karakter i otkriti svoja naËela. Kad se ovo

dovrπi, primit Êe plodove vlastita izbora. Æivotom pobune

Sotona i svi koji se sjedinjuju s njim, postavljaju sebe u takav

nesklad s Bogom da je veÊ i njegova prisutnost za njih va-

tra koja saæiæe. Slava Onoga koji je ljubav uniπtit Êe ih.

Na poËetku velike borbe aneli ovo nisu razumjeli. Da

je Sotoni i njegovoj vojsci prepuπteno da poænju plodove svoga

grijeha, oni bi poginuli, ali nebeskim biÊima ne bi izgledalo

da je to neizbjeæna posljedica grijeha. Sumnja u Boæju do-

brotu ostala bi u njihovu umu kao sjeme zla koje bi doni-

jelo svoj smrtonosni plod grijeha i prokletstva.

Meutim, to neÊe biti tako kad se zavrπi velika borba.

Tada, buduÊi da je dovrπen plan spasenja, Boæji Êe se karakter

otkriti svim razumnim biÊima. Odredbe njegova Zakona bit

Êe smatrane savrπenim i nepromjenjivim. Tada Êe grijeh

pokazati svoju prirodu, Sotona svoj karakter. Tada Êe iskor-

jenjivanje grijeha opravdati Boæju ljubav i uzdignuti njego-

vu Ëast pred svim biÊima u svemiru koja s radoπÊu sluπaju

njegovu volju i u Ëijem se srcu nalazi njegov zakon.

U takvim prilikama aneli su se mogli radovati proma-

trajuÊi Spasiteljev kriæ; jer premda tada nisu sve razumije-

vali, znali su da je uniπtenje grijeha i Sotone zauvijek postalo

sigurno, da je Ëovjekovo otkupljenje bilo osigurano, a sve-

mir postao vjeËno zaπtiÊenim. Sam je Krist u cijelosti shva-

Êao rezultat te ærtve koja je prinesena na Golgoti. Sve je ovo

gledao pred sobom kad je na kriæu uzviknuo: “Svrπeno je!”

“SVR©ENO JE!”

132 PASIJA NADE

10. U Josipovom grobu

Najposlije je Isus otpoËinuo. Dugi dan sramote i muËe-

nja zavrπen je. Dok su posljednje zrake zalazeÊeg sunca

objavljivale nastupanje subote, Boæji je Sin mirno poËivao

u Josipovom grobu. Dovrπena djela i ruku sklopljenih u mi-

ru, odmarao se u svetim satima subotnjeg dana.

U poËetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se

odmarali u subotu. Kad se “dovrπi nebo i zemlja sa svom

svojom vojskom” (Postanak 2,1), Tvorac i sva nebeska biÊa

radovali su se promatrajuÊi slavni prizor. Tada, “dok su kli-

cale zvijezde jutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7)

Sad se Isus odmarao od djela otkupljenja, pa premda je vla-

dala æalost meu onima koji su Ga voljeli na Zemlji, na Ne-

bu je bila radost. Slavno je obeÊanje buduÊnosti u oËima

nebeskih biÊa. Obnovljeno stvaranje, otkupljenje ljudskog

roda, koji je pobijedio grijeh i nikada viπe ne moæe pasti —

to su vidjeli Bog i aneli kao plod Kristova dovrπena djela.

S ovim prizorom zauvijek je povezan dan Isusova odmora.

Jer njegovo “djelo je... savrπeno” i “znam da sve πto Bog Ëini,

Ëini za stalno”. (Ponovljeni zakon 32,4; Propovjednik 3,14)

“Onoga koga nebo treba da pridræi do vremena sveopÊe

obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih

proroka.” (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan kad je Isus le-

æao i odmarao se u Josipovom grobu, bit Êe joπ uvijek dan

odmora i radosti. Nebo i Zemlja sjedinit Êe se u slavljenju

“od subote do subote” (Izaija 66,23) a mnoπtvo spaπenih u

radosnom oboæavanju klanjat Êe se Bogu i Janjetu.

U zavrπnim dogaajima dana raspeÊa, dan je novi do-

kaz o ispunjenju proroËanstva, novo svjedoËanstvo o Kristovu

boæanstvu. Kad se mrak podignuo s kriæa i Spasitelju oteo

samrtni uzvik, odmah se zaËuo drugi glas kako govori: “Uis-

133

tinu, ovaj bijaπe Sin Boæji!” (Matej 27,54) Ove rijeËi nisu bile

izgovorene πapatom. Svi su se okrenuli da vide odakle one

dolaze. Tko ih je izgovorio? To je bio stotnik, rimski voj-

nik. Spasiteljevo boæansko strpljenje i njegova iznenadna smrt

s uzvikom pobjede na usnama, ostavili su dubok dojam na

ovog neznaboπca. U ranjenom, slomljenom tijelu koje je vi-

silo na kriæu, stotnik je prepoznao lik Boæjeg Sina. Nije se

mogao uzdræati da ne prizna svoju vjeru. Tako je ponovno

potvreno da Êe naπ Otkupitelj vidjeti trud svoje duπe. Na

sam dan njegove smrti, tri Ëovjeka, meusobno razliËiti iz-

razili su svoju vjeru — zapovjednik rimske straæe, Ëovjek koji

je nosio Spasiteljev kriæ i onaj koji je umirao na kriæu po-

kraj Njega.

Mnogi su iz

radoznalosti, a ne

iz mrænje prema

Kristu, doπli

promatrati raspeÊe.

Dok se veËer pribliæavala,

nad Golgotom je lebdjela nat-

prirodna tiπina. Mnoπtvo se ra-

zilazilo i mnogi su se vratili u

Jeruzalem znatno izmijenjena

duha od onog koji su pokazali

tog jutra. Mnogi su iz rado-

znalosti, a ne iz mrænje prema

Kristu, doπli promatrati raspe-

Êe. Joπ su uvijek vjerovali op-

tuæbama sveÊenika, a Krista

gledali kao zloËinca. Rugali su mu se zahvaÊeni neprirod-

nim uzbuenjem i sjedinjeni sa svjetinom. Ali kad se Zem-

lja zaogrnula tamom, zastali su optuæeni vlastitom savjeπÊu,

osjeÊajuÊi se krivim za veliko zlo. Usred te uæasne tame nije

se Ëula nikakva πala ili podsmijeh, a kad se podigla, u sve-

Ëanoj su tiπini poπli svojim kuÊama. Bili su uvjereni da su

optuæbe sveÊenika bile laæne, da Isus nije bio varalica, a neko-

liko tjedana kasnije, kad je Petar propovijedao na dan Pe-

desetnice, nalazili su se meu onim tisuÊama koje su se ob-

ratile Kristu.

Meutim, hebrejske su voe ostale nepromijenjene do-

gaanjima kojima su bili svjedoci. Njihova mrænja prema Isusu

nije oslabila. Tama koja je obavila Zemlju prilikom raspeÊa

nije bila guπÊa od one koja je joπ uvijek obuzimala umove

sveÊenika i poglavara. Kad se rodio, zvijezda je prepoznala

Krista i povela mudrace do jasala u kojima je leæao. Nebe-

U JOSIPOVOM GROBU

134 PASIJA NADE

ske vojske su Ga poznavale i pjevale Mu hvalospjeve nad

betlehemskim ravnicama. More je znalo njegov glas i poko-

rilo se njegovoj zapovijedi. Bolest i smrt prepoznale su

njegovu vlast i vratile su Mu svoj plijen. Sunce Ga je poznavalo

i, vidjevπi njegove samrtne muke, sakrilo je svoje svijetlo lice.

Stijenje Ga je poznavalo i razlamalo se na njegov uzvik.

Beæivotna priroda poznavala je Krista i svjedoËila o njego-

voj boæanskoj prirodi. Meutim, sveÊenici i poglavari u Iz-

raelu nisu prepoznali Boæjeg Sina.

Ipak, sveÊenici i poglavari nisu imali mira. Ostvarili su

svoj cilj time πto su ubili Krista, ali oni nisu doæivjeli osje-

Êaj pobjede koji su oËekivali. »ak i u trenutku njihove oËite

pobjede, muËila ih je neizvjesnost πto Êe se nakon toga do-

goditi. »uli su uzvik: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje pre-

dajem duh svoj.” (Ivan 19,30; Luka 23,46) Nespokojni i za-

brinuti, vidjeli su kako se razbija stijenje i osjetili snaæan

potres.

Dok je bio æiv, zavidjeli su Kristu na utjecaju koji je imao

u narodu, zavidjeli su Mu Ëak i u smrti. Viπe su se bojali

mrtvog Krista, puno viπe no πto su se ikada bojali æivoga.

Bojali su se da su pozornost naroda previπe usmjerili na

dogaaje koji su pratili Kristovo raspeÊe. Bojali su se po-

sljedica onoga πto su uËinili tog dana. Ni po koju cijenu ni-

su æeljeli da njegovo tijelo ostane na kriæu tijekom subote.

Subota se pribliæavala, a tijela koja su visila na kriæu po-

vreivala bi njezinu svetost. Tako, koristeÊi ovo kao izgovor,

vodeÊi Hebreji zahtijevali su od Pilata da se ubrza smrt ovih

ærtava i da se njihova tijela skinu prije zalaska sunca.

Pilat nije bio voljan, kao ni oni, da Isusovo tijelo ostane

na kriæu. Kad su dobili njegovu suglasnost, vojnici su pre-

bili noge dvojici razbojnika da bi ubrzali njihovu smrt, ali

kako su utvrdili, Isus je veÊ bio mrtav. Surovi vojnici bili

su ganuti onim πto su Ëuli i vidjeli od Krista i stoga su se

uzdræali od lomljenja njegovih udova. Tako se u ærtvovanju

Boæjeg Janjeta ispunio Pashalni zakon: “Neka ni jedne kosti

na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.”

(Brojevi 9,12)

SveÊenici i poglavari su se iznenadili kad su utvrdili da

je Krist mrtav. Umiranje je na kriæu trajalo dugo; teπko je

bilo odrediti kad je æivot prestao. Nikada se nije Ëulo da

135

Ëovjek umre πest sati nakon raspeÊa. SveÊenici su æeljeli biti

sigurni da je Isus umro i po njihovom je savjetu jedan voj-

nik probo kopljem Kristova rebra. Iz ovako naËinjene rane,

potekla su dva obilna i razliËita mlaza, jedan od krvi, a drugi

od vode. To su zapazili svi promatraËi i Ivan vrlo pouzdano

opisuje ovaj dogaaj. On kaæe: “Nego jedan od vojnika ko-

pljem probode bok pa odmah poteËe krv i voda. Onaj koji

ovo vidje svjedoËi — njegovo je svjedoËanstvo istinito, i on

zna da govori pravo — da i vi trajno vjerujete. To se dogodi

da se ispuni Pismo: ‘Ni jedna mu se kost neÊe prelomiti.’ A

na drugome mjestu Pismo veli: ‘Gledat Êe na onoga koga

su proboli.’” (Ivan 19,34-37)

Isusovu smrt nije

izazvao ni probod

kopljem ni muke

na kriæu. Njegovo

je srce prepuklo od

duπevne boli. Ubio

Ga je grijeh ovoga

svijeta.

Nakon usksnuÊa sveÊenici

i poglavari pronosili su glas da

Krist nije umro na kriæu, da se

samo onesvijestio i nakon toga

oæivio. Druga vijest tvrdila je

da tijelo koje je poloæeno u

grob nije bilo stvarno tijelo od

mesa i kostiju, veÊ samo neπto

nalik na tijelo. Postupak rim-

skih vojnika pobija ove neis-

tine. Oni nisu slomili njegove

noge, zato πto je veÊ bio mr-

tav. Da bi udovoljili sveÊeni-

cima, proboli su Mu rebra. Da

se æivot veÊ nije ugasio, ova bi

rana izazvala trenutaËnu smrt.

Isusovu smrt nije izazvao ni probod kopljem ni muke

na kriæu. Taj uzvik izgovoren “jakim glasom” (Matej 27,50;

Luka 23,46) u trenutku smrti, mlaz krvi i vode koji je pote-

kao s njegova boka, pokazuje da je umro zato πto Mu je

prepuklo srce. Njegovo je srce prepuklo od duπevne boli.

Ubio Ga je grijeh ovoga svijeta.

Kristovom su se smrÊu ugasile nade njegovih uËenika.

S neopisivom boli promatrali su njegove zatvorene oËi i klo-

nulu glavu, njegovu kosu ulijepljenu krvlju, njegove probo-

dene ruke i noge. Do posljednjeg Ëasa nisu vjerovali da Êe

umrijeti, i stoga su jedva mogli povjerovati da je doista mr-

tav. Ophrvani tugom, nisu se sjeÊali njegovih rijeËi koje su

U JOSIPOVOM GROBU

136 PASIJA NADE

pretkazale baπ ovaj prizor. Niπta πto je govorio nije ih sad

moglo utjeπiti. Vidjeli su samo kriæ i ærtvu kako krvari na

njemu. BuduÊnost je izgledala tamna i beznadeæna. Njihova

vjera u Isusa je iπËezla, ali nikada kao sada nisu toliko vo-

ljeli svoga Gospodina. Nikada ranije nisu toliko osjeÊali nje-

govu vrijednost i svoju potrebu za njegovom prisutnoπÊu.

Skidanje Isusova tijela s kriæa

»ak je i u smrti Kristovo tijelo bilo vrlo dragocjeno nje-

govim uËenicima. »eznuli su Ga dostojanstveno sahraniti,

ali nisu znali kako bi to ostvarili. Isus je bio osuen kao

pobunjenik protiv rimske vlasti, a ljudi pogubljeni zbog takva

prekrπaja bili su pokapani na groblju posebno odreenom

za takve zloËince. UËenik Ivan sa æenama iz Galileje ostao

je kraj kriæa. Nisu mogli ostaviti tijelo svoga Gospodina bez-

osjeÊajnim vojnicima da ga pogrebu na tako sramnom gro-

blju. Ipak, to nisu mogli sprijeËiti. Nisu mogli dobiti nika-

kvo odobrenje od hebrejskih vlasti, a na Pilata nisu imali

nikakav utjecaj.

U ovoj neprilici uËenicima su pritekli u pomoÊ Josip iz

Arimateje i Nikodem. Obojica su poznavali Pilata i bili Ëla-

novi Velikog vijeÊa. Obojica su bili bogati i utjecajni ljudi.

Oni su odluËili da Kristovo tijelo treba sahraniti s poËas-

tima.

Josip je smjelo otiπao Pilatu i zamolio ga je za Isusovo

tijelo. Pilat je tek sad prvi put Ëuo da je Isus veÊ mrtav. Do

njega su doprle proturjeËne vijesti o dogaajima koji su pratili

raspeÊe, ali spoznaja o Kristovoj smrti namjerno se skrivala

od njega. SveÊenici i poglavari upozorili su Pilata da bi Kri-

stovi uËenici mogli izvesti prijevaru s njegovim tijelom. »uvπi

Josipov zahtjev, pozvao je kapetana koji je bio na duænosti

kod kriæa i doznao da je Isus doista umro. Potrudio se da

dobije izvjeπtaj od njega o prizorima na Golgoti, koji je po-

tvrdio Josipovo svjedoËanstvo.

Josipov je zahtjev odobren. Dok je Ivan Ëekao uznemi-

ren zbog pogreba svog UËitelja, Josip se vratio s Pilatovim

nalogom za Kristovo tijelo; Nikodem je stigao donoseÊi oko

sto litara pomijeπane smirne i aloja za njegovo pomazanje.

Najpoπtovanijem u cijelom Jeruzalemu ne bi se moglo uka-

137

zati veÊe poπtovanje u smrti. UËenici su bili vrlo iznenaeni

kad su vidjeli ove bogate poglavare koji su isto toliko bili

zainteresirani za pogreb njihovoga Gospodina, kao i oni sami.

Ni Josip ni Nikodem nisu otvoreno prihvatili Spasitelja

dok je bio æiv. Znali su da bi ih takav korak iskljuËio iz Velikog

vijeÊa, a nadali su se da Êe Ga svojim utjecajem zaπtititi na

njegovim zasjedanjima. Izgledalo je da su za izvjesno vrije-

me uspijevali, ali lukavi sveÊenici, zapaæajuÊi njihovu na-

klonost prema Kristu, osujetili su njihove planove. U njiho-

voj odsutnosti Isus je bio osuen i predan da se raspne. Sad

kad je bio mrtav, nisu viπe skrivali koliko su Mu privræeni.

Æene su bile

posljednje kod

kriæa i posljednje

na Kristovom

grobu.

Dok su se uËenici bojali da se

javno pokaæu kao njegovi sljed-

benici, Josip i Nikodem hrab-

ro su im priskoËili u pomoÊ.

PomoÊ ovih bogatih i poπtova-

nih ljudi bila je u ovom trenut-

ku vrlo potrebna. Oni su za

svog mrtvog UËitelja mogli uËi-

niti ono πto je bilo nemoguÊe

siromaπnim uËenicima; njiho-

vo bogatstvo i utjecaj πtitili su

ih u velikoj mjeri od zlobe sve-

Êenika i poglavara.

Njeæno i s poπtovanjem svojim su rukama skinuli Isuso-

vo tijelo s kriæa. Suze suÊuti brzo su kapale iz njihovih oËi-

ju dok su gledali njegovo izranjeno i izmuËeno tijelo. Josip

je imao novi grob, uklesan u stijeni. »uvao ga je za sebe,

ali kako je bio blizu Golgote, sad ga je pripremio za Isusa.

Tijelo, zajedno s mirisima πto ih je donio Nikodem, briæljivo

je umotano u lanenu prostirku i Spasitelj je prenesen do groba.

Tu su ova tri uËenika ispravila ozlijeene udove i savila

izranjene ruke na nepomiËne grudi. Æene Galilejke doπle su

vidjeti je li uËinjeno sve πto se moglo uËiniti za beæivotno

tijelo njihovog voljenog UËitelja. Vidjele su teπki kamen ko-

ji je navaljen na ulaz u grob u koji je Spasitelj poloæen da

poËiva. Æene su bile posljednje kod kriæa i posljednje na

Kristovom grobu. Dok su se spuπtale veËernje sjenke, Mari-

ja Magdalena i druge Marije zadræale su se oko mjesta po-

Ëivanja njihovog Gospodina, lijuÊi suze æalosti nad sudbinom

U JOSIPOVOM GROBU

138 PASIJA NADE

Onoga koga su voljele. “Potom se vratiπe... U subotu se nisu

micale prema propisu [Zakona].” (Luka 23,56)

Æalosna subota

To je bila subota koju neÊe nikada zaboraviti oæaloπÊeni

uËenici, a isto tako i sveÊenici, poglavari, knjiæevnici i na-

rod. Prilikom sunËeva zalaska, u smiraj dana pripreme, tru-

be su se oglasile oznaËavajuÊi da je subota poËela. Pasha je

svetkovana onako kako se to Ëinilo stoljeÊima, dok je On

na koga je ona usmjeravala, leæao u Josipovom grobu ubi-

jen rukama zlikovaca. Predvorja Hrama u subotu bila su is-

punjena vjernicima. PrvosveÊenik s Golgote bio je tu odje-

ven u sjajne sveÊeniËke haljine. SveÊenici s bijelim kapama,

»ak su i mnogi

sveÊenici bili

osvjedoËeni u

Isusov pravedniËki

karakter.

sasvim zaokupljeni, obavljali su

svoje duænosti. Meutim, neki

od prisutnih nisu bili mirni

dok se za grijeh prinosila krv

junaca i jaraca. Nisu bili svjesni

da je znamenje naπlo svoje os-

tvarenje, da je beskonaËna ær-

tva prinesena za grijehe svije-

ta. Nisu znali da vrπenje obred-

ne sluæbe nije imalo viπe nika-

kvu vaænost. Ali, nikada rani-

je tu sluæbu nisu pratili s tako

proturjeËnim osjeÊajima. Tru-

be, glazbeni instrumenti i glasovi pjevaËa bili su glasni i ja-

sni kao i obiËno.

Meutim, svi su osjeÊali da se zbiva neπto neobiËno. Jedan

za drugim raspitivali su se o nesvakidaπnjem dogaaju koji

se odigrao. Dotada je Svetinja nad svetinjama strogo Ëuva-

na od svih koji u nju nisu smjeli uÊi. Meutim, sad je bila

otvorena za sve oËi. Teπka izvezena zavjesa, naËinjena od

Ëistog lana i bogato ukraπena zlatom, skerletom i purpurom

bila je razdrta od vrha do dna. Mjesto na kojem se Gospod

sastajao s velikim sveÊenikom da objavi svoju slavu, mjesto

koje je bilo sveta Boæja dvorana za prijem, bilo je otvoreno

svakom oku — mjesto koje Gospod viπe nije priznavao. Smr-

knuti sveÊenici sluæili su pred oltarom. Otkrivenost Sveti-

139

nje nad svetinjama ispunjavala ih je uæasom nastupajuÊe

nesreÊe.

Mnogi umovi bili su obuzeti mislima izazvanim prizo-

rima na Golgoti. Od raspeÊa sve do uskrsnuÊa mnoge budne

oËi stalno su istraæivale proroËanstva, neki da bi razumjeli

cjelovito znaËenje praznika koji su proslavljali, neki da nau

dokaze da Isus nije bio ono πto je tvrdio da jest, a drugi su

bolnim srcem tragali za dokazima da je On uistinu pravi

Mesija. Premda su istraæivali s razliËitim ciljevima, svi su bili

osvjedoËeni u istu istinu — da se proroËanstvo ispunilo u

dogaajima nekoliko proteklih dana i da je Raspeti Otkupi-

telj svijeta. Mnogi koji su tada sudjelovali u sluæbi, nikada

Nikada Krist nije

privukao toliku

pozornost mnoπtva

kao sada kad je

poloæen u grob.

viπe nisu sudjelovali u pashal-

nim obredima. »ak su i mnogi

sveÊenici bili osvjedoËeni u

pravi Isusov karakter. Njihovo

istraæivanje proroËanstava nije

bilo uzaludno, jer su Ga nakon

njegova uskrsnuÊa priznali za

Boæjeg Sina.

Kad je vidio Isusa podig-

nuta na kriæu, Nikodem se sje-

tio njegovih rijeËi izgovorenih

u noÊi na Maslinskoj gori: “Kao

πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti po-

dignut Sin »ovjeËji, da svatko tko vjeruje u njega ima æivot

vjeËni.” (Ivan 3,14.15) Te subote dok je Krist leæao u gro-

bu, Nikodem je imao priliku za razmiπljanje. Jasnija svjet-

lost sad je obasjavala njegov um pa mu rijeËi πto ih je Isus

izgovorio viπe nisu bile tajanstvene. OsjeÊao je da je mnogo

izgubio πto se nije povezao sa Spasiteljem tijekom njegova

æivota. Sad se prisjeÊao dogaaja s Golgote. Kristova moli-

tva za one koji su Ga raspeli i njegov odgovor na molbu

razbojnika koji je umirao govorili su srcu ovog uËenog sa-

vjetnika. Ponovno je promatrao Spasitelja u njegovoj agoniji

i opet Ëuo taj posljednji uzvik “Svrπeno je!”, izgovoren kao

uzvik pobjednika. Ponovno je promatrao Zemlju kako se ljulja,

zamraËeno nebo, razdrtu zavjesu, razlomljene stijene i njegova

se vjera zauvijek utvrdila. Isti dogaaj koji je uniπtio nade

uËenika osvjedoËio je Josipa i Nikodema u Isusovo boæan-

U JOSIPOVOM GROBU

140 PASIJA NADE

stvo. Njihova strahovanja savladala je hrabrost Ëvrste i nepo-

kolebljive vjere.

Nikada Krist nije privukao toliku pozornost mnoπtva kao

sada kad je poloæen u grob. Ljudi su po svom obiËaju dovo-

dili svoje bolesne i nevoljne u predvorje Hrama, raspitujuÊi

se: Tko nam moæe neπto kazati o Isusu iz Nazareta? Mnogi

su doπli izdaleka da nau Onoga koji je lijeËio bolesne i

uskrsavao mrtve. Sa svih strana Ëuo se uzvik: “Traæimo Krista

Iscjelitelja!” SveÊenici su ovom prilikom pregledali one za

koje se mislilo da pokazuju znake gube. Mnogi su morali

Ëuti da su njihovi muæevi, æene ili djeca proglaπeni guba-

vima i osueni da napuste sigurnost svog doma i naklonost

svojih prijatelja, da bi izdaleka opominjali prolaznike bol-

nim uzvikom: “NeËist, neËist!” Prijateljske ruke Isusa iz Na-

zareta, koje nikada nisu odbijale da dodirom iscjeljuju od-

vratnu gubu, sad su bile prekriæene na njegovim grudima.

Usne koje su na njegovu molbu odgovarale utjeπnim rijeËi-

ma: “HoÊu. Ozdravi!” (Matej 8,3), sad su bile nijeme. Mnogi

su se uzalud obraÊali sveÊeniËkim voama i poglavarima za

suÊut i olakπanje. Bilo je oËito da su odluËno æeljeli imati

æivog Krista ponovno u svojoj sredini. Uporno su se i revno

raspitivali za Njega. Nisu æeljeli otiÊi. Meutim, istjerali su

ih iz predvorja Hrama i na vrata postavili vojnike da vraÊaju

mnoπtvo πto je htjelo uÊi sa svojim bolesnim i umiruÊima.

Nevoljnici koji su doπli da ih Spasitelj izlijeËi klonuli su

pod teretom razoËaranja. Ulice su bile ispunjene jecajima.

Bolesni su umirali u nedostatku iscjeljujuÊeg Isusovog do-

dira. Uzalud su traæili savjet lijeËnika; nitko nije imao takvo

umijeÊe kao Onaj koji je leæao u Josipovom grobu.

Tuæni uzvici stradalnika uvjerljivo su svjedoËili tisuÊa-

ma da je velika svjetlost nestala s ovoga svijeta. Bez Krista,

Zemlja je postala mrak i tama. Mnogi Ëiji su se glasovi sto-

pili u uzviku: “Razapni ga! Razapni!” sad su shvatili nesreÊu

koja se sruËila na njih, pa bi, da je On joπ æiv, isto tako

revno vikali: “Pusti nam Isusa!”

Kad su ljudi doznali da su sveÊenici pogubili Isusa, ras-

pitivali su se o njegovoj smrti. Pojedinosti o njegovom su-

enju dræane su u najdubljoj tajnosti, ali dok se nalazio u

grobu, njegovo ime nije silazilo s tisuÊa usana, a izvjeπÊa o

njegovom sramnom suenju i neËovjeËnosti sveÊenika i

141

poglavara kruæili su posvuda. Razumni ljudi pozvali su ove

sveÊenike i poglavare da objasne proroËanstva Staroga za-

vjeta o Mesiji, i dok su oni pokuπavali uobliËiti neku laæ,

kao odgovor, postali su smeteni. Nisu mogli objasniti pro-

roËanstva koja su navijeπtala Kristove patnje i smrt, pa su

se mnogi od onih koji su se raspitivali osvjedoËili da su se

sveti spisi ispunili.

Osveta za koju su sveÊenici mislili da Êe biti slatka, po-

stala im je vrlo gorka. Znali su da su se suËelili s oπtrim

narodnim neodobravanjem; znali su da su baπ oni, koje su

potakli protiv Isusa, sad bili uæasnuti njihovim sramnim

djelom. Ovi sveÊenici pokuπavali su vjerovati da je Isus va-

Osveta za koju su

sveÊenici mislili da

Êe biti slatka,

postala im je vrlo

gorka.

ralica, ali bilo je uzalud. Neki

od njih stajali su kraj Lazareva

groba i vidjeli kako se mrtvac

vraÊa u æivot. Drhtali su od

straha da Êe se Krist sam dig-

nuti iz mrtvih i da Êe se ponov-

no pojaviti pred njima. Oni su

Ga Ëuli kako izjavljuje da ima

vlast poloæiti svoj æivot i po-

novno ga uzeti. Sjetili su se i

da je rekao: “Razvalite ovaj

hram, i u tri dana opet Êu ga

podiÊi!” (Ivan 2,19) Juda im je govorio o rijeËima πto ih je

Isus uputio svojim uËenicima za posljednjeg putovanja u

Jeruzalem: “Evo ulazimo u Jeruzalem, gdje Êe Sin »ovjeËji

biti predan glavarima sveÊeniËkim i knjiæevnicima, i oni Êe

ga na smrt osuditi i predati poganima da mu se izruguju, i

biËuju ga i razapnu. Ali Êe on uskrsnuti treÊi dan.” (Matej

20,18.19) Kad su Ëuli ove rijeËi, podsmjehivali su se i rugali.

Ali sad su se sjetili da su se dosad ispunila sva Kristova

pretkazanja. Rekao je da Êe treÊeg dana ponovno ustati, i

tko bi mogao reÊi da se i ovo neÊe ispuniti. Pokuπali su se

osloboditi ovih misli, ali nisu nikako mogli. Kao i njihov otac,

avo, vjerovali su i drhtali.

Sad kad je uzbuenje prestalo, Kristov lik nametnuo se

njihovim umovima. Gledali su Ga kako stoji miran i dosto-

janstven pred svojim neprijateljima, podnoseÊi bez ikakva

gunanja njihova ruganja i zlostavljanja. Svi dogaaji s nje-

U JOSIPOVOM GROBU

142 PASIJA NADE

gova suenja i raspeÊa ponovno su se vraÊali s neodoljivim

osvjedoËenjem da je On Boæji Sin. OsjeÊali su da bi se u

svako vrijeme mogao pojaviti pred njima kao Optuæeni koji

je postao Tuæitelj, Osueni Sudac, Ubijeni kao onaj koji tra-

æi pravdu u smrti svojih ubojica.

U subotu su imali malo odmora. Premda nikada ne bi

prestupili prag neznaboæaca iz straha od oskvrnuÊa, ipak su

odræali savjetovanje o Kristovom tijelu. Smrt i grob moraju

zadræati onoga koga su oni raspeli. “SlijedeÊeg dana — to bi

dan poslije Priprave — skupiπe se glavari sveÊeniËki i fari-

zeji kod Pilata te mu rekoπe: Gospodaru, sjetili smo se da

je onaj varalica joπ za æivota rekao: ‘Poslije tri dana uskrs-

nut Êu.’ Zato naredi da mu se Ëuva grob do treÊeg dana,

da ne bi doπli njegovi uËenici, ukrali ga te rekli narodu:

‘Uskrsnuo je od mrtvih’, pa bi posljednja prijevara bila go-

ra od prve. Eno vam straæe — odgovori Pilat — idite i Ëuvaj-

te kako znate!” (Matej 27,62-65)

SveÊenici su dali upute za osiguranje grobnice. Veliki

kamen postavljen je ispred otvora. Preko ovog kamena po-

stavili su uæe priËvrπÊujuÊi krajeve za stijenu i zapeËaÊujuÊi

ih rimskim peËatom. Kamen se nije mogao pomaknuti a da

se ne slomi peËat. Straæa od stotinu vojnika, postavljena oko

groba, lako je mogla sprijeËiti svakog nepozvanog da se oko

njega bavi. SveÊenici su uËinili sve πto su mogli da bi zadr-

æali Kristovo tijelo tamo gdje je bilo poloæeno. On je bio

tako sigurno zapeËaÊen u svom grobu, kao da je trebao tu

ostati za sva vremena.

Tako su se savjetovali i planirali slabi ljudi. Ove ubojice

nisu uopÊe shvatile beskorisnost svojih napora. Ali Bog se

proslavio njihovim djelovanjem. Upravo su ovi napori ulo-

æeni da se sprijeËi Kristovo uskrsnuÊe najuvjerljiviji su dokazi

koji ga potvruju. Ukoliko je veÊi bio broj vojnika postavljenih

oko groba, utoliko Êe moÊnije biti svjedoËanstvo da je On

uskrsnuo. Stotinama godina prije Kristove smrti Sveti Duh

je objavio preko psalmista: “Zaπto se bune narodi, zaπto puci

ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv

Jahve i Pomazanika njegova... Smije se onaj πto na nebu sto-

luje, Gospod im se podruguje.” (Psalam 2,1-4) Rimski stra-

æari i rimsko oruæje bili su nemoÊni da Gospodara æivota

zadræe u grobu. Pribliæio se trenutak njegova osloboenja.

143

11. “Uskrsnuo je kakoje rekao”

Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,2-4.11-15.

NoÊ prvog dana tjedna polako je protjecala. Nastupio

je najmraËniji trenutak koji prethodi svitanju. Krist je joπ

bio zarobljenik u svom uzanom grobu. Veliki je kamen bio

na svom mjestu, rimski peËat neizlomljen, rimski Ëuvari dræali

su svoju straæu. Tu su se nalazili i nevidljivi straæari. Vojske

zlih anela bile su okupljene oko ovog mjesta. Da je bilo

moguÊe, knez tame sa svojom otpalom vojskom zauvijek bi

saËuvao zapeËaÊen grob koji je dræao Boæjeg Sina. Meu-

tim, nebeska je vojska okruæila grobnicu. Aneli, “silni krje-

poπÊu”, Ëuvali su grob i Ëekali da pozdrave dobrodoπlicom

Kneza æivota.

“Najedanput se zemlja silno potrese: aneo Gospodnji

sie s neba.” ObuËen u sve Boæje oruæje, ovaj aneo izaπao

je iz nebeskih dvorova. Sjajne zrake Boæje slave iπle su pred

njim i osvjetljavale mu put. “Lice mu je sjalo kao munja, a

odijelo mu bijaπe bijelo kao snijeg. Od straha pred njim

zadrhtaπe straæari i postadoπe kao mrtvi.”

A sada, sveÊenici i poglavari, gdje je sila vaπih straæara?

Hrabri vojnici koji se nisu nikada bojali ljudske sile, sad su

bili zarobljeni bez maËa i koplja. Lice koje su sada gledali

nije lice nekog smrtnog ratnika, veÊ lice najmoÊnijeg u Go-

spodnjoj vojsci. Ovaj vjesnik zauzima poloæaj s koga je Sotona

pao. On je taj koji je objavio Kristovo roenje na betlehem-

skim breæuljcima. Zemlja podrhtava prilikom njegova pri-

bliæavanja, vojske tame bjeæe i dok on odvaljuje kamen, Ëini

se kao da je Nebo siπlo na Zemlju. Vojnici ga gledaju kako

144 PASIJA NADE

uklanja kamen kao neki kamenËiÊ i Ëuju ga kako uzvikuje:

“Sine Boæji, izai; Otac Te zove.” Vide Isusa kako izlazi iz

groba i Ëuju njegovu objavu nad razvaljenim grobom: “Ja

sam uskrsnuÊe i æivot.” Dok izlazi u veliËanstvu i slavi, an-

eoske vojske duboko se klanjaju pred Otkupiteljem i po-

zdravljaju Ga dobrodoπlicom pjesmama hvale.

Jedan potres oznaËio je trenutak kad je Krist poloæio

svoj æivot, a drugi je posvjedoËio trenutak kad Ga je

pobjedniËki ponovno uzeo. On, koji je pobijedio smrt i grob,

pobjedniËkim je korakom izaπao iz groba usred potresa,

sijevanja munja i pucanja gromova. Kad bude ponovno do-

πao na Zemlju, On Êe potresti “ne samo zemlju nego i nebo”.

Jedan potres

oznaËio je

trenutak kad je

Krist poloæio svoj

æivot, a drugi je

posvjedoËio

trenutak kad Ga

je pobjedniËki

ponovno uzeo.

“Zemlja Êe zateturati poput pi-

janca, zanjihat se poput ko-

libe.” “Nebesa se sviπe kao

knjiga”, “poËela Êe se u ognju

rastopiti, a zemlja se sa svojim

ostvarenjima neÊe viπe naÊi.”

“Ali je Jahve utoËiπte svome na-

rodu i zaπtita sinovima Izrae-

la.” (Hebrejima 12,26; Izaija

24,20; 34,4; 2. Petrova 3,10;

Joel 4,16)

Prilikom Isusove smrti voj-

nici su usred dana vidjeli Zem-

lju obavijenu tamom, prilikom

uskrsnuÊa vidjeli su sjaj anela

kako osvjetljuje noÊ i Ëuli ka-

ko nebeski stanovnici s velikom radoπÊu pobjedonosno

pjevaju: “Ti si pobijedio Sotonu i sile tame; ti si pobjedom

nadvladao smrt!”

Krist je proslavljen izaπao iz groba, dok su Ga proma-

trali rimski straæari. Njihove su oËi bile prikovane za lice

onoga koga su nedavno ismijavali i kome su se rugali. U ovom

proslavljenom BiÊu promatrali su zarobljenika koga su vi-

djeli u sudskoj dvorani, kome su ispleli trnov vijenac. To je

bio Onaj koji je bez opiranja stajao pred Pilatom i Hero-

dom, Onaj Ëije je tijelo bilo izmuËeno svirepim πibanjem.

To je bio Onaj koji je prikovan za kriæ i prema kome su

sveÊenici i poglavari, puni samozadovoljstva, odmahivali gla-

145

vom govoreÊi: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti.”

(Matej 27,42) To je bio Onaj koji je poloæen u Josipov novi

grob. Odlukom s Neba Suæanj je osloboen. Da su gore i

planine navaljene na njegov grob, ne bi mogle sprijeËiti nje-

gov izlazak.

Prestraπeni rimski straæari

Prilikom pojave anela i proslavljena Spasitelja rimski

su straæari klonuli i ostali kao mrtvi. Kad je nebeska prat-

nja iπËezla iz njihova pogleda, ustali su i brzo, koliko su ih

klecavi udovi mogli nositi, poπli prema vratima vrta. Posr-

ÊuÊi kao pijanci, poæurili su dalje u grad, objavljujuÊi div-

Vojnicima je

reËeno da πire

laæan izvjeπtaj.

nu novost onima koje su sre-

tali. Uputili su se Pilatu, ali je

njihov izvjeπtaj stigao hebrej-

skim vlastima, pa su sveÊe-

niËke voe i poglavari poslali

da ih najprije dovedu njima.

Ovi su vojnici izgledali Ëudno.

DrπÊuÊi od straha, blijeda lica

posvjedoËili su o Kristovu us-

krsnuÊu. Vojnici su sve ispri-

Ëali, upravo onako kao πto su vidjeli; nisu imali vremena

misliti ili ispriËati iπta osim istine. S bolnim izrazom kazali

su: “Onaj koji je raspet na kriæu bio je Boæji Sin. »uli smo

anela koji Ga je proglasio VeliËanstvom Neba, Kraljem sla-

ve.”

Lica sveÊenika bila su kao lica mrtvaca. Kaifa je poku-

πao govoriti. Njegove su se usne micale, ali nisu izustile

nijednu rijeË. Vojnici su se spremali napustiti vijeÊnicu, kad

ih je jedan glas zaustavio. Kaifa je najposlije uspio progovoriti.

“»ekajte, Ëekajte!” — rekao je. “Nemojte nikome govoriti o

onome πto ste vidjeli.”

Tada je vojnicima reËeno da πire laæan izvjeπtaj. “Kaæite,”

govorili su sveÊenici, “uËenici njegovi dooπe noÊu i ukra-

doπe ga kad smo mi spavali.” Ovdje su se sveÊenici prevarili.

Kako vojnici mogu reÊi da su uËenici ukrali tijelo dok su

oni spavali? Da su spavali, kako su mogli to znati? A ako bi

se dokazala kraa Kristova tijela, zar ne bi sveÊenici bili pr-

“USKRSNUO JE KAKO JE REKAO”

146 PASIJA NADE

vi koji bi ih osudili? Ili ako je straæa spavala kraj groba, zar

ne bi sveÊenici bili prvi koji bi ih tuæili Pilatu?

Vojnici su se uæasavali pomisli da na sebe navuku optuæbu

kako su spavali na duænosti. To je bio prekrπaj koji se kaæ-

njavao smrÊu. HoÊe li laæno svjedoËiti, obmanjujuÊi narod i

dovodeÊi svoje æivote u opasnost? Zar nisu budno dræali svoju

zamornu straæu? Kako mogu podnijeti sud i laæno se zakleti

Ëak i iz ljubavi prema novcu?

Da bi uπutkali svjedoËanstvo koga su se bojali, sveÊe-

nici su obeÊali straæarima da Êe ih zaπtititi, istiËuÊi da ni

Pilat, kao ni oni ne bi æeljeli da takav izvjeπtaj kruæi. Rimski

vojnici prodali su za novac svoje poπtenje Hebrejima. Doπli

su pred sveÊenike donoseÊi najpotresniju vijest istine; otiπli

Rimski vojnici

prodali su za

novac svoje

poπtenje.

su natovareni novcem i s laæ-

nim izvjeπtajem na usnama koji

su za njih izmislili sveÊenici.

U meuvremenu izvjeπtaj

o Kristovu uskrsnuÊu stigao je

do Pilata. Premda je Pilat bio

odgovoran πto je Krista predao

na smrt, bio je uglavnom rav-

noduπan. Premda je osudio

Spasitelja protiv svoje volje i

s osjeÊajem saæaljenja, do tog

trenutka nije osjeÊao stvarnu griænju savjesti. U strahu, sad

se zatvorio u svoju kuÊu odluËivπi da viπe nikoga ne vidi.

Meutim, sveÊenici su prokrËili put do njega, ispriËali pri-

Ëu koju su sami smislili i uporno ga molili da straæarima

oprosti zanemarivanje duænosti. Prije no πto je pristao na

to, osobno je za sebe ispitao straæare. BojeÊi se za svoju si-

gurnost, nisu se usuivali bilo πto sakriti i Pilat je od njih

saznao sve πto se dogodilo. Nije se viπe raspitivao o tome,

ali otada nije imao viπe mira.

Kad je Isus poloæen u grob, Sotona je likovao. Usudio

se ponadati da Spasitelj neÊe ponovno uzeti svoj æivot. Tvr-

dio je da polaæe pravo na Gospodnje tijelo i postavio svoju

straæu oko groba, æeleÊi zadræati Krista kao zarobljenika. Bio

je vrlo razljuÊen kad su njegovi aneli pobjegli pred nebes-

kim vjesnikom. Kad je vidio Krista kako izlazi kao pobjed-

nik, znao je da Êe njegovo carstvo doÊi kraju i da Êe najpo-

slije i sam morati umrijeti.

147

Svjedoci Kristova uskrsnuÊa

Time πto su ubili Krista, sveÊenici su uËinili sebe Soto-

ninim oruem. Sad su bili sasvim u njegovoj vlasti. Zaple-

teni u zamku, nisu vidjeli nikakvo osloboenje do samo borbu

protiv Krista. Kad su Ëuli izvjeπtaj o njegovu uskrsnuÊu, po-

bojali su se gnjeva naroda. OsjeÊali su da su im æivoti u opas-

nosti. Njihova jedina nada bila je da pokaæu kako je Krist

varalica time πto Êe poricati da je uskrsnuo. Potkupili su

vojnike i osigurali Pilatovu πutnju. Posvuda su πirili svoje laæne

izvjeπtaje. Ali bilo je svjedoka koje nisu mogli uπutkati. Mnogi

su Ëuli svjedoËanstvo vojnika o Kristovu uskrsnuÊu. A neki

od umrlih uskrsnuli su s Kristom i pojavili se pred mnogi-

Time πto su ubili

Krista, sveÊenici su

uËinili sebe

Sotoninim oruem.

ma izjavljujuÊi da je On ustao.

Osobe koje su vidjele ove us-

krsle i Ëule njihovo svjedoËan-

stvo odnijele su izvjeπtaje sve-

Êenicima. SveÊenici i poglava-

ri æivjeli su u stalnom strahu

da se iduÊi ulicama ili u svom

domu ne nau licem u lice s

Kristom. OsjeÊali su da za njih

nema nikakve sigurnosti. Reze

i zasuni bili su slaba zaπtita od

Boæjeg Sina. Danju i noÊu pojavljivao se pred njihovim oËima

onaj straπni prizor iz sudnice kad su vikali: “Krv njegova

neka padne na nas i na naπu djecu.” (Matej 27,25) Nikada

iz njihova sjeÊanja neÊe izblijedjeti taj prizor. Nikada viπe

miran san neÊe doÊi na njihova uzglavlja. Kad se glas moÊ-

nog anela Ëuo kraj Kristovog groba kako govori: “Tvoj Otac

Te zove!”, Spasitelj je izaπao iz groba æivotom koji se nala-

zio u Njemu samome. Sad je dokazana istinitost njegovih rijeËi:

“Ja dajem æivot svoj, da ga opet uzmem... Imam vlast dati

ga, imam vlast opet ga uzeti.” Sad se ispunilo proroËanstvo

koje je izrekao sveÊenicima i poglavarima: “Razvalite ovaj

hram, i u tri dana opet Êu ga podiÊi!” (Ivan 10,17.18; 2,19)

Nad razvaljenom Josipovom grobnicom Krist je pobjedo-

nosno obznanio: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” Ove rijeËi moglo

je izgovoriti samo Boæanstvo. Sva stvorena biÊa æive Boæjom

voljom i silom. Ona su ovisni primatelji æivota od Boga. Od


148 PASIJA NADE

najuzviπenijeg serafa do najskromnijeg æivog biÊa, svi iznova

primaju silu s Izvora æivota. Samo Onaj koji je jedno s Bo-

gom moæe reÊi za æivot: “Imam vlast dati ga, imam vlast opet

ga uzeti.” U svojoj boæanskoj prirodi, Krist je posjedovao

silu da slomi okove smrti.

Krist je ustao iz mrtvih kao prvina onih koji spavaju.

Na Njega je upuÊivao obrtani snop i njegovo se uskrsnuÊe

zbilo baπ onog dana kad je pred Gospoda trebalo prinijeti

obrtani snop. Viπe od tisuÊu godina vrπio se ovaj simboliËni

obred. S njiva su prikupljani prvi klasovi zrelog æita i kad

je narod odlazio u Jeruzalem na Pashu, snop prvina obrtao

se kao zahvalna ærtva pred Gospodom. Sve dok ovo nije bilo

Spasitelj je izaπao

iz groba æivotom

koji se nalazio u

Njemu samome.

izvrπeno, srp nije poËinjao æeti

i æito se skupljati u snopove.

Snop posveÊen Bogu predstav-

ljao je æetvu. Tako je Krist, pr-

vina, predstavljao veliku du-

hovnu æetvu koja Êe se saku-

piti za Boæje kraljevstvo. Nje-

govo je uskrsnuÊe slika i zalog

uskrsnuÊa svih pravednika koji

su umrli. “Jer ako vjerujemo da

je Isus umro i uskrsnuo, tako

Êe i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim.”

(1. Solunjanima 4,14)

Kad je ustao, Krist je iz groba izveo mnoge zaroblje-

nike. Potres prilikom njegove smrti otvorio je njihove gro-

bove i kad je On ustao, i oni su izaπli s Njim. To su bili

Boæji suradnici koji su i po cijenu svoga æivota svjedoËili za

istinu. Sad su trebali biti svjedoci za Onoga koji ih je po-

dignuo iz mrtvih. Za vrijeme svoje sluæbe Isus je dizao mr-

tve u æivot. On je uskrsnuo sina udovice iz Naina, kÊerku

poglavara i Lazara. Ali oni nisu bili obuËeni u besmrtnost.

Premda su uskrsli, bili su joπ uvijek podloæni smrti. Ali oni

koji su izaπli iz groba prilikom Kristova uskrsnuÊa ustali su

u vjeËni æivot. Oni su se uznijeli s Njim kao znak njegove

pobjede nad smrÊu i grobom. Ovi, rekao je Krist, nisu viπe

Sotonini zarobljenici; Ja sam ih otkupio. Ja sam ih izveo iz

groba kao prvinu svoje sile, da budu sa mnom gdje sam i

ja, da nikad viπe ne vide smrt ili iskuse bol.

149

Ovi su otiπli u grad i pokazali se mnogima objavljujuÊi:

“Krist je uskrsnuo iz mrtvih i mi smo uskrsli s Njim.” Tako

je ovjekovjeËena sveta istina o uskrsnuÊu. Uskrsli sveti svje-

doËili su o istinitosti rijeËi: “Tvoji Êe mrtvi oæivjeti, uskrs-

nut Êe tijela.” Njihovo uskrsnuÊe bilo je slikoviti prikaz ispu-

njenja proroËanstva: “Probudite se i kliËite, stanovnici pra-

ha! Jer rosa je tvoja — rosa svjetlosti, i zemlja Êe sjene na

svijet dati.” (Izaija 26,19)

Prilikom

Spasiteljeva

uskrsnuÊa otvorilo

se nekoliko

grobova, ali

prilikom Njegovog

drugog dolaska svi

dragocjeni mrtvi

Ëut Êe Njegov glas

i izaÊi u slavni

besmrtni æivot.

Krist je za vjernika uskrs-

nuÊe i æivot. U naπem Spasite-

lju je obnovljen æivot koji je

izgubljen uslijed grijeha; On u

sebi ima æivot da oæivi onoga

koga hoÊe. Njemu je podare-

no pravo da daruje besmrtnost.

Æivot koji je u ljudskoj priro-

di poloæio, On ponovno uzima

i daje ga ljudskom rodu. “Ja

sam doπao”, rekao je On, da

“imaju æivot i da ga imaju u

izobilju.” “A tko pije od vode

koju Êu mu ja dati, sigurno ne-

Êe nikad oæednjeti. ©toviπe, vo-

da koju Êu mu dati postat Êe

u njemu izvorom one vode πto

struji u æivot vjeËni.” “Tko jede

tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni. I ja Êu ga uskrisiti

u posljednji dan.” (Ivan 10,10; 4,14; 6,54)

Za vjernika smrt ne znaËi puno. Krist govori o njoj kao

da ima malu vaænost. “Ako tko dræi rijeË moju, sigurno neÊe

nigda vidjeti smrti”, “neÊe nigda okusiti smrti”. Za krπÊani-

na smrt je samo san, trenutak tiπine i tame. Æivot je sakri-

ven s Kristom u Bogu i “kad se pojavi Krist, vaπ æivot, tada

Êete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom”. (Ivan 8,51.52;

Koloπanima 3,4)

Glas koji je uzviknuo s kriæa: “Svrπi se!”, Ëuo se meu

mrtvima. On je prodro kroz zidove grobnica i pozvao usnule

da ustanu. Tako Êe biti kad se s Neba bude zaËuo Kristov

glas. Taj glas prodrijet Êe u grobnice i otvoriti humke i mrtvi

u Kristu uskrsnut Êe. Prilikom Spasiteljeva uskrsnuÊa otvo-


150 PASIJA NADE

rilo se nekoliko grobova, ali prilikom njegovog drugog do-

laska svi dragocjeni mrtvi Ëut Êe njegov glas i izaÊi u slavni

besmrtni æivot. Ista sila koja je podigla Krista iz mrtvih

podignut Êe njegovu Crkvu i proslaviti je s Njim, iznad svih

poglavarstava, iznad svih sila, iznad svakog imena koje se

spominje, ne samo na ovom svijetu veÊ i na svijetu koji Êe

doÊi.

151

12. “Zaπto plaËeπ?”

Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 28,1.5-8;

Marku 16,1-8; Luki 24,1-12; Ivanu 20,1-18.

Æene koje su stajale kraj Kristova kriæa budno su straæile

i Ëekale da subota proe. Prvog dana tjedna, vrlo rano, kre-

nule su na grob, noseÊi dragocjene mirise da pomaæu Spa-

siteljevo tijelo. Nisu pomiπljale na njegovo uskrsnuÊe iz mr-

tvih. Sunce njihova nadanja zaπlo je i noÊ se nastanila u nji-

hovim srcima. Dok su odmicale putem priËale su o Kristo-

vim djelima milosra i njegovim rijeËima utjehe. Meutim,

nisu se sjetile njegovih rijeËi: “Ali Êu vas opet vidjeti.” (Ivan

16,22)

Oko groba je sjala

svjetlost, ali u

njemu nije bilo

Kristova tijela.

Ne znajuÊi πto se upravo

zbiva, pribliæavale su se vrtu,

govoreÊi: “Tko Êe nam odmak-

nuti kamen s vrata na grobu?”

Znale su da ne mogu ukloniti

kamen, pa ipak su nastavile

svojim putem. I gle, nebo se

iznenada zasvijetlilo slavom

koja nije dolazila od sunca koje

se raalo. Zemlja je podrhta-

vala. Vidjele su da je veliki kamen uklonjen. Grob je bio

prazan.

Sve æene nisu doπle iz istog pravca na grob. Marija Mag-

dalena je prva stigla na mjesto; videÊi da je kamen sklonjen,

poæurila je to javiti uËenicima. U meuvremenu prispjele su

i druge æene. Oko groba je sjala svjetlost, ali u njemu nije

bilo Kristova tijela. Dok su se æene zadræavale oko ovog mjesta,

iznenada su primijetile da nisu same. MladiÊ obuËen u sjaj-

152 PASIJA NADE

ne haljine sjedio je kraj groba. To je bio aneo koji je uklonio

kamen. On je uzeo ljudsko obliËje da ne bi prestraπio Isu-

sove prijatelje. Ipak, oko njega je joπ uvijek sjala svjetlost

nebeske slave i æene su se uplaπile. Okrenule su se da po-

bjegnu, ali rijeËi anela zaustavile su njihove korake. “Ne

bojte se!”, rekao je, “znam da traæite razapetog Isusa. On

nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite i vidite mje-

sto gdje je bio poloæen, zatim krenite æurno i recite uËenicima

njegovim: Uskrsnuo je od mrtvih.”

Ponovno su pogledale u grob i ponovno Ëule tu divnu

vijest. Tu se nalazio jedan drugi aneo u ljudskom obliku

koji je rekao: “Zaπto traæite æivoga meu mrtvima? On nije

On je ustao! On je

ustao! Æene su

stalno ponavljale

ove rijeËi.

ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se

kako vam je govorio dok joπ

bijaπe u Galileji: ‘Treba da Sin

»ovjeËji bude predan u ruke

greπnika i da bude razapet te

da uskrsne treÊi dan!’”

On je ustao! On je ustao!

Æene su stalno ponavljale ove

rijeËi. Mirisi za pomazanje ni-

su viπe potrebni. Spasitelj je

æiv, a ne mrtav. Sad su se sjetile

da je govoreÊi o svojoj smrti rekao da Êe ponovno ustati.

Kako je ovo bio divan dan za svijet! Æene su se brzo udaljile

od grobnice i “sa strahom i radosti velikom potekoπe da jave

uËenicima njegovim”.

Æalost i radost Marije Magdalene

Marija nije Ëula dobru vijest. Otiπla je Petru i Ivanu sa

æalosnom vijeπÊu: “Uzeli su Gospodina iz groba, i ne zna-

mo kamo su ga stavili.” UËenici su poæurili na grob i naπli

ga kao πto je Marija rekla. Vidjeli su pokrov i ubrus, ali nisu

naπli svoga Gospodina. Ipak, Ëak se i ovdje nalazilo svjedo-

Ëanstvo da je ustao. MrtvaËke haljine nisu odbaËene nemar-

no, veÊ paæljivo sloæene i svaka na svome mjestu. Ivan “vidje

i vjerova”. On joπ nije razumio rijeËi Pisma da Krist mora

ustati iz mrtvih, ali se sada prisjetio Spasiteljevih rijeËi ko-

jima je pretkazao svoje uskrsnuÊe.

153

Krist je sam, tako briæljivo, ostavio tu mrtvaËku odje-

Êu. Kad je silni aneo siπao na grob, Njemu se pridruæio i

drugi koji je zajedno s ostalima straæio nad Gospodnjim ti-

jelom. Kad je aneo s Neba uklonio kamen, drugi aneo je

uπao u grob i razrijeπio ovoje s Isusova tijela. Meutim, Spa-

siteljeva ruka savila je svaki od njih i stavila ga na odree-

no mjesto. U oËima Onoga koji upravlja i zvijezdom i ato-

mom nema niËeg nevaænog. Red i savrπenstvo vide se u svim

njegovim djelima.

Marija je slijedila Ivana i Petra do groba, a kad su se

vratili u Jeruzalem, ona je ostala. Dok je gledala u prazan

Dok je Marija

gledala u prazan

grob, æalost je

ispunila njezino

srce.

grob, æalost je ispunila njezi-

no srce. Pogledavπi unutra, vi-

djela je dva anela, jednog kraj

glave, a drugog kraj nogu na

mjestu na kome je Isus leæao.

“Æeno, zaπto plaËeπ?” upitali su

je. Zato πto “uzeπe moga Gos-

podina”, odgovorila je, “i ne

znam kamo ga staviπe.”

Tada se udaljila Ëak i od

anela, misleÊi da mora naÊi

nekoga tko bi joj mogao reÊi

πto je uËinjeno s Isusovim tijelom. Jedan drugi glas obratio

joj se: “Æeno, zaπto plaËeπ? Koga traæiπ?” OËima zamaglje-

nim od suza, Marija je vidjela lik nekog Ëovjeka i misleÊi

da je to vrtlar, kazala je: “Gospodine... ako si ga ti odnio,

reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.” Ako je grobnica

ovog bogataπa previπe poËasno mjesto za Isusov ukop, ona

sama Êe se pobrinuti da pronae mjesto za Njega. Postojao

je grob koji je Krist ispraznio svojim glasom, grob u kojem

je leæao Lazar. Zar tamo ne bi mogla pronaÊi mjesto za po-

greb svoga Gospodina? OsjeÊala je da bi joj u njezinoj boli

briga za njegovo dragocjeno, raspeto tijelo donijela veliku

utjehu.

Meutim, sad joj je Isus svojim dobro poznatim glasom

rekao: “Marijo!” Sad je znala da onaj koji ju je oslovio nije

bio stranac i okrenuvπi se ugledala je pred sobom æivoga

Krista. U svojoj radosti zaboravila je da je bio raspet. Potr-

Ëavπi prema Njemu, kao da Mu æeli obgrliti noge, rekla je:

“ZA©TO PLA»E©?”

154 PASIJA NADE

“Rabbuni!” Ali Krist je podigao svoju ruku, rekavπi: Ne za-

dræavaj me; “jer joπ nisam uziπao k Ocu, nego idi k braÊi

mojoj i reci im: ‘Uzlazim svome Ocu i vaπemu Ocu, svome

Bogu i vaπemu Bogu.’” I Marija je otiπla uËenicima s rados-

nom vijesti.

Isus je odbio primiti poπtovanje svog naroda dok ne do-

bije jamstvo da je Otac prihvatio njegovu ærtvu. On se uznio

u nebeske dvorove i od samoga Boga dobio uvjeravanje da

je njegova ærtva pomirenja za grijehe ljudi dovoljna, da kroz

njegovu krv svi mogu dobiti vjeËni æivot. Otac je potvrdio

zavjet koji je uËinio s Kristom, da Êe prihvatiti ljude koji se

kaju i koji su posluπni i da Êe ih voljeti onako kao πto voli

U svojoj radosti

Marija Magdalena

je zaboravila da je

Isus bio raspet.

svoga Sina. Krist je trebao zavr-

πiti svoje djelo i ispuniti svoje

obeÊanje: “Rjei Êe biti Ëovjek

neg’ æeæeno zlato, rjei samr-

tnik od zlata ofirskog”. (Izaija

13,12) Sva vlast na Nebu i na

Zemlji dana je Knezu æivota, a

On se vratio svojim sljedbe-

nicima u svijet grijeha da bi im

mogao podariti svoju silu i

slavu.

Zbunjenost zbog nevjerovanja

Dok je Spasitelj bio u Boæjoj prisutnosti, primajuÊi da-

rove za svoju Crkvu, uËenici su razmiπljali o njegovu pra-

znom grobu, tugovali i plakali. Dan koji je za cijelo Nebo

bio dan radosti, za uËenike je bio dan neizvjesnosti, pomet-

nje i zbunjenosti. Njihovo nevjerovanje svjedoËanstvu æena

pokazuje kako je nisko pala njihova vjera. Vijesti o Kristovu

uskrsnuÊu toliko su se razlikovale od onoga πto su oËeki-

vali da u to nisu mogli vjerovati. Bile su previπe dobre da

bi bile istinite, mislili su oni. Sluπali su toliko puno iz dok-

trina i takozvanih znanstvenih teorija saduceja da je dojam

koji su primili o uskrsnuÊu bio maglovit. Jedva da su znali

πto bi moglo znaËiti uskrsnuÊe iz mrtvih. Bili su nesposob-

ni da shvate ovu veliku istinu.

“Idite”, rekli su aneli æenama, “i recite njegovim uËeni-

cima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje Êete

155

ga vidjeti, kako vam je rekao.” Ovi aneli bili su s Kristom

kao aneli Ëuvari tijekom njegova æivota na Zemlji. Bili su

svjedoci njegova suenja i raspeÊa. »uli su njegove rijeËi

upuÊene uËenicima. To se pokazalo u njihovoj vijesti uËe-

nicima i to ih je trebalo osvjedoËiti u njezinu istinitost. Ta-

kve rijeËi mogle su poteÊi samo od vjesnika njihova uskrsla

Gospodina.

“Recite njegovim uËenicima, posebno Petru”, rekli su

aneli. Od Kristove smrti Petar je bio pritisnut griæom sa-

vjesti. Njegovo sramno odricanje i Spasiteljev pogled ljubavi

i boli stalno su bili pred njim. Od svih uËenika najviπe je

patio. Pruæeno mu je uvjeravanje da je njegovo pokajanje

prihvaÊeno, a njegov grijeh oproπten. Bio je spomenut po

Kristova prva

zadaÊa na Zemlji

nakon uskrsnuÊa

bila je da

osvjedoËi svoje

uËenike u svoju

neumanjenu

ljubav i njeæno

staranje za njih.

imenu.

“Recite njegovim uËeni-

cima, posebno Petru: Pred va-

ma ide u Galileju; ondje Êete

ga vidjeti.” Svi uËenici su na-

pustili Isusa i poziv da se po-

novno sretnu s Njim obuhva-

tio je sve. On ih nije odbacio.

Kad im je Marija Magdalena

kazala da je vidjela Gospodina,

ponovila je poziv na sastanak

u Galileji. I treÊi im je put po-

slana ova vijest. Nakon pojav-

ljivanja pred Ocem, Isus se ja-

vio drugim æenama, govoreÊi:

“Zdravo! One pristupiπe k nje-

mu, obujmiπe mu noge i pokloniπe mu se. Nato im Isus reËe:

Ne bojte se! Idite i javite mojoj braÊi da idu u Galileju. On-

dje Êe me vidjeti.”

Kristova prva zadaÊa na Zemlji nakon uskrsnuÊa bila je

da osvjedoËi svoje uËenike u svoju neumanjenu ljubav i njeæno

staranje za njih. Da bi ih uvjerio kako je On njihov æivi Spasi-

telj, da je slomio okove groba i da ga neprijatelj — smrt —

nije mogla dulje zadræati; kako bi im otkrio da ima isto srce

ljubavi kao kad je bio s njima u ulozi njihova ljubljena UËitelja,

Ëesto im se javljao. Æelio je da ih joπ viπe stegne svezama


156 PASIJA NADE

ljubavi. “Idite i javite mojoj braÊi”, rekao je On, “da idu u

Galileju. Ondje Êe me vidjeti.”

Kad su Ëuli o ovom sastanku, tako pouzdano zakazanom,

uËenici su poËeli razmiπljati o Kristovim rijeËima kojima je

pretkazao svoje uskrsnuÊe. Ali joπ se uvijek nisu radovali.

Nisu mogli odagnati svoje sumnje i zbunjenost. »ak i kad

su æene izjavile da su vidjele Gospodina, uËenici nisu htjeli

povjerovati. Smatrali su da su obmanute.

Nevolja kao da se gomilala jedna za drugom. ©estog da-

na tjedna vidjeli su kako je njihov UËitelj umro; prvog dana

slijedeÊeg tjedna bili su bez njegova tijela, optuæeni da su

ga ukrali kako bi prevarili narod. Izgubili su nadu da Êe ikada

»ak i kad su æene

izjavile da su

vidjele Gospodina,

uËenici nisu htjeli

povjerovati.

Smatrali su da su

obmanute.

ispraviti loπe dojmove koji su

se sve viπe uËvrπÊivali protiv

njih. Bojali su se neprijateljstva

sveÊenika i gnjeva naroda. »ez-

nuli su za Isusovom prisut-

noπÊu koji im je pomagao u

svakoj nevolji.

»esto su ponavljali rijeËi:

“A mi smo se nadali da je on

onaj koji Êe osloboditi Izraela.”

Osamljeni i tuæna srca sjeÊali

su se njegovih rijeËi: “Ako se,

dakle, tako radi sa zelenim dr-

vetom, πto Êe biti sa suhim?”

(Luka 24,21; 23,31) Sastali su

se u gornjoj sobi, zatvorili i osigurali vrata, svjesni da sudbina

njihovog ljubljenog UËitelja u svako doba moæe postati i

njihova.

A sve ovo vrijeme mogli su se radovati spoznaji da je

Spasitelj uskrsnuo. Marija je stajala u vrtu i plakala dok je

Isus bio upravo kraj nje. OËi su joj bile toliko zamagljene

suzama da Ga nije mogla prepoznati. A i srca uËenika bila

su tako puna boli da nisu vjerovali vijesti anela ili rijeËi-

ma samoga Krista.

Koliko je mnogo danas onih koji joπ uvijek postupaju

onako kao πto su uËenici postupali! Koliko je mnogo onih

koji kao Marija oËajniËki uzvikuju: “Uzeπe moga Gospodina...

i ne znam kamo ga staviπe!” Kolikima bi mogle biti upuÊe-

157

ne Spasiteljeve rijeËi: “Zaπto plaËeπ? Koga traæiπ?” On je kraj

njih, ali njihove Ga oËi zamagljene suzama ne raspoznaju.

On im govori, ali oni ne razumiju.

O, kad bi se pognuta glava mogla podignuti, kad bi se

oËi mogle otvoriti da Ga promatraju, kad bi uπi mogle slu-

πati njegov glas! “Krenite æurno i recite uËenicima njego-

vim: Uskrsnuo je od mrtvih.” Naloæite im da ne gledaju

Josipov novi grob koji je bio zatvoren velikim kamenom i

zapeËaÊen rimskim peËatom. Krist nije tamo. Neka ne gle-

daju prazan grob. Neka ne tuguju kao oni koji su bez nade

i pomoÊi. Isus æivi, i buduÊi da on æivi, i mi Êemo æivjeti.

Iz zahvalnih srca, s usana dodirnutih svetom vatrom, neka

odjekne radosna pjesma: Krist je uskrsnuo! On æivi da

posreduje za nas. Uhvati se za ovu nadu i ona Êe dræati du-

πu kao sigurno, iskuπano sidro. Vjeruj, i vidjet Êeπ slavu

Boæju!


158 PASIJA NADE

13. Put u Emaus

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,13-33.

Kasno poslijepodne na dan uskrsnuÊa dva su uËenika

putovala na putu prema Emausu, malom gradu udaljenom

oko trinaest kilometara od Jeruzalema. Ovi uËenici nisu imali

istaknuto mjesto u Kristovu djelu, ali oni su istinski vjero-

vali u Njega. Doπli su u grad proslaviti Pashu i bili vrlo zbu-

njeni dogaajima koji su se nedavno zbili. »uli su vijesti tog

Ovi uËenici nisu

imali istaknuto

mjesto u Kristovu

djelu, ali oni su

istinski vjerovali u

Njega.

jutra o uklanjanju Kristova ti-

jela iz groba, kao i izvjeπtaj

æena koje su vidjele anele i

srele Isusa. Sad su se vraÊali

svojim domovima da razmiπ-

ljaju i da se mole. Te veËeri æa-

losno su koraËali svojim pu-

tem, obnavljajuÊi u razgovoru

prizore sa suenja i raspeÊa.

Nikada ranije nisu bili tako

duboko razoËarani. Bez nade

i vjere, hodali su u sjenci kri-

æa.

Na svom putu nisu daleko odmakli, kad im se pridru-

æio neki stranac, ali bili su toliko utonuli u svoju tugu i razo-

Ëaranje da ga nisu bolje zagledali. Nastavili su svoj razgo-

vor, izraæavajuÊi misli svog srca. Razmiπljali su o poukama

πto ih je Krist davao, koje oni kao da nisu bili sposobni

shvatiti. Dok su razgovarali o dogaajima koji su se zbili,

Isus je Ëeznuo utjeπiti ih. Vidio je njihovu tugu; razumio je

te proturjeËne, zbunjujuÊe zamisli koje su u njihove umove

uvodile misao: Moæe li taj Ëovjek koji je dopustio da Ga tako

159

ponize biti Krist? Plakali su, jer nisu mogli savladati svoju

bol. Isus je znao da su njihova srca ljubavlju povezana s Njim,

pa je Ëeznuo da obriπe njihove suze i ispuni ih radoπÊu i

veseljem. Ali najprije im mora dati pouke koje neÊe nikada

zaboraviti.

“I on ih zapita: Kakav je to razgovor πto ga meu sobom

vodite na putu? Oni se zaustaviπe, oæaloπÊeni, te mu jedan

od njih imenom Kleofa reËe: “Ti si jedini stranac u Jeruza-

lemu koji ne znaπ πto se u njemu dogodilo ovih dana!” IspriËali

su Mu o svom razoËaranju zbog svog UËitelja “koji bijaπe

silan prorok rijeËju i djelom pred Bogom i pred cijelim na-

rodom”, ali “ga naπi glavari sveÊeniËki i Ëlanovi Velikog vijeÊa”,

govorili su oni, “predadoπe da bude osuen na smrt te ga

razapeπe”. Sa srcem stegnutim od razoËaranja i drhtavim

usnama dodali su: “A mi smo se nadali da je on onaj koji

Êe osloboditi Izraela. Ali — osim svega toga — veÊ je treÊi

dan kako se to dogodilo.”

NeobiËno je da se uËenici nisu sjetili Kristovih rijeËi i

shvatili da je On pretkazao dogaaje koji Êe se zbiti. Nisu

shvatili da Êe se posljednji dio njegova otkrivenja isto tako

stvarno ispuniti kao i njegov prvi dio, da Êe treÊeg dana

ustati. To je bio dio koji nisu smjeli zaboraviti. SveÊenici i

poglavari to nisu zaboravili. “SlijedeÊeg dana — to bi dan

poslije Priprave — skupiπe se glavari sveÊeniËki i farizeji kod

Pilata te mu rekoπe: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj

varalica joπ za æivota rekao: ‘Poslije tri dana uskrsnut Êu.’”

(Matej 27,62.63) Ali uËenici se nisu sjeÊali ovih rijeËi.

“Nato im on reËe: ‘O ljudi bez razumijevanja i spore

pameti za vjerovanje svega πto su proroci govorili! Zar nije

trebalo da to Mesija pretrpi da ue u svoju slavu?’” UËenici

su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac, koji je prodro u

samu njihovu duπu i koji govori s takvom ozbiljnoπÊu,

njeænoπÊu, suosjeÊanjem i s tako puno nade. Prvi put otka-

ko je Krist izdan, poËeli su se okrepljivati nadom. »esto su

ozbiljno pogledali svog suputnika i pomislili da su njegove

rijeËi baπ one rijeËi koje bi Krist izgovorio. Bili su ispunjeni

divljenjem i njihova srca poËela su kucati u radosnom oËe-

kivanju.

PUT U EMAUS

160 PASIJA NADE

OsvjedoËenje Pismom

PoËevπi od Mojsija, pravog poËetka biblijske povijesti,

Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono πto se odnosilo na Nje-

ga. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna.

U punini svoje radosti ni za Ëim viπe ne bi teæili. Meutim,

bilo je nuæno da shvate sve ono πto se odnosilo na Njega u

slikama i svjedoËanstvima Starog zavjeta. Na tome treba biti

zasnovana njihova vjera. Krist nije uËinio nikakvo Ëudo da

bi ih osvjedoËio, jer je njegov prvi posao bio da objasni Pi-

smo. Njegovu smrt smatrali su uniπtenjem svih svojih nada.

Sad im je iz proroka pokazao da je to upravo najjaËi dokaz

za njihovu vjeru.

Krist nije uËinio

nikakvo Ëudo da

bi ih osvjedoËio,

jer je Njegov prvi

posao bio da

objasni Pismo.

PouËavajuÊi ove uËenike,

Isus je pokazao vaænost Starog

zavjeta kao svjedoËanstva o nje-

govoj misiji. Mnogi koji sebe

danas nazivaju krπÊanima od-

bacuju Stari zavjet, tvrdeÊi da

on viπe nema nikakve vrijed-

nosti. Ali to nije Kristovo uËe-

nje. On je toliko cijenio njego-

vu vrijednost da je jednom pri-

likom rekao: “Ako zaista ne slu-

πaju Mojsija i Proroka, neÊe vje-

rovati ni ako tko od mrtvih us-

krsne.” (Luka 16,31)

Od Adamovih dana sve do zavrπnih prizora ovog vre-

mena Kristov glas govori preko patrijaraha i proroka. Spasi-

telj je otkriven u Starom isto tako jasno kao i u Novom zavjetu.

Svjetlost iz proroËke proπlosti istiËe Kristov æivot i uËenje

Novog zavjeta s takvom jasnoÊom i ljepotom. Kristova Ëuda

dokaz su njegova boæanstva, ali jaËi dokaz da je On otkupi-

telj svijeta nalazi se u usporedbi proroËanstva Staroga s po-

vijeπÊu Novoga zavjeta.

ObrazlaæuÊi proroËanstva Krist je svojim uËenicima dao

pravu spoznaju o tome zaπto je doπao meu ljude. Njihova

oËekivanja Mesije koji treba zauzeti prijestolje i kraljevsku

vlast u skladu s ljudskim æeljama bila su pogreπna. To se

ne bi uskladilo s pravilnim shvaÊanjem njihova spuπtanja s

161

najviπeg na najniæi poloæaj koji se moæe zauzeti. Krist je æe-

lio da pojmovi njegovih uËenika u svakoj pojedinosti budu

Ëisti i istiniti. Oni u cijelosti moraju shvatiti Ëaπu patnje koja

Mu je bila dodijeljena. Pokazao im je da je straπan sukob,

koji sad joπ nisu mogli razumjeti, bio ispunjenje zavjeta

uËinjena prije no πto su poloæeni temelji svijetu. Krist mo-

ra umrijeti kao πto mora umrijeti svaki prijestupnik Zakona

ako nastavi grijeπiti. Sve se ovo mora zbiti, ali se ne treba

zavrπiti porazom, veÊ slavnom, vjeËnom pobjedom. Isus im

je rekao da je nuæno uloæiti svaki napor da bi se svijet spa-

sio od grijeha. Njegovi sljedbenici moraju æivjeti kao πto je

On æivio i ustrajnim naporima raditi kao πto je radio On.

Krist je ovako razgovarao sa svojim uËenicima, otvara-

juÊi im um za razumijevanje Pisma. UËenici su bili umorni,

ali razgovor nije jenjavao. Sa Spasiteljevih usana silazile su

rijeËi æivota i sigurnosti. Ali oËi su im joπ uvijek bile zatvo-

rene. Dok im je govorio o razorenju Jeruzalema, promatrali

su osueni grad sa suzama. Meutim, joπ uvijek nisu ni

nagaali tko je ovaj njihov suputnik. Nisu ni pomiπljali da

najvaænija osoba njihova razgovora koraËa kraj njih, jer je

Krist govorio o sebi kao o drugoj osobi. Mislili su da je On

jedan od onih hodoËasnika koji je doπao za veliki blagdan i

koji se sad vraÊa svome domu. Hodao je isto tako paæljivo

kao i oni preko grubog stijenja, zastajuÊi povremeno zajed-

no s njima da se malo odmori. Tako su napredovali planin-

skom stazom, dok je Onaj, koji Êe uskoro zauzeti poloæaj s

desne strane Bogu, i koji je mogao reÊi: “Dana mi je sva

vlast, nebeska i zemaljska,” hodao kraj njih. (Matej 28,18)

NoÊ radosti

Dok su tako putovali, sunce je poËelo zalaziti i prije no

πto su putnici stigli do svog mjesta poËinka, radnici na po-

ljima napuπtali su svoj posao. Kad su uËenici htjeli uÊi u

svoj dom, Ëinilo se kao da stranac æeli nastaviti svoj put.

Meutim, uËenici su osjeÊali da ih On privlaËi. Njihove duπe

Ëeznule su da Ëuju od Njega joπ viπe. “Ostani s nama,” rekli

su. Izgledalo je kao da nije prihvatio poziv, ali navaljivali su

na Njega, uporno Ga moleÊi: “Jer je veËer; dan je veÊ na

PUT U EMAUS

162 PASIJA NADE

izmaku!” Krist je popustio njihovom preklinjanju “i ue da

ostane s njima”.

Da uËenici nisu bili uporni u svom pozivu, ne bi znali

da je njihov suputnik bio uskrsli Gospodin. Krist nikada ni-

kome ne nameÊe svoje druπtvo. On se zanima za one kojima

je potreban. Rado Êe uÊi u najskromniji dom i razveseliti

najponiznije srce. Ali ako su ljudi previπe ravnoduπni pre-

ma nebeskom Gostu ili Ga ne traæe da ostane s njima, On

Êe produæiti dalje. Tako se mnogi suoËavaju s velikim gu-

bitkom. Oni Krista neÊe upoznati niπta viπe nego uËenici

dok su s Njim iπli putem.

Uskoro je bio pripremljen jednostavni veËernji objed od

kruha. Stavljen je pred gosta koji je zauzeo mjesto u pro-

NoÊ je bila

mraËna, ali

obasjavalo ih je

Sunce pravde. Srca

su im htjela

iskoËiti od radosti.

Ëelju stola. Ispruæio je svoje

ruke da blagoslovi hranu. UËe-

nici su ustuknuli od iznena-

enja. Njihov suputnik pruæa

ruke na sasvim isti naËin kao

πto je to Ëinio njihov UËitelj.

Ponovno su pogledali, i gle, za-

paæaju na njegovim rukama

tragove od klinova. Obojica su

odjednom uzviknula: “To je

Gospodin Isus! On je uskrsnuo

od mrtvih!”

Ustali su da Mu se bace

pred noge i da Mu sluæe, ali On je iπËezao izvan njihova

pogleda. Pogledali su na mjesto koje je zauzimao Onaj Ëije

je tijelo nedavno poloæeno u grob i rekli jedan drugome:

“Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i

tumaËio Pisma!?”

S ovom velikom vijeπÊu koju su trebali objaviti nisu mogli

sjediti i priËati. Umora i gladi je nestalo. OstavljajuÊi netak-

nutim svoj objed, puni radosti odmah su opet krenuli putem

kojim su doπli, æureÊi da radosne vijesti prenesu uËenicima

u gradu. Na nekim dijelovima put nije bio siguran, ali pe-

njali su se uz strma mjesta, klizeÊi preko glatkog stijenja.

Nisu vidjeli, nisu znali da imaju zaπtitu Onoga koji je ovim

putem koraËao s njima. Sa svojim putniËkim πtapom u ru-

ci, æurno su iπli, æeleÊi da idu bræe no πto su mogli. Izgu-

163

bili su stazu i ponovno je naπli. Ponekad su trËali, ponekad

se spoticali, iπli su naprijed, sa svojim nevidljivim suputni-

kom koji ih je pratio cijelim putem.

NoÊ je mraËna, ali obasjavalo ih je Sunce pravde. Srca

su im htjela iskoËiti od radosti. »inilo im se kao da su u

novom svijetu. Krist je æivi Spasitelj. Oni za Njim viπe ne

tuguju kao za mrtvim. Krist je ustao! — stalno su ponav-

ljali. To je vijest koju su nosili æalosnima. Morali su im ispriËati

divan dogaaj s puta u Emaus. Morali su ispriËati tko im se

usput pridruæio. Oni su nosili najveÊu vijest koja je ikada

dana svijetu, radosnu vijest na koju se oslanjaju nade ljud-

skog roda za vrijeme i za vjeËnost.

PUT U EMAUS

164 PASIJA NADE

14. “Mir vama!”

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,33-48; Ivanu 20,19-29.

Stigavπi do Jeruzalema, dva uËenika proπla su kroz is-

toËna vrata koja su tijekom praznika noÊu otvorena. KuÊe

su utonule u mrak i tiπinu, ali putnici su iπli svojim putem

uzanim ulicama osvijetljenim svjetloπÊu izlazeÊeg mjeseca.

Poπli su u gornju sobu u kojoj je Isus proveo trenutke po-

sljednje veËeri prije svoje smrti. Znali su da Êe ovdje pro-

naÊi svoju braÊu. Premda je bilo kasno, znali su da uËenici

neÊe zaspati dok pouzdano ne doznaju πto se dogodilo s

tijelom njihova Gospodina. Vrata sobe bila su Ëvrsto zaklju-

Ëana. Zakucali su da ih puste, ali nije bilo odgovora. Sve je

bilo mirno. Tada su kazali svoja imena. Vrata su paæljivo ot-

kljuËana, uπli su, a joπ Jedan, nevidljivi, uπao je s njima. Zatim

su vrata ponovno zakljuËana da ne bi uπle uhode.

Posjet poznatog StrancaPutnici su zatekli sve nazoËne iznenaene i uzbuene.

Glasovi onih u prostoriji naglo su se slili u zahvalnost i slav-

ljenje, govoreÊi: “Zaista je Gospodin uskrsnuo: ukazao se ©i-

munu!” Tada su dva putnika, zadihani od æurbe kojom su

putovali, izrekli zadivljujuÊi izvjeπtaj o tome kako im se Isus

otkrio. Upravo su zavrπili, a neki su kazali da ne mogu po-

vjerovati u to jer je previπe dobro da bi bilo istinito, kad,

gle, jedna druga Osoba stade pred njih. Svako oko bilo je

prikovano za Stranca. Nitko nije zakucao da ue. Nisu se

Ëuli nikakvi koraci. UËenici su bili iznenaeni i pitali se πto

to znaËi. Tad su Ëuli glas koji je mogao biti samo glas nji-

hova UËitelja. Jasno i razgovjetno s njegovih su usana siπle

rijeËi: “Mir vama!”

165

“Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliπe da gledaju du-

ha. A on im reËe: Zaπto ste zbunjeni? »emu se takve sum-

nje raaju u vaπim srcima? Pogledajte moje ruke i moje no-

ge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema

mesa ni kostiju kao πto vidite da ih ja imam. Kada to reËe,

pokaza im ruke i noge.”

Promatrali su ruke i noge ozlijeene grubim klinovima.

Prepoznali su njegov glas koji nije bio sliËan nijednom dru-

gom koji su ikada Ëuli. “Kako oni od radosti joπ nisu mogli

vjerovati i kako su se samo Ëudili, upita ih: Imate li ovdje

πto za jelo? Pruæiπe mu komad peËene ribe. On je uze i pojede

pred njima.” “I uËenici se obradovaπe kad vidjeπe Gospo-

dina.” Vjera i radost zauzele su mjesto nevjerstva i tako du-

bokim osjeÊajima koje rijeËi ne mogu izraziti priznavali su

Vjera i radost

zauzele su mjesto

nevjerstva i tako

su dubokim

osjeÊajima koje

rijeËi ne mogu

izraziti priznavali

svoga uskrslog

Spasitelja.

svoga uskrslog Spasitelja.

Prilikom Isusova roenja

aneo je objavio: “Na Zemlji

mir ljudima koje ljubi.” A sad

prilikom njegove prve pojave

meu uËenicima nakon uskrs-

nuÊa, Spasitelj im se obratio

blagoslovljenim rijeËima: “Mir

vama!” Isus je uvijek spreman

nazvati mir duπama koje su op-

tereÊene sumnjama i straho-

vima. On Ëeka da Mu otvori-

mo vrata srca i kaæemo: Ostani

s nama! On kaæe: “Evo stojim

na vratima i kucam. Ako tko

Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi

Êu k njemu i veËerati s njim,

i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20)

Isusovo uskrsnuÊe bila je slika konaËnog uskrsnuÊa svih

koji su poËinuli u Njemu. Lik uskrslog Spasitelja, njegovo

ponaπanje, njegov govor, sve je to bilo uËenicima poznato.

Kao πto je Isus ustao iz mrtvih, tako Êe i oni koji spavaju u

Njemu ponovno ustati. Mi Êemo znati svoje prijatelje onako

kao πto su uËenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izobliËe-

ni, bolesni ili unakaæeni u ovozemaljskom æivotu, ali ustat

Êe u savrπenu zdravlju i ljepoti; ipak Êe se u proslavljenom

“MIR VAMA!”

166 PASIJA NADE

tijelu savrπeno saËuvati osobitost njihove liËnosti. Tada Êe-

mo Ga poznati kao πto smo i mi poznati. (1. KorinÊanima

13,12) U licu koje Êe se blistati svjetloπÊu koja zraËi s Isu-

sova lica prepoznat Êemo crte lica onih koje volimo.

Kad se sreo sa svojim uËenicima, Isus ih je podsjetio

na rijeËi koje im je govorio prije svoje smrti, da se sve πto

je pisano o Njemu u Mojsijevu Zakonu i Prorocima te Psal-

mima mora ispuniti. “Tada im prosvijetli razum da razumi-

ju Pisma, te im reËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trp-

jeti i treÊi dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njego-

va imena mora propovijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha

svim narodima, poËevπi od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.’”

Kad se sreo sa

svojim uËenicima,

Isus ih je podsjetio

na rijeËi koje im

je govorio prije

svoje smrti.

UËenici su poËeli shvaÊati

prirodu i obujam svog djela.

Trebalo je da objave svijetu div-

ne istine koje im je Krist po-

vjerio. Dogaaji iz njegova æi-

vota, njegova smrt i uskrsnu-

Êe, proroËanstva koja su usmje-

ravala na ove dogaaje, svetost

Boæjeg zakona, tajne plana spa-

senja, Isusova moÊ da opraπta

grijehe — svemu ovome bili su

svjedoci, pa su to trebali obja-

viti svijetu. Trebali su objaviti

evanelje mira i spasenja koje se dobiva pokajanjem i

Spasiteljevom silom.

“Poslije tih rijeËi dahne u njih i reËe im: ‘Primite Duha

Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oproπteni su im; kojima

zadræite, zadræani su im.’” Sveti Duh nije se joπ potpuno po-

kazao, jer Krist joπ nije bio proslavljen. Obilnije davanje Duha

uslijedilo je tek nakon Kristova uzaπaπÊa. Sve dok ovo nisu

primili uËenici nisu mogli ispuniti nalog da propovijedaju

evanelje svijetu. Sad su primili Duha s naroËitim ciljem.

UËenici nisu mogli ispunjavati povjerene duænosti u Crkvi

sve dok ih Krist nije nadahnuo svojim Duhom. Povjerio im

je najsvetije zavjeπtanje i æelio da uvide Ëinjenicu kako se

ovo djelo bez Svetoga Duha ne moæe izvrπiti.

Sveti Duh je dah duhovnog æivota u duπi. Davanje Duha

je davanje Kristova æivota. On ispunjava primatelja Kristo-

167

vim osobinama. Samo oni koji su tako pouËeni od Boga, u

kojima djeluje Sveti Duh i u Ëijem se æivotu pokazuje Kri-

stov æivot trebaju stajati kao predstavnici ljudi i sluæiti za

dobrobit Crkve.

“Kojima oprostite grijehe”, rekao je Krist, “oproπteni su

im; kojima zadræite, zadræani su im.” Krist ovdje ne daje ni-

kakvu slobodu nijednom Ëovjeku da izriËe sud nad drugi-

ma. U Besjedi na gori On je to zabranio. To pravo pripada

samo Bogu. Meutim, organiziranoj Crkvi On daje odgo-

vornost za svakog vjernika. Prema onima koji padnu u gri-

jeh Crkva ima duænost da ih opominje, pouËava i, ako je

Sveti Duh je dah

duhovnog æivota u

duπi. Davanje

Duha je davanje

Kristova æivota.

moguÊe, obnavlja. “Kori, pri-

jeti, opominji”, kaæe Gospod,

“u svoj strpljivosti i svakoj vrsti

pouke.” (2. Timoteju 4,2) Po-

stupaj vjerno s onima koji gri-

jeπe. Opominji svaku duπu koja

je u opasnosti. Ne ostavljaj ni-

koga da vara sebe samoga. Na-

zovi grijeh njegovim pravim

imenom. Objavi πto je Bog re-

kao o laganju, krπenju subote,

krai, idolopoklonstvu i sva-

kom drugom zlu. “Oni koji

Ëine takva djela neÊe baπtiniti kraljevstva Boæjega.” (Gala-

Êanima 5,21) Ako uporno ostanu u grijehu, Nebo Êe pro-

glasiti nad njima osudu koju ste im iznijeli iz Boæje RijeËi.

OpredjeljujuÊi se za grijeh oni se odriËu Krista; Crkva mora

pokazati da ne odobrava njihova djela ili Êe i sama obeπËas-

titi svoga Gospodina. Ona o grijehu mora kazati πto Bog

govori o njemu. Ona mora postupiti s njim po Boæjoj uputi

i njezino Êe djelovanje biti potvreno na Nebu. Onaj koji

prezire autoritet Crkve, prezire i autoritet samoga Krista.

Meutim, postoji i svjetlija strana slike. “Kojima oprostite

grijehe, oproπteni su im.” Neka nam ova misao uvijek bude

na umu. U radu za zabludjele neka svako oko bude uprav-

ljeno na Krista. Neka se pastiri njeæno staraju za stado Gos-

podnje paπe. Neka onima koji grijeπe govore o Spasiteljevoj

milosti koja praπta. Neka bodre grjeπnika da se pokaje i vjeruju

u Onoga koji moæe oprostiti. Neka na osnovi Boæje RijeËi

“MIR VAMA!”

168 PASIJA NADE

izjave: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i prave-

dan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepra-

vednosti.” (1. Ivanova 1,9) Svi koji se pokaju imaju Ëvrsto

obeÊanje: “Joπ jednom, imaj milosti za nas! Satri naπe opa-

Ëine, baci na dno mora sve grijehe naπe!” (Mihej 7,19)

Neka Crkva sa zahvalnim srcem prihvati pokajanje grjeπ-

nika. Neka se onaj koji se kaje izvede iz mraka nevjerstva u

svjetlost vjere i pravde. Neka se njegova drhtava ruka stavi

u ruku Isusove ljubavi. Takvo praπtanje potvruje Nebo.

Jedino u ovom smislu Crkva ima vlast opraπtati grjeπ-

niku. Oprost grijeha moæe se dobiti samo Kristovim zaslu-

gama. Nijednom Ëovjeku, nijednom skupu ljudi, nije dana

vlast da oslobodi duπu krivice. Krist je zaduæio uËenike da

propovijedaju oprost od grijeha u njegovo ime svim narodi-

ma, ali oni sami nisu bili ovlaπteni da uklone nijednu mrlju

grijeha. Isusovo je ime “pod nebom to jedino ime dano lju-

dima po kojem nam se treba spasiti”. (Djela 4,12)

Tomino osvjedoËenje

Kad se Isus prvi put sastao s uËenicima u gornjoj sobi,

Toma nije bio s njima. On je Ëuo vijest od drugih i dobio

mnoπtvo dokaza da je Isus ustao, ali njegovo je srce bilo

ispunjeno utuËenoπÊu i nevjerstvom. Kad je Ëuo kako uËe-

nici govore o zadivljujuÊem javljanju uskrsla Spasitelja, to

ga je samo bacilo u joπ dublje oËajanje. Ako je Isus doista

ustao iz mrtvih, tada viπe ne moæe biti nade u stvarno ze-

maljsko kraljevstvo. A i pomisao da se njegov UËitelj javio

svim uËenicima osim njemu, vrijeala je njegovu taπtinu.

OdluËio je ne vjerovati i cijelog ga je tjedna muËila potiπte-

nost koja se Ëinila sve mraËnijom nasuprot nadi i vjeri nje-

gove braÊe.

Tijekom ovog vremena stalno je izjavljivao: “Dok ne vi-

dim na rukama njegovim znak od Ëavala i ne stavim prst

svoj u mjesto od Ëavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok,

neÊu vjerovati.” Nije æelio da gleda oËima svoje braÊe ili po-

kaæe vjeru koja bi ovisila o njihovom svjedoËanstvu. Usrd-

no je volio svoga Gospodina, ali je dopustio da ljubomora i

nevjerstvo ovladaju njegovim umom i srcem.

169

Stanovit je broj uËenika od poznate gornje sobe naËi-

nio svoj privremeni dom i uveËer su se svi, osim Tome, tu

okupljali. Jedne veËeri Toma se odluËio sastati s ostalima. I

uz svoje nevjerstvo, imao je neodreenu nadu da su te do-

bre vijesti istinite. Dok su veËerali, uËenici su priËali o do-

kazima koje im je Krist iznio iz proroËanstva. “Dok su vrata

bila zatvorena, doe Isus, stade pred njih te reËe: ‘Mir vama!’”

Okrenuvπi se Tomi kazao je: “Pruæi prst svoj ovamo: evo

mojih ruku! Pruæi ruku svoju i stavi je u moj bok te ne bu-

di viπe nevjernik, veÊ vjernik!” Ove rijeËi pokazuju da je

On poznavao Tomine misli i rijeËi. SumnjiËavi uËenik je znao

da nijedan od njegovih drugova nije vidio Isusa tjedan da-

na. Nisu mogli ispriËati UËitelju o njegovom nevjerovanju.

U Onome koji je stajao pred njim prepoznao je svoga Gos-

podina. Nije æelio nikakve daljnje dokaze. Srce mu je htjelo

iskoËiti od radosti pa se bacio pred Isusove noge s uzvikom:

“Gospodin moj i Bog moj!”

Isus je prihvatio njegovo priznanje, ali je njeæno ukorio

njegovo nevjerstvo: “Jer me vidiπ, vjerujeπ. Blago onima koji

Êe vjerovati, a da nisu vidjeli!” Tomina vjera bila bi Kristu

puno milija da je htio povjerovati svjedoËanstvu svoje bra-

Êe. Kad bi sav svijet slijedio Tomin primjer, nitko ne bi vje-

rovao u spasenje, jer svi koji prime Krista moraju to uËiniti

na osnovi svjedoËanstva drugih.

Mnogi koji sumnjaju pravdaju se istiËuÊi da bi vjerovali

kad bi imali takav dokaz kakav je Toma imao od svojih su-

drugova. Oni ne shvaÊaju da imaju puno viπe od takvog

dokaza. Mnogi koji kao Toma Ëekaju da se otklone svi uzroci

sumnje, neÊe nikada ostvariti svoju æelju. Postupno se

uËvrπÊuju u nevjerstvu. Oni koji se odgajaju da promatraju

mraËnu stranu, gunaju i æale se ne znaju πto Ëine. Oni siju

sjeme sumnje i morat Êe æeti æetvu sumnje. U vrijeme kad

su vjera i povjerenje najnuæniji, mnogi Êe se naÊi nemoÊni

da se nadaju i vjeruju.

U svom postupanju s Tomom, Isus je pruæio pouku svojim

sljedbenicima. Njegov primjer pokazuje kako trebamo po-

stupati s onima Ëija je vjera slaba i koji istiËu svoje sumnje.

Isus nije zasipao Tomu prijekorima niti je stupio s njim u

raspravu. Sam se otkrio njemu koji je sumnjao. Toma je bio

vrlo nerazuman u odreivanju uvjeta svoje vjere, ali je Isus,

“MIR VAMA!”

170 PASIJA NADE

svojom velikoduπnom ljubavlju i obzirom poruπio sve pre-

preke. Nevjerstvo se rijetko pobjeuje prepirkom. Tada ono

prelazi u samoobranu, nalazeÊi nove razloge u svoju korist

i opravdanja. Ali neka se Isus u svoj ljubavi i milosti otkrije

kao raspeti Spasitelj, pa Êe se s mnogih usana, koje su se

protivile, Ëuti Tomino priznanje: “Gospodin moj i Bog moj!”

171

15. Joπ jednom kraj mora

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 21,1-22.

Isus je odredio da se sa svojim uËenicima sretne u Ga-

lileji, i ubrzo nakon pashalnog tjedna oni su tamo usmjerili

svoje korake. Njihova odsutnost iz Jeruzalema u vrijeme blag-

dana tumaËila bi se kao nevjerstvo i hereza, stoga su ostali

do njegovog kraja; ali Ëim je blagdan proπao, radosno su se

vratili u zaviËaj da se po Spasiteljevoj uputi sretnu s Njim.

Krist je mnogo

vremena svoje

sluæbe provodio

kraj Galilejskog

mora.

U druπtvu je bilo sedam

uËenika. Bili su obuËeni u

skromnu ribarsku odjeÊu; siro-

maπni u svjetovnim dobrima,

bili su bogati u poznavanju i

primjenjivanju istine, πto im je

u oËima Neba davalo najviπi

poloæaj kao uËitelja. Oni nisu

bili uËenici u proroËkim πko-

lama, ali ih je tri godine pou-

Ëavao najveÊi Odgojitelj za ko-

ga je svijet ikada znao. Nje-

govim su poukama postali

plemeniti, razboriti i uzdignuti tako da su ljudi mogli preko

njih biti dovedeni u spoznaju istine.

Krist je mnogo vremena svoje sluæbe provodio kraj Ga-

lilejskog mora. Kad su se uËenici okupili na mjestu na ko-

jem vjerojatno neÊe biti uznemiravani, shvatili su da ih okru-

æuju uspomene na Isusa i njegova moÊna djela. Na ovom je

moru Isus hodao po golemim valovima da ih spasi, kad su

njihova srca bila ispunjena strahom, a æestoka ih bura hi-

tala uniπtiti. Ovdje je oluja utiπana njegovom rijeËju. Pred

172 PASIJA NADE

oËima im se pruæala obala na kojoj je nahranjeno viπe od

deset tisuÊa osoba s nekoliko malih kruhova i riba. Neda-

leko je bio Kafarnaum, mjesto nebrojenih Ëuda. Dok su

uËenici gledali ovaj prizor, njihovi su se umovi ispunjavali

Spasiteljevim rijeËima i djelima.

VeËer je bila ugodna, a Petar koji je joπ uvijek volio Ëamce

i ribolov, predloæio je da se otisnu na more i bace mreæe.

Svi su se bili spremni prikloniti ovoj zamisli. Nedostajala im

je hrana i odjeÊa, pa bi im u tome pomogao uspjeπni noÊni

ribolov. Otisnuli su se u svom Ëamcu, ali niπta nisu ulovili.

Cijele su noÊi teπko radili, ali bez uspjeha. Tijekom tih za-

mornih sati razgovarali su o svom odsutnom Gospodinu i

sjeÊali se divnih dogaaja iz njegove sluæbe kraj mora ko-

jima su bili svjedoci. Raspravljali su u svojoj buduÊnosti i

»udo kad je na

obronku brijega

nahranio pet tisu-

Êa ljudi sad se

obnovilo u

njihovu umu.

oæalostili se zbog izgleda koji

su bili pred njima.

Isus priprema objed

Sve vrijeme jedan osamlje-

ni promatraË na obali pratio ih

je svojim pogledom, dok je

sam ostao nevidljiv. Najposlije

je zarudjela zora. »amac je bio

malo udaljen od obale i uËe-

nici su na njoj vidjeli nekog

stranca koji im se obratio pita-

njem: “Djeco, zar nemate malo ribe?” Kad su odgovorili: “Ne-

mamo”, “‘Bacite mreæu na desnu stranu laice i naÊi Êete!’

reËe im. Baciπe je, dakle, i veÊ je nisu mogli izvuÊi zbog

mnoπtva riba.”

Ivan je prepoznao stranca i doviknuo Petru: “Gospodin

je.” Petar je bio toliko ushiÊen i tako radostan da se u svo-

joj revnosti bacio u vodu i uskoro je stajao kraj svoga UËi-

telja. Drugi su uËenici doπli u svom Ëamcu, vukuÊi mreæu s

ribom. “Kad izioπe na kopno, opaziπe kruh, razgorjelu æe-

ravu i na njoj ribu.”

Bili su previπe iznenaeni da bi upitali odakle potjeËe

vatra i hrana. “ReËe im Isus: ‘Donesite od riba πto ih sada

uhvatiste!’” Petar je poæurio do mreæe koju je bacio i pomogao

173

svojoj braÊi da je izvuku na obalu. Poπto su zavrπili posao i

izvrπili pripremu, Isus je pozvao uËenike da dou i obje-

duju. Dok im je lomio i dijelio hranu, sva su Ga sedmorica

prepoznala i priznala. »udo kad je na obronku brijega na-

hranio pet tisuÊa ljudi sad se obnovilo u njihovu umu; ali

obuzelo ih je strahopoπtovanje, pa su u tiπini, netremice

gledali svog uskrslog Spasitelja.

Æivo su se sjeÊali prizora kraj mora kad ih je Isus po-

zvao da Ga slijede. SjeÊali su se kako su se na njegovu za-

povijed otisnuli na dubinu i tada bacili svoju mreæu, pa je

ulov bio toliko bogat da se mreæa Ëak i cijepala. Tada ih je

Isus pozvao da napuste svoje ribarske Ëamce i obeÊao da

Êe ih uËiniti lovcima ljudi. Opet je uËinio Ëudo da bi ovaj

prizor osvjeæio u njihovu umu i produbio njegovo znaËenje.

Njegov je postupak bio obnova naloga uËenicima. Pokazao

im je da smrt UËitelja nije umanjila obvezu da obavljaju

zadaÊu koju im je odredio. Premda su bili liπeni njegova

osobna druπtva i sredstava za æivot od ranijeg zanimanja,

uskrsli Spasitelj Êe joπ uvijek voditi brigu o njima. Dok ra-

de njegov posao, On Êe zadovoljavati njihove potrebe. Isus

je imao cilj kad im je naloæio da svoju mreæu bace s desne

strane lae. S te strane On je stajao na obali. To je bila strana

vjere. Ako rade u zajednici s Njim sjedinjujuÊi svoje ljudske

napore s njegovom boæanskom silom, uspjeh ne moæe izostati.

Æivotna pouka Petru

Krist je morao pruæiti joπ jednu pouku koja se odnosila

posebno na Petra. To πto se Petar odrekao svoga Gospodina

bilo je u sramnoj suprotnosti s njegovim ranijim izjavama o

odanosti. Osramotio je Krista i izazvao nepovjerenje svoje

braÊe. Smatrali su kako mu neÊe biti dopuπteno da meu

njima opet zauzme raniji poloæaj, a i on je sam osjeÊao da

je proigrao svoje povjerenje. Prije no πto Êe biti pozvan da

ponovno preuzme svoju apostolsku sluæbu, on Êe pred svima

morati pokazati svoje pokajanje. Bez ovoga, njegov grijeh

premda se zbog njega pokajao, mogao bi uniπtiti njegov utjecaj

kao Kristova sluge. Spasitelj mu je pruæio priliku da ponov-

no stekne povjerenje svoje braÊe i, koliko je god moguÊe,

otkloni sramotu koju je nanio evanelju.

JO© JEDNOM KRAJ MORA

174 PASIJA NADE

Ova je pouka upuÊena svim Kristovim sljedbenicima.

Evanelje ne pravi nagodbu s grijehom. Ono ne moæe oprav-

dati grijeh. Tajni se grijesi u tajnosti trebaju ispovijedati Bo-

gu; ali za javni grijeh zahtijeva se javno priznanje. Sramota

zbog grijeha koji je uËinio uËenik predbacuje se Kristu. On

izaziva likovanje Sotone i spoticanje kolebljivih duπa. Dava-

njem dokaza o pokajanju uËenik — koliko to leæi u njegovoj

moÊi — treba otkloniti ovu sramotu.

Dok su Krist i njegovi uËenici zajedno jeli kraj obale,

Spasitelj je pokazujuÊi na njegovu braÊu rekao Petru: “©i-

mune, sine Ivanov, ljubiπ li me viπe nego ovi?” Petar je jed-

nom izjavio: “Ako se doista i svi pokolebaju zbog tebe, ja

se neÊu nikada pokolebati.” (Matej 26,33) Meutim, sad je

Triput se Petar

javno odrekao

svoga Gospodina i

triput je Isus dobio

od njega Ëvrsto

uvjeravanje o

njegovoj ljubavi

dao vjerniju ocjenu o sebi.

“Da, Gospodine,” rekao je, “ti

znaπ da te ljubim.” Nije vatreno

uvjeravao da je njegova ljubav

veÊa od ljubavi njegove braÊe.

Nije izraæavao svoje miπljenje

o svojoj odanosti. On poziva

Onoga koji moæe Ëitati sve

pobude da prosudi njegovu

iskrenost: “Ti znaπ da te lju-

bim.” Isus mu nalaæe: “Pasi ja-

ganjce moje!”

Opet je Isus kuπao Petra

ponavljajuÊi svoje ranije rijeËi:

“©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me?” Ovog puta nije upitao

Petra da li Ga voli viπe od svoje braÊe. Drugi odgovor bio

je kao i prvi osloboen pretjerana uvjeravanja: “Da, Gos-

podine... ti znaπ da te ljubim.” Isus mu je rekao: “Pasi ovce

moje!” Joπ jedanput Isus postavlja to bolno pitanje: “©imune,

sine Ivanov, ljubiπ li me?” Petar se oæalostio, pomiπljajuÊi

da Isus sumnja u njegovu ljubav. Znao je da njegov Gospo-

din ima razloga da mu ne vjeruje, pa je s boli u srcu odgo-

vorio: “Gospodine, ti znaπ sve. Ti znaπ da te ljubim.” Isus

mu je opet rekao: “Pasi ovce moje!”

Triput se Petar javno odrekao svoga Gospodina i triput

je Isus dobio od njega Ëvrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi

i privræenosti upuÊujuÊi to oπtro pitanje kao oπtru strijelu

175

njegovu ranjenu srcu. Pred okupljenim uËenicima Isus je

otkrio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekada

hvalisavi uËenik korjenito ponizio.

Petar je po svojoj prirodi bio æustar i nagao, pa je So-

tona iskoristio ove osobine da ga obori. Neposredno prije

Petrova pada Isus mu je rekao: “©imune, ©imune, pazi, Sotona

je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali

ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe. Tako i ti, kad

se jedanput vratiπ k meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Luka

22,31.32) To je vrijeme sad doπlo i Petrov je preobraæaj bio

oËit. Gospodnja neposredna pitanja nisu izazvala nijedan

æustar, samouvjeren odgovor, pa je zbog svoje poniznosti i

pokajanja, Petar bio bolje no ikad pripremljen da djeluje kao

pastir stada.

Prvi posao koji je Krist povjerio Petru, vraÊajuÊi ga u

tu sluæbu, bio je da pase jaganjce. To je bio posao za koji

je Petar imao malo iskustva. On Êe zahtijevati veliko stara-

nje i njeænost, mnogo strpljenja i ustrajnosti. Bio je pozvan

da sluæi onima koji su bili mladi u vjeri, da pouËava neuke,

da im otvara Sveta pisma i odgaja ih kako bi bili korisni u

Kristovoj sluæbi. Dotada Petar nije bio prikladan da to Ëini

pa Ëak i da shvati njezinu vaænost. Meutim, sad ga je Isus

pozvao na tu zadaÊu. Njegovo ga je osobno iskustvo patnje

i pokajanja pripremalo za ovo djelo.

Prije svog pada Petar je uvijek nepromiπljeno govorio,

prema trenutaËnoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati

druge i izraziti svoje miπljenje prije no πto je jasno shvatio

sebe ili ono πto treba kazati. Meutim, obraÊeni je Petar bio

sasvim drukËiji. On je saËuvao svoj raniji æar, ali Kristova

je blagodat podeπavala njegovu revnost. Viπe nije bio silovit,

samopouzdan i uobraæen, veÊ blag, pribran i voljan da uËi.

Tada je mogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada.

Spasiteljev naËin postupanja s Petrom sadræavao je pouku

za njega i njegovu braÊu. On ih je pouËavao da s prijestup-

nikom postupaju strpljivo, suosjeÊajno i u ljubavi koja pra-

πta. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina, ljubav s kojom

se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upra-

vo takvu ljubav treba i potpastir osjeÊati prema ovcama i

jaganjcima koji su povjereni njegovu staranju. SjeÊajuÊi se


176 PASIJA NADE

svoje slabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom po-

stupati isto tako njeæno kao πto je Krist postupao s njim.

Pitanje πto ga je Krist postavio Petru bilo je znaËajno.

Rekao je: “Ljubiπ li me?” i to spomenuo kao jedini uvjet za

uËeniπtvo i sluæbu. To je najosnovniji uvjet. Premda je Pe-

tar mogao posjedovati sve drugo, ipak bez Kristove ljubavi

ne bi mogao biti vjerni pastir nad Gospodnjim stadom. Znanje,

dragovoljnost, rjeËitost, zahvalnost i revnost, sve to moæe

biti znatna pomoÊ u radu, ali bez Isusove ljubavi u srcu,

rad krπÊanskog propovjednika je promaπaj.

Isus je iπao sam s Petrom, jer je postojalo neπto πto je

æelio reÊi samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao:

“Ljubiπ li me?” je

jedini uvjet za

uËeniπtvo i sluæbu.

“Kamo ja idem, ti me sad ne

moæeπ slijediti, ali Êeπ me po-

slije slijediti.” Na ovo Petar je

odgovorio: “Gospodine... zaπto

te sada ne mogu slijediti? Svoj

Êu æivot dati za te.” (Ivan

13,36.37) Kad je ovo rekao,

nije znao do kakvih Êe visina

i dubina ovaj put povesti Kri-

stove noge. Petar je pao kad

je doπla kuπnja, ali je opet dobio priliku da dokaæe svoju

ljubav prema Kristu. Da bi ga ojaËao za posljednji ispit vje-

re, Spasitelj mu je otkrio njegovu buduÊnost. Rekao mu je

da Êe nakon korisnog æivljenja, kad godine æivota budu iscrpile

njegovu snagu, doista slijediti svoga Gospodina. Isus je re-

kao: “Kad si bio mlai, opasivao si se sam i hodio kud si

htio. Ali kad ostariπ, raπirit Êeπ ruke svoje, i drugi Êe te

opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. To je rekao da oznaËi

kakvom Êe smrÊu Petar proslaviti Boga.”

Isus je tako upoznao Petra s naËinom na koji Êe umri-

jeti; pretkazao je Ëak i πirenje njegovih ruku na kriæu. Ponovno

je naloæio svom uËeniku: “Slijedi me!” Petar se nije obes-

hrabrio ovim otkrivanjem. OsjeÊao se voljnim da pretrpi bilo

kakvu smrt za svoga Gospodina.

Dotad je Petar znao Krista po tijelu, kao πto Ga mnogi

danas znaju; ali nije trebao biti i dalje tako ograniËen. On

Ga je volio kao Ëovjeka, kao uËitelja poslana s Neba; sad

Ga je volio kao Boga. UËio je pouku da je Krist za njega

177

sve u svemu. Sad je bio pripremljen da sa svojim Gospodi-

nom sudjeluje u njegovoj sluæbi ærtve. Kad je na kraju do-

veden do kriæa, na svoj zahtjev, raspet je glavom nadolje.

Smatrao je previπe velikom ËaπÊu da strada na isti naËin kao

i njegov UËitelj.

RijeËi “Hajde za mnom!” za Petra su bile pune pouke.

Pouka se odnosila ne samo na njegovu smrt veÊ i na svaki

korak u njegovu æivotu. Dotad je Petar bio sklon djelovati

nezavisno. Pokuπavao je graditi planove za Boæje djelo, umjesto

da Ëeka i slijedi Boæji plan. Meutim, nije dobio niπta time

πto je æurio ispred Gospodina. Isus mu je naloæio: “Hajde

za mnom!” Nemoj trËati ispred Mene. Tada se neÊeπ morati

sam sukobiti sa Sotoninom vojskom. Dopusti Mi da idem

ispred tebe i neprijatelj te neÊe pobijediti.

Dok je Petar iπao kraj Isusa, vidio je Ivana kako ih sli-

jedi. Obuzela ga je æelja da dozna njegovu buduÊnost i “...

reËe Isusu: ‘Gospodine, a πto Êe biti s ovim?’ Isus mu odgo-

vori: ‘Ako hoÊu da on ostane dok opet ne doem, πto se

tebe to tiËe? Ti me slijedi!’” Petar je trebao dræati na umu

da Êe mu njegov Gospodin otkriti sve πto bi za njega bilo

najbolje da zna. Svatko ima duænost da slijedi Krista i da ne

brine o poslu koji je odreen drugima. GovoreÊi o Ivanu,

“ako hoÊu da on ostane dok ja ne doem”, Isus nije dao

nikakvo Ëvrsto obeÊanje da Êe ovaj uËenik æivjeti sve do Gos-

podnjeg drugog dolaska. On je samo potvrdio svoju vrhov-

nu vlast i kad bi On stvarno æelio da bude tako, to uopÊe

ne bi utjecalo na Petrov rad. BuduÊnost i Ivana i Petra bila

je u rukama njihova Gospodina. Posluπnost u hodanju za Njim

bila je duænost koju je imao svatko od njih.

Koliko je danas sliËnih Petru! Oni se zanimaju za poslove

drugih i æeljni su upoznati njihovu duænost, dok su sami u

opasnosti da zanemare svoju. Naπa je zadaÊa da gledamo na

Krista i da Ga slijedimo. Mi Êemo vidjeti pogreπke u æivotu

drugih i mane njihova karaktera. Ljudski je rod podloæan

slabostima. Ali u Kristu Êemo naÊi savrπenstvo. Promatra-

juÊi Njega, bit Êemo preobraæeni.

Ivan je doæivio duboku starost. Bio je svjedok razore-

nja Jeruzalema i uniπtenja velebna Hrama — znamenja ko-

naËnog uniπtenja svijeta. Do svojih poznih dana Ivan je sli-

jedio svoga Gospodina. Bit njegova svjedoËanstva crkvama


178 PASIJA NADE

Petar je vraÊen u

apostolstvo, ali

Ëast i vlast koju je

primio od Krista

nije mu dala

pravo

gospodarenja nad

svojom braÊom.

bila je: “Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga”; “tko ostaje u

ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 4,7.16)

Petar je vraÊen u apostolstvo, ali Ëast i vlast koju je primio

od Krista nije mu dala pravo gospodarenja nad svojom bra-

Êom. Krist je to objasnio kad je odgovorio na Petrovo pita-

nje: “A πto Êe biti s ovim?” Rekao mu je: “©to se tebe to

tiËe? Ti me slijedi!” Petru nije

dana Ëast da bude glava Crkvi.

Naklonost koju je Krist poka-

zao prema Petru opraπtajuÊi

mu odricanje i povjerivπi mu

da pase stado, i njegova osob-

na vjernost u hodu za Kristom,

zadobili su povjerenje njegove

braÊe. Imao je veliki utjecaj u

Crkvi. Meutim, pouku koju

mu je Krist pruæio kraj Gali-

lejskog mora, Petar je ponio za

cio æivot. PiπuÊi crkvama voen

Svetim Duhom, rekao je:

“Starjeπine koje su meu

vama opominjem ja, starjeπina

kao i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik slave koja Êe

se uskoro oËitovati: Pasite stado Boæje koje je meu vama i

nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Boæjoj vo-

lji; ne iz teænje za prljavim dobitkom, nego iz oduπevljenja!

Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, ne-

go uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhov-

ni pastir, primit Êete neuveli vijenac — slavu.” (1. Petrova

5,1-4)

179

16. “UËinite sve narodeuËenicima mojim”

Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,16-20.

StojeÊi udaljen samo jedan korak od svog nebeskog pri-

jestolja, Krist je dao nalog svojim uËenicima: “Dana mi je

sva vlast, nebeska i zemaljska.” “Zato idite i uËinite sve narode

uËenicima mojim!” “Idite po svemu svijetu i propovijedajte

Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15) Ove su se

rijeËi Ëesto ponavljale da bi uËenici mogli razumjeti njiho-

Nalog je dan

dvanaestorici kad

se Krist sastao s

njima u gornjoj

sobi, ali ga sad

treba prenijeti

jednom veÊem

broju.

vo znaËenje. Nebeska svjetlost

trebala je zasjati jasnim i jakim

zrakama nad svim stanovni-

cima Zemlje — nad uzviπenima

i poniæenima, nad bogatima i

siromaπnima. UËenici su trebali

suraivati sa svojim Otkupite-

ljem u djelu spaπavanja svije-

ta.

Nalog je dan dvanaestorici

kad se Krist sastao s njima u

gornjoj sobi, ali ga sad treba

prenijeti jednom veÊem broju.

Svi vjernici koji su mogli biti

pozvani sastali su se na jednom

brdu u Galileji. Sam je Krist

prije svoje smrti odredio vrijeme i mjesto ovog sastanka. An-

eo na grobu podsjetio je uËenike na njegovo obeÊanje da

Êe se sastati s njima u Galileji. ObeÊanje je ponovljeno vjer-

nicima koji su se sakupili u Jeruzalemu tijekom pashalnog

180 PASIJA NADE

tjedna, a preko njih dospjelo je do mnogih osamljenih po-

jedinaca koji su oplakivali smrt svoga Gospodina. S velikim

zanimanjem svi su se unaprijed radovali ovom razgovoru.

Zaobilaznim putovima, da ne bi izazvali sumnju nepovjer-

ljivih Hebreja, stizali su iz svih pravaca na mjesto sastanka.

Doπli su zaËuena srca, revnosno razgovarajuÊi o novostima

koje su o Kristu doprle do njih.

U odreeno vrijeme oko pet stotina vjernika sakupilo

se u malim skupinama na kosini brda, sa æeljom da doznaju

sve πto se moglo doznati od onih koji su vidjeli Krista na-

kon njegova uskrsnuÊa. UËenici su iπli od skupine do sku-

pine priËajuÊi sve πto su vidjeli i Ëuli o Isusu, obrazlaæuÊi

Toma je ponovno

priËao povijest

svog nevjerovanja

i govorio im kako

su uklonjene

njihove sumnje.

iz Pisma sve ono πto im je On

objaπnjavao. Toma je ponovno

priËao povijest svog nevjero-

vanja i govorio im kako su

uklonjene njihove sumnje. Iz-

nenada, Isus je stao meu njih.

Nitko nije mogao kazati odak-

le je i kako je doπao. Mnogi ko-

ji su bili prisutni nikada Ga

ranije nisu vidjeli, ali proma-

trali su oæiljke od raspeÊa na

njegovim rukama i nogama;

njegovo je lice bilo kao Boæje

lice i kad su Ga vidjeli, poklo-

nili su Mu se s dubokim poπtovanjem.

Ali su neki sumnjali. Tako Êe uvijek biti. Ima takvih koji

smatraju da je teπko pokazati vjeru i postavljaju se na stra-

nu sumnje. Oni su u velikom gubitku zbog svog nevjerstva.

To je bio jedini razgovor koji je Isus imao s mnoπtvom

vjernika nakon svog uskrsnuÊa. Doπao je i rekao im govore-

Êi: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” UËenici su

Mu se poklonili prije no πto je progovorio, ali njegove rije-

Ëi, silazeÊi s usana koje su u vrijeme smrti bile zatvorene,

proæele su ih posebnom silom. On je sada bio uskrsli Spasi-

telj. Mnogi meu njima vidjeli su Ga kako pokazuje svoju

silu lijeËeÊi bolesne i pokoravajuÊi Sotonina orua. Vjerovali

su da ima silu uspostaviti svoje kraljevstvo u Jeruzalemu,

silu da slomi svaki otpor, moÊ nad silama prirode. On je

181

umirio razbjeπnjele valove; hodao po zapjenuπanim valovi-

ma; podizao mrtve u æivot. Sad je izjavio da Mu je dana “svaka

vlast”. Njegove rijeËi uzdizale su misli njegovih sluπatelja iz-

nad zemaljskog i prolaznog k onome πto je nebesko i vjeË-

no. Bili su uzdignuti do najviπeg poimanja njegova dosto-

janstva i slave.

Kristove rijeËi izgovorene na obronku planine proglasile

su njegovu ærtvu za Ëovjeka potpunom i savrπenom. Uvjeti

pomirenja bili su ispunjeni, djelo za koje je doπao na ovaj

svijet izvrπeno. Bio je na putu prema Boæjem prijestolju, da

Ga slave aneli, poglavarstva i sile. ZapoËeo je svoje posred-

niËko djelo. Odjenut bezgraniËnim autoritetom, dao je svoj

nalog uËenicima: “Zato idite i uËinite sve narode uËenici-

ma mojim!”, “Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama

u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20)

Hebrejski je narod postao Ëuvarem svete istine, ali ga

je farizejski nauk naËinio najiskljuËivijim i vjerski najzane-

senijim narodom u ljudskome rodu. Sve πto se odnosilo na

sveÊenike i poglavare — njihova odjeÊa, obiËaji, obredi, predaja

— uËinilo ih je nepodobnima da budu svjetlost svijetu.

Hebrejski je narod gledao na sebe kao da Ëini cio svijet.

Meutim, Krist je zapovjedio svojim uËenicima da objave

vjeru i sluæbu Bogu koja neÊe imati u sebi niπta πto je veza-

no za druπtvene slojeve ili zemlju, vjeru koja Êe biti prila-

goena svim narodima, svim plemenima, svim druπtvenim

slojevima.

Prije no πto je ostavio svoje uËenike Krist je jasno pri-

kazao prirodu svog kraljevstva. Podsjetio ih je na ono πto

im je ranije govorio o njemu. Izjavio je da njegova namjera

nije bila da na ovom svijetu uspostavi zemaljsko, veÊ duhovno

kraljevstvo. On nije trebao vladati kao zemaljski kralj na

Davidovu prijestolju. Opet im je otvorio sveta Pisma, poka-

zujuÊi da je sve ono kroz πto je proπao bilo odreeno na

nebeskom Savjetu izmeu Oca i Njega samoga. Sve su to

prorekli ljudi nadahnuti Svetim Duhom. Rekao je: Vidite da

se zbilo sve πto sam vam otkrio da Êe me odbaciti kao Mesiju.

Obistinilo se sve πto sam rekao o poniæenju koje sam mo-

rao pretrpjeti i smrti kojom Êu umrijeti. TreÊeg dana ponovno

sam ustao. Istraæujte Pisma puno marljivije pa Êete uvidjeti

“U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM”

182 PASIJA NADE

da se u svemu ispunilo ono πto su proroËanstva otkrivala o

Meni.

Evangeliziranje Jeruzalema

Krist je zapovjedio svojim uËenicima da poËevπi od Jeru-

zalema izvrπe posao koji im je prepustio. Jeruzalem je bio

pozornica na kojoj se odigralo njegovo zadivljujuÊe poniæe-

nje za ljudski rod. Tu je On patio, bio odbaËen i osuen.

Judeja je bila njegov rodni kraj. Tu je, odjeven u ljudsku

prirodu, Isus hodao meu ljudima, a malo je bilo onih koji

su primjeÊivali koliko je Nebo bilo blizu Zemlje dok je Isus

U Jeruzalemu je

isto tako bilo

mnogo onih koji

su tajno

povjerovali u Isusa

i mnogo onih koje

su zaveli sveÊenici

i poglavari.

bio meu njima. Djelo apostola

moralo je otpoËeti u Jeruza-

lemu.

S obzirom na sve πto je

Krist u njemu pretrpio i na rad

koji je izvrπio, a koji nije bio

cijenjen, uËenici su mogli tra-

æiti polje koje viπe obeÊava; ali

oni to nisu traæili. Isto zemlji-

πte na kojem je On posijao sje-

me istine trebali su obraiva-

ti, a to Êe sjeme izniknuti i do-

nijeti obilnu æetvu. U svom ra-

du uËenici Êe se sresti s pro-

gonstvima pokrenutim lju-

bomorom i mrænjom Hebreja,

ali to je podnosio i njihov UËitelj, pa ni oni nisu trebali bjeæati

od toga. Milost se prvo mora ponuditi Spasiteljevim ubo-

jicama.

U Jeruzalemu je isto tako bilo mnogo onih koji su tajno

povjerovali u Isusa i mnogo onih koje su zaveli sveÊenici i

poglavari. Ovima je takoer trebalo propovijedati evanelje.

Trebalo je i njih pozvati na pokajanje. Trebalo je jasno izni-

jeti divnu istinu da se samo kroz Krista moæe dobiti oprost

grijeha. Zato πto je cio Jeruzalem bio pokrenut uzbudljivim

dogaajima iz nekoliko proπlih tjedana, propovijedanje evan-

elja uËinit Êe najdublji dojam.

Meutim, djelo se tu nije trebalo zaustaviti. Ono se trebalo

proπiriti do najudaljenijih granica Zemlje. Krist je rekao svojim

183

uËenicima: Vi ste bili svjedoci mog samoprijegornog æivota

za ovaj svijet. Vi ste svjedoci mog napornog rada za Izrael.

Premda nisu æeljeli doÊi k meni da bi imali æivot, premda

su sveÊenici i poglavari uËinili sa mnom ono πto su htjeli,

premda su me odbacili kao πto je Pismo proreklo, joπ uvi-

jek imaju priliku da prihvate Boæjeg Sina. Vidjeli ste da be-

zuvjetno primam sve koji su, priznajuÊi svoje grijehe, doπli

k meni. Onoga koji doe k meni neÊu izgnati van. Svi koji

æele mogu se pomiriti s Bogom i dobiti vjeËni æivot. Vama,

svojim uËenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Ona se treba

odnijeti prvo Izraelu, a zatim svim plemenima, jezicima,

narodima. Ona se treba iznijeti Hebrejima i neznaboπcima.

Svi koji vjeruju trebaju biti okupljeni u jednoj Crkvi.

Darom Svetoga Duha uËenici Êe primiti posebnu silu.

Njihovo svjedoËanstvo trebalo je biti potvreno znacima i

Ëudima. »uda Êe Ëiniti ne samo apostoli veÊ i oni koji pri-

hvate njihovu vijest. Isus je rekao: “PomoÊu mog imena iz-

gonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima; zmije Êe

uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe im nau-

diti; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!” (Marko

16,17.18)

Trovanje se u to vrijeme Ëesto primjenjivalo. Nesavjesni

ljudi nisu oklijevali da na ovaj naËin uklone one koji su sta-

jali na putu njihovom vlastoljublju. Isus je znao da Êe time

biti ugroæen æivot njegovih uËenika. Mnogi Êe smatrati da

Bogu Ëine sluæbu ako ubiju njegove svjedoke. On im je sto-

ga obeÊao zaπtitu od ove opasnosti.

UËenici Êe imati istu silu koju je i Isus imao da lijeËe

“svaku vrstu bolesti i nemoÊi u narodu”. LijeËenjem bolesti

tijela u njegovo ime svjedoËit Êe o njegovoj sili da lijeËi du-

πu. (Matej 4,23; 9,6) Sad im je obeÊan jedan novi dar. Tre-

bali su propovijedati meu drugim narodima, te Êe stoga

primiti silu da govore druge jezike. Apostoli i njihovi po-

moÊnici bili su neobrazovani ljudi, ali izlijevanjem Duha na

dan Pedesetnice njihov govor, bilo materinski ili strani, po-

stao je Ëist, jednostavan i pravilan kako u izrazu tako i u

izgovoru.

Krist je tako svojim uËenicima dao nalog. On je izvrπio

potpunu pripremu za nastavljanje djela i osobno preuzeo

odgovornost za njegov uspjeh. Sve dotle dok sluπaju njego-


184 PASIJA NADE

vu RijeË i rade povezani s Njim, oni ne mogu doæivjeti ne-

uspjeh. Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite do naj-

udaljenijih krajeva Zemlje, ali znajte da Êu ja biti s vama.

Radite s vjerom i povjerenjem i znajte da nikada neÊete biti

ostavljeni.

Spasiteljev nalog obuhvaÊa sve vjernike. On do kraja vre-

mena obuhvaÊa sve koji vjeruju u Krista. Sudbonosna je greπka

misliti da djelo spaπavanja duπa ovisi samo o rukopoloæenom

propovjedniku. Evanelje je povjereno svima koji dobiju

nadahnuÊe s Neba. Svi koji primaju Kristov æivot odreeni

su da rade na spaπavanju svojih bliænjih. Crkva je osnovana

Spasiteljev nalog

obuhvaÊa sve

vjernike.

za takav rad i svi koji preuzi-

maju na sebe sveti zavjet ob-

vezuju se da postanu Kristovi

suradnici.

“Duh i zaruËnica vele: ‘Do-

i!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Do-

i!’” (Otkrivenje 22,17) Tko

god Ëuje, treba ponavljati ovaj

poziv. Kakav god da je Ëovje-

kov poziv u æivotu, njegova

prva zadaÊa treba biti zadobivanje duπa za Krista. On moæ-

da neÊe biti sposoban govoriti na skupovima, ali moæe ra-

diti za pojedince. Njima moæe prenositi pouke πto ih je pri-

mio od svoga Gospodina. PropovjedniËka sluæba ne sastoji

se samo od propovijedanja. PropovjedniËku sluæbu vrπe oni

koji olakπavaju patnje bolesnih i nevoljnih, pomaæuÊi oja-

enima, govoreÊi rijeËi utjehe potiπtenima i malovjernima.

Blizu i daleko nalaze se duπe optereÊene osjeÊajem krivnje.

Ljudski rod ne poniæavaju nevolje, mukotrpan rad i siroma-

πtvo. Poniæava ga krivnja i poËinjavanje zla. To donosi ne-

mir i nezadovoljstvo. Krist æeli da njegove sluge sluæe duπa-

ma koje su oboljele od grijeha.

UËenici su bili pozvani da otpoËnu svoje djelo tamo gdje

su se nalazili. Nisu smjeli zaobiÊi najtvre polje kao i ono

koje je najmanje obeÊavalo. Isto tako i svaki od Kristovih

djelatnika treba otpoËeti s radom tamo gdje se nalazi. U naπim

se vlastitim obiteljima moæda nalaze duπe koje æude za su-

osjeÊanjem, umiruÊi od gladi u nedostatku kruha æivota. Moæ-

da postoje djeca koju treba odgajati za Krista. Postoje

185

neznaboπci kraj samih naπih vrata. Obavljajmo vjerno rad

koji nam je najbliæi. Zatim neka se naπi napori proπire sve

dotle dokle nas vodi Boæja ruka. Rad mnogih moæe izgle-

dati ograniËen okolnostima; ali bez obzira gdje se obavlja,

ako se obavlja vjerom, marljivoπÊu, osjetit Êe se do najuda-

ljenijih dijelova svijeta. Kristovo djelo na Zemlji, izgledalo

je kao da je bilo ograniËeno na jedno usko podruËje, ali

mnoπtvo iz svih zemalja Ëulo je njegovu vijest. Bog Ëesto

upotrebljava najjednostavnija sredstva da postigne najveÊe

rezultate. Njegov je plan da svaki dio njegova rada ovisi o

svakom drugom dijelu, kao kotaË u kotaËu koji skladno

djeluje. Najponizniji djelatnik pokrenut Svetim Duhom do-

taknut Êe nevidljive strune Ëiji Êe treptaji odjekivati do kra-

jeva zemaljskih i sliti se u pjesmu kroz vjeËna vremena.

Evangeliziranje cijelog svijeta

Ali nalog: “Idite po svem svijetu” ne smije se izgubiti

iz vida. Pozvani smo da podignemo svoj pogled prema pre-

djelima s druge strane. Krist je poruπio zid razdvajanja, pred-

rasudu o podvojenosti meu narodima i pouËio o ljubavi

prema cijelom ljudskom rodu. On podiæe ljude iz uskog kruga

koji odreuje njihova sebiËnost; On ukida sve ograde i

umjetne razlike u druπtvu. On ne pravi nikakve razlike izmeu

susjeda i stranaca, prijatelja i neprijatelja. On nas uËi da svaku

nevoljnu duπu smatramo svojim bratom, a svijet svojim po-

ljem rada.

Kad je Spasitelj rekao: “Idite... uËite ih”, takoer je re-

kao: “Ova Êe Ëudesa pratiti one koji budu vjrovali; pomoÊu

mog imena izgonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima;

zmije Êe uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe

im nauditi; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravlja-

ti!” ObeÊanje je bilo isto tako dalekoseæno kao i nalog. Ne

daju se svi darovi svakom vjerniku. Duh razdjeljuje “svako-

mu kako hoÊe”. (1. KorinÊanima 12,11) Ali darovi Duha obe-

Êani su svakom vjerniku prema njegovoj potrebi u Gos-

podnjem djelu. ObeÊanje je isto tako Ëvrsto i pouzdano da-

nas kao πto je bilo u vrijeme apostola. “Ova Êe Ëudesa pratiti

one koji budu vjerovali.” To je prednost Boæje djece i ona

se trebaju uËvrstiti u svemu πto je moguÊe primiti vjerom.


186 PASIJA NADE

“Na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati.” Ovaj

je svijet prostrana bolnica, ali Krist je doπao lijeËiti bole-

sne, objaviti osloboenje Sotoninim robovima. U Njemu je

bilo zdravlje i snaga. On je davao svoj æivot bolesnima, ne-

voljnima, onima kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio

nijednog koji je doπao primiti njegovu iscjeljujuÊu silu. Znao

je da su oni koji su Ga molili za pomoÊ sami na sebe navu-

kli bolest; pa ipak nije ih odbio iscijeliti. A kad je Ëudo-

tvorna moÊ uπla u ove jadne duπe, one su postale osvjedo-

Ëene o grijehu i mnoge su bile izlijeËene od svoje duhovne,

kao i od tjelesnih bolesti. Evanelje joπ uvijek posjeduje istu

silu, pa zaπto i danas nismo svjedoci istih rezultata?

Krist osjeÊa jad

svakog nevoljnika.

Krist osjeÊa jad svakog ne-

voljnika. Krist osjeÊa proklet-

stvo kad zli duhovi razdiru

neko ljudsko tijelo. On osjeÊa

samrtne muke kad groznica is-

crpljuje æivotnu snagu. On je

i danas isto tako spreman isci-

jeliti bolesnog kao kad je bio

osobno na Zemlji. Kristove su sluge njegovi predstavnici,

kanali za njegovo djelo. On æeli da preko njih upotrijebi svoju

iscjeljujuÊu silu.

U Spasiteljevu naËinu iscjeljivanja nalazila se pouka za

njegove uËenike. Jednom prilikom namazao je blatom oËi

slijepom Ëovjeku i naloæio mu: “Idi umij se u ribnjaku Siloe!

... Slijepac ode, umije se i vrati se gledajuÊi.” (Ivan 9,7) Iz-

ljeËenje se moglo izvrπiti samo silom Velikog Iscjelitelja, ali

je Krist ipak koristio jednostavna sredstva iz prirode. Prem-

da nije pruæao potporu lijeËenju lijekovima, odobrio je upo-

rabu jednostavnih i prirodnih lijekova.

Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je

rekao: “Viπe ne grijeπi, da ti se πto gore ne dogodi!” (Ivan

5,14) Na taj naËin pruæio je pouku da je bolest posljedica

krπenja Boæjeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da

su ljudi æivjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, velika bi-

jeda u svijetu ne bi postojala.

Krist je bio voa i uËitelj starom Izraelu i On ga je po-

uËavao da je zdravlje nagrada za posluπnost Boæjim zakoni-

ma. Veliki LijeËnik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio

187

je svome narodu iz stupa od oblaka, govoreÊi mu πto mora

uËiniti i πto Bog æeli uËiniti za njih. “Budeπ li zduπno sluπao

glas Jahve, Boga svoga, vrπeÊi πto je pravo u njegovim oËi-

ma; budeπ li pruæao svoje uho njegovim zapovijedima i dr-

æao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egip-

Êane na vas neÊu puπtati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdrav-

lje.” (Izlazak 15,26) Krist je dao Izraelu detaljne upute o

njegovom svakodnevnom æivotu i sveËano im obeÊao: “Jahve

Êe od tebe maknuti svaku bolest.” (Ponovljeni zakon 7,15)

Kad su ispunili uvjete, obeÊanje im je potvreno: “U ple-

menima njinim bolesnih ne bjeπe.” (Psalam 105,37)

U cjelokupnom

Kristovom djelu

iscjeljenja otkrila

se sila ljubavi i

sami Êemo, ako

vjerom

sudjelujemo u toj

ljubavi, biti orua

za Njegovo djelo.

Ove se pouke odnose i na

nas. Postoje uvjeti koje trebaju

ispuniti svi koji æele saËuvati

zdravlje. Svi trebaju upoznati

te uvjete. Gospod nije zadovo-

ljan nepoznavanjem njegovih

zakona, bilo prirodnih ili du-

hovnih. U zajednici s Bogom

trebamo raditi na obnovi zdrav-

lja tijela, kao i duπe.

Mi trebamo pouËavati dru-

ge kako da saËuvaju ili povra-

te zdravlje. Za bolesne treba-

mo upotrebljavati lijekove πto

ih je Bog osigurao u prirodi,

te ih upravljati Onome koji

jedini moæe izlijeËiti. Naπa je

zadaÊa da u naruËju svoje vjere predamo bolesne i koji pa-

te Kristu. Mi ih trebamo pouËiti da vjeruju u Velikog Iscje-

litelja. Trebamo se osloniti na njegova obeÊanja i moliti za

izraz njegove sile. Obnova je prava bit evanelja i Spasitelj

æeli da bolesnima, beznadnima i nesretnima kaæemo da se

dræe njegove sile.

U cjelokupnom Kristovom djelu iscjeljenja otkrila se sila

ljubavi i sami Êemo, ako vjerom sudjelujemo u toj ljubavi,

biti orua za njegovo djelo. Ako se zanemarimo boæanskom

vezom povezati s Kristom, struja æivotodavne sile ne moæe

obilnim tijekovima teÊi od nas k svijetu. Bilo je mjesta u

kojima i sam Spasitelj, zbog njihova nevjerstva, nije mogao


188 PASIJA NADE

uËiniti mnoga i silna djela. Tako i danas nevjerstvo odvaja

Crkvu od njezinog boæanskog PomoÊnika. Ona se slabo dr-

æi vjeËne stvarnosti. Zbog njezina nedostatka vjere Bog je

razoËaran i bez svoje slave.

Samo ako obavlja Kristovo djelo, Crkva ima obeÊanje o

njegovoj prisutnosti. “Idite i nauËite sve narode”, rekao je

On. “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” Jedan

od prvih uvjeta za primanje njegove sile jest uzimanje nje-

gova jarma. Sam æivot Crkve ovisi o njezinoj vjernosti u is-

punjavanju Gospodnjeg naloga. Zapostavljanje ovog rada znaËi

prepustiti se duhovnoj slabosti i propadanju. Tamo gdje ne-

ma aktivnog rada za druge, ljubav iπËezava, a vjera tamni.

Krist æeli da njegovi propovjednici budu odgojitelji Cr-

kve u djelu evanelja. Oni trebaju pouËavati ljude kako da

traæe i spasu izgubljene. No, je li to djelo koje oni rade? O,

koliko je malo onih koji se trude da rasplamsaju iskru æivo-

ta u Crkvi koja je gotova da umre! Za koliko se crkava, kao

za bolesne jaganjce, staraju oni koji bi trebali traæiti izgub-

ljene ovce! A istodobno milijuni i milijuni ginu bez Krista.

Boæanska ljubav pokrenula se do svojih nedokuËivih du-

bina zbog ljudi i aneli se Ëude promatrajuÊi povrπnu za-

hvalnost onih koji primaju tako veliku ljubav. Aneli se Ëu-

de Ëovjekovom slabom poπtovanju te Boæje ljubavi. Nebo ne-

goduje zbog nemarnosti koja se pokazuje prema ljudskim

duπama. Da li æelimo saznati kako Krist gleda na to? Kako

bi se osjeÊao otac ili majka kad bi znali da su njihovo di-

jete, izgubljeno na mrazu i snijegu, zaobiπli i ostavili da umre

oni koji su ga mogli spasiti? Zar ne bi bili duboko oæaloπ-

Êeni i vrlo ojaeni? Zar ne bi optuæivali te ubojice gnjevom

tako vrelim kao πto su njihove suze, silnim kao πto je njiho-

va ljubav? Patnje svakog Ëovjeka patnje su Boæjeg djeteta i

oni koji ne pruæaju ruku pomoÊi svom bliænjem koji gine

izazivaju njegov praviËan gnjev. To je Janjetov gnjev. Onima

koji tvrde da imaju zajednicu s Kristom, a ipak su ravnodu-

πni prema potrebama svojih bliænjih, On Êe izjaviti na veliki

sudnji dan: “Ne znam odakle ste. Odstupite od mene svi zlo-

tvori!” (Luka 13,27)

U nalogu koji je dao uËenicima Krist nije samo opisao

djelo koje Êe oni obavljati nego im je predao i vijest koju

Êe propovijedati. “UËite ih”, rekao je, “da vrπe sve πto sam

189

vam zapovjedio!” UËenici su dobili zadaÊu da uËe ljude onome

πto je On osobno govorio i uËio. U tome je sadræano i sve

ono πto je rekao preko proroka i uËitelja Staroga zavjeta.

Ljudski je nauk iskljuËen. Ovdje nema mjesta predajama,

ljudskim teorijama i zakljuËcima ili crkvenom zakonodavstvu.

U ovom nalogu nije sadræan nijedan od zakona koji su iz-

dale crkvene vlasti. Kristove sluge ne trebaju propovijedati

niπta od ovoga. Zakon i Proroci, u kojima su zapisani nje-

gova RijeË i njegova djela, Ëine riznicu iz koje njegovi uËe-

nici trebaju crpiti nauku koju Êe dati svijetu. Kristovo ime

je njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja, njihova veza

jedinstva, ovlast za njihov naËin djelovanja i izvor njihova

Evanelje ne treba

iznositi kao neku

beæivotnu teoriju,

veÊ kao æivu silu

koja mijenja æivot.

uspjeha. Niπta πto ne nosi nje-

gov natpis ne moæe se priznati

u njegovu kraljevstvu.

Evanelje ne treba iznosi-

ti kao neku beæivotnu teoriju,

veÊ kao æivu silu koja mijenja

æivot. Bog æeli da oni koji pri-

maju njegovu milost budu svje-

doci njezine moÊi. On rado pri-

hvaÊa one Ëiji Ga je æivot naj-

viπe vrijeao; kad se pokaju,

daje im boæanskog Duha, po-

stavlja ih na najpovjerljivije poloæaje i πalje ih nevjernima

da objave njegovu bezgraniËnu milost. On æeli da njegove

sluge pruæe svjedoËanstvo o Ëinjenici da njegovom miloπÊu

ljudi mogu posjedovati karakter sliËan Kristovom i radovati

se Ëvrstom obeÊanju njegove velike ljubavi. Æelio bi da

pruæimo svjedoËanstvo o tome da On ne moæe biti zadovo-

ljan sve dok ljudskom rodu ne budu vraÊene svete predno-

sti kao njegovih sinova i kÊeri.

U Kristu se nalazi njeænost pastira, ljubav roditelja i neus-

porediva milost Spasitelja punog suÊuti. Svoje blagoslove daje

pod najprihvatljivijim uvjetima. Nije zadovoljan da samo objavi

ove blagoslove; on ih iznosi na najprivlaËniji naËin kako bi

probudio æelju da ih posjedujemo. Tako njegove sluge trebaju

iznositi bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Kristova div-

na ljubav omekπat Êe i podËiniti srca, dok se samim ponavlja-

njem uËenja ne moæe postiÊi niπta. “Tjeπite, tjeπite moj na-


190 PASIJA NADE

rod, govori Bog vaπ.” “GlasniËe radosne vijesti, Sione! Podigni

snaæno svoj glas, glasniËe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni

ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: Evo Boga vaπega!

... Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi

ih u svome naruËju.” (Izaija 40,1.9-11) Govorite narodu o

Onome koji se “istiËe... meu tisuÊama” i Onome koji je “sav...

od ljupkosti”. (Pjesma nad pjesmama 5,10.16) Same rijeËi

to ne mogu izraziti. Neka se to odrazi u karakteru i pokaæe

u æivotu. Krist æeli da se njegov lik naslika u svakom uËe-

niku. Svakoga je Bog predodredio da bude jednak “slici nje-

gova Sina”. (Rimljanima 8,29) U svakome se od njih treba

jasno pokazati svijetu Kristova ljubav koja dugo trpi, njego-

va svetost, krotkost, milost i istina.

U Kristu se nalazi

njeænost pastira,

ljubav roditelja i

neusporediva

blagodat Spasitelja

punog suÊuti.

Prvi su uËenici krenuli

propovijedati RijeË. Otkrivali

su Krista u svom æivotu. A i

Gospodin je radio s njima “i

potvrivao RijeË Ëudesima πto

su je pratila”. (Marko 16,20)

Ovi su se uËenici pripremali

za svoj rad. Prije dana Pede-

setnice sastali su se i otklonili

sve nesporazume. Bili su jed-

noduπni. Vjerovali su u Kristo-

vo obeÊanje da Êe dobiti bla-

goslov, pa su se molili u vjeri.

Nisu traæili blagoslov samo za sebe; njih je pritiskivao teret

spaπavanja duπa. Evanelje je trebalo odnijeti do najudalje-

nijih krajeva Zemlje i stoga su traæili dar sile koji je Krist

obeÊao. Tada se izlio Sveti Duh i tisuÊe je njih obraÊeno u

jednom danu.

Tako isto moæe biti i danas. Umjesto ljudskih razmiπlja-

nja, neka se propovijeda Boæja RijeË. Neka krπÊani odbace

svoje razmirice i neka se predaju Bogu radi spaπavanja

izgubljenih. Neka u vjeri traæe i on Êe doÊi. Izlijevanje Duha

u apostolsko vrijeme bila je “rana kiπa” i slavan je bio us-

pjeh. Ali Êe “kasna kiπa” biti znatno obilnija. (Joel 2,23)

Svi koji posvete duπu, tijelo i duh Bogu, stalno Êe dobi-

vati nove darove tjelesne i umne sile. Neiscrpni izvori Neba

stoje im na raspolaganju. Krist im daje dah svoga duha, æivot

191

Neka krπÊani

odbace svoje

razmirice i neka

se predaju Bogu

radi spaπavanja

izgubljenih.

svoga æivota. Sveti Duh daje svoje najbolje snage da rade u

srcu i umu. Boæja milost proπiruje i umnaæa njihove spo-

sobnosti i sve savrπenstvo boæanske prirode pridruæuje im

se u djelu spaπavanja ljudskih biÊa. Suradnjom s Kristom

savrπeni su u Njemu i osposobljeni da u svojoj ljudskoj sla-

bosti Ëine djela SvemoguÊega.

Spasitelj Ëezne otkriti svoju blagost prema svijetu i pro-

æeti ga svojim karakterom. On je njegovo otkupljeno vlas-

niπtvo i æeli ljude uËiniti slobodnima, Ëistima i svetima. Prem-

da Sotona radi da sprijeËi ovu namjeru, ipak krvlju prolive-

nom za svijet izvojevat Êe se mnoge pobjede koje Êe doni-

jeti slavu Bogu i Janjetu. Krist neÊe biti zadovoljen sve dok

pobjeda ne bude potpuna i ne vidi “svjetlost i nasiti se spo-

znajom njezinom”. (Izaija

53,11) Svi narodi na Zemlji tre-

baju Ëuti evanelje o njegovoj

milosti. NeÊe svi primiti nje-

govu milost; ali “Njemu Êe slu-

æiti potomstvo moje. O Gos-

podu Êe se pripovijedat slije-

deÊem koljenu”. (Psalam

22,31.32) “A kraljevstvo, vlast

i veliËanstvo pod svim nebe-

sima dat Êe se puku Svetaca

Sveviπnjega”, jer “zemlja Êe se

ispuniti spoznajom Jahvinom

kao πto se vodom pune mora”.


“Sa zapada vidjet Êe ime Jahvino, i Slavu njegovu s istoka

sunËanog.” (Daniel 7,27; Izaija 11,9; 59,19)

“Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radosti koji

oglaπava mir, nosi sreÊu, i spasenje navijeπta, govoreÊ Sionu:

Bog tvoj kraljuje! ... Radujte se, kliËite, razvaline..., jer je

Jahve utjeπio narod svoj... Ogolio je Jahve svetu svoju mi-

πicu pred oËima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide

spasenje Boga naπega.” (Izaija 52,7-10)

192 PASIJA NADE

17. “Svome Ocui vaπemu Ocu”

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,50-53; Djelima 1,9-12.

Doπlo je vrijeme da Krist uzae do OËeva prijestolja.

Kao boæanski pobjednik, spremao se na povratak u nebeske

dvorove sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio

je svome Ocu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo

koje si mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Nakon svog uskrs-

nuÊa za stanovito je vrijeme ostao na Zemlji da bi se nje-

govi uËenici mogli upoznati s Njim u njegovu uskrslu i

proslavljenu tijelu. Sad je bio spreman za rastanak. Doka-

zao je vjerodostojnost Ëinjenice da je On æivi Spasitelj. Nje-

govi uËenici nemaju viπe potrebe da Ga dovode u vezu s

grobom. Oni mogu misliti o Njemu kao o proslavljenom pred

cijelim svemirom.

Kao mjesto svog uzaπaπÊa Isus je izabrao mjesto koje je

Ëesto bilo posveÊeno njegovom prisutnoπÊu dok je prebi-

vao meu ljudima. Time nije trebalo biti poËaπÊeno brdo

Sion, mjesto Davidova grada, niti brdo Morija, na kome se

nalazio Hram. Ovdje su Krista ismijavali i odbacili. Ovdje

su se valovi milosti, vraÊajuÊi se u puno jaËoj plimi ljubavi,

odbijali o srca koja su bila tvrda kao stijena. Odatle je Isus,

umoran i teπka srca, otiπao dalje traæiti odmor na Maslin-

skoj gori. Sveta πekina odvajajuÊi se od prvog Hrama stajala

je na istoËnom brdu kao da je oklijevala napustiti izabrani

grad; tako je i Krist stajao na Maslinskoj gori s Ëeænjom u

srcu i promatrao Jeruzalem. ©umarci i rasjeline na ovoj gori

bili su posveÊeni njegovim molitvama i suzama. Njegove su

193

padine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnoπtva koje Ga

je proglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama naπao

je dom kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu u nje-

govu podnoæju sam se molio i patio. S ove je gore trebao

uzaÊi na Nebo. Njegov vrh dotaÊi Êe njegova noga kad se

bude ponovno vratio. Ne kao Ëovjek boli, veÊ kao slavan i

pobjedniËki kralj stajat Êe na Maslinskoj gori, dok Êe se

hebrejski uzvici “Aleluja!” mijeπati s neznaboæaËkim “Hosa-

na”, i glasovi spaπenih kao moÊne vojske sliti u klicanju:

“Okrunite Ga, Gospodara nad Gospodarima!”

Sad je Isus s jedanaest uËenika krenuo prema gori. Dok

su prolazili kroz jeruzalemska vrata, mnogi zaËueni pogledi

“Ja sam s vama u

sve vrijeme do

svrπetka svijeta.”

promatrali su druπtvo, predvo-

eno Onim koga su prije neko-

liko tjedana poglavari osudili

i raspeli. UËenici nisu znali da

je to bio njihov posljednji su-

sret s UËiteljem. Isus je pro-

vodio vrijeme u razgovoru s

njima, ponavljajuÊi svoje ranije

upute. Kad su se pribliæili Get-

semaniju, zaustavio se da bi se

mogli sjetiti pouka koje im je

dao u noÊi svoje samrtne borbe. Ponovno je pogledao trs i

lozu uz pomoÊ kojih je tada prikazao jedinstvo svoje Crkve

sa sobom i svojim Ocem; opet je ponovio istine koje im je

tada iznosio. Svuda oko Njega nalazili su se dokazi koji su

podsjeÊali na njegovu neuzvraÊenu ljubav. »ak su Ga i uËe-

nici, koji su bili tako dragi njegovu srcu, u trenutku nje-

gova poniæavanja osramotili i napustili.

Krist je boravio na ovom svijetu trideset i tri godine.

On je pretrpio njegovo preziranje, vrijeanje i podsmijeh;

bio je odbaËen i razapet. Sada, kad se spremao uzaÊi na svoje

prijestolje slave — razmatrajuÊi nezahvalnost naroda πto ga

je doπao spasiti — hoÊe li povuÊi od njih svoju suÊut i lju-

bav? HoÊe li se njegova ljubav usredotoËiti na ono kraljev-

stvo u kojem Ga cijene i u kojem bezgreπni aneli Ëekaju

da izvrπe njegov nalog? Ne, njegovo obeÊanje onima koje

voli i koje ostavlja na Zemlji glasi: “Ja sam s vama u sve

vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20)

“SVOME OCU I VA©EMU OCU”

194 PASIJA NADE

Isusov odlazak na NeboPoπto su stigli na Maslinsku goru, Isus je poπao putem

preko njezina vrha prema Betaniji. Ovdje je zastao, a uËenici

su se okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale s

njegova lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osui-

vao za njihove greπke i promaπaje, veÊ su rijeËi najdublje

njeænosti bile posljednje koje su s usana njihova Gospodina

potekle do njihovih uπiju. S rukama ispruæenim da blago-

slove, i kao da ih uvjerava u svoju zaπtitniËku brigu, polako

se uzdizao izmeu njih, privuËen prema Nebu silom jaËom

od bilo koje zemaljske sile. Dok se uzdizao, uËenici su obu-

zeti strahopoπtovanjem, gledali napreæuÊi oËi da uhvate po-

sljednji prizor Gospodina koji uzlazi. Oblak slave Ga je za-

Nije ih osuivao

za njihove

pogreπke i

promaπaje, veÊ su

rijeËi najdublje

njeænosti bile

posljednje koje su

s usana njihova

Gospodina potekle

do njihovih uπiju.

klonio od njihova pogleda, a

do njih su dopirale rijeËi, dok

su Ga prihvaÊala aneoska kola

poput oblaka: “Ja sam s vama

u sve dane svrπetka vijeka.” Is-

todobno je do njih dopirala naj-

umilnija i najradosnija glazba

aneoskog zbora.

Dok su uËenici joπ uvijek

zaËueno gledali gore, obratili

su im se glasovi koji su zvu-

Ëali kao najraskoπnija glazba.

Okrenuli su se i vidjeli dva an-

ela u ljudskom obliku koji su

im progovorili: “Galilejci, zaπto

stojite i gledate u nebo? Ovaj

isti Isus koji je uznesen na ne-

bo izmeu vas, opet Êe se vra-

titi isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”

Ovi aneli pripadali su druπtvu πto je u sjajnom oblaku

Ëekalo da isprati Isusa do njegova nebeskog doma. Najuz-

viπenija u aneoskom mnoπtvu bila su ova dva anela koji

su doπli na grob prilikom Kristova uskrsnuÊa i bili s Njim

tijekom njegovog cjelokupnog æivota na Zemlji. Sa æarkom

æeljom cijelo Nebo je oËekivalo kraj Njegova zadræavanja na

svijetu uniæenom prokletstvom grijeha. Prispjelo je vrijeme

195

da svemir sada primi svog Kralja. Zar ova dva anela nisu

Ëeznula da se pridruæe mnoπtvu πto je pozdravljalo Isusa

dobrodoπlicom? Ali u svojoj suÊuti i ljubavi prema onima

koje je On ostavio, priËekali su kako bi im pruæili utjehu.

“Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati

da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14)

Krist je uzaπao na Nebo u ljudskom obliku. UËenici su

vidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, go-

vorio i molio se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je

bio s njima u njihovim Ëamcima na jezeru i koji se tog istog

dana muËio s njima penjuÊi se sve do Maslinske gore — taj

isti Isus je sada otiπao dijeliti prijestolje svog Oca. Aneli

su ih uvjeravali da Êe isti Onaj koga su vidjeli kako ide na

Sa æarkom æeljom

cijelo Nebo je

oËekivalo kraj

Njegova

zadræavanja na

svijetu uniæenom

prokletstvom

grijeha.

Nebo, doÊi ponovo isto tako

kako je uzaπao. On Êe doÊi “u

pratnji oblaka! I vidjet Êe ga

svako oko”. “Jer Êe sam Gospo-

din sa zapovjedniËkim zovom,

s glasom arkanela i sa zvukom

trube Boæje siÊi s neba i naj-

prije Êe uskrsnuti umrli u

Kristu.” “Kad Sin »ovjeËji doe

sa svojim sjajem u pratnji svih

anela, sjest Êe na prijestolje

svoje slave.” (Otkrivenje 1,7; 1.

Solunjanima 4,16; Matej 25,31)

Tako Êe se ispuniti i Gospodnje

obeÊanje πto ga je dao svojim

uËenicima: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu

se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan

14,3) UËenici su se doista mogli radovati u nadi da Êe se

njihov Gospodin ponovno vratiti.

SvjedoËenje radosnih uËenika

Kad su se uËenici vratili u Jeruzalem, ljudi su ih proma-

trali s Ëuenjem. Smatralo se da Êe oni nakon Kristova suenja

i raspeÊa izgledati utuËeni i posramljeni. Njihovi su neprija-

telji oËekivali da Êe na njihovom licu vidjeti izraz æalosti i

poraza. Umjesto toga vidjela se radost i pobjeda. Njihova


196 PASIJA NADE

su lica bila ozarena sreÊom koja nije bila zemaljskog podrijetla.

Nisu tugovali nad neostvarenim nadama, veÊ su bili ispu-

njeni slavljenjem i zahvaljivanjem Bogu. S radoπÊu su priËali

o veliËanstvenu dogaaju, o Kristovom uskrsnuÊu i njegovu

uzaπaπÊu na Nebo, a njihovo su svjedoËanstvo mnogi pri-

hvatili.

UËenici nisu viπe s nepovjerenjem gledali u buduÊnost.

Znali su da je Isus na Nebu i da je njegova naklonost uprav-

ljena njima. Znali su da imaju prijatelja kod Boæjeg prije-

stolja i æarko su æeljeli svoje molitve Ocu iznijeti u Isusovo

je donijela puninu radosti u pojavi Utjeπitelja, upravo ona-

ko kako je Krist obeÊao.

Nebeska dobrodoπlica

Cijelo Nebo Ëekalo je kako bi pozdravilo Spasitelja dob-

rodoπlicom u nebeskim dvorovima. Dok je uzlazio, iπao je

naprijed a za njim mnoπtvo zarobljenika osloboenih prili-

kom njegova uskrsnuÊa. Nebeska vojska pratila je radosnu

povorku klicanjem, uzvicima slavljenja i nebeskim pjesma-

ma.

Kad su se pribliæili Boæjem gradu, aneli su iz pratnje

uputili poziv:

UËenici nisu viπe s

nepovjerenjem

gledali u

buduÊnost. Znali

su da imaju

prijatelja kod

Boæjeg prijestolja...

ime. U sveËanom strahopoπto-

vanju poklonili su se u molitvi,

ponavljajuÊi Ëvrsto obeÊanje:

“Ako πto zamolite od Oca u

moje ime, dat Êe vam. Do sada

niste niπta u moje ime molili.

Molite i primit Êete da vaπa ra-

dost bude potpuna!” (Ivan

16,23.24) Pruæali su ruku vjere

sve viπe i viπe s Ëvrstim uvjere-

njem: “Isus Krist koji je umro

— joπ bolje: koji je uskrsnuo —

koji je s desne strane Bogu i

koji posreduje za nas...” (Rim-

ljanima 8,34) Pedesetnica im

197

“Podignite, vrata, nadvratnike svoje,

diæite se, dveri vjeËne

da unie Kralj slave!”

Radosno je odgovorila straæa koja je Ëekala:

“Tko je taj Kralj slave?”

Ovo su govorili ne zato πto nisu znali tko je On, veÊ

zato πto su æeljeli Ëuti odgovor uzviπene hvale:

“Javhe silan i junaËan,

Jahve silan u boju.

Podignite, vrata, nadvratnike svoje

da unie Kralj slave.”

Ponovno se Ëuo poziv: “Tko je taj kralj slave?” jer aneli

se nikada ne umaraju sluπajuÊi uzvisivanje njegova imena.

Aneli iz pratnje odgovorili su:

“Jahve nad vojskama;

on je Kralj slave.”

(Psalam 24,7-10)

Tada su se πirom otvorila vrata Boæjega grada i aneo-

sko mnoπtvo proπlo je kroz njih, praÊeno tonovima veliËan-

stvene glazbe.

Tu je prijestolje a oko njega duga obeÊanja. Tu su ke-

rubini i serafini. Zapovjednici nebeske vojske, Boæji sinovi,

predstavnici bezgreπnih svjetova, svi su na okupu. Nebeski

Savjet pred kojim je Lucifer optuæio Boga i njegova Sina,

predstavnici onih bezgreπnih kraljevstava nad kojima je So-

tona pomiπljao zasnovati svoju vladavinu — svi se nalaze ov-

dje da dobrodoπlicom pozdrave Otkupitelja. Oni su æeljni

proslaviti njegovu pobjedu i uzdignuti Ga kao svoga Kralja.

Ali zadræao ih je mahanjem ruke. Joπ ne, On sad ne moæe

primiti vijenac slave i kraljevske haljine. On izlazi pred svoga

Oca. Pokazuje svoju ranjenu glavu, probodena rebra, ranje-

ne noge; podiæe svoje ruke na kojima se nalaze oæiljci od

klinova. On pokazuje dokaze svoje pobjede. Predstavlja Bo-


198 PASIJA NADE

gu obrtani snop, one koji su uskrsli s Njim kao predstav-

nici velikog mnoπtva koje Êe izaÊi iz grobova prilikom nje-

gova drugog dolaska. Prilazi Ocu koji se raduje kad se neki

grjeπnik pokaje; koji se za jednog raduje s pjevanjem. Prije

no πto su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su

se u zavjetu da otkupe Ëovjeka ako ga Sotona bude pobije-

dio. Stegli su svoje ruke u sveËanom zavjetu da Êe Krist postati

jamac za ljudski rod. Krist je ispunio ovo sveËano obeÊanje.

Ljubav je

pobijedila. Nebo

odzvanja od

glasova u

uzviπenim

pjesmama koje

javljaju: “Onomu

koji sjedi na

prijestolju, i

Janjetu: hvala, Ëast,

slava i vlast u

vijeke vjekova.”

Kad je na kriæu uzviknuo: “Svr-

πi se!”, obratio se Ocu. Spora-

zum je u cijelosti izvrπen. Sad

je izjavio: OËe, svrπeno je. Ispu-

nio sam Tvoju volju, Boæe moj!

Izvrπio sam djelo otkupljenja.

Ako je Tvoja pravda zadovo-

ljena, “OËe, htio bih da oni ko-

je si mi dao budu gdje sam ja,

zajedno sa mnom.” (Ivan

19,30; 17,24)

ZaËuo se Boæji glas kako

objavljuje da je pravda zadovo-

ljena. Sotona je pobijeen. Kri-

stovi sljedbenici koji su se mu-

Ëili i borili na Zemlji prihva-

Êeni su u “Ljubljenome”. (Efe-

æanima 1,6) Pred nebeskim an-

elima i predstavnicima bez-

greπnih svjetova, proglaπeni su

opravdanima. Tamo gdje je On, bit Êe i njegova Crkva. “Ljubav

Êe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.” (Psalam 85,10)

OËeve ruke obavile su se oko Sina i rijeË je izaπla: “Neka

mu se poklone svi aneli Boæji.” (Hebrejima 1,6)

S neizrecivom radosti knezovi, i poglavari, i sile prizna-

li su vrhovnu vladavinu Kneza æivota. Nebeske vojske pale

su niËice pred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli ne-

beskim dvorovima: “Dostojno je Janje koje je ‘zaklano’ da

primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu.”

(Otkrivenje 5,12)

PobjedniËke pjesme pridruæile su se glazbi s aneoskih

harfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno radoπ-

199

Êu i hvalom. Ljubav je pobijedila. Izgubljeni je naen. Nebo

odzvanja od glasova u uzviπenim pjesmama koje javljaju:

“Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava

i vlast u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 5,13)

Od ovog prizora nebeske radosti, nama se na Zemlji vra-

Êaju kao odjek veliËanstvene rijeËi samoga Krista: “Uzlazim

svome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπemu Bogu.” (Ivan

20,17) Nebeska i zemaljska obitelj jedno su. Za nas je naπ

Gospodin uzaπao i za nas On æivi. “Odatle slijedi da moæe

zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek

æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25)


200 PASIJA NADE

Kazalo

Predgovor ............................................................................... 5

1. Sluga slugama .................................................................... 7

2. “Na moju uspomenu” ..................................................... 17

3. “Neka se ne uznemiruje vaπe srce”.............................. 27

4. Getsemani ........................................................................ 47

5. Pred Anom i Kaifom ...................................................... 59

6. Juda .................................................................................. 77

7. U Pilatovoj sudnici .......................................................... 86

8. Golgota ........................................................................... 106

9. “Svrπeno je!” .................................................................. 124

10. U Josipovom grobu .................................................... 132

11. “Uskrsnuo je kako je rekao” ..................................... 143

12. “Zaπto plaËeπ?” ............................................................ 151

13. Put u Emaus ................................................................ 158

14. “Mir vama!” ................................................................. 164

15. Joπ jednom kraj mora................................................. 171

16. “UËinite sve narode uËenicima mojim”.................... 179

17. “Svome Ocu i vaπemu Ocu” ...................................... 192

1 ellen g. white pasija nade - adventisti.infoadventisti.info/knjige/pasija.pdf · smaragda...

Documents