p0001

PITANJA I ODGOVORI U VEZI KUPOVINE, PRODAJE IOTUĐENJA STALNIH SREDSTAVA U SISTEMU POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

1. Kupovina opreme od PDV obveznika i njeno otuđenje prije isteka roka od 5 godina

Članom 3. Zakona o PDV (Sl.Glasnik BiH, br.9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svoje djelatnosti, izvrši na teritoriji BiH uz naknadu, kao i na uvoz dobara u BiH.

Prema odredbama člana 7. Stav 1. Zakona, prenosom dobara uz naknadu smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u cjelosti ili djelomično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na neki drugi način stečena.

Iz navedene zakonske odredbe proizilazi da se prenosom uz naknadu smatra samo ona imovina poreskog obveznika za koju je ulazni porez u cjelosti ili djelimično bilo moguće odbiti, odnosno prodaja takve imovine predmet je oporezivanja PDV-om u smislu člana 3. stav 1. tačka 1. Zakona.

Kada obveznik prometuje opremu za obavljanje djelatnosti koju je nabavilo od obveznika poreza na dodatu vrijednost sa obračunatim porezom na dodatu vrijednost, pri čemu je isti iskoristio pravo na odbitak ulaznog poreza, takav promet se smatra prenosom dobara uz naknadu u smislu člana 7. stav 1. Zakona, odnosno isti je predmet oporezivanja u smislu člana 3. Stav 1. tačka 1. Zakona.

Članom 36. stav 2. Zakona propisano je da je obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci oprema i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti dužan da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta početka upotrebe objekata.

U slučaju da se vrši prodaja opreme prije isteka roka od pet godina, a s obzirom da promet predmetne robe podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, to u navedenom kontekstu nema obaveze po osnovu ispravke odbitka ulaznog poreza. Odbitak ulaznog poreza će se vršiti u svim ostalim slučajevima otuđenja opreme, a koja je nabavljena u roku od pet godina, osim u slučaju njene prodaje narednom učesniku u prometu.

2. Osnovica za obračun PDV-a kod rashodovanja, otpisa ili manjka stalnih sredstava

U smislu člana 3. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05 i 35/05) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Članom 7. stav 1. Zakona propisano je da se prenosom dobara uz naknadu smatra prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelimično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.

Dakle, ukoliko ne dođe do prometa osnovnih sredstava, odnosno nad istima se izvrši otpis ili rashodovanje, nisu ispunjeni uslovi iz člana 3. i člana 7. stav 1. Zakona, te se isto ne smatra predmetom oporezivanja.

Članom 36. stav 2. Zakona propisano je da je obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba opreme, a u slučaju nepokretneimovine, deset godina od momenta početka upotrebe objekta.

U skladu sa članom 76. stav (5) Pravilnika ukoliko građevinski objekat ili oprema postane neupotrebljiv prije isteka perioda za ispravku ulaznog poreza, prestaju razlozi za ispravku ulaznog poreza.

U skladu sa prethodno navedenim, ukoliko se oprema ili objekti rashoduju zbog neupotrebljivosti prije rokova propisanih članom 36. stav 2. Zakona, a na iste je odbijen ulazni PDV, neće se vršiti ispravka odbitka ulaznog poreza.

3. Prenos dijela opreme za obavljanje djelatnosti, kao ulog, od strane pravnog lica – osnivača novoosnovanom pravnom licu

Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05 i 35/05) propisano je da su predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu s odredbom člana 4. stav (1) Zakona, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Odredbom člana 7. stav (2) Zakona propisano je da se ne smatra prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Saglasno odredbi člana 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07,100/07 i 35/08 ), prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, u smislu člana 7. stav (2) Zakona, se ne smatra prometom dobara ukoliko su kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi:

a) da ona čini zaseban poslovni subjekat,b) da je sticalac poreski obveznik ili tim ticanjem postane poreski obveznik,c) da nastavlja obavljanje iste djelatnosti id) da kupac ima, ili će odbiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac.

Prema odredbi stava (2) istog člana Pravilnika, pod zasebnim poslovnim subjektom iz člana 7. stav (2) Zakona podrazumjeva se imovina ili dio imovine koja je kao takva evidentirana u poslovnim knjigama poreskog obveznika.

U skladu s navedenim odredbama Zakona i Pravilnika, kada obveznik PDV-a – osnivač pravnog lica prenese dio opreme za obavljanje djelatnosti kao ulog u novoosnovano pravno lice, pri čemu taj dio opreme čini zaseban poslovni subjekat koji samostalno može funkcionisati i koji je kao takav evidentiran u poslovnim knjigama poreskog obveznika, u tom slučaju prenos dijela opreme ne smatra se prometom dobara u skladu s odredbom člana 7. stav (2) Zakona, pod uslovom da je novoosnovano pravno lice obveznik PDV-a ili da je tim

prenosom postalo obveznik PDV-a, kao i pod uslovom da je produžilo da obavlja istu djelatnost koju je obavljao prenosilac.

Međutim, ako se dio opreme za obavljanje djelatnosti ne smatra zasebnim poslovnim subjektom u smislu člana 15. stav (2) Pravilnika, u tom slučaju radi se o prometu dobara za koji je obveznik PDV-a dužan da obračuna ili plati PDV u skladu sa Zakonom.

4. Pravo na odbitak ulaznog poreza po osnovu nabavke kombinovanog motornog vozila

Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05 i 35/05) propisano je da su predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

U članu 32. stav (2) i (3) Zakona o porezu na dodatu vrijednost propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilokom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a. Obveznik može ostvariti pravo na odbitakulaznog poreza za promet dobara i usluga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ulaznog poreza postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Hercegovini.

Osim toga, u članu 63. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili izvršene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,

b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog

poreza,d) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u poslovne svrhe.

Stavom 6. člana 32 Zakona, propisano je da poreski obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla, plovnih objekata i vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prevozna sredstva, goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, kao i iznajmljivanje, održavanje tih prevoznih sredstava, osim ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti.

Pojam prevoznih sredstava koja ne služe isključivo za poslovne djelatnosti, definisan je u članu 64. Pravilnika, kao putnički automobili, avioni i brodovi za prevoz poslovodstva, rukovodnih i drugih zaposlenih se ne odnose na prevozna sredstva koja se koriste isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti.

U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, obveznik PDV-a ima pravo na odbitak ulaznog poreza po osnovu nabavke kombinovanog motornog vozila koji koristi za prevoz materijala, opreme, alata i radnika na terenu, ukoliko ispunjava propisane uslove iz Zakona i Pravilnika.

5. Poreski tretman prenosa prava raspolaganja na opremi kao ulog u pravno lice, u slučaju kada dolazi do vraćanja opreme licu koje je tu opremu unijelo kao ulog u pravno lice

Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu s odredbom člana 4. stav (1) Zakona, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Prema stavu (2) člana 7. Zakona, ne smatra se prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.Odredbom člana 15. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), određeno je da, prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, u skladu sa članom 7. stav (2) zakona, se ne smatra prometom dobara ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:

a) da ona čini zaseban poslovni subjekatb) da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,c) da nastavlja obavljati iste djelatnosti id) da kupac ima ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac.

U stavu (2) istog člana Pravilnika propisano je da, pod zasebnim poslovnim subjektom iz člana 7.stav (2) Zakona podrazumijeva se imovina ili dio imovine koja samostalno može funkcionisati i koja je kao takva evidentirana u poslovnim knjigama poreskog obveznika.

U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, kada obveznik PDV-a vrši prenos prava raspolaganja na dijelu imovine kao ulog u pravno lice, PDV se ne obračunava i ne plaća pod uslovima: da je sticalac poreski obveznik ili da tim prenosom postaje poreski obveznik, da sticalac produžava da obavlja istu djelatnost, tj. djelatnost koju je obavljao prenosilac, kao i da se radi o dijelu imovine koja čini zaseban poslovni subjekat. Ako navedeni uslovi nisu ispunjeni, u tom slučaju postoji obaveza obračunavanja i plaćanja PDV-a.

Kada pravno lice- obveznik PDV-a vrati dobro licu koje je ta dobra unijelo kao ulog u pravno lice (osim ako se radi o prenosu imovine i dijela imovine iz člana 7. stav 2. Zakona), pravno lice – obveznik PDV-a ima obavezu da za izvršeni promet obračuna PDV po propisanoj poreskoj stopi i da obračunati PDV plati u skladu sa Zakonom.

6. Kupovina devastirane nekretnine od preduzeća koje je u stečaju, a sa svrhom dalje prodaje

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata, shodno članu 4. stav 3. tačka 4. Zakona.

Članom 8. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani. Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža i drugi), u smislu stava (2) istog člana Pravilnika, smatraju se dijelovi novoizgrađenih građevinskih objekata iz stava 1. ovog člana, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se plaća posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu člana 25. Stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Iz navedenog proizilazi da se porezom na dodatu vrijednost oporezuje samo prvi prenos prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Shodno navedenom, kada obveznik prometuje nedovršenu i devastiranu nepokretnost koju je, u konkretnom slučaju, kupio od preduzeća koje je u stečaju, taj promet se ne smatra prvim prenosom prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom, te je isti, u smislu člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen od oporezivanja PDV-om.

7. Kompenzacija stana za isporučena dobra od strane preduzeća investitoru – pravo na odbitak ulaznog PDV-a koje je investitor na fakturi iskazao preduzeću dobavljaču dobara

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 4. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra i prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata, a tačkom 7. istog člana Zakona propisano je da se prometom dobara smatra i razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

Članom 8. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnikBiH“, broj:93/05, 21/06, 60/06, 6/07 i 100/07) propisano je da se novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu člana 4. stav 3. tačka 4. Zakona, smatraju objekti koji nisu upotrebljavani u svrhu za koju su izgrađeni i koji nisu bili predmet prenosa prava raspolaganja.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža i drugi), u smislu stava (2) istog člana Pravilnika, smatraju se dijelovi novoizgrađenih građevinskih objekata iz stava 1. Ovog člana, koji se isporučuju kao posebna cjelina i za koje se ugovara posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu člana 25. Stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Iz navedenog proizilazi da se porezom na dodatu vrijednost oporezuje samo prvi prenos prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Članom 32. stav 1. Zakona propisano je da je ulazni porez u vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba da plati, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi, ili treba da koristi, u svrhu poslovanja koje vrši.

Obveznik, u smislu člana 32. stav 2. Zakona ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga, u smislu člana 63. Stav(1) Pravilnika, imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uslovi:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,d) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u poslovne svrhe.

Članom 32. stav 4. tačka 1. Zakona propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV-a, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Shodno navedenom, kada obveznik koji je, u konkretnom slučaju, kao kompenzaciju za isporučena dobra, od investitora izgradnje dobio novosagrađeni stan, isti dalje prometuje, taj promet se ne smatra prvim prenosom prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom ( već drugim prenosom, odnosno prometom), te je isti, u smislu člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen od plaćanja PDV-a. U tom slučaju obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza iskazanog na fakturi investitora, shodno članu 32. stav 4. tačka 1. Zakona.

8. Poreski obveznik je u 2007. godini uvezao mašine iz inostranstva (od osnivačke firme) za obavljanje oporezive djelatnosti u Bosni i Hercegovini. PDV je obračunat pri uvozu i izvršen je povrat od strane UIO. U 2008. godini mašine se prodaju osnivaču i izvoze. Kako obračunati PDV na izvoz, da li na prodajnu vrijednost mašine koju umanjujemo za obračunatu amortizaciju i kako je iskazati u prijavi za PDV?

Članom 27. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca.

U skladu sa članom 20. stav 1. Zakona poreska osnovica prometa dobara i usluga jeste oporeziviiznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Članom 40. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da bi se promet smatrao izvozom u skladu sa članom 27. Stav 1. tačkama 1, 3 i 7. Zakona mora biti zadovoljen uslov da je dobro prešlo granicu BiH.

Članom 41. stav (1) Pravilnika propisano je da poresko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje izvoznu carinsku ispravu, odnosno kopiju izvozne carinske isprave o izvršenom izvozu dobara izdatu u skladu s carinskim propisima.

Dakle, poreski obveznik koji izvrši izvoz mašina obračunaće PDV po stopi od nula posto na osnovicu utvrđenu članom 20. stav 1. Zakona (na naknadu koju primi ili treba da primi za prodaju) uz ispunjenje uslova iz člana 40 i 41. Pravilnika. U skladu s Uputstvom za popunjavanje PDV prijave (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 06/07) obveznik će vrijednost izvoza unijeti u polje 12 PDV prijave.

9. Pravo na odbitak ulaznog poreza za dobra i usluge koje obveznik PDV-a obavlja u cilju izgradnje objekta za vršenje djelatnosti u periodu od dana sticanja prava raspolaganja na tom objektu do dana poništavanja odobrenja za izgradnju izdatog na ime prvobitnog vlasnika objekta i izdavanja odobrenja odobrenja za izgradnju na ime sticaoca?

U članu 32. stav (2) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35i 100/08/05) propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a. Osim toga, u članu 63. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili izvršene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,d) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u poslovne svrhe.

U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, u periodu od dana sticanja prava raspolaganja na objektu u izgradnji do dana poništenja odobrenja za izgradnu izdatog na ime prvobitnog vlasnika tog objekta i izdavanja odobrenja za izgradnju na ime sticaoca, obveznik PDV-a koji je stekao pravo raspolaganja na objektu u izgradnji ima pravo da PDV obračunat i iskazan u fakturama prethodnih učesnika u prometu za promet dobara i usluga u okviru izgradnje objekta, odbije kao ulazni porez od PDV-a koji duguje, uz ispunjenje predviđenih uslova - da posjeduje propisanu dokumentaciju, kao i da nabavljena dobra i usluge koristi, odnosno da će ih koristiti za promet dobara i usluga sa pravom na odbitak ulaznog poreza - oporeziv promet, promet za koji jer propisano poresko oslobađanje sa pravom na odbitak ulaznog poreza i promet koji je izvršen u inostranstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini.

Odredbama člana 36. stav 2. Zakona propisano je da je obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci oprenme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta početka upotrebe objekata, obveznik je dužan da izvrši ispravku odbitka ulaznog PDV-a koji je po tom osnovu ostvario.

10. Poreski tretman prvog prenosa prava raspolaganja na novoizgrađenom građevinskom objektu izgrađenom za vršenje djelatnosti, kao ulog u privredno društvo, koji vrši obveznik PDV-a –investitor?

Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su predmet oporezivanja PDV-om

promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu s odredbom člana 4. stav (1) Zakona, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. U članu 7. stav 1. Zakona propisano je da se prenosom dobara uz naknadu smatra prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u cjelosti ili djelimično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na neki drugi način stečena.

Odredbom stava (2) istog člana Zakona propisano je da se ne smatra prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac. Saglasno odredbi člana 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08 ), prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, u smislu člana 7. stav (2) Zakona, se ne smatra prometom dobara ukoliko su kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi:

a) da ona čini zaseban poslovni subjekat,b) da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,c) da nastavlja obavljanje iste djelatnosti id) da kupac ima, ili će odbiti, istu stopu za odbatak ulaznog poreza koju je imao prodavac.


Prema odredbi člana 20. stav (1) Zakona, poresku osnovicu prometa dobara i usluga čini oporeziviiznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, na prvi prenos prava raspolaganjana novoizgrađenom građevinskom objektu izgrađenom za potrebe vršenja djelatnosti, kao ulog u privredno društvo, a koji vrši obveznik PDV-a – investitor, PDV se obračunava i plaća po propisanoj poreskoj stopi, imajući u vidu da se radi o prenosu prava raspolaganja na pojedinom dobru koje se ne smatra dijelom imovine u smislu člana 7. stav 2. Zakona, odnosno u smislu člana 15. Stav (2) Pravilnika. U ovom slučaju osnovicu za obračun PDV-a, u skladu sa odredbom člana 20. Stav 8. Zakona, čini tržišna vrijednost novoizgrađenog građevinskog objekta na dan njegove isporuke, u koju nije uključen PDV.

11. Dva pravna lica (poreski obveznici) sačinila su ugovor o ortakluku za izgradnju poslovnog centra. Nakon završetka gradnje odlučili su da izgrađeni objekat koji je namijenjen izdavanju unesu kao dio imovine u treće preduzeće koje će se baviti samo iznajmljivanjem. To treće preduzeće je već formirano i registrovano za usluge izdavanja. Isto je već zaključilo nekoliko ugovora o iznajmljivanju objekta sa početkom trajanja od momenta unošenja u imovinu istog. Da li se ovakav unos može tretirati prenosom u smislu čklana 7. stav 2. Zakona o PDV-u i izvršiti bez obračuna PDV-a?

Porez na dodatu vrijednost se, shodno članu 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga

koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

U skladu sa članom 4. stav 3. tačka 1. Zakona prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Odredbama člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Članom 8. stav (2) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnikBiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Članom 7. stav 2. Zakona propisano je da se ne smatra prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost dobiti istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Članom 15. Pravilnika propisano je da se prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, u skladu sa članom 7. stav 2. Zakona, ne smatra prometom dobara ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:

a) da ona čini zaseban poslovni subjekt,b) da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,c) da nastavlja obavljanje iste djelatnosti id) da kupac ima, ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac.

Pod zasebnim poslovnim subjektom iz člana 7. stav (2) Zakona podrazumijeva se imovina ili dio imovine koja samostalno može funkcionisati i koja je kao takva evidentirana u poslovnim knjigama poreskog obveznika, shodno članu 15. stav (2) Pravilnika.

Stavom (3) istog člana Pravilnika propisano je da se kod kod prenosa cjelokupne ili dijela imovineiz stava (1) ovog člana smatra da je sticalac iste nasljednik (stupa na mjesto prenosioca).

Odredbama stava 4. člana 7. Zakona propisano je da je prodavac poslovne imovine dužan, u roku od osam dana od dana prodaje, obavjestiti Upravu za indirektno oporezivanje o identitetu novog vlasnika poslovne imovine i iznosu koji je plaćen za nju.

Imajući u vidu konkretan slučaj, kao i ugovore u prilogu, u slučaju da ortaci) u zajedničko preduzeće unesu po jednu polovinu novosagrađenog građevinskog objekta koji nije upotrebljavan, radi se o prvom prenosu istog koji podliježe plaćanju PDV-a.

S obzirom da ugovore o iznajmljivanju ne sklapaju ortaci već novoosnovano preduzeće u koje kao ulog tek treba da bude unesen cijeli objekat, u tom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 7. stav 2.Zakona i člana 15. Pravilnika u pogledu nastavljanja obavljanja iste djelatnosti.

Naime, ortaci se u konkretnom slučaju bave investiranjem i izgradnjom građevinskog objekta, dok će se novoosnovano preduzeće baviti iznajmljivanjem istog.

12. Pravo obveznika PDV-a - preduzetničke radnje da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu za promet dobara i usluga koje preduzetnička radnja nabavlja u cilju izgradnje poslovnog prostora odbije kao ulazni porez, pri čemu odobrenje za gradnju tog objekta glasi na fizičko lice-supružnika vlasnika preduzetničke radnje?

Saglasno odredbi stava 1. člana 32. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) ulazni porez, u vezi sa poreskim obveznikom, je iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV kojeg plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima i uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja kojeg vrši.

Prema odredbi stava 2. i 3. istog člana zakona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a, kao i da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ulaznog poreza postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Hercegovini. Osim toga, u stavu (1) člana 63. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:


Stavom 8. člana 32. Zakona propisano je da obveznik može odbiti ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreskom periodu u kojem je PDV obračunat u skladu sa članom 17. i 38. Ovog zakona.

Prema odredbi člana 55. stav 1. Zakona, obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. Ovog zakona.

Saglasno odredbama člana 107. stav 1. Pravilnika, poreska faktura mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) naziv, adresu, identifikacioni broj za indirektne poreze obveznika koji je isporučio dobra ili uslugeb) mjesto i datum izdavanja fakture,c) broj fakture,d) datum isporuke dobara i/ili usluga,e) ime, naziv, adresu i kada postoji identifikacioni broj za indirektne poreze poreskog obveznika kupca,f) trgovački naziv, vrstu, količinu i cijenu isporučenih dobara i obavljenih usluga,g) pojedinačnu vrijednost dobara i usluga bez PDV-a,h) ukupan iznos naknade bez PDV-a,i) PDV stopu i ukupan iznos PDV-a,j) Ukupan iznos naknade za dobra i usluge, uključujući PDV.

U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, kada obveznik PDV-a-preduzetnička radnja nabavlja dobra i usluge u cilju izgradnje poslovnog prostora, pri čemu odobrenje za izgradnju tog objekta glasi na ime fizičkog lica-supružnika vlasnika preduzetničke radnje i pri čemu između obveznika PDV-a-preduzetničke radnje i fizičkog lica-supružnika vlasnika preduzetničke radnje ne postoji ugovoreni odnos iz kojeg proizilazi da obveznik PDV-a preduzetnička radnja vrši promet dobara ili usluga po osnovu izgradnje predmetnog objekta fizičkom licu-supružniku vlasnika preduzetničke radnje mišljenja smo da nisu ispunjeni uslovi iz člana 32. Zakona, tj. da obveznik PDV-a-preduzetnička radnja nema pravo da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu za promet dobara i usluga koje nabavlja u cilju izgradnje poslovnog prostora, odbije kao ulazni porez.

13. Poreski obveznik je podnio zahtjev za registraciju za PDV. Početak obaveze za plaćanje PDV-a je, po rješenju UIO, od 01.03.2009. godine. Međutim isti je prilikom priprema za početak obavljanja djelatnosti u februaru mjesecu izvršio ulaganje u poslovni prostor koji je zakupio za potrebe obavljanja djelatnosti (građevinski radovi, nabavka kancelarijskog materijala i opreme). Da li isti ima pravo odbitka ulaznog poreza obračunatog od strane izvođača radova na poslovnom prostoru?

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi sa poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U stavu 2. istog člana Zakona propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezanda plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Saglasno članu 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeniglasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07 i 35/08), poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uslovi:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, ted) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u poslovne svrhe.

Članom 68. stav (1) Pravilnika propisano je da privredna ili druga preduzetnička oporeziva djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se preduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Ulazni porez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uslovi za odbitak ulaznog poreza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza koji je zaračunat na primljene isporuke kao što su privatno motivisana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do preduzetniočkog statusa i preduzetničkog poslovanja.

Članom 17. stav 1. Pravilnika propisano je da sve isporuke koje se vrše u okviru obavljanja djelatnosti, koje se ne smatraju isporučenim dobrima, smatraju se prometom usluga i podliježu

obračunavanju PDV-a, osim u slučajevima koji su posebno propisani članovima 24. do 30. Zakona. Stavom 5. istog člana Pravilnika propisano je da ako pri prometu usluga naknada nije novčana, već u isporuci dobra ili usluge, radi se o razmjeni, a stavom 6. istog člana Pravilnika propisano je da pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, odnosno kod svakog isporučioca.

Za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. Zakona, obveznik je, u smislu člana 55. stav 1. Zakona, dužan klijentu izdati fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura.

Članom 20 stav 4. Zakona propisano je da se pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom smatra vrijednost dobara ili usluga koje su predmet razmjene.

U skladu sa članom 17. stav 1. tačka 1. Zakona poreska obaveza nastaje, između ostalog, i u momentu isporuke dobara ili vršenja usluga.

Prema tome, u slučaju kada obveznik izvrši ulaganje u poslovni prostor koji se nalazi pod zakupom, te time poveća vrijednost zakupodavčeve imovine, smatra se da je isti izvršio promet usluga koji podliježe oporezivanju. U tom slučaju je u obavezi na takav promet ispostaviti fakturu sa obračunatim PDV-om zakupodavcu, na iznos izvršenog ulaganja.

Na tako izvršen promet obveznik bi imao pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog od strane izvođača radova za usluge izvršene na imovini zakupodavca.

Uzimajući u obzir da je poreska obaveza za poreskog obveznika nastala u februaru, kada su radovi i izvršeni, a obaveza obračunavanja PDV-a, nastala 01.03. isti nije bio dužan obračunati PDV na navedeno ulaganje, ali isto tako ne može odbiti PDV obračunat od strane izvođača radova u smislu člana 68. Pravilnika, jer je po toj nabavci već izvršio daljnji promet zakupodavcu.

Kada su u pitanju nabavke kancelarijskog namještaja i opreme, u smislu člana 68. Pravilnika obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza, uz ispunjenje ostalih uslova propisanih članom 63. Pravilnika.

14. Preduzeće je kupilo novi stan, za koji je primilo poresku fakturu sa obračunatim porezom na dodatu vrijednost. Stan je uknjižen u imovinu preduzeća, a preduzeće ga oprema namještajem, jer ima namjeru da ga izda fizičkom licu za stanovanje, na period od 10 godina. Da li preduzeće ima pravo na odbitak ulaznog poreza iskazanog na fakturi dobavljača za kupljeni stan i fakturama za nabavku namještaja za opremanje istog?

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05 i 35/05) propisano je da se PDV, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Od plaćanja PDV-a oslobobođene su usluge izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje,stanova i stambenih objekata na period duži od 60 dana, shodno članu 25. stav 1. tačka 2. Zakona.

Članom 32. stav 1. Zakona propisano je da je ulazni porez u vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba da plati, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi, ili treba da koristi, u svrhu poslovanja koje vrši.

Obveznik, u smislu člana 32. stav 2. Zakona, ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Članom 32. stav 4. tačka 1. Zakona propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV-a, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Shodno naprijed navedenom, kada obveznik kupljeni stan izdaje fizičkom licu na period od 10 godina u svrhe stanovanja, odnosno koristi za promet usluga oslobođenih od plaćanja PDV-a, isti ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza iskazanog na fakturi dobavljača za nabavku stana. Takođe, obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza sadržanog u fakturama dobavljača za kupljeni namještaj za opremanje predmetnog stana.

15. Pravo obveznika indirektnih poreza da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu po osnovu prometa tehničke opreme za video nadzor, plafonskih lampi i rolo zavjesa sa lancem, odbije kao ulazni porez, u slučaju kada obveznik PDV-a ova dobra nabavlja radi opremanja poslovnog prostora?




Stavom 8. člana 32. Zakona propisano je da obveznik može odbiti ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreskom periodu u kojem je PDV obračunat u skladu sa članom 17. i 38. ovog zakona.

Prema odredbi člana 55. stav 1. Zakona, obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. ovog zakona.

Saglasno odredbama člana 107. stav 1.Pravilnika, poreska faktura mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) naziv, adresu identifikacioni broj za indirektne poreze obveznika koji je isporučio dobra ili uslugeb) mjesto i datum izdavanja fakture,c) broj fakture,d) datum isporuke dobara i/ili usluga,e) ime, naziv, adresu i kada postoji identifikacioni broj za indirektne poreze poreskog obveznika kupca,f) trgovački naziv, vrstu, količinu i cijenu isporučenih dobara i obavljenih usluga,g) pojedinačnu vrijednost dobara i usluga bez PDV-a,h) ukupan iznos naknade bez PDV-a,i) PDV stopu i ukupan iznos PDV-a,j) ukupan iznos naknade za dobra i usluge, uključujući PDV.

U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, obveznik PDV-a ima pravo da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu- isporučioca opreme za video nadzor, plafonskih lampi i rolo zavjesa sa lancem, odbije kao ulazni porez, u slučaju kada ova dobra nabavlja radi opremanja poslovnog prostora, pod uslovima predviđenim Zakonom, tj. da posjeduje propisanu dokumentaciju, kao i da nabavljena dobra koristi ili će ih koristiti za promet sa pravom na odbitak ulaznog poreza.

16. Preduzeće iz Republike Makedonije šalje svoje radnike kako bi se izvršio servis osnovnog sredstva PDV obvezniku iz Bosne i Hercegovine. Pri tome inostrano preduzeće ispostavlja fakturu na iznos od 6.500 Eura. Da li nastaje obaveza po osnovu obračunavanja i plaćanja PDV-a?

Članom 15. stav (2) tačka 3. pod d) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se mjestom pružanja usluga smatra mjesto gdje je izvršena usluga na pokretnoj imovini, što je u konkretnom slučaju Bosna iHercegovina. Međutim, obzirom da preduzeće iz Makedonije nema sjedište u Bosni i Hercegovini,niti je imenovalo poreskog punomoćnika, slijedom odredbi člana 13. stav (1) tačka 3. Zakona lice koje podliježe plaćanju PDV-a je obveznik iz BiH, primalac usluge servisiranja mašina. Dakle, isti jedužan obračunati na primljenoj fakturi iznos pripadajućeg PDV-a. Članom 70. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da obveznik u zemlji koji koristi uslugu lica sa sjedištem u inostranstvu a koji ima obavezu obračunati, prijaviti i platiti PDV na pružene usluge prema članu 13. stav (1) tačka 3. Zakona ima pravo tako obračunati PDV odbiti kao ulazni porez, ako su ispunjeni uslovi iz člana 32. Zakona. Temeljem istog člana Pravilnika, obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza ukoliko su ispunjeni slijedeći uslovi:

a) račun mora izdati lice koje ima sjedište ili boravište u insotranstvu,b) poreski obveznik – primalac usluge mora izvršiti obračun iznosa PDV-a na zaprimljenom računu,c) PDV mora biti prijavljen sastavni dio iznosa izlaznog poreza navedenog u PDV prijavi poreskog obveznika – primaoca usluge.

17. Preduzeće, obveznik poreza na dodatu vrijednost, je izvršilo nabavku stambenog prostora (apartmana), koje će koristiti za smještaj poslovnih partnera, te za odmor radnika. Da li preduzeće, s obzirom da je iste uknjižilo u imovinu preduzeća, ima pravo odbitka ulaznog poreza iskazanog na fakturama dobavljača za navedene apartmane?

Shodno članu 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), PDV se plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 5. stav 1. Zakona propisano je da kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine poreski obveznik koristi u privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelimično odbiti, takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz naknadu.

Članom 32. stavom 1. Zakona propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreskim obveznikom, iznos poreza na dodatu vrijednost koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i porez na dodatu vrijednost koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U smislu stava 2. člana 32. Zakona, obveznik ima pravo da odbije porez na dodatu vrijednost koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježu plaćanju poreza na dodatu vrijednost.

Obveznik, u smislu člana 32. stav (6) tačka 3. Zakona, ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznogporeza na izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik ili njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili kao objekat za rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa njima ili njihovom upotrebom.

Uslovi pod kojima poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza propisani su članom 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Članom 63. stav (5) Pravilnika propisano je da je obveznik dužan da vodi posebne evidencije za isporuke za poslovne svrhe, a posebno za isporuke u neposlovne svrhe.

U smislu člana 63. stav (6) Pravilnika, ako se dobra ili usluge isporučene poreskom obvezniku koriste u poslovne i neposlovne svrhe, a moguće je odrediti udjel korištenja u neposlovne svrhe, ulazni porez se mora podijeliti prema svrsi upotrebe na dio koji se može i na dio koji se ne može odbiti.

Ako podjela iz stava (6) ovog člana nije moguća, a primljena isporuka se u cjelosti uključuje u poslovne svrhe, ispunjene su pretpostavke za postojanje vlastite potrošnje u pogledu korištenja uneposlovne svrhe, te privatni udio korištenja podliježe oporezivanju prema članu 5. stav 1. Zakona, shodno članu 63. stav (7) Pravilnika.

Ako podjela iz stava (6) ovog člana nije moguća, a primljena isporuka se u cjelosti uključuje u poslovne svrhe, ispunjene su pretpostavke za postojanje vlastite potrošnje u pogledu korištenja uneposlovne svrhe, te privatni udio korištenja podliježe oporezivanju prema članu 5. stav 1. Zakona, shodno članu 63. stav (7) Pravilnika.

Shodno navedenom, obveznik koji je izvršio nabavku stambenog prostora (apartmana) koji će koristiti za smještaj poslovnih partnera (poslovne svrhe), te za odmor radnika (neposlovne svrhe),

pri čemu nije moguće odrediti udio korištenja istih u poslovne i neposlovne svrhe, ima pravo na odbitak ulaznog poreza u potpunosti, ali je istovremeno u obavezi da za korištenje prostora za odmor radnika, u smislu člana 5. Zakona, te 108 i 109. Pravilnika, izda internu poresku fakturu sa obračunatim PDV-om.

U tom slučaju, osnovicu za obračun PDV-a čini tržišna vrijednost usluga u momentu njihovog prometa bez PDV-a, shodno članu 20. stav 8. Zakona i članu 22. stav (3) i (4) Pravilnika.

Međutim, ukoliko je moguće odrediti udio korištenja u poslovne i neposlovne svrhe ulazni porez se mora podijeliti prema svrsi upotrebe na dio koji se može odbiti i na dio koji se ne može odbiti.

18. Obaveza fizičkog lica- obveznika PDV-a, investitora, da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza u slučaju kada je po osnovu izgradnje građevinskog objekta koristio pravo na odbitak prethodnog poreza u cjelini, a nakon završetka izgradnje predmetnog objekta odlučio da jednu ekonomski cjelinu (stan) zadrži za sopstvene lične potrebe?





Prema odredbi člana 55. stav 1. Zakona, obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. Ovog zakona.

Saglasno odredbama člana 107. stav 1. Pravilnika, poreska faktura mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) naziv, adresu identifikacioni broj za indirektne poreze obveznika koji je isporučio dobra ili usluge,b) mjesto i datum izdavanja fakture,c) broj fakture,d) datum isporuke dobara i/ili usluga,e) ime, naziv, adresu i kada postoji identifikacioni broj za indirektne poreze poreskog obveznika kupca,f) trgovački naziv, vrstu, količinu i cijenu isporučenih dobara i obavljenih usluga,g) pojedinačnu vrijednost dobara i usluga bez PDV-a,h) ukupan iznos naknade bez PDV-a,i) PDV stopu i ukupan iznos PDV-a,j) Ukupan iznos naknade za dobra i usluge, uključujući PDV.

U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, fizičko lice – obveznik PDV-a, investitor, ima pravo da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu po osnovu prometa dobara i usluga namijenjenih izgradnji građevinskog objekta, odbije od PDV-a kojeg duguje, ako ispunjava uslove predviđene odredbama člana 32. Zakona da posjeduje fakturu o izvršenom prometu, kao i da predmetna dobra i usluge koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga sa pravom na odbitak ulaznog poreza. Međutim, fizičko lice - obveznik PDV-a, investitor, nema pravo da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu po osnovu prometa dobara i usluga namijenjenih izgradnji građevinskog objekta odbije kao ulazni porez u dijelu koji se odnosi na ekonomski djeljivu cjelinu u okviru novosagrađenog građevinskog objekta-stan koji zadržava za sopstvene –lične potrebe, s obzirom da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 32. Zakona. Ako je, fizičko lice - obveznik PDV-a, investitor, u cjelini izvršilo odbitak ulaznog poreza obračunatog od strane prethodnog učesnika u prometu po osnovu prometa dobara i usluga namijenjenih izgradnji građevinskog objekta, a nakon završetka izgradnje predmetnog objekta odlučio da jednu ekonomski djeljivu cjelinu (stan) zadrži za sopstvene potrebe, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza u dijelu ulaznog poreza koji se odnosi na tu ekonomskidjeljivu cjelinu-stan koji zadržava za sopstvene lične potrebe.

19. Pravno lice je sačinilo ugovor o zajedničkoj izgradnji sa fizičkim licem, pri čemu fizičko lice ustupa zemljište, a za uzvrat dobija određeni procenat novoizgrađenog objekta. Da li dio objekta koji pripada fizičkom licu podliježe oporezivanju porezom na dodatu vrijednost, te da li je promet zemljišta koje ustupa fizičko lice oslobođen od oporezivanja porezom na dodatu vrijednost ?

Članom 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Odredbama člana 4. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata, a odredbama člana 8. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu člana 4. stav 3. Tačka 4. Zakona, smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani, a ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd.) smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se plaća posebna naknada.

Članom 17. stav 1. Pravilnika propisano je da sve isporuke koje se vrše u okviru obavljanja djelatnosti, koje se ne smatraju isporučenim dobrima, smatraju se prometom usluga i podliježu

obračunavanju PDV-a, osim u slučajevima koji su posebno propisani članovima 24. do 30. Zakona. Stavom 5. istog člana Pravilnika propisano je da ako pri prometu usluga naknada nije novčana, već u isporuci dobra ili usluge, radi se o razmjeni, a stavom 6. istog člana Pravilnika propisano je da pri razmjeni isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, odnosno kod svakog isporučioca.

Članom 20. stav 4. Zakona propisano je da se pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom smatra vrijednost dobara ili usluga koje su predmet razmjene.

Za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. Zakona, obveznik je dužan klijentu izdati fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura, shodno članu 55. stav 1. Zakona.

Članom 25. stav 1. tačka 2. Zakona propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o razmjeni, pravno lice je, u smislu naprijed navedenog, u obavezi da prilikom prenosa dijela novosagrađenog objekta koji pripada fizičkom licu – vlasniku zemljišta ispostavi poresku fakturu sa PDV-om obračunatim na osnovicu iz člana 20. Stav 4. Zakona, dok je promet zemljišta koje fizičko lice ulaže u zajedničku izgradnju predmetnog objekta oslobođen od plaćanja PDV-a.

Takođe, pravno lice je u obavezi da prilikom prometa ekonomski djeljivih cjelina u okviru novosagrađenog objekta kupcima ispostavi poresku fakturu sa porezom na dodatu vrijednost obračunatim na osnovicu propisanu članom 20. stav 1. Zakona.

20. Da li izvođač radova koji je sa investitorom zaključio ugovor o izvođenju završnih radova, a plaćanje od strane investitora mu je izvšeno isporukom stambeno poslovnog prostora, može, koristiti PDV od fakturisanih poslovno stambenih prostora od strane investitora kao ulazni PDV, te da li prilikom prodaje poslovno stambenog prostora, slijedećem kupcu, fakturiše PDV na prodajnu cijenu?

Prije samog oporezivanja nekog građevinskog objekata PDV-om, treba razriješiti pojedine dileme, koje se prije svega javljaju kod poreskih obveznika, a odnose se na to šta se smatra novoizgrađenim objektom i šta se uzima kao prvi promet novoizgrađene nepokretnosti, a koji je oporeziv PDV-om. Svakako da treba sagledati i značenje i vrstu upisa nekog prava na nepokretnosti u katastru, jer poreski obveznici često smatraju da je bilo koji zaključeni ugovor ili bilo koji pravni posao, koji je osnov za neku vrstu upisa u katastarskoj evidenciji, razlog da prikažu u svojim poslovnim evidencijama kao da je izvršen prvi promet novoizgrađenog objekata koji je oporeziv PDV-om. Međutim, pravna priroda ugovora o izgradnji se ne određuje prema naslovu, već prema pravima i obavezama koje iz tog ugovora proizilaze.

U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) u članu 3. stav (1) propisano je da su predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu s odredbom člana 4. stav (1) Zakona, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. U stavu (3) tačka 4. istog člana Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata, a bliže određenje sta su to novosagrađeni građevinski objekti i ekonomski djeljive

cjeline u okviru tih objekata dato je u članu 8. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

U smislu člana 12. stav (1), (4) i (5) Zakona, poreski obveznik je svako lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost, odnosno u čije ime i za čiji račun se vrši promet dobara, pružanje usluga ili uvoz dobara, kao i lice koje vrši promet dobara, odnosno pružanje usluga ili uvoz dobara u svoje ime , a za račun drugog lica.

Shodno navedenom, isporuka novoizgrađenih građevinskih objekata ili djelova građevinskih objekata, predstavlja promet koji je oporeziv po Zakonu o porezu na dodatu vrijednost primjenom stope od 17% i plaća ga poreski obveznik koji izvrši promet.

U konkretnom slučaju, investitor je, kupcu – izvođaču radova, za isporučeni poslovno stambeniprostor ispostavio fakturu sa iskazanim PDV-om, što se može smatrati prvim prenosom prava raspolaganja na ekonomski djeljivoj cjelini u okviru novosagrađenog građevinskog objekta, te kasniji ugovori sa kupcima tih nepokretnosti predstavljaju drugi promet na koji se ne plaća porez na dodatu vrijednost, odnosno svaki dalji promet je oslobođen od plaćanja poreza na dodatu vrijednost.

Prenosom prava raspolaganja na nepokretnostima sa investitora na kupca nepokretnosti izvođača radova, predstavlja promet nepokretnosti koji je izašao iz sistema PDV oporezivanja, te saglasno članu 32. Zakona, poreski obveznik- kupac, prilikom obračunavanja svoje poreske obaveze ne može odbiti ulazni PDV koji je dužan da plati, ili je platio prilikom nabavke predmetne nepokretnosti.

Prilikom prodaje nepokretnosti svakom sljedećem kupcu, prodavac ispostavlja fakturu po ugovorenoj cijeni nepokretnosti bez iskazanog PDV-a i nema pravo na odbitak ulaznog poreza.

21. Preduzeće iz Bosne i Hercegovine nabavilo je osnovno sredstvo za obavljanje oporezive djelatnosti, ali je nakon izvjesnog vremena odlučilo da to osnovno sredstvo proda u inostranstvo. Da li preduzeće ima obavezu da iskažete izlazni PDV prilikom prodaje osnovnog sredstva?

Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 27. stav 1. tačka 1. Zakona propisano je da se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a, izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane i u ime prodavca, a članom 39. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se poresko oslobađanje –oporezivo nultom stopom iz člana 27. Stav 1. Zakona, odnosi se na izvoz dobara iz BiH, odnosno izvozom dobara smatra se neposredan promet dobara kupcu u inostranstvo odnosno izvan carinskog područja BiH.

Osim toga, odredbom stava 2. člana 36. Zakona propisano je da obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je otpočela

upotreba opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta početka upotrebe objekata.

Saglasno navedenim zakonskim i podzakonskim propisima, kada preduzeće iz Bosne i Hercegovine nabavi osnovno sredstvo za obavljanje oporezive djelatnosti, te isto nakon izvjesnog vremena korištenja odluči da proda u inostranstvo, dužno je da izvrši ispravku odbitka ulaznog PDV-a za navedeno osnovno sredstvo koje je predmet kupoprodaje, a na fakturi koja glasi na ino-kupca da iskaže i obračuna PDV po nultoj stopi.

22. Obaveza ispravke odbitka ulaznog poreza u slučaju kada obveznik PDV-a koji se bavi prometom nepokretnosti vrši prenos prava raspolaganja na ekonomski djeljivoj cjelini u okviru poslovnog objekta po osnovu čije je nabavke ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza?

Odredbama člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu s odredbom člana 4. stav (1), je prenos prava raspolaganja na stvarima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Odredbom člana 7. stav (2) Zakona propisano je da se ne smatra prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Saglasno odredbi člana 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07,100/07 i 35/08 ), prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, u smislu člana 7. stav (2) Zakona, se ne smatra prometomdobara ukoliko su kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi:

a) da ona čini zaseban poslovni subjekat,b) da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,c) da nastavlja obavljanje iste djelatnosti id) da kupac ima, ili će odbiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac.


Saglasno odredbi stava 1. člana 32. Zakona, ulazni porez, u vezi sa poreskim obveznikom, je iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV kojeg plati ili treba da plati prilikomuvoza dobara, gdje se ( u oba slučaja) radi o dobrima i uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja kojeg vrši.

Prema odredbi stava 2. i 3. istog člana Zakona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a, kao i da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ulaznog poreza postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Hercegovini. Osim toga, u stavu (1) člana 63. Pravilnika propisano je da poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:



Odredbama stava 2. člana 36. Zakona propisano je da, obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci oprema i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je daizvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanja ovog prava, i to u roku pet godina od kalendarske godine u kojoj je otpočela upotreba opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta upotrebe objekta, a u stavu 3. istog člana zakona, određeno je da, momenat početka upotrebe opreme i objekata iz stava 2. ovog člana smatra se poreskim periodom u kojem je izvršen odbitak ulaznog poreza. U skladu sa navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, kada obveznik PDV-a izvrši prenos prava raspolaganja na ekonomski djeljivoj cjelini u okviru poslovnog objekta, po osnovu čije je nabavke ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza, dužan je da u skladu sa odredbama člana 36. Stav 2. i 3. Zakona, izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza, s obzidom da, u konkretnom slučaju, ne postoji zakonski osnov za primjenu člana 7. stav (2) Zakona, iz razloga što se predmetna nepokretnost ne smatra zasebnim poslovnim subjektom u smislu člana 15. stav (2) Pravilnika.

23. Preduzeće je nabavilo putnički automobil u 2007. godini sa obračunatim porezom na dodatu vrijednost, te za isti nije odbilo ulazni porez. Da li preduzeće prilikom prometa putničkog automobila u 2009. godini treba obračunati porez na dodatu vrijednost ?

Članom 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Prenosom dobara uz naknadu, u smislu člana 7. stav 1. Zakona, smatra se prenos cjelokupne, ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelimično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.

Članom 32. stav 6. tačka 1. Zakona propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitakulaznog poreza na nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla, plovnih objekata i vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prevozna sredstva, goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, kao iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korišćenjem tih prevoznih sredstava, osim ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti.

Prevozna sredstva na koja nije odbijen ulazni porez ne podliježu PDV-u kod otuđivanjaod strane poreskih obveznika, shodno članu 64. stav (2) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Shodno navedenom, kada obveznik poreza na dodatu vrijednost prometuje putnički automobilkoji je nabavio sa obračunatim porezom na dodatu vrijednost, za koji nije odbijen ulazni porez, na isti se ne obračunava porez na dodatu vrijednost.

24. Rudnik uglja, registrovan kao obveznik poreza na dodatu vrijednost, je nabavio cisternu koja će služiti za pranje toplom vodom bagera i druge mehanizacije u rudniku. Da li isti ima pravo na odbitak ulaznog poreza na dodatu vrijednost iskazanog na fakturi dobavljača za nabavljenu cisternu?

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba da plati, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

Prema odredbama člana 32. stav 2. Zakona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati, ili ga je platio, prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a.

Saglasno članu 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uslovi:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, ted) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u poslovne svrhe.

Shodno naprijed navedenom, obveznik, uz ispunjenje uslova iz člana 63. stav (1) Pravilnika, može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza iskazanog na fakturi dobavljača za nabavljenu cisternukoju će koristiti za pranje toplom vodom bagera i druge mehanizacije u rudniku.

25. Advokatska kancelarija - samostalni privrednik, koji je u sistemu PDV-a, zaključila je ugovor o kupovini novog stana koji se namjerava koristiti kao kancelarijski prostor u svrhu obavljanja djelatnoti. Prenamjena koja je zahtijevana, obaviće se naknadno. Da li se PDV koji će se iskazati na računu o nabavci ove nekretnine može biti priznat?

Prema odredbama člana 25. stav 1. Tačka 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.glasnik BiH”, broj: 9/05 i 35/05) do obaveze obračuna PDV-a oslobođena je djelatnost izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih objekata na period duži od 60 dana.

Prema tome, ako će se stambena jedinica koristiti za stanovanje, saglasno članu 32. stav 4. tačka 3. Zakona, obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik ili njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili kao objekat za rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa njima ili njihovom upotrebom.

Šta se ne može uzeti kao poslovna prostorija opisano je u članu 34. stav 2. Zakona koje uređuju pitanje zgrade sa dvostrukom namjenom. Pod poslovnim prostorijama ne smatraju se:

1. prostorije koje se koriste za boravak vlasnika ili njegovih zaposlenika, bez obzira na to da li se te prostorije koriste i kao poslovne prostorije;2. prostorije koje se iznajmljuju, osim u slučaju kada je obveznik dobrovoljno registrovan za iznajmljivanje u smislu člana 61. ovog zakona.

Dakle, ne postoji prepreka da se ulazni porez po konačnoj fakturi o nabavci nove nepokretnostine prizna kao odbitni PDV u periodu nabavke, s tim da se namjerom obavljanjem poslovne dijelatnosti u stambenim prostorijama krše drugi propisi koji su iz oblasti stambeno-komunalne djelatnosti.

Prema tome, kod nabavke nove nekretnine koja će se koristiti za poslovnu djelatnost obveznikamoguće je priznati i odbiti ulazni PDV. Poštovanjem funckionlnog principa kod obavljanja prometa dobara i svrhe za koju će se dobro koristiti, za priznavanje ulaznog PDV-a od sporednogje značaja da li se radi o nabavci građevinskog objekta ili ekonomski djeljive cijeline koji se gradi kao poslovni prostor ili stambena jedinica, a koja će se koristiti za obavljanje oporezive dijelatnosti.

26. Pravo preduzeća- obveznika indirektnih poreza da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu po osnovu prvog prenosa prava raspolaganja na ekonomski djeljivim cjelinama (stanovi) u okviru novoizgrađenog građevinskog objekta, odbije od PDV-a kojeg duguje, u slučaju kada stanove nabavlja u svrhu davanja u zakup?

Zakonom o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05 i 35/05), u članu 32. stav (2) propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a. Dalje, članom 63. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:


Shodno navedenim zakonskim i podzakonskim propisima, pravo na odbitak ulaznog poreza priznaje se ako su ispunjeni sljedeći uslovi: da fakture za nabavljena dobra i izvršene usluge sadrže sve podatke propisane članom 55. Zakona, da je isporuka dobara ili usluga izvršena (primljena) od strane drugog obveznika PDV-a, da za primljene dobra ili usluge nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, u skladu sa članom 32. Zakona te da su primljena dobra, odnosno usluge namijenjeni za obavljanje djelatnosti poreskog obveznika.

Članom 32. stav (4) tačkom 1. Zakona, propisano je da poreski obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na, promet dobara I usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV-a, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Shodno navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, obveznik PDV-a koji nabavlja ekonomski djeljive cjeline u okviru novosagrađenog građevinskog objekta u svrhu izdavanja istih u zakup fizičkim licima, nema pravo da PDV obračunat od prethodnog učesnika u prometu za prvi prenos prava raspolaganja na tim ekonomski djeljivim cjelinama u okviru novoizgrađenog građevinskog objekta, odbije od PDV-a koji duguje, jer predmetne stanove nabavlja za obavljanje djelatnosti koja je oslobođena od plaćanja PDV-a bez prava na odbitak ulaznog poreza.

27. Zaključen je ugovor o izgradnji objekta između investitora koji je vlasnik zemljišta na kojem se gradi objekat i na kojeg glasi građevinska dozvola i suinvestitora koji obezbjeđuje materijal i opremu za izgradnju i izvodi radove. Tim ugovorom su definisana ulaganja u izgradnju i srazmjeran odnos vlasništva nad stambenim jedinicama. Dio novoizgrađenog objekta ostaje u vlasništvu investritora, a dio po ugovoru prelazi u vlasništvo su investitora. Da li sa aspekta poreskih propisa, ovakvu razmjenu treba tretirati kao dva prometa dobara i usluga, tj. da li suinvestitor za svoje usluge treba da ispostavlja privremene situacije ili po završetku objekta da ispostavi fakturu?

Prije svega treba istaći da nijedan zakonski propis ne sadrži naziv, odnosno ugovor o su finansiranju izgradnje objekta. Zakonom o obligacionim odnosima su propisane samo odredbe ugovora o građenju.

Ugovorom o zajedničkoj izgradnji objekata koji je naveden, potpisan je između investitora – vlasnika zemljišta na kojem se gradi objekat i građevinska dozvola je izdata na njegovo ime i “suinvestitora” koji ulaže materijal, opremu i izvodi radove. Prema zakonskom rješenju koje definiše oblast uređenja prostora i izgradnji objekata investitor je lice na čije ime se izdaje građevinska dozvola, odnosno za čije potrebe se gradi objekat i koji finansira izgradnju objekta.

U članu 4. stav 3.tačka 4. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da, promet dobara, između ostalog, smatra se prenos raspolaganja na novosagrađenom građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Novosagrađenom nepokretnom imovinom, shodno članu 9. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07,100/07 i 35/0), smatraju se objekti koji još nisu upotrebljavani, a ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža, itd.) smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stava (1) ovog člana, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se plaća posebna naknada.

U stavu 1. tačka 2. člana 25. Zakona, propisano je da je od plaćanja PDV oslobođen promet nepokrete imovine, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom građevinskom imovinom.

Ugovor o zajedničkoj izgradnji u konkretnom slučaju zaključen je između lica koje je vlasnik zemljišta i lica koje ulaže materijal, opremu i izvodi radove, a koje nema svojinu na zemljištu, što saglasno Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata ima uticaja na definisanje investitora kao lica na čije ime se izdaje građevinska dozvola.

Nastanak obaveze obračuna PDV-a propisan je članom 17. Zakona. Osnovno pravilo je da se PDV obračunava u momentu isporuke dobara ili izvršenje usluga, zatim u momentu izdavanja fakture u skladu sa ovim zakonom i u momentu plaćanja ili djelimičnog plaćanja izvršenog prije izdavanja

fakture,Isporuka dobara je izvršena kada je omogućeno raspolaganje tim dobrom. Smatra se da je dobro isporučeno odnosno usluga izvršena u trenutkuizdavanja fakture, zavisno od toga koja je okolnost nastupila ranije.

Ukazivanje na gore navedene zakonske odredbe je iz razloga što između ovih lica mora apsolutno biti zastupljena procedura fakturisanja, a samim tim i obračunavanje PDV-a. Lice koje izvodi građevinske radove je dužno da izvrši fakturisanje izvedenih radova i da obračuna PDV, te takvuobavezu ne može izbjeći zaključivanjem ugovora o sufinansiranju izgradnje, ili sličnog ugovora.

Ukoliko “suinvestitor” izvrši promet (prodaja kupcima) onih stambenih objekate koje je po osnovu Ugovora o zajedničkoj izgradnji na ime cijene izvršenih radova zadržao za sebe i za koje mu investitor u ispostavljenim fakturama nije posebno iskazao PDV, saglasno Zakonu takav promet se smatra prvim prenosom prava svojine na koji se obračunava i plaća PDV.

Prema tome, u konkretnom slučaju, potrebno je da stranke u ugovorenom odnosu sagledaju i utvrde obligacione odnose koji nastaju između potpisnika ovog ugovora, da obezbijedite pravilnofakturisanje svake transakcije i na taj način će biti obezbijeđeno tačno obračunavnje PDV-a.

28. Da li oprema i druga imovina preduzeća otuđena u provalnoj krađi podliježe oporezivanju PDV-om?

Da bi promet dobara bio oporeziv PDV-om potrebno je da budu kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi:

Da je promet izvršen od strane poreskog obveznika Da je poreski obveznik odnosni promet izvršio u okviru obavljanja svojih djelatnosti Da je isti izvršen na teritoriji BiH Da je izvršen uz naknadu

S tim u vezi, krađa nije promet dobara izvršen od strane poreskog obveznika u okviru obavljanja njuegovih djelatnosti, dakle, nisu kumulativno ispunjeni prethodno navedeni uslovi, te ista ne podliježe oporezivanju PDV-om, pod uslovom da o istoj postoji zapisnik ovlaštenog organa.

29. Trgovačko preduzeće posjeduje 51% dionica drugog preduzeća koje obavlja proizvodnu djelatnost. Uprave dva preduzeća su se dogovorile da se proizvodnom preduzeću bez naknade na korištenje da mašina koja je neophodna za izvršenje plana proizvodnje. Da li u ovom slučaju postoji obaveza obračuna i plaćanja PDV-a?

Prema odredbi člana 4. Stav 1. ZPDV, promet dobara je prenos prava raspolaganja na stvarima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Vlasništvom se stiče pravo raspolaganja, upotrebe i plodouživanja koje podrazumjeva pravo prodaje, otuđenja, prenosa i slobodu korištenja predmeta nad kojima je stečeno pravo vlasništva. Davanje pokretne stvari (stalnog sredstva, opreme, inventara i dr.) nekom licu, bez prenosa prava vlasništva, smatra se davanjem na korištenje (najam) bez obzira na to da li je izvršeno uz naknadu ili bez naknade.

Sam čin predaje stvari drugom licu nije predmet oporezivanja, jer se ne smatra prometom dobara, ali jeste korist koju vlasnik ima, ili bi mogao imati da je imovinu dao u najam nekom drugom licu po tzržišnim uslovima. Poreska osnovica u ovom slučaju utvrđuje se na način propisan odredbama člana 20. Stav 8. ZPDV, koje glase : „Ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti, ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a.

Prema tome, davanje pokretnih stvari (mašina i opreme) drugom licu na korištenje bez naknade je oporezivo. Za svrhu utvrđivanja poreske obaveze potrebno je iskazati tržišnu vrijednost najma i na taj iznos obračunati PDV.

30. Da li je potreban inspekcijski nadzor Uprave za indirektno oporezivanje prilikom komisijskog uništavanja knjigovodstveno rashodovanih stalnih sredstava?

Zakonom o PDV-u i podzakonskim aktima koji regulišu oblast PDV-a nije propisana obaveza nadzora Uprave za indirektno oporezivanje prilikom komisijskog uništavanja knjigovodstveno rashodovanih stalnih sredstava.

Uprava za indirektno oporezivanje, shodno članu 63. ZPDV, vrši nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a, u skladu sa posebnim zakonom.

S obzirom na to da je predmet uništavanja stalna sredstva, trebalo bi obezbjediti potvrdu o odlaganju u gradsku deponiju. Takva potvrda bi predstavljala dokaz da su sredstva uništena, te uz Zapisnik komisije, koja se formira na nivou pravnog lica, činila dokumentaciju na osnovu koje bi se izvršile knjigovodstvene promjene.

31. Popisna komisija je utvrdila da mašina koju je preduzeće nabavilo prije nekoliko godina i koje je amortizovano 90%, zbog kvara i loma vitalnog dijela transmisije, nije više upotrebljiva, niti se na ekonomski način može izvršiti opravka. Da li na neamortizovani dio vrijednosti mašine treba obračunati i platiti PDV? Mašina, odnosno dijelovi mašine će biti prodati kao sekundarne sirovine.

Korištenje opreme i ispravka vrijednosti po osnovu obračuna amortizacije ili jednokratni otpisi opreme u ZPDV nisu navedeni kao oporezive aktivnosti. Također, na otpis i prestanak korištenja pomenute mašine se ne primjenjuje ni član 36. Stav 2. ZPDV-a, prema kome postoji obaveza ispravke odbitka ulaznog poreza, jer je očigledno da je nabavka mašina izvršena u sistemu poreza na promet.

Prema tome, jednokratni otpis neamortizovanog dijela vrijednosti stalnog sredstva u opisanom slučaju nije predmet oporezivanja PDV-om, saglasno odredbama članova 3. Do 6., člana 7. Stav 1., člana 20. Stav 1. I člana 36. Stav 2. ZPDV.

Međutim, prodaja preostalih dijelova mašine kao sekundarnih sirovina, saglasno članu 7. Stav 1. ZPDV, smatra se oporezivim prometom na koji se obračunava i plaća PDV. Poreska osnovica je oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra, a u koju nije uključen PDV.

32. Preduzeće, PDV obveznik, prodaje opremu (mašine) koju je koristilo za obavljanje djelatnosti. Navedenu opremu preduzeće je nabavilo 2001.godine bez plćanja poreza na promet tj.uz uslovna poreska oslobađanja. Da li se plaća PDV kad se navedena oprema prodaje fizičkom licu koje nije obveznik PDV-a?

Prema odredbama člana 7. Stav 1. ZPDV, prenosom dobara uz naknadu smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u cjelosti ili djelomično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na bilo koji drugi način stečena.

Iz navedene zakonske odredbe proizilazi da se prenosom uz naknadu smatra samo ona imovina poreskog obveznika za koju je ulazni porez u cjelosti ili djelomično bilo moguće odbiti, odnosno prodaja takve imovine predmet je oporezivanja PDV-om u smislu člana 3. Stav 1. Tačka 1. ZPDV.

U konkretnom slučaju, kada preduzeće prodaje opremu za obavljanje djelatnosti koju je nabavilo u sistemu poreza na promet i na istu nije platilo porez na promet proizvoda, smatra se da je imalo pravo na odbitak ulaznog poreza prilikom njegove nabavke, u smislu člana 32.ZPDV, pa se takav promet smatra prenosom dobara uz naknadu u smislu člana 7. Stav 1. ZPDV, odnosno predmet je oporezivanja u smislu člana 3. Stav 1. Tačka 1. ZPDV.

Prema tome, u slučaju kada preduzeće registrovani obveznik PDV-a prodaje opremu za obavljanje djelatnosti, na koju nije platilo porez na promet proizvoda prilikom nabavke, licima koji nisu obveznici PDV-a, plaća PDV, saglasno članu 7. Stav 1., a u vezi sa članom 3. Stav 1. Tačka 1. ZPDV.

33. Da li se prilikom prodaje poslovne imovine preduzeća koje je u stečaju obračunava PDV?

PDV se, u smislu člana 3. Stav 1. Tačka 1. ZPDV, plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji BiH uz naknadu.

Prometom dobara, u smislu člana 4. Stav 3. Tačka 5. ZPDV, smatra se i prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlaštenog lica, uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stava 2. Člana 7. Ovog zakona.

PDV se, u smislu člana 7. Stav 2. ZPDV, ne obračunava jedino u slučaju prenosa cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost dobiti istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Naime, prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, u skladu sa članom 7. Stav 2. ZPDV, se ne smatra prometom dobara ukoliko su, shodno članu 15. Pravilnika o primjeni ZPDV, kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi da:

Ona čini zaseban poslovni subjekt Je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik Nastavlja obavljanje iste djelatnosti Kupac ima ili će dobiti istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac,

shodno članu 15.pomenutog pravilnika

U svim drugim slučajevima, prilikom prodaje poslovne imovine, pa i u stečajnom postupku, obračunava se PDV.

34. Preduzeće je zaključilo ugovor o prodaji i kupovini putničkog automobila na način da se prodavcu novog vozila proda stari putnički automobil. Na koji način se vrši obračun PDV-a kod isporuke starog, odnosno novog automobila?

Kada se uspostavlja dvostruki kupoprodajni odnos pri čemu preduzeće koje kupuje novi putnički automobil vrši prodaju starog, preduzeće je dužno da kupcu starog vozila, koji je ujedno i prodavac novog, ispostavi fakturu za prodano vozilo. Na fakturi neće biti iskazan PDV, jer se u ovom slučaju radi o prodaji poslovne imovine prilikom čije nabavke nije moglo biti iskorišteno pravo na odbitak ulaznog poreza. Navedeno je u skladu sa odredbama člana 7.stav 1.ZPDV.

Lice koje prodaje novi putniči automobil ispostaviće fakturu sa PDV-om, jer je prodaja automobila oporeziva poslovna djelatnost. Kupac polovnog automobila može se odlučiti da PDV kod prodaje korištenog vozila vozila nekom trećem licu ne plaća po opštoj već po posebnoj šemi iz odredaba članova 47. do 49.ZPDV. kako su ispunjeni uslovi iz člana 47.stav 7.tačka 2.ZPDV i člana 85.stav 1.Pravilnika o primjeni ZPDV, kupac (preprodavac) polovne stvari obračunava PDV na osnovu člana 48.ZPDV koju čine razlika između prodajne i nabavne cijene dobara bez PDV-a. Preprodavac treba da o otkupljenim i prodanim polovnim stvarima voditiposebnu evidenciju.

35. Vlasnik samostalne zanatske radnje odlučuje se na odlazak u penziju te želi da izvrši prenos radnje na svog sina koji će nastaviti obavljanje poslovne djelatnosti bez promjena. Pored zemljišta sa objektom na sina se prenose i mašine, inventar, zalihe željeza i čelika, kao i sve zalihe gotovih proizvoda i ostalog repromaterijala.objekat i stalna sredstva nabavljena su u sistemu poreza na promet. Da li navedeni prenos sa oca na sina podliježe obračunavanju i plaćanju PDV-a?

Članom 7.stav 2. ZPDV propisano je da se prometom dobara uz naknadu ne smatra prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost dobiti istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Učinak prenosa imovine poreskog obveznika prema članu 7.stav 2.ZPDV jeste da se cjelokupna ili dio imovine poreskog obveznika koji tvori zaseban poslovni subjekt stavi u posjed novom clasniku – poreskom obvezniku, a koji može funkcionisati kao takav, s tim da kupac mora biti poreski obveznik, te da će imovina koja predstavlja predmet prenosa biti namjenjena za obavljanje iste privredne djelatnosti kao kod prodavca. Ukoliko se prenosi dio poslovne imovine, taj dio mora biti osposobljen za samostalno funkcionisanje.

Dakle, u slučaju prenosa alatnice moraju biti ispunjeni svi navedeni uslovi slijedom čega se takav prenos dijela imovine poreskog obveznika ne bi smatrao prometom dobara uz naknadu, u smislu člana 7.stav 2. ZPDV. Otac – vlasnik poslovne imovine dužan je da, u roku od 8 dana od dana prenosa sinu, obavijesti Upravu za indirektno oporezivanje. Članom 107.stav 2.Pravilnika o primjeni ZPDV propisano je da u slučajevima kada je obveznik dužan izdati poresku fakturu, a isporučena dobra ili usluge nisu oporezive PDV-om, na poreskoj fakturi je dužan naznačiti član ZPDV po kome se obračun PDV-a ne vrši, što bi u konkretnom slučaju bio član 7.stav 2. ZPDV.

36. Društvo sa ograničenom odgovornošću je početkom 2006.godine od poreskog obveznika kupilo polovno teretno vozilo, te je po PDV fakturiizvršilo priznavanje ulaznog PDV-a. Uprava je odlučila da ovo sredstvo kao donaciju dodijeli sportskom klubu. Da li ova transakcija ima poreskih posljedica?

Prenosom uz naknadu, prema odredbama člana 7.stav 1. ZPDV, smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelomično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena. U ovom slučaju obveznik PDV-a, vlasnik teretnog motornog vozila, izvršio je prenos dijela poslovne imovine na drugo lice, čime je izvršena oporeziva transakcija iz pomenutog člana ZPDV.

Takođe, prema odredbama člana 36.stav 2. ZPDV, obveznik koji izvrši odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme za vršenje svoje poslovne djelatnosti dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava, u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba opreme. Da bi postojala obaveza ispravke već

priznatog ulaznog poreza, treba da se ispune i uslovi iz stava 4.član 36.,tj. da nabavna cijena opreme prelazi iznos od 10.000 KM, te da se predmetna sredstva prema propisima o računovodstvu klasifikuju kao stalna materijalna aktiva obveznika.

To znači ako je nabavna vrijednost opreme koja se prestala koristiti veća od 10.000 KM, postoji obaveza da se izvrši ispravka ulaznog poreza. Na primjer, ako je vozilo nabavljeno u februaru 2006.godine sa iskazanom nabavnom vrijednošću od 17.550 KM, u čemu je sadržano 2.550 KM PDV-a, a otuđeno u julu 2006.godine, ispravka ulaznog poreza se treba izvršiti u iznosu od 2.380 KM. Naime, oprema je korištena četiri mjeseca, a to je 4/60 propisanog perioda ispravke ulaznog poreza iz člana 36.ZPDV, pa je ukupan iznos ulaznog poreza priznatog kod nabavke potrebno umanjiti za 6,667% ili za 170 KM, tako da se dobije iznos od 2.380 KM.

p0001

Documents