Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,

razvlače usne, mašu glavom: »Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,

neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje i za odjeću moju baciše kocku.

Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,

hvalit ću te usred zbora. »Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!

Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Otpjevni psalam: 22, 8-9.17-18a.19-20.23-24

P R O M I Š L J A N J E

Sveto vazmeno trod-nevlje (Veliki četvrtak, petak i subota) koje se proteže u vaz-meno bdjenje i proslavu Kristo-va uskrsnuća, najsvetiji su da-ni u crkvenoj godini i životu

kršćanske zajednice. U njima slavimo Kristovu ljubav utjelovljenu u euharistijsko otajstvo, Kristovu muku kao najveći i najistinskiji izraz njegove ljubavi, Kristovu smrt kao krajnji čin samoponištenja (kenosis) radi našega oslobođenja i uzdignuća na razinu Božjega sinovstva. Sve te otajstvene događaje slavimo u svakoj euharistiji, kao spomen-činu Kristove muke, smrti i uskrsnuća, a u Svetom trodnevlju oni su na poseban način predočeni kao događaji našega spasenja i čin naše vjere. Sveto vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, petak i su-bota) koje se proteže u vazmeno bdjenje i proslavu Kris-tova uskrsnuća, najsvetiji su dani u crkvenoj godini i ži-votu kršćanske zajednice. U njima slavimo Kristovu lju-bav utjelovljenu u euharistijsko otajstvo, Kristovu muku kao najveći i najistinskiji izraz njegove ljubavi, Kristovu smrt kao krajnji čin samoponištenja (kenosis) radi naše-ga oslobođenja i uzdignuća na razinu Božjega sinov-stva. Sve te otajstvene događaje slavimo u svakoj euha-ristiji, kao spomen-činu Kristove muke, smrti i uskrsnu-ća, a u Svetom trodnevlju oni su na poseban način pre-dočeni kao događaji našega spasenja i čin naše vjere.

zupa-duhasvetoga-jarun.hr

Uredili:

Policijski kapelan don Marin Drago Kozić (mkozic@mup.hr)

099 604 2567 Pomoćnik kapelana g. Mišo Josipović

(mjosipovic@mup.hr) 099 22 92 432 (85 546)

Telefaks: (01) 45 63 699 (25 699) zagrebacka.policija.hr

POLICIJSKA KAPELANIJA

“MAJKA BOŽJA KAMENITIH VRATA”

PU zagrebačka

Petrinjska 20

14. travnja 2019.

Tjedni kalendar

P 15 Krescencije; Anastazija; Bosiljka U 16 Josip Benedikt Labre; Bernardica S 17 Rudolf; Robert; Šimun; Inocent Č 18 Veliki četvrtak;Apolonije; Eleuterije; Apolonije P 19 VELIKI PETAK (post i nemrs) Konrad; Ema S 20 Velika subota; Marcijan; Teotim; Vilim; Leon N 21 USKRS – (Vazam)

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Godina 10 ● broj 378 ● 2019. godina

Iz 50, 4-7 /prvo ćitanje/

Lica svojeg ne zaklonih od pogr-

da, ali znam da se neću postidjeti.

Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slu-šam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah Leđa podmetnuh onima što me udara-hu, a obraze onima što mi bradu čupa-hu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja Gospodin Bog mi po-maže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se ne-ću postidjeti.

Fil 2, 6-11 /drugo čitanje/

Ponizi sam sebe... zato Bog

njega preuzvisi.

Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sli-čan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikā, zemnikā i podzemnikā. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.

Kralj pobjeđuje na križu

Kako promijeniti i kako poboljšati svijet? Na to pitanje ima puno odgovora, pa i suprotnih! Pesimisti će kazati da ionako ništa ne može biti bolje, nego samo gore i stoga će s rezignacijom slegnuti ramenima. Optimisti jedva vide poteškoće i misle, da s par zahvata na pravom mjestu i u pravo vrijeme sve se okreće na dobro.

Promatrajmo cjelinu ali iz vida vjere: tko može i tko treba poboljšati svijet? Postoji li jednostavno takva promjena u raspodjeli dobara ovoga svijeta, tako da više nema siromaštva i svi su dovoljno zbrinuti? Spada li tu istrebljenje opasnih bolesti i pobjeđivanje rata i terora? Zacijelo su sve to važne želje, iako nikada ne mogu u potpunosti biti ostvarene, jer ovaj svijet nije raj i nikada neće biti. Kršćanski realizam koji je ipak povezan s na-dom, kaže nam: Mi smo gosti na zemlji! Sve što ovdje nalazimo u velikom i lijepom, ali i u teškom i punom pat-nje, prolazi u svom zemaljskom obličju. Mi želimo tražiti ono što ostaje – to što ima postojanje kod Boga. Od nje-ga očekujemo dovršetak našega osobnog života i jednom preobraženje i povratak svega zemaljskog u vječnu ne-besku slavu!

Kad je Isus sjedeći na magaretu jednostavan i ponizan a ipak tako uzvišen ušao u Jeruzalem, to nije bio početak raskošnog zemaljskog prisvajanja vlasti, nego njegovo potpuno predanje za spasenje ljudi, koje je treba-lo doseći vrhunac u njegovoj patnji i umiranju, njegovoj smrti na križu i u njegovom uskrsnuću i uzašašću na ne-bo. Kako trebaju ljudi već sada shvatiti, da bi upravo to bio put otkupljenja? Jer zlo nije pobijeđeno i nadvladano moću i silom, nego predanjem ljubavi koja služi, koja je uključila patnju. Uistinu zahtjevan put, upravo kraljevski put križa!

Mi poznajemo putove klicanja, koji mogu postati putovi muke, kod malih i kod velikih: netko je siguran u pobjedu na stadionu ili na trkaćoj stazi, a na povratku u kolima Prve pomoći dospijeva na hitnu operaciju. Netko je u sedmom nebu kad ide pred oltar na vjenčanje, a ne-koliko godina kasnije mora sređivati rastavu. Godinama se ide na posao pun radosti i zalaganja za kolege, a tada put koji vodi do skupštine poduzeća na kojoj se daje do znanja da je netko otpušten s radnoga mjesta. Godine u kojima se gleda na unuke kako rastu i raduje se buduć-

nosti, a tada put na odjel bolnice, jer kod kuće više ne ide, posljednja postaja.

Mi danas idemo Isusovim putom da nas naoruža za naše putove muke, koje možda sutra ne možemo izbjeći. Kli-canje u procesiji Cvjetnice nije naivno. Ono nije bez oduševljenja ili očajno, nego je puno radosti.

Drugi vatikanski koncil to ovako formulira: "Crkva vjeruje da Krist, koji je za sve umro i uskrsnuo, po svojem Duhu pruža čovjeku svjetlo i snagu da može odgovoriti svom vrhovnom pozivu. Nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem oni treba da se spase. Ona vje-ruje također da se u njezinu Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti. Osim toga, Crkva tvrdi da se na dnu svih promjena nalazi mnogo toga što je nepromjenljivo i što ima svoj najdublji temelj u Kristu, koji je isti jučer i danas i uvijek. Koncil, dakle, želi govoriti svima u svjetlu Krista, slike Boga nevidlji-voga, Prvorođenca svakog stvorenja, da osvijetli misterij čovjeka i da surađuje u iznalaženju rješenja za goruća pitanja na-šeg vremena." (GS 10)

Mi idemo s Isusovim putom i on s našim. Dovoljan razlog za radost. Kao što je nekoć jeruzalemski narod klicao Isusu, tako i mi sada pratimo Gospodina na nje-govom putu muke i pjevamo mu pjesme. Pozvani smo, pridružiti se Isusu. Naš živo-tni križ, kojeg nosimo u ljubavi, treba pos-tati blagoslov nama i drugima! Ono što konačno ostaje i broji se, nije novac ili moć, nego kako smo mnogo ljubljeni i u ovom duhu ljubavi Božje dobro činili. Tako se mijenja lice zemlje. Neka Gospodin Bog blagoslovi svaku muku ljudi i vodi je k dovršenju.

Fra Jozo Župić

► 17. travnja 2019. Misa priprave za Uskrs za djelatnike PU zagrebačke: mogućnost ispovijedi, a od 8 do 10,30 sati izloženo PRESVETO i misa u 11 sati kapela - Petrinjska 20 - predslavi generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo