ozljede u sportu

Ozljede u sportu

Sportske ozljede

Ako se govori o sportskim ozljedama, odnosno oštećenjima, uglavnom se misli na one uzrokovane mehaničkom silom

Pri tome se mehaničkim silama ne smatraju samo one koje djeluju

izvana (udarac nekog predmeta, udaracprotivničkog igrača, udarac o tlo pri padu),

nego i mehaničke sile nastale kontrakcijama vlastitih mišića (npr. ruptura Ahilove tetive

radi snažne kontrakcije m. soleus).

Sportska ozljeda nastaje tako što tjelesna masa u aktivnom pokretu bude naglo zaustavljena od neke mase

(pokretne/nepokretne) ili radi vlastite reflektorne mišićne kontrakcije.

Najčešće ozlijeđeni dijelovi tijela jesu: koljeno, rame, nožni zglob

Sportske ozljede

Nisu isključivo vezane samo za profesionalne sportaše

One mogu nastati i kod rekreativca, kao i kod osoba koje se generalno ne bave sportom

Takve ozljede su, recimo, teniski lakat, ozljeda ramena, upala (pucanje) Ahilove tetive, distorzija nožnog zgloba...

Nastaju kao posljedica mikrotraume (čestih malih ozljeda), koje posije određenog vremena pokazuju bolnost i ograničenje pokreta

Atletika

Trčanje – ozljede mišića, od istegnuća do potpunog rastrgnuća, najčešće su ozljede m.biceps femorisa i m.semimembranosusa, a kod starijih m.quadriceps femorisa, a iznimno m.sartoriusa.

Skokovi – slične su kao i kod trčanja, osim što su učestalije ozljede m.quadriceps femorisa i rastrgnuće Ahilove tetive

Pri odskoku skakača udalj može doći do infrakcije metatarzalnih kostiju i nagnječenja pokosnice na petnoj kosti

Pri skoku uvis dolazi do istegnuća dugih leđnih mišića A, prilikom doskoka- distorzija skočnog zgloba, prijelom gležnja i

ozljeda koljena (meniskus). Bacanja – najčešće ozljede su u području lakta i ramena Tipična ozljeda je kopljaški lakat (oštećenje hvatišta m.fleksora

ispod medijalnog epikondila nadlaktične kosti.

Dizanje utega

Najčešće ozljede su ozljede duge glave m.biceps brahi, povremeno istegnuće trbušnih mišića

Distorzije u ramenom zglobu, u koljenu (oštećenje meniskusa)

Dizanje većih težina može oštetiti i kralježnicu

Košarka

Česte su distorzije nožnog zgloba Najviše je oštećenja na fibulotalarnoj vezi Nakon toga prema učestalosti slijedi

medijalni meniskus Dolazi i do ozljeda četveroglavog mišića

natkoljenice Frakture najčešće zahvaćaju male kosti

prstiju šake i stopala.

Rukomet

Vrlo česta ozljeda u rukometu je ozljeda ramena Najteža ozljeda ramenog zgloba je iščašenje ramena Do iščašenja ramena dolazi zbog djelovanja jakih, neočekivanih sila na

zglob koji je poznat po nesrazmjeru konkavnog i konveksnog zglobnog tijela

Najčešće dolazi u fazi pucanja, naročito ako odbrambeni igrač djeluje na ruku kojom se izbacuje lopta sa strane ili pozadi.

Znači, u rukometu najčešće se ozljeđuju nožni zglob, rame i zglobovi među člancima prstiju.

Distorzije prevladavaju u zglobovima prstiju ručja Česta je ozljeda mišića – deltoideusa te ozljede unutrašnje kolateralne

sveze, meniskusa i Ahilove tetive. Među prijelomima najčešći su prijelomi članaka i prijelom čunjaste kosti

šake.

Odbojka

Najčešće ozljede nastaju u području ramena i na zglobovima prstiju

U ramenu najčešće nastaje ozljeda tetive m.supraspinatusa i vlakana deltoidnog mišića

Nešto češće su ozljede meniskusa i to medijalnog Ozljedama je često zahvaćen i ručni palac Distorzije u nožnom zglobu su rjeđe kao i ozljede

mišića Lomovi se javljaju u području zglobova prstiju, a

javlja se i prijelom čunjaste kosti šake.

Hrvanje

Česta su nagnječenja leđnih i prsnih mišića Učestale su distorzije i luksacije ramenog i lakatnog zgloba Tipična ozljeda mišića je ozljeda m.bicepsa Može doći do prijeloma rebara i ključne kosti pri padu Udarcem glavom o pod može doći do potresa mozga Distorzije mogu nastati u zglobu koljena, nožnom zglobu i

nožnom palcu Tipična ozljeda uha je OTOHEMATOM, pa nastaje deformacija

zvana HRVAČKO UHO Ozljeda kože koja može nastati jest infekcijsko-traumatska

promjena na zadnjoj strani vrata -furunkuloza

Judo

Najčešće ozljede su distorzije i luksacije malih zglobova ruku i nogu

Ozljeda lakta je naročito izražana ozljeda Česti su prijelomi ključne i palčane kosti Oštećenje intervertebralnih diskusa u

području slabinske kičme, oštećenje meniskusa i prijelomi rebara

Nogomet

Česte su ozljede mišića, posebno natkoljenice, riječ je o istezanjima, laceracijama i djelomičnim rupturama, dok su potpune rupture mišića rijetke

Najviše su povrijeđeni četveroglavi mišić prednje strane nadkoljenice i dvoglavi mišić stražnje strane nadkoljenice

Kontuzije su češće u mišićima podkoljenice Najčešća ozljeda zglobova je distorzija nožnog zgloba, a u koljenom zglobu

česte su distorzije i ozljede meniskusa Ozljede hrskavice su veoma rijetke Ozljede zglobne čahure koljenskog zgloba javljaju se pri svakoj jačoj distorziji,

najčešća je ozljeda medijalnih kolateralnih sveza, nešto rjeđe lateralnih kolateralnih sveza, a najrjeđa je ozljeda udruženih sveza

Kod golmana se javljaju ozljede ramena u smislu kontuzija i luksacija Prijelomi se najčešće javljaju kod kratkih kostiju stopala Lomovi dugih kostiju su rjeđi

U predjelu kuka ozljede su rijetke, ali su prisutne u području prepona i simfize Preponska bol nastaje zbog pretjeranog naprezanja aduktorne skupine mišića

nadkoljenice

Boks

Udarci u boksu uzrokuju pomicanje glave, a zatim i moždane mase kao i krvnih žila između moždanih ovojnica i mozga

Boks je sport u kojem prevladavaju kontuzije Tipične ozljede su distorzije prstiju i ručnog zgloba Bokserski palac je posljedica iščašenja ručnog zgloba Česte su ozljede usana, kostiju lica, donje vilice (mandibule) Najtipičnije ozljede su prsnuće arkade, dok udarci u nos mogu dovesti do prijeloma nosne

kosti pa i nosne pregrade (tipična deformacija je bokserski nos) Dugogodišnja bokserska aktivnost dovodi do gubitka sluha, a direktni udarac u slušni otvor

može prouzrokovati prsnuće bubnjića U većini slučajeva klasičnog ''knock outa-a'' postoji potres mozga,osim u glavu ''knock out''

se može izvesti udarcem u vrat, lijevu stranu grudnog koša, gornji dio trbuha Početni stadij je povraćanje, glavobolja, pospanost, razdražljivost, arogancija.

Drugi stadija označen je duševnim pogoršanjem i regresijom subjektivnih simptoma, prisutna je tromost.

Treći stadij nastaje kada se boksač prestaju baviti boksom Glavobolja je najveći simptom, primjećuje se nagluhost i vrtoglavica, prisutno je mucanje,

teže izgovaranje složenih riječi

Skokovi u vodu i plivanje

Pri skoku u plitku vodu nastaju kontuzije glave sa prijelomima, kao i distorzije, luksacije i prijelomi vratnih kralješaka

Pri udarcu trbuhom u vodu dolazi do oštećenja jetre, slezene, gušterače i bubrega

Dugotrajno leđno plivanje može izazvati bolne neuralgije ramenog pojasa

Distenzija i laceracija mišića aduktora nadkoljenice dešavaju se pri prsnom plivanju

Delfinaši se žale na bol u predjelu prepona Osobe koje borave dugo u bazenu izložene su upalama očne

spojnice, upali vanjskog uha i gljivičnim zarazama.

Skijanje

Najčešće ozljede su pri padu, dok je mnogo manji broj ozljeda uzrokovan sudarima skijaša

Postoje dva tipa pada: torzijski i frontalni Tipične ozljede pri skijanju su:

1. Uganuća koljena (istegnuće medijalne zglobne sveze, razdor prednje križne sveze, razdor medijalnog meniska) 2. Skijaška fraktura (maleolarna fraktura lisne kosti)3. Skijaški palac (uganuće zgloba palca na ruci)4. Spiralni lom podkoljeničnih kostiju.

Uzroci ozljede kod skijaša mogu još biti od štapa koje su nerijetke, a mogu biti i smrtonosne, metalni rubnici mogu uzrokovati razne rane, ponekad i veoma duboke

Od skijaškog lifta može doći do kontuzija na glavi (udraci od sidra)

Gimnastika

Pri doskoku na puno stopalo može nastati prijelom metatarzalnih kostiju, a pri doskoku na rub strunjače može nastati distorzija nožnog zgloba i ozljeda Ahilove tetive

Tipičan prijelom je suprakondilarni prijelom nadlaktične kosti (razboj), prilikom dočeka na jednu ruku

Prilikom udarca u konja ili kozliča nastaju kontuzije ili distorzije koljena

Među mišićima najčešće se ozljeđuju m.biceps brachi, m.pectoralis, m.rectus abdominis

Česte su distorzije zglobova ruku i ramena Prilikom udarca glave o pod može doći do potresa mozga Nakon dugogodišnjeg bavljenja gimnastikom javlja se

gimnastička grba Najčešće i najtipičnije ozljede su ozljede dlanova (žuljevi).

Tenis

Tipično oštećenje je entenzitis u području hvatišta extenzora šake i prstiju na lateralnom epikondilu.

Ozljeda nadlaktice je tzv.'' teniski lakat'‘ Nastaje kao rezultat prekomjernog naprezanja

mišića podlaktice Pri serviranju nastaju ozljede m.triceps sure i

ruptura Ahilove tetive U tenisu mogu nastati žuljevi na rukama i česte

distorzije skočnog zgloba.

HEMATOM

Najlakši problem s kojim se možemo suočiti, kada su u pitanju sportske ozljede

Pod ovim terminom podrazumijevamo potkožno kapilarno krvarenje, kod kojeg je količina krvi mala i proširena na relativno velikoj površini, te ona prolazi vrlo brzo, ne ostavljajući traga

Krv koja se izlije i formulira hematom vrlo se brzo zgrušava

Taj ugrušak je u osnovi strano tijelo u lokomotornom sustavu koje smeta zglobu i mišiću u obavljanju svakodnevnih funkcija

Liječenje

Odmah po ozljeđivanju moramo smanjiti ili spriječiti dalje isticanje krvi i to na dva načina

Prvi je kompresija (pritisak), i to elastičnim zavojem.

On nam služi da bismo povećali pritisak na povrijeđeno područje

Također je važno primjeniti led ili krioobloge, u svrhu smirivanja subjektivnih tegoba

Kod većih ozljeda neophodno je mirovanje prvih 48 sati

Ono što se nikako ne smije činiti je da se mjesto na kome se pojavio hematom grije i da nastavi sa aktivnostima

BURZITIS (UPALA BURZE)

Upalu burze je vrlo česta ozljeda koju možete zadobiti pri obavljanju različitih aktivnosti, pa čak i svakodnevnih

Funkcija burzi je da smanji trenje između tetiva i kostiju, između tetiva i tetiva, kao i između kostiju i same kože

One u stvarnosti izgledaju kao balon koji je ispunjen sa malo tekućine i spljošten između ostalog tkiva

Kada se jak dogodi udarac ili kod istegnuće i preopterećenje dolazi do razvoja upale burze ili burzitisa

Ova je ozljeda vrlo česta u sportovima poput nogometa, rukometa, odbojke i košarke, u kojima su padovi česti, a u pravilu se ne nose zaštite

Liječenje burzitisa

Započeti što ranije Krioterapija NSAR, analgetici, lokalna infiltracija

kortikosteroida Fizikalna terapija (kineziterapija, elektroterapije,

magnet , lasera, ultrazvuk)

OZLJEDA TETIVA

Ahilova tetiva (lat. tendo Achillis) završni je dio troglavoga mišića potkoljenice (lat. m. triceps surae) i hvata se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (lat. calcaneus)

To je najsnažnija tetiva u čovječjem tijelu, duga je pet do šest centimetara, a debela pet do šest milimetara

Ahilova tetiva nema ovojnicu već je oblaže tanka opna koju nazivamo peritenonij (grč. peri - oko, tenon - tetiva)

Dok je sa stražnje strane tetiva pokrivena kožom i fascijom potkoljenice, sprijeda je odijeljena od dubokog mišićnog sloja masnim tkivom što joj olakšava gibanje

Definicija

Puknuće Ahilove tetive obično nastaje neizravnim djelovanjem sile

Do puknuća dolazi zbog naglog i pretjeranog napinjanja već napete tetive (prilikom započinjanja trčanja i/ili sprintanja)

Zbog nagle kretnje stopala prema gore koje je prethodno bilo maksimalno svinuto prema dolje (prilikom skoka)

Zbog nagle neočekivane kretnje stopala prema gore u slučaju kada se čovjek posklizne na stubi ili prilikom pada u rupu na cesti/sportskom igralištu

U manje od 10% slučajeva puknuće Ahilove tetive uzrokovano je primjenom direktne sile na samu tetivu.

Simptomi

U trenutku ozljede osoba osjeti snažnu bol, a često i čuje prasak koji se opisuje kao zvuk koji se dobije prilikom pucketanja bičem

Katkad ozljeđenik navodi da je imao osjećaj kao da ga je netko udario tvrdim predmetom po tetivi

Kao suprotnost tome valja istaknuti da trećina ozljeđenika ne navodi pojavu boli u trenutku ozljede.

Nakon ozljede ozljeđenik otežano hoda, tj. šepa, više ne može potrčati, a vodeći simptom je da ne može stati na prste ozlijeđene noge

Osim toga, ozljeđenik ne može stopalo ozlijeđene noge svinuti prema dolje protiv otpora, a dva do pet centimetara iznad pete palpira se udubljenje u tetivi

Samopomoć

Postupak uobičajen za zbrinjavanje akutnih sportskih ozljeda: njega je najlakše upamtiti prema mnemotehničkoj izvedenici –

RICE (engl. R: rest - odmor; I: ice - led, hlađenje; C: compression - kompresija; E: elevation - elevacija, podizanje)

Stoga treba obvezatno primijeniti hlađenje ledom (ne neposredno na kožu i ne masirati!) na bolno mjesto tijekom desetak minuta i to valja ponavljati nakon barem petnaest minuta odmora nekoliko puta tijekom dana ( ne savjetuje se više od pet do šest puta dnevno)

Nogu valja postaviti u povišeni položaj

Dijagnostika i liječenje

Kliničkim i ultrazvučnim pregledom utvrđuje se je li riječ o puknuću Ahilove tetive

Od najveće pomoći pri kliničkoj dijagnostici jest Thompsonov test

Test se izvodi u potrbušnom položaju ozljeđenika pri čemu mu koljena moraju biti ispružena, a stopala mu slobodno vise preko ruba stola za pregled

Liječnik rukom obuhvaća ozljeđenikovu potkoljenicu na mjestu najvećeg izbočenja muskulature potkoljenice, a kada stisne tu muskulaturu u zdrave se osobe stopalo te noge savija prema dolje, no ako je došlo do puknuća Ahilove tetive stopalo ostaje mirno i ne pokreće se

Dijagnostika

Ultrazvučnom dijagnostikom nalazi se prekid kontinuiteta tetive (na mjestu puknuća tetive jest nakupina krvi - hematom), a pomicanjem stopala prema gore taj se prekid povećava, odnosno smanjuje ako stopalo savijamo prema dolje.

Liječenje

Neoperacijsko se liječenje obično predlaže osobama starije životne dobi koje su sportski neaktivne, kao i u slučajevima kada ozlijeđena osoba ima povišen rizik za operacijsko liječenje

Danas se provodi tzv. funkcionalno neoperacijsko liječenje za koje je osnovni uvjet da se prekinuti krajevi tetive spajaju kada se stopalo savije prema dolje za cca 20-tak stupnjeva, a što se kontrolira pomoću ultrazvuka

Nakon vrlo kratkoga razdoblja sadrene imobilizacije bolesnik nosi specijalnu ortozu osam do deset tjedana uz provođenje adekvatne fizikalne terapije

Kirurško liječenje

Osim klasične metode šivanja tetive šavima i pojačanja mjesta puknuća prišivanjem dijela okolnih tetiva često rabi i tzv. perkutana metoda prilikom koje se šivanje puknute tetive čini šavima bez da se čini veliki kožni rez

Prednosti te metode su, uz znatno manji kožni rez, mogućnost izvođenja operacije u lokalnoj anesteziji te uspostavljanje ranog aktivnog pokreta

Nedostatci te metode su veći broj ponovnih puknuća tetive (reruptura) nego nakon klasičnog operacijskog zahvata te mogućnost oštećenja živca (lat. n. suralis).

Nakon operacije

Potrebna je još imobilizacija sadrenom čizmom ili nekom od specijalnih ortoza u trajanju od šest do osam tjedana

Nakon tog razdoblja započinje se s postupnim opterećivanjem ozlijeđene noge, ali pri tome valja izbjegavati stajanje na prstima ozlijeđene noge

Povrat sportskoj aktivnosti dopušta se redovito tek 6 do 9 mjeseci nakon učinjena operacijskoga zahvata

Rehabilitacija

Vježbe na balans gredi, ploči ili disku, uz usavršavanje održavanja ravnoteže, uspostavljanjem živčano-mišične koordinacije, služe za jačanje mišića potkoljenice, stabilizatora stopala i skočnog zgloba

Ozljede koljena u sportu

Pojam sportske ozljede u

širem smislu obuhvaća sve ozljede koje su nastale prigodom bilo kakve rekreativne aktivnosti , treninga ili natjecanja.

Koljeno je jedan od najvećih i najsloženijih građenih zglobova u ljudskom tijelu, ali istovremeno ima i najslabiju zglobnu kongruenciju.

KOLJENO

Ozljede koljena u sportu

Koljeno je spoj femura, tibie i patele, a uključeni su još i meniskusi i ligament, usljed čega je koljeno jedan od najkompliciranijih zglobova tijela

Ako bilo koji od njegovih dijelova nije u skladu s prirodnom funkcijom, postaje nestabilno, a time i podloženo ozljedi koljeno

U trenutcima kada tijelo treba iznenada proizvesti silu ili zaustaviti vlastitu inerciju, događaju se ozljeda mišića i ligamenata

Ozljeda mišića ne ostavljaju veće posljedice i kraće je vrijeme rehabilitacije

Nakon ozljede ligamenata i tetiva potrebno je više vremena za ponovnu funkcionalnu stabilnost zgloba

Ozljeda meniskusa

Više od polovine svih ozljeda zgloba koljena čine lezije meniskusa

Ozljeda medijalnog meniskusa je 15-20 puta češća od ozljede lateralnog meniskusa, što je posljedica njegove slabije pokretljivosti u odnosu na lateralni meniskus, i to zbog njegove tijesne veze sa medijalnim kolateralnim ligamentom

Zašto dolazi do ozljede meniskusa? Meniskusi se normalno

pomiču sinhrono s pokretima zglobnih tijela te ne dolazi do njihovog ukliještenja, među ona dva dijela zglobnih tijela koja se dodiruju došlo bi do njihovog oštećenja.

Ali ima i nekih specifičnih pokreta naročito u sportu

80% ozljeda je sportskog porijekla i to baš kod nekih sportova kao npr.nogometa, kada se meniskusi dovedu u položaj da budu ukliješteni

Zašto dolazi do ozljede meniskusa? To se dešava u položaju

potkoljenice rotirane prema vani i poluflektirane

Ako se u tom času tjelesna težina nađe na toj nozi i izvrši ekstenzija noge, pritisnuti meniskusi ne mogu više izbjeći da budu stisnuti i eventualno zdrobljeni između zglobnih tijela.

Zašto dolazi do ozljede meniska ? Sportske ozljede meniska uglavnom uključuju oštećenje

zbog pokreta rotacije Uobičajen mehanizam nastanka ozljede je usmjerena

sila prema van ili prema unutra kod savijenog koljena (rotacija prema unutra dovodi do ozljede medijalnog meniska, a rotacija prema van dovodi do lezije lateralnog meniska)

Zbog činjenice da medijalni menisk stoji čvršće od relativno mobilnog lateralnog meniska to može biti uzrok veće učestalosti ozljeda medijalnog meniska

Kronični ili ponavljajući stres može uzrokovati degenerativne razdore meniska.

Ozljede meniska koljena

Su obično povezane uz sportske aktivnosti kod odraslih ljudi, a rijetke su u djece mlađe od 10 godina.

Češće su u muškaraca, ali se smatra da je to posljedica toga što su muškarci uključeniji u agresivnije sportove.

Simptomi su naglo nastala bol u koljenu i tijekom par sati se postepeno razvija otok koljena.

Ozljede meniska koljena

Uobičajen simptom je i ukočenje koljena, koljeno ne može u potpunosti ispružiti ili se može čuti klik ili pucketanje nakon što se zglob uspije ispružiti

Obavezno treba liječniku opisati situaciju u kojoj je nastala ozljeda uz detaljan opis pokreta.

Pregled

Uključuje simetrično promatranje oba koljena te palpaciju, ispitivanje opsega pokreta u zglobu, hod, mjerenje opsega koljena

Ispitivanje različitim testovima stanja meniska i drugih struktura koljenskog zgloba (kao što su McMurray test, Apley test, Bragard sign, Merkel sign, O'Donoghue test i drugi).

Pretrage

Artrocenteza (pomoću igle se izvuče tekući sadržaj iz zgloba i potom se šalje na analizu, može biti prozirna ili zamućena tekućina, krv)

Rtg snimka koljena u više smjerova, MR (magnetska rezonanca) koja je zamijenila artrografiju

i danas je metoda izbora za prikaz meniska. Ona pomaže u potvrdi dijagnoze i daje dodatne informacije o statusu ligamenata i hrskavice zgloba, ali nije neophodna u svim slučajevima prije artroskopije

Artroskopija koljena je standardna pretraga za postavljanje dijagnoze razdora meniska

Fizikalna terapija

Iza ozljede meniska je individualna i prilagođava se svakom pacijentu, njegovom općem stanju, napredovanju i ciljevima rehabilitacije

Ne postoji predviđeno trajanje rehabilitacije koja se sastoji iz više faza različitog trajanja koje se mogu međusobno i preklapati

Rehabilitacija Rehabilitacija nakon odstranjenja puknutog dijela meniska

(meniscektomije) počinje odmah nakon operacije Aplicira se led, noga se drži podignuta i omotana elastičnim

zavojem Po potrebi uzimanje analgetika i nesteroidnih antireumatika Isti se dan započinje s vježbama razgibavanja zgloba radi

postizanja potpunog opsega pokreta tijekom tri, četiri dana Kako bi se postiglo potpuno ispružanje koljena, tijekom odmora

ispod pete se drži jastuk (nikako ispod koljena) Prvih dana pri hodu se mogu, ali i ne moraju koristiti štake, a

opterećenje na operiranu nogu je potpuno čim to bol dopusti. Rehabilitacija uključuje kineziterapiju te proprioceptivne vježbe Povratak sportu moguć je nakon četiri tjedna.

Rehabilitacija nakon šivanja meniska Je zahtjevnija i dugotrajnija Nakon operativnog zahvata koristi se tutor u

ekstenziji, tj. ispruženom koljenu (aksijalno opterećenje ne šteti sašivenom menisku, nego čak približava njegove rubove i pomaže cijeljenju, a opterećenje pod uglom negativno utječe)

Rehabilitacijski protokol uglavnom slijedi onaj kod meniscektomije, s razlikom da se izbjegavaju vježbe mišića savijača potkoljenice i savijanje veće od 90° tijekom četiri do šest tjedana

Povratak normalnim aktivnostima dopušta se nakon šest do osam tjedana, a sportu između tri i šest mjeseci.

Rehabilitacija bez operacije Je također slična već opisanom protokolu iza meniskotomije Važnu ulogu predstavlja ublažavanje boli nesteroidnim

protuupalnim lijekovima ( kao što su Ibuprofen, Diklofenak, Naproksen i dr.)

Primjena krioterapije (smanjuje oteklinu i ublažava bol). Ponekad je potreba artrocenteza koja isto smanjuje bol, a u

nekim slučajevima kod sportskih ozljeda se provodi se i lokalna aplikacija kortikosteroida u koljenski zglob

Važno je održati pokretnost zgloba kao i mišićnu snagu i izdržljivost.

Prognoza

Ovisi o pridruženim ozljedama i jačini same ozljede meniska

Tijekom dužeg vremenskog perioda, ozljede meniska čine predisponirajući faktror za razvoj osteoartritisa zbog povećanog opterećenja zglobnih površina u koljenu, no ipak izraženost te povezanosti još nije dobro utemeljena.

Prevencija

Nije uvijek moguća jer se većina ozljeda meniska događa kod nezgoda ali nešto ipak može pomoći: - snažni četveroglavi mišići i mišići stražnje lože natkoljenice

Lagano istezanje prije i poslije vježbanja,

Nošenje odgovarajuće obuće tijekom vježbe koja odgovara vrsti aktivnosti,

Kod skijanja, uvijek provjeriti vezove da bi se skija oslobodila kod pada

Ozljede kolateralnih ligamenata Istegnuća, djelomična ruptura i

potpuna ruptura kolateralnih ligamenata.

Pri istegnuću nema znakova nestabilnosti koljena, pri djelomičnoj rupturi nestabilnost koljena može biti minimalna ili izostati, a pri potpunoj rupturi nestabilnost koljena je izrazito velika.

Ova ozljeda je tipična za mehniku skijanja, zbog čega se bolno mjesto, a to je gornje hvatište unutarnje pobočne sveze zove '' skijaška točka ''.

Lig.colaterale mediale

Ozljeđuje se 15 puta češće od lateralnog Često je zbog anatomskih odnosa u tom području praćen je istodobnom ozljedom medijalnog meniskusa.

Najjednostavnija ozljeda poprečnog (kolateralnog) ligamenta koljena (unutarnjeg) Očituje se bolom u specifičnom području i eventualnim "otvaranjem" koljena u području poprečnog ligamenta (znak žabljih usta).

Liječenje

Najučinkovitiji tretman je nošenje steznika za koljeno koji ograničava opseg pokreta u određenom stupnju, i to 0 - 30° u prva tri tjedna, a zatim se povećava

Time se sprječava ukočenje koljena i osigurava brži povratak specifičnoj aktivnosti

Navedene ozljede samo u najtežim slučajevima zahtijevaju operativno liječenje, primjerice kod otrgnuća jednog kraja poprečnog ligamenta s koštanih hvatišta

ili njegova puknuća u srednjem dijelu. .

Ozljeda prednje križne sveze Prednji križni ligament (anterior cruciate ligament -

ACL) leži unutar samog koljena i spriječava koljeno da se izbaci iz zgloba te da tibija ima preveliku slobodu gibanja unaprijed

u odnosu na femur, te daje koljenu rotacijsku stabilnost. Stražnji križni ligament (posterior cruciate ligament – PCL) spriječava odvajanje femura i tibije te podvlačenje tibjie iza femura. Prednji i stražnji križni

ligamenti unutar koljena tvore strukturu koja ima oblik slova x, otuda naziv križni

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta Ozljeda prednjeg križnog

ligamenta je dosta česta kod osoba koje se bave nogometom, košarkom ili skijanjem

Do ozljede dolazi u situacijama u kojima dolazi do udarca u koljeno i sa strane, prilikom naglog zaustavljanja ili doskoka uz rotaciju gornjeg dijela tijela u odnosu na potkoljenicu.

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta U takvim situacijama može

doći do istegnuća, djelomičnog puknuća ili poptpunog puknuća ligamenta.

Osim bolova, simptomi su oticanje koljena i nestabilnost koljena

Važno je naglasiti da ukoliko dođe do puknuća ligamenata, nestabilnost koljena se ne mora manifestirati u ranoj fazi ozljede zbog spazma okolnih mišića koja onemogućju ispitivanje testova nestabilnosti koljena

Najteže ozljede koljena su

Ozljede ukriženih ligamenata (prednjeg i stražnjeg)

U pravilu nikad ne dolaze same, nego najčešće nastaju u kombinaciji s ozljedom jednog od poprečnih ligamenata i medijalnog ligamenta (zloćudna trijada), ili u kombinaciji ozljede prednjeg i stražnjeg ukriženog ligamenta, obaju poprečnih ligamenata te ozljedom meniskusa (zloćudna pentada).

Liječenje

Ozljede ukriženih ligamenata ne mogu se sanirati bez operativnog tretmana Naime, znatno kompromitiraju stabilnost zgloba i

nijednom metodom konzervativnog tretmana nije moguće u potpunosti nadoknaditi nastalu nestabilnost

Njihov nedostatak može djelomično ublažiti samo potenciranje snage mišićnih skupina natkoljenice.

Rekonstruktivni zahvat u cijelosti se izvodi artroskopski, u spinalnoj ili općoj anesteziji, a sastoji se od uklanjanja ostatka ukriženog ligamenta i zamjene odgovarajućim ligamentarnim presatkom uzetim iz blizine zgloba koljena

Rehabilitacija nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze Uključuje preoperativno upoznavanje pacijenta s vježbama koje će

provoditi kod kuće odmah nakon operacije Poduku o hodu na štakama, upotrebi tutora te primjeni leda (krioterapija) U prvih 48 sati nakon operacije mogu se uzeti nesteroidni antireumatici

ili analgetici. Odmah se postavi pasivna mobilizacija nekoliko puta na dan 0 -30° i 0 -

45°; stavlja se led na podignutu nogu svaka 2 - 3 sata, mobilizcija patele i provode se vježbe gibljivosti stopala, vježbe za cirkulaciju te izometričke vježbei elektristimulacija kvadricepsa (uz savijanje koljena), gluteuse i aduktore.

Rehabilitacija nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze Unutar dva tjedna, čim koljeno postane bezbolno, dopušta se puno

opterećenje, a tutor se skida četiri, pet puta dnevno radi mobilizacije (0 - 120°)

Bitno je postići potpuno ispružanje koljena s položajima na trbuhu ili jastukom ispod pete, a s opterećenjem od 2 kg na koljeno-

Kineziterapija- postupno jačamo mišiće potkoljenice i natkoljenice (u početku pri savijanju koljena

radi manjeg natezanja novog ligamenta) i inzistiramo na opsegu pokreta.

Od ostalih procedura: elektrostimulacijom muskulature pri savijanju koljena od 60°, magnet, TENS prije kineziterapije, laser na ožiljke

Započinje se s hidroterapijom

Tijekom trećeg ili četvrtog tjedna, kad se postigne 110° savijanja, u terapiju se uključuje sobni bicikl bez opterećenja

Trideseti dan se skida tutor.

Tijekom petog i šestog tjedna opseg pokreta se poveća na 130°, uključuju se vježbe koordinacije, prijenosa opterećenja i propriocepcije- služe za pripremu zgloba na nove, nepredvidive situacije u kojima se može naći u svakom trenutku

U toj fazi dopušteno je plivanje (ne prsno “žabica")

Nakon dva mjeseca

Dopušteno je linearno lagano trčkaranje i bicikl Malo kasnije vježbe koraka nogometaša (osmice,

zmije), teretana u punom opsegu (s tim da se tzv. leg-press i leg-extension nikad ne radi od najvećeg savijanja do najvećeg ispružanja koljena, nego 30 - 90°)

Nakon četiri do šest mjeseci dopušta se povratak sportu (ne kontaktni), eventualno sa steznikom radi prevencije

Kontaktni sport dopušta se nakon šest mjeseci do godine dana

Rehabilitacija koljena aktivnog sortaša

IME: Krešimir

PREZIME: Lončar

ROĐEN: 12.02.1983

VISINA: 210

TEŽINA: 114

VELIKO PRIZNANJE: LONČAR IGRAČ MJESECA U RUSIJI

Rehabilitacija

Dijagnoza ruptura prednjeg križnog ligamenta. Krešo je operiran u mjesecu svibnju 18.05.2007 kod dr. Lelli u Bologni. Osnovnu fizikalnu terapiju u trajanju od 4 tjedna provodio u Poliklinici u Selcu .

Program rehabilitacije započeo je peti tjedan nakon operacije

U tom trenutku nije se mogao potpuno oslanjati na nogu

Bila je prisutna atrofija svih mišića natkoljenice i potkoljenice, slaba fleksibilnost, disbalans snage, narušena koordinacija kod pokreta.

Rehabilitacijski program mora biti usmjeren na : Smanjenje nastalih simptoma, Poboljšanje funkcionalnih sposobnosti lokomotornog

sustava i sportske izvedbe Dobro planiranog rehabilitacijskog programa vježbanja :

oporavak ozlijeđenih struktura onih dijelova tijela koji su češće pod stresom treninga i natjecanja u

pojedinom sportu te koji se radi toga često ozljeđuju)

Nakon analize stanja sportaša krenuo je u trenažni proces.

Prva stvar bila je utvrđivanje obujma ozljeđene noge

Mjere su uzete jednom tjedno na početku mikrociklusa nakon dva dana odmora, naravno u isto vrijeme i istim uvjetima.

TRENAŽNA POMAGALA balans ploče, steper, valjak, Compex, peraje,

ljestve, polar, prepone, medicinke...

PROGRAM VJEŽBANJA 1 TJEDAN

VRAĆANJE PRIRODNOG OPSEGA POKRETA Pasivne vježbe (ekstenzija, fleksija) Vježbe istezanja i masaža

VJEŽBE JAČANJA

stabilizacija trupa izometrično vježbanje (20-30 sek) za m.kvadriceps i

hamstrings

2 – 4 TJEDNA

Pasivna/aktivna fleksija i ekstenzija koljena vježbe stabilizacije i ravnoteže vožnja biciklom istezanje i masaža (radio kod fiziot. Tranfića ) vježbe u vodi

Polagano opterećenje koljena (stajanje na jednoj nozi, podizanje na prstima)

Program propriocepcije (sunožno, na jednoj nozi; otvorenim i zatvorenim očima, na mekanim površinama

4 – 8 TJEDANA

Vožnja biciklom Program mehanike kretanja ( hodanje u svim pravcima i različitom

brzinom )

Vježbe u uvjetima zatvorenog kinetičkog lanca (čučnjevi, leg press, podizanje na prstima, step, skoraci)

ODRŽAVANJE IZDRŽLJIVOSTI Hodanje, trčanje, vožnja bicikle, steper... Vježbe ravnoteže (mini trampolin)

8 – 12 TJEDNA Vožnja bicikle

Istezanje Propriocepcija sa opterećenjem, pliometrija, vježbe snage, doskoci

sa stabilizacijom ODRŽAVANJE IZDRŽLJIVOSTI ( hodanje, trčanje, vožnja bicikle,

plivanje)

3 – 4 MJESECA POBOLJŠANJE AGILNOSTI Poskoci, skokovi, rotacija, šprintevi po ravnoj crti, trčanje sa

promjenom pravca Kod vježba snage vanjsko je opterećenje veće + ODRŽAVANJE

IZDRŽLJIVOSTI (hodanje, trčanje, vožnja bicikle, stairmaster)

4 - 6 MJESECI AGILNOST-PLIOMETRIJA-BRZINA Trčanje prema naprijed i prema nazad Nagla zaustavljanja Pliometrija Trčanje uzbrdo i nizbrdo Bočno trčanje

Ruptura tetive m.rectus femorisa Najčešće nastaje pri padu na maksimalno kontrahiran

m. quadriceps Dijagnoza je neposredno poslije traume vrlo

jednostavna: iznad kranijalnog ruba patele palpira se udubina

Koljeno se ne može aktivno ispružiti,a RTG koljena u LL smjeru pokazuje pomak patele distalno

Terapija : imobilizacija koljena kroz 5-6 tjedana

Ruptura ligamentuma patele Najčešće nastaje pri naglim kontrakcijama

quadricepsa,a vrlo rijetko pri izravnom padu Simptomatologija je gotovo ista kao i pri

rupturi tetive quadricepsa,uz napomenu da je patela klinički na rentgenskoj snimci pomaknuta kronijalno.Liječenje: operacijsko -U-šavovima.

Iščašenje koljena

Najčešće nastaje kombiniranim djelovanjem snažne,direktne ili indirektne sile

U pojedinim slučajevima može nastati i djelovanjem samo jedne od njih Luksacija može biti potpuna ili djelomična

Potkoljenica se u odnosu prema femuru vrlo rijetko pomakne samo u jednom smjeru i najčešće je riječ o kombiniranom pomaku,npr.prema lateralno i naprijed,lateralno i nazad i sl.

Po pravilu uz lukasaciju nastaje i razdor predjne križne sveze Osim ligamenata može doći i do oštećenja krvih žila i živaca Pri tom može nastati ruptura,tromboza ili spazam krvne žile

Terapija:

Što ranije repozicije,koja je moguća u više od 90% slučajeva U početku iščašenje se liječi tutor longetom Kada otok regredira aplicira se cirkularni tutor gips u trajanju 3-4

mjeseca Prevencija tromboprofilakse Tokom imobilizacije važno je provoditi izometričke vježbe jačanja

muskulature i vježbe opsega pokreta donjih ekstremiteta pod kontrolom fizijatra Primjena ortoze

Prijelomi u predjelu zgloba koljena Prijelomi kondila bedrene kosti Prijelomi platoa goljenične kosti Prijelomi zglobne čašice koljenskog zgloba Luksacioni prijelomi zgloba koljena(najteži) Prjelomi ivera (uslijed pada ili udarca) Kominutivni prijelomi (multifragmentalni prijelomi) Unutarzglobni prijelomi glave goljenične kosti –

nastaju pri nabijanju ispružene ili lagano savijene noge po dužini djelovanjem sile sa strane

Skakačko koljeno

Karakteriziraju patološke promjene na tetivi kvadricepsa i patelarnih sveza, završnih dijelova ekstenzornih sustava koljenskog zgloba

Najčešće se pojavljuje kod sportaša koji u tijeku sportske aktivnosti znatno opterećuju ekstenzorni sustav koljena, bilo učestalim skokovima ili dugim trčanjem, kod košarkaša, nogometaša, dizača utega, skakača u vis i dalj te odbojkaša

Skakačko koljeno je najučestalija ozljeda koljenskog zgloba, češće se javlja nego ozljeda meniska ili križnih ligamenata.

Skakačko koljeno

Nastaje nakon snažnog i ponavljanog mehaničkog naprezanja ekstenzornog sustava koljena i češće se javlja kod sportaša koji treniraju na tvrdim podlogama kao beton

Često se pojavljuje na početku sezone nakon ljetne stanke, učestalost je za oba koljena podjednaka.

Uzrok nastanka može biti disbalans mišića stabilizatora zdjelice i donjih ekstremiteta, snažni i skraćeni hamstringsi, anatomske promjene donjih ekstremiteta

Skakačko koljeno nastaje kada mehaničko opterećenje nadvlada tkivnu sposobnost prilagodbe.

Osnovni simptom

Koji se javlja je bol Bol se može pojaviti u predjelu gornjeg i donjeg

dijela patele ili na tuberozitasu tibije U početku, bol je prisutna samo nakon treninga, a

iščezava nakon potpunog odmora Vrlo je česta pojava boli nakon dugog sjedenja ili

vožnje automobilom, a bol prestaje trljanjem koljena ili ispružanjem potkoljenice sa supiniranim stopalom (stopalom okrenutim prema unutra)

Kod nekih pacijenata može se javiti klecanje koljena ili slabost pri jačem mehaničkom opterećenju

Klinička slika

Bol onemogućava sportske aktivnosti, a ako se nastavi sa sportskim aktivnostima i dalje, može doći i do rupture patelarnih ligamenata.

Osnovne patološke promjene nastaju na pripoju tetive kvadricepsa i patelarne sveze za patelu i tuberozitas tibije

Dolazi do zadebljanja patelarnih hrskavica između tetive i kosti

Uz bol se može javiti i gubitak funkcije ekstenzije.

Dijagnoza

Klinička slika Radiološka obrada Scintigrafija CT i MR na kojima se vide edemi,

degenerativne promjene, zadebljanje tetive i rupture

Liječenje

Može biti operativno i neoperativno Neoperativno liječenje započinje smanjenjem

upalnog procesa. Preporuča se prekid sportske aktivnosti (kod akutnih

stanja) Prva 3 dana primjenjuje se krio terapija uz primjenu

kompresivnog zavoja i elevaciju noge Nakon 3 dana primjenjuje se metoda kontrasta

toplo-hladno u omjeru 3:1. Toplina pospješuje cirkulaciju i ubrzava cijeljenje Za postizanje toplinskog efekta može se primjeniti i

terapija laserom

Liječenje

Neizostavni dio neoperativnog liječenja su i vježbe istezanja i jačanja ekstenzorne muskulature, a provode se u obliku vježbi s malim opterećenjem uz veliki broj ponavljanja

Također se rade i vježbe na balans dasci. Uz vježbe istezanja i vježbe snage, potrebno je provoditi i vježbe za kardiovaskularni sustav, vježbe izdržljivosti i vježbe opće fleksibilnosti. Neoperativno liječnje može trajati i nekoliko mjeseci.

TRBUŠNA MUSKULATURA

Mišići trbuha su široki mišići koji zatvaraju trušnu šupljinu

i organe u njoj poput čvrstog steznika.

Trbušnu muskulaturu dijelimo na tri osnovne grupe mišića:

donje, kose

gornje trbušne mišiće

Prednji i postranični trbušni čine sljedeći mišići: m. rectus abdominis

m. obliqus externus addominis m. obliquu internus abdominis m.transverzus abdominis

Stražnji trbušni zid čini sljedeći mišići:

m. quadratus lumborum

Rehabilitacija

Osnovni je princip u programu rehabilitacije ozljede mišića trbuha je da se prvo jača DONJA trbušna muskulatura, onda KOSA, pa tek na kraju GORNJA trbušna muskulatura

Vježbe trbušne muskulature s dodatnim opterećenjem MEDICINKOM – utegom,

Rade se dvije do četiri serije, sa 15-25 ponavljanja u svakoj seriji.

Ozljede četveroglavog mišića natkoljenice Nagnječenja i rupture Pojedine neliječene ili loše liječene ozljede ovog mišića mogu

uzrokovati i druga oštećenja, naročito u zglobu koljena zbog njegove funkcije

Kontuzije u području prednjeg donjeg dijela natkoljenice česte su ozljede u kontaktnim sportovima (nogomet, rukomet, borilačke vještine)

Po težini dijelimo ih na lake, umjerene i teške Kod lakih se radi tek o manjem udarcu, koji ne prodire puno

dublje od površine kože i potkožnog tkiva Manja ili veća modrica koja pri tom može nastati ne uzrokuje

bolove kod pokretanja, već samo kod dodira Liječenje u ovom slučaju zaista nije potrebno, već će se

kombiniraju hladni oblozi, u kombinaciji sa heparinskom kremom

Umjerene kontuzije

Zahvaćaju mišić, dio krvnih žila i vezivnog tkiva, tako da je oštećenje značajno i to u obimu da bol prati pokret i to naročito kod hodanja nizbrdo

Unutar samog mišića dolazi do stvaranja otekline , kao i oštećenja dijela mišićnih vlakana

Liječenje ovakve ozljede zahtjeva mirovanje prvih 24-72 sata, uz aplikaciju ledenih obloga i elastičnog zavoja

Pošto je došlo do regresije hematoma potrebno je provesti ciljanu fizioterapiju sa zadatkom uklanjanja hematoma i ubrzanja oporavka tkiva

Zavisno od težine ovog tipa nagnječenja, do punog oporavka može proći i do nekoliko tjedana

Teže kontuzije mogu izazvati i pucanje kože, mišićne ovojnice (fascije), kao i djelomičnu, pa čak i potpunu rupturu mišića

Njihovo adekvatno liječenje uobičajeno zahtjeva multidisciplinarni pristup, a do punog oporavka nerijetko prođe i po nekoliko mjeseci

Parcijalne i potpune rupture

Nakon sanacije parcijalne i potpune rupture četveroglavog mišića natkoljenice potrebno je provesti ciljanu fizioterapiju:

Kineziterapiju (vježbe jačanja mišića s ciljem da preostali dio četveroglavog mišića preuzme funkcije svog oštećenog dijela )

Naime, kada dođe do oštećenja mišića bilo kog tipa, tada zbog bolova i otekline nije moguće potpuno zategnuti ozljeđeni mišić, čak i kod maksimalno voljnog napora

To je normalna, refleksna zaštitna reakcija tijela na ozljedu Liječenje se svodi na mirovanje, primjenu krio terapije i aplikaciju

elastičnog zavoja Rehabilitacija u smislu jačanja mišića može započeti kad

nestane oteklina i bolna osjetljivost!

DISTORZIJA (UGANUĆE) NOŽNOG ZGLOBA

Ozljede nožnog zgloba uključuju akutna iščašenja, sportske ozljede i ponavljajuća uganuća nožnog zgloba

Kompleks ligamenata koji se nalaze s vanjske strane nožnog zgloba su najčešće mjesto ozljede

Oko 85% uganuća su takozvana inverzijska uganuća vanjskih ligamenata, 5% su everzijska uganuća i 10% su visoka uganuća (češća kod sportaša, kao npr. nogometaša)

Oštećenja hrskavice ili kostiju unutar zgloba se uvijek trebaju uzeti u obzir i razmotriti kod dijagnosticiranja ozljede.

Uganuće nožnog zgloba

Često se pojavljuju kao športske ozljede. Ispravna rehabilitacija počinje s ispravnom dijagnozom

koja je vrlo važna jer bolesnik može razviti kronične simptome

Većina ozljeda povoljno reagira na liječenje U procesu liječenja je važno smanjiti bol, ali i poboljšati

opseg pokreta, snagu i osjet orijentacije u prostoru

Simptomi

Koji se pojavljuju kod uganuća su nagla, jaka bol

brza pojava otekline i modrice koji upućuju na rupturu ligamenta

Posumnjati treba na ozljedu živaca i krvnih žila uvijek ako je stopalo hladno i pacijent osjeti trnce.

Treba odrediti i prisutnost komplicirajućih stanja, kao što su artritis, bolest vezivnog tkiva, dijabetes, neuropatija, prijašnje uganuće zgloba ili trauma.

Pregled

Kod pregleda većina je uganuća osjetljiva, a i samo promatranje može pomoći u određivanju izraženosti ozljede

Uvijek treba pažljivo promotriti deformaciju i pojavu potkožnih krvarenja

Važno je ocijeniti mogućnost oslanjanja na nogu Oni koji mogu prenijeti težinu na taj zglob vjerojatno

nemaju prijelom kostiju i posljedičnu nestabilnost

Klasifikacija

Tipično se klasificiraju u 3 stupnja I.stupanj: blagi stupanj otekline, istegnuće zahvaća ligamente,

moguće se osloniti na nogu II.stupanj: karakteriziran je umjerenom oteklinom i

nekompletnim razdiranjem ligamentarnih struktura, moguće je postojanje umjerene nestabilnosti, dijagnoza se postavlja testiranjem ligamenata, bol se uočava kod opterećenja

III.stupanj: karakteriziran izrazitom oteklinom i definiranom potpunom rupturom barem jedne ligamentarne strukture, moguće je postojanje nestabilnosti. No ovaj se sistem klasifikacije ne odnosi najbolje na uganuća koja uključuju više od jednog ligamenta.

Dijagnostika

U procjeni izraženosti oštećenja zgloba uz klinički pregled potrebno je učiniti i Rtg zgloba, i to u slučajevima ako postoji koštana osjetljivost na palpaciju te ako pacijent ne može opteretiti tu nogu što je uvijek znak sumnje na mogući prijelom.

Ponekad je potrebno napraviti CT zbog prikaza mekih tkiva ili MR koji je koristan kod osteohondroze ili ozljeda meniska kod pacijenata koji imaju ponavljajuća uganuća i kroničnu bolnost zgloba.

Od ostalih pretraga treba spomenuti artroskopiju koja je i dijagnostičko sredstvo i sredstvo liječenja kod subakutnih ili kroničnih problema. Indicirana je kod osteofita, lezija meniska, stranih tijela ili promjena na kostima i hrskavici.

Liječenje

Tijekom akutne faze ozljede nastoji se smanjiti oteklina i ne dopustiti pacijentu hod

Ta akutna faza bi trebala trajati 5 -7 dana po ozljeđivanju U liječenju se koristi se kombinacija – rasterećenje nožnog

zgloba nošenjem ortoze ili elastičnog zavoja , što se koristi tijekom 4 do 21 dana, relativnog mirovanja: pacijent treba izbjegavati pokrete koji izazivaju bol ili pogoršavaju otok, uz održavanje kretnji bez boli da se održi pokretnost

Aplikacija leda - koristi se za kontrolu otekline, boli i mišićnog spazma, i kao pravilo je važno je istaći da ga se ne stavlja direktno na kožu već umotanog u ručnik

Kompresija: upotreba elastičnog zavoja koji djeluju kao potpora zglobu

Elevacija: također ubrzava regresiju otekline, treba savjetovati držanje zgloba iznad razine srca i potpore.

Liječenje

U aktunoj fazi često se kosite anagletici koji djeluju protiv bolova ali i protuupalno, koriste se acetaminofen (npr. Panadol) i nesteroidni protuupalni lijekovi (koje treba prepisivati s oprezom unutar 24 do 48 sati nakon ozljede

Ako postoje izražena potkožna krvarenja na mjestu ozljede), treba biti oprezan prilikom korištenja NSAR-a

kao Ibuprofena (npr. Ibuprofen, Brufen) ili Naproksena

Fizikalna terapija

Nakon akutne faze kod umjerenih do izraženijih uganuća, posebno kod pojedinaca koji imaju kroničnu nestabilnost i ponavljanje simptoma.

U akutnoj fazi uz analgetsku terapiju navedenu terapiju fizijatar može preporučiti terapiju za smanjenje otoka i boli-krioterapiju (led) i električnu stimulaciju mišića i dr

I kako pacijent napreduje u oporavku i polako tolerira sve bolje terapiju, cilj bi dalje u terapiji bio i postizanje punog opsega pokreta u zglobu kakav je bio prije ozljede, uz istu snagu i stabilnost zgloba

Komplikacije

Nakon istegnuća zgloba mogu zaostati ograničene kretnje u zglobu i nestabilnost zgloba

Ako bol perzistira unatoč rehabilitaciji, treba razmotriti slijedeća stanja: kroničnu lateralnu nestabilnost zgloba, lezije meniska unutar zgloba, subluksaciju peronealne tetive, prijelom talusa, prijelom prednjeg dijela kalkaneusa i kopleksni lokalni bolni sindrom (čiji je uzrok nepoznat)

Prognoze

Nakon istegnuća zgloba su u pravilu povoljne, No ipak jača uganuća, posebno III.stupnja s

kompletnim napuknućima ligamenata mogu rezultirati s trajnom nestabilnošću zgloba i kroničnim simptomima

PRIJELOMI ZAMORA

Dobro su poznati zakoni biomehanike prema kojima jakost kosti ovisi o sili koja djeluje na kost

Kost može biti opterećena silama tenzije, kompresije, savijanja, smika i torzije, a u svakodnevnom životu postoji kombinacija djelovanja tih sila na kost

Veličina i oblik kosti uvjetuju njenu otpornost na djelovanje tih sila

Prijelom kosti može biti posljedica djelovanja ili jednokratne jake sile ili mnogobrojnih ponavljanih sila manje jakosti

PRIJELOMI ZAMORA

Prijelom uslijed zamora ubrajmao u drugu kategoriju, tj. u skupinu sidroma prenapezanja

Ponavljanje sile koje djeluju na kost uzrokuju redmodeliranje kosti, a jakost kosti povećava se u smjeru djelovanja sile

Sposobnost kosti da podnosi opterećenja ovisi o veličini opterećenja, o broju ponavljanja, te o učestalosti (frekfenciji) istog

Kosti imaju veliku sposobnost reparacije, a do prijeloma uslijed zamora dolazi kada opterećenje tj. zamor nadvlada sposobnost reparacije kosti.

DOB, SPOL I VRSTA SPORTSKE AKTIVNOSTI Prijelomi zamora čest su problem sportske medicine i

čine između 1.1 – 3.7% svih ozljeda u sportaša, dok u populaciji trkača čine i do 15% svih ozljeda

Životna dob bolesnika kreče se između 19 i 30 godina, a s obzirom na današnju tendenciju sve ranijeg uključivanja djece i adolescenta u vrhunski sport povećava se broj prijeloma zamora i u toj populaciji

Dugo se smatralo da su prijelomi zamora u žena mnogo rjeđi

Međutim pokazalo se da u identičnim vojničkim uvjetima i treninzima žene imaju 3 do 12 puta češće prijelome zamora od muškaraca

ČIMBENICI KOJI POGODUJU NASTANKU PRIJELOMA ZAMORA Biomehanički čimbenici -neka anatomska odstupanja na

donjem ekstremitetu koja mijenjaju prijenos opterećenja pridonose nastanku prijeloma zamora

Mišići- ako se naglo poveća fizička aktivnost povećat će se i tonus mišića, a to dovodi i do pojave snažnih sila stresa na kost koje mogu uzrokovati nastanak prijeloma zamora

Greške u treningu- greške u treningu su uzrok nastanka prijeloma zamora od 22% do 75% slučajeva; te se greške očituju ili u prevelikoj kilometraži , ili vrlo intenzivnom treningu, ili u prebrzom mijenjanju načina treninga u kvantitativnom i kvalitativnom smislu

Podloga- površina na kojoj se održava natjecanje (parket, beton, asfalt i dr.) od velikog su značenja nastanka prijeloma zamora. Naime, što je podloga tvrđa veći su udari na stopalo, potkoljenicu i leđa,i veća je mogućnost nastanka prijeloma zamora

PREVENCIJA

Za prevenciju prijeloma zamora kao i za prevenciju drugih simptoma prenaprezanja, od najveće važnosti je dobra suradnja između sportaša, trenera i liječnika

U prevenciji prijeloma zamora prije svega treba izdvojiti skupinu s povećanim rizikom od nastanka prijeloma zamora, a to su sportaši s poremećenim biomehaničkim odnosima na donjim ekstremitetima

Sportsku aktivnost treba prilagoditi i dobi i sposobnostima sportaša, tj. treba ih postepeno dovoditi do maksimalnog opterećenja pri čemu se moraju izmjenjivati faze odmora i opterećenja

Od posebnog značenja za prevenciju su sportski rekviziti, obuća i podloga

DIJAGNOSTIKA

Kao i za druge sindrome prenaprezanja,tako je i za dijagnozu prijeloma zamora najvažnije posumnjati na mogućnost postojanja prijeloma zamora

Stoga je klinička dijagnostika najvažniji postupak, na koji se nadograđuju ostale dijagnostičke metode, i to prije svih radiološka i scintigrafska dijagnostika

Klinička dijagnostika

Bol je vodeći simptom prijeloma zamora, a njezin je nastanak vezan za aktivnost

Ona se pojavljuje u toku same aktivnosti, i to ispočetka pri samom kraju, a nestaje tokom odmora.

Kasnije se pojavljuje sve ranije uz pojačanje intenziteta, tako da nakon nekog vremena sportaš mora prekinuti svoju aktivnost,i samo treniranje.

Karakteristični znakovi su lokalizirana bolna osjetljivost na palpaciju, te katkad i otok.

Radiološka dijagnostika

Promjene na kostima mogu se u 50-70% slučajeva prijeloma zamora dokazati na rantgenskim slikama

Također je dokazano da od pojave boli do promjena vidljivih na RTG slikama treba proći, ovisno o lokalizaciji, 2 tjedna pa čak do 3 mjeseca.

Prva zamjetljiva promjena prijeloma zamora lokaliziranog na kortikalnom dijelu kosti jest smanjenje kalcija i gubitak oštrine linije kosti

Scintigrafija

Scintigrfija kosti metoda je izbora pri ranoj dijagnostici prijeloma zamora

To je i najosjetljivija metoda jer do pojave radionuklida dolazi već 6 do 72 sata od pojave prvih simptoma, a lažno pozitivne rezultate nalazimo samo u 5% slućajeva, dok su lažno negativni krajnje rijetki.

Ipak se zbog dokazane ,veće specifičnosti rentgenskog nalaza,preporučuje učiniti scintigrafiju samo kad je RTG nalaz negativan, a sumnja se na prijelom zamora

RASPODJELA PRIJELOMA ZAMORA PO LOKALIZACIJI Prijelomi zamora čine oko 5% svih ozljeda u

sportaša Novija su istraživanja pokazala da je 35-54%

prijeloma zamora lokalizirano na tibiji Iza nje su po učestalosti fibula (7-24%) i

metatarzalne kosti (9- 20%).

Iščašenje ramena predstavlja čestu ozljedu kod sportaša koji se bave specifičnim sportovima kao što su rukomet ili neke bacačke atletske discipline.

Naravno, ovakvu ozljedu mogu zadobiti i oni koji se ne bave sportom

U adolescenciji se ova ozljeda češće događa dečacima i direktno je vezana za sportske treninge.

Međutim, ona je česta i u kasnijim godinama i u tada se povezuje sa padovima.

OZLJEDE RAMENA

Klinička slika

Pri iščašenju može doći do oštrog bola u ramenu, praćenog izrazitim ograničenjem kretanja

Mehanizam ozljede je obično trauma, poput pada na ruku ili udarca, s tim da je moguće i drugačije okruženje nastanka, kao što su bacanje lopte ili nekog drugog predmeta, posezanje za stvarima visoko iznad glave ili sušenje kose fenom, pa čak i kombinacija više navedenih situacija.

Liječenje

Prvih 7 dana po iščašenju mirovanje je obavezno U tom periodu treba učiniti kontrolni pregled ortopeda, koji će učiniti i

kontrolni RTG ramena te po potrebi i UZV te odrediti daljnji slijed liječenja

Nakon kratkog perioda imobilizacije dolazi vrijeme za puni oporavak U početku se nastoji poboljšati cirkulacija i smanjiti bolnost u samom

zglobu uobičajenim fizioterapijskim procedurama poput ultrazvučne terapije, lasera, masaže, limfne drenaže, te elektroterapije

Mnogo važniji dio liječenja jest kinezioterapija, dakle vježbanje Ona se sastoji od tri dijela, koja slijede jedan iza drugoga Najprije se započinje sa polaganim razgibavanjem, kako bi se

pospješila cirkulacija krvi i limfe, te neutralizirala bolnost koja uobičajeno prati nepokretanje u ramenom zglobu.

Rehabilitacija

Nešto kasnije kreću vježbe snage kojima je cilj povratiti ne samo oblik i snagu mišića ramenog obruča, već i njihovu zaštitnu ulogu u prevenciji ponovnih iščašenja

Polako, već u ovoj fazi, dolazi do povratka opsega kretnji u ramenu

Na početku vrlo rapidno, a kasnije nešto sporije, naročito krajnje kretnje u kojima je ruka podignuta visoko iznad glave

No, rame je mišićno izrazito zahtjevan zglob Tako su vježbe snage i razgibavanja rijetko dovoljne za povratak

pune funkcije zgloba i maksimalnu prevenciju od novog i ponovnog ozljeđivanja, naročito u sportaša

Rehabilitacija

Po povratku većeg dijela izgubljene snage, kreće kompleks proprioceptivnih vježbi, kojima je za cilj ubrzati mišićnu akciju, naročito reflekse koji štite rame pri naglim i neočekivanim kretnjama

Ovaj je dio liječenja posebice značajan za sportaše čiji sportovi uključuju pokrete ruke iznad glave, kao što je rukomet, odbojka, košarka, vaterpolo ili plivanje

Uobičajeno oporavak poslije prvog iščašenja traje oko tri mjeseca.

Operacije

Sa ciljem stabilizacije ramenog zgloba mogu biti dvojake Prvi izbor svakako je artroskopska stabilizacija ramena, u kojoj

se instrument i kamera uvode u zglob putem malih rezova, te je ukupna trauma za pacijenta manja, a oporavak kraći

Loša strana artroskopije jest u tome što s njom nije moguće sanirati štetu poslije svake luksacije

U kompleksnih oštećenja klasična operacija može biti potrebna O tipu operativnog zahvata u konkretnom slučaju, kao i o dobrim

i lošim stranama određenog postupka valja zatražiti detaljne informacije od liječnika ortopeda

Indikacije za operaciju

Zaista variraju i zavise kako od godina starosti, eventualnog bavljenja sportom, tako i o mogućim prijašnjim iščašenjima

Statistika govori da čak preko 80% pacijenata koji svoje prvo iščašenje ramena dožive prije dvadesete godine života, isto rame će iščašiti ponovo

Kod onih koji prvo iščašenje dožive poslije četrdesete godine, ponovna se iščašenja događaju u oko 30%

Neka istraživanja ističu da operativna stabilizacija odmah po prvom iščašenju u sportaša značajno smanjuje mogućnost ponovne luksacije.

«Whiplash injuri» - naglu, prisilnu hiperekstenziono-hiperfleksionu ozljedu vratne kralježnice s dominantnom ozljedom mekih tkiva

Sredstvo liječenja - Scantzov ovratnik „Šanc“

OZLJEDE VRATA

Najčešće i najbronije ozljede u prometnim nezgodama

Padova, ali i kod skijanja ili borilačkih vještina

Incidencija porasta trzajnih ozljeda je veća od samih prometnih nezgoda

Naletom na stražnji dio vozila - vozači i putnici sjede tako da im je glava udaljena od naslona za glavu između 5 i 25 cm

Istraživanja pokazuju :

U literaturi

Crowe 1928. g - "željeznička kralježnica" ozljeda vrata u sudaru vlakova

Gaya i Abbota 1953 - «whiplash» ozljede koja se zbiva pri naletu drugog vozila straga

Tipična slika

bolovi u stražnjem dijelu vrataglavoboljabolnost muskulature gornjega dijela prsnog koša (paraskapularno, bilateralno s jednom dominirajućom stranom)

Dijagnoza trzajne ozljede vrata

Na prvom pregledu kirurga kvantificira se težina ozljede prema QTF protokolu

0.-stupanj-podatak o ozljedi

1.-i stupanj -ukočen ili bolan vrat

2- i stupanj-ukočen ili bolan vrat, spazam PVM

3.-i stupanj –ukočen ili bolan vrat, znaci neurološkog oštećenja

4.-i stupanj- ukočen ili bolan vrat, RTG verificiran insatbilitet ili prijelom

Težina ozljede

određuje način liječenja i dijagnostičku obradu

trajne se posljedice očekuju kod 3.-eg i 4.-og stupnja ozljeđivanja

Liječenje

•individualno

•rukovodeći se simptomatologijom svakog pojednica

•prevenirati kronicitet

Fizikalna terapija

MEDICINSKA GIMNASTIKA

Vježbe jačanja muskulature

Gibljivosti vratne kralješnice

Vježbe propriocepcije

Na bolna mjesta vratne kralješnice može se aplicirati

UZV

TENS

A, ZA PARESTEZIJE U RUKAMA

GALVANSKE STRUJE

BOL U LEĐIMA

Bol u leđima je poput crvene lampice na displeju u vašem automobilu, koja pokazuje da nešto nije u redu i njega uzrokuju promjene na mekim tkivima i kostima duboko u samoj strukturi kralješnice, njenoj neposrednoj okolini, kao i u udaljenim djelovima tijela.

Iako postoje mnoge podjele uzroka koji dovode do ovih bolova, najjednostavnije je podjeliti ih u tri grupe.

BOL U LEĐIMA

U prvu, ujedno i najpoznatiju, o kojoj su pune naslovne i stranice popularnih časopisa, spadaju degenerativna oboljenje.

Specifičnost ove grupe uzroka je činjenica da oni nastaju polako, te do prve pojave bolova, što će reći i signala da nešto nije u redu, proces može trajati i godinama.

Drugu grupu uzoka

Čini traume u širem smislu Udarci u predjelu leđa mogu nagnječiti meko tkivo i

izazvati bolove, bez obzira na to da li je hematom prisutan ili ne

Jači udarci ili trzajevi (poput onih kod pada s visine ili prometnih nezgoda) mogu prouzrokovati subluksacije (poluiščašenja)

Takođe i kod naglog podizanja tereta može doći i do subluksacije trupova kralješaka

Liječenje svake od nabrojanih ozljeda se razlikuje, te je kod većine potrebna detaljna dijagnostika, a kod prijeloma trupova kralješaka i bolničko liječenje

Treća grupa

Je sastavljena od različitih bolesti kojima je bol u križima tek jedan od simptoma

U ovim stanjima rijetko liječimo samo bolove u donjem dijelu leđa, već su napori usmjereni na liječenje osnovne (primarne) bolesti, kao što su bolovi unutrašnjih organa (bubrezi i jetra)

ozljede u sportu

Documents