320

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAK

Ovaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:11­15; 2. Pet. 1:5­11) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:5­9,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20­22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:5­8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:19­23; Iza. 35

321

NIKADA u povijesti Crkve naš veliki Protivnik nijebio toliko aktivan u umnožavanju lažnih učenja i uodvraćanju pažnje od Istine uvođenjem beskorisnih ibeznačajnih pitanja kao što je to sada. Baš kada seuskoro treba dogoditi uzvišenje Crkve u slavu, i kadavjerni trebaju biti primljeni u radost njihovogGospodina, pribjegava svakom sredstvu kako bi ihlišio njihove nagrade i osujetio to obilježjeBožanskog Plana. U stvarnosti je nemoguće osujetitibilo koji dio Božanskog Plana: Bog je naumio uzetiizmeđu ljudi Malo Stado, „narod za svoje ime,“Kraljevsko Svećenstvo; i takva će grupa zasigurnobiti sakupljena; međutim hoće li svi od onih koji susada u utrci za Nagradom uistinu biti u tom broju, jošuvijek je otvoreno pitanje. Pazite, ljubljeni, da vamnitko ne oduzme vašu Krunu. (Otkr. 3:11) Ako bilotko otpadne od svojih prednosti i pokaže senedostojnim nasljedstva, postoje drugi koji će zauzetinjihova mjesta.

Zaklinjemo vas, braćo, da kao što vrednujeteslavnu nadu koja je stavljena pred vas u Evanđelju,da ne poklanjate pažnju zavodničkim duhovima iđavolskim naucima, kako ih Apostol naziva (1. Tim.4:1); nego da se, sa utvrđenom namjerom, okrenetejednoj stvari ka kojoj ste bili pozvani i koju imateprednost činiti kao kandidati za to KraljevskoSvećenstvo. Nemojmo nikada zaboraviti da smo mi„osobit narod,“ odvojen od velikog tijela nominalnihKršćana, isto tako kao i od svijeta, imajući uzvišenijenade, ciljeve i težnje i imajući prednost jasnijeg uvidau duboke stvari Božje, budući da smo bili pozvani iznaše prijašnje tame u Njegovo čudesno svjetlo. I kadasmo tako odvojeni od svijeta i od Kršćana koji uvelikoj mjeri sudjeluju u duhu svijeta, ne trebamo sečuditi ako utvrdimo da oni svi nisu u skladu s nama, ida nas bilo ignoriraju ili nam se protive.

PROTIVLJENJE JE OČEKIVANO

Takvo se protivljenje treba očekivati i ono će se,nesumnjivo, nastaviti sve dok ni ne završimo našzemaljski put. Podložiti se strpljivo tom protivljenjuznači žrtvovati naše vlastite prirodne sklonosti zaprijateljstvom i užicima sadašnjeg života, i podnositipoteškoće kao dobri vojnici zbog Istine, u kojem godobliku te poteškoće mogle doći, u našem nastojanjuda vršimo Gospodinovu volju i djelo unapređivanjainteresa Njegovog Kraljevstva. To je ono što se mislisa predstavljanjem naših tijela kao živih žrtvi uBožanskoj službi. Zaista biti u toj službi uključuje,kao Prvo, pažljivo i stalno proučavanje BožjegPlana; Drugo, upijanje njegovog duha; što vodi do,Trećeg, naime oduševljene revnosti za njegovimostvarenjem, i do aktivnosti u njegovoj službi u

skladu s našom sposobnosti, bez obzira koju tocijenu ili žrtvu zahtijevalo.

Ako smo vjerni u toj službi mi nemamo vremena,mi ti imamo sklonost, da obraćamo pozornost bilo nalažna učenja ili druge teme koje nemaju nikakve vezesa to jednom stvari kojoj smo svečano predali našeživote. Naše vrijeme nije naše ako smo sve predaliBogu; i stoga, mi nemamo ništa od njega naraspolaganju za istraživanje izmišljenih lažnih teorija,izgrađenih na drugim temeljima mimo onog što jeizneseno u Svetom Pismu. Niti mi imamo vremena zaposvetiti idejama i pothvatima koji zaokupljaju pažnjusvijeta, od kojih su mnoga štetna sama po sebi, ali bibila štetna i za nas ako bi smo si dozvolili da tozaokupi naše posvećeno vrijeme i odvrati nam pažnjuod te jedne stvari koju bi smo trebali činiti. Apostol nasupozorava da „Svjetovnih se pak praznorječja kloni:sve će više provaljivati prema bezbožnosti“; ali dodaje,„proučavaj da se prokušan pokažeš pred Bogom, kaoradnik koji se ne treba stidjeti, koji ispravno razlažeriječ istine.“ „Neka ne naučavaju drugih nauka i nekase ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, kojaviše pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj povjeri.“ (2. Tim. 2:15,16; 1. Tim. 1:3,4)

NITI VIŠI KRITICIZAM NITI EVOLUCIJU

Naše Evanđelje nije ono Viših Kritičara iEvolucionista. Mi veselo priznajemo tim prijateljimasuvremenog evanđelja njihovu slobodu da vjeruju uono što smatraju ispravnim, podsjećajući ih, međutim,na upozoravajuće riječi Apostola Pavla u Gal. 1:6­9.Naša je vjera čvrsto zasađena na Bibliji kao jedinomBožanskom Otkrivenju volje i Plana našeg Stvoritelja.Međutim to ne znači da mi vjerujemo da Biblijanaučava sve za što su naši dobronamjerni praočevi izMračnog Srednjeg Vijeka pretpostavljali da su bilanjena učenja. Mi smo utvrdili kako su oni spaljivalijedni druge na lomači zbog nevjerovanja u stvari kojeBiblija ne naučava.

Rastući skepticizam današnjice što se tiče Boga iBiblije, mi smatramo, da je općenito posljedica krivograzumijevanja Biblijskog učenja što se tiče Pakla.Nijednog se pametnog čovjeka ne treba kriviti zbogodbacivanja stare teorije da je Bog najprije načinioPakao za prženje, i zatim stvorio rasu, znajući da ćesvi provesti zastrašujuću vječnost tamo, izuzevnekolicine koji će čuti za Krista i postati svecima.Treba prekoriti to svetogrđe protiv svetog imena našegStvoritelja. Ljude treba poučiti onome što obrazovanosvećenstvo i laici već znaju—da je jedina Hebrejskariječ prevedena sa „pakao“ ŠEOL, i da je njen Grčkiekvivalent HAD, i da niti jedna od tih riječi neoznačava mjesto mučenja, nego jamu, grob, stanje

ŠTO MI PROPOVIJEDAMO I NAUČAVAMO?„Jer, ja sam odlučio ništa ne znati među vama, osim Isusa Krista i Isusa Krista razapetog.“ (1. Kor. 2:2 Dretar)

322

nesvjesnosti, u kojemu i dobri i loši moraju ostatinakon smrti sve do uskrsnuća, koje će uslijediti poDrugom Otkupiteljevom Dolasku.

Literatura BIBLIJSKOG I TRAKTATNOG DRUšTVA

STRAžARSKA KULA pomogla je tisućama po tompitanju, dok ulazimo u detalje objašnjavanjausporedbi, tamnih izreka i simbola Biblije, za kojestvari drugi učitelji Biblije ne nalaze vremena, sasvojim mnogim i različitim brigama povezanih sasuvremenom crkvenom aktivnošću. Jednom riječju,djelo našeg Društva je vođeno vjerovanjem da jeBiblija Božanski nadahnuta, i da mi sada živimo upredivnom Danu, kojeg su spomenuli Proroci, kada će„mudri razumjeti,“ kada će primiti „hranu u pravovrijeme“ iz Božje predivne Knjige. Kad kažemo„mudri,“ mi ne mislimo naravno na svjetovno mudrenego na one koji su mudri prema Bogu.

NAŠA GLEDIŠTA O MILENIJU

Ako je naše razumijevanje Biblijskog učenjaispravno, mi smo na pragu Milenija. I ta činjenicaobjašnjava ne samo napredak izuma i prirodneznanosti, nego također i dovršavanje Tajne što se tičeBožjih milostivih priprema za našu rasu, prorečenih uBibliji u simbolima i tipovima. Međutim, naša suočekivanja Milenija različita od onoga što bi netkomogao pretpostavljati. Mi ne nalazimo nijedanBiblijski tekst koji uči da će svijet biti obraćen našimpohvalnim misionarskim naporima ili bilo kojimdrugim nastojanjima. Za nas Biblija uči da ćeobraćenje svijeta slijediti nakon Drugog Dolaskanašeg Otkupitelja da sakupi Svoju Izabranu Crkvu(svece iz svih denominacija), kako bi oni,promijenjeni u duhovnu prirodu, mogli, pod vodstvomSvog Gospodina i Glave, biti učiteljima, vodičima ipomoćnicima ostatku rase—onima sada mrtvima istotako kao i živim nacijama—da podignu sve voljne iposlušne iz grijeha i smrti u savršenstvo i vječni životna zemlji, koja će tada, tijekom tih Vremena Obnove,postati obnovljenim Rajem.

Statistika se slaže s tim da Milenij ne dolazi sobraćenjem pogana; jer ih je danas dvostruko višenego prije samo jednog stoljeća, bez obzira na svenaše misionarske napore. Naprotiv, mi se moramosložiti da znakovi vremena nagovještavaju da sepribližava vrhunac velikog „Vremena Nevolje kakvenije bilo od kako je naroda,“ s kojom će, Biblija namjamči, Mesijansko Kraljevstvo biti uvedeno, da„blagoslovi sve narode na zemlji.“

DUHOVNI TERMINI I BIBLIJSKOPOSTAVLJENJE

Možda bi smo trebali objasniti da mi ne priznajemokao Biblijske nazive „svećenstvo“ i „laici,“ niti titule„Velečasni,“ „Teolog,“ i druge slične nazive koji su

sada u modi. To nas, međutim, ne vodi do toga da miisključujemo one koji se razlikuju od nas. Mikoristimo Biblijske nazive „Pastor,“ „Evanđelista,“„Učitelj,“ „Starješina,“ „Đakon,“ itd., i priznajemo dasu svi od Božjeg naroda poslužitelji—to jest,sluge—svaki ovlašten da služi svojoj braći prematalentu kojeg ima i kako to braća žele. Što se tičepostavljenja, mi ne možemo prihvatiti kao Biblijskoteoriju „Apostolskog Nasljeđa,“ i da određena moć ilivlast prelazi sa čovjeka na čovjeka. Mi držimo dasamo pomazanje Svetim Duhom daje moć i autoritetza razumijevanje i objašnjavanje Svetog Pisma.

KAKO SU SE UVUKLE ZABLUDE IZPROŠLOSTI

Urednika trenutno napada oko jedna četvrtina odsvih svećenika svijeta, jednostavno zbog toga što mipropovijedamo Biblijsku Poruku koju je izrekao anđeokod Isusovog rođenja: „Evo, navješćujem vam dobruvijest o velikoj radosti koja će stići k SVAKOM

NARODU.“ (Luka 2:10,11) Tu se je Poruku BožjeLjubavi i Njegove milosrdne pripreme u Isusovojsmrti za grijehe cijelog svijeta počelo gubiti iz vidakrajem drugog stoljeća. Nauka o „ApostolskomNasljeđu“ vodila je ljude tog vremena do toga dapoštuju biskupe kao nasljednike Božanski postavljeneDvanaestorice—Sv. Pavla, a ne Matiju, koji je zauzeoJudino mjesto.

Ne treba se čuditi da je, u vrijeme kada jenepismenost bila velika, kada su Biblije bile rijetke iskupe, i kada je to učenje o Apostolskom Nasljedstvuuhvatilo korijena u Crkvi, narod slušao takozvaneApostolske Biskupe. Nije predivno što su se ti biskupivoljeli smatrati autoritetima. Bibliju se nije proučavaločetrnaest stoljeća—samo proučavanje i obožavanjekreda. Biblije se javno spaljivalo, i one koji su seusudili proučavati Bibliju i prihvatiti njene izjavelovilo se kao divlje zvijeri iz šume—čak i u Škotskoj.

Reformacijski je pokret stavio Bibliju u prvi plan,ali njeni su prijatelji još uvijek u svojim očimarazumijevanja imali mnogo od dima iz MračnihVjekova. Dok su se vođe jedan za drugim molili,„Dovedi, nježno svjetlo, usred okružujućesumornosti,“ i trljali svoje oči, započinjale su novesekte, koje su sve nastojale dosegnuti svjetlo, ipak svepriznajući da kreda, za koja su mnogi od njih umrli,nisu bila zadovoljavajuća niti njihovim srcima ilinjihovim umovima.

SADAŠNJE ZABLUDE I PROTIVLJENJESVJETLU

Sada smo došli u vrijeme kada različite grupeBožjeg naroda imaju previše prosvjetljenja da bispaljivali jedni druge na lomači, i kada su skloniujedinjavanju, i zanemarivati svoje razlike. U

323

međuvremenu je došao Viši Kriticizam i u potpunostiokrenuo većinu Kršćanskih propovjednika od Biblije.Međutim oni su i dalje vezani za njihove sekte i kredau koja više ne vjeruju.

U međuvremenu, u Božjoj providnosti, Biblija jedošla u ruke naroda. Obrazovanje je sada općenito, iBiblijski su priručnici u izobilju. Čini se da je to,prema Bibliji i činjenicama, povoljno vrijeme za Božjinarod da stekne ispravnu spoznaju Njegove Riječi.Zajedno s drugima, Urednik je bio uvelikeblagoslovljen u proučavanju Biblije i u razjašnjavanjudrugima njenog pravog značenja. Mi to radimo većčetrdeset godina bez ozbiljnijih zamjerki, sve donedavnih godina. Sada se prigovara da naučavanje nasi naših suradnika iz MEĐUNARODNOG UDRUŽENJA

ISTRAŽIVAČA BIBLIJE počinje imati svijetom rašireniutjecaj. Mi imamo Biblijske priručnike tiskane natrideset i dva različita jezika. Mi imamo Razrede zaProučavanje Biblije u svim dijelovima zemlje. Todovodi do toga da neki svećenici smatraju naše djeloprijetnjom—baš kao što su Episkopalci jednomsmatrali Prezbiterijance i Metodiste prijetnjom, kaošto su Židovi smatrali rane Kršćane prijetnjom svojiminstitucijama, i baš kao što su Baptisti smatrali drugeprijetnjom njima, itd.

Kada mi razjašnjavamo značenje usporedbi ialegorija našeg Gospodina, i pokazujemo skladBiblijskih učenja od Prve Mojsijeve do Otkrivenja,kreda Mračnih Vjekova postaju neukusnima,odvratnima. Kako se neki od najboljih ljudi odriču tihučenja, podrazumijeva se da klasa propovjednikapostaje ogorčenima. Nesposobni suočiti se sa našimBiblijskim argumentima, odaju se osobnom vrijeđanjui pogrdama, s ciljem sprečavanja ljudi da nas slušaju ičitaju naše publikacije. No, djelo ipak ide slavnonaprijed, sa sve većim zamahom. Oni kojima su očirazumijevanja postale otvorene brzi su pomoćidrugima. Kada ljudi saznaju za prave motive napadaprotiv nas, oni imaju sve manje simpatija prema onimakoji nas napadaju, i sve su više skloni istražiti našaučenja.

SVI POTREBNI BIBLIJSKI PRIRUČNICI SADADOSTUPNI

Mi nikada nismo tvrdili da smo svršeni izučavateljibilo Grčkog ili Hebrejskog. Više od toga, mi tvrdimo,da niti jedan svećenik od tisuću, od bilo kojedenominacije, nije ekspert u tim jezicima. Sposobnostčitati Grčku i Hebrejsku abecedu, i izgovarati riječi natim jezicima nije znanost; niti slijedi da osoba koja jeto u stanju činiti time ima bilo koju spoznaju tihjezika. Pod znanošću mi mislimo temeljitorazumijevanje gramatičke konstrukcije jezika.

Nadalje, mi tvrdimo da u Božjoj providnosti takvaspoznaja nije nužna za ispravno razumijevanje Riječi

Božje. Istraživači Biblije danas imaju pristup brojnimprijevodima Biblije koje je napravila nekolicinaizučavatelja. I više od toga, Prezbiterijanci imajuYoungov Grčko, Hebrejsko i EngleskiLeksikon—Konkordanciju; Metodisti imaju StrongovAnalitički Grčko, Hebrejsko, Aramajeski i EngleskiLeksikon—Konkordanciju. Osim ovih, postojiHrvatsko nesektaško djelo, koje pokriva isto područje;Lidell i Scottsov Grčko Engleski Leksikon,McClintockove i Strongove Kritike, EmphaticDiaglott, koji ima izvorni Grčki teskt sa doslovnimriječ za riječ Engleskim prijevodom, i paralelninedvosmislena verzija na Engleskom, itd.

Ne može se dovoljno naglasiti vrijednost takvihkonkordancija kao pomoći za ispravno razumijevanjeSvetog Pisma. U predgovoru „Youngove AnalitičkeKonkordancije,“ autor kaže o svom djelu: „Njegovveliki cilj je, kao što Tyndale kaže o Novom Zavjetu,omogućiti da svaki „DJEČAK ZA PLUGOM“ zna više oSvetom Pismu od „drevnih,“ omogućujući mu da naprvi pogled utvrdi TRI RAZLIČITE STVARI—Prvo, koji jeizvorni Hebrejski ili Grčki bilo koje obične riječi unjegovoj Hrvatskoj Bibliji; Drugo, Što je doslovno iprvobitno značenje svake izvorne riječi: i Treće, Kojisu potpuno istiniti i pouzdani paralelni odlomci.“

Tko god ima ova djela, i zna kako ih koristiti, ikoristi ih, ima bolje praktično znanje Hebrejskog,Grčkog i Aramejskog izvorne Biblije nego se možesteći višegodišnjim proučavanjem tih jezika. Miimamo te knjige i mnoge druge, i naučili smo kako ihdjelotvorno koristiti. Kao rezultat, mi imamo boljerazumijevanje Biblije na njenim izvornim jezicima oddevet desetina svećenika koji su završiličetverogodišnje teološke seminare. Mi savjetujemosve istraživače Biblije da koriste ta predivna pomagalanašeg vremena, koja predstavljaju najvišeizučavateljstvo, umjesto da trate svoje vrijeme naizgovaranje riječi na izvornim jezicima, značenje igramatičku vrijednost kojih cijeni samo jedan odtisuću. Drago nam je reći da tisuće Istraživača Biblijeuobičajeno koriste Youngovu i StrongovuKonkordanciju, pored brojnih verzija Svetog Pisma,kao što je Youngov Prijevod, Variorium, Leeserov(Židovski) prijevod, i Novi Zavjet od , Tischendorfa,Syriac, Rotherham, Emphatic Diaglott, itd., itd.

BIBLIJSKO POSTAVLJENJE

Što se tiče postavljenja: Koliko god publika moglabiti u neznanju što se tiče te stvari, mi možemo samopretpostaviti da su svećenici i urednici religioznihčasopisa dobro obavješteni. Oni svi znaju da riječ„postavljenje“ jednostavno označava ovlašćenje. TakoBaptisti ovlašćuju, ili postavljaju, njihove službenike;Metodisti ovlašćuju, ili postavljaju, svoje, itd. MeđuKršćanskim pukom ne postoji nešto poput općeg

324

postavljenja. Baš naprotiv, Katolici osporavaju svapostavljenja izuzev svojih vlastitih i potkazuju sveProtestantske službenike kao nezaređene. AnglikanskaCrkva slično tome odbija priznati postavljenje onihkoje oni nazivaju nekonformistima.

Kako Bog ima samo jednu Crkvu, tako On imasamo jedno postavljenje za sve koji su Njegovislužbenici. Ta jedna Crkva Božja uključuje sveteKršćane iz svih denominacija, i od Boga se određenoslužbeništvo sastoji jedino od onih koji su primiliBožanski blagoslov—začeće Svetim Duhom. Isus jeGlava, ili Poglavar, te Crkve. On je njen GlavniSlužbenik. Njegovo se je postavljenje dogodilo uvrijeme Njegovog posvećenja i krštenja na Jordanu,kada je imao trideset godina, pod ograničenjimaMojsijevog Zakona. Svi koji dolaze u članstvo uNjemu i primaju začeće Svetim Duhom sudjeluju uNjegovom postavljenju. Gospodar je objavio, „Kao štomene posla Otac i ja šaljem vas.“ (Ivan 20:21)

Na taj je zadatak bilo ukazano u proročanstvu, gdjeKrist, Glava i Tijelo, govori: „Duh Jahve Gospoda nameni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnuvijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena;da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenjesužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine idan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćenena Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, uljeradosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjestoduha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, NasadomJahvinim—na slavu njegovu.“ (Iza. 61:1­3)

Sveti Duh je bio simboliziran sa uljem koje je biloizliveno na glavu Arona prvosvećenika, o kojemu ječitamo da je teklo niz skuta Njegove haljine, čak donjenog ruba. To je predočavalo Sveti Duh, koji je bioizliven na našu Glavu, Krista Isusa, i koji je sišao na

Crkvu, Njegovo Tijelo, tijekom svih ovih devetnaeststoljeća, počev od Pedesetnice—pomazujuća,postavljajuća, kvalificirajuća sila Božja na svoNjegovo Kraljevsko Svećenstvo, ovlašćujući ih daobjavljuju, „Dobre vijesti o velikoj radosti koja će bitiza sav narod.“ I bilo tko tko daje dokaz da ima topomazanje Svetim Duhom, i tko ima sposobnost iduhovne kvalifikacije razvoja karaktera u sličnostKristu, što su Biblijski preduvjeti za učitelje u Crkvi,mogu biti izabrani od Ekklesija Gospodinovog narodada im služe javno, kao njihovi posebni sluge uduhovnim stvarima. Međutim bilo tko tko je primiopomazanje Duhom Biblijski je postavljen daobjavljuje Božju Poruku u skladu sa svojomsposobnošću i prilikama, uzimajući samo u obzirpodstreke koji su istaknuti u Riječi kao što su spolnerazlike, itd., što se tiče javnog objavljivanja.

Prema tome, držeći se što je tješnje pisane RiječiBožje u našem naučavanju, i nastojeći slijediti vjernoGospodara u našem svakodnevnom životu i ponašanju,mi se molimo sa svim svecima: „Dođi kraljevstvotvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!“

„I to je bila Gospodinova mudra volja,Naći jednog ovdje, jednog ondje,

Koji smatrajući zemaljski dobitak samo smećem,Budu uzeli svakodnevno Kršćanski križ,Čak i pod cijenu rizika bilo kojeg gubitka–

Bog nalazi jednog ovdje i ondje.

„I da! Veličanstvenog li djelaZa tog jednog ovdje i ondje,

Priključiti se podizanju naše rase,Obrisati svaki trag grijeha,Načiniti od zemlje savršeno mjesto,

Staviti slavu posvuda!“

IZGLEDA da je nekim našim čitateljima teškonapraviti jasnu razliku između Otkupnine i Žrtve zagrijeh. Premda smo mi opetovano pokušavali pojasnitito, pokušat ćemo to učiniti opet.

Izgleda da je riječ „otkupnina“ korištena manjenedvosmisleno u Starom Zavjetu nego u NovomZavjetu. U Starom Zavjetu, Hebrejska riječ prevedena saotkupnina je kopher, i označava pokrivalo, zaštitu, kaokada čitamo, „Opaki će biti otkup za pravednika“ (Izreke21:18)—njihovo pokrivalo, njihova zaštita. Pravednih jemalo i nisu toliko utjecajni u svijetu; i zakone seopćenito ne bi donosilo posebno za njihovu zaštitu.Zakoni u društvu napravljeni su za mase ljudi—ne zasvete; ali te zakone načinjene za ljude općenitomi—Gospodinovi sveti—imamo kao pokrivalo.

Prorok David objavljuje da nijedan čovjek ne možedati otkupninu za svog brata. (Ps. 49:7) To jest, cijelo je

čovječanstvo nesavršeno kroz Adamov pad: Svi sugrešnici; prema tome nitko ne može stajati pred Bogomu smislu da se opravda pred njim; i prema tome kako nemogu opravdati sebe, oni nikako nisu u stanju opravdatidrugoga—svog brata. Ovdje je misao koja je pridodanariječi „otkupnina“ veoma slična onoj u Novom Zavjetu,pokazujući da da bi bila takvom otkupninom, ilipokrivalom, da se zahtjeva savršenost, pravednost, kojenijedan čovjek od sve naše rase nije imao, izuzevČovjeka Krista Isusa, „svetog, nedužnog, neokaljanog,odvojenog od grešnika,“ koji je stoga bio u stanju ikvalificiran dati Sebe kao „otkupninu za sve da budesvjedočanstvo u stanovito vrijeme.“ (1. Tim. 2:6)

Riječ koja je u Novom Zavjetu korištena za„otkupninu“ veoma je izričita; ona označava cijenukoja odgovara, ili odgovarajuću cijenu. Dublji jesmisao da ono što je bilo izgubljeno treba biti ponovno

OTKUPNINA NE ŽRTVA ZA GRIJEH

325

kupljeno, otkupljeno, vraćeno natrag; i ono što jesposobno kupiti to natrag mora biti jednake vrijednostistvari koja je bila izgubljena—ni manje, niviše—„odgovarajuća cijena.“

ZAŠTO JE OTKUPNINA BILA POTREBNA

Ono što je Adam izgubio i za sebe i za svoju obiteljbilo je pravo na život. Kao savršenom čovjeku, Božjapriprema opskrbila ga je sa prednošću da živi zauvijekpod uvjetom da bude poslušan, lojalan svomStvoritelju. Njegov je grijeh bila nelojalnost,neposlušnost, i kazna za to je bila smrt—oduzimanjeprava na život. Stoga, zbog Adamove neposlušnosti,on je došao pod smrtnu osudu, „Umirući, umrijet ćeš.“(1. Moj. 2:17, margina.) Adamova djeca rodila su muse nakon što mu je bilo oduzeto pravo na život, i stogaim nije bio u stanju dati više nego je imao—umirućuprirodu. Mi stoga čitamo: „Zbog toga, kao što pojednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, itime što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...“(Rim. 5:12)

Bog nam otkriva u Svojoj Riječi da iako On želi bitimilosrdan i primiti natrag k Sebi sve voljne i poslušneod rase, ipak On mora održati dostojanstvo Svogvlastitog Zakona i ne može odložiti na stranu smrtnukaznu izuzev pod uvjetima koje je On sam uredio;naime, Otkupnina. Ako bi Adam bio otkupljen odsmrtne kazne, Pravda više ne bi polagala pravo nanjegov život, i otkupitelj bi imao pravo obnoviti Adamai njegovu rasu. Međutim nijednog se otkupitelja nijemoglo naći među svom ljudskom obitelji; jer svi su biligrešnici—nitko nije bio savršen, svi su bili naslijedililjagu grijeha. Od tud Božja priprema—slanje NjegovogJedinorođenog Sina da bude Otkupiteljem Adama injegove obitelji, i na koncu da bude Obnovitelj svegašto je biolo izgubljeno.

Bog je toj službi—tom izvršenju BožanskogPrograma—pridodao veoma veliku nagradu slave,časti i besmrtnosti. Logos, „početak Božjegastvorenja,“ „prvorođenac svakoga stvorenja“ (Otkr.3:14; Kol. 1:15), prihvatio je Božansku pripremuradosno i ponizio se je. Napuštajući časti i milostiSvog visokog položaja na duhovnom nivou postojanja,On je postao tijelom, da bi „milošću Božjom zasvakoga okusio smrt“ (Hebr. 2:9) kao OtkupiteljAdama. Sv. Pavao govori nam o Njemu kao o onome„koji je zbog radosti što je stajala pred njim, podniokriž, pošto je prezreo sramotu,“ i da je sada kaorezultat, „sjeo zdesna prijestolja Božjeg“ (Hebr. 12:2),od tada očekujući, čekajući, sve dom Mu ne dođevrijeme da blagoslovi Adama i njegovu rasu za koju jeOn već bio umro—čekajući da mu Otac u određenovrijeme, nakon odabira klase Nevjeste, može pokoritisve—pod Mesiju—da On može vladati tisuću godinaza podizanje i blagoslivljanje onih za koje je On umro.

FILOZOFIJA OTKUPNINE

Kako je grešnik bio savršen čovjek, Adam—upotpunom skladu i zajedništvu sa Bogom i jedinomalo niži od anđela i okrunjen sa slavom i čašćusavršenog ljudskog bića—tako i onaj koji će gaotkupiti, ili biti njegovim otkupiteljem, mora imati svete preduvjete. On mora biti čovjek, savršen čovjek; unjemu Božja slika i prilika moraju biti potpuni; onmora biti okrunjen sa slavom i čašću i savršenošću; onmora biti „svet, nedužan, neokaljan, odvojen odgrešnika“ i u potpunom zajedništvu s Bogom.

Čovjek Krist Isus u potpunosti je zadovoljio tezahtjeve kada je imao trideset godina, u koje vrijemese je predstavio na Jordanu da dovrši i potvrdi Svojeposvećenje u smrt, dajući se kao Otkupnu cijenu zasvu rasu, o čemu će se svjedočiti u stanovito vrijeme.Kao što junac nikada ne može oduzeti grijeh svojomsmrću, niti može anđeo ili bilo koje drugo duhovnobiće ikada oduzeti Adamov grijeh. Pod Božanskompripremom, Otkupitelj mora biti odgovarajuća cijenaonome koga otkupljuje. Isus je bio sve to; ništa višenije bilo niti nužno niti potrebno. Ništa nijenedostajalo u zasluzi savršenog Čovjeka da otkupiprvog čovjeka i njegovu obitelj; ništa stoga što biCrkva mogla dati ili što bi pomoglo u stvari. Pravdamože prihvatiti jedino odgovarajuću cijenu.

Ta Otkupna cijena, ta Odgovarajuća cijena zaAdama, već je bila stavljena u ruke Pravde. Isus je toučinio kod Svog posvećenja na Jordanu, tako što se jesložio vršiti volju Očevu čak do smrti; i na Križu On jebio objavio, „U tvoje ruke predajem svoj duh“—duhživota, Svoje pravo da živi, koje On nije bio izgubio,niti grijehom niti drugačije. Ta Otkupna cijena, iliCijena dovoljna da otkupi Adama i svu njegovu rasu,bila je u rukama Pravde sve od tada, i tamo je još—jošuvijek neprimijenjena. Ona ne može biti primijenjenana parče, malo za svakoga; kada bude bilaprimijenjena, mora biti primijenjena za sve istogtrenutka.

Zašto mora biti primijenjena na sve u jednomtrenutku? Zato što je to samo jedan život. To zahtjevacijelu zaslugu Kristove žrtve da oporavi Oca Adamaod njegove osude, i to zahtjeva cijelu zaslugu te žrtveza bilo koga od Adamove djece. Otkupnina ne možebiti razdijeljena na milijune dijelova i mali komadićdan svakom članu rase. Cijela Kristova žrtva bila jeneophodna za svakoga od rase, i dovoljna je za cijelurasu, kada će biti tako primijenjena. Biti ćeprimijenjena na cijelu rasu, ali ne sve dok ne dođeOčevo vrijeme da preda rasu Otkupitelju—doNjegovog određenog vremena da Otkupitelj preuzmevlasništvo nad rasom kao Kralj kraljeva i Gospodargospodara, da uspostavi nad njima Svoje slavnoKraljevstvo, da ih oslobodi od vlasti grijeha i smrti i

326

da im sve prednosti Obnove koje je Njegova Otkupnažrtva učinila mogućima.

ŽRTVA ZA GRIJEH

U međuvremenu, odvija se daljnje obilježje velikogPlana Nebeskog Oca—priprema kroz koju izvjestanbroj Adamove djece postaje suradnicima sa Isusom upatnji ovog sadašnjeg vremena i u slavi koja dolazi. Toobilježje Plana ne pruža Otkupninu; jer to je već bilopruženo kroz Isusovu smrt; nego to je plan koji ćepružiti posvećenstvo koji će na koncu biti kraljevi saSpasiteljem—Kraljevsko Svećenstvo. Očito je dakleda se ne smije miješati Žrtvu za grijeh sa Otkupnomcijenom; jer Otkupna cijena je potpuna, i bila jepotpuna prije nego je Crkva bila pozvana da dođe usamožrtvujući položaj.

Židovski Dan Pomirenja predočavao je cijeli rad idjelo Žrtve za grijeh, koje je počelo u osobi Isusa. TipIsusove smrti bilo je klanje junca na Dan Pomirenja. Toje bila velika žrtva za grijehe—Žrtva za grijeh koju jeIsus dao, koji je prinio Sebe. On je bio i pomazaniSvećenik Božji i također posvećena Žrtva. Zasluga teŽrtve mogla je biti primijenjena na sve ljude; ali da jebilo tako, tada ne bi bilo mjesta za žrtvu KlaseGospodinovog Jarca, žrtvi podsvećenika, koji će, buduli vjerni, naskoro postati Kraljevskim Svećenstvom uMileniju. U tipu, Prvosvećenik dopušta da zasluganjegove žrtve bude primijenjena na njega i njegovdom—sam predstavljajući Crkvu koja je KristovoTijelo; njegov dom predstavljajući Kućanstvo Vjere,posvećene koji nisu uspjeli postati članovima TijelaKristovog ali koji će umjesto toga biti na duhovnomnivou postojanja, „veliko mnoštvo,“ koji će služiti Bogudan i noć u Njegovom Hramu—u proslavljenoj Crkvi.

PRINOSI KOJI SU BILI PRINESENI TIJEKOMEVANĐEOSKOG DOBA

To prenošenje zasluge Kristove Žrtve, prije svega,na i kroz Njegovu Crkvu ne umanjuje zaslugu te žrtveniti njenu vrijednost, jer svatko tko ima udjela u tojzasluzi, sudjeluje pod uvjetom da će predati svojazemaljska prava, slijeđenjem Isusa. Svećenička klasauključuje one koji se drže pripreme svog saveza,dobrovoljno i od srca polažući svoje živote uGospodinovoj službi. Klasa Velikog Mnoštvasastavljena je od onih koji nisu uspjeli u potpunostipredati svoje zemaljske živote i prava, i kojima će tazemaljska prava biti oduzeta od njih kroz velikunevolju. Svi drugi koji prime Gospodinovu naklonosttijekom ovog Doba ali ne uspiju doći u nijednu odovih klasa—ako ne uspiju postati članovima biloKraljevskog Svećenstva ili grupe Levitskih slugu—nemogu zadržati nijedan od blagoslova ili prednostiObnove, nego će umrijeti Drugom Smrću. Tako cijelaIsusova zasluga, osmišljena za Adama i njegovu rasu,

prolazi kroz Klasu Crkve, posvećene, na svom putu doAdama i njegove rase. Budući da Crkva ima tu priliku,zbog te pripreme, da sudjeluje sa Isusom u trpljenjuzbog pravednosti—veliki Prvosvećenik prihvaća našaposvećena bića i čini ih dijelom Svoje žrtve, i potpunamjera Njegove zasluge kao Otkupne cijene prelazi naljudski rod da da Adamu i njegovoj obitelji prednostiObnove tisuću godina.

To su bolje žrtve i prinosi za grijehe ne od nas,nego koje je prinio veliki Prvosvećenik kojega je Otacimenovao u tu svrhu. Taj veliki Prvosvećenik dovršavaSvoju žrtvu za grijehe; najprije za Svoje vlastito tijelo,i zatim tijelo svih onih koji su došli k Ocu kroz Njegatijekom proteklih devetnaest stoljeća. On će uskorodovršiti Svoje djelo žrtvovanja, i proslavit će saSobom one koji trpe s Njim—načinit će ih Svojimortacima u Svom Mesijanskom Kraljevstvu. Zatim ćeOn primijeniti u korist cijelog čovječanstva zaslugužrtve koju je On dovršio na Kalvariji i koju je Onsamo bio posudio ili pripisao Crkvi tijekom ovogEvanđeoskog Doba.

Ta će Žrtva u potpunosti, potpuno, vječno biti danaPravdi, prihvaćena kao potpuna nadoknada IzvornomGrijehu. Od tada će Pravda predati Adama i svunjegovu djecu u Isusove ruke. Božanska Pravda višeneće imati ništa sa čovječanstvom. Svi će biti podupravom Milenijskog Kraljevstva. Otkupitelj rase ćetisuću godina poučavati, nagrađivati, kažnjavati, bavitise sa ljudskim rodom zbog njihovog odgajanja upravednosti i njihovog podizanja iz grijeha i smrtnogstanja, dajući svakome potpunu priliku za vraćanje usavršenstvo.

Na kraju tisuću godina, budući je ostvario svemoguće za svakog člana rase Mesija će predati sveOcu i reći će klasi ovaca, „Dođite, blagoslovljeni Ocamojega! Primite u baštinu [zemaljsko] Kraljevstvopripravljeno za vas od postanka svijeta!“ (Mat. 25:34)Svi drugi, koji su se pokazali nedostojnima vječnogživota, biti će uništeni u Drugoj smrti, simboličkiprikazanoj kao proždiruća vatra.

Tako smo nastojali razjasniti razliku izmeđuOtkupne cijene i primjene Otkupne cijene, i Žrtve zaGrijeh i blagoslova koje Crkva prima iz prednostisudjelovanja u tim žrtvama za grijeh—patnjamaKristovim.

TRI ZANIMLJIVA PITANJA

Ovdje imamo priliku odgovoriti na neka s timpovezana pitanja:

Pitanje.—Da li je ispravno reći da mi, Crkva,primamo uračunavanjem „izvjestan udio“ ili „našudio“ zasluge Otkupnine sada—tijekom EvanđeoskogDoba?

Odgovor.—Osoba koja koristi ovakvo izražavanjemožda ima ispravno razmišljanje, međutim kako bi

327

izbjegla da ju se krivo shvati trebala bi koristiti boljeriječi da s njima izrazi svoje razmišljanje. Kao što jegore pokazano, sva je Kristova zasluga potrebnasvakom pripadniku rase. Ako bi smo podijeliliKristovu zaslugu, nitko ne bi imao dovoljno. Ako bisva bila dana jednome, drugi ne bi dobili ništa. Božjije Plan, prema tome, zadržati tu Otkupnu cijenu upričuvi sve do određenog vremena za uvođenjeMesijanskog Kraljevstva, i tada primijeniti tu cijenu iodjednom premjestiti cijelu rasu Isusu—u MesijanskoKraljevstvo. Tada tijekom Milenija, bilo bi ispravnoreći da će svatko primiti blagoslove Obnove kao svojudio ili sudjelovanje u zasluzi Otkupnine; međutimstrogo govoreći, cijeli blagoslov za cijeli svijet jeblagoslov otkupnine.

Pitanje.—Ako Otkupnina još nije bilaprimijenjena, odmjerena, pripisana, rasi na temeljuKnjige Pravde, i ako smo mi koji smo od Crkvečlanovi svijeta, kako mi sudjelujemo u blagoslovuOtkupnine?

Odgovor.—Budući je cijela zasluga Otkupnine bila urukama Pravde, onaj koji posjeduje tu zaslugu, Isusu—uskladu s Očevim Planom—uračunava ju cijeloj grupikoja će prihvatiti ponudu ovog Evanđeoskog Doba ipredati sebe kao žrtve da slijede Gospodara. Postojivelika razlika između davanja i uračunavanja, baš kaošto bi bilo razlika između davanja čovjeku tisuću dolarai uračunati mu tisuću dolara odobravanjem njegovebanknote. Isus, kao naš veliki Odvjetnik, uračunavanam, ili pripisuje nam do pune mjere od našeg ugovoras Ocem. Naš je ugovor s Ocem, poput Isusovog, daćemo se odreći naših zemaljskih prava.

Nebeski nas Otac ne bi mogao priznati dostojnimaući u takav ugovor, izuzev ako se naš veliki Odvjetnikne bi zauzeo za nas, jamčio za nas u toj stvari. Što Onjamči? On jamči da ćemo mi položiti naše živote—daće naši zemaljski životi biti u potpunosti predani uodređeno vrijeme.

Kao što smo vidjeli, postoje tri klase za koje Isuspostaje Jamac. Prvo su oni koji potpuno i u cijelostiizvršavaju svoj ugovor i u slovu i u duhu, polažućisvoje živote dobrovoljno, po Gospodarevom primjeru.Ti će biti „više negoli pobjednici,“ članoviPomazanikovog Tijela. Sljedeća će biti klasa VelikogMnoštva, koji će na koncu biti pobjednici, ali ne „višenegoli pobjednici.“ Kao pobjednicima, biti će im danvječni život na duhovnom nivou postojanja; ali zbognedostatka revnosti i ljubavi, oni će promašiti izborkao članovi Tijela Kristovog.

Treće, postoje oni koji neće biti niti više negolipobjednici čak niti pobjednici, nego gubitnici—koji sevraćaju u grijeh, poput svinje da se valja u blatu. Oniće umrijeti Drugom Smrću. U svakom slučaju, našveliki Odvjetnik, Prvosvećenik, budući je garantiraoza njih, biti će na koncu slobodan od svakeodgovornosti za njih jer će svi oni umrijeti po tijelu initko od njih neće primiti niti zadržati prava iliprednosti Obnove. Ti će blagoslovi Obnove biti upotpunosti i cijelosti oslobođeni kada će zadnjipripadnik duhom začetih otići u smrt.

Pitanje.—Da li bi bilo ispravno da pretpostavimokako će svijet moći početi primati svoj udio ublagoslovima Obnove dok su neki od članova Crkvejoš uvijek u tijelu?

Odgovor.—Ne. To bi bila nemoguća misao. CijelaKristova zasluga bila je založena uračunavanjem kojeje Isus učinio sa Svojom zaslugom grupi koja seposvećuje tijekom ovog Doba. Taj zalog mora biti upotpunosti, u cijelosti, oslobođen, prije nego NoviSavez može biti zapečaćen i stavljen na snagu zadavanje blagoslova Obnove Adamu i njegovoj rasi.Stoga, mi ne možemo očekivati nikakvu Obnovu, nitiDrevnih Dostojnika ili drugih, sve dok Malo Stado nepređe s onu stranu zavjese i klasa Velikog Mnoštva neprođe kroz svoju nevolju.

„PODNESITE OVU RIJEČ OHRABRENJA“„Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima

dobrostivi, milosrdni.“ (Efež. 4:31,32)

Isti Apostol koji koristi ove riječi našeg teksta nadrugim je mjestima svrstao te zle plodove ovdjenabrojane među djela tijela i Đavla. On nam kaže daoni koji čine te stvari neće naslijediti KraljevstvoBožje. On ukazuje da su te karakterne crte došle sanašom palom prirodom. Međutim mi koji smonapustili svijet, koji smo se odrekli njegovog duha,pod najsvečanijim smo obavezama kao NovaStvorenja u Kristu da pokorimo našu palu prirodu sanjenim sklonostima ka zlu novoj prirodi, da dovedemostaro stvorenje pod upravu uma Božjeg, Svetog Duha,svete volje, razapinjući tijelo i dovodeći svaku misao upokornost poslušnosti Kristu. Gospodin sve više iz

dana u dan usađuje tu misao u nas.Sv. Pavao uspoređuje te plodove Protivnika i palog

tijela sa dragocjenim plodovima Duha Božjeg. JedanDuh je Nebeski, Bogu sličan, dok je drugi „zemaljski,puteni, đavolski.“ Vjera, dobrota, blagost, krotkost,strpljenje, mir, samosvladavanje, ljubav—to suNebeski plodovi. Oni su sasvim suprotniProtivnikovom duhu. Dok nastojimo vršiti Božjuvolju, razvijati dražesna svojstva Svetog Duha, minailazimo na stalni rat sa nasljeđenim slabostimanašeg palog tijela. Neki mogu u relativno kratkomvremenu uspjeti zadobiti u velikoj mjeri pobjedu nadtim djelima tijela i Zloga, dok drugi moraju voditi

328

veliki rat. Međutim pobjeda nad tim zlim stavom morabiti dobivena; inače nam nikada neće biti dozvoljenoući u Kraljevstvo. Gospodin promatra kako bi vidiorevnost i gorljivost s kojima mi nastojimo odložiti tadjela palog tijela, te zla karakterne crte. Poznajući naševlastite prirodne slabosti, svatko od nas treba bdjeti ičuvati se, vapiti Gospodinu u pomoć, ispunjavati svojesrce i um sa Riječju Gospodinovom, kako bi sesačuvao čistim i slobodnim od mrlje grijeha.

Kada analiziramo Apostolov poticaj iz našegteksta, izgleda kao da on najprije spominje jednu odnajgorih karakternih crta—„svaku gorčinu.“ Gorčinaje zajedljivo stanje, sasvim suprotno dražesnosti. Topredstavlja kivnost u srcu, i veoma je blisko povezanasa posljednjom karakternom crtom koja jespomenuta—„opakost.“ Opakost u srcu, vodipojedinca u zlonamjernost, do nastojanja da naudidrugome. Kada se duhu gorčine i zlobe, dopusti ulaz usrce, to će se vrlo vjerojatno proširiti na sva područjaživota i prouzročiti potpuni brodolom NovogStvorenja. Njen je učinak ubitačan. Iako je moguće zapojedinca da postane gnjevan, i da osjeti potrebu da seosveti trenutačno, bez osjećaja gorčine koji bi biotrajan, bez razvoja zlobe, ipak, tjelesni gnjev i srdžbasu grešni, opasni i izvjesno je da ako ih se ne pobjedida će dovesti do gorčine i zlobe.

„STOGA SVE ŠTO GOD ŽELITE DA LJUDIČINE VAMA“

Gospodinova Riječ nas opominje, „Sunce nek nezađe nad vašom srdžbom.“ Bez obzira kakvuprovokaciju netko doživio, on bi se trebao pobrinuti daje stvar riješena što je prije moguće. Gnjev ili srdžbune bi se njegovati ili gajiti; jer je sigurno da će tovoditi do trajne gorčine i mržnje. Riječ gnjev izgledada nije toliko snažna kao riječ srdžba. Izgleda da jesrdžba u nesavršenom, palom biću, duboki, odlučan itrajan gnjev, nešto što je ozlojeđeno, osvetoljubivo.Zlo govorenje je mnogo profinjenije, mnogopodmuklije, mnogo prijevarnije, mnogo zlobnije.Mnogi ljudi postaju toliko slabog karaktera, tolikoneuravnoteženi, da ne shvaćaju ispravnu primjenuZlatnog Pravila u svojim svakodnevnim životima. Onigovore stvari o drugima a koje ne bi željeli da drugikažu o njima. Oni se prema drugima odnose na načinna koji ne bi željeli da se s njima ophodi. Svo takvopostupanje trebalo bi biti maknuto od Gospodinovedjece, od onih koji su preuzeli na sebe Božji svetiSavez i koji izjavljuju da su Božji izaslanici.

Mi ne kažemo da ne postoji takva stvar kaopravedan gnjev, pravedna srdžba. „Bog se srdi naopakog svaki dan.“ Čak i sada Njegov pravedan gnjevplamti protiv nacija zemlje, i On ih udara kako bi ihkonačno razbio. Ako je sav gnjev pogrešan, tada bisam Bog bio kriv za grijeh. Međutim Božja srdžba,

Njegov gnjev, uvijek je ispravne vrste. To nije tjelesnignjev ili srdžba. Bog se gnjevi na zloću, i taj gnjevoznačava da će ju On kazniti. Sveto Pismo, međutim,nikada ne ukazuje na Gospodina, kao na ogorčenog ilizlobnog. Bog je Ljubav; On je strpljiv i dobar, čak izlima. On sve čini u pravdi i ljubavi.

E sada, ako je ispravno za Boga imati izvjestangnjev, izvjesnu srdžbu, bili bilo pravo s naše stranepokazati gnjev ili srdžbu u bilo kojoj prigodi? Moglobi, kao što smo već nagovijestili, biti trenutaka kada bise pojedinac mogao s pravom gnjeviti. Na primjer, mibi smo mogli s pravom osjetiti izvjestan stupanjgnjeva protiv samih sebe. Utvrdimo li da nismoispravno iskoristili naše prilike, ako smo bili bezbrižniili nemarni u bdijenju nad našim „mislima, i riječima ipostupcima,“ moglo bi nas to dobro isprovocirati, čakda se gnjevimo na sebe. Međutim ako je srce pravo, mine bi smo trebali biti niti previše ogorčeni nitiobeshrabreni zbog naših promašaja u tom pravcu, negotim više pažljivije nastojati, uz Gospodinovu pomoć,pobijediti, nastojeći naučiti lekciju iz svake pogreškekoju napravimo.

POTREBA ZA ISKRENIM ISPITIVANJEMSRCA

Budući da nemamo pravo niti sposobnost suditi srcudrugoga, mi bi smo trebali biti veoma spori na gnjev, iveoma pažljivi kako se izražavamo. Trebamo imati naumu da jedino Gospodin ima pravo kazniti. Gospodinovbi se narod trebao boriti protiv svih tih slabosti, tihmana, tijela, koji su stimulirani od Protivnika i njegovihvojski—gnjeva, srdžbe, svađe, zlobe, mržnje. Trebali bise bojati tih stvari kao pošasti.

Kakav bi oprez, kakvo samoispitivanje, kakvugorljivu molitvu za pomoć, ta misao trebala donijeti!Kako bi smo trebali čuvati naše jezike od zloggovorenja, zlobnog pričanja o drugome, klevetanja, jerto je plod zlobe i neljubaznosti. I dok čuvamo našejezike, moramo imati na umu da te zle riječi izlaze izsrca. Prema tome naše bi srce trebalo biti učinjeno ičuvano toliko lojalnim Kristu, toliko u skladu saBožjim Svetim Duhom, da iz njega neće potećinikakva gorka voda.

Psalmista kaže, „Neka onaj koji zlo govori ne budeutvrđen na zemlji.“ Vidi također savjet Sv. Pavla Titu,3:2­8 i Timoteju (1. Tim. 3:11). O, kada bi duh ljubavii dobrote i obzirnosti jednih prema drugima mogaotoliko bogato prebivati u svakom članu Kristove Crkvekako bi se svaki od njih ne samo klonio od toga dagovori zlo o bratu ili sestri, nego da osjeća bol većkada samo čuje pogrdnu priču o bilo kome, a posebiceo suputniku na „uskom putu“! Ako bi to bilopostignuće svakog člana svih različitih Ekklesija,koliko bi mnogo više bili povezaniji sa svezamaKršćanske ljubavi!

329

Kao što smo već prije bili rekli, mi vjerujemo davećina dragih prijatelja sve više i više razvija taj duhljubavi i obzirnosti; međutim i dalje postoji prostora zapoboljšanje u slučajevima nekih, u najmanju ruku.Šteta koja može biti učinjena sa jezikom je gotovoneograničena. Koliko bi smo stoga trebali biti budni imoliti se, s obzirom na naš utjecaj! Mi potičemo da seponovno pročita Svezak 6, str. 583­588, STUDIJA

SVETOG PISMA. Dobro je da naši čisti umovi budu

potaknuti kroz podsjećanje. Mi vjerujemo da imamojoš malo vremena za dovršiti naše djelo izgradnjekaraktera. To bi nas trebalo sve više ostaviti poddojmom kada vidimo kako jedan za drugim odčlanova Tijela Kristovog odlaze s onu stranu zavjese.Nastojmo kroz molitvu, i naporom iz dana u dan i satau sat, kako bi smo u svemu postali kopijama Božjegdragog Sina, i čuli, kada dođe naše vrijeme,Gospodarevo dražesno „Dobro učinjeno!“

„PORAVNAJTE STAZE NOGAMA SVOJIM“„I poravnajte staze nogama svojim, da nitko ne ohromi i ne zabludi, nego još da se iscijeli!“ (Hebr. 12:13)

ČUJE se glas trube s kojim se poziva Gospodinovnarod posvuda da bude na oprezu kako bi se odupronašem velikom neprijatelju—Sotoni! I u riječ„Sotona,“ mi uključujemo sve vještine našeg velikogProtivnika, s kojima on čeka u zasjedi da zavede iulovi u zamku Vojnike Križa. On je zaista Protivnikcijelog svijeta, tako što je Protivnik Boga i svihmudrih i milostivih priprema i zakona koje je Bognačinio da bi zaštitio ljude od silaznih i destruktivnihsklonosti grijeha.

Kroz informacije koje stižu do nas, mi smo sklonivjerovati da veliki val nemorala i putenosti prelazipreko civiliziranog svijeta. Nema sumnje da Rat irazličiti novi uvjeti koji su se otvorili imaju mnogoveze sa tim zlim stanjem. Teško da bi moglo bitidrugačije. Osim toga, izgleda da su našem velikomProtivniku putenost i nemoral tisućama godina bilijedni od njegovih najboljih pristupa za napad načovječanstvo, a posebno na one iz čovječanstva koji supriznali Gospodina i pravedne odredbe koje je Onodredio za sve one koji će biti Njegov narod.

Istraživači Biblije kojima je poznata povijesttipološkog Izraela sjetit će se kako su se Balaam iBalak s tim u vezi bili urotili protiv Izraela sa takovelikim uspjehom, navodeći na Izraelce Božanskesudove. Sv. Pavao nam kaže kako je naša rasa na tajnačin, prvobitno stvorena na sliku Božju, bila takojako pala u izopačenost. „Jer premda upoznaše Boga,ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, negoishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumnosrce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe...Zato ihje Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoćite sami obeščašćuju svoja tijela,...I kako nisu smatralivrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bognevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svakenepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti,ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti;došaptavači, itd.“ (Rim. 1:21­32)

Ako se bilo tko pita kako je naša rasa dospjela usvoje sadašnje izopačeno stanje, on ima u gornjimriječima Apostola potpuno objašnjenje. I sada, nakonširenja Evanđelja kroz više od osamnaeststoljeća—nakon što je Biblija bila tiskana na svakom

jeziku, i kada je obrazovanje toliko općenito dapraktički svatko može čitati Bibliju, i kada je spoznajao svemu toliko narasla, nije li zapanjujuće vidjeti kakorane taktike našeg Protivnika ponovno prevladavaju?Učeni ponovno izjavljuju da su mudri, i bezumnoodbacuju mudrost odozgo; i nemoral je opet bujan:gnjev, zloba, mržnja, svađa, ogovaranje, došaptavanje,ratovi, i ubojstva prevladavaju. Izgleda da Gospodindopušta čovječanstvu da nauči kako Civilizacija nepiše Spasenje, kao što su neki očekivali.

Biblija predstavlja čovječanstvo kao ptice, i velikogProtivnika kao ptičara koji ih nastoji uloviti u zamku iubiti ih; ali sveci su prikazani kao šarene ptice,posebno privlačne ptičaru. Protiv njih on koristi svojevještine i zamke sa pronicljivim zanimanjem zanjihovu propast.

BLAGOSLOVLJENI KANALI MILOSTI

Prije nekoliko godina, u Gospodinovoj providnosti,mi smo bili vođeni predstaviti ZAVJET GOSPODINU

kojega mi gorljivo preporučamo Njegovom narodu i zakojega mi vjerujemo da im je učinio veliko dobro. Neda taj Zavjet, ili bilo koji drugi zavjet, može biti veći iliširi u svom opsegu od zavjeta našeg žrtvovanja kojegaje svaki od Gospodinovog naroda preuzeo na sebe prijenego je bio prihvatljiv Gospodinu i začet SvetimDuhom; nego se je taj Zavjet pokazao korisnimNjegovim svetima tako što im je skrenuo njihovunaročitu pažnju na izvjesne opasnosti puta, savjetujućišto se tiče njihovog ostanka u Gospodinovoj naklonosti.

Oko 20,000 od Gospodinovog posvećenog narodanam je pisalo, želeći da budu upisani među one koji suuzeli taj Zavjet. Od veoma mnogo od njih smo čuli kojesu velike blagoslove dobili kroz svoja nastojanja davjerno drže različite značajke tog Zavjeta—kako jenjihova noga bila sačuvana od spoticanja; kako su biliosvježeni u duhu dok su imali na umu svakodnevnopred Prijestoljem Milosti sve druge koji su se istozavjetovali; kako su također bili blagoslovljeni imajućisvakodnevno na umu Djelo Žetve i njihove vlastiteprednosti u njemu; i kako su postali još opreznijimakroz rezolucije u odnosu na Spiritizam i Okultizam, išto se tiče njihovog odnosa s osobama suprotnog spola.

330

Mi ponovno predstavljamo taj Zavjet smatrajući damnogi sadašnji čitatelji STRAŽARSKE KULE to nisu bilionda kada je taj Zavjet bio prvi puta predstavljen:

Zavjet Gospodinu

1. Oče naš koji si na nebesima, neka se sveti Tvojeime. Neka tvoja vlada dođe u moje srce sve više i više, ineka se Tvoja volja izvrši u mom smrtnom tijelu.Oslanjajući se na Tvoju obećanu milost kao pomoć usvako vrijeme potrebe, kroz Isusa Krista našegGospodina, Ja potpisujem ovaj Zavjet.

2. Svakodnevno ću pred Prijestoljem Nebeske Milostiimati na umu općenite potrebe djela žetve, i posebnoudio u kojemu sam imam prednost sudjelovati, kao idragi suradnici po svuda.

3. Zavjetujem se da ću još pažljivije, koliko je tomoguće, kritički razmatrati moje misli i riječi i postupke,do te mjere da budem bolje osposobljen služiti Tebi, iTvom dragom stadu.

4. Zavjetujem ti se da ću biti budan kako bi se oduprosvemu što je slično Spiritizmu i Okultizmu, i imajući naumu da postoje samo dva gospodara, odupirat ću se timzamkama na svaki razuman način budući su odprotivnika.

5. Nadalje se zavjetujem, da ću se uz izuzetke doljenavedene, u svako vrijeme i na svakom mjestu, vladatiprema onima suprotnog spola privatno isto kao što bi točinio i javno—u prisutnosti skupštine Gospodinovognaroda.

6. I, koliko je to razumno moguće, izbjegavat ću biti uistom prostoru s bilo kime od suprotnog spola nasamo,osim ako vrata sobe ostanu otvorena.

7. Izuzetci u slučaju Braće—žena, djeca, majka itjelesne sestre: u slučaju Sestara—muž, djeca, otac itjelesna braća.

RIJEČ UPOZORENJA

Od nekih smo čuli da, iako su imali velikeblagoslove dok su pažljivo držali Zavjet, da supostepeno postali bezbrižni i počeli gubiti svojeblagoslove, i spotaknuli se u grijeh. Mi nikada nećemobiti izvan opasnosti, draga Braćo, toliko dugo dok smou tijelu. Stoga trebali bi smo činiti sve što možemo na

strani Gospodina, na strani pravednosti, kao NovaStvorenja regrutirani pod zastavom našegOtkupitelja—za održavanje naših vlastitih standarda iza pomaganje drugima u borbi protiv svijeta, tijela, iProtivnika, na što smo se obavezali.

Niti jedan od Vojnika Križa nikada ne bi trebaosmetnuti s uma tekst na vrhu ovog članka. Najsnažnijibi ga trebali imati na umu, i zasigurno slabiji bi gatrebali poslušati. Mi smo svi hromi. Nitko nije u stanjuhodati ispravno, savršeno, stopama našeg Gospodina.U najboljem slučaju, mi šepamo. Koliko je stoganeophodno, da mi damo sve od sebe kako bi smoizbjegavali kušnje i iskušenja koji bi mogli bitiposeban pritisak na nas zbog slabosti našeg tijela!Kako bi smo samo trebali nastojati hoditi blizuGospodina i čvrsto se držati Njegove ruke dokprolazimo kroz kušnje i poteškoće sadašnjeg vremena!

Da li netko sugerira da takav pravac postupanjapredstavlja slabost i ovisnost? Zasigurno; i sigurno jeda onaj tko ne poznaje svoju slabost i ovisnost oGospodinu nije naučio svoju primarnu lekciju!Nemojmo se sramiti tako regulirati naše živote kako bismo izbjegli iskušenja koliko god je to moguće; jer toje mudar pravac postupanja na kojega nas upućujeRiječ Gospodnja. Biti ponosan, samouvjeren, i voljanvjerovati u sebe u svakom slučaju nagovješćuje duhkoji nije u bliskom zajedništvu s Gospodinom, kojipokazuje Svoje lice poniznima i krotkima.

Ako svijet i Gospodinovi sljedbenici sada imajuposebne kušnje, mi možemo očekivati da će onepostajati sve težima u dolazećim danima i godinama.Koliko je stoga neophodno da Gospodinovi sljedbenicibudu hrabri, jaki, odlučni za ispravno—posebno usvim stvarima samosvladavanja! „Onaj tko vladaduhom svojim [svojim vlastitim mislima], bolji je odonoga koji osvaja grad,“ nadahnuta je izjava.Nastojmo biti veliki sa Božanskog stanovišta—ugađajući Gospodinu; dobro pazeći na naše riječi imisli i postupke, ne samo na svoj vlastiti račun, negoosim toga u interesu svih s kojima smo u kontaktu.Tako ćemo sve više i više biti sjajnijim svjetlima,obznanjujući vrline Onoga koji nas je pozvao iz tameu Svoje čudesno svjetlo.“ (1. Pet. 2:9)

IZ MALTE U RIM—19. Studeni—Djela 28:11­24,30,31—

PUTOVANJE U RIM OSTVARENO—SASTANAK S BRAĆOM—SVJEŽI DOKAZI BRATSKE LJUBAVI—SV.PAVAO SAZIVA ŽIDOVSKE VOĐE U RIMU—EVANĐELJE OBJAVLJENO I OBJAŠNJENO—KAO IOBIČNO, NEKI SU ODBILI PRIHVATITI PORUKU.

„Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje.“ (Rim. 1:16)

RANO u proljeće 60 A.D., Stotnik Julije i njegovivojnici iz Augustove čete krenuli su sa Malte sa Sv.Pavlom i drugim zatvorenicima za Rim u drugom

brodu, Luka i Aristarh su pratili Apostola. Putovanje jebilo ostvareno bez posebnog incidenta, iskrcali su se uNapuljskom Zaljevu, kod Puteola, Rimske luke, koja

331

je oko 241 km u unutrašnjosti. Ovdje su se zadržalisedam dana, stotnik je čekao zapovijedi iz Rima što setiče postupka sa svojim zatvorenicima.

To je zadržavanje priuštilo Sv. Pavlu priliku da sesusretne sa malom grupom Kršćana koji su živjeli uPuteolima. Nedvojbeno je iskoristio priliku također zaposlati riječ Kršćanima koji su prebivali u Rimu,kojima je opetovano izjavljivao da ih je čeznuo sresti,i za koje mu je Gospodin bio obećao da će ih sresti.Pješice su krenuli u Rim. Apostol je putem često biooraspoložen dokazima Kršćanske ljubavi braće. Nekiod njih su ga susreli na Apijevom Forumu, mjestuudaljenom oko 70 km od Rima; i daljnja ga jedelegacija susrela kod Tri Gostionice, oko 48 km odvelikog grada.

Mnogi su slavni generali došli tim istim putem sasvojim trupama u carski grad, kako bi primili počasti ipljesak. Ali malo je propovjednika dobilo toliko velikepočasti poput onih ukazanih Sv. Pavlu. Put u Rim i iznjega bio je 96 km za jednu delegaciju i 138 km zadrugu; i izvještaj nam pokazuje da je Apostol kroz taočitovanja punog ljubavi zanimanja bio upoznat sapravim duhom bratstva među Kršćanima u Rimu.Braća su nedvojbeno pošla na put zbog svog vlastitogosvježenja i radosti, ne shvaćajući, vjerojatno, da jeApostolu trebao taj dokaz njihove ljubavi.

Komentirajući o ovome nadareni pisac kaže, „Mičesto zaboravljamo da su veliki ljudi često veomausamljeni; i iako mi oklijevamo reći im ljubazne riječi,ipak riječi priznanja za ono što su učiniliosvježavajuće su onima koji primaju više kritika negopohvala. Prije nekoliko dana urednik mi je pokazaopismo koje je on upravo bio primio od jednoga koji jezauzimao gotovo najuzvišeniji položaj u daruAmeričkog naroda, zahvaljujući mu zbog njegovihljubaznim riječima u zadnjem uvodniku. Moj jeprijatelj bio rekao da je isprva bio zapanjen što takoveliki čovjek mari izašto što bi on mogao reći; ali da jenadalje razmišljajući razumio vrijednost velikodušnogcijenjenja čak i najvećim i najmudrijim od ljudi.“

„U SVOJOJ UNAJMLJENOJ KUĆI“

Činjenica da nije bilo nikakvih optužbi zlogkaraktera protiv Sv. Pavla, i daljnja činjenica da jestotnik koji je bio zadužen za njega tijekom putovanjapostao njegovim prijateljima, bili su posve dovoljnirazlozi zbog koji se sa Apostolom nije trebalo ophoditikao sa običnim zatvorenikom, nego mu dopustiti daživi u svojoj unajmljenoj kući pod brigom vojnika zakojeg je bio lagano zavezan. Premda mu nije bilodopušteno da ide na slobodu, bilo mu je dopušteno,međutim, da primi svoje prijatelje i druge koji su gaposjećivali.

Teško je procijeniti koliko je mnogo Božanskaprovidnost imala veze sa svim tim pripremama. Osim

toga, vojnici na straži su se mijenjali svakih nekolikosati, tako da je Apostol vjerojatno došao u kontakt sanajmanje šest njih svakog dana. On je tako vjerojatnodošao u blizak kontakt sa cijelom carskom stražom, itako su se mnogi upoznali sa Kršćanskim učenjima iprimjerom. Tvrdilo se da je kroz te vojnike PorukaEvanđelja bila odnesena u Francusku, Njemačku iVeliku Britaniju. Zaista, „Bog radi na tajnovit način!“

Sv. Pavao mora da je imao neka financijskasredstva. Pretpostavlja se da je to već bio prijenaslijedio kao očevinu. Sveto Pismo nagovještava daga je Feliks držao zatvorenim u Cezareji nadajući seda će primiti od njega mito za oslobođenje,podrazumijevajući da je on znao nešto o financijamaSv. Pavla.

PROPOVIJEDANJE ŽIDOVIMA U RIMU

Gospodnji sluga nije bio spor u korištenju od Bogamu danih prednosti. On nije znao kada bi mu onemogle biti oduzete. Prije svega, naravno, on se jesastao sa Kršćanskom braćom. Već trećeg dana posvom dolasku u Rim, on je poslao po Židovske vođe islužbenike sinagoge; jer u to je vrijeme u glavnomgradu carstva postojalo sedam sinagoga. On im ježelio dati informacije iz prve ruke što se tiče toga zaštoje on bio tamo i zatvorenik. Zatim im je želiopropovijedati Evanđelje o Kristu.

Židovski su vođe prihvatili njegov poziv i posjetilisu Apostola. Nesumnjivo su došli spremno iz nekolikorazloga. Kao prvo, Židovi u Rimu bili su izvrgnutiprogonstvu, koje je prije tri godine nagnalo Akvilu iPriscilu da otiđu iz grada. To je progonstvo sadadonekle bilo popustilo; međutim ipak je ostavilo srcaŽidova u mnogo poniznijem stanju nego bi to inačebili. Kao drugo, Židovi su bez sumnje bilizainteresirani za svog sunarodnjaka u nevolji, posebnotakvog za kojega su ustanovili da se s njim Rimskavlast ophodila na tako poseban način—naime Sv.Pavlu je bila dana velika sloboda.

Gospodinova providnost je sigurno bila u toj stvari;i naročiti oblik Apostolove ograničene slobode bio jenesumnjivo povoljan stvari koju je on predstavljao.Židovi bi uistinu bili oprezni kako ne bi podigli nemirprotiv onoga koji je, premda zatvorenik, bio tretiran satakvom pažnjom, koji je bio pod izravnom zaštitomvojnika, ako bi mu naudili bili bi za to izravnoodgovorni Juliju, za kojega se pretpostavljalo da je biostarješina Pretorija—„zapovjednik straže.“

Sv. Pavao je objasnio svojim gostima da, iakozatvorenik zbog Židova iz Palestine, on nije bionelojalan svom narodu ili njegovim običajima. Njegaje Rimski Sud bio proglasio nedužnim, ali je bioprimoran prizvati se na Cara zbog svoje sigurnosti.Međutim, čak ni tada, on nije optuživao svojesunarodnjake. Predložio im je da bi im rado objasnio

332

dobre vijesti da je dugo očekivani Mesija došao, što jebilo očekivanje Židova.

Zapazite Apostolovu mudrost u načinu na koji jepristupio stvari. On ne samo da nije pokazao nimaloneljubazne emocije prema onima koji su bili razlogomnjegovog zatočeništva, nego je objavio svojimslušateljima da je on trpio zatočeništvo zbog svojelojalnosti Izraelu i nadi Izraela. Dobrota često začinjedobrotu. Židovski su vođe odgovorili na najljubaznijinačin objašnjavajući da oni ništa ne znaju protivApostola, i da bi im bilo po volji čuti njegovu priču odnjega samoga. Međutim, priznali su, da su imali neštopredrasuda prema učenjima koja je on zagovarao; jeroni su imali nepovoljne izvještaje što se tičeKršćanstva—da „mu se posvuda proturječi.“

SVJEDOČENJE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

Dogovorenog dana, Židovi su došli čutiApostolovu poruku. Od jutra pa sve do večeri on jecitirao, objašnjavao i razlagao, pokazujući iz Zakona iiz Proroka da je Isus Mesija; da On sada sakupljaDuhovno Sjeme Abrahamovo da bude NjegovimKraljevstvom; da kada ta Kraljevska klasa bude bilapotpuna, biti će proslavljena u Prvom Uskrsnuću; i daće tada početi djelo koje je bilo dodijeljenoAbrahamovom Sjemenu—blagoslivljanje svih narodana zemlji. (Gal. 3:8,16,29)

Nema sumnje da je Apostol isto tako podnioizvještaj o čistoći života i učenja našeg Gospodina, iispričao činjenice koje dokazuju Njegovo uskrsnuće izmrtvih. On je nedvojbeno svjedočio da Gospodin višenije bio čovjek, nego slavno duhovno biće, čija jeprisutnost, kada ju je sam Sv. Pavao vidio, bila sjajnijaod sunca u podne. Nema sumnje, također, da je onukazao na Uzvišeni Poziv Crkve, i objasnio da je taprilika postajanja Duhovnim Izraelom prije svega biladodijeljena Tjelesnom Izraelu; i da Neznabošci, ipak,u skladu sa riječima Proroka, budu bili pozvani danadopune izabrani broj kojeg je Bog predodredio za tuslavu. Nedvojbeno je pokazao da je Poziv uključivaopatnju, žrtvu i samo­odricanje sada od strane onih kojižele sudjelovati u slavama Nebeskog Kraljevstva kadaće biti uspostavljeno kod Drugog Mesijinog Dolaska iuskrsnuća jedine prave Crkve. (Rim. 8:28­30; 17­19)

Kada su neki od njegove publike odbili Poruku, Sv.Pavao je nastojao i nadalje utjecati na njih, ili baremutjecati na vjernike, citirajući iz Proroka Izaije(6:9,10), pokazujući da je Bog unaprijed znao i da jeprorekao da većina Židova bude odbacila Poruku kadaim dođe. Kao što je naš Gospodin rekao o njima,„Slušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; gledajućićete vidjeti, a nećete uvidjeti.“ Apostol nije bioodgovoran za učinak Istine na njegove slušatelje. Onim je gorljivo želio učiniti dobro, i davao je najboljeod sebe da mudro predstavi Istinu. Odgovornost prema

tome leži na slušateljima, ne na Sv. Pavlu, ne naGospodinu.

Apostol nije mislio da će oni koji su gluhi naEvanđelje biti zato vječno mučeni; nego da će izgubitiveliki blagoslov—predivnu prednost postajanjanasljednicima Božjim i sunasljednicima sa IsusomKristom Otkupiteljem u Njegovom MilenijskomKraljevstvu. Oni gube udio sa svetima u slavnom djelupodizanja čovječanstva, koje će tada biti u tijeku. Onigube tu prednost zato što je nisu dostojni. Zbog tog surazloga oni bili slijepi za Istinu. Da je nedostojnimabilo dozvoljeno da vide, čuju i razumiju PorukuEvanđelja, njihova bi se odgovornost povećala, ivjerojatno bi izvršenja Božanskih namjera bila do nekemjere spriječena.

ZAŠTO JE EVANĐELJE ODBAČENO?

Neki od Židovskih vođa vjerovali su Poruci Sv.Pavla, dok drugi nisu. Uvijek je tako. Istina istražuje irazlučuje srca; ona je također i razdvajatelj.Gospodinova je namjera da će Istina privući jedinojednu klasu—čiste u srcu, „prave Izraelce“; i da ćeodvojiti i naljutiti one čije srce nije u ispravnom stanju,nego koji su čak i u svojem vjerskom životu potaknutisebičnošću. Nisu svi spremni za Sadašnju Istinu. Nekikoji su plemeniti i velikodušni u mnogim pogledimaimaju predrasude u umu ili srcu, koje ih sprečavaju odtoga da prime Dobre Vijesti. Kod drugih je ono što ihidentificira ljubav prema sekti, grupaciji, i čija učenjamoraju biti manje ili više neprijateljska prema Istinizbog pogreške koju sadrže. Kode drugih je pak strah odljudi, koji donosi zamku—strah od nepopularnosti, ishvaćanje da bi vjernost Kristovom Evanđelju značilosamo­žrtvovanje, odustajanje od svoje volje.

Sada, kao i tada, Gospodin koristi upravo takveispite da odvoji pšenicu od kukolja, zlato od troske. Mine možemo očekivati da će On činiti drugačije. Prematome naše bi molitve i nastojanja morali biti u pravcupotpunog poštenja s Gospodinom, sa braćom, i saNjegovom Istinom—ljubav prema Istini iznad svegadrugoga. Gospodinova objava što se tiče klase koja ćepasti tijekom ovog vremena iskušavanja je da će imOn poslati snažnu zabludu, kako bi oni povjerovalilaži, zato što nisu primili Istinu u ljubavi prema njoj.(2. Sol. 2:10,11)

Sv. Pavao je ostao oko dvije godine pod timuvjetima, propovijedajući Kraljevstvo Božje, iobjašnjavajući kako ga se može postići u sadašnjevrijeme postajući članovima Izabranog Malog Stada,Nevjeste Kristove, i kako će Kraljevstvo, kad budebilo uspostavljeno, tijekom Milenija blagosloviti cijeluzemlju. On je naučavao da je sve to ovisilo oGospodinu Isusu Kristu i Njegovoj žrtvi; da bezotkupljenja koje je u Kristu Isusu ne može bitiotpuštenja grijeha, vječnog života, klase Kraljevstva

333

na duhovnom nivou postojanja, nego samo vječnouništenje. (Djela 3:23)

Ovdje završava pripovijest o djelu Sv. Pavla.Tradicija nam govori da je na kraju dvije godine onbio oslobođen; da je ponovno posjetio crkve u MalojAziji i na koncu otišao u Španjolsku; da se je kasnijevratio u Rim kao zatvorenik bez pogodnosti; i da je

nakon što je proveo dosta vremena u zatvoruMamertine, užasnoj tamnici, on na koncu pretrpiomučeništvo. Tradicija također kaže da ga je njegovoRimsko građanstvo spasilo od razapinjanja; i da mu jeumjesto toga bila odrubljena glava. Kaže se da jeKatedrala Sv. Pavla u Rimu bila sagrađena blizumjesta njegovog pogubljenja.

ŽIVAŽRTVA—26. Studeni—Rimljan 12:1­8—

SVRHA POSLANICE RIMLJANIMA—PREDNOST ŽIDOVA NAD POGANIMA—UZROK NEUSPJEHAIZRAELA DA DOBIJU GLAVNI BLAGOSLOV—POZIV POGANIMA DA UPOTPUNE IZABRANI BROJTIJELA KRISTOVOG—POVRATAK IZRAELA U NAKLONOST ZNAK JE BLAGOSLOVA ZA CIJELISVIJET—CRKVA JE BILA POZVANA NA ŽRTVU—RAZLIČITE UPUTE.

„Prinesite svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumno bogoslužje.“ (Redak 1)

PREMDA je Apostol Pavao bio predivan logičar, i usvojim je zapisima iznio elemente Kršćanske vjere popitanju doktrine više od ijednog drugog Apostola, ipakmi zapažamo da je on u težnji za izvjesnim ciljem. Onne mlati zrak, ne raspravljajući o teološkim stvarimaradi argumentiranja ili pokazivanja vlastitihsposobnosti. Njegovi argumenti uzduž doktrinarnihlinija vode čitatelja u svakom slučaju naprijed i premagore, kao stepenište, do veličanstvene gornje sobeusavršenog Kršćanskog karaktera.

To nije nigdje očitije doli u Poslanici Sv. PavlaRimljanima. Počev sa razlikama između Židova iPogana, on stavlja u kontrast prve, obavještene što setiče Boga i do neke mjere što se tiče Božanskog Plana,sa posljednjima, „nemajući nade i bez Boga u svijetu.“Nakon skretanja pažnje na općenito neznanje o Bogukoje prevladava među gotovo svim klasama Pogana,Apostol nosi misli naprijed, ističući kako je došloizopačenje, i kako je spoznaja o Bogu najprije doseglaIzrael—ne zato što su Izraelci bili bolji od Pogana,nego zbog Božanske naklonosti, „milosti,“ „odabira.“

Zatim Apostol pokazuje da ipak „Zakon nije ništaučinio savršenim,“ nego da je samo bioodgajatelj—sluga, čiji je posao bio da vodi djecu uškolu. Stoga je Zakon bio osmišljen da dovede IzraelKristu, velikom Učitelju, kako bi oni mogli učiti odNjega. On nadalje pokazuje da, premda je Izrael tražiBožansku naklonost, oni nisu uspjeli dobiti glavniblagoslov zato što nisu bili skroz otvoreni sami sasobom, pa su stoga pogrešno protumačili zadatakMojsijevog Zakona. Oni su licemjerno tvrdili da sudržali Zakon nepovrijeđenim pa da su stoga polagalipravo na njegove blagoslove vječnog života, itd.;dok su oni trebali priznati da je Zakon bio tolikoveličanstven i toliko savršen, a oni sami tolikodaleko od savršenstva, da ga nisu bili u stanju držati.Oni su se tada trebali okrenuti k Gospodinu popomoć. U tom stavu uma oni bi bili spremni primitivječni život kao dar, kroz Isusa Krista našeg

Gospodina, i odustali bi od traženja života krozsavršenstvo svojih vlastitih djela.

Apostol stoga ističe da je Izrael promašio zato štoblagoslov nisu tražili vjerom, nego djelima. Prematome „Što je tražio Izrael, ono nije dobio, a izabrani sudobili; a ostali su zaslijepili.“ (Rim. 11:7) On zatimističe da je pad Izraela u sljepilo i poziv naročitognaroda između Pogana da se upotpuni izabrana grupabilo unaprijed poznato Bogu i da je On to bio objaviokroz Proroke Izraela. (Rim. 9 i 10.) Međutim onpokazuje da Izrael nije zauvijek odbačen; nego dakada izabrana klasa bude bila upotpunjena, sav ćeIzrael biti spašen od sljepila u koje su bili upaliodbacivanjem Krista; i da će njihov oporavak tada bitiznak da su blizu blagoslovi za cijeli svijetčovječanstva. (Rim. 11:15,25­32.)

GLAVNA POANTA ARGUMENTA

Nakon jedanaest poglavlja argumentiranog, logičnog,prekrasnog, poučnog, blagoslovljenog raspravljanjaApostol dolazi do krune svog argumenta, govoreći,„Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, daprikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnuBogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna.“ On seobraća Kućanstvu Vjere, potičući ih da prihvateBožanski poziv da uđu u izabrano Tijelo Kristovo, diokojega je bio sakupljen između Židova, a ostatak je biosačinjen od onih pozvanih između Neznabožaca. Oni suveć bili opravdani vjerom u Krista Isusa kao Otkupitelja,i stoga su bili „braća“ Kućanstva Vjere.

Sv. Pavao potiče tu braću da u potpunosti cijenemilost Božju kroz Krista i da postanu vjernimsinovima i nasljednicima Božjim. Put u taj uzvišenipoložaj je istaknut kao put žrtve. „Prikazati tjelesasvoja za žrtvu živu“ je činiti ono isto što je učinio i našGospodin Isus. On je rekao, „jer siđoh s neba ne davršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.“(Ivan 6:38) Da bi smo sa Kristom Isusom mogli reći,„Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla.“ (Ivan

334

4:34) to znači ignorirati volju tijela, sa svim njegovimambicijama, nadama i ciljevima, koliko god oni moglibiti ispravni u sebi, i od tada posvetiti svo naševrijeme, naše snage, naše talente, bilo ih malo ilimnogo, vršenju Gospodarevog djela.

To potpuno posvećenje je upravo do smrti, kada,kad je životna utrka završena, je nagrada zasigurana.Takva žrtva od strane opravdanih vjernika je od Bogaračunata svetom, zato što im je zasluga žrtvene smrtinašeg Otkupitelja bila uračunata kroz vjeru. Stoga jenjihova žrtva prihvatljiva Bogu, i to je njihovarazumna služba, čak i da izvanredno velika nagrada nanebu nije bila obećana.

Ova bi klasa trebala znati što su uvjeti i uslovi natemelju kojih ih je Bog pozvao: (1) da pate s Kristom usadašnje vrijeme; i da budu (2) proslavljeni i davladaju s Njim tijekom dolazećeg Doba, kako biblagoslovili svijet. Oni trebaju znati razlog za svojepatnje. Oni trebaju imati jasno razumijevanje karakterakojeg Bog bude razvio u njima, i bez kojega ne bi biliprikladni za mjesto u Kraljevstvu. Današnja se Studijabavi sa nekima od tih karakteristika, neophodnih zaone koji budu potvrdili svoj poziv i izabranje.

PRAVI KRŠĆANSKI ŽIVOT

Redak 2. „Ne suobličujte [ukalupiti se] se ovomusvijetu [njegovim idejama, njegovim nadama,njegovim ciljevima], nego se preobrazujte[preoblikovati se, promijeniti] obnavljanjem svojepameti da mognete razabirati što je volja Božja, što lije dobro, Bogu milo, savršeno.“ Mi to činimo stječućiKristov um—nastojeći razmišljati kao što je Onrazmišljao i činiti kao što je On činio, ili kako bi Ončinio da je bio u našim okolnostima. Jedino dolaskomu takav stav mi možemo u potpunosti znati voljuBožju. Bilo kakav drugi stav više je ili manje pristrankroz predrasude, čineći tako naše razabiranje voljeBožje manje ili više nejasnim.

Redak 3. Kroz milost danu mu Apostol je predvidioda će jedno od najvećih iskušenja među Kršćanimabiti ambicija biti velikim, biti visoko cijenjenim—akone od svijeta, onda barem među onima od KućanstvaVjere—i činiti neku veliku stvar koja će privući

pažnju, umjesto uobičajene stvari koje čine glavninustvarne službe. Apostol stoga savjetuje svakog čovjekau Crkvi da trezveno procjenjuje svoje talente, niti da ihpodcjenjuje niti precjenjuje, kako bi ih najboljeiskoristio kao mudar, vjeran upravitelj.

To trezveno razmišljanje o nečijim talentima morabiti srazmjerno vremenu koje smo proveli podGospodinovim poučavanjem i stupnju pažnje koju smopoklonili učenju pouka osmišljenih za povećanje naševjere. O tom se razvoju u Svetom Pismu govori kao odaru, kao plodu Božjeg Duha u nama, i nadalje kao oBožjoj izradi; jer kroz Svoju Istinu i kroz Svojeprovidnosti On radi u Svojoj djeci, ne samo da žele,nego također i da čine ono što Mu je ugodno. On radi unama vjeru, nadu, radost, mir, ljubav i sve milosti kojeOn priznaje; i ako smo mi poslušni Njegovim učenjimai vodstvu, On će na koncu dovršiti djelo. Tada ćemo mibiti kopije Njegovog dragog Sina našeg Gospodina.

Reci 4 i 5 nas uvjeravaju u važno i časno mjesto kojezauzima svaki član Kristovog Tijela, čak i ako nemajuistu službu. Svi su korisni; svi su potrebni, jednidrugima; svatko bi trebao nastojati upoznati svojemjesto i činiti svoj dio u njemu za izgradnju Tijela.Apostol nam jasno i određeno ukazuje u tom primjeru nablizak odnos kojeg članovi Kristove Crkve imaju sasvojim Gospodinom i Glavom. Kao što glava upravljatijelom, razmišlja za njega, planira za njega, koristi jedanili drugi ud tijela za pomoć drugima, tako i Gospodinnadgleda Svoju Crkvu i postavlja udove kako Mu volja.

Reci 6­8 potiču na vjernost u korištenju naših talenatau skladu sa trezvenom i ispravnom procjenom istih.Stoga, ako mi nemamo talent za javno govorenje ilipoučavanje, mi ne bi smo trebali tratiti naše snage ipogrešno predstavljati Istinu bijednim pokušavanjem dakoristimo talenat kojeg nemamo. Umjesto toga,pronašavši onu sposobnost u kojoj možemo napravitinajučinkovitiju službu za Istinu, potrošimo naše snage natim linijama sa marljivošću i pažljivo. „Imajući dakle,različite darove,“ koristimo ih marljivo, strpljivo, sjednostavnošću i vedrinom, zadovoljni biti vrloponiznima u procjenjivanju drugih kako bi se našiponizni talenti mogli povećavati tim više naGospodarevu slavu i s obzirom na naše Nebeske interese.

Dragi Gospodine, Molim se za hrabrost, snagu i ljubav,Za tu čistu mudrost, obećanu odozgor,Da mogu biti vjeran i da se nađem dostojnimDa mogu stati „u taj dan“ pored travom obraslog humkaMog ljubljenog mrtvog, i reći, „Ustani!Izađi na svjetlo i život, podigni svoj pogled!Probudi se, i rasprsni zatvorske okove smrti!Ustani, Bog Neba vraća ti dah!Vrati se na zemlju koja te je rodila—Ne više, staru, grijehom prokletu zemlju—Pustoš cvijeta kao ruža,S mirisom krcat, svaki povjetarac koji puše!

Povišenu cestu ćeš naći, put života,Nikakav ponos, niti sebičnost, nikakva zavist, svađa,Neće napredovati tamo; otkupljeni GospodinoviHodit će njime, poslušni Njegovoj Riječi;Neće se više „lav“ ili „krvožedna zvijer“Hraniti sa jadnima, slabima, nedužnima;Bog će tamo otrti sve suze sa svakoga oka.Nikakva bol neće taći tvoje srce, čak niti uzdah,I tamo neće biti smrti, niti bilo kakve boli!Probudi se! Raduj se i pridruži se radosnom refrenu,„Hosana, mir na zemlji, dobra volja prema ljudima,Sva čast Janjetu. Amen! Amen!“ GERTRUDE W. SEIBERT.

USKRSNUĆE