otrovi oduvjek i zauvjek

5/24/2018 Otrovi Oduvjek i Zauvjek

1/186

1

OTROVI ODUVIJEK I ZAUVIJEK

Franjo Plavi


2/186

2

UVOD

Niti je bilo niti e biti vremena bez otrova u stalnoj pratnji ovjeka ili nekog njegovogpretka, a moda u budunosti neljudskog potomka. Uz sve ostalo, oduvijek je bilo jasno daneto moe biti u jednoj prilici otrov i u drugoj koristan sastojak. Primjera je bilo izrazito

mnogo u povijesti, a ima ih i danas. Gospodi i gospoama negdje oko pedesete godine ivotajaja navodno predstavljaju opasnu namirnicu, ako je vjerovati nekim lijenicima inutricionistima, a dok su ljudi mladi mogu jesti jaja bez ikakvog straha od nekakvogkolesterola ili slinih stranih tvari iz svojeg bliskog okolia. Nema smisla ponavljati mudremisli pametnih ljudi iz prolosti niti ima razloga vjerovati svakoj budali danas na internetu.Lanih proroka je uvijek bilo i uvijek e ih biti, a takoer je bilo i biti e onih to pokuavajukoristiti opasne proizvode za svoj osobni probitak, npr. da se rijee starog i zloestog mua.

Ne piem naravno radi savjetovanja problematinim osobama u rjeavanju imovinskih ilidrugih problema. Zapravo su ovi tekstovi nastali iz znatielje jednog starijeg toksikologa, koji

je jednog dana shvatio da zapravo malo zna o otrovima kroz povijest ljudskog roda. Nije toprava povijest s bezbrojnim podacima o otrovima i njihovoj primjeni, jer vjerojatno ljudski

ivot nije dovoljan za prikupljanje podataka, ali neto se ipak dade razabrati iz oskudnihpovijesnih izvora. Ovo su tek natuknice za onog koji bi htio ui dublje u stvar.

Moda ovi nedostatni tekstovi potaknu nekog na detaljnija istraivanja u suradnji sastrunjacima iz drugih podruja znanosti? Vjerojatno nee i zapravo to nije jako vano, jer

povjerenje u prastare izvore je malo. Povijest je izgraena od niza lai pobjednika i gotovo senemogue u njoj snai, ali ju je zanimljivo itati i matati o tome to je moglo biti stvarno

juer ili prije 5000 godina.


3/186

3

PRETHISTORIJA

Naravno da nema nikakvih pisanih podataka o koritenju i iskustvima s otrovima zavrijeme Ledenog doba i u Neolitiku. Meutim, potpuno je jasno da su tipini sakupljai hranevrlo dobro poznavali biljke, gljive i ivotinje. Moda su znali za ljekovita svojstva biljaka, ali

nema nikakvog dokaza za to. Nisu oni imali potrebe za ubijanjem drugih ljudi, jer ih je bilomalo i za sve je bilo mjesta u svijetu. ini se da su ipak koristili otrove radi umakanja vrhovastrelica u njih. Time su rjeavali svoje lovake muke traganja za ranjenim plijenom. Ako jelovac npr. umoio vrh strelice ili koplja u iscijeeni sok jedia (akonitin) onda je mogaooekivati da e loe ustrijeljena ivotinja poput srne ipak na kraju postati njegov plijen zbogdjelovanja otrova. Moda su koristili takvo oruje i protiv ljudskih neprijatelja, ali o tomenema nikakvih podataka. injenica je da njihove strelice s kamenim vrhovima nisu bile ba

jako probojne i vjerojatno su kod dobrog gaanja mogle omamiti ili ak ubiti zeca svojomprobojnom moi, ako kod veih ivotinja poput jelena su vjerojatno bile slabo uinkovite, ada se o mamutu i ne govori. Onda je otrov bio dobro rjeenje. Nije vjerojatno da su stradavalizbog otrova u hrani nastalih djelovanjem bakterija ili plijesni, jer nisu skladitili hranu nego

su je vrlo brzo nakon pobiranja i pojeli.Neolitik je nastupio negdje 8-9 tisua godina pr. Kr. i nakon toga se iz Mlaeg

kamenog doba kretao prema Bakrenom dobu prije nekih 5 tisua godina. Kroz to vrijeme nijebilo nekih pisanih podataka, jer je pismenost zapoela tek nekih 3000 godina pr. Kr., ali vesu se iskustva prenosila usmenom predajom i kasnije zapisivala.

Prvi naknadno pisani trag o poznavanju otrova se vee uz 4.500 godina pr. Kr. uMezopotamiji, tonije kod Sumerana. Za njih je bila zaduen boica Gula, a zapravo jeopenito skrbila o ljudskom zdravlju. Obino je prikazuju s psom u krilu, a u nekimsluajevima kao ljudsko bie s pasjom glavom. Njezina boja je bila plava. Kao dijagnostiar ilijenik morala je poznavati razliite lijekove, koji su mogli biti i otrovi. Prema mitologiji,imala je svoj dvorac u sreditu Zemlje i tamo je lijeila ljude, pa je njezina palaa zapravo bila

prva matom zamiljena bolnica s obuenim ljudskim osobljem. Nema zapisa o tome koje ikakve je ona otrove poznavala, ali se moe pretpostaviti da su to bili uglavnom biljni ekstrakti(vjerojatno uglavnom ajevi) ili mineralni otrovi.

Postoji jo zapis napravljen znatno nakon dogaaja o faraonu Menesu, koji je bio prvifaraon 1. dinastije i ivio je negdje izmeu 3100 i 2850 pr. Kr. Dakle, taj veliki vladar jekonano ujedinio Gornji i Donji Egipat, a povjesniari govore kako je odravao diplomatskeveze s drugim malobrojnim dravama Bliskog istoka. Piu o njemu da je izvrsno poznavaoljekovite/otrovne biljke, ali takoer otrove drugih ivih bia, a moda i mineralne otrove.Takoer se smatra da je veuzgajao ljekovito bilje kao monokulture. Bio je vjerojatnonasljednik prastarih znanja iz Ledenog doba o lijekovima/otrovima, ali nema niti rijei o tome

da je otrove koristio na bilo koji nain protiv drugih ljudi, osim to su naravno njegovipodanici upotrebljavali strelice namoene u biljne otrove. Meutim, tu vjetinu nije oito onizmislio. Ono zbog ega je zasluio posebnu pozornost je vjerovanje da je bio prvi vampir u

povijesti ovjeanstva i o tome su snimani filmovi te pisana svakakva knjievna djela.Vjerojatno je to vezano uz nepouzdane podatke o njegovom dobrom poznavanjuotrova/lijekova iz razliitih izvora.


4/186

4

Slika 1. Kameni vrhovi strelica i Srednjeg kamenog doba (pred kraj Ledenog doba), koji sumogli biti umoeni u zgnjeene otrovne biljke.

Slika 2. Prikaz sumerske Boice Gule sa svojim psom.


5/186

5

Slika 3. Glava faraona Menesa u kamenu

Slika 4. Nepoznata mumija prikazana za naivne faraon/vampir Menes


6/186

6

OD BAKRENOG DO ELJEZNOG DOBA

Niti o vremenu od Bakrenog do poetka eljeznog doba nema puno podataka upogledu otrova i njihove primjene. Meutim, mora se znati da je to bilo vrijeme u kojem seprilino dobro poznavalo mineralne otrove, a na podruju onih prirodnih napravljen je veliki

napredak.to se tie biljnih otrova, znanja su se proirivala i stalno se uilo. Nauilo se raditiekstrakcije ili izolacije otrova iz biljaka. Egipani su negdje u 2. mileniju pr. Kr. veznali izcijanogenih biljaka prireivati cijanide, a naravno da su znali dobiti u relativnokoncentriranom obliku otrove poput strihnina, akonitina, hiosciamina i druge. Znanja su seirila i na druge narode Bliskog istoka, ali nema podataka o namjernom koritenju otrova zaubojstva drugih ljudi. Biblija spominje da je patrijarh Jakov priblino 1800 pr. Kr. jako cijeniomadragoru i drao je u svojim atorima. U to vrijeme se nije znalo za otrove bakterija ili

plijesni, ali naravno da su se oni pojavljivali onim asom kad se hrana poela drati uskladitima. Posebno su bile problematine itarice zbog plijesni. U vremenima ropstva uEgiptu idovi su iskusili zlo ergotizma, koje je kroz nekoliko slijedeih milenija odnosilo

brojne ljudska ivote. O tome kasnije! U Bibliji je opisan ergotizam, ali ga idovi nisupovezivali s otrovanjem oneienim itaricama. Ne moe se izostaviti nikako opis masovnogotrovanja zbog najezde zmija tijekom putovanja idova pod Mojsijevim vodstvom iz Egipta uKaanan. Bog kanjava nevjerne i neposlune idove najezdom zmija otrovnica u stranoj

pustinji. Tada se prvi puta pojavio protuotrov. Nije to bila neka kemikalija nego tap (nijejasno je li bio Mojsijev ili Aronov ili nekakav trei) s likom zmije na vrhu omotane oko tapa.Bilo je dovoljno pogledati prema tom tapu s omotanom zmijom pa da svi uinci zmijskogotrova prestanu. Danas je to simbol lijenike i farmaceutske struke, ali neki smatraju dasimbol vue korijene iz helenske povijesti a ne iz idovske. Inae treba rei da su Franjevci

podigli na brdu Nebo metalni tap s omotanom zmijom na vrhu kao uspomenu na mjesto skojeg je moda Mojsije pred smrt smio pogledati Obeanu zemlju u koju nikada nije kroio.

Mineralni otrovi su se pojavili vezano uz ljudske napore za koritenjem metala.Samorodno se moglo nai neke metale i nemetale poput dragocjenih zlata ili srebra, bakra,olova, eljeza, ive, kositra i sumpora. Bilo je meutim tu i spojeva poput pepela, salitre,vapna, arsenovih spojeva itd. Tu se vemoglo poeti s razvojem kemije, a onda se shvatilokako je vana toplinska energija da se neto novoga napravi. Bakreno doba se pojavilo utreem mileniju pr. Kr. i donijelo golem napredak na svim moguim podrujima. Uspjelo se iz

bakrene rudae prirediti metal toliko potreban za obradu zemlje, ratovanje, nakit itd. Jo ranijesu ljudi poeli koristiti razliite soli metala bakra, arsena i eljeza kao boje za ukraavanjesvojih keramikih proizvoda. Kako je vrijeme prolazilo tako se pojavljivalo sve vie novosti.Pred kraj Bakrenog doba su ljudi izgleda veznali proizvesti sumporastu i sumpornu kiselinu

a takoer kalijev ili natrijev hidroksid. To su bile izrazito vane kemikalije za razvojcivilizacija, od Egipta do Mezopotamije. Nitko ne moe porei da su se mnoge od njih moglekoristiti kao otrovi, ali nema zapisa da su se koristile u tu svrhu. Posebno su bile opasne soliarsena, olova ili ive u svim oblicima. Ono to se spominje u starim zapisima jest koritenjeotrova u ratne svrhe. Radilo se zapravo o primjeni dimova kod opsjedanja utvrenih mjesta.Prvi zapis je iz epa o Gilgameu, koji je prilikom opsjedanja utvrda koristio namoeno granje,koje je zapalio u asu dok je vjetar puhao prema neprijatelju. Dim je naravno guio braniteljezbog visokog sadraja ugljikovog monoksida i pepela, ali se nije pokazao dovoljnouinkovitim.

Onda je nastupilo Bronano doba i opet su se stvari poele mijenjati. Vjerojatno suznanja o otrovima iz prirode znatno napredovala, ali ne postoje zapisi o njihovoj zloporabi.

Ono to je zanimljivo odnosi se na prvi opis profesionalnog otrovanja kemikalijama, Helenisu to jako dobro opisali na prijelazu drugog u prvi milenij pr. Kr. Kod izrade bronane legure


7/186

7

dodavalo se u smjesu arsenovu rudau, a onda su se pri zagrijavanju na temperature iznad1000 oC razvijale pare hlapljivih arsenovih spojeva, pa su kovai bili izvrgnuti toj opasnojkemikaliji. Iz godine u godinu su sve vie epali, a onda bi umrli zbog gangrena na nogama ilizbog raka. Heleni su vrlo jasno shvatili da je bolest povezana sa zanimanjem i ak su bogaHefesta kao zatitnika kovaa prikazivali epavog i nakaznog. Danas naravno znamo kako se

radilo o kroninom otrovanju arsenom. Inae, od tih vremena do 20. stoljea su arsenovispojevi bili kraljevi otrova. Nema pisanih podataka o namjernom koritenju otrova za ubijanjedrugih ljudi, ali svi uvjeti za to su postojali, pa nije iskljueno da su otrovi koriteni umeusobnim obraunima. U to vrijeme do pojave eljeznog doba bilo je puno krvoprolia uljudskim sukobima, ali uglavnom se opisuju junaki naini obrauna hladnim orujem svihmoguih vrsta. Inae je jako teko rei kad je Bronano doba prelo u eljezno, jer je to bilorazliito u razliitim kulturama. Zanimljiva je pria o Argonautima, koji su krenuli u lov naznatno runo u Kolhidu priblino 1300 godina pr. Kr. kad je svuda vladalo Bronano doba. Ulegendi se kae da je Jason mogao dobiti zlatno runo od kralja Ejeta pod uvjetom da preoreeljeznim plugom s ognjenim bikovima polja boga rata i posije ih zubima svetog zmaja bogaAresa. Dakle, eljeza je bilo. Meutim, izgleda da je pravo eljezno doba nastupilo tek

polovicom prvog milenija pr. Kr.Vjerojatno su ljudi Bronanog doba bolje poznavali lijekove/otrove nego njihovi

prethodnici. Kralj Solomon je imao golema znanja o svemu i svaemu, pa onda naravno i oopasnim kemikalijama. Biblija kae da je uzgajao Aloa Veru, ali ju je koristio kao lijek. On je

bio i veliki mag iz ijih su uenja proizali brojni pokreti, npr. templari, alkemiari, razliitiarobnjaki pokreti, masoni itd. On je sigurno morao poznavati otrove iz svih moguihmaterijala barem u onoj mjeri u kojoj su ih veranije poznavali Egipani. Meutim, nemanikakvih zapisa da bi veliki kralj koristio otrove u obraunima s drugim ljudima. Imao je ondruge metode i tehnologije.

Slika. 5. Plodovi kasave, jedne od cijanogenih biljaka iz koje su Egipani izolirali cijanide


8/186

8

Slika. 6. Tajanstvena mandragora, koju je volio patrijarh Jakov

Slika. 7. Snijet raene glavnice s ergot alakoidima kao prastarim otrovom jo iz vremena prijeMojsija


9/186

9

Slika. 8. Umjetniki prikaz lijeenja prilikom najezde zmija za vrijeme putovanja Izabranognaroda kroz pustinju

Slika. 9. Franjevaki spomenik na najezdu zmija navrh brda Nebo


10/186

10

Slika. 10. Samorodni sumpor kao izvor za dobivanje vanih kemikalija

Slika. 11. Jedno od okana Solomonovih rudnika bakra


11/186

11

Slika. 12. Ljepota oslikanih keramikih posuda iz Egipta ovisila je o solima olova i arsena

Slika. 13. Umjetniki prikaz hromog boga Hefesta stradalog zbog trovanja arsenom


12/186

12

Slika. 14. Rak koe nastao zbog kroninog izlaganja arsenovim spojevima

Slika. 15. Solomonova Aloa Vera je vjerojatno uglavnom sluila kao lijek a ne otrov


13/186

13

ELJEZNO DOBA DO PADA RIMA

Bio je to period nevjerojatnog razvoja ovjeanstva na svim moguim podrujima, odtehnologije do knjievnosti i filozofije. Uz stare mone kulturne i dravne zajednice u

Mezopotamiji i Egiptu malo po malo su nicale nove kulture poput one u Izraelu, dananjojGrkoj ili Malti, a pred sam kraj prvog milenija pr. Kr. nevjerojatno se razvila rimska kultura.Trgovina je poela cvjetati veu drugom mileniju pr. Kr. i onda je dolo do razmjene brojnihideja i znanja. Mora se rei da je kemija izvanredno napredovala do razina koje su namnepoznate, ali neki tragovi govore o tom usponu. Tako su 1930. istraivai kod Bagdada nalineto to bi moglo predstavljati bateriju za proizvodnju elektrine struje. Bile su tu stakleneae i olovni valjci u njima, pa je samo jo trebala sumporna kiselina da se pone proizvoditielektrina struja. Naravno da su poznavali sumpornu kiselinu i jedino je pitanje za to sekoristila proizvedena struja. Nauili su ti stari narodi jako puno o kemikalijama i koristili su ihna razliitim mjestima za razliite potrebe. Sve su se primjene usavravale, pa i bojni otrovi

postaju stvarnost. Arheolozi su pronali dokaze o primjeni bojnih otrova nastalih izgaranjem

bitumena i sumpora u zatvorenim prostorima na podruju dananjeg Iraka. Primjena je bilajako prikladna u tunelima ispod gradskih zidina. U drugoj polovici prvog milenija stalno suvoeni neki ratovi, a onda je trebalo osvojiti utvrene gradove. Napadai su kopali tuneleispod gradskih zidina zbog nekoliko razloga. Prvi je bio da se prodre u grad, a drugi da seoslabe zidine. Onda se trebalo braniti na svaki mogui nain. Putanje dimova punihsumporova dioksida i ugljikovog monoksida bio je izvrstan nain ubijanja protivnika iobeshrabrivanja onih preivjelih. Dakle, bilo je otrova napretek iz razliitih izvora i onda selogiki moglo oekivati njihovu primjenu. Toga je sigurno i bilo, ali sve do 4. stoljea pr. Kr.nema sigurnih zapisa.

Prvi nesigurni zapis je Euripidova tragedija pod nazivom Medeja. Drama obuhvaadogaaje iz 12. stoljea pr. Kr. i zapravo je izvrsno knjievno djelo. Bez obzira koliko jeistina ono to u drami pie, moe se zakljuiti da su se otrovi kroz prvi milenij pr. Kr. koristilidosta uestalo za rjeavanje razliitih problema. arobnica Medeja je izdala svoju obitelj zbogljubavi prema Jasonu i omoguila mu da prigrabi zlatno runo. S njegovom posadom od 40-50

junaka bjeala je Dunavom i Savom prema Jadranskom moru i onda su se vratili u Grku.Meutim, Jason nije donoenjem zlatnog runa ostvario svoj cilj osvajanja prijestolja nego jeskupa s Medejom postao prognanik i zavrio na Korintu. Tamo se njegova ljubav premaMedeji poela hladiti unatotome to su imali dvojicu sinova, a nastojao je oeniti princezuGauku ili ker kralja Kreonta. Da bi sprijeila taj brak, Medeja je poslala suparnici kao branidar otrovni vijenac (ne zna se koji otrov je bio u pitanju) i plat, a nosili su poklon njezinisinovi. Umrli su u mukama i Gauka i njezin otac, ali su umrli i Medejini sinovi. Pria je

svakako izrazito tuna, ali govori kako su se u tim vremenima vepoznavali brojni otrovi irazliiti naini njihove primjene.Prvi pravi zapis o otrovanju je iz 399. pr. Kr., a radi se o prisilnom samoubojstvu

velikog filozofa Sokrata. Izmeu njega i vladajue aristokracije izbio je ozbiljan sukob okodemokracije i naina voenja vlasti, pa su ga optuili za kvarenje mladei. Radilo se o vrloozbiljnoj optubi, jer su mladi intelektualci podravali Sokratovo vienje naina ureenjadrave. Bio je osuen na smrt, ali imao je prilike pobjei nekud na sigurno. Kao kruti legalistnije na to pristajao unatonagovaranju prijatelja i sljedbenika, jer je smatrao da zakone valja

potivati koliko god oni loi bili. Znalo se u to vrijeme da se uglednicima doputasamoubojstvo otrovom, a u tim krajevima kao otrov se koristila kukuta odnosno njezinisokovi bogati alkaloidom koniinom. Sokrat je okruen prijateljima i uenicima popio au

otrova i mirno ekao smrt. Inae je smrt zbog otrovanja koniinom vrlo runa. Uz uobiajene


14/186

14

simptome munine i povraanja poinje paraliza. Ona kree od nogu i penje se sve vie premaglavi. ovjek umire kad nastupi paraliza miia prsnog koa, jer prestaje disanje.

Negdje u vrijeme Sokratove smrti u Grkoj se udomailo trovanje i meu pukom.Tamonje vlasti su uhitile skupinu ena, koje su prodavale ljudima snane otrove, koji suuglavnom koriteni radi neijeg ubojstva. Ne pie o kojim otrovima se radi, ali sasvim sigurno

to nije bila kukuta zbog vrlo jasnog prepoznavanja njezinih uinaka. Imali su na raspolaganjunapretek otrova ili otrovnih smjesa. U to vrijeme se vepoelo raditi otrovne koktele kako bise ubrzalo otrovanje i prikrili simptomi onih najgorih komponenti. Taj je obiaj nastavljen svedo dananjih dana. Svakako je opijum bio izrazito vaan sastavni dio koktela, jer je dovodio

barem do besvjesnog stanja pri kojem se nije moglo zakljuiti to je bio uzrok smrti, kao npr.arsenovi spojevi.

U vremenima iza Sokrata ojaale su silno grke dravice i ponovo pokuavale stvoritiono jedinstvo iz vremena oko 1200 pr. Kr. kad su porazili Troju. Pojavio se Filip Makedonskikao veliki vladar i ujedinitelj, ali i kao strani autokrat. Imao je snanu oporbu od straneintelektualne elite predvoene velikim govornikom Demostenom. Demosten je zapravo bio

politiar i stekao je veliku slavu za sva vremena svojim Filipikama, odnosno govorima protiv

autokratskog vladara. Umro je iznenada 322. pr. Kr., a od tih vremena se smatra da je otrovanpo nalogu velikog vladara. Nema zapisa o tome ime je otrovan, a ne postoji ni siguran dokazda je stvarno otrovan. Nije nita napravio na suzbijanju Filipove vlasti, a nakon toga je doaoAleksandar Veliki. On je svakako izrazito zasluan za irenje helenske kulture diljem tada

poznatog svijeta. Osvojio je neosvojive drave Mezopotamije, Egipat i sve zemlje u iremokruenju irei utjecaj Helena. Za vojskom su ili trgovci i ljudi zainteresirani za zemljom uosvojenim krajevima. Kratko je ivio, ali je iza sebe ostavio golemi teritorij za irenjehelenizma. Stvorene su barem tri mone i velike drave pod upravom njegovih generala kaokraljeva. To znai da su svima nametani helenistika kultura i grki jezik s manjim ili veimuspjehom. Ono to je sasvim sigurno, ak se u krutom Izraelu poelo jesti i ivjeti poput Grka,a davana su djeci i helenistika imena. Onda nije udo to se i obiaj trovanja proirio timsvijetom od Indije do Sjeverne Afrike ukljuujui cijeli Bliski istok. Onda su se u treemstoljeu pr. Kr. poeli iriti Rimljani osvajajui u krvavim bitkama cijeli tadanji svijet, ali odHelena su preuzeli jako puno toga, a nije to bilo ni teko. Bili su mnogoboci kao i Heleni saslinim ustrojem nebeskog carstva, a samo su imena bogova bila razliita dok je ostalo biloslino. Heleni su se s Rimljanima jako dobro udruili i ak je bio obiaj u Rimu imatihelenske uitelje za svoju djecu. to se tie otrova, nita se bitno nije promijenilo osim to jecezarski dvor vevrlo rano prihvatio otrove kao sredstvo za rjeavanje raznih problema.

Izgleda da u prvo vrijeme irenja Rima ondanjim svijetom i nije bilo primjene otrovau meusobnim obraunima, ali ipak postoje neki zapisi o sluajevima otrovanja. Jedan od njih

je izrazito teak, jer govori o ratnim obiajima. Rimsko irenje Sredozemljem je u 3. stoljeu

pr. Kr. sprjeavala mona Kartaga. Problem je bio u tome to je tih fenianskih kolonija bilomnogo. Posebno je Rimljanima smetala Capua smjetena juno od Rima, a bila je vrstisaveznik Kartagi za Punskih ratova. Hanibal je uao s vojskom na Rimsko tlo i vodio vrloteke bitke 216-211. pr. Kr. Capua je opsjedana od strane Rimljana u barem dva navrata, alikrah je doao 211. pr. Kr. Grad je skrila glad i donijeta je odluka o predaji Rimljanima.Meutim, poznavajui Rimljane (Jao pobijeenima!) ak 27 senatora se odluilo nasamoubojstvo otrovanjem. Ne zna se koji su otrov upotrijebili, ali je poznato da je biootopljen u vinu. Iako se grad predao, Rimljani su pobili svu aristokraciju i stanovnitvo

prodali u roblje. Hanibal se morao povui natrag u Kartagu i 183. pr. Kr. ubio se s nepoznatimotrovom.

Zapravo prava pria s otrovanjima u Rimu poinje 43. pr. Kr. Ciceronovim ubojstvom

i neto kasnije 30. pr. Kr. samoubojstvom Kleopatre. Ciceronovo ubojstvo (odsjeena glava)znailo je kraj Republike i nastupanje carstva, a Kleopatrino otrovanje je izgleda ostavilo


15/186

15

veliki dojam na rimsku aristokraciju. Kleopatra je bila zadnji izdanak faraonske lozePtolomejevia i njegovala je helensku kulturu. Nakon poraza njezinog Antonija u pomorskoj

bici odluila se na samoubojstvo znajui jako dobro kakva je sudbina eka kad rimski vojnicistignu do njezine palae. Openito se smatra kako su joj donijeli koaricu s poklopcem u kojojsu bile smokve i zmija otrovnica. Na umjetnikim slikama je prikazuju kako dri zmiju za

vrat i prislanja njezinu glavu na svoju dojku. Mjesto ugriza je dobro izabrano, jer jeprokrvljenost u dojkama izrazito visoka i otrov ubrizgan na tom mjestu se mora iriti vrlo brzotijelom. Meutim, danas neki povjesniari smatraju da su se stvari morale odvijati drugaije.Polaze od toga da je ugriz zmije vrlo bolan, smrt je runa i mjesto ugriza svakako nije

privlano zbog edema i mogueg krvarenja. Smatraju da prema njezinom karakteru nije bilologino izabrati zmiju, kad je bilo toliko puno razliitih otrova oko nje, a iskustva je bilonapretek. Pretpostavlja se da je koristila smjesu biljnih i anorganskih otrova u kojoj je izrazitovano mjesto zauzimao opijum. Smrt s takvim otrovom bila bi brza i lijepi le kraljice bidoekao rimske vojskovoe. Naravno da dolazi u obzir svaki mogui nain otrovanja, ainjenica jest da Kleopatra nije iva doekala pobjednika Augusta.

August se 27. pr. Kr. proglaava diktatorom i cezarom dovodei Julijevce na vlast.

Vlast Julijevaca (Tiberije, Kaligula, Klaudije i Neron) zavrila je samoubojstvom Nerona 68.Bilo je to vrijeme stranih bitaka za vlast izmeu rodbine ali i drugih pretendenata na

prijestolje i protiv protivnika reima. Upravo u to vrijeme biljei se najvie koritenja otrova umeusobnim sukobima. Prema zapisima dolo je do velikog moralnog pada kod Julijevaca, ao Kaliguli i Neronu pie se kao o luacima. Imali su takoer dobro snadbijevanje otrovima.Postoje zapisi o grupi od tri trovaice po imenima Kanidia, Martina i Lokusta, koje su

prireivale i prodavale otrove za aristokraciju ukljuujui naravno carsku obitelj. Zapisigovore o tome da je Locusta imala pravo doi u Neronovu palau kad je htjela i da je bilanjegov glavni opskrbljivaotrovima, a doekala je u miru dolazak na vlast Vespanzijana.

Naravno da su se svi bojali otrovanja i u to vrijeme je uvedeno zanimanje kuaa hrane.Neron je navodno imao nekoliko takvih zaposlenika, koji bi radili do svoje smrti otrovanjem.Prvi je zaglavio Tiberijev sin Druz 23. godine. S prilinom sigurnou se moe pretpostavitida je Klaudije otrovan, ali ne postoji slaganje s im. Neki smatraju da ga je ena Agripinaotrovala gljivama kako bi omoguila svom sinu Neronu krunu. Drugi pak misle da je to uiniokuahrane, koji je svakako trebao prvi jesti problematino jelo. Moda zapravo i nisu bilegljive nego neka druga smjesa otrova. Zanimljivo je kako Klaudije nije imao sree sa enamai poslije pogubljenja Mesaline je pred Senatom izjavio da ostaje neenja, a ako se jo jednomoeni onda e sam biti kriv za svoju sudbinu. Klaudijev nasljednik Neron je bio upravozaljubljen u otrove i protuotrove. Cijeli ivot je poticao pronalazae na otkrivanju

protuotrova, a ispitivanje je bilo jednostavno. Izumitelj bi prvo dobio da proguta otrov, a ondabi pokuao s protuotrovom spasiti vlastiti ivot. Naravno da nitko nije preivio pokus.

Izgleda da je Neron prvo otrovao malog Britanika, jer taj je imao vee pravo na carsku krununego Neron, a onda su glave samo padale. ak je i svoju mater otrovao kad mu je poelasmetati. Ne zna se koje je otrove koristio, ali se mora priznati da su mnogi od osuenika samiizabrali svoju smrt i da su neki iskoristili otrove. Zadnji osuenik je bio Seneka, koji se moraoubiti 65. godine, ali nije precizno zabiljeeno kako je to uinio. Konano je doao red i na

Nerona. Senat je Konano 68. godine jednoglasno odluio proglasiti Nerona izdajnikom i onje morao pobjei iz Rima. Nekako se oekivalo da e najvei trovaAntike posegnuti zaotrovom, ali nije to uinio. Poginuo je od hladnog oruja i tako izdao svoja ivotna naelatrovaa. U svakom sluaju, mora se rei da je ta prva polovica prvog stoljea prvog milenija

bila obiljeena irokom uporabom otrova za rjeavanje brojnih problema.Nerona je samo na kratko zamijenio Galba, koji je ostao posve nezanimljivi cezar.

Kako je stanje u Rimu bilo katastrofalno zbog politikih bitaka za vlas, Senat je zatraiopovratak velikog vojskovoe Vespanzijana, koji je upravo poeo opsadu Jeruzalema kao


16/186

16

konani in guenja prve idovske pobune protiv Rima. Kao ratnik i moralno vrlo uglednaosoba vjerojatno je s dvora nakon dolaska na vlast pomeo sve trovae. Njegovom vlau

poelo se sve manje koristiti otrove u obraunima, ali u kasnijim vremenima zapisi govore ootrovanju Vetileusa, Domiciana, Hadriana i nekih drugih velikana. Naravno da je namjernihotrovanja bilo i dalje tijekom trajanja Rimskog carstva, ali ljude privlae prie o nenamjernim

otrovanjima hranom ili vodom. Kod toga se ne smije zaobii teorija o tome da je Rimskocarstvo propalo zbog olova. Podloga za razvoj te teorije je u injenici da je Rim pao prednavalom barbara sa sjevera i sjeveroistoka u vrijeme kad su jo uvijek stara ratna znanja

postojala. Barbari su imali oruje slino Rimljanima, ali tako je bilo i u vrijeme kad je JulijeCezar 700 godina prije toga pobjeivao Gale ili Brite naoruane slino. Postojala su vojnaiskustva od jednog milenija, a o tome se uilo. Pobornici teze o otrovanju ciljaju na olovo.Olovo je sasvim sigurno reproduktivno otrovno (djelovanje na plodnost i na plod) teneurotoksino, pa je bilo logino pretpostaviti da je naprosto kroz stotine godina dolo doteke degeneracije meu aristokracijom, koja vie nije bila sposobna voditi dravu i vojsku.Vjerojatno je tono da je Rimsko carstvo zbog svojeg ustroja i nesposobnih aristokrata bilosilno oslabljeno, ali trebalo je dokazati kako je uzrok svemu bilo kronino izlaganje olovu.

Izvori olova za otrovanje su bili sasvim jasni, iako su u nekim sluajevima bili krivo odreeni.Tako npr. olovne vodovodne cijevi nisu mogle biti izvor za otrovanje olovom. Meutim,ostali su vino i ugueni mot kao dobri izvori olova. Rimljani su voljeli piti vino u prilinovelikim koliinama, a ono je dolazilo u amforama. Zna se da su unutranje stjenke amfora bile

premazane olovnom glei i peene na relativno niskoj temperaturi. Iz njih se lako oslobaaloionsko olovo, pogotovo kad im je sadraj bio kiselkasto vino. Posebni specijalitet se urimskim krajevima prireivao iz mota ukuhavanjem. Ukuhavanje se u pravilu obavljalo uolovnim posudama grijanjem i dobrim mijeanjem. Sigurno je zbog kiselina u motu dolazilodo oksidacije olova i u tom specijalitetu ga je moralo biti mnogo. Inae je ugueni motdanas specijalitet s Braa, ali ga ne prave u olovnim posudama. Na prvi pogled, reklo bi se da

je moglo doi do kroninog unosa olova u organizme rimske aristokracije. injenica je darimski lijenici kroz taj dugi period biljee otrovanja olovom sa simptomima kakve i danasopaaju lijenici kod otrovanja istim metalom. Onda su se za problem zainteresirali brojnistrunjaci i vjerojatno je kljuni dokaz doao nakon ispitivanja kostiju rimskih aristokrata teusporedbom s olovom u kostima dananjih ljudi. Praktiki nije naena razlika. Time je teorijao olovu kao uzroku propasti cijele civilizacije dola u pitanje. Meutim, naravno da jeotrovanja hranom bilo u vrijeme Rimskog carstva jednako kao ranije i kasnije, jer hrana znasadravati svakakva oneienja, prvenstveno iz prirode (bakterijski toksini, mikotoksini itd.)

Na kljuno pitanje ovdje nije dan odgovor. Koji otrovi su koriteni kroz taj dugi periodod skoro dva milenija? O tome se rijetko daju podaci i samo se konstatira da je netko biootrovan. Sasvim sigurno je svaki od ondanjih lijekova potencijalno mogao biti otrov, a bilo je

jako puno lijekova, najvie herbalnog podrijetla. Prema nekim podacima, moglo se nai vieod 1000 recepata, koji su se vrlo esto temeljili na smjesama vie trava. Naravno da su bilipoznati brojni anorganski spojevi koriteni za razliite svrhe, a mogli su izazvati otrovanja.Sasvim sigurno je toga bilo vie nego u staroj egipatskoj kulturi. Onda se naravno moralouzeti u obzir bakterijske otrove i mikotoksine itd. Najgore je to to se nije znalo povezatistradavanja od hrane s otrovima u njoj, ali tako je to ostalo jo kroz jedan milenij. U svakomsluaju, Rimljani su imali prilike trovati i to su vjerojatno radili, ali nije ostalo zapisano.


17/186

17

Slika. 16. Nesigurni prikaz mogueg elektrinog akumulatora iz Bagdada

Slika. 17. Prikaz primjene dimnih plinova pri obrani jednog grada u Perziji


18/186

18

Slika. 18. Umjetniki prikaz Argonauta

Slika. 19. Umjetniki prikaz nesretne arobnice Medeje


19/186

19

Slika. 20. Bista velikog filozofa Sokrata

Slika. 21. Umjetniki prikaz Sokratove smrti


20/186

20

Slika. 22. Prikaz Capue fenianske kolonije u odnosu na Rim

Slika. 23. Umjetniki prikaz bitke za Capuu


21/186

21

Slika. 24. Umjetniki prikaz smrti Kleopatre

Slika. 25. Trovaica Locusta ispituje djelovanje otrova na robu


22/186

22

Slika. 26. Prva rtva Tiberijev sin Drusus

Slika. 27. Klaudije kao prvi car koji je otrovan


23/186

23

Slika. 28. Umjetniki prikaz Klaudijeve smrti

Slika. 29 Prikaz djeaka Britanicusa sina Klaudijevog, kojeg je ubio Neron


24/186

24

Slika. 30. Bista cezara Nerona

Slika. 31. Umjetniki prikaz Nerona kako razmilja nakon to je ubio majku


25/186

25

Slika. 32. Bista zadnjeg otrovanog cezara Domitiana na samo kraju prvog stoljea


26/186

26

SREDNJI VIJEK

Ni povjesniari se ne slau u potpunosti s vremenom poetka i kraja Srednjeg vijeka.Neki misle da je poeo jo polovicom 3. stoljea u vrijeme vladavine Dioklecijana, a drugi gasmjetaju u vrijeme pada Rimskog carstva 476. i poetka osnivanja germanskih drava u

Europi. Niti oko zavretka tog doba nema jasnog dogovora. Neki misle da je zavrio padomCarigrada 1453., a drugi Kolumbovim otkriem Amerike 1492. Naravno da se to odnosi sveskupa na Europu i injenica je da je trajalo oko 1000 godina. Bliski istok je veneto sasvimdrugo. Veina povjesniara smatra kako je to bilo mrano razdoblje Europe, posebno raniSrednji vijek tamo negdje do poetka drugog milenija. Sve je u Europi bilo unazaeno, odkulture do privrede, a drutveno ureenje je naravno bilo grubi feudalizam. Bliski istok je u tovrijeme buenjem Islama doivio nevjerojatni procvat kulture, umjetnosti i znanosti, ali jetakoer poivao na feudalizmu i erijatskim zakonima. Meutim, dvije kulture su se ipak

pomalo proimale, to zbog trgovine a to zbog meusobnih ratova i razmjena znanja jepostojala cijelo vrijeme.

Europa je na svim podrujima bila snano unazaena u odnosu na ranije Rimsko

carstvo, pa je tako bilo i s priom o otrovima. Zapravo su se poela sve vie koristiti iskustvaiz prastarih poganskih vremena naroda, koji su prodrli u Europu, ali su kranske crkve imaleveliki utjecaj na sva mogua zbivanja uz nastojanje guenja krivovjerja. Svi narodi su donijelisa sobom stara znanja o ljekovitim/otrovnim proizvodima iz prirode (biljke i gljive posebno),a znalo se poneto i o mineralnim otrovima. Puku su na usluzi bilo vraevi i vraare (kasnijezvane vjetice), a uz aristokraciju su se vezali veliki arobnjaci poput npr. Merlina. Neki misleda je Merlin izmiljen ili je zapravo to bio vidovnjak Myrddina, koji je ivio oko 573 zavrijeme kralja Gundula i njegovog poraza, nakon ega se povukao u pustinjake arobnjake.Spominje se takoer dama po imenu Morgan le Fay kao polusestra kralja Artura. Ona je polegendama vladala vilenjaki otokom Avalonom. Svojim je moima navodno unitilaMerlina, a radila je svakakve spletke i ak je prevarom dobila dijete s velikim kraljem. Prematim legendama, ovi moni arobnjaci su osim udnih moi jako dobro poznavalilijekove/otrove svakog mogueg podrijetla, ali nema nikakvih zapisa o tome da su ih koristiliza bilo koje svrhe.

Vjetice (vraare) imale su nevjerojatno dugi kontinuitet djelovanja na cijelompodruju Europe, a zadrale su se do dananjih dana kao predstavnici narodne medicine. Biloih je mnogo i uglavnom su djelovale meu siromanim pukom. U poetku se nitko nijemijeao u njihov posao, pogotovo zato to su se uglavnom bavile svakakvim smjesamaljekovitog bilja i drugih kemikalija iz svoje okolice. Bilo je to tisuljetno iskustvo njihovih

predaka i narod je imao od toga koristi. Istina, one su oduvijek pokuavale i arati, ali to nijesigurno imalo utjecaja na uspjeh njihovih masti ili napitaka. Te njihove ljekarije su bile

izrazito sloene, pa je npr. poznata vjetija mast sadravala vie od 30 razliitih sastojaka, odkojih su neki bili djelotvorni a neki su imali tek okultno znaenje. Vjetija mast je imala kaoosnovni sastojak svinjsku mast, a onda su koristili sve mogue sastojke biljaka (opijum,atropin, digoksin, skopolamin, hiosciamin iz mandragore, kolhicin, akonitin itd.), gljiva (npr.muskarin iz muhare ili amanitin iz zelene pupavke) te brojne udne sastojke. Jako je bilovano staviti u mast krila imia, venom riovke, kou krastae itd. Izgleda da je baremvjetija mast djelovala tako to su njoj izloene dame imale krasne halucinacije i vjerojatnosu imale osjeaj letenja u stanju opijenosti drogama. Kako je to sve skupa djelovalo nanjihove muterije nije mogue odgovoriti niti ima podataka o tome kolike su ljude poslale naonaj svijet. Kao protuotrovi su bili popularni amuleti, koje se nosilo oko vrata radi zatite odotrova. Bili su jako zanimljivi. Crkva je krenula protiv vraara (vjetica) tek u drugoj polovici

Srednjeg vijeka, tonije 1231. osnivanjem Inkvizicije. Dvadesetak godina kasnije je papaInocent IV. odobrio muenje kao metodu iznuivanja istine od vrlo rairenih vraara ili


27/186

27

sumnjivih ena i to je trajalo skoro 250 godina, a na lomaama je spaljeno oko 500.000 ena.Moda se radilo i o sukobu izmeu narodnih vraara i novih strunjaka za lijekove/otrove?

ini se da su se kao strunjaci prvo pojavili alkemiari, koji su istovremeno esto bililijenici i filozofi. Bilo je to u vrijeme Kriarskih ratova ili poslije njih, a znanja su se

prenosila iz naprednih zemalja Bliskog istoka. Tamo je alkemija poela svoj razvoj znatno

ranije niti od koga ometana i rezultati istraivanja su bili velianstveni. Alkemiari sasvimsigurno nisu uspjeli proizvesti zlato iz manje vrijednih metala, ali su upoznavali kemijuotkrivajui stalno nove i nove kemikalije. Oni su nauili proizvoditi iste kemikalije kakve

prije nisu bile poznate. Imali su izvrsne laboratorije s brojnim staklenim posuem zaekstrakcije, destilacije, prekristalizaciju itd. Prvi su uspjeli proizvesti klorovodinu kiselinu,iste arsenate ili arsenite, sumporove spojeve itd. O ekstraktima iz biljaka da se ne govori.

Nema podataka o tome da su se oni bavili otrovanjima ljudi oko sebe, ali mnogi su se bavililijeenjem ili ak misionarskim radom poput npr. Ramona Llulla. On je bio prvi katalonski

pjesnik, filozof i kasnije misionar u Africi, a umro je 1316. Iste godine je umro Pietrod'Abano veliki talijanski alkemiar i filozof te profesor medicine u Padovi. Na kraju dobaalkemije pojavio se Nicolas Flamel u Francuskoj i umro je 1418. Napisao je brojne knjige o

alkemiji i medicini, pa je jo i danas vrlo ugledna osoba. U Parizu postoji ulica Rue NicolasFlamel, a ima i razliitih institucija koje nose njegovo ime. Za toksikologiju veliki europskialkemiari nisu puno znaili, ali njihova znanja su koristili drugi.

Kljunu ulogu na irenju lijekova/otrova u kasnom Srednjem vijeku su odigraliapotekari. Prva ljekarna kod nas je osnovana u Trogiru 1271. Istina, oni su se pojavili jonegdje u vrijeme Kriarskih ratova kao prodavai lijekova, ali tek pri kraju tog vremena

postali su ak i znanstvenici. Njihova znanja je okupio Magister Santes de Ardoynis uslavnom djelu Knjiga o venomima (Book of Venoms) 1423. godine. Bilo je tu vie od 1000recepata za pripravu lijekova/otrova i ona je u kasnijim stoljeima sluila kao udbenikmnogim lijenicima i trovaima. Time zavrava Srednji vijek, barem na podruju prie ootrovima.

Ovo naprijed je bila pria o napretku u kemiji, alkemiji i medicini, a pria ootrovanjima sad slijedi. Naravno da otrovanja obinih malih ljudi skoro nitko nije opaao,

posebno zato to se umiralo od gladi i svakakvih bolesti. Povijest biljei uglavnom otrovanjamonika. Meutim, epidemije otrovanja se ne moe zanemariti. Cijeli Srednji vijek i kasnijavremena biljee izrazito esta otrovanja ergot alkaloidima. Krivac je bila snijet raeneglavnice, koja je napadala sve itarice, a one su bile osnovna hrana Europljanja. Prvi opisi te

bolesti zvane Vatra sv. Antuna nalaze se veu 7. stoljeu, a kasnije se to irilo poput vatreuglavnom Srednjom i Zapadnom Europom. Bolest je poznata i kao suha gangrena i napadala

je udove. Naprosto su se udovi suili i otpadali, a ta poast je smatrana Bojom kaznompokvarenim ljudima. Kasniji zapisi govore o masovnim halucinacijama otrovanih osoba, a

uzrok su bili derivati LSD-a nastali prirodnim putem. Istina, opazilo se da se bolesnicimastanje popravlja pri dugom boravku uz samotan sv. Antuna u vicarskim Alpama. Smatralo seda pomae molitva svecu tamo u hladnim planinskim podrujima i zato je sv. Ante postaozatitnik sirotih bolesnika. Tada se vrlo esto sv. Antun prikazuje okruen bogaljima bez

jedne ili obje noge. Zapravo je odgovor bio vrlo jednostavan. Ne sumnjajui u moi sv. Antemora se rei da tamo u Alpama naprosto ona plijesan raene glavnice nije mogla uspijevati ihrana na skladitima je bila ista i bezopasna to se tie ergotizma. Naravno da je bilo i drugihvelikih otrovanja, posebno bakterijskim otrovima (hidrine epidemije, salmoneloze itd.).

Nitko ne spominje otrovanja koljkama i drugim morskim organizmima, ali ih je sigurno bilo.Zapisi su ostali o monicima. Prva sumnja na atentat otrovom vee se uz

velianstvenog II. kalifa Omara. On je stupio na vlast tek dvije godine poslije Muhamedove

smrti u vrlo napetim okolnostima. Bio je Muhamedov glavni vojskovoa i njegova ki seudala za proroka, pa je bio s njim vrlo blisko povezan. Nakon to je Muhamed umro 632.


28/186

28

nastale su dinastijske bitke za nasljedstvo. Prvi kandidat za nasljedstvo je bio Muhamedovneak Alija, a protukandidat je bio Abu Bekr. Omar je podrao Abu Bekra i tako se stvoriorascjep meu muslimanima. Aliju su slijedili iiti, a Abu Bekra suniti. Taj sukob tinja i danasnakon 1300 godina. U svakom sluaju, Abu Bekr nije dugo ivio kao I. kalif i naslijedio ga jevelianstveni Omar s brojnim neprijateljima. On je maem osvojih golema podruja

ukljuujui Jeruzalem, koji je postao trei grad po svetosti u islamskom svijetu. Stvorio jeveliki kalifat, koji je ukljuivao podruje od Mezopitamije do najzapadnijih dijelova SjeverneAfrike. Pokorio je takoer Armeniju i potisnuo Bizant. Bio je i veliki graditelj. Obnovio jedamije u Meki i Medini te zapoeto golemi projekt gradnje damija na Haramu uJeruzalemu. Ubio ga je u damiji perzijski rob noem umoenim u neki otrov, pa mu nije bilospasa. Pokopan je odmah pokraj Muhameda i Abu Bekra. Ostavio je kao nasljednika Osmana

bin Afana i osigurao nastavak kalifata, a njegova smrt nije nakodila procvatu svega ukalifatu.

Drugo poznato ubojstvo otrovanjem vee se opet uz jednog vanog islamskogvelikana Musu al-Kadhima, koji je bio sedmi od 12 velikih imama. Ubili su ga 795.sljedbenici Abasida. Zamjerio se Harunu al-Rashidu i on je naao ubojicu. ak se zna da je to

bio Sindi ibn Shahiq, koji ga je otrovao u jednoj damiji u Iraku. Inae je veliki imam ostavioiza sebe devetnaest sinova i 11 keri. Svaka ast! Zanimljivo je da postoje sljedbenici kojimisle da Musa nikad nije umro nego je svojim okultnim znanjima sauvao ivot i eka senjegova pojava kao Mahdija (slino idovskom Mesiji).

Prva biljeka o moguem otrovanju europskog vladara Srednjeg vijeka odnosi se nabizantskog vladara Romanusa II., koji je svoj ivotni put zavrio 963. Bila su to tekavremena za Bizant, koja su trajala veskoro 300 godina zbog napada groznih Slavena islinih naroda. Istina je da je moda i njegov otac Konstantin VII. umro otrovan, ali to sesamo spominje u povijesnim zapisima. Kau da ga je otrovala njegova vlastita enaTheophano, koja mu nije bila prva drubenica. Bila je to navodno urota pod vodstvomgenerala Nikephorosa Phokasa, koji je udao svoju ki za Romanusovog sina i dalje stvari

prestaju biti zanimljive sa stanovita toksikologije.Mnogo je zanimljivija smrt Henrija I. od Engleske. On je stupio na prijestolje 1100.

nakon brojnih obiteljskih bitaka s braom i roacima. Bila je to normanska obitelj i vladali sudijelom Normandije, a on je bio ratnik kao i njegova braa. Brat Robert je postao poznat kaokriar u onim prvim bitkama za Svetu zemlju. Povjesniari piu da je vrijeme njegovavladanja bilo dobro i prosperitetno, a oznaavalo je prelazak u novi period Srednjeg vijeka.Bio je vrlo aktivan na seksualnom podruju i ostavio je iza sebe velik broj to legalnih toilegalnih potomaka. Glave ga je dola Normandija 1135. godine, a stvari ba nisu sasvim

jasne to se tie njegove smrti. Povijesni zapisi govore da se otrovao jednom vrstom jeguljaunatotome to je kuahrane zakljuio kako je jelo sigurno. Zapravo je ta cijela pria jako

sumnjiva. Jegulje nisu otrovne kad se dobro termiki obrade. U njihovoj krvi se nalaziihtiotoksin kao i u nekim drugim rijenim ribama. Opisana su otrovanja u sluajevima kad jekrv jegulje dola u krv ovjeka (npr. kod ienja ribe), ali nema opisa otrovanja uivanjem umesu jegulje. Zbog toga se postavlja pitanje je li se kralj otrovao zbog dodavanja nekogotrova u jelo ili se radilo o sluajnoj podudarnosti. Vie nije bio mlad i mogao je umrijeti od

bilo koje bolesti, ali pria o otrovanju je kroz stoljea pobuivala matu meu ljudima.Pokopan je u Normandiji i njegov grob obilaze rijetki znatieljnici, moda i zbog toga to jeon prvi spomenuti srednjevjekovni europski vladar stradao zbog otrova.

Jeruzalemsko kraljevstvo jo uvijek pobuuje interes diljem svijeta. Bila je to kljunakriarska drava s Jeruzalemom kao glavnim gradom, ali bilo je jo nekoliko kriarskihdravica izmeu dananje Turske i Egipta. Tamo se kretala cijela serija Baldwina kao

nositelja slavne francuske plemike i kriarske loze, a Baldvin III. nama je zanimljiv samozbog sumnje da su ga otrovali 1162. godine. Bilo je to izrazito nemirno podruje, jer se Arapi


29/186

29

nisu mogli pomiriti sa zauzimanjem svetih mjesta poput Harama s dvije velianstvenedamije, koje su prokleti krani pretvorili u svoja sjedita ili ak u crkve. Treba rei da je naBliskom istoku bilo puno krana i oni su stvorili svoje dravice poput npr. Edese ilidananjeg Libanona. Baldwin je svoj ivot zavrio upravo u Bejrutu gdje ga je otrovao njegovosobni lijenik podrijetlom iz Sirije. Danima je trajala njegova agonija, a onda je umro.

Povjesniari opisuju prijenos njegova tijela preko Akoa do Jeruzalema iako nije bio nekinaroiti vladar niti vitez. Moda je u ubojstvo nepoznatim otrovom bio umijean njegov bratAmalric I. U svakom sluaju, nije ostao poznat kao veliki vladar.

Kriarski ratovi su imali golemo znaenje za Europu zbog brojnih razloga. U osnovisu to bili vjerski ratovi s golemim rtvama na obje strane, ali su donijeli goleme promjene uEuropi u smislu razmjena znanja i roba. Posebno su bili aktivni Francuzi, ali sudjelovali sutakoer u zamjetnom broju Englezi, panjolci i Nijemci. ovjek se vraao iz Kriarskog ratasa slavom i bogatstvom, a to je moglo izazvati neprilike u vlastitoj zemlji. Luj VIII. imao jetrojicu sinova, od kojih su dvojica (Luj IX i princ Alfonzo od Poitiers-a) bili nedvojbeni

junaci VII. propale kriarske vojne. Inae je Alfonzo bio takoer junak u bitkama protivEngleza za Bretanju i pobijedio je Henrija III. od Engleske. Situacija u Francuskoj pri

povratku ratnika doma nije bila jasna. Nema nikakvih dokaza, ali povijesni izvori tvrde da jeprinc Alfonzo bio otrovan 1249. godine na vrhu svoje moi. Je li u tome sudjelovao starijibrat Luj IX. ili su postojali drugi razlozi za ubojstvo? Ne zna se kao to se ne zna je li stvarnoprinc bio otrovan ili je umro prirodnom smru.

Armeniju se svakako mora uraunati u zapadnu kulturu. Bila je to jedna od prvihdrava, koja je prihvatila kranstvo jo u 1. stoljeu po. Kr., a nekako se odravala kaosamostalna drava kroz duga stoljea. Poznata osoba s toksikolokog stanovita je KonstantinII. kao kralj Armenije. Navodno su ga otrovali u dinastikim borbama 1344. godine, ali nije

poznato kojim otrovom. Tako je to bilo u onim crnim vremenima da ovjek ne zna je lipodatak o otrovanju istinit, a o tome koji otrov je uporabljen nema nikakvih zapisa.

Bilo je i drugih otrovanih vladara poput Blanche od Borubon-a, ali s naeg stanovitaje vaan Ladislav Napuljski. On je bio titularni kralj Hrvatske i Maarske iako je prvenstvenosvoju krunu vezao uz Napulj. Bile su to teke bitke za vlast i on se puno kretao naimkrajevima. Izgleda da su ga ubili 1414. u Konstanci nepoznatim otrovom, a moda je umro i

prirodnom smru obzirom na to da je roen 1377. godine.Moda je zgodno za kraj prie o Srednjem vijeku spomenuti jednu zvijer pod imenom

Gilles de Rais iz Franucske. Nedvojbeno je taj plemibio slavan ratnik iz onih vremena, ali jetakoer bio odvratni ubojica. Oito je bio lud, jer je uivao u ubojstvima male djece. Smatrase da je pobio na tisue djece do kojih je dolazio na ovaj ili onaj nain. Crkva se prva shvatilao kome se radi i on je otet 1440. godine te priveden crkvenom sudu Inkvizicije. Optube su

bile strane i naravno da je za njih trebala slijediti najotrija kazna. Meutim, on se uspio

otrovati s nepoznatim otrovom, a onda su crkvene vlasti njegovo mrtvo tijelo objesile i spalilena lomai.Tako priblino zavrava Srednji vijek prema povjesniarima, ali naravno da je on u

nekim krajevima zavrio ranije a u nekima se oduio za jo koje stoljee (npr. u Rusiji).Unatostranoj zaostalosti moe se rei da su ljudi iz tog vremena veprilino dobro

poznavali svakakve otrove, a poela je razmjena znanja barem s Bliskim istokom. Sigurnihdokaza o otrovanjima velikana zapravo nema, jer tada nisu postojali forenziari, a za trovanjau okviru narodnih masa nitko ne mari.


30/186

30

Slika. 33. Dioklecijan kao zadnji cezar Rimskog doba nakon ega je nastupio Srednji vijek.

Slika. 34. Tako je to nekako izgledalo s puno lanog sjaja i elje za bitkama


31/186

31

Slika. 35. Ne zna se je li postojao, ali mnogi vjeruju da je arobnjak Merlin ivio u 6. stoljeu

Slika. 36. Davidova (kasnije Solomonova) zvijezda kao obvezni znak arobnjaka ialkemiara


32/186

32

Slika. 37. Tekst iz jedne od knjiga magije koritenih u Srednjem vijeku

Slika. 38. Tipini naivni prikaz vjetice na poslu priprave svojih proizvoda


33/186

33

Slika. 39. Prikaz zaista lijepog i matovitog talismana

Slika. 40. Izbor jeftinih talismana je bio izrazito velik


34/186

34

Slika. 41. Umujetniki prikaz alkemiara

Slika. 42. Veliki alkemiar, filozof, katalonski prvi pjesnik i misionar Ramon Llull


35/186

35

Slika. 43. Slavni teoretiar i autor brojnih knjiga o alkemiji Nicholas Flamel

Slika. 44. Flamelov osobni znak


36/186

36

Slika. 45. Tipino laboratorijsko posue alkemiara

Slika. 46. Ovako lijep i ist arsenov trioksid znali su proizvesti alkemiari


37/186

37

Slika. 47. Kopija stranice iz knjige Book of Venoms Magistera Santes de Ardonysa iz 1423.kao kruna znanje apotekara o otrovima


38/186

38

Slika. 48. Apotekari su i poznavali i uzgajali ljekovite/otrovne biljke

Slika. 49. Tako nekako je izgledala srednjevjekovna apoteka


39/186

39

Slika. 50. II. kalif Omar kao vjerojatno prva vana rtva otrovanja u Srednjem vijeku

Slika. 51. Znak velikog VII. imama Muse al-Khadima, kojeg je dao otrovati Harun al-Rashid


40/186

40

Slika. 52. Prikaz bizantskog vladara Romanusa II. ubijenog 963.

Slika. 53. Prikaz Henrija I. od Engleske, koji je otrovan 1135. u Normandiji


41/186

41

Slika. 54. Prikaz Baldwina III. ubijenog u Bejrutu 1162.

Slika. 55. Prikaz kriarskog vojskovoe princa Alfonsa od Poitiers-a, kojeg su zbog dvorskihbitaka otrovali 1249.


42/186

42

Slika. 56. Konstantin II. od Armenije otrovan u dinastikim borbama 1344.

Slika. 57. Blanche pokazuju da ni enama na vlasti nije bio siguran ivot od trovaa


43/186

43

Slika. 58. Ladislav Napuljski je bio i na kralj, a ubili ga u Konstanci 1414.

Slika. 59. Umjetniki prikaz hrvatske krunidbe Ladislava Napuljskog


44/186

44

Slika. 60. Najvei masovni ubojica djece Gilles de Rais stradao od otrova

Slika. 61. Neki misle da je ovako zavrio Srednji vijek padom Carigrada


45/186

45

RENESANSA

Uvijek je zanimljivo pitanje zato se taj period od samog kraja 13. do kraja 16. stoljeazapravo smatra preporodom, a misli se na neku vrstu vraanja starim korijenima iz grkog irimskog antikog svijeta u pogledu umjetnosti. Drutveno nije bilo nikakvog preporoda, jer je

ostao grubi feudalni sustav tako razliit od demokracije antike Grke. Srednji vijek jepredstavljao mrano, siromano i opasno razdoblje ljudi u Europi, ali se ne moe porei kakose u njegovom drugom dijelu poelo puno toga razvijat, od umjetnosti do znanosti, aaristokracija je ivjela sve bolje. Europa se priblino 150 godina oporavljala nakon propalihKriarskih ratova uz silne potekoe u pogledu trgovine s istonim svijetom. Velikimoreplovci kasnog Srednjeg vijeka, ukljuujui Kolumba, omoguili su trgovinu i pljakudalekih krajeva, to su im ranije onemoguavali muslimani Bliskog istoka kopnenim putem.Istina, razmjena ideja izmeu zaraenih strana nije prestala ni nakon Kriarskih ratova iEuropljani su puno toga uili od tada vrlo naprednih Arapa i stvorili na tim idejama iznanjima elitu tadanje znanosti. Zanimljiva je i injenica da klimatsko zahlaenje zvanoMalo ledeno doba nije uspijevalo zaustaviti preporod. Prije poetka Renesanse poelo je

zahlaivanje i ono je negdje do kraja tog velianstvenog razdoblja dosegnulo svoj maksimum.Ukupno je temperatura krajem Renesanse pala 1 oC u odnosu na toplo razdoblje kasnogSrednjeg vijeka. To je u prolim vremenima donosilo velike promjene u ivotu ljudi, pa

povijesni podaci pokazuju kako su npr. zbog zahlaenja propadale civilizacije. Seobe narodau ranom Srednjem dobu su po miljenju klimatologa dovele do prodora u Europu gladnih ioajnih iz Azije ili Sjeveroistone Europe. Sredinjim zemljama Zapadne Europe to kao danije kodilo, a rubna podruja poput dananje sredinje Hrvatske su i onako propadala zbognajezde Turaka s istoka. Ne moe se rei kako je renesansni pokret sasvim zaobiao dananjusredinju Hrvatsku, ali razlike izmeu gradova na Jadranu i onih u unutranjosti su bilegoleme, pa su dalmatinski gradovi proivljavali Renesansu slino onima u Italiji.

to se Arapa tie, oni su pobijedili u Kriarskim ratovima, ali nisu imali vremena zaslavlje, jer su pri kraju Kriarskih ratova provalili Mongoli i pomeli sve sultanate na Bliskomistoku. Zaustavili su ih Mameluci kod Megida (mjesto gdje su neki prorokovali bitku na krajusvijeta ili Armagedon) i odmah nakon toga kao izvrsni i nemilosrdni ratnici osvojili dioBliskog istoka ukljuujui Egipat i dobar dio Arabije. Onda su na samom poetku RenesanseTurci krenuli u velika osvajanja donosei svuda vlastitu kulturu. Sve je to znailo odreenounazaivanje znanosti i umjetnosti u podruju, ali poetkom Renesanse su Arapi bili jouvijek jai nego Europljani. Trebalo je vremena za ponovni napredak znanosti i umjetnosti na

podruju velikog Osmanlijskog carstva. Zapravo bi se moglo rei da su kroz vrijemeRenesanse Europljani i muslimani pomalo postali takmaci u otkrivanju novih znanja.

Naravno da su znanja renesansnih ljudi bila neusporedivo manja od dananjih, ali

jedan tanki sloj je vladao praktiki svim tada poznatim znanjima. Netko se moda pretenobavio umjetnou kao Leonardo da Vinci, ali je dao golem doprinos svijetu u medicini, kemijii mehanici. Slino je bilo s drugim velikanima onog doba, a sasvim sigurno su iz dana u danunaprjeivali svoj svijet. Naravno da je okultizma bilo u vrijeme Renesanse jako mnogo, alisu se takve udne dicipline poput crne ili bijele magije ipak povlaile. Ostalo je to i do danasesto prikriveno, a u onim vremenima su ak znaajni uenjaci voljeli okultizam. Bilo jenaravno i arobnjaka ili vjetica, kao to ih ima i danas, ali oni vie nisu igrali tako vanuulogu kao u Srednjem vijeku. Putovalo se u daleke krajeve i donosilo svata iz njih, od zainado ideja. U vrijeme Renesanse pojavljuju se duhan i ipekakuana itd. Bez obzira to je teko

podijeliti renesansne velikane prema zanimanjima ipak e to biti pokuano.Alkemiari tijekom Renesanse postaju kemiari, koji su radili sve vie s mineralima ili

biljkama, naravno radi pronalaenja boljih lijekova, ali jo dugo nisu zanemarivali potragu zaKamenom mudraca. Oni su znali proizvesti vevrlo iste kemikalije, posebno one mineralnog


46/186

46

podrijetla. Arsenov trioksid je bio izrazito prihvatljiv za trovae u tako istom obliku. Znali sukemiari raditi ekstrakte iz biljaka, a imali su prikladna otapala poput npr. alkohola. Razvojkemije je bio toliko snaan da su vesredinom Renesanse veina alkemiara postali pravikemiari. Alkemiar/kemiar Andreas Libau objavio je 1597. knjigu Alkemija kao prvuknjigu o kemiji. Izgleda da je prvi priredio iste klorovodinu i duinu kiselinu. Inae je prvi

otkrio klorovodinu kiselinu arapski alkemiar Jabir u 14. stoljeu. iste kiseline su bileizrazito vane u obradi razliitih minerala i prireivanju soli zanimljivih metala.Jedan od prvih velikana je bio Paracelzus. Rodio se na prijelazu stoljea godinu dana

nakon to je Kolumbo otkrio Ameriku i zapravo je bio jedan od nositelja preporoda. Tajvicarac njemakog govornog podruja studirao je na sveuilitu u Bazelu i to medicinu,kirurgiju i alkemiju. Puno je putovao Europom i postao sveuilini profesor u Bazelu.

Napravio je pravi preporod u medicini i zbog brojnih osporavanja suvremenika spalio je ubijesu Avicenin Canon medicinae na jednom trgu u Bazelu. Zbog velike poleminosti(svaa) neki su ga proglasili Luterom medicine. On je pretea ijatrokemijske medicine, koja

bolesti objanjava kao poremeaj kemijskih procesa u organizmu, pa se onda trebalo lijeitikemikalijama. Koristio je soli bakra, ive, srebra, spojeve sumpora i arsenov trioksid, a

potivao je takoer biljke. Nije ba sasvim odbacivao stare discipline poput astrologije ilikabalizma. Prvi je shvatio da lijek moe biti otrov ili da otrov moe biti lijek, pa i danas sviznaju njegovu misao kako je razlika izmeu lijeka i otrova samo u dozi. Sasvim sigurno sunjegova znanja kasnije bila zloporabljena za trovanje drugih ljudi, ali su jo vie unaprijedilamedicinu, toksikologiju u povojima i kemiju.

Gregorius Agricola (1494.-1555.) se bavio iskljuivo anorganskom kemijom i vaan jebio u razvoju metalurgije. Napisao je knjigu De la metalica libri xii, a onda je naravno znaopuno i o topljivim solima metala, koje su mogle posluiti dobro trovaima. Francuskidiplomat Jean Nicot je polovicom 16. stoljea donio iz Amerike duhan, pa se njegov glavnisastojak zove nikotin. Openito su moreplovci donosili svakakve zanimljive biljke i one su

bile predmet izuavanja alkemiara i lijenika.Iako je Leonardo da Vinci (1452.-1519.) uglavnom poznat kao velianstveni umjetnik

(kipar i slikar), ne moe se zanemariti injenice da je bio izvrstan izumitelj i inenjer, alinjegov je najvei doprinos medicini. U prvom, redu on je prouavao anatomiju i fiziologijuljudskog tijela, ali se puno bavio otrovima. On je pravio pokuse s razliitim otrovima na

pokusnim ivotinjama. ak je razvio kasnije odbaenu metodu pasae radi poveanjauinkovitosti otrova. Radilo se o tome da je davao u hrani organe otrovanih ivotinja drugimivotinjama kako bi im poveao koncentraciju u organizmu i uinkovitost. Treba dodati da jekoristio brojne anorganske boje kod izrade svojih slika, a dobar dio od njih su bili otrovi.

Naravno da nema nigdje spomena da je zloporabio svoja znanja, ali drugi to jesu radili.Meu lijenicima svakako treba spomenuti Williama Piso-a, koji je otputovao u Brazil

da proui narodnu medicinu June Amerike. Zaduio je svijet ipekakuanom, koja se i danasponegdje koristi kao emetik (za izazivanje povraanja). On je prilino pogreno smatrao kakoje to dobar lijek protiv disenterije, a danas se zna da uporaba sirupa od ipakakuane moedovesti do tekih otrovanja ili ak smrti. Onda valja spomenuti talijanskog lijenikaBernandina Ramazzinia, koji je valjda prvi u svijetu poeo razvijati medicinu rada shvaajuida ovjek na radnom mjestu moe stradati od otrova. Napisao je i knjigu De MorbisArtificium Diatriba" (Bolesti radnika).

Farmacija je postala znanost i poela se predavati na sveuilitima, obino u okvirumedicine. Meutim, apoteke su nicale na sve strane razvijene Europe i postajale su dostupnesrednjem ili visokom sloju drutva. Bilo je na policama ljekarni jo uvijek svakakvih prastarihsmjesa ovoga ili onoga bez uinkovitosti ili sa slabom uinkovitosti. Bilo je naravno i

svakakvih apotekara. Meutim, razvoj kemije i medicine donosio je ipak nove snane i nekadopasne lijekove. Kupovalo se sve i sva, a sasvim sigurno nije sluilo sve za lijeenje. Izgleda


47/186

47

da su arsenov trioksid te natrijev ili kalijev arsenat spadali u vrlo vane lijekove, npr. protivsifilisa, a do smrtonosne doze nije bilo daleko. Apoteke su dugo vremena bile legalan izvorotrova za ubijanje drugih ljudi. ini se da je veliki kralj Luj XIV. shvatio kako se otrovikoriste previe za rjeavanje razliitih problema i onda je donio vaan akt o zabrani prodajearsenovih spojeva nepoznatim osobama. Radi se o prvom propisu vezanom uz prodaju otrova

i zbog toga je vaan, kako u toksikologiji tako i u pravnim znanostima. Bio je to vekrajRenesanse, ali dogaaj je vaan za budunost. Istina, broj otrovanja se kasnije nije smanjivaonego poveavao, ali dobra volja u velikog kralja je za svaku pohvalu.

Otrova je bilo napretek i na izbor graanima Europe. O onim prirodnim nastalimradom plijesni ili bakterija na skladitima gotovo da ne treba govoriti. Jedino je moda dobrospomenuti da postoje prve naznake o otrovanjima botulinom uivanjem suenog mesa ili sira,ali podaci nisu dovoljno provjereni. Zakljuuje se da je toga bilo tek na osnovi simptoma kodotrovanih ljudi. Boje su, s druge strane, bile izrazito rairene renesansnom Europom. Trebalesu ljudima za bojanje odjee ili keramike, a jo su vanije bile u slikarstvu. Naalost, dobardio tih boja su bile izrazito otrovne (npr. soli olova ili kadmija), a danas znademo da su neke

bile reproduktivno otrovne, karcinogene ili neurotoksine. Meutim, s takvim su otrovima

ljudi dolazili u sluajni kontakt prije i kasnije a nije iskljueno da su koritene za namjernatrovanja drugih ljudi.

Obzirom na navodno veliku uestalost otrovanja nije udo to su se otrovi nali i uknjievnosti kao kritika tadanjih vremena. Bez sumnje je najvee djelo o otrovima Hamlet,kojeg je napisao jedan od najveih knjievnika svih vremena Shakespeare (1564.-1616.).Radnja se naravno dogaa u Srednjem vijeku na danskom kraljevskom dvoru. KraljeviHamlet saznaje od oevog duha da je otrovan. Otrovali su ga vlastiti brat i Hamletova majka,a moda je kljuan nain otrovanja. Shakespeare se nije trudio otkriti o kojem se otrovu radi,ali kae da je Hamletov stric ukapao otrov u uho kralja dok je spavao. Danas znamo da se

brojne kemikalije dobro apsorbiraju preko sluznice srednjeg uha, a oito su to iskustvenodobro znali trovai iz renesanse. U toj tragediji se koriste otrovi naveliko, npr. u otrovnamoeni ma. Romeo i Julija takoer ne mogu bez otrova ili barem lijekova, koji doveduovjeka u stanje slino smrti. Ta i druga knjievna djela su bila umjetnost, ali su knjievnicioito nalazili inspiraciju u svakodnevnom ivotu. Inae su uporabu otrova tada zvali crnaumjetnost otrovanja. Naravno da su zapisi o otrovanjima ili samo sumnjama na otrovanjanajveim dijelom vezani uz velikae i druge monike.

Pria poinje s obitelji Borgia. Ima sasvim sigurno dovoljno dokaza da su bilinemoralni, krvoloni i nemilosrdni u svojim bitkama za vlast i njezino odravanje, silnoambiciozni itd. O uporabi otrova u svakidanjim bitkama nema dovoljno pouzdanih podataka,ali ih svejedno ubrajaju u najvee trovae svih vremena. Bili su omraeni veza ivota, aonda je povijest prihvatila sve grozote kao injenice i jo uveala njihovu krivicu za brojna

zla. Vjerojatno jesu bili strani zloinci, ali isto tako se mora rei da su bili izrazito visokoobrazovani za ono vrijeme i skloni razvoju umjetnosti.Glava obitelji papa Aleksandar VI. rodio se u Valenciji pod imenom Rodrigo Anzol, a

bio je potomak ugledne plemike obitelji. Imao je dobre roake iz obitelji Borja, koji su gaposvojili. Stvari su krenule dobrim smjerom kad mu je ujak postao papa Caliktus III. 1445.Neaka je prema obiajima nepotizma prvo imenovao biskupom, a onda se mladi ovjek brzougurao u kardinalski zbor, gdje mu je oito dobro ilo. Stvarali su se lobiji i on je dobroizabrao u kojeg od njih e se ukljuiti. U meuvremenu je ivio aristokratski, a izgleda da jeene posebno volio. Ne zna se koliko je tono djece imao, ali ih je sigurno bilo barem etvero.Djecu je jo prije izbora za papu Aleksandra II. uglavnom dobro opskrbio. Sinovi su postalivani lanovi crkvene zajednice ili ugledni plemii, a ki Lukrecija je dobila ulogu dobre

udavae. Optuuju ga za rodoskvrnue sa svojom prekrasnom keri Lukrecijom. Bio jeizabran za papu 1492. godine navodno uglavnom koristei svoje bogatstvo za potplaivanje


48/186

48

kardinala. Narod i nie sveenstvo su rogoborili protiv razvratnog ponaanja novog pape, alije on rjeavao probleme uklanjanjem neprijatelja. Dominikanca Savanarolu je naprosto uhitioi nakon muenja osudio i ekskomunicirao iz crkve te prvo objesio a onda spalio. U mnogimsluajevima se smatra da je za uklanjanje protivnika koristio otrove, bilo da ih je primijeniosam ili posredstvom sina Cesare-a odnosno zanosne keri Lukrecije. I njegova smrt nije

sasvim jasna, pa neki piu da ga je 1503. otrovao vlastiti sin Cesare, jer je smetao njegovimdaljnim ambicijama.Cesare je milou svog oca pape uspio dospjeti prilino daleko u ostvarivanju svojih

ambicija. Naravno da je tijekom vladanja svog oca postao kardinal, to ga nije prijeilo upravljenju djece na sve strane, pa se govori o ak jedanaestero djece. Bio je takoer vojvodaod Valentinoisa i raspolagao je silnim bogatstvom Uz to je bio izuzetno dobar ratnik.Imenovan je zapovjednikom papinske vojske i vodio je brojne bitke radi pokoravanja malihtalijanskih dravica ili dijelova drugih drava tadanje Europe. Smatraju ga trovaem (npr.otrovanje drugog Lukrecijina mua, kojeg je navodno jedinog voljela), ali je vjerojatno

probleme rjeavao maem. Poginuo je u bici kod Viana u panjolskoj.Najveu negativnu slavu u obitelji Borgia postigla je lijepa Lukrecija. Svi se slau da

je bila izuzetno obrazovana u svim tada poznatim podrujima. Smatra se da je bila prilinopromiskuitenta i nije oklijevala voditi seks s ocem i braom. Govorila je sve vane jeziketadanje Europe, silno je uivala u glazbi svirajui i pjevajui, voljela je slikarstvo, znala se

ponaati u otmjenom drutvu, a o otrovima smatraju da je prikupila sva tadanja znanja. Kaoena, navodno je uobiavala probleme rjeavati otrovima. Navodno je u njezinim koktelimaglavnu ulogu igrao arsenov trioksid. Trebalo se odrati! Uz nju se vee borijanski prsten sotrovom. Nema pouzdanih podataka kako je taj prsten izgledao, ali je imao svakako spremnikza dranje otrova. Mogla je neopaeno usuti otrov iz prstena u vino buduoj rtvi. Nemadovoljno dokaza o njezinoj sklonosti trovanju, ali slian prsten su u kasnijem razdobljukoristili brojni bogati trovai i danas se moe neto takvog naruiti preko interneta kaosuvenir. Rodila je svojim muevima 4 sina i 2 keri, a umrla je raanjem mrtvog djeaka uFerrari 1519. godine. Neki smatraju da to nije bila pravedna smrt i kako bi bilo poteno da jeumrla zbog otrovanja. Objektivno gledano, nema nikakvih dokaza da je najvea trovaicasvih vremena ikog otrovala i da je bila ljubitelj upravo arsenovog trioksida.

Obitelj Medici iz Florence je bila izuzetno bogata i imala je velikih ambicija. Svakakoje izravno ili neziravno preko roaka najveu slavu doivio Giulio di Giuliano de' Medici(1478-1525.). Prvo je postao vitez Rodosa i prior antike Kapue, a onda je zahvaljujuisvojem bogatstvu prvo postao kardinal 1513. i konano papa Klement VII. 1523. Naravno da

je potivao nepotizam i svuda je gurao lanove svoje obitelji. Odravao je vrlo dobre veze skraljevima Francuske, panjolske i Engleske. Ipak nije imao sree u politici, jer se pojavilareformacija, a uz to je naravno imao mnogo protivnika u kardinalskom zboru. Otrovali su ga

navodno gljivama, ali nije jasno tko je iza tog atentata stajao. U novije vrijeme su istraivai sUniversity of Florence moda dokazali da je jedan iz obitelji po imenu Francesco de' Medicibio otrovan 1574. arsenovim trioksidom, ali nije jasno tko ga je otrovao. Nije vjerojatno da jeto uinio Klement VII. niti Katarina. Vjerojatno bi se mjerenjem arsena u kostima kodmnogih velikaa onog vremena moglo otkriti da su otrovani.

Nakon pape su se ogranci obitelji Medici prilino osamostalili i ojaali. Zadnji uspjehpokojnog pape je bila udaja predstavnice svoje obitelji Katarine za vojvodu Od Orleansa1533., jer taj je 1547. postao francuski kralj pod imenom Henrik II. Rodila je kralju trojicusinova, koji su kasnije odigrali vanu ulogu u razvoju drave. Nakon to su joj umrli mu i

prvi sin prijestolonasljednik Franjo II. preuzela je posve vlast nad Francuskom u svoje ruke.Problema za krunu je bilo izrazito mnogo, a sasvim sigurno hugenoti nisu donosili stabilnost

katolikoj dravi. Postala je poznata u povijesti po Bartolomejskoj noi ili periodu klanjahugenota. Smatra se da je njezinom odlukom poklano oko 70000 tih "neprijatelja"


49/186

49

katolianstva i Francuske. Meutim, imala je Katarina brojne druge neprijatelje, koji su radilio glavi njoj i njezinoj dvojici sinova kasnijih nasljednika krune. Okrenula se kao roenaTalijanka otrovima. Povjesniari kau da je ona bila prvi pravi toksikolog, koja je pokuavalautvrditi odnos doze i uinka. Kau da je otrove stavljala u hranu, pie, na knjige itd. Inae jenavodno eksperimentirala jednako na ivotinjama i ljudima u svojim tajnim laboratorijima.

Iza nje je ostala bogata knjinica s brojnim osobnim dokumentima i jasno je kako jepoznavala otrove. Za sad ne postoji niti jedan siguran dokaz da je otrove koristila zauklanjanje svojih neprijatelja. Postavlja se ozbiljno pitanje o tome je li istina to se pie o tojnavodno krvolonoj kraljici.

Veje reeno da su se u 16. stoljeu otrovi poeli uestalo koristiti i u srednjoj klasi, amoda i meu pripadnicima one najnie u feudalnom drutvu. Otrove se naravno moglo kupitiu apotekama ili od vraara, ali trebalo je znati kako ih primjeniti. U 17. stoljeu se pria okolama za trovae, koje su navodno ilegalno radile u Veneciji i Rimu, a kau da su ih vrlorado posjeivale nesretno udane ene ili oni koji su se htjeli domoi nasljedstva. Nemadetaljnijih podataka o tome i ostaje samo vjerovati glasinama. Nema podataka niti osluajevima individualnih otrovanja u obitelji srednjeg ili nieg sloja, jer oni nisu bili jako

vani s dravnog stajalita, ali ima zapisa o trovakim poduzetnicima. Netko je izraunao daje samo oko 1572. u Francuskoj bilo otrovano oko 30000 nepoudnih osoba.

Vjerojatno je za trovae bila vana knjiga iz 1589. Giovani Battista Porta podnaslovom Neopoliani Magioe Naturalis u kojoj se ljude poduava o uporabi otrova poputakonitina, arsena, gorkih badem, kaustine sode itd. Ona je vjerojatno bila vana i zaedukaciju individualnih trovaa jednako kao i poduzetnika. Bilo je i drugih znanstvenihdjela na istu temu. Poznata je knjiga Venium Lupinum, gdje se moglo nai vrlo korisnerecepte za pripravu i koritenje otrova. Arsen je naravno bio izrazito vaan sastojak veineotrovnih koktela, a biljni otrovi su doprinosili prikrivanju simptoma otrovanja arsenom. Nisurenesansni trovai bili glupi.

U Veneciji je navodno jo u ranijem stoljeu osnovan Council of Ten, a u 16. stoljeusu moda dobro razvili svoje poslovanje. Bili su to divlji alkemiari, koji su prireivali smjeseotrova i prodavali ih potajnim naruiteljima. Zapravo su bili tajno drutvo. Nikad nitko odnjih nije bio uhien, ali glasine su dugo kruile Italijom. Navodno su to bili ugledni ljudi, kojisu htjeli utjecati na politiku.

Krajem 17. stoljea pojavili su se poduzetnici, koji su ivjeli od izrade otrova zaprilino iroke mase. Tako se u Rimu pojavila negdje oko 1670. Hieronima Spara temeljeisvoje opasne napitke na arsenovom trioksidu, ali nikad nije bila procesuirana i nije sigurno da

je uope postojala. Mnogo je poznatija Guulia Toffana roena 1659. u Italiji. Navodno je prvoubila svojeg mua u Palermu, a onda se preselila u Rim i tamo razvila vrlo unosan posao

prodajui Aqua Toffana temeljenu uglavnom na arsenovom trioksidu i nekim biljnim

dodacima. Od tada moda potie ona misao da se u malim boicama nalaze najgori otrovi.Proglasila je svoj uradak kozmetikim preparatom za ene eljne ljepote, a boice jeukraavala slikama ili kipiima svetaca. Tko je mogao sumnjati u tako svetake male boicenamijenjene uljepavanju? Posao je iao izvanredno dobro i to uglavnom tajnim oglaavanjemmeu nezadovoljnim enama. Povijesni podaci govore o minimalno 600 otrovanih ovimkozmetikim preparatom. Vlasti su saznale za trovaicu tek nakon njezine smrti i stradale sudvije keri, koje su naslijedile unosni posao. Ne moe se podcijeniti druge napredne zemljeEurope. U Parizu se pojavila krajem 16. stoljea slavna Monvoisin (Catherine Deshaye, 1640-1680). Ona je poela kao vraara, ali je onda shvatila izrazitu vrijednost otrova. Muterije su

joj uglavnom pripadale visokim krugovima drutva i smatra se kako su njezini otrovi poslalina drugi svijet brojne uglednike, a posebno su bili na udaru ministri, asnici i drugi obnaatelji

dravnih dunosti. Glave joj je dola smrt kraljeve sestrine Duchesse d'Orleans, koju jenavodno otrovala neka Maire Madeleine dr Brinvilliers. Izgleda da je osuena trovaica vrlo


50/186

50

jasno rekla (vjerojatno prilikom muenja) od kog je kupila otrov, a onda su istraeni jo nekidrugi sluajevi. Debela dama Monvoisin je uhiena i kanjena smru. Time zavravarenesansno trovako poduzetnitvo.

U vrijeme Renesanse je bilo nemogue dokazati otrovanje. Nije bilo forenziketoksikologije, a prema simptomima se moglo donositi svakakve zakljuke. Pojedinana

otrovanja u srednjem staleu prolazila su uglavnom nezapaeno, a meu pukom se smrtprihvaala kao Boja volja. Ipak ima zanimljivih sumnji vezanih uz odreene ljude. Posebnoje zanimljiv sluaj velikog slikara Caravaggio-a. Taj ovjek nije dugo ivio (1571.-1610.), alije to sve bilo izuzetno burno. Slike su mu bile velianstvene i tek se od dvadesetog stoljeapoinju izvanredno cijeniti, jer su ga nakon smrti proglasili udovitem. ivio je u Milanu ioduevljavao ljude svojim bojama na slikama. Bio je on od najmlaih dana razuzdanaznaaja, ali se stanje pogoravalo protokom vremena. S renesansnog stanovita je to bilo

prilino razumljivo. Onda je ubio prvog mladia 1606. negdje u blizini Rima, a dogaaj semogao povezati s njim. Onda je doao drugi sluaj u blizini Napulja bez ikakvog loginogobjanjenja zbog ega je ubijao te mladie. Naravno da je bjeao pred pravdom. Godinu dananakon toga je umro od raka, koji se izvanredno brzo razvijao. Danas neki smatraju kako je

uzrok svih njegovih problema u slikarskim bojama, koje je obilato koristio. Slikarske bojepoput onih olovovih su mogle izazvati neurotoksine uinke, a kadmijeve soli su mogledovesti do pojave karcinoma, ali bi se moglo nai jo drugih objanjenja za njegove bolesti.To su sve naravno samo pretpostavke bez ikakvog vrstog temelja.

Uz priu o masovnim otrovanjima ergot alkaloidima valja naglasiti sumnje u masovnaotrovanja olovom, ije je koritenje izrazito poveano tijekom Renesanse, ali nikad nijedostiglo potronju iz slijedeih stoljea. Valja naglasiti kako su se gradovi poveavali i bila su

potrebna sve vea skladita hrane, a onda je jasno kako su ona bila izvrsna podloga za razvojpljesni i bakterija. Naravno da nitko ne zna koliko je takvih otrovanja bilo za vrijemeRenesanse, kao to se ne zna koliko je ljudi stradalo npr. zbog uivanja u otrovnim koljkama.I onako se naveliko umiralo zbog poznatih ili nepoznatih razloga, a natalitet je bio izrazitovisok i uvijek se raunalo na to da e npr. polovica ili vie roene djece umrijeti Bojomvoljom.


51/186

51

Slika. 62. Rafaelova slika Atenska kola s Platonom u sredini

Slika. 63. Prikaz srednjih temperatura (crveno prosjek) u stoljeima Nove ere


52/186

52

Slika. 64. Prikaz rascjepkane Europe u vrijeme Renesanse


53/186

53

Slika. 65. Prikaz trgovakih putova morem za vrijeme Renesanse

Slika. 66. Stigle su brojne biljke iz dalekih krajeva poput duhana


54/186

54

Slika. 67. Iako je klorovodinu kiselinu prvi otkrio arapski alkemiar Jabir, tek ju jeEuropljanin Andreas Libau dobio u istom stanju

Slika. 68. Uz brojne ljekovite biljke iz prolih vremena i dalje je mandragora zauzimalavano mjesto kao arobna i tajanstvena biljka korijenom slina ljudskom tijelu


55/186

55

Slika. 69. Slavni preporoditelj Paracelzus

Slika. 70. Umjetniki prikaz Paracelzusa u njegovom laboratoriju


56/186

56

Slika. 71. Gregorius Agricola kao strunjak za anorgansku kemiju i metale

Slika. 72. Autoportret Leonarda da Vinci-a


57/186

57

Slika. 73. Skica ploda u maternici prema Leonardu da Vinci-ju

Slika. 74. Studija kostiju ljudske ruke


58/186

58

Slika. 75. Ramazini kao prvi lijenik medicine rada (danas industrijska toksikologija)

Slika. 76. Kralj Sunce, koji je prvi posebnim ediktom nastojao smanjiti broj otrovanja

arsenom


59/186

59

Slika. 77. ekspir je na velika vrata uveo otrove u knjievnost

Slika. 78. U drami Hamlet zaista ima puno uporabe otrova


60/186

60

Slika. 79. Papa Aleksandar VI. kao glava obitelji Borgia

Slika. 80. Umjetniki prikaz kardinala i vojskovoe, a ujedno tekog zloinca


61/186

61

Slika. 81. Kontroverzna Lukrecija Borgia

Slika. 82. Tako nekako je moda izgledao Lukrecijin prsten sa spremitem za otrov


62/186

62

Slika. 83. Navodno otrovani papa Klement VII kao glavni promotor obitelji Medici

Slika. 84. Omraena kraljica trovaica Katarina roena u obitelji Medici


63/186

63

Slika. 85. Crte s vragom poznate francuske trovaice Monvoisin

Slika. 86. Slika boga Bakusa je zapravo autoportret nesretno i vjerojatno kronino otrovanogslikara Carvaggio-a


64/186

64

OSAMNAESTO STOLJEE

Unatotome to se nita nije promijenilo u drutvima Europe i susjedstva u odnosu navrijeme Renesanse ipak je barem na poetku 18. stoljea nastupilo relativno mirno doba.

Oformljene su velike dravne zajednice poput Britanije, Francuske, Austrougarske i Rusije, au ostalim podrujima su se odravale dravne zajednice ovisne o njima. Tako je npr. Italijabila podijeljena u niz dravica ovisnih o velikim silama, a panjolska je bila u vlasti velikihobitelji sa zapada (npr. Habsburgovci). Turci su bili potisnuti na jug, to je bilo izrazito

povoljno za Hrvate nakon oslobaanja Slavonije, ali Dalmacija je bila prodana Mleanima.Zapravo su sve sile europskih siledija bile okrenute prema kolonijama, ali ni tamo nisu stvari

bile jednostavne. Svatko je htio uhvatiti komad zemlje za sebe i onda se to pretvorilo uotimainu. Sjeverna Amerika se oslobodila britanske vlasti i poela je igrati vanu ulogu u

povijesti svijeta. Bila je to prva demokratska drava nakon grkih vremena, a na elo joj je1789. doao George Washington. Ostatak svijeta je bio podijeljen izmeu Britanije,panjolske, Portugala i manjim dijelom Francuske. Naravno da se kolonije nemilosrdno

iskoritavalo na sve mogue naine, kao to se to nastavilo u kasnijim vremenima. I robova jebilo sve vie. Imalo se to oteti i nauiti u tim novim zemljama, pa je i toksikologija samonapredovala. Zanimljivo je spomenuti injenicu da je oko 1750. klima dosegnula svojtemperaturni minimum, ali to izgleda nije imalo nikakvog utjecaja na razvoj stvari. Bilo je torelativno mirno razdoblje s malo ratova unutar Europe osim onih protiv Turaka, ali nijezavrilo mirno. Izbila je revolucija u Francuskoj 1789. i onda su se stvari poele odvijatineoekivanim smjerom. Stigao je Napoleon i poeo svoj osvajaki pohod na europske zemlje.Sa stanovita Hrvata vaan je pad Venecije 1797., jer je to promijenilo politike odnose ucijeloj regiji, ali je sa stanovita toksikologije to nebitan dogaaj. Ipak se mora priznati da su

politike promjene utjecale i na znanstvena kretnja, a injenica da je razdoblje ipak veimdijelom bilo mirno pozitivno je utjecalo na razvoj znanosti.

Ve1701. godine treba zabiljeiti knjigu The Mysteries of Opium Reveal'd autoraJohna Jonesa. On je u svojem djelu pokazao koje su prednosti i nedostaci opijuma, a nijezanemario ni problem ovisnosti. To djelo je bilo putokaz kasnijim generacijama za odnos

prema toj drogi, a posebno je izgleda koristila Britancima u njihovim napadima na Kinu.Svako veliko djelo se moe zloporabiti. Nikako ne treba zaboraviti da je britansko osvajanjeBengala 1773. imalo za cilj iskljuivo prodaju opijuma Kinezima.

Onda je 1702. doao Richard Meade sa svojom knjigom Wrote A Mechanical Accountof Poisoning. Bila je to prva knjiga o otrovima namijenjena malobrojnim strunjacima, ali jetakoer mogla posluiti trovaima.

Kemija je imala goleme uspjehe u otkrivanju novih tvari. Tako je Carl Wilhelm Schele

1742. sintetski priredio kisik, barij, mangan i cijanovodik i tako postao jedan od vodeihkemiara i izvor podataka za trovae. I Amerika je ila naprijed, pa ju vie u kasnijimvremenima ne smije nitko izostaviti. Prvu knjigu o kemiji u Americi je objavio 1745.Benjamin Rush pokazujui da je ta kolonija ravna Europi. Vrlo brzo nakon toga (1755.)

pojavio se Christian Friedrich Samuel Hahennmann s idejom o homeopatiji. Taj dogaaj jedonio u budunosti teku zbrku u medicini i toksikologiji, pa e biti spominjan i u kasnijimtekstovima. Veosnovna ideja da se slino slinim lijei podsjea na onu prastaru da se klinklinom izbija, ali stvar je bila znatno sloenija. Nije to bio tuk na utuk, nego neto to jerazumljivo samo homeopatima i kasnijim nasljednicima poput ideolokih toksikologa. Oni seoslanjaju na ekstremno niske doze (1 molekula homeopatski ljekovite tvari na litri vode), jertada otrov gubi svoja opasna svojstva i postaje lijek. Ako imate bolest bubrega onda za

lijeenje treba uzeti kemikaliju, koja u visokim dozama izaziva zatajenje bubrega, alikoncentracije joj moraju biti izrazito niske. Vremenom se stvar razvila u nevjerojatnom


65/186

65

smjeru. Nije bilo ak potrebno da u homeopatskom lijeku bude i jedna molekula aktivne tvari,jer voda po njima ima sposobnost pamenja ako je bila u doticaju s tom tvari, pa i dalje moedjelovati kao lijek.

Naravno da je bilo velikana toksikologije. Percivall Pot (1714.-1788.) shvatio je kakokarcinogenost moe povezati s izlaganjem kemikalijama. Prvo se povezalo poveanu

uestalost karcinogenosti uz dimnjaarski rad s aom iz dimnjaka, a kasnije se pokazalo daradnici izloeni katranu kamenog ugljena statistiki znaajno ee dobivaju rak mokranogmjehura nego drugi graani. Naalost, iz tih istraivanja nisu izvuene nikakve poduke.

Bilo je zanimljivih ljudi poput Felice Fontana iz Italije (1767.), koji je prouavaovenome zmija i zakljuio kako se radi zapravo o otrovima koji djeluju preko krvi.

Kemiari su radili vrlo marljivo, pa je Francusz Bernard Courtois upoznao prvo jod(1811) i kasnije izolirao morfij. Posao s morfijem je zavrio Friedrich Sertuner (1783.-1841.),koji ga je identificirao i dao mu ime prema grkoj rijei koja znai spavanje.

Strihnin iz Indije u prvo vrijeme nije bio zanimljiv Europljanima jer je bio izrazitogorak i na prvi pogled nezanimljiv trovaima. Onda se javio Francois Magendie zvan ocemfarmakologije (1783.-1855.) koji se bavio strihninom, cijanidima i emetinom. Iz njegovih

radova proizlazi da strihnin moe imati razliite uinke ovisno o dozi. Kod niih doza je onizvrstan psihostimulans i do nedavno se primjenjivao kao lijek (istina, stvara se ovisnost nanjega), a kod viih doza predstavlja straan otrov.

Vjerojatno su od vremena Paracelzusa lijenici shvatili odnos doze i uinka, pa suopasne otrove kod niih doza smatrali lijekovima. Kad je arsen u pitanju, bilo je tu jo

posebnih vjerovanja u to da se ovjek moe na njega priviknuti stalnim uzimanjem niskihdoza i tako postati otporan na otrovanja. Meutim, kljuni dogaaj zbio se 1786. pojavomFowlerove otopine (Fowler je bio engleski lijenik, 1786.-1855.) za lijeenje svega i svaega.Bio je to tipini univerzalni lijek, a posebno je bio preporuivan kod sifilisa i malarije. Kljunisastojak mu je bio kalijev arsenat. rtava je bilo mnogo.

Isto tako je bio zanimljiv absint, kojeg je plasirao na trite Pierre Ordinaire (1797.)kao alkoholno pie na bazi biljnih kemikalija, a rado su ga koristili svi slojevi puanstva,

posebno u Francuskoj. Zbog tekih toksinih uinaka zabranjen je 1915., ali do tada je uiniopuno zla.

Treba zavriti tekst o strunjacima s velikim ovjekom Mathieu J. B. Orfila (1787.-1853.), kojega smatraju ocem moderne toksikologije. On se proslavio knjigom Traite desPoison, u kojoj je dobro opisao simptome otrovanja razliitim kemikalijama.

Zanimljivo je da je broj slavnih otrovanja tijekom 18. stoljea izrazito mali. Moda jerazlog u tome da su se ljudi nakon iskustava iz ranijih vremena uvali, posebno oni na vanim

poloajima. Svatko tko je drao do sebe drao je kuaa hrane i to je bilo izgleda jako dobrozanimanje, malo rizino ali dobro plaeno. Nije poznato koliko je kuaa hrane zavrilo svoj

ivot u zatiti poslodavca, ali vjerojatno ih nije bilo puno, jer bi o tome ipak povjesniaribarem neto napisali.Najpoznatija rtva otrovanja je svakako Karlo VI. (1685.-1740.), koji je bio Rimsko-

njemaki car, ugarsko-hrvatski kralj itd. Imao je on burnu karijeru i postao je 1705. u ratu zapanjolsku batinu kralj Aragona i Kastilje. Meutim, odrekao se tog kraljevstva nakon smrtiJosipa I., jer je bilo bolje nositi krunu Svetog Rimskog Carstva. Nije ni on imao djece poputsvog prethodnika, pa je postao poznat u povijesti po tome to je donio Pragmatinu sankciju iimenovao za svog nasljednika u habsburkim zemljama Hrvatima tako dragu Mariju Tereziju.Isto tako je povjerio nasljedstvo na Siciliji i Napuljskom kraljevstvu Karlu VII. itd. Imao jesnage odrei se svih kolonija. Istina, nakon njegove smrti je poeo rat za Austrijsku batinu,ali je pitanje kako je i zato je umro. Povijesni spisi kau da je umro zbog otrovanja gljivama.

Zapravo je cijela stvar prilino sumnjiva, jer kao veliki car je sigurno imao kuae hrane i


66/186

66

dobar nadzor nad svim to je jeo ili pio. Meutim, sigurna je njegova nasilna smrt bez obziratko ju je izazvao.

Drugi sluaj je vaan, jer pokazuje da se ipak pazilo na to kako ljudi stradavaju. Radise o kompoziotoru Johanu Schobertu. Nije on bio neka golema veliina, ali je bio autoritet i

jedan od uitelja umjetnika poput Mozarta. Ostavio je naravno traga u europskoj glazbi i

sasvim sigurno je bio zanimljiv barem zaljubljenicima u tu umjetnost. Otrovao se takoergljivama 1967., a zajedno s njim su stradali ena i jedan od sinova. I to je sve od poznatihosoba, barem prema pisanju povjesniara.

to se anonimnih graana tie, stanje je ipak neto drugaije. I dalje se pie o brojnimotrovanjima arsenom i biljkama, ali to je vepostala tradicija. Istina, stigao je strihnin kaoizvanredni otrov, iji problem je jedino bila gorina. Meutim, to se dalo prikriti drugimokusima hrane ili pia. Silno zanimljivo je masovno otrovanje pod nazivom DevonshireColice, koje je trajalo skoro kroz cijelo stoljee dok se nije otkrilo njegov uzrok. A uzrok je

bio jabuni sok iroko prodavan u Devonshire-u. Kuhalo se u olovnim posudama, a onda se ukiselom olovo jako dobro otapalo i dospijevalo u popularni sok prodavan iroko na tritu.

Pojavila se naravno i Amerika kao vana drava zapadnog svijeta, a kasnije bez nje

toksikologija ne bi imala vanu temu. Tamo su tijekom 18. stoljea zabiljeena brojnaotrovanja saksitoksinom iz k

otrovi oduvjek i zauvjek

Documents