I. POJEDINCI: RADI LI SE U POLITICI DOISTA O LJUDIMA?

- proučavanje politike, prema riječima Thomasa Kuhna (1970.), je „pretparadigmatično“ – nedostaje mu suglasnost o temeljnim pitanjima koja treba istražiti i o pravilima prema kojima se može stvarati znanje3 glavna pitanja o pojedincu i politici: a) odnos između pojedinaca (aktera ili subjekta) i širih društvenih procesa i institucija (struktura) - individualističko tumačenje – usredotočeno na aktera; institucije se mogu svesti na ili objasniti motivima i postupcima pojedinaca- holističko tumačenje ili strukturalna stajališta – individualni identiteti i ponašanje stvaraju se unutar društvenih odnosa u kojima vladaju pravila- „povijest šifrirana u pravila“ – March i Simon (1958.)

b) pojam i položaj pojedinca, ideje o pravima pojedinca- stupanj u kojem su položaj i pojam pojedinca zajedno s povezanim idejama o pravima pojedinaca ukrorijenjenji u određenu intelektualnu tradiciju poznatu pod imenom prosvjetiteljska filozofija i povezani su s povijesnim obrascem društvenog i političkog razvoja zvanog moderna.- prosvjetiteljstvo – filozofski i politički projekt iz 18.st. u čijem je središtu pojedinac- prosvjetiteljska filozofija povezana je s modernom – povijesni obrazac društvenog i političkog razvojac) stupanj u kojem pojedinac zadržava sposobnost za smisleno političko djelovanje u sadašnjim uvjetima i različitim dijelovima svijeta - treba li istraživati pojedince ili strukture?- 3 glavna stajališta:a) uzajamna isključivost (ili pojedince ili strukture)- zahtijeva da se proučava ili pojedinac ili struktura, a proučavanje jednog ne dopušta donošenje zaključaka o drugome. Prema tome važno je ne razmatrati kolektive, npr. Političke stranke u svjetlu pojedinaca koje ih tvore- Prema individualističkoj zabludi – institucije su tek pojedinci u velikom- Zatim važno je i ne gledati pojedince kao da preuzimaju osobine organizacija kojima pripadaju, jer tako nastaje ekološka ili sistemska zabluda b) redukcionistički – jedan skup varijabli se može dijelom ili potpuno objasniti s obzirom na neki drugi skup. Tako su strukturalni pojmovi poput države, klase ili političkog sustava izrazi ukupnog ponašanja pojedinaca u određenom vremenu ili određenom mjestu.c) strukturacionistički – po mišljenju Anthony Giddensa – strukture su proizvodi svakodnevne interakcije pojedinaca jednih s drugima i s institucijama svakodnevnog života s kojima su u dodiru. Struktura dobiva oblik i značenje kroz rutinu društvenih praksi pojedinaca ili zajedničku praksu pojedinaca. POLITIČKI SUSTAV = odnosi, procesi i institucije koje tvore politički univerzum; sastoji se od „inputa“ (javno mnijenje, djelovanje grupa za pritisak, itd.) i „outputa“ (zakoni, političke mjere, norme, vrijednosti)

METODOLOŠKI INDIVIDUALIZAM = filozofijsko i empirijsko bavljenje pojedincem i njegovim ponašanjem

BIHEVIORIZAM = pokret u poslijeratnoj političkoj znanosti koji se bavi podjednako donošenjem općenitih zaključaka u obliku zakonitosti o političkom svijetu i pomisanjem naglaska političkih istraživanja s tradicionalnih pravno institucionalnih oblika na individualno ponašanje i istraživačkim tehnikama postavlja provjerljive hipoteze o mjerljivim stavovima; proučavanje politike postaje znanstvenije

- subjektivistička ili interpretativna sociologija – suprotna biheviorizmu – iz pojedinačnog iskustva se ne mogu izvući opći zaključci

1

MARKSIZAM = strukturalistička doktrina; naglasak je na načinu na koji ekonomski proces oblikuje društvene i klasne odnose i moć u procesu kreiranja politike

Moderni pojedinacProsvjetiteljstvo naglašava mogućnost napretka pojedinca primjenom znanosti. Pojedinac je glavni (racionalni) čimbenik promjene i glavni pokretač društvenog napretka. Liberalizam ističe sposobnosti racionalnog pojedinca kao i političkog i ekonomskog aktera

RENESANSA = pokret u 16.st. u Europi koji je donio upitniji i svjetovniji pristup umjetnost i književnosti, i prema tome čovjekovu mjestu u poretku stvari

Pojedinci kao maksimizatori koristi: mit o «ekonomskom» čovjekuPojedinici donose odluke na osnovi vlastitih preferencija, s obzirom da jedino pojedinci imaju ciljeve, želje i potrebe, a nemaju ih kolektivni entiteti (društvo, država). S motrišta političkog ponašanja, odluke da se glasuje ili priključi nekoj organizaciji ili (sa stajališta države) priključi nekom sigurnosnom savezu – donose se na temelju procjene o mogućem maksimiziranju koristi. Teoriju o tome iznio je Jeremy Bentham (1843.) njegova je najpoznatija definicija korisnosti – odluke se donose u skladu s tim pridonose li ili ne postignuću ugode i izbjegavanju boli

Mancur Olson, Logika kolektivne akcije (1965.) – teorija „švercera“ – teorija o pojedincu koji proračunava; nije racionalno priključiti se organizacijama koje nastoje donijeti korist svima ; pravo na „javna dobra“ (čist zrak, socijalne benificije) imaju svi i ne mogu biti isključeni čak i ako nisu ništa potrošili ili pridonijeli- Drugi teoretičari poput Rikera i Ordershooka (1968.) –tvrde da građani postupajući po etičkom imerativu svojim činom glasovanja izvlače pozitivno zadovoljstvo, a takav čin postaje simbol glasačeve privrženosti određenom političkom sustavu, stranci ili samoj ideji demokracije – kao i izrazom građaninove političke kompetencije.

POLITIČKA KOMPETENCIJA = formalan status u smislu da čovjek kao građanin ima pravo glasovati i ima praktičnu vještinu (npr. organizirati demonstracije, pisati pismo poslaniku u pralamentu)

Individualizam na djelu- SAD – Ustav SAD i Deklaracija neovisnosti odišu duhom individualizma i individualnih

prava. S «američkim» se najčešće povezuje teorija liberalizma s naglaskom na neovisnosti ljudi jednih o drugima i o primitivnim vezama. Politička (posebno državna) vlast mora se uklopiti u jedno društvo pojedinaca. Privrženost inidividualističkom vrijednostnom sustavu i liberalnom kredu bila je značajka kohezije i stabilnosti američkog društva i donedavno legitimirajući natjecateljski poriv, poduzetništvo, dobro gospodarenje i druge odlike čvrstog individualizma kao kulturne norme.

- Francuski indididualizam pokazuje neke značajke američkoga ali za razliku od njega on je gotovo anarhičan. Kulturne i političke vrijednosti povezane s Francuskom revolucijom iz 1789. u Francuskoj su proizvele vrlo fragmentirano društvo u kojem je pojedinac sumnjičav i prema vladi i prema mnogim tipovima kolektivnog djelovanja. Posljedica toga je da su Francuzi manje skloni djelovati u društvenim organizacijama (nego npr. Britanci ili Amerikanci) osim kada to uključuje spontanu i izravnu akciju protiv francuske države (npr. pokreti seljaka ili studenata)

- U SAD i mnogim zapadnim zemljama, mjesto pojedinca u središtu društvenog života institucionalizirano je u mišljenju i običaju, kao i u zakonu. Zbog toga je kulturno sankcionirano očekivanje da će se pojedinci ponašati i kao kritičari društva i kao maksimizatori koristi.

2

Pojedinci i prava

DRŽAVLJANSTVO = pripadnost određenoj državi i prava povezana s tim statusom, moderne koncepcije državljanstva naglašavaju univerzalna prava i dužnosti- danas postoji transnacionalna doktrina ljudskih prava- Često se prava vezuju uz državljanstvo no nakon 2. svj. rata u Europi utvrđuje se sustav prava kao nadnacionalnih prava - koji nadilazi nacionalne granice- osnutak Vijeća Europe 1949. i usvajanje Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, među kojima su:

Pravo na život, slobodu te osobnu i kolektivnu težnju za srećom Sloboda savjesti i vjeroispovijedi Sloboda izražavanja i udruživanja Zabrana mučenja i smrtne kazne

- U novije vrijeme važno pitanje ljudskih prava je uvjet za prijem novih članica u Vijeće Europe (tako npr. Rusija primljena, a Turska još nije)

- Europski sud za ljudska prava (1959.)- ugovor iz Maastrichta o osnutku Europske unije (1991.)

- Goran Therborn (1995.) – govori o 2 područja temeljnih prava vezanih za zaštitu i poboljšanje položaja pojedinca:

1. zahtjevi prema državi i njenim resursima (socijalne usluge, mirovine, kriteriji prema kojima se može ući u neku zemlju kao posjetitelj, migrant, naseljenik)

- prava na članstvo (kriterij za boravak u zemlji)- prava na socijalne usluge mirovine, socijalna prava)- građanska prava ( različita kroz povijest – npr. robovlasništvo u SAD,

prava žena, aparthejd i sl.)2. prava na djelovanje - zahtjevaju legitiman opseg akcija, npr.

- sloboda udruživanja, izražavanja, glasačka prava- radnička prava (vezano za diskriminaciju, uznemiravanje, sloboda

raspolaganja radom, zaštita na radu i sl.

Individualizam i kolektivizam- Alexis de Tocqueville, Demokracija u Americi (1995.) – u svojoj studiji primjećuje da nikada nije bilo zemlje koja je toliko privržena potrebama pojedinca i suprotstavljena kolektivnim potrebama kao što su SAD. Po njegovoj teoriji, američka savezna politika je definirana u smislu prava i povlastica za skupine, a ne za pojedince.- teorija širenja «države blagostanja» - kao oblik kolektivizma nastaje u zapadnoj Europi nakon 2. svj. rata a svrha joj je da se kroz uporabu javne moći osigura promicanje društvenih i ekonomskih sloboda osobito onih kategorija ljudi koji su razmjerno bez moći (djeca, žene...) – čest primjer skandinavski zakoni doneseni oko 1980. (roditelj ne smije pljusnuti dijete)- pozitivna diskriminacija – davanje prednosti manje privilegiranim skupinama (npr. ženama, etničkim i rasnim manjinama)- neki libertarijanci i svi anarhisti smatraju da je opasno kada vlade preuzmu moralnu odgovornost ua tjelesno i mentalno dobro svojih građana - npr. slučaj Brown protiv Regine iz 1994. – britanski Dom lordova u svojstvu prizivnog suda zaključio da sadomazohizam, bez obzira na postojanje pristanka nezakonit – takvim ponašanjem se dira u Povrede zakona o osobi iz 1861.

ANARHIJA = sinonim za nered; doktrina koja zagovara odsutnost formalne vlade

kolektivizam – suprotan individualizmu; različiti oblici - od dobrovoljnih udruženja pa do onih koji zagovaraju ulogu države kao regulatora društvene aktivnosti- Japan – gusta mreža dobrovljnih organizacija –«iemoto grupe»- F. Fukuyama, 1995

PLURALIZAM – uvjerenje da postoji ili da bi trebala postojati raznolikost- politički pluralizam – prepoznaje i ohrabruje različitost različitost društvenih, kulturnih i ideoloških oblika i procesa- Pluralističke teorije ispituju utjecaj društvenih grupa u doprinosu i pristupu kreiranju javne politike, te nadmetanje za grupni utjecaj

3

- Francis Fukuyama (1995.) – tvrdi da u onim društvima koja imaju jake obiteljske tradicije (rimokatoličko ili kinesko društvo) – povjerenje u ljude izvan obitelji i u šire društvene odnose je malo. (konfucijanska filozofija – prema kineskom filozofu Kung Fu-tzu-u - latinski Konfucije) Izrazito pluralistički politički sustavi nisu samo obrana od monizma i totalitarizma već i od neobuzdanog individualizma

TOTALITARIZAM – politička vladavina u kojoj su svi aspekti života pod političkim nadzorom

KomunitarizamKOMUNITARIZAM – način razmišljanja o organizaciji društva i mjestu pojedinca uz odbacivanje agresivnog individualizma (nalazi se negdje između liberalnog individualizma i državnog kolektivizma), prvenstvo pripada grupi ili udruženim identitetima; postao popularan krajem 1980-ih zahvaljujući radovima sociologa Amitaia Etzionija u SAD-u (prihvatili ga brojni političari – T. Blair, Berlusconni)

- Richard Rorty (1992.) – pojedinac je čvrsto usađen u kulturne i društvene institucije društva, pojedinac je smješten u društvo i zato nije niti izoliran ni sebičan, a tako niti otuđen od drugih.- loše strane takvog «mi» stajališta su moguće skretanje sektaštvu ili nacionalizmu (u svrhu promicanja grupnog ili lokalnog identiteta)

- komunitarizam se ponekad smatra i drugom stranom modernističke tradicije, a nasuprot njima stoji niz gledišta poznatih pod nazivom - postmodernizam – razlike u odnosu na modernističko (prosvjetiteljsko) mišljenje. Postmodernisti, kao Lyotard (1984.) smatraju da se identiteti mogu oblikovati manje ili više po volji, stvaranje identiteta je pitanje izbora i okolnosti. U radikalnoj verziji pluralizma pozdravljaju se kulturne i političke razlike.POSTMODERNO STANJE - razlikuje se od tvrdnji modernističkog (prosvjetiteljskog) mišljenja; identiteti nisu čvrsti već se mogu oblikovati po volji pa stvaranje identiteta postaje stvar izbora i okolnosti - Lyotard(1984.)

4

Pojedinci i sposobnost za smisleno političko djelovanjeUspjeh političkog djelovanja pojedinca ovisi o slijedećim čimbenicima:

1. stupanj do kojeg se izražavanje neslaganja dopušta ili ohrabruje kulturalno ili zakonski (npr. apsolutistički režimi)

2. stupanj do kojeg su naizgled «otvoreni» sustavi uistinu dostupni običnim građanima3. vrste resursa kojima pojedinac raspolaže (novac, položaj, stručnost, komunikacijske

vještine)

Pitanja: Strukturalizam 22.-24. razlika izmedju americkog i francuskog indvidualizma 31.- 33. Što znaci anarhija 38. Komunitarizam 42. Postmoderno stanje Postmodernizam Objasni državu blagostanja Što je anarhija Bentham, kojem pravcu pripada Metodološki indidividualizam

5

II. UČENJE O POLITICI

Politička socijalizacijaPOLITIČKA SOCIJALIZACIJA = proces ili skup procesa putem kojih pojedinci uče o politici i usvajaju političke vrijednosti

- Michael Rush (1992.) «Politics and society. An introduction to political sociology»– politička socijalizacija je proces kojim se pojedinci u danom društvu upoznaju s političkim sustavom i koji u određenoj mjeri određuje njihove percepcije i reakcije na političke pojave

- Aristotel (384.-322.g.pr.Kr.), Politika – „čovjek je po prirodi društveno biće“ – ljudska bića su politička u najosnovnijem obliku te riječi- ljudi s obzirom na prirodnu sklonost okupljanju moraju biti dio nekog poretka stvari, a kako bi mogli sudjelovati u najpotpunijem izrazu ljudske zajednice – državi – moraju stjecati političke vještine, tj. biti politički pismeni. - za pravilno funkcioniranje poredaka, socijalizacija je nužna

- komunizam (ili državni socijalizam) – oblik političke organizacije u kojoj je jedna jedina stranka (komunistička partija) vladala bez ikakve dopustive oporbe. Većina političke aktivnosti i praktički svaki potez u karijeri određivala je partijska hijerarhija.- komunistički sustavi organizirani su kao jednostranački u kojima partija uspjerava sav društveni, politički i ekonomski život. - propadanjem komunisitčkih režima u istočnoj Europi oko 1989., nastaje kolektivna euforija u kojoj se istočnoeuropska društva i gospodarstva nastoje restrukturirati u skladu s načelima tržišnog kapitalizma i liberalno demokratskog političkog sustava- američki vanjskopolitički analitičar Francis Fukuyama (1992.) nazvao je to «krajem povijesti» - zbog onoga što je on smatrao neminovnošću širenja zapadno liberalno demokratskih tržišnih vrijednosti- Zygmunt Bauman – do sloma komunizma nije došlo zbog razočaranja masa u sustav, već je stanovništvo željelo da država ispunjava više svojeg specifično komunističkog obećanja

Procesi političke socijalizacije-Dvije suprotstavljene strane u literaturi o političkoj socijalizaciji, kada se raspravlja o pitanju «kada» - naziva: Dennis Kavanagh: «Political science and political behaviour», 1983.

– škola primarnosti – pristaše škole primarnosti naglašavaju važnost ranog djetinjstva- tako će određene vrste ključnih političkih informacija pojedinci steći u okruženju neposredne obitelji ili ljudi koji ih čuvaju - škola recentnosti (proces socijalizacije i resocijalizacije događa se tijekom cijelog života)

- Herbert Hyman, Politička socijalizacija (1959.) – dokaz prijenosa političkih vrijednosti u djetinjstvu – tvrdi da djeca u SAD obično stječu političke preferencija svojih roditelja

- David Easton i Jack Dennis: « Djeca i politički sustav» (1964.) – politička socijalizacija u djetinjstvu je proces gdje djeca uče o autoritetu- istraživali stjecanje političkih vrijednosti u djetinjstvu te zaključili da je politička socijalizacija u djetinjstvu sastavljena od 4 faze (tj. dijete shvaća):

da neki pojedinci imaju autoritet (roditelj koji određuje vrijeme spavanja, policajac koji hvata lopova)

autoritet ima javno i privatno lice (razlikuju autoritet roditelja i policajca) autoritet može biti utjelovljen i u institucijama poput vlada, parlementa i

sudova institucije imaju egzistenciju koja je odvojena od pojedinaca koji u njima rade

- političke socijalizacije nismo uvijek svjesni, ali to ne znači da ona nikada nije promišljena

6

ČIMBENICI (ILI AKTERI) SOCIJALIZACIJE = oni pojedinci, skupine ili institucije koji su odgovorni za prijenos informacija putem kojih se ljudi socijaliziraju

- masovni mediji – ljudi se slažu da utječu općenito, ali poriču da utječu na njih same (npr. ni najbolji reklamni spot neće izmijeniti glasačevu odluku da ne glasa za određenu stranku ako se ne slaže s njenim programom)- pojava političke socijalizacije kao predmeta istraživanja je povezana s bihevioralnom revolucijom u političkoj znanosti; -David Sanders: «Behavioural analysis» (1995.) - središnje pitanje koje postavljaju bihevioristi – „zašto se pojedinci, institucionalni akteri i nacionalne države ponašaju onako kako se ponašaju?“- politika – vrlo široko polje djelovanja, ne ograničava se samo na svijet formalnih političkih institucija, već uključuje i političko ponašanje i istražuje čimbenike koji utječu na političko djelovanje

Pitanja: Objasni pojam «kraj povijesti» 54. Tko je napisao Djeca i politicki sustav - David Easton i Jack Dennis – str. 57. Nabroji čimbenike socijalizacije

7

III. POLITIČKA KULTURA

POLITIČKA KULTURA = skup vrijednosti, uvjerenja i stavova unutar kojih djeluje neki politički sustav. To je nešto između stanja javnog mnijenja i odobnih značajki pojedinca →

prema Dennisu Kavanaghu

Drugu definiciju dali su Gabriel Almond i Sidney Verba u djelu «Civilna kultura» - politička kultura je distribucija obrazaca usmjerenosti prema političkim objektima među pripadnicima nacija- Platon (427.-347.g.pr.Kr.) – smatra ga se utemeljiteljem političke misli, Država – „toliko je vrsta i ljudskih ćudi koliko ima vrsta državnih uređenja“- Aristotel (384.-322.g.pr.Kr.), Politika – pokušao je prosuditi koji je najprikladniji oblik vladavine- u modernoj političkoj misli često se povlači veza između naravi ljudi i vrste političkog sustava u kojem žive- Jean-Jacques Rousseau (18.st.) – naglašavao je važnost ćudoređa i običaja kao temelja političke stabilnosti

- Edmund Burke : « Razmišljanja o francuskoj revoluciji» (1790.) - glasoviti kritičar francuske revolucije- izazvati prekid s prošlošću je ozbiljna pogreška jer se napredak najbolje postiže u kontekstu kontinuiteta i pozivanjem na primjere iz prošlosti i tradiciju

Civilna kultura- primjer biheviorističkog bavljenja političkom kulturom je djelo:Gabriel Almond i Sidney Verba: «Civilna kultura» (1963.) – to je zapravo izvještaj oopsežnoj anketi provedenoj 1959. u 5 zemalja: SAD, UK, Italija, SR Njemačka i Meksiko.- ispitanicima su postavljene 3 vrste pitanja:

Kognitivna – koja su trebala ustanoviti njihovo stvarno znanje i mišljenja o političkim sustavima

Afektivna – odnosila su se na to što pojedinci misle o tim političkim objektima – njihovi stavovi o političkom sustavu

Evaluativna – nstojalo se utvrditi mišljenje i sudove o političkim objektima – tj. test širih političkih vrijednosti.

Tako su Almond i Verba utvrdili 3 idealna tipa političke kulture : 1. parohijalna - koju obilježava opće neznanje o političkim objektima –

kao posljedica odsutnost uključenosti u političke aktivnosti2. podanička – obilježava ju sveprisutno znanje o političkim procesima,

ali nesklonost participaciji u političkoj aktivnosti zbog osjećaja nemoći 3. participacijska - kombinira znanje o politici sa spremnošću za

sudjelovanje u političkom procesu. U takvim situacijama ljudi osjećaju da mogu utjecati na promjene i da će njihova aktivnost nešto značiti

Autori smatraju da bi sva ta tri idealna tipa bili nezadovoljavajući za stabilnu demokratsku zajednicu već rješenje vide u slijedećem:- za stabilan politički sustav i demokratsku politiku najbolja vrsta političke kulture bila bi mješavina podaničkih i participacijskih elemenata tu su mješavinu nazvali civilna kultura.

CIVILNA KULTURA = tip političke kulture za koju neki drže da je najbolje okruženje za koju neki drže da je najbolje okruženje za nastanak stabilne demokratske politike. Kombinira optimalnu mješavinu političkih i participacijskih političkih stavova

8

Rad gornjih autora bio je osjetljiv na 5 kritika:1. Očita anglo-američka pristranost (tvrde da Italija, Njemačka i Meksiko nemaju

neophodnu kulturnu osnovu za demokratsku stabilnost)

Prema Arendu Lijphartu: «Demokracija u pluralnim društvima», 1977. – nemaju svi stabilni politički sustavi odlike povezane s civilnom kulturom. Konsenzualno ponašanje među političkim elitama s odgovarajućom institucionalnom potporom može osigurati djelotvorno vladanje društvima koja su podijeljena religijski, ideološki, jezično, regionalno, kulturno, rasno ili etnički. Takav oblik demokracije Lijphart naziva KONSOCIJACIJSKA DEMOKRACIJA . To je oblik vladavine za koji se smatra da obilježava duboko podijeljene premda stabilne zemlje uključuje stvaranje institucija podjele vlasti među udruženim političkim elitama

KONSOCIJACIJSKA DEMOKRACIJA - karakteristična za duboko podijeljene, ali stabilne zemlje; 2 ključna kriterija: postojanje segmentiranog društva i podjela izvršne vlasti među političkim elitama; Lijphart(1977.)– Dakle za postojanje takve demokracije ključna su dva kriterija:

postojanje segmentiranosti društva uključuje stvaranje institucija podjele vlasti među udruženim političkim elitama

Ne postoji veza između oblika političke kulture i stabilnosti njezine vlasti, ali ne odbacuje potpuno ideju kulture.

2. za razliku od njega, Almond i Verba smatraju da se političke strukture može objasniti pozivanjem na političke kulture, tj. da stupanj demokratske stabilnosti određuje ili uzrokuje politička kultura. U odnosu na to stajalište dva su alternativna stajališta:

demokratska stabilnost stvara i odražava ono što se razumije kao civilna kultura

kultura i strukture su međuovisni i uzajamno se jačaju – Carole Pateman: «Political culture, political structure and political change» – 1971.

3. Veličina uzorka uzetog u istraživanju (oko 1 000 osoba u svakoj zemlji) – to jest velik uzorak ali nedovoljan za pouzdano postavljanje jedne opće teorije političke kulture - Kavanagh – kritika Civilne kulture

4. Poteškoće određivanja značenja odgovora na ankete – npr. isti odgovor na isto pitanje u različitim zemljama nema isto značenje

5. Političke kulture se mijenjaju i razvijaju i zato svaki pokušaj mjerenja političke kulture je samo snimak stanja političke kulture u određenom trenutku.

9

Alternativni pristup: politička kultura i ideologija

Marksizam - Marx i Engels (doprinos marksizma razumijevanju ideologije) – smatrali su da su vladajuće ideje svakog povijesnog razdoblja izraz interesa najmoćnijih društvenih skupina. Klasa koja ima vlast nad društvom i ekonomskim životom širi kroz društvo svoj obrazac stavova i sustave uvjerenja koji ga podupiru. To otkriva 2 važna svojstva marksističke konceptualne ideologije

1. ideologiju je dijelom „lažna svijest“ koja može prikrivati «zbiljske interese» većine društva – a oni smatraju da su zbiljski interesi rušenje kapitalizma i zamjena društvenim odnosima koji ne počivaju na eksploataciji

2. Ideje su izrazi materijalnih uvjeta, tj. oni koji imaju moć nad sredstvima za proizvodnju, posjeduju vladajuće vrijednosti.

Velik doprinost u marksističkoj tradiciji bavljenja ideologijom dao je Talijan:- Antonio Gramsci : « Pisma iz zatvora», (1951.) – svoja najvažnija djela napisao je kao politički zatvorenik Mussolinijeva režima potkraj 1920-ih i u 1930-ima.- živio 1891-1937.- jedno od pitanja koje ga je najviše zaokupljalo – zašto se u nekoj naprednoj zapadnoj zemlji nije dogodio uspješan komunistički revolucionarni prevrat- objašnjenje nalazi u sposobnosti razvijenih kapitalističkih poredaka da vladaju na temelju pristanka, a ne prisile.- U tome je ključan pojam – hegemonije – koja po Gramsciju označava neprisilne aspekte moći vladajuće grupe nad društvom, tj. radi se o širenju svjetonazora koji sa svoje strane utječe na vladajuće običaje, vrijednosti i uvjerenja - tj. ono što je normalno smatrano «zdravim razumom» može biti u tijeskoj vezi s nametanjem hegemonije- Tako određena politička kultura postaje prevladavajući vrijednosni sustav i struktura znanja koji vladajuća klasa u nekom danom vremenu širi u društvu, a što je Gramsci nazvao «historijskim blokom» Rabi ovaj izraz da opiše položaj u kojemu je nastala prevlast jednoga staleža nad sklopom društva. Vodeći stalež se ozakonjuje, opravdava se posredstvom nametanja svojeg vlastitog poimanja svijeta; a čini to pomoću ideološkog ustrojstva. Podređeni staleži, tj. čitavi ostatak društvenog tijela, osim vladajućeg sloja, osjećaju se predstvavljeni od njega te mu daju svoju suglasnost. Termin »kulturna hegemonija«U našem jeziku hegemonija znači isto što i dominacija. No u Gramscija kulturna hegemonija znači dominaciju neke društvene elite ili elita, ali dominaciju uz suglasnost onih društvenih skupina koje su na nižim razinama društvene ljestvice.U američkoj literaturi »kulturna hegemonija« prevodi se kao »cultural leader ship«. Međutim, prijevod toga američkog termina bio bi posve nekoristan, jer bi sugerirao vodstvo kulture kao jednog sektora u društvu – to bi značilo da u društvu vode glavnu riječ »kulturnjaci«, odnosno kulturne elite.Možda bi najtočniji prijevod »kulturne hegemonije« bio jedan termin iz socijalističkog razdoblja, a to je »vodeća uloga«.

HEGEMONIJA= izraz kojim se opisuju neprisilni aspekti vladanja, širenje društvom, sustava vrijednosti i znanje neke vladajuće skupine.

- Louis Althusser : « Lenin and philosophy and other essays» (1971.) – francuski marksist strukturalističkog usmjerenja, dalje je razvio Gramscijeve ideje; - razmatrajući kako hegemonija djeluje iznio je svoju teoriju IDEOLOŠKIH DRŽAVNIH APARATA - smatra da država ima dvije ključne komponente:

1. represivni – djeluje putem sile (vojska, policija) 2. ideološki državni aparat – to su putevi širenja hegemonije (1. religija, 2. obrazovanje,

3. obitelj, 4. zakon, 5. politika, 6. sindikati, 7. komunikacije, 8. kultura)- prva kritika Althusserovom pristupu je da mnoštvo insitucija u civilnom društvu nema nikakvu autonomiju

10

- neogramscijanska škola – Robert Cox (1987., 1996.) i Stephen Gill (1993.) – naglasak na moći znanja i ideja u globalnoj političkoj ekonomiji – načela organizacije globalne ekonomije i politike povezana su s neoliberalizmom (koji naglašava nepovredivost slobode tržišta, opasnosti državne intervencije, oslobađanje kretanja kapitala...)

Subkultura

SUBKULTURA = često se koristi kao kratica za opis socijetalnih skupina koje posjeduju određeni identitet, a koji se često izražava u oblicima ponašanja ili izražavanja (npr. moda)

POLITIČKA SUBKULTURA = definira se kao neka skupina populacije koja ima osebujan i dosljedan niz stavova, uvjerenja i orijentacija prema političkim objektima- Dennis Kavanagh : « Politička kultura» (1972.) – uočava 4 različite osnove na kojima se razvijaju subkulture: 1. elitna naspram masovnoj kulturi, 2. kulturne podjele unutar elita, 3. generacijske subkulture i 4. društvena struktura

- Lijphart (1977.) – priroda ponašanja elite (je li sklona udruživanju ili suprotstavljanju) je ključ za razumijevanje funkcioniranja demokratskih zajednica- Politička kultura mijenja se s vremenom, tj. promjenom prioriteta koji su izvedeni iz temeljnih brijednosti – a tome se političke stranke i insitucije moraju prilagoditi. To je osobito vezano uz rad Ronalda Ingleharta: «The silent revolution – Changing values and political styles among western publics», 1977. – dogodio se generacijski pomak s materijalističkih (težnja k ekonomskoj i financijskoj sigurnosti kao glavni prioriteti) na postmaterijalističke vrijednosti (samoizražavanje, pripadnost i participacija su postavljene iznad materijalnih potreba)Prema Inglehartu ljudi često više vrednuju ono što je razmjerno oskudno, a osobito ako isto odražava uvjete koji su vladali u godinama prije njihove zrele dobi.- Pristup koji određene političke subkulture smatra izvedenima iz društvene strukture:

sustav vrijednosti i uvjerenja radničke klase često se kanalizira kroz socijaldemokratske radničke i komunističke partije ili stranke

podjela prema religijskom opredjeljenju (u Nizozemskoj postoji zasebna katolička i kalvinistička politička kulture

Belgija i Švicarska – podjela prema jeziku

- Stein Rokkan – teza da se obrazac političkih rascjepa u bilo kojoj zemlji može razumjeti u svjetlu temelja društvene strukture- Seymour Martin Lipset i Stein Rokkan: «Party systems and voter alignments: cross national perspectives», (1967.) – u njemu smatraju da se izvor ključnih društvenih rascjepa nalazi u dva važna povijesna procesa:

izgradnji nacije („nacionalna revolucija“) industrijalizaciji („industrijska revolucija“)

Proces izgradnje nacije donosi 2 vrste konflikta vezanih za nastojanje središnjih elita da preuzmu nadzor nad danim područjem stvaranjem standardiziranih normi i zajedničkog pravnog okvira:

1. sraz s otprije postojećim religijskim (crkva) oblicima autoriteta u pitanjima poput: obrazovanja i sl.

2. konflikt s perifernim zajednicama koje se mogu opirati centralizirajućim tendencijama državne elite.

Tijekom industrijalizacije, konflikti nastaju između onih koji sudjeluju u predindustrijskim oblicima proizvodnje (poljoprivreda) i nove gradske buržoazije. Tako intenzivna industrijalizacija stvara četvrtu liniju društvenog rascjepa između:

građanskih klasa koncentriranih urbaniziranih radničkih klasa (kao nuspojava

kapitalizma)Na svakoj strani rascjepa stvaraju se zasebni interesi, identiteti i vrijednosni sustavi, a oni se najčešće institucionalno izražavaju u obliku političkih stranaka.

Kultura i politički identitet11

-- granice između političkog identiteta i političke kulture - identitet se odnosi na subjektivnu predodžbu koju imamo o sebi («tko sam» - Calhoun, 1994.), dok se politički identitet odnosi na kolektivne subjektivne izraze ili veze pojedinca s određenim kolektivima (npr. ja sam: francuz; ili crnac; ili židov...)- granice između političkog identiteta i političke kulture - Antony D. Smith: «National identity», 1991. – tvrdi da svaku osobu čini više identiteta i ti identiteti sa sobom donose određene vrste uloga (npr. spol, društvena klasa, etnička pripadnost, religija, teritorijalni smeštaj, obitelj i sl.), a identiteti koji iz tih osnova nastaju mogu postojati jedan uz drugi, zbog čega je moguće istodobno identificirati se s nizom kolektiviteta.- nadalje, nije sasvim jasno zašto se pojedinci i skupine okupljaju oko pojedinih identiteta. Nastanak identiteta može se objašnjavati i povezivanjem identiteta i materijalnih interesa. Tada politički identitet postaje izraz čovjekova mjesta u društvu (npr. pripadnost radničkoj klasi često podrazumijeva preuzimanje socijalističkog identiteta)- nasuprot navedenim «racionalističkim» gledištima postoji «konstruktivistički» pristup identitetu – prema kojem treba odbaciti mišljenje da su objektivno određeni, već su uvijek društveno konstruirani, i oni su proizvod interakcije i podložni su promjeni.- Eric Hobsbawm: «Introduction: Inventing traditions», 1992. – pisao je o „izumu tradicija“ – a one su skup načela koja normalno slijede izrekom ili prešutno prihvaćena pravila, rituale ili simboličke prirode (koji ponavljanjem koje implicira kontinuitet s prošlosti) nastoje usaditi određene vrijednosti i norme ponašanja (npr. fenomen škotskog nacionalizma ili politike židovske dijaspore)- korz konstruktivistički pristup nadalje dolazi do pojave „politike identiteta“ – ona podrazumijeva bujanje novih oblika politike vezanih za pitanja zaštite okoliša, životnog stila isl.- Anthony Giddens: «Modernity and Self-Identity: Self and Society in the late modern age», (1991.) – smatra da „životne politike“ objašnjavaju nastanak globalizacije – tj. suočeni s nepredvidljivošću i nesigurnošću, pojedinci postaju skloniji stvaranju vjerodostojnih priča o tome tko su i što bi trebali činiti.

3 studije slučaja političke kulture

1. uspon „azijskih tigrova“ kao fenomen kulture -jedna od najvažnijih odlika globalne ekonomije novog vremena je meteorski uspjeh novoindustrijaliziranih gospodarstava u nekim dijelovima Azije (Singapur, Malezija, J. Koreja...). Taj fenomen se najčešće objašnjava tezom prema kojoj je najznačajniji utjecaj kulturalnih čimbenika, tj. u tim zemljama prevladava kultura koja izrazito pogoduje produktivnoj varijanti kapitalizma. - osobito su važne tzv. „ konfucijanske“ vrijednosti – taj se izraz odnosi na kineskog filozofa Kung Fu-tzua (lat.Konfucije), 551.-479.g.pr.Kr. - konfucijska misao se temelji na zagovaranju samosvladavanja i dužnosti prema drugima.- u takvoj vrijednosnoj strukturi, „zajednica“ i „obitelj“ prevladavaju nad zapadnjačkim individualizmom, a takva vrijednosna struktura je čvrst temelj za brzu industrijalizaciju, ali bez pratećeg raspada obitelji i društvenih poremećaja.- U azijskim zemljama često prevladava mišljenje da zapadni liberalizam utječe na moralni rasap, što smanjuje produktivnost i gospodarski rast.- David Howell – zastupnik konzervativne stranke u britanskom parlamentu – 1995. g. zastupao je tezu u nekoj mjeri «poistočnjenja» zapada – prema kojem bi i zapad trebao usvojiti neke temeljne vrijednosti istoka (npr. uloga obitelji kao uporišta) - Samuel Huntington: «Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka» (1998.) – smatra da će u srži budućih globalnih sukoba bit će kulturne razlike. Naime zahvaljujući modernim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, ljudi su pokretljiviji i otkrivaju različite kulture koje su dotad bile nevidljive.

- Max Weber: «Protestantska etika i duh kapitalizma» (1904.-5.) – smatra da je za uspon kapitalizma kao sustava proizvodnje u zapadnoj Europi značajna radna etika vezana za protestantizam (radišnost, štedljivosti) - fascinantno je da Weber odbacuje konfucijanstvo kao uzrok ekonomske „zaostalosti“ u Kini2. Sjeverna Irska: nepomirljive subkulture

12

- slučaj Sjeverne Irske – čist slučaj neprijateljstva subkultura - u njezinoj novijoj povijesti vladala je politika podjela koja je prerasla u političko nasilje- dvije političke snage u sukobu:

a) unionisti – nastoje da Sjeverna Irska ostane dijelom UKb) republikanci (nacionalisti) teže ujedinjenju s Republikom Irskom (pretežito katolici)

- pored jasne političke podjele na unionističke i nacionalističke političke stranke, postoji i niz paravojnih formacija među kojima je najpoznatija IRA – sjedne strane a s druge strane Ulsterski borci za slobodu (UFF) iUlsterski doibrovoljci (UVF).- rascjep u politici temelji se na:

- vjerskoj podjeli- povijesno-političko pitanje- socijalno-ekonomska dimenzije (katolici su općenito manje imućni nego protestanti

- Gemma Hussey (1995.) – važno je ispitati različite povijesne priče utkane u suvremene političke identitetePovijesne činjenice:

1801. postala Irska postala dijelom UK (već od 16. st. valovi velških, škotskih i engleskih naseljenika počinje naseljavati Irsku, a osobito sjever)

u 19. st. stvara se pokret za samoupravu, koji je tražio autonomiju ili neovisnost Irske Uskrsni ustanak u Dublinu 1916. Zakon o samoupravi Irske 1920. i Anglo-irski ugovor 1921. – postignuta je podjela

Irske – veći dio otoka postaje samostalnom republikom, a 6 okruga na sjeveru (s većinskim protestantskim stanovništvom) ostaje dijelom UK.

Krajem 60-ih g. 20. st. – katoličke demonstracije u obranu ljudskih prava – slanje britanskih trupa pojačava nasilje i terorizam

1996. otpočeo mirovni proces (političko krilo IRA-e Sinn Fein – tj. «mi sami»)

- Lijphat je 1975. g. primjetio da u Sjevernoj Irskoj dolazi do velikog kršenja pravila konsocijacijske politike. Glavna zapreka miru je odsutnost suradnje među elitama, među kojima ne postoji politika konsenzusa. Umjesto da te elite djeluju kao posrednici između neprijateljskih subkultura, subkulturne elite promiču i jačaju neprijateljstvo među zajednicama.

3. Europska integracija – stvaranje nove političke kulture

- Europska unija – nudi skup institucija i političkih praksi koje su na višoj razini od tradicionalnog okvira nacije-države- primarna namjera utemeljenja EU bila je stvaranje jedinstvenog tržišta i gospodarstva država članica- Stephen George: «Cultural diversity and European Integration: The British political parties», 1994. - istražio je razlike između britanske političke kulture i one institucija EU - Martin Westlake: «Britain's emerging Euro-elite», 1994. – studija o britanskim članova parlamenta – radeći u okruženju Europskog parlamenta, britanski političari su se odučili od kulturalnih normi britansko stranačke političke - Sinnot i Niedermayer (1995.) – unatoč razvoju sustavu donošenja odluka na europskoj razini još uvijek se ne odvija proces prijenosa lojalnosti šire populacije s nacionalnih država na europske institucije

13

Pitanja: U kojim je zemljama provedeno istraživanje za djelo Civilna kulutra str. 74 (SAD, Britanija, Italija, SR Njemačka i Meksiko) Konsocijacijska demokracija i tko je autor 76. Lijphaart Koje države primjenjuju konsocijacijsku demokaraciju 76. str. Tri primjera za konsocijacijsku demokraciju 76. Gramsci - hegemonija 79. U kojem je stoljeću rođen Gramsci 79. Hegemonija 79. Gramsci Što je napisao S. Hall? - «The hard road to renewal: Thatcherism and crisis to

the left» 80. str.Althuserovi ideološki aparati 80.

Po cemu je poznat Kavanah 56., 72. Kojem je smjeru pripadao Kavanah Subkulutre po Kavanaghu 81. Po cemu je poznat Inglehart 82. Koje je djelo napisao Inglehart - «The Silent Revolution: Changing Values

and Political Styles Among Western Publics» Subkulture - 81, 87.-90. Materijalističke i postmaterijalističke vrijednosti Tko je napisao «Demokracija u pluralnim društvima» Napiši 3 ideološka aparata.(ima ih inače 8 sve skupa) Objasni pojam kulturna hegemonija. u kojem stoljecu se rodio Gramsci (zaokružiti) 19. st. čija je hegemonija, (na zaokruživanje) Gramsci

14

IV. POLITIČKA PARTICIPACIJA

Uvod: što je politička participacija

POLITIČKA PARTICIPACIJA = izraz kojim se označava način na koji pojedinci sudjeluju u političkom procesu- prijeporna su dva pitanja: 1. vrijednost političke participacije za pojedince i politički sustav2. uzroci participacije i neparticipacije

- Anthony H. Birch: «Pojmovi i teorije moderne demokracije» 1993. – nabraja glavne tipove političke participacije:

glasovanje na izborima i referendumima agitiranje i drugi oblici predizborne kampanje aktivno članstvo u političkoj stranci aktivno članstvo u grupi za pritisak sudjelovanje u političkim demonstracijama ili štrajkovima razni oblici građanskog neposluha (odbijanje plaćanja poreza ili služenja

vojnog roka) članstvo u vladinim savjetodavnim odborima članstvo u vjećima potrošača i sl.

- Lester Milbrath: «Political participation: How and why people get involved in politics» - 1965. – pisao o političkoj participaciji kao hijerarhijskoj aktivnosti – on je američko stanovništvo razvrstao u jednodimenzionalnu hijerarhiju političke participacije. Tako pojedinci mogu pripadati jednoj od 3 skupine:

1. gladijatori2. gledatelji i3. apatični

- 1/3 američke javnosti svrstano je u apatične, tj. u one koji ne sudjeluju ni u kojoj političkoj akitvnosti, čak i ne glasuju- gledatelji – obuhvaćaju oko 3/5 stanovništva – u politici sudjeluju minimalno, tj. uglavnom samo glasuju- tek 1/20 američke javnosti aktivno i široko sudjeluje u politici – gladijatori. Gladijatori u višim ešalonima sudjeluju i u aktivnostima gledatelja i manje angažiranih gladijatora.

- Sidney Verba i Norman H. Nie: «Participacija u Americi», 1972. - Verba, Nie i J. O. Kim:

- «Oblici demokratske participacije», 1971. - «Participacija i politička jednakost» (1978.)

- ovi radovi iznose tezu da postoje načini (tipovi) političke participacije, sudionici su specijalisti u određenom obliku. - umjesto da budu kompletni aktivisti, takozvani će se «gladijatori» npr. specijalizirati za pisanje pisama političarima i državnim dužnosnicima.

15

Politička participacija i demokracija

DEMOKRACIJA = grč. vladavina naroda, ili mnoštva; u modernim se političkim sustavima vezuje za opće pravo glasa, slobodne izbore, shvaćanja poput pristanka onih kojima se vlada. U sklopu modernih demokracija, ključni elementi bili bi i naglasak na ljudskim pravima i vladavini zakona

Elektronički zborovi birača (EZB)- svrha im je omogućiti građanima da u njima sudjeluju neposredno, posredno ili barem eksperimentalno (anketa u političkoj TV emisiji)

Neizravna ili predstavnička demokracija i participacija– oblik demokracije koji je institucionaliziran posredstvom izbora - izborna pravila u različitim sustavima mogu osjetno utjecati na participaciju glasača i ishod izbora- svim oblicima neizravne ili predstavničke demokracije zajednička su obilježja:

vlast građana barem je za jedno mjesto premještena s aktualnog donošenja odluka, tj. izabrani predstavnici zamjenjuju birače ili djeluju u njihovu korist

provedba redovitih izbora na svim ili većini razina vlasti kao simbol suvereniteta naroda i kao simboličan i katkad stvaran način nadzora političkih elita

uvjerenje da su izbori učinkovit i demokratski način provedbe političke smjene uvjuerenje da izbori olakšavaju ograničenu ali široku uključenost građana

osiguravajući pristanak naroda uz sustav kao cjelinu i odobravanje za pobjednike

- Neke od gornjih funkcija zajedničke su i nedemokratskim režimima, a razlika je što u predstavničkim demokracijama postoji politička sloboda

POLITIČKA SLOBODA podrazumijeva da pojedinci različitih mišljenja slobodno biraju one koji će vladati i to na slobodnim izborima na kojima se nadmeću političke stranke a sukladno općim pravilima vladanja tj. izbornim zakonima

- Joseph Schumpeter: «Kapitalizam, socijalizam i demokracija», 1981. – demokracija je onaj institucionalni aranžman za donošenje političkih odluka u kojemu pojedinci stječu ovlast odlučivanja putem konkurentske borbe za glas naroda– politička sloboda kao pravo glasa na konkurentskom političkom tržištu

LIBERALNA DEMOKRACIJA – doktrina, katkada i praksa, gdje se sloboda pojedinca kombinira s idejom suverenosti naroda; veoma snažno naglašava vladavinu zakona i priznaje određena prava kao nepovrediva

- Politički liberalizam je preddemokratski kredo koji se u Europi i u Sj. Americi pojavio u vrijeme kad su zemlje nastojale uspostaviti oblike ustavne ili ograničene vlasti u kojima se pojedincima pruža zaštita od potencijalne (često i stvarne) tiranije vladara s pretenzijama na apsolutizam.- Liberalna teorija naglašava vladavinu zakona i priznaje da su određena prava (vlasništva, savjesti, udruživanja i govora) nepovrediva. Uglavnom sve liberalne demokracije poštuju doktrinu općeg prava glasa punoljetnih osoba- F. Fukuyama (1994.) – smatra da neka zemlja može biti demokratska, ali ne i liberalna; tj. kada npr. postoji glasačko pravo, ali se poigrava s drugim pravima pojedinaca (npr. Iran, Turska, Rusija...)

16

Teorije elite o participaciji i demokraciji

ELITE = najbolji ili plementiti u suvremenim uvjetima, općenito se odnosi na one koji imaju visok status ili visoke formalne položaje u politici, religiji i društvu Politički elitizam je učenje da je vladavina male vladajuće skupine ne samo poželjna nego i neizbježnaPOLITIČKI ELITIZAM = učenje da je vladavina male vladajuće skupine ne samo poželjna nego i neizbježna

- klasični teoretičari elita – djeluju krajem 19. i poč. 20. stoljeća: 1. Gaetano Mosca (1858-1941.)2. Vilfredo Pareto (1848-1923.)

- na njega se pozivali fašisti (Mussolini bio njegov student)- tvrdio je da je demokracija laž a da je nejednakost ljudi neizbježna (ali

ne misli na prava ljudi već sposobnosti)- djela: Socijalisitčki sistemi, Opća teorija socijologije

3. Robert Michels (1876.-1936.)- njihove radove oduševljeno prihvaćaju u 1920-ima talijanski fašisti- Schumpeterov elitizam poznat je kao „demokratski elitizam“ – smatrao da su slobodni izbori donijeli element natjecanja među elitama- Odgovor na to dao je: C. Wright Mills (1956.) – identificirao je tzv. „elitu moći “ – nju elitu čine oni koji zauzimaju glavne položaje vlasti u državi, uključujući vojne i privatne organizacije (odnosi se na američko društvo i druge industrijalizirane zemlje), no priznao je da «srednje razine» i «mase» i dalje mogu odlučivati o gotovo svim ključnim pitanjima putem izbora i interesnih grupa.

Ponovno promišljanje participacije i demokracije

Izgledi za Cyber demokraciju- sve veća uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologijakompjutorski popisi birača i ciljanih skupina (kojima se šalju publikacije)

Nastanak tzv. novog pluralizma- Ulrich Beck -1996. – «ponovno pronalaženje političkog» - time smatra da su tehnološke novine aktualizirale nova politička pitanja (ekologija, odnosi među spolovima, obiteljski odnosi) i sve ono što se naziva «politkom životnog stila» poremetilo je velike teme ideološkog sukoba desnice i ljevice.- Gregor McLennan (1995.)- smatra da je učinak „novog pluralizma“ proširenje opsega demokratske političke participacije- Robert Dahl – je 1987. godine osuvremenio svoju kritiku liberalne demokracije koju je 1971. godine nazvao „poliarhijom“. Smatrao je da su praktične vrijednosti poliarhijskih društava: slobodni izbori, opće glasačko pravo, sloboda udruživanja, odgovornost elita; ove vrijednosti su nužne sastavnice demokratskog društva, ali ne i dostatna definicija demokracije

Odabrane varijable i politička participacija Spol (istraživanja pokazuju da su žene čestoi konzervativni birači) Dob (mlađe žene su često sklone ljevici) Obrazovanje (obrazovaniji više participiraju ali i vjeruju u sposobnost da razumiju

politiku) Klasna pripadnost Prijelazi tijekom života - čimbenici vezani za životni ciklus (razvod, smrt bliskih

osoba...)

17

Zašto ljudi u politici sudjeluju ili apstiniraju- teorija racionalnog izbora – oni koji su uključeni u političku aktivnost teže svoje ciljeve postići najučinkovitijim sredstvima; njih zanima vlastita korist – ona postaje najviši interes

- Anthony Downs: «Ekonomska teorija demokracije», 1957. – pojedinci na izborima odlučuju na temelju procjene troškova i koristi; - Ian Mc Lean - zaključi li pojedinac da njegov glas neće nimalo utjecati na ishod izbora tada neće glasovati; moguće je i da će ishod izbora odgovarati pojedincu i ako nije glasao – tada je nesudjelovanje racionalno i govorimo o „švercanju“- strukturalna objašnjenja naglašavaju utjecaj socijalnih, institucionalnih i ideoloških uvjeta na čovjekovo djelovanje

Djelovanje politička djelotvornost

POLITIČKA DJELOTVORNOST = stupanj u kojem pojedinac smatra da će njegova participacija u politici biti djelotvonaPosrijedi je stupanj u kojemu se osoba smatra da može imati neki politički utjecaj kao i stupanj u kojem se ta osoba smstra politički pismenom ili kompetentnom.

Struktura, zakon, društvo i ideje- u svim zemljama zakon neke vrste političke aktivnosti zabranjuje, a neke su dopuštene (npr. zabrana rasparčavanja disidentske književnosti u bivšim komunističkim režimima ili zabrana suprotstavljanja režimu u nacističkoj Njemačkoj) - uobičajeni dopušteni oblik političke participacije za građane su izbori - oni su posebno jeftina metoda sudjelovanja u političkom procesu, a glasovanje je najčešći oblik participacije- glasovanje je u svim zemljama propisano zakonima – tako ne mnogu glasovati osobe mlađe od 18 godine, u nekim zemljama ne smiju glasovati ni zatvorenici i osobe u duševnim bolnicama.- opće biračko pravo mijenjalo se kroz povijest – osobito davanje glasačkog prava ženama i crncima:

- Švicarska 1971- pravo glasovanja žena na saveznim izborima- u godinama prije 1. sv. Rata – pokret sufražetkinja u Britaniji - 1918. – Britanija – Zakon o narodnom predstavništvu – pravo glasa dobile su žene, kućevlasnice starije od 30 godina; i supruge kućevlasnika starije od 35 godina; 1928. godine sve žene starije od 21 g.- SAD – 1960-ih godina – pokret za prava crnaca – iako su 13. 14. i 15. amandman na Ustav SAD-a jamčili rasnu jednakost, u praksi se različitim sredstvima (krajnje teških testova pismenosti, poreza na glasovanje) olakšavalo isključenje crnaca iz biračkog popisa.

- Maurice Duverger : «Političke stranke», 1964 . - Duvergerov zakon - dokazivao je da jednostavan većinski sustav (pluralnost) odgovara dvostranačkom sustavu; i obratno, da sustavi razmjernog predstavništva dovode do višestranačkih sustava.Glavni tipovi izbornog sustava:1. Pluralnost – zemlje su podijeljenje na izborne okruge. Svaki okrug izabire samo jednog člana u zakonodavno tijelo. Na izborima pobjeđuje kandidat s najvećim brojem glasova. Većina dobivenih glasova nije nužna za pobjedu u bilo kojem okrugu.2. Razmjerno predstavništvo – broj mjesta u zakonodavnom tijelu uglavnom odgovara omjeru glasova koje je dobila svaka stranka (koje ističu svoj popis kandidata). U ovome sustavu žesto se čitava zemlja uzima kao jedinstveno biračko tijelo. Ponekad postoje i izborni pragovi (koje stranke moraju prijeći) da bi im se dopustilo predstavništvo).

- odlika pluralističkih sustava je fenomen taktičkog glasovanja - birači ne moraju nužno glasati za svoju stranku ako ona nema izglede za pobjedu, već glas daju stranci za koju je najvjerojatnije da će istisnuti stranku koja im je najmanje draga- Razmjerni predstavnički sustavi olakšavaju ulazak žena i pripadnika etničkih manjina u parlament, a prema Vicky Randall (1987.) - žene su bolje zastupljene u parlamentima zemalja s razmjernim predstavničkim sustavom, nego u onima s pluralnim- osim spolnih razlika u participaciji, naglašavaju se još dvije vrste strukturalnih ograničenja: socijalna struktura i vladajuće ideje

18

- razine i topove participacije mnogi su pokušali objasniti uz pomoć socijalne strukture – tj. zanstvenici nastoje ustanoviti jesu li kategorija poput klase, spola, religije ili etničke pripadnosti u korelaciji s načinom ili intenzuitetom participacije. Parry Moyser i Day – u svojoj studiji političke participacije u Britaniji (1992.) otkrili su da su ljudi iz radničke klase s tjednom nadnicom manje skloni sudjelovati u politici nego srednja klasa s mjesečnim primanjima – to se pripisuje «lošijem položaju u pogledu resursa» radničke klase.- vladajuće ideje – npr. feministice - patrijarhalni sustavi uvjerenja umanjuju vrijednost javne uloge žena (koje se uglavnom tretira kao majke i kućanice, a spolno obojene predodžbe odvraćaju žene od ulaska u politiku).

Pitanja: Tko je zastupao teoriju o prirodnim pravima Hobes i Locke Politička participacija Participacija – glavni tipovi 102 Hijerarhija političke prarticipacije po Milbrathu 103 Zajednička obilježja predstavničkih demokracija 107 Značajke predstavničke demokracije 107.- 108. Elite moci 111. Po čemu je poznat Bachrach 111. – demokratski elitizam Na zaokruživanje - citat od Schumpetera kod participacije (108. 111.) O kakvoj demokraciji govori Schumpeter (demokratski elitizam) Koje su znacajke i što je poliarhija 112. Vrijednosti poliarhije 112. U kojoj se teoriji spominje «švercanje» 29., 121. Objasni Duvergerov zakon 125. duvergerov zakon, (na zaokruživanje) 4.O čemu je pisao Birch?

a)participacija, b)stranke, c)socijalizacija elite moći C. Wright Mills u kojim se zemljama provodi demokracija, na zaokruž. je pisao o tome da radnička klasa manje sudjeluje u participaciji od srednje klase?

- Parry Moyser i Day 1993. Knjiga str. 125 / 126.

19

VI POJMOVI I TEME

- John Rawls: «Teorija pravednosti», 1971. – vodeći teoretičar politike modernog doba, koji je mnogo učinio na oživljavanju discipline političke filozofije

– gornje djelo je zapravo rigorozno argumentirana obrana jedne koncepcije pravde kao pravedosti koja polazi od zamišljenih potencijalnih građana u izvorom položaju u kojem ne bi bili svestni posebnih svojstava i društvenih prednosti koje možda posjeduju- zalaže se za koncepciju pravde koja oblikuje političke prakse – tu misaoslijede Nozick, Valzer i Taylor- M. Valzer : «Spheres of justice», 1983- C. Taylor: «Sources of the self: The Making of the modern identity», 1989.- R. Nozick: «Anarchy, State and utopia», 1974.

Sloboda- središnji pojam političkog života- Berlin je 1991. dao možda najbolju analizu slobode, te je povkao razliku između pojmova pozitivne i negativne slobode- Berlin (1991.) - pozitivna sloboda (sloboda razvijanja racionalne osobnosti, paradoks je da država radi postizanja slobode mora prema pojedincima primijeniti prisilu) i negativna sloboda (sloboda od prisila)

POZITIVNA SLOBODA = stajalište prema kojem je sloboda stanje koje treba postiči pozitivnim djelovanjem

NEGATIVNA SLOBODA = izraz kojim se označava sloboda od upletanja države. Polazi od pretpostavke da bi pojedinci morali imati neko područje života u kojemu slobodno donose odluke i ponašaju se kako žele sve dok ne zadiru u slobodu drugih.

- npr. Locke i Mill govore o negativnoj slobodi, a Rousseau, Hegel, Marx o pozitivnoj- MacCallum ml. - slobodu valja razumjeti kao u biti jedinstven pojam- tj. «kad god je u pitanju sloboda nekog aktera, uvijek je posrijedi sloboda od neke prislie ili ograničenja ili upletanja, ili sprječavanja da se nešto čini, ne čini ili ne postane nešto»

- Miller (1991.) – razlikuje 3 načina formuliranja slobode: 1. liberalni - izjednačava se s Berlinovom negativnom slobodom2. republikanski – podrazumijeva slobodu koju građani imaju u sudjelovanju u

javnim procesima vladavine kako bi oblikovali svoje kolektivne živote3. idealistički – razumije se kao proces oslobađanja u kojem ja nadilazi

unutarnje prisile poput ovisnosti o drogi, i postiže idealnu slobodu

20

Slučaj Rushdie

- Salman Rushdie, Sotonski stihovi (1989.) - kompleksno djelo koje razmatra teme poput migracije, egzila, smrti i uskrsnuća;- u središtu polemike o knjizi je njen prikaz islama i Muhameda (opisan kao čovjek koji se bavio mutnim poslovima i lijenčina koji spava s mnogo žena) - diljem svijeta muslimani su se počeli buniti protiv te knjige jer smatraju da uvredljivo prikazuje islam i događaje opisane u Kuranu te da je napisana s namjerom da naudi muslimanima općenito; - odgovarajući na prosvjede muslimana, Ayatollah Homeini iz Irana je za Rushdieja proglasio smrtnu kaznu ili fetvu; - Rushdie otada vodi skriveni poluživot; svoj rad je branio na klasičan liberalni način kao piščevo pravo na slobodu izražavanja („Što je sloboda izražavanja? Bez slobode uvrede, prestaje postojati.“ – Independent 1990.)- slučaj Rushdie otvara zanimljiva pitanja o slobodi i njezinoj teorijskoj analizi – sloboda

se za Rushdieja u presudnom smislu odnosi na pravo izražavanja bez ograničenja prisile - ona je «negativna» u pogledu onoga što je izrečeno

- protivnici Sotonskih stihova mogu se (i često se pozivaju) na pozitivno shvaćanje slobode - tj. važno je što se govori- kritika Rushdiea u svjetlu pozitivna shvaćanja slobode mogla bi se definirati i u obliku Millerova shvaćanja republikanske slobode

- Slučaj Rushdie smatra se primjerom načina na koji se izražavaju suprotstavljena (tj. dva konceptualno različita – prema načelu političke korektnosti) shvaćanja slobode – on otvara i pitanje o identitetu aktera za koje se pretpostavlja da posjeduju ili izražavaju slobodu:

- sloboda Rushdiea – koji živi skrivajući se i stavlja svoj život na kocku zbog izgovorene riječi- sloboda muslimanske zajednice koja smatra da joj njegovo djelo ugrožava njihovu religijsku baštinu

Prava

- prava - važan pojam u svijetu politike – često su kodirana u zakonima i tvore pravnu zaštitu slobode, a apeli izraženi u obliku prava sveprisutna su značajka današnje političke scene- za Tomu Akvinskog (13. st.) - postojali su:

vječni Božji zakon prirodni zakon koji čovjek može dokučiti umom i pozitivni zakon koji donose ljudi

on smatra da je svijet oblikovan prema Božjem naumu ali da čovjek može shvatiti nešto od toga božanskog nauma upotrebljavajući svoj um za razmišljanje o vlastitoj umskoj prirodi i dužnostima koje iz nje slijede

- u modernome svijetu koji se u Europi razvio u 16. i 17. st. čovjekova «prirodna prava» postala su središnjom sastavnicom promišljanja etike i politike- „prirodna prava“ - Hobbes i Locke -naglašavali su prirodna prava pojedinca koja je trebalo braniti od drugih pojedinaca i većini slučajeva od države same. Boga se smatra tvorcem i jamcem čovjekovih prava; poziva se na umnu i slobodnu prirodu ljudskih bića kao opravdanje za klasične zahtjeve za pravom na život, slobodu i imovinu, a ona su se u novije vrijeme proširila na pravo na obrazovanje, pobačaj i zaposlenje.

- oni koji su napali shvaćanje da su prava prirodna su: utilitaristi, marksisti i etički relativisti- Mill – liberalni progresivist - stavlja u pitanje pretpostavku da se „ljudsku prirodu“ može izdvojiti iz tijeka događaja i pozivati se na nju kao neko nepromjenjivo mjerilo prava- Bentham – utilitarac - besmislemo je govoriti o pravima neovisno o pozitivnom okviru zakona u koji su ta prava upisana- logički pozitivisti - pojave se mogu samo promatrati; omalovažavaju pozivanje na „prirodna prava“- logički pozitivizam - filozofska doktrina prema kojoj je neki iskaz smislen ako se može verificirati

21

- Hohfield: «Temeljne koncepcije prava» , 1919. – uveo razliku između posebnih tipova prava: 1. slobode, 2. potraživanja, 3. izuzeća i 4. ovlasti- najvažnija su od ovih prava na slobodu ( ona ona prava koja pojedinci imaju i koja ne uključuju zasebna potraživanja pojedinaca prema drugima) i prava na potraživanja (tj. prava koja pojedinci mogu imati prema drugima)

- Norman Berry (1981.) i Cranston (1973.) – u svom razlikovanju pozitivnih i negativnih prava (oponašaju Berlina) i zalažu se za negativna. Oni smatraju da su prava na život, slobodu i imovinu negativna utoliko štoi ne zahtjevaju pozitivnu akciju države koja bi ih promicala. Za provedbu pozitivnih prava potrebno je djelovanje države i ona se šire razvojem socijalnih zahtjeva prema državi (pravo na daljnje obrazovanje, pristoje uvjete stanovanja i sl.)

Prava životinja- tijekom proteklih godina ističu se zahtjevi da ljudi odaju moralno priznanje životinjama i mnogi smatraju da bi životinjama trebalo dati prava – nastaju kao posljedica uočavanja patnje koju ljudska bića nanose životinjama (obrada tla, odjevni predmeti, pokusi na životinjama, nasumični slučajevi mučenja životinjama, loši uvjeti života u ZOO-vrtovima...)- ne-ljudska bića, kao i ljudi, prema teoretičarima prava životinja, imaju interese - sposobnost i da pate i da doživljavaju ugodu

VRSTIZAM – prema zagovornicima prava na životinje – to je stav odricanja prava životinjama – prema SingeruNaime, uzme li se u obzir da sve životinje imaju interese, tada privilegirati ljude prema drugim vrstama znači ponašati se «vrstistički», onako kako je diskriminacija ljudi crne boje kože rasističko ponašanje- Singer(1976.) – sposobnost patnje i doživljavanja ugode je ključna za odluku o moralnom rasuđivanju- vrstizam je predrasuda ili pristran stav prema interesu pripadnika vlastite vrste i protiv interesa pripadnika drugih vrsta- otpor pravima životinja polkazi od argumenta da se ljudska bića razlikuju od ostatka životinjskog carstva jer inteligencija daje ljudima pravo na moralnu prosudbu na štetu životinja- oni koji su odbacili pripisivanje prava životinjama tvrde i da životinje treba isključiti iz naše moralne perspektive jer one ne mogu preuzeti moralne dužnosti u skladu s tobožnjim pravima koja im treba dati

22

Jednakost

- Još je Platon isticao da pravednost uključuje drukčiji odnos prema različitim ljudima jer se pravednost sastoji u tome da se svakom čovjeku da što mu pripada, a on je smatrao da među ljudima postoje važne razlike koje se moraju poštovati- izraz jednakost u društvenom i političkom kontekstu u biti znači da bi jednakost trebalo smatrati osnovnim preduvjetom morala- svi ljudi imaju pravo na jednak tretman, tj. ljudi trebaju biti jednaki pred zakonom, osim ondje gdje zločinačko ponašanje vodi do opravdane kazne- važan naglasak na jednakosti biračkih prava i prava vlasništva muškaraca i žena- mišljenje da bi društveni i politički život trebalo organizirati tako da postignu materijalnu jednakost među ljudima – tj. treba regulirati ishode a ne osiguravati da se pravila jednako primjenjuju na oni koji će postići različite rezultate

- Walzer (1983.) – je zagovarao ono što je nazvao „ kompleksna jednakost “ - zagovara jedan oblik pravednog društva u kojem nejednakosti u nekoliko sfera društva ne zadiru jedne u druge; npr. bogatstvo možda vlada u poslovnom svijetu, ali liječenje u sferi zdravstva potaknut će zdravstvene potrebe i obrazovanje će se organizirati u skladu s potrebama i sposobnostima za učenje pojedinaca a ne u skladu s bogatstvom

- Miller (1991.) - treba nam istančanije viđenje političke jednakosti; smatra da bi pravedno društvo bilo ono u kojem bi svi građani imali jednak status. Svi imaju pravo na izvjestan stupanj blagostanja, no priznaje da bi pokušaj osiguravanja stvarnijeg oblika jednakosti ugrozilo slobodu pojedinca

- Platon se u svojoj Državi slaže s oblikom jednakosti šansi u kojem su žene trebale dobiti jednake mogućnosti kao muškarci, no zamislio je jedan oblik društva u kojemu bi postojale velike razlike između klasa, uključujući različita prava na vladanje

- pitanje jednakosti šansi problematično – npr. djeca bi trebala pohađati iste škole (postoji čitav niz raznih škola), prijetila bi opasnost razbijanja tradicionalnih i prihvaćenih obrazaca obiteljskog života, ostaje i pitanje genetskih razlika među pojedincima.- zamisli pozitivna ili obrnuta diskriminacija – davanje prednosti pojedinim skupinama u društvu zbog dokidanja povijesnog oblika diskriminacije (npr. ženama, etničkim i rasnim manjinama). Te zamisli često se provode u kontekstima gdje postoji opipljiv dokaz nejednakog odnosa koji utječe na određenu skupinu

23

Pravednost

- John Rawls: «Teorija pravednosti», 1971. - razvija strogu analizu onoga što bi tvorilo pravednije društvo- uvjeti za temeljnu strukturu društva Rawls vidi kao uvjete koji poštuju jednakost i slobodu svih te omogućuju pravednu društvenu suradnju; - njegov okvir pravednosti počiva na dva načela: svaka osoba u društvu treba imati pravo na onoliko mnogo slobode koliko je spojivo sa slobodom za sve, drugo - načelo distributivne pravde - društvene i ekonomske nejednakosti trebaju biti postavljene tako da donose najveću korist najmanje privilegiranima i da su vezane za mjesta i položaje otvorene svima pod poštenim uvjetima jednakih šansi - načelom distributivne pravde – Rawls zapravo dopušta preraspodjelu bogatstva - tj. razlike u bogatstvu trebaju biti opravdane samo ukoliko koriste najsiromašnijima

- Nozick: «Anarhija, država i utopija», 1974. - polazi od prirodnog stanja u kojem su ljudi s pravima na život, slobodu i imovinu zamišljeni u akciji i interakciji s drugima- njegova teorija pravde je izrazito individualistička, a država treba biti minimalna jer smatra da veliko upletanje umanjuje prava pojedinaca- za Nozicka Rawlsova teorija distributivne pravde uključuje jednu nepravdu koja se sastoji u tome da bi država imovinu imućnih mogla preraspodijeliti u korist siromašnih. Nepravda bi bila u tome da bi se tako kršila prava imućnih koji su svoju imovinu stekli zakonitim putem.- danas aktualan sukob između lijevih i desnih liberala koji se razilaze po pitanju opsega državne intervencije- Rawls: «Politički liberalizam», 1993. - razjašnjuje koncepciju pravde kao pravednosti (opisanu u ranijom knjizi)- Beveridge: «Puna zaposlenost u slobodnu društvu», 1944. – djelo kojim je postavljen okvir za državni sustav socijalne skrbi u Britaniji nakon 2.svj. rata; - država blagostanja - proširenje usluga države kako bi se osigurao minimum socijalne pravde

Pitanja: Pozitivna i negativna sloboda Slucaj Rushdie 165.-167. Prirodna prava 168.-170. Vrstizam 171. O čemu je pisao Walzer 174. Kompleksne jednakosti 174. (Walzer) Po cemu je poznat Walzer 174. Što je napisao Rawls «Teorija pravednosti» (161.); «Politički liberalizam»

(178.) po čemu je poznat Berlin Distributivna pravednost 176. pozitivna i negativna prava, jednakost, pravednost, prirodna prava

24

VII POLITIČKA MISAO

DRŽAVA = ljudsko udruženje u kojem se najviša vlast uspostavlja unutar danog teritorija i u kojem najviša vlast posjeduje monopol nad sredstvima prisile; postavlja zakone koji se primjenjuju za sve druge skupine i pojedince

Politička misao

- klasični tekstovi političke filozofije poput Platonove Države i Hobesova Levijatana politiku dovode u vezu s općim uvjetima iskustva- sredinom 20. stoljeća anglosaksonski filozofi su nastojali opseg političke anelize suziti na pojmovnu analizu – T. D. Weldon: «Rječnik politike» - 1953. – dao kratak prikaz koncepcije političke folozofije kao pojmovne analize- J. Habermas : «Politički diskurs moderne», 1988. - politička se misao mora temeljiti na stvarnom političkom ponašanju

Metodologija povijesti političke misli

- Dvojba treba li predmet naglašavati povijestne kontekste u kojima politički mislioci, pišu ili razmatrati same ideje tekstova političke misli ne obraćajući veću pozornost njihovu podrijetlu u lokalno određenim povijestnim kontekstima

KONTEKSTUALIZAM = naziv za gledište prema kojem se značenje političkih ideja može razumjeti jedino ako ih se stavi u odnos s povijesnim kontekstima u kojima su nastale

- Quentin Skinner: «Značenje i razumijevanje u povijesti ideja» 1988. - povjesničar političke misli koji je postavio temelje za kontekstualni pristup; odbacuje shvaćanje da klasični tekstovi političke filozofije daju odgovore na pitanja u suvremenom svijetu politike-Važnija kontekstualistička djela:

1. I.Tully: «Meaning and context – Quentin Skinner and his critics», 1988.2. J. G. A. Pocock: «Politics language and time», 1971 3. S. Collini, D. Winch i J. Burrow: «That noble science of politics», 1983.

25

K l j u č n i p o l i t i č k i f i l o z o f i

PLATON (428.-347.g.pr.Kr.)- rodio se u aristokratskoj obitelji- važan za razumijevanje:

- modernih mislioca (Mill, Hegel, Marx)- teoretičara politike 20. stoljeća ( Gadamer, Collingwood, Strauss)

- proučavao misao u kontekstu natičkog grčkog polisa i kulturnih zbivanja u Ateni u 5. st. pr. Kr.Najvažnija djela: «Kriton»; «Država»; «Državnik»; «Zakoni»; «Sedmo pismo»;

«Obrana Sokratova».- snažan utjecaj na njegovu misao imalo je razdoblje nakon Peloponeskog rata između Atene i Sparte, kada je nakon atenskog poraza uspostavljen aristokratski režim koji je prikazan kao bahat i stranački. Ponovno vraćanje demokracije Ateni - pogubno jer je donijelo suđenje i smaknuće Platonova učitelja Sokrata;- u svojim djelima često je opisivao sukobe između Sokrata i sofistija (Gorgija, Protagora, Trazimah) - način na koji piše – u formi dijaloga- u svojim Dijalozima Sokrata prikazuje kao uzor intelektualne i moralne vrline, a njegovo suđenje kao znak političke iskvarenosti; promišljanje politike je pod utjecajem konteksta atenskog polisa; nadograđuje se na grčke filozofijske tradicije; politička misao: - Dijalozi - kritika etičkog i političkog stanja suvremenog grčkog polisa; - Obrana Sokratova – piše o problemima tada suvremenog polisa; - Kriton - potraga za visokim etičkim normama; - Država - iscrpan i radikalan prikaz pravedna polisa u kojem je društvo podijeljeno u 3 staleža: vladari, vojnici i trgovci (proizvođači); - Državnik, i Zakoni - u vladavini zakona vidi realističnu zaštitu od poremećaja položaja, preporučuje pridržavanje vladavine zakona i mješoviz oblik suverenosti- zagovara spolnu jednakost ali zagovara autoritaran način vladanja koji bi cenzurirao umjetnost, a odgoj čvrsto nadzirao.

THOMAS HOBBES1588-1679. - 17. st.

Najpoznatija djela: 1. Levijatan (1651.)2. Elementi zakona (1640.)3. De cive (1641.);

- snažan utjecaj na političku misao imao engleski građanski rat (1642.-1649.) između Karla I i parlamenta. Hobbes uočava potrebu za jasnom suvremenom vlasti, tj. uočava opasnosti koje prijete kada građanski poredak posumnja u autoritet. Njegovo najpoznatije djelo u Levijatan – sastoji se o 4 dijela:

1. „O čovjeku“, 2. „O državi“,3. „O kršćanskoj državi“ 4. „O Kraljevstvu tame“.

- preporuka o državnom nadzoru nad javnom objavom religijskog učenja; važnost znakova religijskog i političkog neslaganja- smatra da ne postoji zajednički «etički» svijet, već svaki čovjek naziva dobrim ono što on smatra poželjnim, tj. slijedi vlastito dobro i zadovoljenje svojih želja – a time ulazi u sukob s drugim ljudima koji također slijede vlastite ciljeve.- muškarci i žene imaju prirodno pravo na sve što mogu dobiti- "u ljudskoj prirodi su tri razloga za svađu: suparništvo, strah i slava - da bi se sukobi izbjegli, treba težiti miru kroz ugovorom stvoreno neko političko udruženje – a vlast bi se prenijela na suverena, koji nije stranka ugovora, a koji bi imao apsolutnu vlast i moć – dotle dok je učinkovit u postizanju mira.- kritike govore da je moć koju daje suverenu i državi škodljiva za čovjekovu slobodu

26

JOHN LOCKE - Britanija 17.st. (1632 - 1704)

- Najvažnija djela: 1. «Dvije rasprave o vladi» (1689.)

- pokušaj utjecaja na javno mnijenje, na način da se Jakova II ukloni s prijestolja, tj. da se ograniči moć dinastije Stuarta2. «Ogled o ljudskom razumijevanju»

- postavlja granice čovjekova znanja s filozfijskog stajališta. Bavi se pojmom prirodnih prava koje polazi od čovjekove sposobnosti da intuitivno shvati prirodni

zakon- teoretičar politike koji se ističe brigom za zaštitu podanika od apsolutističkih vladara; - svaki pojedinac posjeduje prava koja politička vlast ne smije kršiti- također teoretičar društvenog ugovora koji za razliku od Hobbesa muškarce i žene zamišlja u prirodnom stanju, bez vladavine- svi ljudi su u prirodnom stanju jednako slobodni, racionalni, nezavisni – sposobni za razlučivanje dobra od zla – tako i zakona i moralnih dužnosti koje potječu od Boga (pravo na život, sloboda, vlasništvo) - pojmovi individualizma i ograničene vlasti; - dok je ne-političko, to je stanje moralno; ljudi razlikuju dobro od zla i sposobni su razlučiti prirodni zakon i moralne dužnosti koje potječu od Boga; prava na život, slobodu i vlasništvo djeluju kao ograničenja na vladu čija se legitimnost utemeljuje u stalnom pristanku naroda; u svojoj Drugoj raspravi o vladi inzistira na ograničenjima vlade i pravima čovjeka

JEAN-JACQUES ROUSSEAU (1712. - 1778.)

- Najvažnija djela: 1. «Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima» (1755.)

- kritika napredne civilizacije, 2. «Društveni ugovor» (1762.)

koncepcija demokracije, - zagovara participacijsku demokraciju i razvoj discipliniranih i kreposnih građana – nadahnut simpatijama prema Sparti i Rimu

zagovara različit koncept odgoja žena - smatra njihovu prirodu nerazumskom iz tog razloga iako suverentitet smatra apsolutnim, predviđa da građani

sudjeluju u donošenju kolektivnih odluka, međutim aktivan građanski status ograničava samo na muškarce

suverenitet političkog udruženja je apsolutan, građanski status ograničava na muškarce zbog svoje koncepcije nerazumske prirode žena;

3. « Ispovijedi» (1761.) - razmišljanja o vlastitom životu; rodio se u Ženevi 1728. što utječe na njegovo razmišljanje - idealizira demokracije koje su se učvrstile u malim kantonima u Švicarskoj;

4. «Rasprava o umjetnosti i znanosti» (1750.) - kritički stav prema prosvjetiteljskim vrijednostima; - čovjek u svom prirodnom stanju je jednostavno, slobodno stvorenje koje živi bez opterećenja, lišeno licemjerja i konvencija nametnutih u razvijenim društvima-glavna tema –otuđenje čovjeka

5. Emile» (1762.) - ispitivanje idealna oblika odgoja, zagovara različit oblik odgoja za žene; paradoks da ljudi mogu biti prisiljeni biti slobodni - posluhom prema državi postižu slobodu jer poštuju moralna pravila koja su sami donijeli

27

JOHN STUART MILL1806. – 1873.

- Najvažnija djela: 1. «Esej oslobodi» (1859.) - najslavnije djelo

- poziva na povlačenje granice između područja u kojima vlada može uređivati živote pojedinaca i područja u kojima pojedinci samostalno slijede vlastite ciljeve – važna je za suvremenu misao o državi

- važnost slobode pojedinca, treba povući granicu između legitimne vladavine regulative i individualne slobode;

- tj. pojedinac treba biti slobodan u činjenju dok ono ne šteti drugima - a tek tada bi akcije pojedinca trebalo zakonski regulirati2. «Razmatranja o predstavničkoj vladavini» (1861.)

- zastupa predstavničku demokraciju kao najbolji oblik vladavine; - no nije za pravo glasa za sve – preporučuje uvođenje testa pismenosti

kojim bi se odlučivalo o pravu glasa jer bi on dokazao da je biračko tijelo sposobno za radionalno pšromišljanje. Također traži uvođenje dodatnih glasova za najracionalnije dijelove biračkog tijela (fakultetski obrazovanje i vlasnike nekretnina) kako mnoštvo ne bi zaglušilo njihove glasove3. «Autobiografija» (1873.)

- vlastita reakcija na odgoj; 4. «Podređenost žena»

- pionirski primjer feminističkog stajališta, žene se prikazuju kao žrtve nejednakosti u pravnom i političkom pogledu, smatra da žene, kao i muškarci trebaju imati pravo glasa – zalaže se za prava žena

- žene smatra sposobnim za razumno ponašanje – međutim isto nije razvijeno odgovarajućim odgojem i obrazovanjem

KARL MARX1818 - 1883.

- prema Lenjinu – on je spojio njemačku filozofiju s engleskom (tj. škotskom) ekonomijom i francuskom politikom- politiku dovodi u vezu sa strukturama moći u društvenoj i ekonomskoj praksi; na početku svoje intelektualne karijere nalazi se u kontekstu raspada hegelovske filozofske škole („kraj povijesti“ - nakon Hegelove smrti, hegelovstvo se razvojilo na različite strane: desni ili starohegelovci - smatrali su da je Hegel podržavao vjeru u protestantizam i nekritički su gledali prusku državu te su zamišljali da je svjetskoj povijesti došao kraj, u smislu da nema mjesta daljnjem značajnijem razvitku; lijevi ili mladohegelovci u sadašnjici nisu vidjeli kraj povijesti i gledali su u budućnost i promijenjen politički žvot); Feuerbach - Hegel je čovjekov položaj sveo na položaj objekta apstraktnog Uma, a subjekt filozofije i društvenog života mora biti čovjek;

- Najvažnija djela: 1. Ekonomsko-filozofski rukopisi (1844.) Feuerbachov humanizam je neposredno

nadahnuće - promišlja o uvjetima modernog kapitalizma, komunizam - radikalni protuotrov za svijet otuđenja koji pokreću kapitalistički društveni odnosi;

2. Njemačka ideologija (1845.-6.) - prekida s humanizmom i ima materijalističko stajalište; 3. Komunistički manifest (1848.) - zajedno s Engelsom - očitovanje o stajalištima

Komunističkog saveza u uzburkanom revolucionarnom ozračju; 4. Kapital (1867.) - kritičko propitivanje pretpostavki političkih ekonomista, profit

predstavlja višak vrijednosti dobiven iskorištavanjem radne snage; 5. Građanski rat u Francuskoj - napisan u spomen na Komunu 1870. kao simbol

pobjede radničke klase; 6. Kritika Hegelove filozofije prava - privatni interesi buržoaskog društva su dominantni,

zagovara njegovo rušenje i uspostavu istinske demokracije u kojoj će narod imati kontrolu nad društvenim i ekonomskim aktivnostima;

- kritika kapitalističkog društva koje u čovjeka stvara otuđenje u samom procesu proizvodnje – i to zato jer je vlasništvo udaljeno od čina proizvodnje

28

- kapitalizam je, prema Marxu, proizveo jednu klasu radnika - proletarijat – a on mora kao revolucionarna snaga, on mora provesti revoluciju, preuzeti državu i izgraditi komunističko društvo (društvo u kojem neće biti klasa)Marx i Engels – povijest promatraju kao stalnost klasnih borbi i podjelu društva na staleže, a isto je nastavljeno i u modernom buržoaskom društvu- profit predstavlja višak vrijednosti dobiven izrabljivanjem radne snage

F. ENGELS1820-1895.

– djela:Sveta porodica ili Kritika kritične kritike : protiv Bruna Bauera i drugovaLudvig Feuerbach i kraj klasične njemačke filozofijeRazvitak socijalizma od utopije do naukePorijeklo porodice, privatne imovine i države

Žene i politička misao

- „osobno je političko“ - krilatica radikalnog feminizmapredmet suvremenih rasprava je patrijahalna pristranost zakona – nasilje u obitelji, silovanje- Carole Pateman - suvremena feministica- rodna jednakost različito shvaćana kod teoretičara:

Hobbes i Locke – s obzirom da je politička vlast rezervirana za muškarce možemo reći da i oni podržavaju rodne nejednakosti - što je u nesuglasju s načelom jednakosti koje zastupaju (taj se raskorak objašnjava utjecajem patrijarhalnog društvenog poretka čije su pretpostavke ti teoretičari prihvaćali)

Russeau – prihvaća participacijsku demokraciju iskorištavajući činjenicu da se žene bave kućanskim poslovima koji im oduzimaju puno vremena

Mill – iako ga se smatra feministom, ali sa stajališta radikalnog feminizma možemo govoriti o granicama njegova feminizma - olako prihvaća različite načine života za žene i muškarce

Marx i Engels – iako smatrali da svi ljudi trebaju biti jednaki – nisu u rodu prepoznali kategoriju duštvene nejednakosti

- rodna pristranost govori o kontekstualnim granicama u kojima se politička misao razvija

Islam

- islam je veličinom druga religija svijeta, podrijetlom i općim značajem je nezapadni, od kršćanstva suvremenih zapadnih država se razlikuje po holističkim zahtjevima prema pojedincima koje treba ispuniti putem političke regulative,- zapad promiče industrijalizaciju, tehnološki razvoj, tržišne vrijednosti, jačanje svjetovnih političkih ideologija (isto slijede ne samo zapadne zemlje već i Kina, J. Koreja, postkolonijalne afričke zemlje)- kao protuteža – javlja se politički islam – slijedeći riječi Kur'ana oni žele da isto upravlja svim dijelovima političklog života- «Muslimansko bratstvo» - pokret osnovan u Egiptu 1928. – zagovara obnovu tradicionalističkih oblika obiteljskog i društvenog života- Iranska revolucija 1979. g. – duhovna i politička hegemonija – Iran postaje središtem fundamentalističkog šiitskog islamizma, čiji muslimani (za razliku od sunitskih) vjeruju u nepogrešivog Imama – čija je vlast Božanska i proizlazi od samog Muhameda.

- obilježja su mu drakonski zakoni (šerijatsko pravo), poseban režim odijevanja za žene, fetva (S. Rushdie – izrekao ju je Ayatollah Homeini 1988.)- autonomija pojedinaca, participacijska demokracija, sloboda govora, rodne (spolne) jednakosti – kao vrijednost zapadnjačke kulture – nisu univerzalno prepoznate kao vrijednosti islamskog oblika moralnog i društvenog ponašanja.

Zaključak

- postmodernizam je, među ostalim, reakcija protiv navodnog univerzalizma zapadnjačke političke filozofije

29

Pitanja: Sto je kontekstualizam 186. Način na koji je pisao Platon u formi dijaloga Kontekst Platonnove misli 189. Kontekst Platonovih djela = dijalozi Prirodna stanja kod Hobbesa i Locka 192.-197. U kojem stoljeću se rodio Hobbes 16. st. U kojem stoljeću je živio Hobbes 16 .i 17. st. Hobbsova država - država kao ugovorom stvoreno udruženje s apsolutnom vlasti

suverena Djelo od Locke Djelo od J.S. Mill Kontekst Millove misli Po cemu je poznat Engels 205; 216. poredaj djela kronološki kapital, emil, zakoni, država Poredat kronološki: Politika (Aristotel), Drzava (Platon), Elementi zakona (Thomas

Hobes); Tiha revolucija (Lipset i Rokkan)

Kronološki poredaj: Platon, Hobbes, Locke, Hegel, Marx, Gramsci Tko je pisao o pozitivnoj slobodi? a)Hobbes, b)Locke, c)Marx, d)Mill Ulomak iz nekog djela koji ide otprilike ovako "u ljudskoj prirodi su tri razloga za

svađu: suparništvo, strah i slava", tko je to napisao? a)Platon, b)Machiavelli, c)Hobbes d)Nozick

Marxova dijela, imaš navedeno pa zaokruži Nabroji neka Marxova djela poredat aristotela, hobbesa, konfucija i još neku dvojicu, kronološki

30

VIII POLITIČKE IDEOLOGIJE

POLITIČKE IDEOLOGIJE = skupovi političkih uvjerenja koji uključuju programe političkog djelovanja oslonjene na šira gledišta o ljudskoj prirodi i / ili povijesnom razvoju

Narav političkih ideologija- Ideologija se prvi puta kao izraz spominje u djelu Antoinea Destutta de Tracya (istaknute figure francuske revolucije i Napoleonove Francuske) – on je djelio optimističan stav prosvjetiteljstva i mislio je da bi se život poboljšao kad bi nam ideje i zbilja postale jasne – ideologija je za njega predstavljala znanstveni pristup idejams- Prema Mrxu i Engelsu (u Njemačkoj ideologiji) – ideologija je iskrivljenje odnosa skovanih u proizvodnom procesu, a ideološka stajališta imaju svrhu dimne zavjese, jer se iza kodeksa, moralizatorskih propovijedi i molitava kriju interesi i koristi određenih grupa i klasa. tj. ideologija je iskrivljeni svijet gdje su klasni interesi prerušeni u norme.- Kennet Minogue, 1985. g. – moderni konzervativni teoretičar – kritičar Marxa i Engelsa – smastra da je ideologija opasna izmišljotina i bijeg od realnosti stvarnog svijeta, a Marksa i Engelsa smatra glavnim predstavnicima ideološke manipulacije

Politička ideologija i povijest- politički ideolozi sudjeluju u formiranju vrijednosnih sudova, oslanjajući se na argumente iz praktičnog svijeta, a oslanjaju se na promjene ideologije nisu statične.

Ljevica i desnica- najšire ideološke etikete - „ljevica“ i „desnica“- Ljevica od 19. st. označava podršku ukidanju povlastica i oslobađanje vlasništva, zalaže se za slobodno tržište, ukidanje nejednakosti i omogućavanje svima da imaju jednake izglede u životu – a važnu ulogu u tome mora odigrati država.- Steven Lukes: «What is left ?», 1992. – daje definiciju ljevice – označava jednu tradiciju i projekt koje je iznjedrilo Prosvjetiteljstvo i koji je svoj izraz našao u načelima iz 1789.; ona želi dovesti stvari u red: ispraviti sve nepravde koje su prouzročene prirodno ili društveno, koliko je god moguće i razumno, tako da svi imaju jednake izglede u životu

31

Liberalizam

LIBERALIZAM = organizacija društva koja dopušta i promiče slobodu i razvitak pojedinca, njegov nastanak i razvoj je vezan uz industrijski, tehnološki i globalni uspon zapadnih sila- često dominantna ideologija u mnogim zapadnim zemljama- Fukuyama(1994.) - moderna povijest Zapada se može ispričati kao priča koja priznaje pobjedu zapadnih liberalnih kapitalističkih režima

KAPITALIZAM - ekonomski sustav u kojem su sredstva za proizvodnju uglavnom u privatnim rukama, a dobra i usluge kupuju se po cijenama koje određuje tržište na kojemu je cilj proizvođača i dobavljača stvaranje profita

- kao ideologija liberalizam se mijenjao kroz vrijeme – tako: Adam Smith 50-ih g. 20. st. smatrao liberalizam poretkom koji brine za pojedinca i

društveno dobro, nastalo kao rezultat potrege za vlastitim interesom 60-ih g. 20. st. – u SAD (za vrijeme vladavine predsj. Johnsona) – država treba

osigurati građanska prava i socijalnu skrb u cijeloj naciji, i u suprotnosti je s brigom za autonomiju pojedinca i društveno dobro - koja je obilježila liberalne vizije A. Smitha.

- Sami liberali, liberalizam određuju kao put do sveopće sreće i kao način promicanja neovisnosti i napretka muškaraca, a u novije vrijeme i žena- Marx i marksisti vidjeli su u liberalnom veličanju individualnosti način skretanja pozornosti s društvenih temelja moći- i protivnici i zagovornici liberalizma slažu se da on označava organizaciju društva koja dopušta i promiče slobodu i razvitak pojedinca – iako prisutan državni intervencionizam (liberalizam u UK 20-ih g. i politika New Deala u SAD), takva intervencija se opisuje kao pomaganje individualnom razvitku.- J .S.Mill u svom Eseju o slobodi – opisuje nastojanje liberalizma da promiče i štiti individualnost; hvali liberalizam jer je ono društvo u kojem pojedinac ima slobodu donositi odluke i živjeti kako želi- značajke liberalnog shvaćanja društva mogu se naći i kod Thomasa Hobbesa u Levijatanu - iako se zalaže za apsolutističku vlast, ipak je političku vlast izveo iz prirode i motivacija pojedinca. Temelj vlasti vidi u potrebama pojedinca za zaštitom kako bi njihovi životi bili zaštićeni – tj. ona se nije smatrala povlasticom dodijeljenoj tradicionalnoj vladajućoj klasi.- John Locke u svojim Dvjema raspravama o vladi smatra da politička vlast nastaje kao rezultat ugovora između pojedinaca koji nekoj vladi povjeravaju vlast kako bi štitila njihova prirodna prava; - on ne kaže da bi svi pojedinci trebali biti uključeni u proces vladavine, već politička prava žena uopće ne razmatra- A.Smith - škotski filozof - naglašava važnost slobodnog tržišta za osiguranje djelotvornog i učinkovitog ekonomskog ponašanje. Taj je stav postao važnom dimenzijom kasnije liberalne misli, tako i liberalnog poimanja minimalne države – prema kojem je posao vlade održavanje okvira zakona i reda kako bi se pojedinci mogli baviti svojim aktivnostima- Jeremy Bentham - ideološka obrana liberalizma - pojedincima treba dati što je moguće više slobode jer će to povećati opću sreću- krajem 19. st. uzdrmana je vjera u «laissez-faire» društvo i traži se značajnija uloga države u uklanjanju siromaštva, nezaposlenosti, bolesti, neznanja – jer je upravo to sprječavalo pojedince da budu slobodni. Tako nastaje nova ideološka osnova poznata kao novi liberalizam – njezin glavni teoretičar je – Thomas Hill Green (1836.-1882.) – koji je težnju za općim dobrom je smatrao dužnošću pojedinca i nešto što vodi k slobodi.NOVI LIBERALIZAM = misaona struja koja je odbacila negativni pojam slobode i u državnoj intervenciji vidi proširenje slobode, u područjima poput tvorničkog zakonodavstva

32

Liberalizam u 20. stoljeću- sredinom 20.st. . razvija se tradicija intervencionističkog liberalizma - - Keynes i Beveridge - liberalni tvorci države blagostanja u Britaniji. Oni su bili ideolozi ekonomskog planiranja i sveobuhvatnih mjera socijalne skrbi, kako bi pojedinci imali sigurnu platformu na kojoj će graditi slobodu- međutim neki teoretičari i dalje su zagovarali minimalnu državu:- von Hayek: «Ustrojstvo slobode», 1960. – sustrijski ekonomist i teoretičar – smatrao je da je tržište jedini način usklađivanja ljudskih odluka i akcija na jednoj društvenoj osnovi koja će osigurati djelotvornost i slobodu, zagovara minimalnu državu- Nozick: «Anarhija, država i utopija», 1974. – izložio jasno artikulirano viđenje minimalne države, koje je bilo zanimljivo reganovskoj Americi. Njegov liberalizam bio je uspjeren protiv više intervencionističkog liberalizma koji je zastupao:- John Rawls (1921.- 2002.): «Teorija pravednosti»; 1971. - intervencionistički liberalizam- Za Rawlsa i Nozicka kao i za mnoge suvremene liberalne ideologe središnje shvaćanje je neutralnost liberalizma - pojedincima dopušta da sami donose odluke

Konzervativizam

- *konzervativizam - Ian Gilmour: «Unutar desnice», 1977. - tvrdi da konzervativizam nije neka teorijska ideologija, nego praktičan stav koji je sumnjičav prema potpuno razvijenim ideološkim teorijama- narav konzervativizma - bitna odlika - priznavanje političke nesavršenosti ljudskih bića- Michael Oakeshott: «Rationslism in politics and other essays», 1962. – istaknut filozof konzervativizma – smatra da je bit konzervativizma skeptičnost prema moći ideja, te obrana postojećeg poretka – odbacuje ideološku etiketu konzervativizma - poštuje razlike između teorije i prakse- A. Quinton: «The politics of imperfection», 1978. i N. O'Sullivan: «Conservatism», 1976. ; «Political integration, the limited state, and the philosophy of postmodernism» 1993. – smatraju da je za konzervativce bitno bavljenje nesavršenošću, jer čovjekova nesavršenost postavlja granice političkoj djelatnosti, zbog čega - vezu između uvažavanja ljudske nesavršenosti i nepovjerenja u apstraktne političke doktrine razmatra Burke – u svom konzervativnom napadu na Francusku revoluciju.– kako tvrde lijevi kritičari (Paine, Marx, Habermas, Rawls) - konzervativni pesimizam je izgovor za popuštanje u nepoštenim aranžmanima u korist povlaštene nekolicine

Oblici konzervativizma:1. njemački

- predstavnik Hegel (1770-1831.) : «Filozofija prava»; «Osnovne crte filozofije prava»filozofijski iznijansiran oblik, ima metafizičan i često romantičan značaj, za Hegela se može reći da je konzervativac tog tipa;

- postoji međuovisnos između čovjeka i prirode, te čovjeka i čovjeka, zbog čega se trabaju poštovati dosegnuta postignuća političkog života.

2. francuski - izražena tradicija reakcionarnog, religijskog konzervativizma – predstavnik de

Maistre, 1965. – čovjekova nesavršenost argumentirana je i biblijskom Adamovim grijehom – religijski konzervativizam – kršćanska demokracija oslanja se na neokonzervativne ideologije

3. britanski - očituje se u nizu oblika- može se povući oštra granica između liberalne i jednonacionalne tradicije ; - paternalisitički torijevci Oastler i Sadler – suprotstavili se teškim uvjetima rada i priznali dužnost društvene elite da skrbi zasiromašne i nesretne – poč. 19. st. – sredinom 19. stoljća ta ideja je ponovno prihvaćena u idejama grupe «Nova

Engleska» – čiji je najslavniji član bio Disraeli : DISREALIZAM – javlja se sredinom 19.st. i vezuje se za ideje grupe Mlada Engleska, čiji je najslavniji član bio Disraeli

33

- za vrijeme svog mandata (1874.-1880.) Disraeli je proveo čitav niz društvenih reformi u smjeru jednonacionalnog konzervativizma, u kojem bi nacija bila ujedinjena iza jedne dobrohotne hijerarhije koja skrbi za interese svih - takav njegov intervencionistički konzervativizam prihvaćaju premijeri Chamberlain i Baldwin (između 2 rata) - Macmillan – konzervativni kritičar vladinih ekonomskih politika između dva sv. rata – zagovarao je nov srednji način na koji bi vlade intervenirale kako bi osigurale punu zaposlenost i društvenu pravdu te socijalnu zaštitu- liberalna tradicija - 1830-ih Peel prihvaća potrebu za reformom kako bi se privuklo nastajuće srednje slojeve, težio je oslobađanju tržišta i racionalizaciji uprave – što je bilo stajalište suprotno od više intervencionistički usmjerenih torijevaca- tajna izbornog uspjeha konzervativizma u Europi i SAD u 19. i 20. st. . – počiva u prilagodljivosti konzervativnih stranaka i ideologije- da bi pojačali svoju popularnost, konzervativci u suvremenom društvu često se pozivaju na tradiciju, religiju, nacionalizam i autoritarnost – a zbog tako (uvjetno rečeno) širokog spektra ostaju privlačni i u današnjem dobu masovne demokracije.

Socijalizam

- kao doktrina se prvi puta spominje učasopisu Owenovskog pokreta u Britaniji 1827.g., no njegovi korijeni sežu u daleku prošlost- A.Gray: «Socijalistička tradicija od Mojsija do Lenjina», 1968.- za socijalizam se često kaže kako potječe iz daleke prošlosti jer je stavljao naglasak na suradnju, pravičnost i jednakost (tako je dugo imao misionarsku draž)- značajna je njegova pojava nakon insustrijske revolucije (koja je dramatično promijenila društvo ali je radnom stanovništvu nametnula nove nevolje i bijedu) - cilj socijalizma je problikovati industrijsko društvo tako da se industrija racionalnihe organizira, a bogatstvo pravednije raspodijeljuje- Najozbiljnija je podjela u socijalizmu između:

1. marksističke revolucionarne stranke – poput Boljševičke partije u Rusiji – smatra da se s prošlošću, tj. kapitalizmom i svim buržoaskim političkim oblicima treba raskinuti silom

2. socijaldemokratske stranke - izbjegavaju primjenu sile i sklonije su evolucijskom razvoju gdje kapitalizam postupno prelazi u socijalizam. Tako nakon 2. sv. rata socijaldemokrati u Njemačkoj, Laburisti u Britaniji – formiraju se kao reformističke socijaldemokratske stranke – prihvaćaju kapitalizam ali nastoje osigurati slobodu i veću pravednost unutar tog okvira - prevlast socijaldemokracije u zapadnim i prevlast socijalističkih poredaka (sovjetskog tipa) u istočnim zemljama Europe čine socijalizam dominantnom ideologijom prva tri desetljeća nakon 2. sv. rata - nezaposlenost, inflacija dovodi u sumnu socijalizam sovjetskog tipa, a događaj koji potvrđuje sumnje u socijalističke ideje je bio slom Sovjetskog Saveza

34

Teoretičari socijalizma:- na razvoj socijalizma najviše su utjecali industrijska revolucija i uspon kapitalizma; istodobno povećanje bogatstva i proizvodne moći te bijeda radnika- Socijalisti s poč. 19. st. – kasnije ih je Marx označio kao utopiste:

Saint-Simonracionalističko viđenjezalaže se za društvo kojim upravljaju stručnjaci

Fourierlibertarijanska strujabuduće socijalističko društvo bi bilo spolno i emocionalno oslobađajuće

OwenMoralno viđenje budućeg društvaono treba biti pravedno i na suradnji organizirano s pravednom raspodjelom bogatstva

- središnji lik socijalističke teorije je Karl Marx – iznio teoriju sveobuhvatne kritike kapitalističkog društva, a značajne su njegove teorije:1. teoriju otuđenja - muškarci i žene u kapitalizmu su otuđeni jedni od drugih, od rada, proizvoda i vlastitih stvaralačkih sposobnosti (to shvaćanje kasnije prihvaćaju (William Morris i Herbert Marcus)2. teorija povijesti – komunizam je nužan proizvod povijesnog razvoja, a ne utopijski projekt3. teorija politike – današnju politiku smatra izrazom klasnih interesa te zamišlja radikalan oblik demokracije gdje će predstavnici biti izravno odgovorni biračima- nakon Marxa, važna pojava unutar socijalizma bio je nastanak revizionizma (kraj 19. st. - Bernstein: «Evolucijski socijalizam», 1899. - odbacio je potrebu za nasilnim prekidom s kapitalizmom (revolucija) radi ostvarenja socijalizma jer se društvena pravda se može postići putem preraspodjele u kapitalizmu – odbacuje revolucionarne ideje.

Fašizam

- često se definira kao suprotnost demokraciji i internacionalizmu, odnosno kao bitno reakcionarana ideologija koja se suprotstavlja naprednim misaonim strujama tj. prosvjetiteljskim idejama (kao što su: razum, pravda, sloboda i demokracija)- osim njemačkog i talijanskog fašizma postojali su i drugi pokreti koji se nazivaju fašističkim: Kršćanska Željezna garda (nastala među seljaštvom u međuratnoj Rumunjskoj), Action Francaise (s poč. 20. st. – reakcionarni katolički pokret u Francuskoj) - Eatwell i Wright (1993.) – smatraju da fašizam asimilira raznolike struje koje su očite u drugim ideologijama; dok Wilford(1994.) - naglašava njegov sinkretički značaj – te interpretacije uzimaju u obzir specifični naglasak na rasizmu u Trećem Rechu, te izraziti etatizam i korporativizam fašističke Italije, kao i sidnikalističke struje unutar međuratnog Španjolskog fašizma- Griffin (1991.) – u težnji da svojom dinamičkom aktivnošću preoblikuje naciju, fašizam uključuje jedan oblik ultranacionalizma

Razvoj fašizma:- godine između dvaju svjetskih ratova su ključne – jer upravo tada su fašistički pokreti u Italiji i Njemačkoj došli na vlast- iskustvo industrijalizacije i imperijalizma donijelo je bogatstvo i sjaj, no istodobno je potaknulo neslogu, ogorčenost i probleme – veliku prosvjetiteljsku ideju jednog racionalnog svijeta država i naroda koji žive u skladu i unutar sebe i jedni s drugima – ugrožavaju trajna nesloga i rast društvenih podjela

Sličnosti fašističkih režima u Njemačkoj i Italiji - razum podcijenjen, veliča se snaga- formiraju se pokreti mladeži, jurišni odredi (koji predstavljaju snagu i vitalnost)- unutarnjih protivnika rješava se silom, a rat se slavi kao najvažnija aktivnost nacije- ističu agresivni nacionalizam koji opravdava agresiju i nasilje, kult vođe i veličanje

snage

35

Razlike između njemačkog i talijanskog fašizma:u Njemačkoj: - pokretačka ideološka snaga režima je bio rasizam; - njemačku naciju čini elita i vođa koji će stvoriti «arijevsku zajednicu»- stvaranje takve zajednice uključivalo je sustavni progon i kasnije plansko istrebljenje Židova (koje su najprije isključili iz društva - nacisti su pod Hitlerovim vodstvom uveli politiku - Gleichschaltung - proces kojim se sve institucije i organizacije koordiniraju u svrhu služenja potrebama i ciljevima nacističke države - premda je moć nacista počivala na tlačenju i sili kao temeljima režima, za njemački narod su djelovali i pozitivno: - razvoj rasne moći Arijaca potiče se s jedne strane – čvrstom vanjskom politikom - vanjskim širenjem (nizom ratova) te unutarnjim pročišćenjem kojim se među ostalim gradi slika o njemačkoj snazi – svrha čega je osigurati povećanje zaposlenosti i uvjeta rada.

u Italiji : - razmjerno se mala važnost pridavala rasi (iako je i sam pod utjecajem njemačkog fašizma progonio židove) - fašizam u doba Mussolinija je spojio niz disparatnih snaga: 1. sindikalizam - oblik revolucionarnog socijalizma u kojem je istaknuta uloga sindikata; rušenje kapitalizma vidi kao rezultat izravne akcije radnika (potaknutih na opći štrajk) Sorel - zagovara revolucionarni potencijal općeg štrajka, 2. futurizam - umjetnički pokret s početka 20.st. koji slavi tehnologiju, industriju i tvornicu, 3. korporativizam - doktrina prema kojoj glavne ekonomske interese (poput interesa poslodavaca i sindikata) treba uvrstiti u sustav vladavine

- Mussolini ukida parlament i zamjenjuje ga sustavom predstavništva putem koorporacija

- Njemačkom i talijanskom fežimu zajedničko je: elitizam, autoritarnost države, agresivan nacionalizam, odbojnost prema liberalno-demokratskim i socijalističkim idejama. - fašizam je opća ideologija, ali možemo razlikovati fašističke i neofašističke režime - danas također prepoznajemo neofašističke elemente (npr. Nacionalna fronta u Francuskoj - zagovara elitizam i populistički nacionalizam, ali s obzirom na njenu privrženost demokraciji i francuskom ustavu ublažavaju njen fašizam nazivamo je neofašističkom)

Nacionalizam

- NACIONALIZAM - doktrina ili ideologija povezana s domoljubnim i nacionalističkim shvaćanjima podrške nacijama, a nacija se uzima kao jedinica vladavine i političke organizacije- u modernom svijetu dosta moćna ideologija vezana za zaštitu nacionalnog identiteta i integriteta- Kedourie: «Nacionalizam», 1966. – govori o neodređenosti nacionalističkih pogleda na političku legitimaciju, iako se stanovništvo odaziva pozivima na njihov nacionalni karakter- nacionalizam ima sposobnost buđenja strasti, mitova i osjećaja te je kao politička doktrina ili ideologija povezana s općim domoljubnim i nacionalističkim shvaćanjima podrške nacijama; - sama ideologija se bavi osnovama političke organizacije i vladavine, a nacija se uzima kao jedinica vladavine i političke organizacije

Razvoj nacionalizma:- povijesno gledano nacionalizam kao potpuno razvijena politička ideologija nastaje potkraj 18.st. – no kako se razvija u više smjerova – zbog njegove prilagodljivosti koriste ga razni politički akteri, komunisti, fašisti, liberali, konzervativci.- na nacionalizam su se pozivale i imerijalističke i antiimperijalističke sile- nakon 1. sv. rata Francuska, Britanija i Rusija zadovoljile su svoje imperijalne interese na štetu njemačkih – čije nacionalističke težnje vode nacizmu- pad Sovjetskog Saveza – reakcija nacionalnih težnji dijelova imperija koji je tako odgovorio na komunistički pokret ukljućivanja raznih nacija u jedan savez koji je služio ruskom nacionalizmu.

36

Objašnjenja nacionalizma:a) Gellner: «Nacije i nacionalizam», (1998.) – modernizacija i razvoj tehnologije ukida udaljenosti među ljudima ali uništava i lokalne osjećaje pripadnostib) po Giddensu (1990.) - korijeni nacionalizma leže u psihološkim problemima identiteta što ih postavlja moderni svijet – nacionalizam je potaknut kao reakcija na globalizacijuc) Marx – je u procesu stvaranja nacije-države vidio dio procesa izgradnje kapitalizma jer su se državom osiguravala tržišta i centralizacija komunikacijad) Lenjinova teorija je da države-nacije potiču vlastiti ekonomski razvoj ulaskom u sukobe s drugim nacijama, stoga su imperijalistički ratovi dokaz snage nacionalizma.e) Anthony Smith (1971.) - uloga politike pri objašnjenju nacionalizma - politički akteri podržavaju nacije i nacionalizam radi koherencije i ciljeva političkih pokreta i državaf) Hobsbawm (1990.) - mitovi i koncepcije nacionalnosti često su proizvod političkog inženjeringa

- globalizacija pokazuje zamršen uzorak ekonomske, političke i kulturne interakcije koja se i suprotstavlja i potiče nacionalizam

Feminizam- postmaterijalistička ideologija- već jasno ocrtan u djelima autora 18. ST. (Marry Wollstonecraft) doživljava duboki procvat krajem 20. st. - feminizam je proširio doseg i opseg politike, kujući krilaticu «osobno je političko» - koja zahtjeva proširenje političke analize na «osobna» područja poput veza, skrbi o djeci i sl. -feminizam je podvrgnuo sumnji jedan od glavnih stupova liberalizma – podjelu na privatno i javno – javni svijet je obezvrijeđen isključenjem žena i privatnih pitanja, a privatni svijet je stradao zbog isključenja muškaraca iz kućanskih obveza i podizanja djeceprvi val feminizma - do prvih godina 20.st. – bavio se postizanjem političkog predstavništva ili povezivanjem feminizma sa socijalističkom emancipacijomdrugi val feminizma - s kraja 20.st.- iznose se radikalni zahtjevi za emancipacijom žena u svim sferama života i suprotstavljanje sveprisutnom patrijarhatu

Različiti oblici feminizma:Kroz povijest gledano osnovne su vrste feminizma:

liberalni socijalistički radikalni postmoderni

1. Liberalni feminizam - prihvaća liberalne postavke o važnosti individualnosti i slobode ali bori se za njihovo ravnopravno postignuće za žene i muškarce- počeci sežu do: Marry Wolstonecraft : « Obrana ženskih prava», 1792. - zalagala se za jednakost muškaraca i žena jer ona žene smatra također umnim bićima – što se obično previđa zbog različitog odgoja i obrazovanja žena (u odnosu na muškarce)- zahtjevala je obrazovnu reformu, neku vrstu predstavništva žena i brak ravnopravnih partnera- vjerovala je da će tek manjina žena odabrati profesionalnu karijeru, a većina ih ostati kod kuće zadovoljna kućanskim obvezama i podizanjem djece.

J.S.Mill (19.st.) - zgražao se nad dominacijom muškaraca- društvo kao cjelina gubi ako ne iskorištava umna svojstva kako muškaraca tako i žena- tražio reformu zakona o vlasništvu kojom bi žene ponovno dobile pravo na svoju imovinu nakon udaje

37

Betty Friedan - najslavnija liberalna feministica (Amerikanka)- slaže se s Millom i Wollstonecraft - ni ona ne želi rušenje suvremenog liberalnog društva- zagovara specifične mjere, poput široke dostupnosti dječjih vrtića - kako bi žene mogle uspješno spajati profesionalnu karijeru i obiteljske obaveze

2. Socijalistički feminizam – teži tradicionalnim socijalističkim ciljevima ali smatra da je rod važan uzrok postojeće nepravednosti- odbacuje individualizam liberalnog feminizma i teži postizanju stvarne jednakosti između muškaraca i žena- početkom 19.st. - Fourier - zalaže se za poligamne zajednice muškaraca i žena (falange) u kojima se djeca odgajaju zajednički- Engels: «Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države» - dokazuje da spolna nejednakost nastaje uvođenjem patrilinearnog sustava nasljeđivanja (koji nastankom privatnog vlasništva osigurava ostanak imovine muškim potomcima). Tako će socijalizam će ukinuti i privatno vlasništvo i ropski položaj žene u obitelji- Juliet Mitchell – smatra da je proizvodnja središnji čimbenik u tlačenju žena, ali i ali u tome važnu ulogu igraju i reproduktivni i odgojni procesi

3. Radikalni feminizam - javlja se nakon 2.svj. rata – stavlja naglasak na važnost patrijarhata u održanju muške dominacije, te poziva na radikalno rušenje tlačenja na temelju roda

- Simone de Beauvoir: «Drugi spol», 1949. - žene trebaju svoj status i način života promijeniti u svim društvenim i kulturnim pogledima – ističe potrebu za egzistencijalnom preorijentacijom i redefinicijom statusa i načina života žena (koje se do tada definiralo kao Drugo muškarca)

- Eva Figes: «Patrijarhalni stavovi», 1970. - ženskost je društveno stvoren fenomen koji su stvorili muškarci, žene se mora osloboditi rodnih stega braka i majčinstva

- Germaine Greer: «Ženski eunuh», 1971. - žestoka kritika usvojenih shvaćanja ženskosti – osuđuje shvaćanje žena kao bespolnih i pasivnih bića te smatra da bi žene trebale biti spolno prodorne i odlučne kreatorice vlastite sudbine.- Kate Millet: «Spolna politika», 1970. –teorija patrijarhata - smatra da se patrijarhalno društvo, njegove strukture i vrijednosti odnosi izrazito neprijateljski prema ženama zbog sveobuhvatne muške dominacije – osobito u nukleusnoj obitelji- zato da bi žene ostvarile slobodu nužno je razbijanje nukleusne obitelji - Mary Daly (1978.) –ne zalaže se za čistu jednakost spolova već za proženska stajalište u kojemu se veličaju osobita svojstva žena- Ti-Grace Atkinson – tzv. političko lezbijstvo - radikalan izraz proženskog stajališta

4. Postmoderni feminizam - usklađen sa sve širim priznanjem raznolikosti ženskog pokreta- crpi intelektualno nadahnuće iz postmodernizma; kritika racionalizma i napretka- priznaje suprotnosti među ženama u radikalno drukčijim situacijama (npr. bjelkinja s profesionalnom karijerom u nekoj zapadnoj zemlji i siromašna muslimanka u Iranu ili Iraku)- premda je korisna tendencija da se prizna razlika, s druge strane to prijeti slabljenju moći feminizma kao čvrstog političkog pokreta

38

Ekologizam

EKOLOGIZAM = postmaterijalistička ideologija kojoj nije toliko do stvaranja i raspodjele bogatstva koliko do kvalitete života- zapravo to je skup radikalnih pogleda na to kakav bi trebao biti odnos ljudskih bića prema njihovoj okolini

- čvrsto se profilirao od kraja 1960-ih- Dobson (1990.) – razlikuje u odnosu na gornju definiciju razlikuje 2 vrste pogleda:

1. minimalističke - minimalisti žele popraviti okolinu i minimizirati štetu koja joj se čini

2. maksimalističke - maksimalisti ne pridaju čovjeku povlašteno mjesto, već usvajaju holističko gledište želeći održati i razviti skladne odnose

između živih bića i njihove okoline. Takav pristup je ekocentrički a nije antropocentristički – najširi cilj je održanje ekosfere – to je tzv. maksimalno gledište dubinske ekologije

- dubinska ekologija – Lovelock (1979.) – zastupa tzv. holističko gledište dubinske ekologije, prirodu smatra živom tvari koja razvija niz odnosa, a ne mrtvim nepokretnim strojem- Jonathan Porritt - vodeći predstavnik ekologizma u Britaniji

Različita ekološka stajališta o društvu, eklogiji i politici:

Ekosocijalizam - jedna od utjecajnijih struja ekologije - često pod marksističkim utjecajem - Rudolph Bahro: «Izgradnja zelenoga pokreta», 1986. – prema ekosocijalizmu težnja za profitom izrabljuje ljudski rod i prirodne resurse stoga Bahro zagovara male zajednice- Martin Ryle: «Ekologija i socijalizam», 1988. – smatra da će nacija-država i dalje igrati važnu ulogu u odnosima s velikim poduzećima

Anarhoekologizam - dio ekološkog pokreta koji se zalaže da se spontanost, sklad i ravnoteža postignu decentralizacijom, životom u malim zajednicama, u bliskoj vezi s prirodom, bez birokratskih i tehnoloških utjecaja vezanih s velegradima (bez izvanjskog nadzora); anarhistička dimenzija – potencira odbojnost prema oblicima političke regulacije

Ekofeminizam - Judith Plant: «Liječenje rana», 1989) – u ženi vidi lik koji je u skladu s prirodom zbog svoje uloge rađanja i hranjenja – podcjenjivanje tih uloga u suvremenom industrijaliziranom društvu odražava otuđenje patrijarhalnih kultura od njihovih veza s prirodnom okolinom.- ekofeministice više cijene tradicionalne ženske odlike empatije i intuicije, nego tradicionalno muške poput uma i snage – zato se protive postizanju jednakosti žena jer žele da te tradicionalne ženske vrijednosti ovladaju društvom

Zaključak:- Bell(1962.) – pisao je o smrti ideologija- Fukuyama(1994.) – pisao je o ideološkoj pobjedi zapadnog liberalizma- međutim - različite političke ideologije jesu žive i utjecajne

39

Pitanja: Neoliberalizam 221. Kojem je pokretu pripadao Bentham 221. liberalizam Po čemu je poznat Green 222. – novi liberalizam Disrealizam 224. Tko je napisao Unutar desnice I. Gilmour (str. 222.) Tko je napisao Ustrojstvo slobode 222.Friedrick von Hayek 1960. Odlike konzervatizma 222.-224. Navest barem jedno Hegelovo djelo - «Osnovne crte folozofije prava» Dva konzervativna teoreticara 222.-225. Socijalizam 226.-229. Kojem pravcu pripada Bernstein - 228. socijalizam- revizionizam,

djelo «Evolucijski socijalizam» Nacionalizam 233.-238 Odlike nacionalizma 233.-238 Što je Gleichschaltung 231. Korporativizam 232 Politicka participacija 231.-232. Razlike talijanskog i njemackog fašizma 231.-232. Načelo nacionalizma 233-238 Tko je koristio geslo "osobno je političko" - feministička postavka – str. 239.; 102 Tko je napisao Obranu zenskih prava - Mary Wollstonecraft 1792. B.Friedman - kojem feminizmu je pripadala liberalnom Tko je napisao Drugi spol Simone de Beauvoir - 241. Drugi spol (patrijahat) 241. radikalni feminizam Po cemu je poznat Bahro 245. str. – «Izgradnja zelenog pokreta» Ekosocijalizam 245. Ekofeminizam 246. U kojem djelu je objašnjena teorija patrijarhata U kojem je stoljeću živio Lenjin? a)16, b)17, c)18, d)19, e)20st. (1870-1924.) Tko je pisao o teoriji patrijarhata - Kate Millet «Spolna politika» Hegelovo djelo - Filozofija prava, Osnovne crte filozofije prava Objasni revizionizam Tko je tvorac (glavni teoretičar) novog liberalizma - T. H. Green – 222. Koje je glavno načelo liberalizma? Koji su temelji liberalizma Kronološki poredaj:drugi spol, država,obrana ženskih prava,spolna politika, i

levijantan Objasni revizionizam 228.

40

IX PRIRODA DRŽAVE

- Nietzsche (1844-1900.) : «Tako je govorio Zaratustra», 1883-5. - „Država, što je država? Država je laž!“

– država je apstraktna ideja i društvena konstrukcija jer ne postoji u nekakvom cjelovitom i opipljivom smislu – to je Nietzche mislio izrekavši gornju tvrdnju- mnoštvo načina na koje se upotrebljava izraz država- Vincen t(1987.) - „država sigurno nije jedno“ - društvena konstrukcija - mišljenje da su vrijednost, doživljaj i zbilja konstruirani u

društvenom razumijevanju, a ne postoje u objektivnoj stvarnosti- država je zapravo način na koji uređujemo jedan skup iskustava (norme, religijska uvjerenja, obrazovne i pravne sustave, obiteljske odnose i sl.)- tijesan odnos između pojmova nacije i države- A.J.Hall (1994.) – smatra da je teritorijalnost države ono što je određuje- T. H. Green: «Predavanja o načelima političke obveze», 1941.

Država pregled:- minimalna uloga države - veže se uz različite vrste liberalizma i u novije vrijeme za novu desnicu; taj pristup drži da bi se država morala što je više moguće ustezati od upletanja u živote ljudi

-NOVA DESNICA = izraz povezan s ožiljavanjem desnice u zapadnjačkoj politici od kraja 1970-ih; nadahnuta von Hayekovim i Friedmanovim radovima; 3 ključne značajke: 1. privrženost laissez-faire odnosu prema državi, društvu, tržištu i pojedincu koji teži ukloniti državnu intervenciju u svim aspektima života 2. reafirmacija tradicionalnih vrijednosti u pogledu nekih aspekata društvenog života i društvene organizacije (osobito obitelji i zajednice)3. više liberalan pristup koji naglašava potrebu za slobodom i odgovornošću pojedinca - smatra se da je politika nove desnice utjecala na na vladu Reagana i M.Tatcher

- 3 su sfere djelovanja čovjeka:1. Politička (prostor u kojem se donose političke odluke)2. Privatna (osobne želje i iskustva)3. Javna (područjke javnog života kojim ne upravlja država nego je otvoreno

javnoj raspravi mišljenju i djelovanju- postojanje i održanje «zdrave» javne sfere s osobinama postojanja elemenata kritičke rasprave i postojanja razmjene inforamcije - s pojmom javne sfere usko je povezan i pojam civilnog društva, tj. onoga koje se sastoji od nedržavnih – tržišnih privatnih ili dobrovoljnih organizacija, aktivnosti i udruženja.

JAVNA SFERA = područje društvenog života u u kojima se događaju informacije, mišljenja i kritičke rasprave, čime se oblikuju javna pitanja

CIVILNO DRUŠTVO - sfera društva u kojoj se pojedinci slobodno udružuju u odnose, akcije i organizacije koji ne ovise o državnoj intervenciji, institucijama ili propisima

- Hegel, Rousseau - dokazivali da je sama država „ćudoredna ideja“- J.Gray(1993.) - unatoč tvrdnji da je smanjila veličinu i funkciju države, vlada - M.Tatcher je silno povećala sekundarnu legislativu i državnu birokraciju, a uloga i ovlast države u nekim područjima znatno je povećana

41

- M.Weber, Politika kao poziv - „Država se smatra jedinim izvorom „prava“ na primjenu nasilju.“ - J .Hall (1994.) - 3 elementa složene definicije države : 1. država je skup institucija od kojih su najvažnije one koje se tiču nasilja i prisile, 2. sve te institucije su smještene unutar nekog zemljopisno ograničenog teritorija, 3. unutar kojeg država monopolizira svoju vlast - država kao tijelo koje jedino legitimno primjenjuje silu - česta tema u literaturi- najznačajnija razlika između države i vlade je vremenska trajnost države

Teorije državeFeudalizam - feudalno društno ne poznaje državu kakvom je danas shvaćamo, ali se taj sustav tumačio kao blagotvoran ili barem pravedan (pogotovo među demokratima 18. i 19.st.) i predstavljao se kao piramida; niz odnosa moći unutar jedne složene društvene strukturestruktura u kojoj su svi dijelovi bili uravnoteženi u sustavu međusobne ovisnosti- pripadnost klasi određuje prave, obveze i položaj pojedinca u društvu

Božansko pravo i apsolutizam - u tom sustavu apsolutna vlast pripada suverenu – monarhu - prava pojedinaca su neznatna – sustav u kojem nema prostora za neslaganje i individualno izražavanje – jer monarsi su Božji zastupnici na zemlji i vladali su na temelju božanskog prava - izjava Jakova I.

Ustavi i konsitucionalizam

1.Deklaracije prava- u pravilu govore o tome kako postaviti odnos između države i pojedinca- 2 su najpoznatije:- Deklaracija neovisnosti - u srpnju 1776.

- Thomas Jefferson ju je sastavio za 13 američkih kolonija- svi ljudi su stvoreni jednakima i s neotuđivim pravima na život, slobodu i

potragu za srećom - Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (Francuska - 26.08.1789.) – utjecala na Povelju ljudskih prava UN-a- očite vrijednosti liberalizma, naglasak je na pravima što ih pojedinci imaju na temelju toga što imaju um, vlasništvo i druga „prirodna“ prava

- obje povelje nastoje odrediti koja su prava građanina (samo muškaraca)

OGRANIČENA VLADAVINA = vladavina u kojoj je najviša ili izvršna vlast ograničena zakonom, ustavnim ulogama ili institucionalnom organizacijom

PODJELA VLASTI = doktrina prema kojoj tri elementa vlade – izvršna, zakonodavna i sudbena vlast – trebaju imati odvojene uloge i nadležnosti te da će ta podjela osigurati dobru i pravednu vladavinu

42

2. Ustav - formalni dokument i najčešću metodu uređivanja odnosa između države i pojedinca; - izlažu pravila prema kojima je država ustrojena i prema kojima se vodi, - formalno utvrđuju prava, dužnosti i obaveze te se uspostavlja odnos između središnje državne (političke) vlasti i naroda- u slučaju SAD-a postoji formalni dokument kojim se točno određuju uloge svake državne institucije. On predviđa i proces provjere zakonitosti i priziva kada su ustav ili u njemu zadržana pravila ugroženi ili narušeni – tj. pojedinac se može obratiti Vrhovnom sudu – koji može donijeti obvezujuće odluke za ustavna prava i slobode pojedinaca koji je kroz intervencije Vrhovnog suda doživio znatne revizije i prilagodbe amandmani- prvih 10 amandmana na Ustav SAD-a tvore Bill of Rights - pojedincu pružaju dodatna i specifična jamstva i određuju pojedine aspekte odnosa između pojedinca i države

- u Britaniji – ne postoji jedinstveni akt u formi ustavnog dokumenta, već obuhvaća nih zakonskih akata, konvencija i običaja. Ne postoji formalna podjela vlasti niti ekvivalent američkom Vrhovnom sudu, tj. ustavne žalbe- doduše postoji «Bill of Rights» - spomenica o ustavnim pravima i povlasticama engleskog naroda iz 1689., no to je zakonski akt koji se može ukinuti daljnjim zakonima, a ne skup ustavno zajamčenih prava i sloboda. - građani Britanije mogu tražiti sudsku reviziju no to je odluka o zakonitosti, a ne ustavnosti, tako ono što Britanci uživaju su zakonska, a ne ustavna prava.

- Daniel Elazar 1985. razvrstava ustave na 5 tipova :

1. labav okvir vladavine – koji zatim zahtjeva znatne prilagodbe i tumačenja (Ustav SAD – koji je kroz intervencije Vrhovnog suda doživio znatne revizije i prilagodbe amandmani)2. strog državni zakonik – u kojem su potanko određena pravila i odnosi (Francuska, neke zapadnoeuropske zemlje)3. revolucionaran manifest - izlaže program zamašne društvene, ekonomske i političke reorganizacije (ustav SSSR-a)4. izjava o političkim idealima - slika svijeta kakav bi mogao (ili trebao biti). To je

uobičajeno među novim i nastajućim državama i državama u razvoje, osobito onima koje stječu

neovisnost o kolonijalnim silama5. utjelovljenje drevnog izvora vlasti - ustav Izraela; temelj se na autoritetu

Knesseta i potječe iz Tore (židovske svete knjige)

KONSTITUCIONALIZAM = da bi se vrijednosti sadržane u ustavnom dokumentu ostvarile, mora postojati neki skup vrijednosti i političkih stavova među političkim akterima i građanima

43

3. Marksistička teorija države - Jessop 1990. – državu opisuje na 6 načina, tj. ona je:

parazitska epifenomen (moć države je površinski odraz borbe među klasama) čimbenik društvene kohezije (regulira sukob i održava red i stabilnost) instrument klasne vladavine ( njene institucije i osoblje štite interese vladajuće

klase) skup političkih institucija sustav političke dominacije

- osnovno shvaćanje marksizma je da država djeluje u svrhu zaštite interesa određene klase – tako postaje instrumentom klasne vladavine- oblici što ih država poprima u liberalnoj, parlamentarnoj demokraciji su tek odraz klasnih interesa i moći i zapravo sprječavaju mogućnost za demokraciju i jednakost

4. Fašistička država - država, ili prije kolektiv ima najviše mjesto, a ne pojedinac ili klasa; - odnos između države i pojedinca u fašističkoj državi ne temelji se na odnosu prava i sloboda nego obavezua i dužnosti- država je totalna orgnaizacija jedino kroz nju pojedinci mogu naći svoju istinsku stvarnost i sudbinu (Mussolini)- fašisti žele stvaranje novog poretka u kojem je prihvaćena potpuna odanost pojedinca i potpuna vlast države (shvaćanje naravi fašističke države napisali su Mussolini i Gentile za Enciclopedia italiana 1932.)

5. Komunistička država- široko shvaćanje države – tako se želi promicati društvena kohezija i projekt socijalizma u svim područjima čovjekova života – npr. Ustav SSSR-a- podjela između države i društva je manje oštra nego u liberalnoj državi; cilj politike je regulirati pravilan odnos između pojedinca i države i ograničiti djelokrug, doseg i ovlast države u pogledu sloboda pojedinca- A.Solženjicin, Jedan dan u životu Ivana Denisoviča - pokazuje kako ustavni dokumenti sami po sebi ne jamče ništa i kako takav režim može biti brutalan

Pitanja: Tko je napisao država je laž 253. - Nietzsche Što je nova desnica 255. Minimalna država – obilježje čega 255. (liberalizam, nova desnica) Civilno društvo 257. Pet ustava po Elazaru 263. Komunisticka država 267. Kako su marksisti doživljavali državu djeluje u interesu vladajuće klase

265. Tko je začetnik mimimalne države Tko zagovara slobodno tržište i jaku državnu intervenciju: nova

desnica,liberalizam,konzervatizam,neoliberalizam. Tipovi države

44

XIII POLITIKA UTJECAJA I NADZORA

Političke stranke- političke stranke su vrlo složene organizacije koje prije svega teže vlasti i mjestu u vladi – dobile na važnosti s proširenjem biračkog prava i razvojem izbornog sustava- stranke su rijetko monolitne i homogene- uglavnom su koalicija suprotnih interesa i ideja koje se u određenim razdobljima udružuju na temeljeu ostvarenja širih društvenih interesa- postoje 4 modela političkih stranaka:1. nerazvijeni model lojalnosti - stranka od svojih pristaša očekuje visoku razinu lojalnosti i dosljedno sljedbeništvo, To se očituje u podršci vođi i stranci na izborima (većina zapadnoeuropskih zemalja)2. razvijeni model lojalnosti - stranka zahtijeva vrlo veliku lojalnost i gdje postoji strukturiran sustav napredovanja i materijalnih i političkih nagrada (komunističke stranke)3. razvijeni model nelojalnosti – postoji u velikim zemljama sa složenim odnosima između različitih država ili regija. Stranačka je lojalnost razmjerno slaba i postoje razvijene birokratske, lobističke i vladine organizacije (velike zemlje, SAD)4. nerazvijeni model nelojalnosti –postoji ondje gdje su stranke slabe ili uopće ne postoje. U zemljama taqkva modela može se pojaviti solidaristička korupcija pri čemu oni na vlasti daju nagrade obitelji i prijateljima. Prevladavaju starije kulturne i društvene lokalnosti, a razlike između države i civilnog društva su zamagljene (mnoge manje razvijene zemlje Trećega svijeta)

Funkcije stranke

- stranke su organizirane radi nadmetanja na izborima, a cilj im je osvojiti vlast putem predstavništva i položaja. Stranke spunjavaju 4 glavne funkcije: 1. prepoznavanje, razvijanje i usvajanje neke političke ideologije putem političkih programa2. mobilizacija i socijalizacija podrške osobito putem izbornih kampanja i stranačke organizacije3. artikulacija i agregacija društvenih i ekonomskih interesa4. regrutacija elita i sastavljanje vlada

- te funkcije ne obuhvaćaju sve stranke, jer neke stranke nikada nemaju dovoljnu podršku da bi sastavile vladu, dok druge mogu biti revolucionarne i zato potpuno odbacuju cilj obnašanja vlasti

Nastanak stranaka

- u Europi i SAD-u stranke su se počele razvijati početkom 19.st., u 20. st. nastaju stranke u srednjoj i istočnoj Europi, Aziji, Africi i J. Americi.- Michels i Ostrogotski su modernu stranku prikazali kao oligarhijsku, a ne demokratsku; birokratsku prije nego participacijsku; stranke su obično isključivale više ljudi nego što su im davale pristup donošenju odluka.- Michels - „željezni zakon oligarhije“ - ulozi stranaka u modernim političkim sustavima upućuju se obično 3 kritike:1. tendencija prema oligarhiji – sklone su koncentrirati vlast u rukama jedne elite stranačkih vođa koje je teško zamijeniti. Također postoji tendencija stvaranja klike ili frakcije unutar vodstva koja želi odlučivati umjesto stranke. Politička namještenja i stroga stranačka stega osiguravaju da stranke ostanu oligarhijske2. tendencija prema politici protivništva – postoji kada pojedine frakcije teže ostvariti vlastite interese, a ne šire nacionalne ili društvene ciljeve. Mnogo vremena se troši na stranačke prepirke, i postizanje uskostranačkih političkih prednosti. Politička snaga mjeri se sposobnošću stranačkih vođa da jedni na račun drugih postižu bodove i čvrsto se drže na vlasti3. tendencija neostvarivanja proklamiranih politika – unatoč razrađenim političkim programimai izbornim najavama prije izbora, stranke nisu uvijek doista provodile ono što su najavile. Politike se ne provode jer jednom kada dođu na vlast stranke slušaju druge institucije, poput interesnih grupa, komercijalnih interesa i zahtjeva uprave. Rose je tvrdio da izbor stranke uopće nije bitan jeer stranke obišno vode istu temeljnu politiku unatoč retoricio.

45

OLIGARHIJA - vladavina nekolicine; Michels je dokazivao da čak i u strankama koje tvrde da su demokratski ustrojene postoji elita koja ima nadzor i slijedi vlastite interese

POLITIČKA NAMJEŠTENJA - raspodjela političkih povlastica pristašama stranke ili vlade u zamjenu za političku potporu

PROTIVNIČKA POLITIKA – konfrontacjski pristup, osobito britanske politike, u kojemu se politička stajališta obično polariziraju

- klasna svijest - svijest odruštvenim podjelama i prihvaćanje da klasa snažno određuje životne izglede- za marksiste je klasna svijest preduvjet za društveno i političko djelovanje

- Disraeli je političku karijeru opisao kao penjanje po „masnom stupu“, pri čemu je taj stup sama stranka

- Rose (1974.) - stranke su sačinjene od frakcija koje predstavljaju ideje iz različitih struja stranačkog mišljenja

Političke stranke, vlast i potpora

- mobilizacijske stranke - organizacije koje svojim glavnim prioritetom smatraju obraćenje ljudi na svoju stranu- insajderske grupe igraju važnu ulogu u stvaranju novih ideja i politika- društvene podjele se odražavaju u stranačkim strukturama i ideologijama (npr. ako vjerski sukobi ne postoje, neće se osnivati stranke s vjerskim predznakom)- društveno i ekonomsko okruženje neke zemlje odredit će tip stranačkog sustava- potpora stranci može se podijeliti na :

komunalnu potporu (utemeljena na osnovnim vrijednostima i načinu života osobe koja podržava neku stranku)

asocijacijsku potporu (utemeljena na aktivnostima i širim ciljevima) - stupanj potpore određuje snagu privrženosti nekog pojedinca stranci – a on određuje njezinu legitimaciju

Izborni sustavi i razvoj stranačke politike

- razina sukoba u nekom stranačkom sustavu može odrediti prirodu nadmetanja među strankama- 3 varijante stranačkih sustava:

1. tradicionalni (u kojima je konkurencija među strankama niska), 2. predstavnički (u kojima je konkurencija stranaka normalna i trajna) 3. mobilizacijski stranački sustav (oštra konkurencija među strankama daje vlast samo

jednoj stranci, koja zatim može gušiti svaku konkurenciju, dugo ostati na vlasti i preuzeti nadzor nad svim državnim institucijama)

- višestranački sustavi socijaliziraju nadmetanje stranaka i institucionalziraju ga, u ključne smjernice za stranačke sustave s više od jedne stranke ubrajaju se:

obuzdavanje podmićivanja i fizičkog nasilje postavljanje izbornih pravila pravednosti i jednakosti prihvaćanje izbornih rezultata uvođenje jednakosti mogućnosti, uključujući pristup medijima

46

- 3 tipa izbornog sustava : 1. sustav obične većine - pobjeđuje kandidat s najvećim brojem glasova, ukoliko postoje više od 2 stranke u većinskom će sustavu treća i četvrta stranka biti podzastupljene, tj. dobit će samo ona mjesta gdje su zemljopisno koncentrirane – ovaj sustav primjenjuje se u Britaniji.

2. sustav s dva kruga izbora - u prvom krugu izabrani su kandidati s više od polovice glasova; u drugom krugu se glasuje samo ako kandidat u prvom krugu ne uspije dobiti većinu; (predsjednički izbori u Francuskoj i u RH)3. razmjerno predstavnički sustavi - stranka ima listu kandidata, a poslanička mjesta se popunjavaju razmjerno udjelu glasova koje je stranka osvojila

Budućnost stranakaStranačkom sustavu upućuju se slijedeće kritike :

1. Tendencija prema oligarhiji – stranke postaju sve više birokratske i nereprezentativne, često s upitnim ako ne i nedemokratskim strukturama i procedurama. Postavljena su pitanja kako stranke otvaraju svojim članovima pristup donošenju odluka, kako biraju stranačke vođe, kako prikupljaju financijska sredstva, kako regrutiraju i promiču ljude unutar stranke i što je s raširenim običajem postavljanja na položđaje prema političkom kriterije

2. Stranke su sklone okameniti stare društvene i političke podjele u ime vlasti. To je podrazumijevalo naglašavanje neprijateljstava, a ne područja konsenzusa. Stoga stranke obično ističu razlike umjesto sličnosti. Smanjenje klasnih, etničkih i regionalnih razlika dovelo je u pitanje osnovu stranačke organizacije

3. Stranke teško ispunjavaju nove zahtjeve o očekivanja. Novu politiku vezanu za ekološka pitanja, veću političku participaciju nisu razvili tradicionalni stranački aparati

4. U strankama se povećao broj frakcija te odtuda politička fragmentacija, obično kada se skupine unutar stranaka težile uskom ideološkom interesu u ime javnog interesa

5. Stranke su imale šaroliku povijest provedbe programa i politika koje su obećale na izborima. Stranke su obično uvodile tek rubne političke prilagodbe, unatoč stranačkim manifestima i izbornim kampanjama.

Interesne grupe

- ineresne grupe ili grupe za pritisak - teže utjecaju na politički proces tako da interesi koje predstavljaju poprime neki oblik poboljšanja ili zadržavanja neoslabljenim njihova društvenog, političkog ili ekonomskog položaja ili da da postignu neki poseban cilj ili zamisao kako bi društvo trebalo biti organizirano- mogu se podijeliti u dvije glavne skupine:1. sektorske - promiču ili štite stanovite dijelove društva; bave se zaštitom ili promicanjem ekonomskih i statusnih interesa svoga članstva (npr. organizacija poslodavaca, sindikati,). Ovdje ubrajamo i udruge koje promiču ekonomske interese i profesionalni integritet pravila profesije (npr. odvjetnika, liječnika, arhitekata...) 2. promocijske - bave se postizanjem nekih posebnih ciljeva u kojem će slučaju život grupe biti prilično ograničen na osiguranje toga cilja) ili promicanjem neke slike društva ili stvaranja drukčijeg tipa vrijednosnog sustava (npr. Amnesty International - organizacija za ljudska prava; Greenpeace); mogu djelovati na globalnoj razini ili na nacionalnoj (npr. Liberty(UK) se zalaže za zaštitu i proširenje građanskih sloboda u Britaniji, Gingerbread - za interese obitelji samohranih roditelja u UK)- Čimbenici koji utječu na uspjeh interesne grupe:

Financijska sredstva Javni status – tj. slika koju ta grupa ima u društvu Članstvo – osobito jako aktivno članstvo može biti izuzetno važno Ideologija i ciljevi – što su oni udaljeniji od službenih stavova vlade, teže će

doći do zajedničkih stajališta i manje su šanse za dogovor.

GLOBALIZACIJA = proces kojim svijet postaje jedinstvenim mjestom, ne tek politički, nego i ekonomski i kulturno

47

Pozitivni aspekti globalizacije su: porast znanja, tolerancije, uživanje u prednostima koje druge države imaju, tehnološki razvoj (npr. medicinska tehnologija), učestalost putovanja, društvena mobilnost te gospodarski prosperitet.

Negativni aspekti globalizacije su : potkopavanje tradicija i vjerovanja; zanemarivanje različitosti među nacijama do te mjere da se svijetom širi kulturna hegemonija i sukob je vrlo izgledan; potkopavanje autoriteta nacionalnih država pod pritiskom prilagodbe globalnim standardima (ovo nije u tolikoj mjeri loše, ali čini se da proizvodi društveni preokret); širenje nekih nacionalnih društvenih problema na globalnoj razini; stvaranje globalnih društvenih problema, kao što je 'tragedija globalnog trećeg staleža'.

Ideologija i ciljevi

- Grant (1989.) – zaključio da interesne grupe mogu biti: 1. insajderi –(insajederske grupe) nalaze se unutar političkog sustava ili su povezaniji s

onima koji su u njemu (npr. udruge poslodavaca, sindikalne organizacije), najlakše dopiru do javnosti, imaju prave kontakte i smatraju se legitimnim igračima u političkom sustavu, takve će grupe najvjerojatnije postizati svoje ciljeve.

2. autsajderi – (autsajderske grupe) nemaju tako tijesne veze sa strukturama ili povlašten položaj u njima, te posljedično neće imati mnogo kanala kojima će moći utjecati (npr. Društvo za zaštitu životinja)

- je li neka grupa insajderska ili autsajderska nije vezano s područjem kojim se bavi

Tumačenje uloga interesnih grupa

dva najznačajnija gledišta kako se interesne grupe uklapaju u politički sustav: 1. pluralizam – smatra da interesne grupe imaju korisnu ulogu u proširenju

predstavljanja interesa ljudi u političkim sustavima2. korporativizam - za razliku od pluralizma u grupi ne vidi neutralna igrača,

tijekom posljednjih godina često kritizira uloge grupa, za pritisak, - kritike česte osobito iz redova desnice

- Robert Dahl 1982. - pluralizam tijesko povezan s njegovim radovima – smatra da grupe jačaju predstavničku, a posljedično i demokratsku narav politike time što se čuju i vide najraznolikije grupe u društvima; bujanje grupa , široko članstvo i nadmetanje među različitim grupama za članstvo, sredstva i utjecaj na politike – omogućuju da nijedna grupa ili interes ne dominiraju i da se postigne ukupna ravnoteža između interesa.- krajnji ishod će biti javna politika koja je umjerena, uravnotežena i «pravedna» zato što je vlada prisiljena priznati konkurentske interese, a ti konkurentski interesi moraju međusobno pregovarati i ulaziti u kompromisew između sebe i s vladom.- mnogi tvrde da je pluralistički model pogrešan jer se obično neke grupe favorizira na račun drugih, te jednakost pristupa političkom sustavu ne postoji, a vlada nije nepristran arbitar- korporativizam u vladi ne vidi neutralna igrača niti smatra da se interesne grupe međusobno nadmeću niti imaju jednak pristup. Prema tom modelu, grupe rade zajednički, a vlada aktivno odlučuje koje će grupe konzultirati i što će biti ciljevi jqavne politike. One grupe koje doista imaju pristup vjerojatno će biti ograničene – najvjerojatnije na poslodavce i zaposlene . i vjerojatno će biti primljene u proces kreiranja politike - taj je model igrao važnu ulogu u Britaniji u 1960-ima i 1970.-ima kada je postojao sustav –

tripartizma - između vlade, poslodavaca i sindikata; odluke o politikama bile su ishod savjetovanja i pregovora između te tri grupe- kritičari dokazuju da je korporativizam nereprezentativan s obzirom da grupe koje su unutar takvog sklopa – nalaze se u recipročnim odnosima s vladom i pri tom pripomažu isključivanju drugih grupa koje predstavljaju druge interese ili iste interese predstavljaju na drugi način – to je zastupala i M. Tacher 19802-ih u Britaniji, te su poduzeti koraci da se razbije tripartitni model – osobito glede uloge sindikata.- čak je i nova desnica napala pluralistički model, dokazujući kako se vlada i interesne grupe previše savjetuju – taj je zaključak upućivao da je došlo do pluralističke stagnacije (Beer 1982.) te de neke grupe treba isključiti iz političkog procesa.

48

49

Masovni mediji

- «umijeće propagande počiva u razumijevanju posjećaja širokoh masa i nalaženju, u psihološki pravom obliku, načina da se skrene pažnja i da se time dopre do srca širokih masa» (A. Hitler – Mein Kampf)

MASOVNI MEDIJI = mediji koji diseminiraju obično nediferencirane popularne oblike outputa (koji odražavaju masovnost publike) masovnoj publici. Masovni su mediji primjerice novinski tabloidi, televizija, film i knjižno nakladništvo.

- utjecaj bujanja masovnih komunikacija doveo je do mnogo većeg širenja političkih poruka u sva područja života – danas se političari pojavljuju na najneočekivanijim mjestima – u spotovima, sportskim emisijama, humorističnim serijama. Nekada poznate medijske osobe odaberu politiku kao poziv RR. Regan, Sonny Bonno ...)uz sve veću važnost komunikacija za ulogu političara sve je važnija uloga medijskim, marketinških i komunikacijskih profecionalaca (stručnjaka za friziranje informacije)- danas su vlade spremne sve više se služiti masovnim medijima (osobito televizijom) kako bi prodale svoje politike.- novine – često mogu svojomj sklonošću određenoj političkoj opciji utjecati na tijek izbora- negativna kampanja – smatra se da oslanjanje na negativan imidž, zakluisne igre, trikove i duboko osobnu narav kampanje prikriva prava pitanja kojima bi se trabala baviti realna politika. Tako mediji razvodnjavaju i iskrivljuju proces i funkcioniranje demokracije, prikrivanjem ili zanemarivanjem stvarnih problema i predstavljanjem biračima nevažnih kriterija i informacija- stranačka pristranost – mediji često stranački obojeni- u povijesti medija mogu se naći dva šira shvaćanja uloge medija u društvu: 1. za liberalnu teoriju mediji djeluju ili bi trebali djelovati kao čuvari koji pomažu otkrivanju krajnosti, ograničavanju korupcije, kao ventil za probleme koji muče javnost, itd.; slobodno tržište omogućuje predstavljanje pluralnosti ideja i pogleda, a uloga je države zakonski uređivati medijsko tržište kako bi ono moglo funkcionirati2. kritičari, posebno oni s ljevice, dokazuju da mediji djeluju suprotno interesima ljudi; mediji favoriziraju određena politička stajališta i grupe bilo putem neke dominantne grupe ili zbog izrazito kapitalističke prirode medijske industrije i koncentracije vlasništva u rukama malog broja ljudi; - u marksističkoj teoriji se smatra da mediji podržavaju vladajuću ideologiju učvršćujući iskustvo ljudi s lažnom svijesti i učvršćujući hegemoniju povezanu s određenim vladajućim grupama u društvu.

VLADAJUĆA IDEOLOGIJA = skupovi društvenih vrijednosti, normi i izraza koji dominiraju nad svim drugim u danom trenutku u razvoju društva. Posebno, vladajuća ideologija koja obilježava neku povijesnu epohu održavat će klasne interese društvene grupe koja je ekonomski dominantna. Osim toga, ta će vladajuća ideologija nastojati prikriti «stvartnu» prirodu ekonomskih i izrabljivačkih odnosa na kojima društvo počiva - Kathleen Hall Jamieson, Prljava politika(1992.) - politika kojom upravljaju mediji iskrivljuje političku komunikaciju, integritet poruke i demokratski proces- Fiske(1995.) - strukturna razlika između informacije i zabavnog programa (između činjenice i fikcije)- svjedočimo nastanku „globalnih medija“ u najmanje dva značenja:

1. kao nastanak globalnih komunikacijskih mreža, sustava i tehnologije (globalna televizijska carstva Ruperta Murdocha ili Berlusconija)

2. kao nastanak globalnih tržišta i globalnih kulturnih medijskih prizvoda- to je uzrok mnogih procesa, a posebno spajanja raznih tipova medija i procesa globalizacije – svjedocim smo pomaka od nacionalnih radiotelevizija ka globalnima.

50

TEHNOLOŠKI DETERMINIZAM = pristup prema kojem razvoj, upotreba i širenje tehnologije utječu na društvenu promjenu i interakcije u tolikoj mjeri da tehnološke revolucije mogu voditi do društvenih. Drugim riječima, taj pristup tvrdi da društvenu organizaciju određuje postojeća tehnologija.

SLOBODNOTRŽIŠNA POZITIVNOST = obrana primjene načela slobodnog tržišta na medijsko tržište. Prema tom pristupu, putem spoja novih tehnologija, deregulacije i tržišnih snaga ne samo da će publika i javnost moći konzumirati više medijskih sadržaja nego i da će ti sadržaji će biti bolji jer će biti osjetljiviji na izbor publike i raznolikiji te će publici omogućiti veći izbor i razlike.

SLOBODNOTRŽIŠNA NEGATIVNOST = napad na primjenu načela slobodnog tržišta na medijsko tržište. Tvrdi se da se vrijedan etoj javnog emitiranja koju obilježavaju zaštićene i donekle netržišne institucije (poput BBC-a) neće moći nositi sa slobodnim medijskim tržištem na kojem će sve vrijednosti biti podređene potrebama profita, te da će kvaliteta pasti zbog težnje za jeftinim programom i reklamama. Osim toga obećanje izbora koje nudi tržište u zbilji će značiti izbor između uglavnom istoga.

- tehnološki determinizam - tvrdi da su sve te promjene neminovne zbog utjecaja novih tehnologija- slobodno tržiošna pozitivnost - tvrdi da nove thnologije donose nove komercijalne mogućnosti koje se moraju potpuno iskoristiti.- slobodnotržišna negativnost dokazuje da ta zbivanja manje ili više označavaju kraj svijeta kakav poznajemo i da su naša budućnost kao i politička sloboda i sloboda komuniciranja u opasnosti. - pored masovnih medija (televizije, novina i politike) osobito važnu ulogu u godinama koje dolaze i za političare i građane odigrat će Internet- „informacijske autoceste“ - njihovo stvaranje je sada u središtu političkih ciljeva niza nacionalnih vlada i transnacionalnih tijela (skupina G7, Euroska unija); razvoj elektroničke demokracije, elektroničkih sjednica, golema količina informacija omogućuju građanima da budu potpunije informirani i neposrednije povezani jedni s drugima i s političkim procesom na lokalnoj, nacionalnoj i čak globalnoj razini.- internet je nov forum za oporbene skupine – ne samo za formalnu oborbu, nego i za svaku oporbu koja ima pristup PC-u, modemu i telefonskom priključku.- „informacijske autoceste“ - kretanje informacija i bujanje komunikacijske tehnologije utječu na narav i opseg države i u pogledu fizičkih granica i u pogledu utjecaja; nije više stvar u suverenitetu nad prostorom, nego u suverenitetu nad kretanjem informacija, novca, ljudi itd., a granice države se rastaču

51

Pitanja: Nerazvijeni model lojalnosti 352. Modeli politickih stranaka 352. glavne funkcije političkih stranaka 353. Na koji od navedenih pojmova se odnosi razvijeni model lojalnosti npr.

Stranke, grupe, državu, institucije 352. Mobilizacijske i predstavnicke stranke 363. Stranacki sustav po stupnju sukoba 363. Izborni sustavi s obzirom na sukob stranaka 363. Kakav je hrvatski izborni sustav?(zaokruživanje) a)jednostavna većina,

b)pluralnost, c)razmjerno predstavništvo, d)složeni sustav izborni sustavi s obzirom na sukob stranaka Tipovi izbornog sustava 363. ; 125.

o sustav obične većine o većinski sustav o sustav s dva kruga o relativno predstavnički sustav o

Dubinska ekologija 366. Vrste interesnih grupa 366 u koju interesnu grupu se ubraja društvo književnika Sektorske interesne grupe 366. Promocijske grupe 366 U koju interesnu grupu se ubraja društvo književnika 366. Dva tumacenja interesnih grupa 366 Kako je Grant podijelio interesne grupe 369. Insajderske i outsajderske grupe 369. Tripartizam - glavne uloge tko ima? 370. Objasni tripartizam u okviru korporativizma Korporativizam 370. Uloge medija 372-385 Informacijske autoceste 385

KRONOLOGIJA TEORETIČARA S NJIHOVIM DJELIMA

52

1.PLATON KRITON 2.PLATON DRŽAVA 3.PLATON DRŽAVNIK 4.PLATON SEDMO PISMO 5.PLATON ZAKONI 6.PLATON OBRANA SOKRATOVA 7.ARISTOTEL POLITIKA 8.MACHIAVELLI VLADAR 9.HOBBES TOMAS ELEMENTI ZAKONA 164010. HOBBES TOMAS DE CIVE 164111. HOBBES TOMAS LEVIJATAN 165112. LOCKE J. 2 RASPRAVE O VLADI 13. LOCKE J. OGLED O LJUDSKOM RAZUMIJEVANJU 14. MONTESQUIEU O DUHU ZAKONA 15. ROUSSEAU J.J. . RASPRAVA O PODRJEKLU OSNOVAMA

NEJEDNAKOSTI MEĐU LJUDIMA 16. ROUSSEAU J.J. DRUŠTVENI UGOVOR 17. ROUSSEAU J.J. ISPOVJEDI 18. ROUSSEAU J.J. RASPRAVA O UMJETNOSTI I ZNANOSTI19. ROUSSEAU J.J. EMILE 20. SMITH A. BOGATSTVO NARODA 21. HEGEL OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA 22. HEGEL FILOZOFIJA PRAVA 177623. BURKE EDMUND RAZMIŠLJANJA O FRANCUSKOJ

REVOLUCIJI 179024. WOLSTONECRAFT M. OBRANA ŽENSKIH PRAVA 179225. TOCQUEVILLE A. STARI REŽIM I REVOLUCIJA

1835/4026. TOCQUEVILLE A. DEMOKARACIJA U AMERICI 1856.27. MILL JOHN STUART ESEJ O SLOBODI 28. MILL JOHN STUART RAZMATRANJA O PREDSTAVNIČKOJ

VLADAVINI29. MILL JOHN STUART AUTOBIOGRAFIJA30. MILL JOHN STUART PODREĐENOST ŽENA 31. KARL MARX KRITIKA HEGELOVE FILOZ

184332. KARL MARX EKONOMSKO FILOZOFSKI RUKOPISI184433. KARL MARX I ENGELS NJEMAČKA IDEOLOGIJA 184534. MARX I ENGELS KOMUNISTIČKI MANIFEST 184835. KARL MARX TEMELJI SLOBODE OSNOVE KRITIKE

POLIT EKONOMIJE 185936. KARL MARX KAPITAL

186737. KARL MARX GRAĐANSKI RAT U FRANCUSKOJ

187138. MARX I ENGELS RANI RADOVI 39. ENGELS SVETA PORODICA ILI KRITIKA KRITIČNE

KRITIKE : PROTIV BRUNA BAUERA I DRUGOVA40. ENGELS LUDVIG FEUERBACH I KRAJ KLASIČNE

NJEMAČKE FILOZOFIJE41. ENGELS RAZVITAK SOCIJALIZMA OD UTOPIJE DO NAUKE42. ENGELS PORIJEKLO PORODICE, PRIVATNE

IMOVINE I DRŽAVE43. NIETZCHE TAKO JE GOVORIJO ZARATUSTRA 44. NIETZCHE VOLJA ZA MOĆI45. LENJIN V. I. IMPERIJALIZAM KAO NAJVIŠI STADIJ

KAPITALIZMA 46. T. H. GREEN PREDAVANJA O NAČELIMA POLITIČKE

OBVEZE 1883.47. WEBER PROTESTANTSKA POLITIKA I DUH

KAPITALIZMA 190448. MICHELES R. SOCIJALISTIČKA PARTIJA U SUVREMENIM

DEMOKRACIJAMA 1911

49. PARETO VILFREDO OPĆA TEORIJA SOCIOLOGIJE 1916

53

50. ADOLF HITLER MEIN KAMPF 192451. ANTONIO GRAMSCI PISMA IZ ZATVORA 1926-

34.

52. SCHUMPETER KAPITALIZAM SOCIJALIZAM I DEMOKRACIJA 1942

53. SIMONE DE BEAUVOIR: DRUGI SPOL 1949. 54. T.D.WELDONA RIJEČNIK POLITIKE

195355. FRIDRICH VON HAYEK USTROJSTVO SLOBODE 1960 56. MILLS,CHARLES,WRIGHT WHITE COLLAR: THE AMERICAN

MIDDLE CLASSES. 195157. MILLS,CHARLES,WRIGHTTHE POWER ELITE 197058. BELL DANIJEL KRAJ IDEOLOGIJE 196059. LIPSET S.M. POLITIČKI ČOVJEK

196060. ALMOND I VERBA CIVILNA KULTURA

196361. OLSON MANCUR LOGIKA KOLEKTIVNE AKCIJE 196562. KEDOVIRE E. NACIONALIZAM

196663. LIPSET I ROKKAN PARTY SYSTEMS AND VOTER

ALIGNMENTS: NATIONAL PERSPECTIVES 1967

64. SKINNER ZNAČENJE I RAZUMJEVANJ U POV. IDEA 196965. BERLIN ISIAH 4 ESEJA O SLOBODI

196966. TOFFER A. ŠOK BUDUĆNOSTI

197067. EVA FIGES: PATRIJARHALNI STAVOVI

1970. 68. KATE MILLET SPOLNA POLITIKA

197069. GERMAINE GREER ŽENSKI EUNUH

1971. 70. PATEMAN CAROLE POLITICAL CULTURE, POLITICAL

STRUCTURE AND POLITICAL CHANGE 1971

71. DAHL R. POLIARHIJA PARTICIPACIJA I OPOZICIJA 197172. RAWLS JOHN TEORIJA PRAVEDNOSTI

197173. VERBA I NORMAN H. PARTICIPACIJA U AMERICI

197274. KAVANAGAH D. POLITIČKA KULTURA 197275. O.SULIVAN KONZERVATIZAM

197676. R. INGLEHART TIHA REVOLUCIJA 197777. LIJPHARD DEMOKRACIJA U PLURALNIM DRUŠTVIMA 197778. VERBA KIM PARTICIPACIJA I POLIT.JEDNAKOST

197979. HABREMAS FILOZOFSKI DISKURS MODERNE

198580. RUDOLPH BAHRO IZGRADNJA ZELENOGA POKRETA

1986. 81. BECK PRONALAŽENJE POLITIČKOG

199682. MELLING D. RAZUMJEVANJE PLATONA

198783. ANDERSON B. NACIJA-ZAMIŠLJENA ZAJEDNICA 198884. JUDITH PLANT LIJEČENJE RANA

198985. FUKUYAMA F. KRAJ POVIJESTI I POSLJEDNJI ČOVJEK

199286. KAVANAGAH D. POLITICAL SCIENCE AND POLITICAL BEHAVIOUR 199387. R. EATWEL, A. WRIGHT SUVREMENE POLITIČKE IDEOLOGIJE 199388. VUJČIĆ POLITIČKA KULTURA I POLITIČKA

54

SOCIJALIZACIJA 199389. RAWLS JOHN POLITIČKI LIBERALIZAM

199390. SAMUEL HANTINGTON SUKOB CIVILIZACIJA I PREUSTROJ

SVJETSKOG PORETKA 199391. GIBSON W. VIRTUALNO SVJETLO

199392. McLEENAN GREGOR PLURALIZAM

199593. HELD DAVID DEMOKRACIJA I GLOBALNI POREDAK

199594. MARTIN RYLE EKOLOGIJA I SOCIJALIZAM

1988. 95. PATEMAN CAROLE SPOLNI UGOVOR

199896. GELLNER NACIJE I NACIONALIZAM 199897. MOOR BARRINGTON DRUŠTVENI KORJENI DEMOKRACIJE

I DIKTATURE 200098. KUHA T. STRUKTURA ZNANOST REVOLUCIJA 200099. DAHL R. DA LI AMERIKA IMA DEMOKRATSKI USTAV 2003

55

Teoretičari – kronološki

PLATON 427.-347. g.pr.Kr.ARISTOTEL 384.-322. g.pr.Kr.MACHIAVELLI NICCOLÒ DI BERNARDO 1469 –1527 HOBBES THOMAS 1588 - 1679. LOCKE JOHN 1632 – 1704 MONTESQUIEU 1689 - 1755ROUSSEAU JEAN-JACQUES 1712. – 1778SMITH ADAM 1723 – 1790 BURKE EDMUND 1729 - 1797GEORG W.F.HEGEL 1770.- 1831 ALEXIS DE TOCQUEVILLE 1805–, 1859 MILL JOHN STUART 1806. – 1873.MARX KARL 1818 - 1883.ENGELS F. 1820-1895GREEN THOMAS HILL 1836 – 1882NIETZSCHE FRIEDRICH W. 1844 – 1900 PARETO VILFREDO 1848-1923. MOSCA GAETANO 1858-1941 WEBER MAX 1864 - 1920 LENIN VLADIMIR ILJIČ 1870-1924MICHELS ROBERT 1876.-1936 SCHUMPETER JOSEPH ALOIS 1883 - 1950VON HAYEK FRIDRICH 1889 -1992BERLIN ISAIAH 1909 –1997 MILLS CHARLES WRIGHT 1916 –1962DAHL ROBERT ALAN 1915 -BELL DANIJEL 1919.-RAWLS JOHN 1921 – 2002ROKKAN STEIN 1921-1979LIPSET SEYMOUR MARTIN 1922 - 2006HUNTINGTON SAMUEL P. 1927 - TOFFLER ALVIN 1928 - HABERMAS JÜRGEN 1929 - MANCUR OLSON, JR. 1932 - 1998 RONALD F. INGLEHART 1934 – LIJPHART AREND 1936 - SKINNER QUENTIN R.D. 1940 –ANTHONY W. WRIGHT 1948 –GIBSON WILLIAM FORD 1948HELD DAVID 1951. –FUKUYAMA FRANCIS 1952.-

56