osnove kaznenog postupka - pravni fakultet … i. dio: uvodna izlaganja i. poglavlje: kazneno...
TRANSCRIPT
Prof. dr. sc. Goran Tomašević
Doc. dr. sc. Matko Pajčić
OSNOVE KAZNENOG POSTUPKA
O P Ć I D I O
P R E G L E D P R E D A V A N J A
(akademska godina 2015. - 2016.)
Pravni fakultet u Splitu
2016. godine
I
OSNOVE KAZNENOG POSTUPKA – OPĆI DIO
PREGLED PREDAVANJA, ak. god. 2015./2016.
SADRŽAJ
I. DIO: UVODNA IZLAGANJA ..................................................................................... 1
I. poglavlje: KAZNENO PROCESNO PRAVO I KAZNENI ..................................... 1
POSTUPAK ................................................................................................................. 1
1. Kazneno pravo u širem smislu riječi .............................................................. 1
2. Kazneni postupak ........................................................................................... 1
3. Kazneno procesno pravo ................................................................................ 1
4. Odnos kaznenog postupka i kaznenog procesnog prava ................................ 1
II. poglavlje: NEKI TEMELJNI KAZNENOPROCESNI POJMOVI ......................... 2
5. Procesne radnje .............................................................................................. 2
6. Općenito o tijeku kaznenog postupka ............................................................ 2
7. Kaznenoprocesni subjekti .............................................................................. 4
III. poglavlje: KRATKI PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA ................................................................................................ 4
8. Općenito o tipovima kaznenog postupanja .................................................... 4
9. Akuzatorni tip kaznenog postupka ................................................................. 4
10. Inkvizitorni tip kaznenog postupka ................................................................ 5
11. Temeljne razlike između akuzatornog i inkvizitornog načina postupanja ..... 5
12. Mješoviti tip kaznenog postupka.................................................................... 5
V. poglavlje: KRATKI PREGLED RAZVITKA HRVATSKOG KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA ................................................................................................ 6
13. Važniji pravni propisi o kaznenom postupanju primijenjivani u Hrvatskoj od
neovisnosti ................................................................................................................ 6
VI. poglavlje: OSTALI KAZNENI POSTUPCI U NAŠEM PRAVU ........................ 7
14. Kažnjive radnje i kazneni postupci ................................................................ 7
15. Zajedničke značajke i razlike među kaznenim postupcima koji čine pojam . 7
kaznenog postupka u širem smislu riječi .................................................................. 7
VII. poglavlje: IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA ................................. 7
16. Općenito o pravnim izvorima ......................................................................... 7
17. Vrste formalnih pravnih izvora važnih za kazneni postupak ......................... 8
VIII. poglavlje: TUMAČENJE PROPISA KAZNENOG PROCESNOG PRAVA ..... 9
18. Općenito o tumačenju (interpretaciji) ............................................................ 9
19. Vrste tumačenja .............................................................................................. 9
II
20. Osiguranje jedinstva pravnog poretka i tumačenje ........................................ 9
IX. poglavlje: VAŽENJE PROPISA KAZNENOG PROCESNOG PRAVA .............. 9
21. Vremensko važenje propisa kaznenog procesnog prava ................................ 9
22. Prostorno važenje propisa kaznenog procesnoga prava ............................... 10
23. Osobno važenje propisa kaznenog procesnog prava .................................... 10
X. poglavlje: IMUNITET U KAZNENOM POSTUPKU.......................................... 11
24. Općenito o imunitetu .................................................................................... 11
25. Imunitet po našem unutarnjem pravu ........................................................... 12
II. DIO: TEMELJNI KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI ............................................ 14
XV. poglavlje: TEMELJNE (GLAVNE) KAZNENOPROCESNE FUNKCIJE I
TEMELJNI (GLAVNI) .............................................................................................. 14
KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI .......................................................................... 14
26. Temeljne kaznenoprocesne funkcije ............................................................ 14
27. Temeljni kaznenoprocesi subjekti ................................................................ 14
XVI. poglavlje: KAZNENOPROCESNE STRANKE I ZASTUPANJE U
KAZNENOM POSTUPKU ........................................................................................ 14
28. Pojam kaznenoprocesne stranke................................................................... 14
29. Zastupanje i vrste pravnih zastupnika .......................................................... 16
XVII. poglavlje: TUŽITELJ U KAZNENOM POSTUPKU ..................................... 16
30. Pojam i način određivanja tužitelja .............................................................. 16
31. Državni odvjetnik kao (javni) tužitelj u kaznenom postupku ...................... 17
32. Državno odvjetništvo kod nas ...................................................................... 17
33. Policija i državno odvjetništvo ..................................................................... 20
35. Privatni tužitelj ............................................................................................. 23
XVIII. poglavlje: OPTUŽENIK U KAZNENOM POSTUPKU................................ 24
36. Temeljni pojmovi ......................................................................................... 24
37. Tko (ne) može biti okrivljenik? .................................................................... 24
38. Pravni položaj optuženika u kaznenom postupku ........................................ 25
39. Pravni učinak odsutnosti i smrti optuženika ................................................ 26
40. Obrana i branitelj u kaznenom postupku...................................................... 27
XIX. poglavlje: SUD U KAZNENOM POSTUPKU ................................................. 29
42. Sudski sustav u Hrvatskoj ............................................................................ 29
43. Općenito o sudskoj nadležnosti .................................................................... 30
44. Stvarna nadležnost........................................................................................ 30
45. Mjesna nadležnost ........................................................................................ 32
III
46. Delegacija (prenošenje) nadležnosti ............................................................. 33
47. Nadležnost po koneksitetu ........................................................................... 34
48. Sukob o nadležnosti ..................................................................................... 35
49. Sastav suda u kaznenom postupku ............................................................... 35
50. Način donošenja sudskih odluka .................................................................. 37
51. Suci ............................................................................................................... 37
XX. poglavlje: KONSENZUALNOST U KAZNENOM POSTUPKU .................... 39
52. Općenito o konsenzualnosti ......................................................................... 39
53. Konsenzualnost u našem kaznenom postupku ............................................. 39
III. DIO: TEMELJNA NAČELA KAZNENOG POSTUPKA ...................................... 41
XXI. poglavlje: OPĆENITO O TEMELJNIM NAČELIMA ..................................... 41
54. Pojam načela kaznenog postupka ................................................................. 41
55. Vrijeme i razlozi nastanka učenja o načelima .............................................. 41
56. Značenje učenja o načelima ......................................................................... 41
57. Klasifikacija načela našeg kaznenog postupka utemeljena na podjeli
temeljnih procesnih funkcija ................................................................................. 42
XXII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU KAZNENOG PROGONA
.................................................................................................................................... 42
58. Načelo oficijelnosti kaznenog progona ........................................................ 42
59. Načelo legaliteta kaznenog progona ............................................................ 43
60. Načelo svrhovitosti (oportuniteta) kaznenog progona ................................. 44
61. Načelo akuzatornosti .................................................................................... 45
XXIII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU OBRANE I ZAŠTITU
TEMELJNIH PRAVA OKRIVLJENIKA ................................................................. 46
62. Načelo pravičnog postupka .......................................................................... 46
63. Načelo zaštite okrivljenika ........................................................................... 48
64. Načelo razmjernosti...................................................................................... 50
XXIV. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU SUĐENJA ................... 51
65. Inkvizitorno i raspravno načelo ................................................................... 51
66. Načelo neposrednosti sudske ocjene dokaza ................................................ 52
67. Načelo slobodne ocjene dokaza ................................................................... 53
68. Načelo traženja materijalne istine ................................................................ 54
69. Načelo javnosti sudske rasprave .................................................................. 55
70. Načelo usmenosti sudske rasprave ............................................................... 56
IV
1
I. DIO: UVODNA IZLAGANJA
I. poglavlje: KAZNENO PROCESNO PRAVO I KAZNENI
POSTUPAK
1. Kazneno pravo u širem smislu riječi
a. Inkriminacije i kaznenopravne sankcije → suštinski stav države prema
kriminalitetu.
b. Realizacija suštinskog stava o kriminalitetu → kazneni postupak i
postupak izvršenja.
c. Pravne grane koje čine kazneno pravo u širem smislu riječi:
kazneno pravo u užem smislu (ostali nazivi → KP, te materijalno
ili suštinsko kazneno pravo);
kazneno procesno pravo (KPP) ili formalno kazneno pravo;
izvršno kazneno pravo ili pravo izvršenja kaznenopravnih
sankcija.
2. Kazneni postupak → realizacija suštinskog stava države o kriminalitetu (v. toč. 1. b.)
a. Postupak (processus) kao skup pravno reguliranih radnji državnih
tijela i ostalih sudionika u postupku.
3. Kazneno procesno pravo
a. Nužnost pravne regulacije postupka → pojam kaznenog procesnog
prava: sustav pravnih propisa kojima se pravno regulira kazneni
postupak.
b. Pravnom regulacijom društveni odnosi postaju pravnim (dakle
kaznenoprocesnim!) odnosima.
c. Kazneno procesno pravo (KPP) naziva se još i postupovnim ili
formalnim (propisuje forme, oblike, dakle načine postupanja!)
kaznenim pravom.
4. Odnos kaznenog postupka i kaznenog procesnog prava
a. Kazneni postupak → djelovanje, aktivnost.
2
b. Kazneno procesno pravo → pravni propisi.
c. Povezanost toč. 4. a. i 4. b. → radi se o pravnim propisima kojima se
pravno regulira aktivnost (pravno regulirano, a ne samovoljno
djelovanje!).
d. Kazneni postupak kao predmet kaznenog procesnog prava.
II. poglavlje: NEKI TEMELJNI KAZNENOPROCESNI
POJMOVI
5. Procesne radnje
a. Pojam procesne radnje (3 elementa pojma) → ponašanje (radnja?)
sudionika u postupku (v. toč. 4. a.) + pravna reguliranost propisima
KPP-a (forma procesne radnje!) + pravni učinak.
b. Je li pravno određivanje forme procesne radnje opravdano (?):
1. forme nisu potrebne jer otežavaju kazneno postupanje (primjer:
priznanje osumnjičenika policiji); bismo li bez postojanja formi uopće
imali kazneni postupak (?);
2. forme postupanja moraju se predvidjeti:
1. jer osiguravaju primjenu onih načina postupanja koji su se u
praksi pokazali najboljima;
2. jer se određivanjem formi postupanja onemogućava
eventualna samovolja državnih tijela koja u postupku
sudjeluju.
c. Vrste procesnih radnji (povezati s posebnim dijelom!):
radnje procesne prisile (npr. poziv, dovođenje, istražni zatvor);
procesne radnje utvrđivanja činjenica (dokazne radnje): npr.
očevid, te dokazivanje iskazima osoba, ispravama i tehničkim
registracijama činjenica;
procesne radnje odlučivanja (odluke državnog odvjetnika i
sudske odluke).
6. Općenito o tijeku kaznenog postupka
postupanje prije početka kaznenog postupka:
kazneni postupak
postupanje nakon završetka kaznenog postupka
3
Postupanje prije početka kaznenog postupka:
1. kaznena prijava i odlučivanje o kaznenoj prijavi →
značenje pojmova (v. toč. 57. c.);
2. izvidi
Kazneni postupak
1. početak → pravomoćnost rješenja o provođenju istrage
2. završetak → pravomoćnost presude;
3. stadiji kaznenog postupka →
istraga ili istraživanje,
optuživanje i kontrola optužnice,
pripreme za raspravu i rasprava s donošenjem
presude,
žalbeni postupak
8.c Postupanje nakon završetka kaznenog postupka
kazneni postupak (iznimno) i nakon završnog kaznenog postupka
→ izvanredni pravni lijekovi (3);
pregled (shema) tijeka kaznenog postupka:
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
izvidi istraga optuživanje rasprava žalbeni izvanredni
ili istraživanje i kontrola postupak pravni
optužnice lijekovi
← ║--------------║---------------║--------------║-------------║ →
↓ ↓ ↓ ↓ ↓
rješenje o podizanje potvrda 10 presuda pravomoćnost
provođenju optužnice optužnice Žalba (?) presude
istrage
↑ ------------------------------ Kazneni postupak -----------------↑ →
a. Nužnost postojanja svih stadija (?).
b. Posebni kazneni postupci (postupak prema okrivljenicima s duševnim
smetnjama, postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi,
postupak za opoziv uvjetne osude, te postupak za izdavanje tjeralice i
objave).
4
7. Kaznenoprocesni subjekti
a. Temeljne procesne funkcije i pojam temeljnih procesnih subjekata.
b. Odnos pojma temeljnog kaznenoprocesnog subjekta prema pojmovima
stranka i sudionik u kaznenom postupku.
c. Temeljni kaznenoprocesni subjekti i kaznenoprocesni subjekti.
III. poglavlje: KRATKI PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA
KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
8. Općenito o tipovima kaznenog postupanja
a. Tri tipa (načina) kaznenog postupanja.
b. Nužnost proučavanja povijesnih rješenja: A → B → (A/B).
9. Akuzatorni tip kaznenog postupka
a. Pojam → spor ravnopravnih stranaka pred sudom (kontradiktornost).
b. Naziv ovog načina postupanja → accusator (tužitelj), načelo
akuzatornosti.
c. Funkcija kaznenog progona:
pojam i sadržaj funkcije kaznenog progona;
tko u akuzatornom tipu postupka može biti ovlašteni tužitelj
određuje se na dva načina:
1. sustavom privatne tužbe;
2. sustavom popularne tužbe;
d. Funkcija obrane:
pojam optuženika i sadržaj funkcije obrane;
pravni položaj optuženika (dužnost upuštanja, teret dokaza).
e. Funkcija suđenja:
pojam i sadržaj;
objektivnost suda (razlog: akuzatornost + pasivnost suda);
5
političke značajke: moguća nevinost, pa stoga i prihvaćanje
načela neposrednosti, javnosti i usmenosti (v. toč. 91., 94. i 95.).
10. Inkvizitorni tip kaznenog postupka
a. Pojam → uredovanje državnih tijela s ciljem utvrđenja počinjenja
kaznenog djela i počinitelja (nema spora ni stranaka!).
b. Faze postupanja → inquisitio ili istraga + suđenje.
c. Istraga → inkvirent i spis predmeta (acta). Naziv postupka?
d. Suđenje temeljem spisa → tri vrste sudskih odluka.
e. Žalba → razlozi za uvođenje ovog pravnog instituta upravo u
inkvizitornom tipu postupanja.
f. Način dokazivanja → zakonska ocjena dokaza (v. toč. 5. b. i 92. c.);
rezultat (određeni uvjeti) → tortura (sudsko ispitivanje):
pojam torture: mučenje kao pravom regulirani način utvrđivanja
činjenica - zakonski se određuju kako uvjeti za primjenu tako i
način primjene
g. Političke značajke inkvizitornog tipa postupka → djelotvornost
postupka; neki opći podaci koji potvrđuju djelotvornost ovoga tipa
postupka (npr. brojni postupci protiv "vještica"; primjena načela
tajnosti, pismenosti, posrednosti; okrivljenik kao objekt postupka.
h. Relativnost zaključka iz prethodnih izlaganja → postoje i pozitivne
značajke: racionalnost u dokazivanju, sustavni progon (načelo
oficijelnosti), istražna (inkvizitorna) maksima, žalba na presudu.
11.Temeljne razlike između akuzatornog i inkvizitornog načina postupanja
a. Odvojenost odnosno kumulacija temeljnih procesnih funkcija.
b. Postojanje odnosno nepostojanje spora i stranaka.
c. Različitost društvenih uvjeta: vrijeme i područja primjene, oblik
vladavine, utjecaj crkvenog prava i crkvenih sudova (nadležnost?) na
nastanak inkvizitornog postupka (vjerski delikti: npr. hereza -
krivovjerstvo ili blasphemia - huljenje).
12. Mješoviti tip kaznenog postupka
a. Vrijeme (C.I.C. 1808. g.), mjesto (Francuska) i razlozi nastanka.
6
b. Tijek postupka → istraga, pa glavna rasprava (razlike u odnosu na
akuzatorni i inkvizitorni način postupanja).
c. Istraga → oficijelnost ali bez kumulacije (državni odvjetnik - istražni
sudac); svrha istrage; ograničenost obrane (tajnost).
d. Glavna rasprava → spor (kontradiktornost), a ne spis; inkvizitorna
maksima, ispitivanje okrivljenika.
V. poglavlje: KRATKI PREGLED RAZVITKA HRVATSKOG
KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
13.Važniji pravni propisi o kaznenom postupanju primijenjivani u Hrvatskoj od
neovisnosti
a. Zakon o krivičnom postupku iz 1976. godine s novelama (v. toč. 21. g.),
preuzet 1991. godine.
b. Zakon o kaznenom postupku (ZKP/97) objavljen 21. 10. 1997. (NN
110/97), a stupio na snagu 01.01.1998.; vacatio legis → 2 mjeseca i 9
dana).
c. Prijedlog teksta novog ZKP-a (označava se kao ZKP/08) podnesen je
Vladi RH u lipnju 2008. godine. Zakon je (v. toč. 30. b.) :
izglasan u Saboru 15. prosinca 2008. godine;
proglašen (promulgacija) 18. prosinca 2008. godine (zašto je
potrebna: potvrda zakonitosti postupka, a ne suglasnosti
Predsjednika RH);
objavljen u NN (152/08) 24. prosinca 2008. godine;
potpuno stupio na snagu (u svim ostalim odredbama) 1. rujna
2011.
Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12,
56/2013, 145/2013 i 152/2014
Napomene:
novi je ZKP iz 2008. g. izmijenjen i dopunjen (s više od stotinu
članaka!) i prije nego li je potpuno stupio na snagu (v. NN 76/09).
Zanimljivo je navesti kako je Zakon o izmjenama i dopunama
ZKP-a iz 2009.g.:
izglasan u Saboru 30. lipnja 2009. g.;
proglašen 30. lipnja 2009. g.;
objavljen 01. srpnja 2009. g.;
stupio na snagu 01. srpnja 2009. g.; za predmete iz
nadležnosti USKOK-a, a 1. rujna 2011. za sve predmete
7
Sve izmjene i dopune: NN 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012,
143/2012, 56/2013, 145/2013 i 152/2014.
VI. poglavlje: OSTALI KAZNENI POSTUPCI U NAŠEM PRAVU
14. Kažnjive radnje i kazneni postupci
a. Pojam i vrste kažnjivih radnji (v. izlaganja iz KP-a!): kaznena djela,
prekršaji, stegovna djela
b. Vrste kaznenih postupaka u našem pravu ovisno o vrstama počinjenih
kažnjivih radnji:
počinjenje kaznenog djela (redoviti te posebni postupci);
počinjenje kažnjive radnje (kazneni, prekršajni, te stegovni
postupci).
c. Kazneni postupak u užem i širem smislu riječi.
15. Zajedničke značajke i razlike među kaznenim postupcima koji čine pojam
kaznenog postupka u širem smislu riječi
a. Zajedničke značajke svih kaznenih postupaka u širem smislu:
mogućnost izricanja kazne (različite po vrsti);
načelo pravne (ne zakonske!) određenosti;
istovjetan cilj i metoda u postupanju (utvrditi činjenice iz prošlosti
izvođenjem dokaza).
b. Bitne razlike među kaznenim postupcima:
materijalna razlika: različit stupanj opasnosti radnje povodom
koje se ovi postupci vode;
formalna razlika: različita tijela; različit stupanj pravne
reguliranosti.
VII. poglavlje: IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
16.Općenito o pravnim izvorima (v. izlaganja iz Teorije prava i države)
a. Pojam pravnog izvora:
društveni odnosi koje, zbog važnosti, treba pravno regulirati;
8
pravni propisi koji reguliraju društvene odnose koji, time, postaju
pravnim odnosima.
b. Vrste pravnih izvora:
izvori u materijalnom smislu → važni društveni odnosi (↑)
(objašnjavaju zašto se nešto pravno regulira);
izvori u formalnom smislu → pravne odredbe koji reguliraju
društvene odnose (↑) u formalnom smislu (objašnjavaju što se i
kako pravno regulira);
značaj izvora u formalnom smislu za pravni studij.
17. Vrste formalnih pravnih izvora važnih za kazneni postupak
a. Glavni izvori → propisi o tijeku kaznenog postupka.
b. Sporedni izvori → propisi o ustroju i nadležnosti tijela koja u postupku
sudjeluju.
c. Izvori unutarnjeg prava važni za kazneni postupak:
Ustav RH:
- načelne odredbe (npr. čl. 28. Ustava → presumpcija
optuženikove nedužnosti - v. toč. 62. b.);
- organizacijske odredbe (npr. čl. 4. Ustava → odredba o
podjeli vlasti);
zakonski propisi:
- glavni izvori (ZKP, KZ, sve s izmjenama);
- sporedni izvori (ZOS, ZDO i sl.).
d. Izvori međunarodnog prava važni za kazneni postupak:
značaj ovog izvora određen Ustavom → propisi međunarodnog
prava jače su pravne snage od zakona (v. Ustav RH, čl. 141.);
odnos međunarodnog i unutarnjeg prava (primarna i supsidijarna
primjena!).
9
VIII. poglavlje: TUMAČENJE PROPISA KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA
18. Općenito o tumačenju (interpretaciji)
a. Pojam tumačenja → utvrđivanje pravog smisla i načina primjene
pravnog propisa (v. izlaganja iz predmeta Teorija prava i države).
b. Postupak primjene zakonskog propisa
kritika teksta: utvrđenje teksta s obzirom na moguće tiskarske i
redakcijske pogrješke ↓
tumačenje pravnog propisa ↓
supsumpcija: podvođenje konkretnog događaja pod apstraktni
zakonski opis.
19.Vrste tumačenja (v. izlaganja iz KP-a i Teorije prava i države).
a. Tumačenje prema subjektu:
autentično (v. npr. odredbe čl. 202. st. 2. ZKP!);
sudsko;
doktrinarno.
20. Osiguranje jedinstva pravnog poretka i tumačenje
a. Pojam jedinstva pravnog poretka → u istim ili sličnim predmetima pred
svim sudovima jedne države donose se iste ili slične odluke.
b. Način osiguranja jedinstva pravnog poretka: međusobna usklađenost
propisa (ustavnost zakona!) + jedinstveno tumačenje.
c. Značaj pravilnog tumačenja za kazneni postupak → osigurava
jednakost građana pred zakonom (!).
IX. poglavlje: VAŽENJE PROPISA KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA
21. Vremensko važenje propisa kaznenog procesnog prava
a. Pojam vremenskog važenja → primjena propisa od stupanja na snagu do
ukidanja.
10
b. Postupak donošenja zakonskog propisa: izglasavanje → proglašavanje
(promulgacija) → objavljivanje (NN) → vakacija (vacatio legis) →
stupanje zakona na snagu. Primjeri:
novi ZKP iz 2008. (ZKP/08): izglasavanje → 15. 12. 2008.;
proglašenje → 18.12.08.; objavljivanje u NN (br. 152/08) 24. 12.
2008.; djelomično stupanje na snagu → 1.1.2009., potpuno
stupanje na snagu za sve predmete - 01.9.2011. godine.
c. Ukidanje zakonskog propisa:
izričito: primjer → čl. 573. ZKP iz 2008. godine: "Stupanjem na
snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o kaznenom postupku ...
osim .....
prešutno (lex posterior derogat legi priori): novi zakon različito
regulira istu materiju (primjer: važeći ZKP regulirajući istu
materiju prešutno stavlja izvan snage odredbe prethodnog ZKP-a);
po ovom pravilu novim bi se zakonom stavio izvan snage prethodni
zakon čak i kad to ne bi bilo izričito navedeno → navedeni propisi
u gornjim primjerima o izričitom ukidanju stvarno nisu potrebni,
jer bi i bez njih, samim svojim postojanjem, novi zakon isključio
primjenu starog.
22. Prostorno važenje propisa kaznenog procesnoga prava
a. Temeljno pravilo prostornog važenja → primjena domaćeg kaznenog
procesnog prava kao načelno isključivog prava na području RH, čak i
kod pružanja međunarodne pravne pomoći (ipak postoje iznimke)
b. Pojam mjesta počinjenja kaznenog djela ako se radi o tzv. distancijskom
deliktu:
problem: gdje je mjesto počinjenja djela → tri moguća odgovora,
rješenje kod nas: teorija ubikviteta → čl. 9. KZ/11
procesni nedostatak materijalnopravnog rješenja: zahtjeva uvođenje
(ZKP!) tzv. dopunskog (supsidijarnog) kriterija za određivanje
mjesno nadležnog suda
23. Osobno važenje propisa kaznenog procesnog prava
a. Temeljno pravilo osobnog važenja → primjena propisa domaćeg
kaznenog procesnog prava na sve osobe protiv kojih se kazneni postupak
vodi na području RH.
b. Iznimke od pravila (osobe izuzete iz jurisdikcije) → djeca do 14 godina,
te osobe s imunitetom; pravne osobe više nisu iznimke nakon stupanja na
11
snagu Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN
151/03, 110/07, 45/11, 143/12).
X. poglavlje: IMUNITET U KAZNENOM POSTUPKU
24.Općenito o imunitetu
a. Pojam kaznenoprocesnog imuniteta (lat. immunitas): povlastica
(subjektivno javno pravo) određenih osoba zbog koje se protiv njih ne
može voditi kazneni postupak ili se ne mogu vršiti neke procesne
radnje; za te osobe, dakle, ne vrijedi kaznena jurisdikcija hrvatskih
sudova.
b. Vrste imuniteta:
materijalnopravni imunitet → isključuje krivnju, pa stoga trajno
onemogućava procesuiranje (kazneno postupanje!);
procesnopravni imunitet → ne isključuje krivnju, ali za određeno
vrijeme (dakle privremeno, npr. za trajanja mandata)
onemogućava vođenje kaznenog postupka ili poduzimanje
pojedinih procesnih radnji; ovaj imunitet može biti:
- potpuni: zaštićuje od kaznenog postupka uopće, dakle ovaj
se postupak protiv ovlaštenika ne može voditi;
- djelomičan: zaštićuje od pojedinačnih procesnih radnji (npr.
od određivanja istražnog zatvora), ali ne i od vođenja
kaznenog postupka protiv ovlaštenika;
- apsolutan: vrijedi za sva kaznena djela;
- relativan: vrijedi samo za određena kaznena djela (npr. za
teža kaznena djela);
- funkcionalan: zaštićuje ovlaštenika od kaznenog postupka
isključivo za kaznena djela počinjena u obavljanju službene
dužnosti (što znači kako je funkcionalan imunitet uvijek
relativan, dok relativan ne mora biti i funkcionalan).
c. Pravni izvori o imunitetima: imunitet može biti predviđen odredbama
unutarnjeg (kod nas ustavnog prava,) i međunarodnog prava; posebna
napomena → mogućnost derogiranja imuniteta po unutarnjem pravu
propisima međunarodnog prava.
12
25. Imunitet po našem unutarnjem pravu
a. Općenito:
povezanost imuniteta s trodiobom vlasti (sprječavanje utjecaja
jedne vlasti na drugu);
značaj odluke Ustavnog suda RH od 20. 04. 2005. g. (NN 59/05)
o pravnim izvorima za određivanje imuniteta, kojom je isključen
zakonom predviđeni imunitet više kategorija osoba (članova i
predsjednika DSV-a i DOV-a, Glavnog državnog odvjetnika RH,
te članova Vlade RH) zbog stajališta Ustavnog suda po kojem "...
Ustav RH ne ovlašćuje zakonodavca da zakonom priznaje
imunitet državnim dužnosnicima, izvan onih izrijekom određenih
u samom Ustavu".
b. Osobe koje po hrvatskom pravu uživaju imunitet
Zastupnici u Hrvatskom saboru:
- sadržaj imuniteta zastupnika (čl. 75. Ustava RH): a. relativan materijalnopravni imunitet: zastupnik ne
može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren
ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u
Hrvatskom saboru;
b. potpuni (nema pokretanja postupka) i apsolutan
(vrijedi za sva kaznena djela) procesnopravni imunitet
zbog kojega zastupnik ne može biti pritvoren niti se
protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez
odobrenja Sabora);
- povijesni razlozi postojanja imuniteta članova parlamenta;
- suvremeni razlozi za ograničenje (ne i ukidanje!) imuniteta
(politički i tehnički);
- ograničenje procesnog imuniteta zastupnika → moguće
pritvaranje bez odobrenja ako je zastupnik zatečen (tzv.
zaticanje in flagranti) prilikom izvršenja težeg kaznenog
djela uz izvješće predsjedniku Sabora; pojašnjenje pojmova;
- ako Hrvatski sabor nije na okupu odobrenje za oduzimanje
slobode i/ili za vođenje kaznenog postupka daje i o
zastupnikovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-
imunitetno povjerenstvo, s time da njegovu odluku mora
naknadno potvrditi Hrvatski sabor.
13
Predsjednik RH (čl. 105. Ustava) → uživa tzv. imunitet
nepovredivosti koji je sadržajno istovjetan kaznenoprocesnom
imunitetu zastupnika. Predsjednik ne može biti pritvoren niti se
protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog
odobrenja Ustavnog suda. Iznimno, pod istim uvjetima kao i kod
zastupnika (zatjecanje pri počinjenu težeg kaz. djela) Predsjednik
može biti pritvoren i bez odobrenja, o čemu se odmah izvješćuje
predsjednika Ustavnog suda. Odobrenje, dakle, ovdje umjesto
Sabora daje Ustavni sud.
Suci Ustavnog suda (čl. 126. Ustava i čl. 3. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu) → imaju imunitet sadržajno istovjetan imunitetu
zastupnika (i predsjednika RH), s tim da odobrenje za eventualno
pritvaranje i/ili vođenje kaznenog postupka daje Ustavni sud.
Suci (čl. 121. Ustava) → imaju:
- relativan materijalnopravni imunitet → suci ... ne mogu biti
pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje
pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju
zakona od strane suca koje je kazneno djelo;
- relativan (funkcionalan) i djelomičan procesnopravni
imunitet - temeljem čl. 121. Ustava RH i čl. 8. Zakona o
sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15) → Sudac ne može u
postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u
obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren niti mu može biti
određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudbenog
vijeća.
- Relativni kaznenoprocesni imunitet - za kaznena djela za
koja se postupak pokreće po privatnoj tužbi, prijedlogu ili
se radi o preuzimanju kaznenog progona od strane
oštećenika, kazneni postupak protiv suca ne može se
pokrenuti niti voditi bez odobrenja Državnog sudbenog
vijeća.
Suci porotnici (čl. 121. Ustava, o pojmu v. toč. 73. a.) → ukoliko
sudjeluju u suđenju priznaje im se isključivo relativan
materijalnopravni imunitet (... ne mogu biti pozvani na
odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju
sudbene odluke ...), dakle nemaju procesnopravni imunitet.
14
II. DIO: TEMELJNI KAZNENOPROCESNI
SUBJEKTI
XV. poglavlje: TEMELJNE (GLAVNE) KAZNENOPROCESNE
FUNKCIJE I TEMELJNI (GLAVNI)
KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI
26. Temeljne kaznenoprocesne funkcije
a. Pojam (temeljne, glavne) kaznenoprocesne funkcije: kaznenoprocesnim
pravom predviđene najvažnije djelatnosti nužne za postojanje kaznenog
postupka. Povezanost s procesnim radnjama → procesne radnje sadržaj
su procesne funkcije
b. Vrste procesnih funkcija: temeljne (glavne), te ostale (dopunske)
procesne funkcije (koje nisu nužne za postojanje kaznenog postupka).
c. Tko vrši kaznenoprocesne (posebice glavne!) funkcije (?) → rješenja
nekad i sad.
27. Temeljni kaznenoprocesi subjekti
a. Temeljni (glavni) subjekti u kaznenom postupku - povezanost s
glavnim procesnim funkcijama.
b. Dopunski kaznenoprocesni subjekti.
XVI. poglavlje: KAZNENOPROCESNE STRANKE
I ZASTUPANJE U KAZNENOM POSTUPKU
28. Pojam kaznenoprocesne stranke
a. Različitost glavnih subjekata ovisno o položaju u postupku
(suprotstavljanje?).
b. Odnos pojmova kaznenoprocesni subjekt i kaznenoprocesna stranka.
c. Stranačka sposobnost:
pojam → mogućnost procesnog subjekta biti stranka u kaznenom
postupku;
15
tko ima stranačku sposobnost (?): ovlašteni tužitelj (3 subjekta) i
okrivljenik/optuženik u postupku (tko može biti okrivljenik i
optuženik);
u pravilu je stranačka sposobnost nesporna (iznimka: imunitet?).
d. Procesna sposobnost stranke:
pojam → sposobnost stranke samostalno poduzimati procesne
radnje;
procesna sposobnost ovlaštenog tužitelja:
- državni odvjetnik - pretpostavljena procesna sposobnost
(postupak imenovanja usklađen sa zakonskim uvjetima);
- ostali tužitelji (supsidijarni i privatni) - ne moraju imati
procesnu sposobnost (tako je npr. djeca ili maloljetnici do
16 godina nemaju, ali mogu biti ovlašteni tužitelji jer imaju
stranačku sposobnost);
procesna sposobnost okrivljenika (pojam okrivljenika i
optuženika):
- fizička osoba kao okrivljenik - procesna postoji uvijek kad i
stranačka sposobnost (okrivljenik je ovlašten samostalno
poduzimati procesne radnje);
- pravna osoba kao okrivljenik - nema procesne, ali ima
stranačku sposobnost, jer ne može samostalno poduzimati
procesne radnje;
posljedice procesne nesposobnosti → obvezno zastupanje u
kaznenom postupku;
postojanje zastupanja, međutim, ne znači uvijek kako postoji
procesna nesposobnost (mogućnost istovremenog postojanja
procesne sposobnosti i zastupanja).
e. Raspravna sposobnost fizičke osobe kao okrivljenika:
pojam raspravne sposobnosti → faktička sposobnost okrivljene
fizičke osobe sudjelovati u kaznenom postupku (razumjeti
optužbu, pratiti tijek postupka i koristiti procesna prava); ova se
sposobnost pretpostavlja, no može se dokazivati kako je
umanjena ili je uopće nema (npr. zbog tjelesne bolesti, duševnih
smetnji ili zbog ponašanja okrivljenika kao što su zlouporaba
droga, samoozljeđivanje i sl.);
16
29. Zastupanje i vrste pravnih zastupnika
a. Opći pojam zastupanja (v. izlaganja iz predmeta Teorija prava i
države): poduzimanje pravno valjanih radnji u ime i za račun druge
osobe.
b. Temelj zastupanja: zakon, statut, ugovor, pravilo pravne osobe, akt
državnog tijela, te dogovor zastupanog i zastupnika.
c. Pravni zastupnici u kaznenom postupku:
zakonski zastupnik: pojam, ograničena primjena u kaznenom
postupku:
- pravilo: zakonskog zastupnika ima procesno nesposoban
oštećenik (maloljetnik ili oštećenik lišen poslovne
sposobnosti);
- iznimka: oštećenik od 16 do 18 god. može sam podnijeti
prijedlog za progon;
opunomoćenik: pojam, primjena u kaznenom postupku (samo za
oštećenika);
Punomoć ne čini branitelja opunomoćenikom (!) → on pomaže, a ne zamjenjuje
okrivljenika - stoga je procesni pomoćnik, a ne opunomoćenik
XVII. poglavlje: TUŽITELJ U KAZNENOM POSTUPKU
30. Pojam i način određivanja tužitelja
a. Povijesni pregled → privatna i popularna tužba, kumulacija funkcija,
C.i.C. (mješoviti tip postupka 1808. g.)
b. Suvremeno pravo → tri kategorije kaznenih djela ovisno o načinu
kaznenog pregona (privatna tužba – prijedlog – oficijelnost).
c. Rješenja u našem pravu:
Kazneno pravo → tri vrste kaznenih djela ovisno o načinu vršenja
kaznenog progona
Kazneno procesno pravo → četiri procesne mogućnosti prilikom
određivanja tužitelja (tri moguća tužitelja koja čine sadržaj pojma
ovlašteni tužitelj):
- državni odvjetnik (za kaznena djela s progonom po
službenoj dužnosti, načelo oficijelnosti);
17
- državni odvjetnik (za kaznena djela s progonom po
prijedlogu oštećenika ako prijedlog postoji);
- oštećenik kao tužitelj (supsidijarni tužitelj za kaznena djela
za koja se progon vrši po službenoj dužnosti ili po
prijedlogu, ali državni odvjetnik progon ne vrši);
- oštećenik kao privatni tužitelj (za kaznena djela za koja se
progon vrši po privatnoj tužbi).
d. Pojam žrtve i oštećenika kaznenog djela – autentično tumačenje (v. čl.
202. st. 2. toč. 11. i 12. ZKP-a):
žrtva kaznenog djela - svaka osoba koja zbog počinjenja
kaznenog djela trpi fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu
ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda;
oštećenik - žrtva i druga osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko
pravo ugroženo ili povrijeđeno kaznenim djelom, a u svojstvu
oštećenika sudjeluje u kaznenom postupku;
e. Moguće uloge oštećenika u kaznenom postupku:
supsidijarni tužitelj (v. toč. 58.);
privatni tužitelj (v. toč. 59.);
podnositelj prijedloga za kazneni progon (v. toč. 54. c.);
podnositelj imovinskopravnog zahtjeva (v. adhezijski postupak,
toč. 13. b.);
sudionik (tada ne i stranka!) u kaznenom postupku (moguće i kao
"bivši" supsidijarni tužitelj) v. čl. 47 ZKP
31. Državni odvjetnik kao (javni) tužitelj u kaznenom postupku
a. Vrijeme i razlozi nastanka institucije državnog odvjetništva (Francuska
1808., Korčula 1214. g.).
32. Državno odvjetništvo kod nas
a. Ustrojstvo državnog odvjetništva → pravni izvori:
Ustav RH (čl. 121. a..): državno je odvjetništvo samostalno i
neovisno pravosudno tijelo s ustrojem na tri razine:
1. Državno odvjetništvo RH (DORH) kojem je na čelu Glavni
državni odvjetnik, a imenuje ga Sabor na prijedlog Vlade
18
(povezanost s upravnom vlašću?) uz prethodno pribavljeno
mišljenje saborskog Odbora za pravosuđe;
2. županijska državna odvjetništva (ŽDO) kojima su na čelu
županijski državni odvjetnici koje imenuje
Državnoodvjetničko vijeće (DOV) na prijedlog Glavnog
državnog odvjetnika, a uz prethodno pribavljeno mišljenje
Kolegija DORH-a (struka!);
3. općinska državna odvjetništva (ODO) kojima su na čelu
općinski državni odvjetnici koje, na prijedlog Glavnog
državnog odvjetnika, a uz prethodno pribavljeno mišljenje
Kolegija ŽDO-a imenuje DOV. Zamjenike na svim
razinama, ali NE po istoj proceduri, također imenuje DOV
(v. čl. 109. i 110. ZDO).
Zakon o državnom odvjetništvu iz 2009. g. (ZDO → NN 76/2009,
153/2009, 116/2010, 145/2010, 57/2011, 130/2011, 72/2013,
148/2013, 33/2015, 82/2015)
predviđa ova ustrojstvena načela (pojašnjenje naziva i sadržaja
ovih pojmova):
1. načelo monokratskog uređenja (grč. mono + krateo, sam +
vladati), dakle samovlada;
2. načelo hijerarhije (grč. hieros + archo, vrhovni svećenik,
vladar), preneseno značenje → službena ljestvica, poredak
po rangu;
3. načelo devolucije (lat. devolvere, skotrljati) - preneseno:
prijenos ovlasti s tijela nižeg na tijela višeg ranga
(devolutio);
4. načelo supstitucije (lat. substituere, zamjeniti) - prijenos
ovlasti s jednog na drugo tijelo istog ranga po odluci
zajedničkog višeg tijela.
b. Djelokrug poslova državnog odvjetnika → progon počinitelja kaznenih
djela (kazneni progon) kao glavna dužnost (čl. 38. st. 1.), a sastoji se od
ovih posebnih obveza državnog odvjetnika povezanih uz kaznena djela
za koja se progon vrši po službenoj dužnosti (čl. 38. st. 2. toč. 1.- 12.):
otkrivanje kaznenih djela i pronalaženje počinitelja;
poduzimanje izvida, te nalaganje i nadzor pojedinih izvida radi
prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage;
donošenje rješenja o provođenju istrage i provođenje istrage;
provođenje i nadzor provođenja dokaznih radnji;
19
predlaganje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske
koristi;
odlučivanje o odgodi kaznenog progona (konsenzualnost, v. toč.
77.);
pregovaranje i sporazumijevanje s okrivljenikom o priznanju
krivnje i sankciji (konsenzualnost, v. toč.77);
podizanje i zastupanje optužnice, te predlaganje izdavanja
kaznenog naloga nadležnom sudu (konsenzualnost, v. toč. 77);
davanje izjave da neće poduzeti kazneni progon svjedoka (v. čl.
286. st. 2., tzv. oprosnica!);
podnošenje žalbi protiv nepravomoćnih, te izvanrednih pravnih
lijekova protiv pravomoćnih sudskih odluka;
sudjelovanje u postupku sudske zaštite zatvorenika na izdržavanju
kazne oduzimanja slobode;
poduzimanje drugih mjera predviđenih zakonom.
c. Stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetnika
stvarna nadležnost → državni odvjetnik vrši kazneni progon
sukladno propisima o sudskoj nadležnosti, tako da je za kaznena
djela za koja sudi županijski sud nadležno ŽDO, dok je za
kaznena djela za koja sudi općinski sud nadležno ODO;
mjesna nadležnost također je određena prema sudskoj
nadležnosti, tako da će prema mjesno nadležnom sudu biti
određen i mjesno nadležan državni odvjetnik - ako je za predmet
nadležan Županijski sud u Splitu tada će, za kazneni progon, biti
nadležno ŽDO u Splitu;
stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetnika, suprotno
sudskoj nadležnosti, mogu se mijenjati zbog ustrojstvenih načela
državnog odvjetništva - tako npr. mjesno nadležno ODO,
odlukom ŽDO-a, može biti zamijenjen drugim, mjesno
nenadležnim, ODO-om (što je posljedica primjene načela
supstitucije).
d. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK):
a. pojam USKOK-a → posebno državno odvjetništvo sa sjedištem u
Zagrebu koje na čitavom području RH vrši kazneni progon za
posebno određena kaznena djela (tzv. uskočki predmeti);
b. pravni izvor → Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (ZUSKOK, NN 76/09, 116/10,
145/10, 57/11, 136/12, 148/13);
c. mjesna nadležnost Ureda → čitavo područje RH;
20
d. stvarna nadležnost Ureda → uskočki predmeti (čl. 21. ZUSKOK-
a); kratki pregled inkriminacija za koje kazneni progon vrši
USKOK → tri skupine kaznenih djela:
1. korupcijska kaznena djela → kaznena djela kod kojih je
korupcija obilježje bića kaznenog djela (npr. primanje i
davanje mita, trgovanje utjecajem i sl.
2. kaznena djela organiziranog kriminaliteta
3. kaznena djela povezana uz korupciju i organizirani
kriminalitet:
a. k.d. kojima se olakšava ili omogućava počinjenje
korupcijskih i/ili kaznenih djela organiziranog
kriminaliteta (npr. krađa oružja radi izvršenja otmice);
b. k.d. kojima se otežava ili onemogućava otkrivanje
djela korupcije i/ili organiziranog kriminaliteta (npr.
sprječavanje dokazivanja);
USKOK i sudovi:
- samo određeni sudovi (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb)
putem posebnih odjela sude u "uskočkim predmetima" što
im proširuje mjesnu nadležnost i osigurava specijalizaciju;
to nisu posebni uskočki sudovi (!);
USKOK i policija → suradnja USKOK-a s policijom ostvaruje se
putem Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK), a ustrojen je u
okvirima Uprave kriminalističke policije te četiri područna Odjela
za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i to u
Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.
33. Policija i državno odvjetništvo
a. Općenito o policiji:
opća svrha policijske djelatnosti → održavanje reda i sigurnosti;
b. Policija kod nas
Zakon o policiji (ZOPO, NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14,
33/15) → policija kao javna služba MUP-a koja obavlja
policijske poslove;
unutarnji ustroj policije:
- Ravnateljstvo policije ↓
- policijske uprave (npr. PU Splitsko-dalmatinska) ↓
- policijske postaje i ispostave;
policijski poslovi i policijske ovlasti → v. Zakon o policijskim
poslovima i ovlastima (ZPPO, NN 76/09, 92/14);
21
- policijski poslovi određeni su zakonom (npr. zaštita života,
prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe; zaštita
javnog reda i imovine; traganje za počiniteljima kaznenih
djela, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom);
- policijske ovlasti su također točno određene pravnim
propisima (npr. prikupljanje obavijesti od građana,
zaprimanje kaznenih prijava, podnošenje kaznenih prijava i
izvješća, uporaba sredstava prisile);
- korištenjem ovlasti obavljaju se policijski poslovi; primjer
→ temeljem zaprimljene kaznene prijave sprječi se
počinjenje kaznenog djela ili uhiti počinitelj;
značaj policije za vršenje funkcije kaznenog progona (povezanost
policije i državnog odvjetništva) → dio policijskih poslova
povezan je s ovom funkcijom (npr. traganje za imovinskom koristi
stečenoj kaznenim djelom).
c. Kaznena prijava
pojam → obavijest (usmena ili pisana) o počinjenju kaznenog
djela upućena (neposredno ili posredno) državnom odvjetniku;
pravnu dužnost podnošenja kaznene prijave, ako saznaju za
kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, imaju:
- tijela državne vlasti (dakle i policija!);
- pravne osobe;
- građani;
dužnost je policijskog službenika zaprimiti kaznenu prijavu uz
mogućnost upozorenja prijavitelju o neopravdanosti prijave;
podaci o istovjetnosti prijavljene osobe službena su tajna;
slučajevi kad je neprijavljivanje kaznenog djela kazneno djelo
određeni su zakonom
postupanje državnog odvjetnika s kaznenom prijavom:
- upis prijave u upisnik kaznenih prijava: državni odvjetnik je
dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od šest
mjeseci od dana upisa
- potpuna prijava → načelo legaliteta kaznenog progona;
ovisno o težini k.d.:
→ istraživanje ili
→ rješenje o provođenju istrage
22
- nepotpuna prijava ili opće saznanje (bez prijave!) o
mogućem počinjenu kaznenog djela → više mogućnosti za
državnog odvjetnika (cilj → nepotpunu prijavu upotpuniti): a. nalog policiji da provede izvide (pravo državnog
odvjetnika na stalni nadzor); b. samostalno (državno-odvjetničko) provođenje izvida;
- odbacivanje kaznene prijave rješenjem (čl. 206.) → ako
(alternativno navedeno): a. djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po
službenoj dužnosti; b. nastupila je zastara, amnestija ili pomilovanje; c. postoje okolnosti koje isključuju krivnju ili kazneni
progon (KZ?); d. nema ni osnova sumnje da je osumnjičenik počinio
kazneno djelo; e. prijava nije vjerodostojna;
- posebni slučajevi odbacivanja prijave unatoč njenoj
osnovanosti (v. načelo svrhovitosti, te konsenzualnost)
d. Policijska djelatnost u svezi s kaznenim djelom (dva bitna pitanja):
Kada policija postupa? → ako postoji bilo koji od pravnih osnova
(temelja) policijskog djelovanja, a to je:
- postojanje osnova sumnje o počinjenju kaznenog djela
(razlikovati od osnovane sumnje!) → samostalna djelatnost
policije utemeljena na zakonskoj ovlasti (v. čl. 207. st. 1. →
pronalaženje počinitelja, otkrivanje i osiguranje tragova kaz.
djela, prikupljanje obavijesti); obavijest državnom
odvjetniku o izvidima odmah, a najkasnije u roku od 24 sata
(ostvarenje stalnog nadzora);
- postojanje naloga državnog odvjetnika; cilj → nepotpunu
prijavu upotpuniti novim podacima (kaznena prijava ili
saznanje, iako nepotpuno, postoji);
Kako policija postupa? → način policijskog djelovanja:
- neformalna policijska djelatnost (tzv. kriminalističko
istraživanje) → nije detaljno pravno regulirana, policija
djeluje prema pravilima struke sukladno konkretnom
predmetu (npr. traženje potrebnih obavijesti od građana,
pregled prijevoznih sredstava, ograničavanje kretanja, v. čl.
36. ZPPO.); rezultati ove djelatnosti ne mogu se koristiti
kao dokaz → na njima se ne može temeljiti sudska odluka
23
(v. posebni dio, pravno nevaljali dokazi!); zašto se ovakva
djelatnost uopće vrši (?) → spoznajna vrijednost!
- formalna policijska djelatnost precizno je pravno regulirana
i vrši se u samo točno određenim slučajevima i na točno
određeni način (npr. posebne dokazne radnje); na ovako
pribavljenim dokazima može se temeljiti sudska odluka
(radi se o pravno valjanim dokazima).
34. Supsidijarni tužitelj
a. Pojam supsidijarnog tužitelja: oštećenik koji je preuzeo kazneni progon
jer ga ne vrši državni odvjetnik; elementi pojma → državni odvjetnik
ne vrši kazneni progon (ne počinje ili odustaje od već započetog
progona) + preuzimanje kaznenog progona od oštećenika.
b. Naziv: supsidijarni (dopunski!) tužitelj (teorija) ili oštećenik kao tužitelj
(čl. 55. ZKP → neodgovarajući zakonski naziv jer sadržajno obuhvaća i
privatnog tužitelja!).
c. Razlog postojanja ovog instituta: značenje načela legaliteta kaznenog
progona za osiguranje sustavnog kaznenog progona; pogrešna procjena
i moguće zlouporabe; tko može vršiti nadzor nad radom državnog
odvjetnika – alternativa (sud ili oštećenik).
d. Vrste nadzora nad radom državnog odvjetnika kod nas: oštećenik +
sudac istrage + optužno vijeće.
e. Prava supsidijarnog tužitelja: istovjetna su procesnim pravima koja bi
imao državni odvjetnik da je ovlašteni tužitelj (osim prava koja državni
odvjetnik ima kao državno tijelo).
35. Privatni tužitelj
a. Pojam → elementi definicije: tko + zašto vrši kazneni progon.
b. Odnos privatnog prema supsidijarnom tužitelju → isto osobno svojstvo,
različito kazneno djelo (!).
c. Privatni tužitelj u našem pravu:
rok za vršenje progona → 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo
i eventualnog počinitelja;
odustanak privatnog tužitelja do završetka rasprave → učinak
(gubitak prava);
24
nedolazak privatnog tužitelja na raspravu → presumpcija
odustanka;
neka važnija kaznena djela za koja se progon vrši po privatnoj
tužbi → kaznena djela protiv časti i ugleda: uvreda (čl. 147. KZ), teško
sramoćenje (čl. 148. KZ), kleveta (čl. 149. KZ); tjelesna ozljeda (čl. 117. KZ),
itd.
d. Privatni tužitelj u sudskoj praksi: mali broj inkriminacija, ali velik broj
predmeta!
XVIII. poglavlje: OPTUŽENIK U KAZNENOM POSTUPKU
36. Temeljni pojmovi (čl. 202., primjer autentičnog tumačenja, v. toč. 28.)
a. Osumnjičenik → osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se
provode izvidi ili je provedena hitna dokazna radnja.
b. Okrivljenik → osoba protiv koje je:
osoba protiv koje je doneseno rješenje o provođenju istrage ili
osoba koja je obaviještena na temelju članka 213. stavka 2.
ovog Zakona,
osoba protiv koje je podnesena privatna tužba i
osoba protiv koje je presudom izdan kazneni nalog.
opći naziv (okrivljenik u širem smislu!) za okrivljenika,
optuženika i osuđenika (čl. 202. st. 4. ZKP).
c. Optuženik → osoba protiv koje je:
optužnica potvrđena (sudskom odlukom optužnog vijeća);
povodom privatne tužbe određena rasprava (sudskom odlukom).
d. Osuđenik → osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno kako
je kriva za određeno kazneno djelo.
37. Tko (ne) može biti okrivljenik?
a. Pravna osoba:
pojam pravne osobe, te angloameričko i europsko stajalište o
kaznenoj odgovornosti pravnih osoba;
nove odredbe kod nas (Zakon o odgovornosti pravnih osoba za
kaznena djela, NN 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12, v. KP!);
25
vrste kaznenopravnih sankcija za pravnu osobu: kazne (novčane i
ukidanje pravne osobe), uvjetne osude i sigurnosne mjere (npr.
zabrana obavljanja određenih poslova);
značajke postupka:
- jedinstvenost postupka (isti postupak za pravnu i odgovornu
fizičku osobu);
- predstavnik okrivljene pravne osobe ima prava, ali i
dužnosti okrivljenika (npr. moguć dovedbeni nalog);
- pravna osoba može imati branitelja, ali nema obvezne
obrane
b. Dijete (?):
čl. 4. Zakona o sudovima za mladež (dalje: ZSM, NN 84/11,
143/12, 148/13, 56/2015): sankcije za maloljetnike koji su navršili
14 godina (odgojne mjere, maloljetnički zatvor, sigurnosne
mjere); KZ: isključenje primjene kaznenog zakonodavstva prema
djeci do 14 godina (v. KP!);
c. Neubrojiva osoba (?):
pojam: KZ (nema krivnje - nemogućnost primjene kaznenopravne
sankcije);
smještaj u psihijatrijsku ustanovu → v. Zakon o zaštiti osoba s
duševnim smetnjama (NN 76/2014);
ZKP (Gl. XXVII. čl. 549. - 555.): Postupak prema okrivljenicima
s duševnim smetnjama → utvrđenje neubrojivosti i uvjeta za
prisilni smještaj u ustanovu u kaznenom postupku.
d. Osoba koja uživa kaznenoprocesni imunitet
38. Pravni položaj optuženika u kaznenom postupku
a. Pravni položaj optuženika kao pokazatelj političkog stanja u nekoj
zemlji:
suprotstavljena stajališta: učinkovitost i zaštita prava, dvostruka
uloga optuženika u postupku → optuženik kao subjekt i kao izvor
saznanja o činjenicama;
b. Presumpcija okrivljenikove nedužnosti:
pojam presumpcije i njeno trajanje;
pravni izvori o ovoj presumpciji:
- u međunarodnom pravu
- kod nas: Ustav RH čl. 28. + ZKP čl. 3. st. 1. → "Svatko je
nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo
dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi
krivnja";
26
pravni učinak presumpcije nedužnosti:
- teret dokaza (pojam → v. posebni dio);
- vrsta sudske presude u slučaju dvojbe nekad i danas
39. Pravni učinak odsutnosti i smrti optuženika
a. Suđenje u pravilu samo u nazočnosti optuženika (dužnost upuštanja!).
b. Teorijska stajališta o razlozima za nužnu nazočnost optuženika:
optuženik je potreban sudu;
bez optuženika povećana je mogućnost sudske zablude;
briga o pravima optuženika (?);
c. Rezultat prihvaćanja obveze nazočnosti optuženika → prisilno
dovođenje (v. dovedbeni nalog);
Povezanost nazočnosti s načelom neposrednosti sudske ocjene dokaza
→ pouzdanije utvrđenje činjenica
d. Suđenje bez nazočnosti optuženika, iako suprotno načelu pravičnog
postupka i načelu neposrednosti, moguće je (iznimke od pravila
navedenog pod a.):
u postupcima prema punoljetnim počiniteljima - suđenje u
odsutnosti ili kontumacijski postupak: suđenje in contumatiam;
sud će (čl. 402. st. 3.) donijeti rješenje o suđenju u odsutnosti ako
postoje (kumulativno određeni) uvjeti (4):
- postoje osobito važni razlozi za suđenje u odsutnosti
- postoji barem jedan od ovih razloga: a. nije moguće suđenje u stranoj državi b. nije moguće izručenje c. optuženik je u bijegu;
- sud je prethodno pribavio mišljenje tužitelja
- postupak se vodi protiv punoljetne osobe
e. Pravni učinak smrti optuženika:
pravilo: obustava postupka (protiv mrtvih kazneni se postupak ne
vodi!);
iznimke: samo u slučaju podnošenja zahtjeva za obnovu kaznenog
postupka; ZKP u čl. 504. st. 1. "... nakon smrti osuđenika, zahtjev
mogu podnijeti državni odvjetnik i ... (supstituti - procesni
zamjenici).
27
40. Obrana i branitelj u kaznenom postupku
a. Pojam obrane → temeljna procesna funkcija čiji su sadržaj procesne
radnje usmjerene kako na utvrđivanje okrivljeniku korisnih činjenica
tako i na primjenu za njega najpovoljnijih pravnih propisa.
b. Pojam branitelja → procesni pomoćnik okrivljenika koji mu, temeljem
punomoći ili sudske odluke, svojim pravnim znanjem i procesnom
vještinom pomaže u obrani.
c. Važnija pitanja o branitelju:
tko može (a tko ne može) biti branitelj (?): odvjetnik, a iznimno,
pred općinskim sudom, vježbenik s položenim pravosudnim
ispitom (v. čl. 65. st. 4., te čl. 70.);
kad okrivljenik može imati branitelja: prije početka, te tijekom
čitavog kaznenog postupka (v. čl. 65. st. 1.);
d. Vrste obrane:
osobna → pisana i usmena;
stručna ili formalna:
o obvezna: a. prava → određeno je u kojim slučajevima i od kojeg
trenutka okrivljenik mora imati branitelja (v. čl. 66.,
223. st. 1. i 2. ZKP, te čl. 54. st. 1. i 2. ZSM)
1) Okrivljenik mora imati branitelja od prvog ispitivanja:
ako je nijem, gluh, slijep, gluhoslijep ili nesposoban da
se sam brani,
ako se postupak vodi zbog kaznenog djela iz nadležnosti
županijskog suda
2) Okrivljenik mora imati branitelja:
od donošenja odluke kojom je protiv njega određen
pritvor ili istražni zatvor,
u vrijeme dostave optužnice zbog kaznenog djela za koje
je propisana kazna zatvora od deset godina ili teža, do
pravomoćnog okončanja postupka,
od donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti
od donošenja rješenja o provođenju istrage u postupku
prema okrivljeniku s duševnim smetnjama,
u drugim slučajevima koje propisuje ZKP
ako je okrivljenik maloljetan (čl. 54. st. 1. ZSM).
28
b. neprava → nakon podizanja optužnice može se odrediti
branitelj na teret proračunskih sredstava (čl. 72. st. 1.), ako
okrivljenik po svom imovnom stanju ne može podmiriti
troškove obrane, a zapriječena je kazna zatvora;
- fakultativna (čl. 65. st. 1.);
- višestruka, najviše tri branitelja (čl. 69. st. 3.);
- zajednička, uvjet (čl. 69. st. 1.);
materijalna (čl. 4. st. 2.).
e. Temeljna prava obrane i njihova ograničenja:
pregled (razgledavanje i/ili preslikavanje) spisa i predmeta;
mogućnost ograničenja prava na uvid u spis (v. čl. 184.a)
kontakt branitelja i uhićenika ili branitelja i
okrivljenika/optuženika koji je u pritvoru ili istražnom zatvoru:
- pravilo → kontakt bez nadzora:
- iznimka → nadzor kontakta ako su ispunjeni zakonski
uvjeti za to
41. Osnove ustroja odvjetništva
a. Pojam odvjetništva: neovisna i samostalna javna služba koja pruža
pravnu pomoć fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti
njihovih prava i pravnih interesa. V. Zakon o odvjetništvu (ZO) iz 1994.
(NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11).
b. Načela ustroja odvjetništva kod nas: samostalnost, neovisnost,
obveznost udruživanja (HOK), rad uz naknadu.
c. Hrvatska odvjetnička komora (HOK) kao samostalna i neovisna
organizacija → donosi Statut i druge opće akte npr. Odvjetničku tarifu
(suglasnost ministra pravosuđa!) ili Kodeks odvjetničke etike, te
odlučuje o stjecanju i prestanku prava na obavljanje odvjetništva.
d. Ovlasti odvjetnika: pružanje svih oblika pravne pomoći (pravni savjeti,
sastavljanje isprava i podnesaka), te zastupanje stranaka.
29
XIX. poglavlje: SUD U KAZNENOM POSTUPKU
42. Sudski sustav u Hrvatskoj
a. Općenito o sudbenoj vlasti (v. Ustav RH čl. 117. – 123.):
samostalnost i neovisnost sudova, te postojanje i zakonsko
reguliranje ovlasti, sastava i procedure DSV-a;
odlučivanje sudova temeljem Ustava, međunarodnih ugovora,
zakona i drugih važećih izvora prava;
djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova, te postupak pred sudovima
uređuje se zakonom;
javnost sudskih rasprava i javnost izricanja presuda;
sudjelovanje laika (sudaca porotnika) u sudovanju;
postojanje sudačkog imuniteta u skladu sa zakonom;
stalnost sudačke dužnosti.
b. Uvodne napomene o sudovima kod nas:
važniji pravni izvori →
- Zakon o sudovima (ZOS: NN 28/13, 33/15, 82/15)
- Zakon o Državnom sudbenom vijeću (NN 116/10, 57/11,
130/11 i 28/13, 82/15);
- Zakon o kaznenom postupku (ZKP).
redovni sudovi koji sude u kaznenim predmetima kod nas:
- općinski, županijski, (Visoki kazneni sud RH), te Vrhovni
sud RH (čl. 19. ZKP!);
- Visoki kazneni sud → od 01. siječnja 2020.!
sudski odjeli (čl. 37. - 41. ZOS-a):
- pojam: više sudaca ili sudskih vijeća koja odlučuju u
jednom ili više srodnih pravnih područja;
- osnivanje → godišnji raspored poslova; sjednica odjela →
predsjednik odjela;
- svrha → specijalizacija;
30
c. Važnija načela ustrojstva kaznenih sudova:
načelo sudačke neovisnosti (razlika od državnog odvjetništva);
načelo sudjelovanja laika u kaznenom sudovanju (v. toč. 73.).
43. Općenito o sudskoj nadležnosti
a. Opći pojam sudske nadležnosti (v. izlaganja iz predmeta Teorija prava
i države):
zakonom određen djelokrug poslova određenog suda;
b. Vrste nadležnosti značajne za kazneni postupak: stvarna, mjesna,
delegirana, te nadležnost po koneksitetu.
c. Sudovi se ustanovljuju i njihova se nadležnost može određivati
isključivo zakonom → KPP kao zakonsko pravo!
44. Stvarna nadležnost
a. Pojam stvarne nadležnosti: nadležnost ovisna o vrsti kaznenog
predmeta → sukladno vrsti predmeta (ovisnoj o težini kaznenog djela)
određuje se vrsta suda koja će u tom predmetu suditi. Stvarna
nadležnost omogućava razgraničenje poslova između viših i nižih
sudova pri čemu je u pravilu kriterij razgraničenja zapriječena
(propisana) kazna.
b. Stvarna nadležnost i sastav sudova se kod nas, sukladno odredbama
Ustava RH uređuje zakonom dakle i odredbama ZKP-a
c. Stvarna nadležnost općinskih sudova uređena je čl. 19.a ZKP-a po
kojem općinski sudovi u prvom stupnju:
sude za kaznena djela za koja je zakonom propisana kao glavna
kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 12 godina (osim ako
zakonom nije drukčije propisano)
obavljaju i druge poslove povjerene im zakonom.
d. Stvarna nadležnost županijskih sudova (ŽS, čl. 19. c.) obuhvaća:
sudovanje u prvom stupnju (prvostupanjska nadležnost ŽS):
- pravilo → ŽS sudi za kaznena djela za koja je propisana
(zapriječena) kazna zatvora preko 12 godina ili dugotrajni
zatvor;
31
- iznimka → ŽS sudi i za kaznena djela za koja je propisana
kazna zatvora od 12 godina ili blaža (iznimka od nadležnost
OS!)
sudovanje u drugom stupnju (drugostupanjska nadležnost ŽS) pri
čemu ŽS odlučuje o žalbama protiv odluka OS donesenih u
prvom stupnju;
sudjelovanje u istrazi ili istraživanju (istražna nadležnost ŽS) →
ovlasti suca istrage;
u predmetima iz prvostupanjske nadležnosti županijskih sudova
odlučivati o potvrđivanju optužnice;
odlučivanje u postupku izvršenja kazni zatvora (izvršna
nadležnost ŽS) → ovlasti suca izvršenja (v. Zakon o izvršenju
kazne zatvora, ZIKZ);
obavljanje poslova međunarodne pravne pomoći u kaznenom
stvarima
rješavanje sukoba sudova o mjesnoj nadležnosti (samo sukoba
nastalih među sudovima s područja istog županijskog suda
posebna nadležnost zakonom točno određenih županijskih sudova
za suđenje zbog ratnih zločina ili zbog kaznenih djela određenih
ZUSKOK-om
e. Stvarna nadležnost Vrhovnog suda (VSRH) uključuje:
odlučivanje o žalbama protiv prvostupanjskih presuda županijskih
sudova (drugostupanjska nadležnost VSRH);
odlučivanje o žalbama protiv drugostupanjskih presuda
(trećestupanjska nadležnost VSRH) što je iznimno moguće
(drugostupanjski postupak kao pravilo!) i to → samo u 2 slučaja
(najteža kazna + preinačenje oslobađajuće u osuđujuću presudu,
v. čl. 490. st. 1. i izlaganja o žalbi na drugostupanjsku presudu u
posebnom dijelu); koji je sud prvostupanjski (?);
odlučivanje o izvanrednim pravnim lijekovima, osim zahtjeva za
obnovu postupka (v. posebni dio);
odlučivanje kad je to zakonom posebno određeno (posebno
propisana nadležnost VS).
32
f. Prigovor stvarne nenadležnosti
pravilo → sud po službenoj dužnosti, tijekom čitavog kaznenog
postupka, vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti, te je obvezan
(po prigovoru ili bez njega) dostaviti predmet nadležnom sudu,
ako utvrdi da je stvarno nenadležan;
iznimka → ako viši sud na raspravi utvrdi vlastitu stvarnu
nenadležnost: npr. zaključi da ne postoji ubojstvo (čl. 110. KZ),
već prouzročenje smrti iz nehaja (čl. 113. KZ) tada se neće
oglasiti nenadležnim, već će okončati postupak - zašto (?), može
li obratno (?).
45. Mjesna nadležnost
a. Pojam mjesne nadležnosti → odgovor na pitanje koji će od više stvarno
nadležnih sudova voditi konkretan kazneni postupak.
b. Naziv mjesna nadležnost → postupak će voditi i predmet rješiti stvarno
nadležan sud na čijem je području počinjeno kazneno djelo (važnost
pojma mjesto počinjenja kaznenog djela, v. KP).
c. Kriteriji za određivanje mjesne nadležnosti:
primarni kriterij → mjesto počinjenja kaznenog djela (forum
delicti commissi); temeljna pitanja koja treba rješiti kako bi se
primjenio ovaj kriterij:
- gdje je mjesto počinjenja?
- koje je područje pojedinog suda (?) → ZOPSS;
- zašto je mjesto počinjenja prihvaćeno kao primarni kriterij
(?) → tragovi, svjedoci, mjesne prilike;
supsidijarni kriteriji → kada se (supsidijarnost!) i kojim redom
primjenjuju (?); to su:
- forum praeventionis (sud koji je pretekao): kad je djelo
počinjeno na području više sudova ili na granici među njima
→ ZKP: nadležan je sud koji je prvi započeo postupak ili
mu je prvom podnesen zahtjev;
- forum domicilii (sud domicila): kad nije poznato mjesto
počinjenja ili je ono izvan RH → ZKP: nadležan je sud
mjesta prebivališta ili boravišta okrivljenika; ZSM (čl. 59.)
predviđa iznimku po kojoj je ovo primarni kriterij
- forum deprehensionis (sud mjesta uhićenja): kad nije
poznato mjesto počinjenja, a ni prebivalište/boravište (ili su
33
oba izvan RH), a postupak nigdje nije ni započeo → ZKP:
nadležan je sud područja uhićenja ili samoprijave;
- forum ordinatum (sud kojemu je naređeno): kad se pomoću
prethodnih kriterija ne može odrediti mjesna nadležnost →
ZKP: mjesno nadležan sud određuje Vrhovni sud RH.
d. Posebni slučajevi određivanja mjesne nadležnosti:
privatna tužba → privatni tužitelj bira mjesno nadležan sud:
prema mjestu počinjenja ili prema mjestu prebivališta
okrivljenika;
e. Prigovor mjesne nenadležnosti → vremensko ograničenje: do potvrde
optužnice; zašto vremensko ograničenje (?).
46. Delegacija (prenošenje) nadležnosti
a. Pojam: prenošenje nadležnosti s mjesno nadležnog na mjesno
nenadležan, ali stvarno nadležan sud (forum delegatum, od lat. delego
→ povjeriti).
b. Vrste delegirane nadležnosti:
obligatorna delegacija (čl. 27.)→ delegacija se mora izvršiti (zato
i nužna delegacija!) zbog postojanja:
- razloga stvarne prirode (npr. zbog potresa ili nepogoda koje
onemogućavaju rad nadležnog suda);
- razloga pravne prirode (npr. zbog izuzeća svih sudaca
nadležnog suda);
- ZKP → " ... kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih
razloga spriječen postupati ..." ;
fakultativna delegacija – čl. 28. (svrhovitost u prenošenju, lat.
facultas → mogućnost, prilika) može se odrediti kad je to
opravdano (npr. u slučaju kad svi svjedoci, a i stranke imaju
prebivalište na području suda koji nije mjesno nadležan); ZKP
(opća odredba) → " ... ako je očito da će se tako lakše provesti
postupak ili ako postoje drugi važni razlozi";
poseban slučaj delegacije kod kojega dolazi do prenošenja ne
samo mjesne već i stvarne nadležnosti: na prijedlog Glavnog
državnog odvjetnika Vrhovni sud može predmet prenijeti s
općinskog na županijski sud (!) kada za to postoje naročito važni
razlozi (čl. 28. st. 3.).
34
c. Postupak delegacije nadležnosti: izvješće višem sudu → mišljenje
državnog odvjetnika → eventualno određivanje drugog stvarno
nadležnog suda.
47. Nadležnost po koneksitetu
a. Pojam koneksiteta (lat. connexitas → veza):
b. Nadležnost po koneksitetu: nadležnost jednog suda za rješavanje više
kaznenih predmeta za koja su, po općim propisima o stvarnoj i mjesnoj
nadležnosti, nadležni različiti sudovi.
c. Razlika od delegirane nadležnosti → moguća promjena ne samo
mjesne već i stvarne nadležnosti, ali samo ako postoji veza među
predmetima.
d. Vrste koneksiteta:
subjektivni koneksitet:
- pojam subjektivnog koneksiteta;
- subjektivni koneksitet i stjecaj kaznenih djela (v. KP!);
- rješenje problema (čl. 25. st 3.) → nadležan sud za sva
kaznena djela određuje se na jedan od ovih načina:
e. kaznena djela iste stvarne nadležnosti - forum
praeventionis;
f. kaznena djela različite stvarne nadležnosti – postupak
vodi viši sud;
objektivni koneksitet:
- pojam objektivnog koneksiteta;
- objektivni koneksitet i sudioništvo (v. KP!);
- rješenje problema (ZKP): ista pravila kao kod subjektivnog
koneksiteta
mješoviti koneksitet:
- pojam mješovitog koneksiteta - čl. 25. st. 2. - (više je osoba
okrivljeno za više kaznenih djela za koja su, po općim
propisima, nadležni različiti sudovi);
- rješenje problema → fakultativno spajanje predmeta ako
postoje kumulativno određeni uvjeti: a. međusobna povezanost predmeta; b. isti dokazi za sve povezane predmete;
35
48. Sukob o nadležnosti
a. Pojam: neslaganje sudova o tome tko će rješavati konkretan kazneni
predmet.
b. Vrste sukoba o nadležnosti: pozitivan i negativan sukob.
c. Postupak za rješavanje sukoba (čl. 30-31.): zajednički neposredno viši
sud (?) - mišljenje državnog odvjetnika - sudsko rješenje bez
mogućnosti ulaganja žalbe (razlika od presude!).
d. ZKP → " ... dok se ne rješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od
njih dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji
opasnost od odgode".
49. Sastav suda u kaznenom postupku
a. Općenito o učešću građana laika (grč. laos → puk) u kaznenom
sudovanju:
opravdanost sudjelovanja laika (?);
način sudjelovanja građana:
- porotni sud: pojam i način donošenja odluka;
- prisjednički sud: pojam i način donošenja odluka;
terminološki problemi: suci prisjednici, predsjednički i
prisjednički sustav, prisežnici, te porotnici i suci porotnici;
značaj porotnog sustava za razvitak KPP-a;
prednosti porotnog sustava:
- povećava značaj rasprave (a time uvjetuje i dobro vođenje
ove faze kaznenog postupka, te osigurava neposrednost);
- povećava politička jamstva okrivljeniku (smanjuje
mogućnost osude iz političkih razloga);
- smanjuje mogućnost donošenja osuđujuće presude u
dvojbenim slučajevima (onemogućava kompenzaciju
nesigurnosti o krivnji blažom kaznom);
nedostaci porotnog sustava:
36
- faktički omogućava sudsko pomilovanje, što je
neprihvatljivo;
- onemogućava korištenje žalbe (zašto?)
- prihvaća neobrazložene sudske odluke.
b. Sastav suda i način donošenja sudskih odluka kod nas:
sastav prvostupanjskog suda:
- sudac pojedinac:
a. pravilo → kad je propisana novčana kazna ili kazna
zatvora do 5 godina (OS);
b. proširenje pravila → ako postoji suglasnost stranaka
sudac pojedinac sudi i za sva ostala djela za koja je
propisana kazna zatvora do deset godina;
c. iznimke od pravila → iako je propisana novčana
kazna ili kazna zatvora do 5 (ili 10) godina sudi
sudsko vijeće (1+2) ako je to izričito zakonom
predviđeno
- sudsko vijeće (1 + 2): propisana je kazna preko 5 godina
zatvora (5 – 20) što znači kako ovo vijeće sudi u okviru:
a. općinskih sudova (OS) → propisana je kazna zatvora
preko 5, a do 12 godina b. županijskih sudova (ŽS) → propisana je kazna
zatvora preko 12, a do 20 godina;
- sudsko vijeće (2 + 3): propisana je kazna dugotrajnog
zatvora → samo u županijskim sudovima;
sastav drugostupanjskog suda (uvijek odlučuje na sjednici vijeća,
dakle bez rasprave; zašto bez laika?):
- sudsko vijeće od 3 suca i to:
a. uvijek kad se odlučuje po žalbi pred županijskim
sudovima;
b. pred VSRH ako je propisana kazna do 20 godina
zatvora;
37
- sudsko vijeće od 5 sudaca → kada je propisana kazna
dugotrajnog zatvora (VKS, VSRH);
sastav trećestupanjskog suda (uvijek odlučuje na sjednici vijeća,
dakle bez rasprave; koji je to sud (?); iznimno trećestupanjsko
odlučivanje u 2 slučaja; sastav vijeća VKS-a i VSRH-a:
- sudsko vijeće od 3 suca → ako je propisana zatvorska
kazna;
- sudsko vijeće od 5 sudaca → ako je propisana kazna
dugotrajnog zatvora;
značajke našeg sustava sudjelovanja građana laika u sudovanju:
b. pravilo → prisjednički sustav (zašto?);
c. iznimke → sudac pojedinac, te drugostupanjsko i iznimno
trećestupanjsko odlučivanje isključivo na sjednici vijeća
(dakle konačna odluka bez laika!);
d. zaključak → stvarni, a danas i pravni, sve manji, značaj
sudaca -porotnika kod nas?
50. Način donošenja sudskih odluka
a. Različita rješenja o načinu odlučivanja → većina ili jednoglasnost;
b. Odredbe ZKP-a:
„... usmeno vijećanje i glasovanje...,“ prethodi odlučivanju;
pojašnjenje pojmova:
- vijećanje → iznošenje mišljenja i sporazumijevanje s
ostalim članovima sudskog vijeća;
- glasovanje → izjašnjavanje o svakom pitanju;
odlučivanje → većinsko odlučivanje kod nas danas (čl. 164. st.
1.).
c. Vrste sudskih odluka: presude, rješenja i nalozi
51. Suci
a. Imenovanje, suspenzija i razrješenje sudaca: Državno sudbeno vijeće
(DSV) → Zakon o DSV (NN 116/10, 57/11 i 130/11, 28/13, 82/15):
38
pojam DSV → tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost
sudbene vlasti u RH;
sastav DSV-a → 11 članova = 7 sudaca (biraju ih suci) + 2
sveučilišna profesora pravnih znanosti + 2 saborska zastupnika
(imenuje ih Sabor, 1 iz oporbe);
djelokrug DSV-a → imenovanje i razrješenje sudaca i
predsjednika sudova, vođenje postupaka o stegovnoj odgovornosti
sudaca, odlučivanje o premještaju sudaca, te o suspenziji; DSV
samostalno donosi vlastiti poslovnik o radu.
b. Izuzeće sudaca:
nepristranost i izuzeće → pojam i međusobna povezanost;
vrste izuzeća ovisno o razlozima (navedeni okvirno, precizne
formulacije u čl. 32.):
- isključenje: obligatornost, taksativno i alternativno
navedeni razlozi i to kad je sudac:
a. ujedno i oštećenik;
b. u bliskom odnosu s nekim od sudionika u postupku;
c. u istom predmetu, već ranije vršio procesne radnje
kao sudac → bio je npr. sudac istrage (?);
d. bio ili treba biti sudionik u postupku (npr. tužitelj,
svjedok);
e. već prije odlučivao u istom predmetu → bio je npr.
prvostupanjski sudac;
- rekuzacija (otklon): fakultativnost, postoje "... okolnosti
koje izazivaju sumnju u nepristranost ...".
pravni učinak prijedloga za izuzeće:
- isključenje → prestanak svakog rada;
- rekuzacija → izvješće predsjedniku suda uz obavljanje
hitnih procesnih radnji;
postupak izuzeća:
- nadležnost za odlučivanje → predsjednik suda, a ako se radi
o njemu, predsjednik višeg suda (v. čl. 35.);
izuzeće ostalih službenih osoba (čl. 37.).
39
XX. poglavlje: KONSENZUALNOST U KAZNENOM POSTUPKU
52. Općenito o konsenzualnosti
a. Pojam konsenzualnosti (lat. consensus, suglasje, sklad): suglasnost
(najčešće dogovor), (potencijalnih) stranaka o načinu izbjegavanja ili
bržeg okončanja kaznenog postupka.
b. Razlozi za sve šire prihvaćanje sporazumjevanja kao načina okončanja
ili izbjegavanja kaznenog postupka jer ono:
smanjuje opterećenost sudova;
omogućava rješavanje sporova bez nezadovoljne stranke;
povećava djelotvornost (!) postupka (utjecaj angloameričkog
postupka, rješenja iz borbe protiv organiziranog kriminaliteta).
53. Konsenzualnost u našem kaznenom postupku
presuda temeljem sporazuma stranaka: pregovori stranaka o
uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanje o kaznenoj
sankciji (čl. 360.) → izjava stranaka optužnom vijeću o donošenju
presude temeljem sporazuma → moguć odustanak od sporazuma
do donošenja presude (čl. 362. st. 1.) → sudsko prihvaćanje
sporazuma i (eventualno) donošenje presude na temelju
sporazuma stranaka (čl. 361.) → nemogućnost ulaganja žalbe
protiv dogovorenog (čl. 364.); ZKP: proširena mogućnost
sporazumijevanja (sada za sva kaznena djela!);
dogovor državnog odvjetnika sa svjedokom po kojem svjedok
odgovara na pitanja na koja ne mora (jer bi odgovorima na ta
pitanja sebe ili bliskog rođaka izložio kaznenom progonu), a
državni odvjetnik izjavljuje da neće preuzeti kazneni progon ako
je odgovor na pitanje i iskaz svjedoka važan za dokazivanje
kaznenog djela druge osobe (čl. 286. st. 2., v. toč. 85.);
prihvaćanje instituta pokajnika (krunskog svjedoka):
- pojam krunskog svjedoka: pripadnik zločinačke
organizacije koji postaje suradnikom pravosuđa (razlika od
dogovora sa svjedokom?);
- pravni izvori kod nas: a. načelna odredba (čl. 206.e) kojom se ovaj institut
prihvaća uz nužnost postojanja razmjera (v. toč. 89.)
40
između težine počinjenih kaznenih djela i značenja
iskaza; b. posebnim zakonom preciziraju se uvjeti primjene i
postupak (v. toč. 55., te čl. 36. - 47. ZUSKOK-a) →
ravnatelj USKOK-a predlaže GDO-u, a ovaj zahtjeva
da sud donese rješenje o ispitivanju kao svjedoka
osobe koja je pripadnik zločinačke organizacije.
Uvjeti: opći (ZKP, razmjer) i posebni (ZUSKOK,
mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne).
uvjetni odustanak od kaznenog progona prema načelu
svrhovitosti (čl. 206.d) omogućava državnom odvjetniku da
unatoč počinjenju kaznenog djela za koje se progon vrši po
službenoj dužnosti, uz suglasnost žrtve ili oštećenika, odbaci
kaznenu prijavu ili odustane od kaznenog progona pod ovim
(kumulativno određenim) uvjetima:
- počinjeno je lakše kazneno djelo (zapriječena je novčana ili
zatvorska kazna do 5 godina);
- okrivljenik je suglasan (konsenzualnost!) preuzeti jednu ili
više od ovih obveza:
1) izvršenja kakve činidbe u svrhu popravljanja ili
naknade štete prouzročene kaznenim djelom,
2) uplate određene svote u korist javne ustanove, u
humanitarne ili karitativne svrhe,
3) isplate dospjelog zakonskog uzdržavanja i
urednog plaćanja dospjelih obveza,
4) obavljanja rada za opće dobro na slobodi,
5) podvrgavanja liječenju ili odvikavanju od droge
ili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima,
6) podvrgavanja psihosocijalnoj terapiji radi
otklanjanja nasilničkog ponašanja bez napuštanja
obiteljske zajednice ili uz pristanak
osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice
za vrijeme trajanja terapije.
- postupak kod uvjetnog odustanka: rješenje državnog
odvjetnika određuje rok za ispunjavanje obveza (najdulje 1
godina);
uvjetni odustanak od kaznenog progona prema načelu
svrhovitosti u postupku prema maloljetniku (čl. 71. st. 1. i čl. 72.
ZSM, v. toč. 85.g.)
izdavanje kaznenog naloga:
- pojam kaznenog naloga (v. posebni dio) → sudska odluka
kojom sudac, na traženje državnog odvjetnika koje je
utemeljeno na vjerodostojnom sadržaju kaznene prijave,
41
izriče određenu (lakšu, v. čl. 540. st. 2.) kaznu ili mjeru bez
provođenja rasprave (dakle bez ikakvog saznanja
okrivljenika da se protiv njega vodi postupak!);
- gdje je konsenzualnost kod kaznenog naloga? → suglasnost
okrivljenika s izrečenom (lakšom) sankcijom ukoliko ne
izjavi prigovor kojim, ako ga uloži, zasigurno uvjetuje
vođenje sumarnog postupka; alternativa: prigovor i vođenje
postupka (s eventualnom težom sankcijom) ili neulaganje
prigovora i izvršenje izrečene (lakše!) sankcije.
b. Povezanost (ne i istovjetnost) konsenzualnosti s načelom svrhovitosti
kaznenog progona → sporazum kao javni interes (procjena, v. toč.
84.g).
III. DIO: TEMELJNA NAČELA KAZNENOG POSTUPKA
XXI. poglavlje: OPĆENITO O TEMELJNIM NAČELIMA
54. Pojam načela kaznenog postupka
a. Pojam: temeljno načelo kao opće prihvaćena pravna postavka na kojoj se temelji
sustav kaznenog postupka (sinteza više propisa i generaliziranje, v. toč. 6.).
55.Vrijeme i razlozi nastanka učenja o načelima
a. Vrijeme i razlozi nastanka učenja o načelima kaznenog postupka →
kriza inkvizicijskog postupka, zašto (usporedbe).
b. Način izlaganja učenja o načelima (parovi načela; pravila i iznimke).
56. Značenje učenja o načelima
a. Političko značenje: ograničenje djelotvornosti i demokratski elementi.
b. Pravnotehničko značenje: olakšava tumačenje (v. toč. 27.) i omogućava
pregled materije (!).
42
57. Klasifikacija načela našeg kaznenog postupka utemeljena na podjeli temeljnih
procesnih funkcija
a. Načela povezana uz funkciju kaznenog progona.
b. Načela povezana uz funkciju obrane i zaštitu temeljnih prava
okrivljenika.
c. Načela povezana uz funkciju suđenja.
XXII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU
KAZNENOG PROGONA
58. Načelo oficijelnosti kaznenog progona
a. Pojam progona ex officio (hrv. ureda radi, službeno) → elementi
pojma: službena osoba + javni probitak + neovisnost kaznenog progona
o volji oštećenika.
b. Nastanak načela oficijelnosti kaznenog progona: najprije ga
primjenjuje inkvirent (v. toč. 16. h.), pa državni odvjetnik (v. toč. 18.).
c. Razlog za prihvaćanje načela oficijelnosti → osiguranje sustavnog
kaznenog progona počinitelja (težih) kaznenih djela.
d. Načelo oficijelnosti u našem kaznenom postupku:
"Temeljno pravo i glavna dužnost državnog odvjetnika je progon
počinitelja kaznenih djela za koja se progoni po službenoj
dužnosti." → državnom se odvjetniku osigurava monopol nad
kaznenim progonom za kaznena djela za koja se progoni po
službenoj dužnosti (čl. 38. st. 1., v. toč. 54. b.);
nadzor nad monopolom državnog odvjetnika → supsidijarni
tužitelj (v. toč. 58.);
iznimke od načela oficijelnosti u slučajevima kod kojih volja
oštećenika ima pravni značaj:
- slučajevi vršenja kaznenog progona po privatnoj tužbi
(važnost podjele kaznenih djela ovisno o načinu progona! -
v. KZ);
- slučajevi vršenja kaznenog progona po prijedlogu
oštećenika (moguć odustanak od prijedloga do završetka
43
rasprave!); prijedlogom se smatra i kaznena prijava, te
imovinskopravni zahtjev.
59. Načelo legaliteta kaznenog progona
a. Pojam načela legaliteta kaznenog progona → elementi pojma (2):
zakonski uvjeti + dužnost (obveza!) državnog odvjetnika na vršenje
kaznenog progona.
b. Naziv načela: legalitet (lat. lex → zakon) jer su zakonom određeni
uvjeti za nastanak obveze vršenja kaznenog progona.
c. Odnos načela oficijelnosti i načela legaliteta kaznenog progona:
zajedničko → odnose se na državnog odvjetnika (v. naziv!);
različito → odgovaraju na različita pitanja (tko? kada?).
d. Razlozi za prihvaćanje načela legaliteta:
uvjetuje jednakost građana pred zakonom (čl. 26. Ustava RH);
povećava povjerenje građana u tijela kaznenog progona i u
kazneni postupak;
generalno preventivno utječe na građane;
onemogućava (ili barem umanjuje) eventualnu samovolju tijela
kaznenog progona.
e. Nedostaci načela legaliteta: v. prednosti načela oportuniteta
f. Načelo legaliteta kaznenog progona u našem kaznenom postupku:
ZKP (čl. 2. st. 3.): "Ako zakonom nije drukčije propisano, državni
odvjetnik je dužan pokrenuti kazneni postupak ako postoji
osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za
koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a nema
zakonskih smetnji za progon te osobe."
zakonski uvjeti (zato naziv legalitet!) koji moraju postojati kako bi
nastala obveza državnog odvjetnika vršiti kazneni progon su:
- pozitivni uvjeti, dakle uvjeti koji moraju kumulativno
postojati kako bi se načelo primjenilo:
a. osnovana sumnja o postojanju točno određenog
kaznenog djela s oficijelnim progonom; b. osnovana sumnja o počinjenju tog kaznenog djela od
strane točno određene osobe;
44
- negativni uvjeti, dakle uvjeti koji ne smiju postojati da bi se
načelo primjenilo (zato se nazivaju negativnim uvjetima, ali
i zakonskim smetnjama), te su alternativno određeni
(dovoljno je postojanje jednog od njih da se načelo
legaliteta ne primjeni); to su:
1. zastara (v. KP);
2. amnestija ili pomilovanje (v. KP);
3. smrt okrivljenika (v. toč. 63. c.);
4. duševna bolest okrivljenika nastala nakon počinjenja
kaznenog djela;
5. nepostojanje prijedloga ili odobrenja ako je ono
potrebno (npr. kod imuniteta, v. toč. 34.);
6. postojanje pravomoćne odluke u istom predmetu (v.
pravilo ne bis in idem, toč. 88. b.);
praktično ograničenje striktne primjene načela legaliteta: državni
odvjetnik vrši procjenu (ne)postojanja zakonskih uvjeta;
60. Načelo svrhovitosti (oportuniteta) kaznenog progona
a. Pojam načela svrhovitosti (oportuniteta): elementi pojma → zakonski
uvjeti + procjena svrhovitosti s aspekta državnog probitka +
odlučivanje o vršenju kaznenog progona (mogućnost, a ne dužnost!).
b. Naziv načela: oportun (lat. opportunus, prikladan, shodan, svrhovit,
uputan); kriterij za procjenu svrhovitosti → državni probitak!
c. Odnos prema načelu legaliteta kaz. progona:
zajedničko → oba se načela odnose isključivo na državnog
odvjetnika (kao i oficijelnost!);
različito → državni odvjetnik vrši kazneni progon samo kad
procjeni svrhovitost (dakle nije dužan, već može vršiti kazneni
progon!).
d. Razlozi za prihvaćanje načela svrhovitosti (nedostaci načela legaliteta!):
isključuje obveznost kaznenog progona kod nevažnih događaja
(npr. oduzimanje kutije cigareta); kod nas ovo posebno pravno
regulirano KP-om (v. čl. 33. KZ i toč. 84. i.);
osigurava zaštitu državnog (javnog) probitka, ako bi kazneni
progon bio ovom probitku suprotan (primjer: afera Profumo u
Velikoj Britaniji).
e. Nedostaci načela svrhovitosti: v. prednosti načela legaliteta kaznenog
progona
f. Načelo svrhovitosti u našem kaznenom postupku:
45
primjena načela legaliteta ali i načela svrhovitosti temeljem
odredbe po kojoj "... ako zakonom nije drukčije propisano,
državni odvjetnik je dužan ..." (čl. 2. st. 3. ZKP) → legalitet
pravilo, svrhovitost iznimka (svrhovitost se primjenjuje samo kad
zakon propisuje drukčije, dakle iznimno!);
zakonom izričito predviđeni (dakle iznimni!) slučajevi primjene
načela svrhovitosti (v. toč. 77. - primjena svrhovitosti često je
povezana uz konsenzualnost!):
- presuda temeljem sporazuma stranaka
- izjava državnog odvjetnika da neće poduzeti kazneni progon
protiv svjedoka
- institut pokajnika
- bezuvjetni odustanak od kaznenog progona (čl. 206.c):
počinjeno je lakše kazneno djelo (zapriječena je novčana ili
zatvorska kazna do 5 godina) + postojanje jednog od
alternativno određenih uvjeta
- uvjetni odustanak od kaznenog progona
- izdavanje kaznenog naloga (v. toč. 77. b. i čl. 540. – 545.);
- primjena načela svrhovitosti u postupku prema
maloljetnicima
61. Načelo akuzatornosti
a. Pojam načela akuzatornosti: bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja (pojasni
pojam ovlašteni tužitelj ili tužitelj!) nema kaznenog postupka. V. toč.
54.
b. Razlog prihvaćanja: onemogućava kumulaciju funkcija
c. Nastanak načela: akuzatorski tip kaznenog postupka
d. Razlikovanje načela akuzatornosti od već iznesenih načela kaznenog
progona:
ovo se načelo ne odnosi isključivo na državnog odvjetnika, već
vrijedi uopće (za svakog ovlaštenog tužitelja);
ovo načelo nije značajno samo za ovlaštenog tužitelja, već djeluje
i na sud (povećava objektivnost → zašto?, v. toč. 15. e.), a važno
je i za obranu (određenost optužbe omogućava učinkovitu
obranu!).
46
e. Načelo akuzatornosti u odredbama našeg kaznenog procesnog prava:
neke odredbe kojima se ovo načelo prihvaća:
- bez rješenja državnog odvjetnika o provođenju istrage
(točno određen sadržaj, v. čl. 217.) istraga ne može
započeti;
- rasprava ne može započeti bez optužnice koju sudu podnosi
tužitelj
- predsjednik sudskog vijeća obustaviti će rješenjem kazneni
postupak (makar to ne smatrao opravdanim!) ako je tužitelj
odustao od optužbe (čl. 380. st. 1. t. 1) prije početka
rasprave; a ako je tužitelj odustao od optužbe nakon početka
rasprave, donijet će se presuda kojom se optužba odija (čl.
452.)
- nakon završetka rasprave sud donosi presudu kojom može
obuhvatiti samo osobu i kazneno djelo navedeno u optužbi
(identitet presude i optužbe, v. toč. 88. b.), što znači kako je
sud vezan optužbom;
iznimke od načela akuzatornosti moguće su u postupku prema
maloljetnicima i to u tri slučaja
XXIII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU OBRANE
I ZAŠTITU TEMELJNIH PRAVA OKRIVLJENIKA
62. Načelo pravičnog postupka
a. Opće napomene:
načelo pravičnog postupka kao stožerno načelo:
- zamjenjuje načelo traženja materijalne istine kao glavno
načelo, što ukazuje na smanjivanje inkvizitornih elemenata i
reprivatizaciju u postupanju;
- načelo pravičnog postupka vrijedi ne samo za zakonodavca
već i za tijela kaznenog postupka, jer im je temelj
tumačenju pravnih propisa (stoga glavno načelo!).
b. Pravne osnove načela pravičnog postupka čine odredbe (primjeri):
međunarodnog prava
47
- "... ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično, javno
i u razumnom roku ispita njen slučaj" (čl. 6. st. 1. EKZLJP);
ustavnog prava RH (čl. 29. st. 1. Ustava RH): "Svatko ima pravo
da ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom
roku odluči ... o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela." Ustav
predviđa i pravo okrivljenika protuispitivati svjedoke, čime
prihvaća i pravilo o jednakosti oružja koje čini dio sadržaja
načela pravičnosti
kaznenog procesnog prava RH → ZKP (čl. 1. st. 1.), među
ostalim, određujući sadržaj načela pravičnosti, proklamira težnju:
- da nitko nedužan ne bude osuđen;
- da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga
mjera uz uvjete koje predviđa zakon i na temelju zakonito
provedenog postupka pred nadležnim sudom (načelo
zakonitosti u širem smislu čime se onemogućava
samovolja).
- Čl. 11.: Okrivljenik ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom
roku odluči o optužbi u skladu sa zakonom.
c. Sadržaj načela pravičnog postupka:
jednako postupanje prema svima → u kaznenom postupku ne
smije biti diskriminacije po bilo kojem osnovu (čl. 6. st. 1.);
neutraliziranje (ili barem bitno smanjenje) faktične nejednakosti
okrivljenika suprostavljenog državi (v. načelo zaštite okrivljenika
koje je sadržajno dio načela pravičnosti, toč. 88.);
ravnopravni pravni (procesni) položaj okrivljenika → okrivljenik
ima ista procesna prava kao i tužitelj što se osigurava ovim
procesnim pravilima:
- sud mora strankama osigurati jednake mogućnosti
dokazivanja;
- pravo nazočnosti stranaka (dakle i optuženika!) procesnim
radnjama, što uključuje i pravo suprostavljanja
(kontradiktornosti, audiatur et altera pars) tijekom trajanja
postupka; primjer (ZKP, čl. 383. st. 3.) → pozivanje
optuženika na glavnu raspravu;
48
- pravo poduzimanja svih radnji koje može poduzeti
protustranka (tzv. jednakost oružja); onemogućava (aktivnu)
diskriminaciju; primjeri (ZKP, čl. 52., 58, te čl. 419. st. 1.) →
pravo stranaka predlagati dokaze i razgledati spise, jednakost
u pravima supsidijarnog tužitelja i državnog odvjetnika(58.
st. 1.); pravo ispitivanja svjedoka protustranke na raspravi (čl.
420. st. 2.);
osiguranje barem minimalnih prava obrane koja su određena
praksom ESLJP-a, tako da među ova prava, prihvaćena i ZKP-
om, možemo svrstati:
- pravo optuženika na obavijest o prirodi i razlozima optužbe,
te na odgovarajuće mogućnost i vrijeme za pripremanje
obrane; primjeri → ZKP: čl. 5. st. 4., te čl. 383. st. 3.;
- pravo optuženika na obranu i branitelja (u nekim
slučajevima i na besplatnog branitelja, te tumača); primjeri
→ ZKP: čl. 5.;
- pravo na obrazloženu sudsku odluku; primjer → ZKP: čl.
459.;
- pravo na pobijanje prvostupanjske osude; primjeri → ZKP:
čl. 463. i 464.;
- pravo na odštetu u slučaju neutemeljene osude; primjeri →
čl. 25. st. 4. Ustava RH, te čl. 14.;
zabrana uporabe nezakonitih dokaza (v. posebni dio); primjeri iz
ZKP-a → načelna odredba (čl. 10.), te odredbe o izdvajanju
dokaza iz spisa predmeta (čl. 86., 344. st. 4., 351. st. 1.).
63. Načelo zaštite okrivljenika
a. Pojam načela: realizacija jednog od elemenata načela pravičnosti
usmjerenog na otklon (makar u jednom dijelu) faktičke
neravnopravnosti okrivljenika; temeljna postavka ovog načela →
ostvariti ravnopravnost stranaka propisivanjem neravnopravnosti
(priznavanjem pogodnosti okrivljeniku).
b. Sadržaj načela zaštite okrivljenika: posebna procesna pravila
predviđena radi zaštite okrivljenika i to:
presumpcija okrivljenikove nedužnosti
pravilo ne bis in idem (hrv.: ne sudi dvaput u istoj stvari):
49
- pojam: procesno pravilo po kojem se kazneni postupak ne
može voditi protiv one osobe koja je, zbog istog kaznenog
djela, već bila suđena i za koje je donesena pravomoćna
sudska presuda (čl. 12. st. 1.);
- pravna narav ovog pravila: radi se o procesnoj smetnji →
kad postoji onemogućava vođenje postupka; primjer: ovo je
pravilo negativni zakonski uvjet kod načela legaliteta
kaznenog progona (v. toč. 84. i.);
- cilj: pravna sigurnost;
zabrana reformatio in peius (hrv.: zabrana izmjene na
gore/lošije):
- pojam: procesno pravilo po kojem se, ako je pravni lijek
izjavljen samo (isključivo) u korist okrivljenika, presuda ne
smije izmijeniti na njegovu štetu (čl. 13.); to je ipak moguće
(iznimka!) u slučaju kaznenog naloga čime se osigurava
pritisak na okrivljenika kako ne bi podnio prigovor (čl. 544.
st. 2., v. toč. 77. b.);
- odlučivanje na štetu okrivljenika nije moguće čak i ako se,
povodom žalbe, utvrde okolnosti zbog kojih bi se trebala
izreći teža kazna (npr. umjesto krađe utvrđena je teška
krađa) → iznimka od načela traženja materijalne istine (v.
toč. 93.);
- apsolutni karakter zabrane: jednom nastala, ova zabrana
vrijedi do okončanja kaznenog postupka;
pravilo in dubio pro reo (hrv.: u sumnji za okrivljenika):
- pojam: procesno pravilo po kojem u slučaju sumnje
(dvojbe) o postojanju neke činjenice sud o (ne)postojanju
činjenice odlučuje ovisno o interesu okrivljenika, dakle
prihvaća ono što je za okrivljenika povoljnije (čl. 3. st. 2.)
identitet (istovjetnost) presude i optužbe:
- pojam: procesno pravilo po kojem činjenički opis kaznenog
djela u presudi mora biti istovjetan činjeničnom opisu
navedenom u optužbi (čl. 449. st. 1.); nije nužan identitet u
pravnoj kvalifikaciji djela, ali sud optuženika ne može
50
proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je
optužbom stavljeno na teret. (!);
- povezanost s načelom traženja materijalne istine (iznimka!
zašto je prihvaćena? v. toč. 93. f.) i načelom akuzatornosti
64. Načelo razmjernosti
a. Općenito: načelo nastalo u KP-u → razmjernost kaznenog djela i
kazne; odgovara KP-u jer se primjenjuje nakon utvrđenja postojanja
kaznenog djela i počinitelja; od nedavno izričito naglašeno načelo i u
KPP-u.
b. Pojam procesnog načela razmjernosti: sukladnost mjera ograničavanja
temeljnih prava i sloboda predviđenih procesnim pravom težini
kaznenog djela zbog kojega se vodi kazneni postupak (apstraktni
razmjer), te sukladnost izrečenih mjera konkretnom slučaju (konkretni
razmjer) → kumulativnost: zakonska i sudska individualizacija u
kaznenom procesnom pravu i postupku!
c. Pravne osnove načela razmjernosti:
međunarodno pravo
unutarnje pravo:
- Ustav RH (čl. 16/2): "Svako ograničenje sloboda i prava
mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u
svakom pojedinom slučaju";
- ZKP: a. načelna odredba (čl. 4. st. 1.) → " Svaka radnja ili
mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na
ovom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za
ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.."
d. Neki slučajevi primjene načela razmjernosti u našem ZKP-u:
točno su određeni slučajevi (dakle slučajevi razmjerni potrebama)
izdavanja dovedbenog naloga (čl. 97.);
provođenje blažih mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika (čl.
95. st. 1.), a posebno mjera opreza (čl. 98. st. 1.) ili jamstva (čl.
102. st. 1.) umjesto određivanja istražnog zatvora;
51
određivanje visine jamčevine u razmjeru s konkretnim događajem
(elementi za procjenu razmjera: težina djela, osobne i obiteljske
prilike, imovno stanje → čl. 102. st. 2.);
razmjer između trajanja istražnog zatvora i počinjenog (je li
počinjeno?) kaznenog djela, te očekivane kazne (čl. 122. st. 2.);
XXIV. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU SUĐENJA
65. Inkvizitorno i raspravno načelo
a. Inkvizitorno načelo – pravo suda, odnosno tijela kaznenog postupka, da
samoinicijativno, nevezano za prijedloge stranaka, radi zadovoljenja
vlastitih spoznajnih potreba prikuplja dokaze i drugu procesnu građu
potrebnu za donošenje presude.
b. Raspravno načelo – stranke samostalno i samoinicijativno prikupljaju
procesnu građu za presudu
e. Istraga:
inkvizitorni elementi istrage:
- istraga je uređena kao jednostran državnoodvjetnički
postupak - (čl. 219. st. 1.) → i nepostojanje ravnopravnosti
stranaka u istrazi
- pravo (i obveza) državnog odvjetnika ispitati okrivljenika
(čl. 233. st. 1.) uz istovremeno pravo okrivljenika na šutnju
(čl. 239. st. 1. toč. 2.) → problem suprotstavljenih odredbi
(!);
- nejavnost istrage (čl. 231.);
f. optuživanje (elementi raspravnog načela):
pisana formulacija optužbe
bez optužnice nema postupka (čl. 356.);
pravo na podnošenje odgovora na optužnicu (kontradiktornost,
čl. 346.).
g. rasprava:
akuzatorni - raspravni elementi:
- obustava kaznenog postupka već tijekom priprema za raspravu
ako je tužitelj odustao od optužbe
- javnost raspravljanja (čl. 387., v. toč. 94.);
- elementi tijeka rasprave koji ukazuju na postojanje spora:
a. čitanje optužnice → određivanje predmeta spora b. uvodni govori stranaka (čl. 417. st. 1.) c. dokazni postupak (čl. 418.)
52
d. kontradiktornost kroz ispitivanje (čl. 420. st. 2.); e. završni govori stranaka (čl. 443. →); f. istovjetnost presude i optužbe (čl. 449. st. 1. i 2.); g. neposrednost (v. načelo neposrednosti)
inkvizitorni elementi:
- pravo suda ispitivati optuženika postoji (aktivna uloga
suda!), v. čl. 416. st. 2.);
- odredbe o primjeni inkvizitorne maksime:
tijekom dokazivanja na raspravi (v. posebni dio
→ dokazni postupak) utvrđuju "... sve činjenice za
koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno
presuđenje" (čl. 418. st. 1.);
sudsko vijeće na raspravi "... može odlučiti da se
izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je
predlagatelj odustao (čl. 419. st. 3.);"
66. Načelo neposrednosti sudske ocjene dokaza
a. Pojam načela neposrednosti: izvođenje dokaza u njihovu izvornom
obliku. Pojašnjenje povezanih pojmova:
izvođenje dokaza → utvrđivanje sadržaja dokaza;
ocjena dokaza → zaključivanje o (ne)postojanju činjenice
temeljem izvođenja dokaza;
povezanost izvođenja s ocjenom dokaza.
b. Realizacija neposrednosti ovisna o vrsti dokaza:
iskazi osoba → neposrednost se ostvaruje iskazivanjem osobe
(dakle izvođenjem dokaza) pred sudskim vijećem;
isprave → neposrednost se ostvaruje pribavljanjem izvornika.
tehnička snimka činjenica – reprodukcija na raspravi
c. Razlozi za prihvaćanje načela neposrednosti:
prihvaćanjem ovoga načela smanjuje se mogućnost sudske
zablude (eliminacija netočnih dokaza);
53
primjena načela omogućava i psihološku, a ne samo logičku
ocjena dokaza;
načelo omogućava ispravak eventualnih pogrješaka (postavljanje
tzv. dopunskih pitanja).
d. Neke odredbe ZKP-a kojima se kod nas prihvaća načelo neposrednosti:
predviđanje ponovnog ispitivanja optuženika na raspravi, a u vezi
s tim i mogućnost njegova prisilnog dovođenja;
određivanje ponovnog ispitivanja svjedoka i vještaka na raspravi;
obvezivanje suda na kontinuirano održavanje rasprave (zašto?), a
s čim su u vezi pravne odredbe o odgodi rasprave
predviđanje prekida rasprave koji je, za razliku od odgode,
kratkotrajan (do 15 dana) zbog odmora, proteka radnog vremena,
zbog osiguranja dokaza u kratkom vremenu ili radi pripremanja
optužbe ili obrane
podnošenje isprava u izvorniku.
e. Iznimke od načela neposrednosti kod nas:
mogućnost čitanja prijašnjeg iskaza okrivljenika danog tijekom
dokazne radnje ili ranije rasprave ili reproduciranja snimke tog
iskaza, ako optuženik pri ispitivanju odstupi od svojega prijašnjeg
iskaza ili ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje (čl.
435.);
mogućnost čitanja iskaza svjedoka, vještaka, suoptuženika i
osuđenika u određenim slučajevima (alternativno, čl. 431. st. 1.)
67. Načelo slobodne ocjene dokaza
a. Pojam načela slobodne ocjene dokaza: ovo načelo znači kako sud
prilikom utvrđenja činjenica nije vezan pravnim propisima koji bi
određivali vrijednost pojedinih dokaza (suprotno formalnoj/zakonskoj
dokaznoj teoriji).
b. Slobodna je ocjena dokaza kod nas prihvaćena odredbama:
čl. 9. st. 3.: "... pravo suda i državnih tijela ... da ocjenjuju
postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno
posebnim formalnim dokaznim pravilima.";
54
čl. 450. st. 2.: " ... sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz
pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve
ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana."
b. Iznimke od slobodne ocjene dokaza kod nas (primjena formalne ili
zakonske dokazne teorije, v. toč. 16. f.):
dokazivanje činjenica isključivo medicinskim vještačenjem, a ne i
drugim dokazima, kao npr. dokazivanje uzroka smrti (čl. 319. st.
1.), postojanja trovanja (čl. 323. st. 1.), težine tjelesnih ozljeda (čl.
324. st. 1.), te ubrojivosti ili smanjene ubrojivosti okrivljenika (čl.
325. st. 1.);
dokazivanje ranije osuđivanosti okrivljenika radi primjene
materijalnopravnih odredbi (čl. 56. st. 2. KZ) moguće je samo
temeljem podataka iz kaznene evidencije (čl. 86. st. 1. KZ, v. i čl.
185. st. 1.).
68. Načelo traženja materijalne istine
a. Zašto naziv "materijalna" istina? Odnos prema "formalnoj" istini! Čl. 9.
st. 1. i 2. → materijalna obrana!
b. Pojam načela traženja materijalne istine: zahtjev zakonodavcu da u
pravilu ne propisuje zakonske forme koje otežavaju utvrđenje
materijalne istine → n. traženja materijalne istine vrijedi za
zakonodavca ali ne i za tijela kaznenog postupka
c. Neke odredbe ZKP-a kojima se načelo traženja materijalne istine (sve
više ograničeno!) ipak prihvaća:
odredbe kojima se obvezuju državna tijela utvrditi i činjenice koje
okrivljeniku/optuženiku idu u korist; ova su tijela dužna, s
jednakom pozornošću prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti
okrivljenika (čl. 9. st. 1. i 2.)
odredba o slobodnoj ocjeni dokaza → v. čl. 9. st. 3.: ocjena o
postojanju ili nepostojanju činjenica "... nije vezana ni ograničena
posebnim formalnim dokaznim pravilima"; v. toč. 92. b.;
odredbe o primjeni inkvizitorne maksime
odredbe kojima se prihvaća institut "beneficium novorum":
- stranke imaju pravo na raspravu pozivati svjedoke i vještake
te izvoditi dokaze (čl. 419. st. 1.)
- novi se dokazi mogu iznositi i u žalbi (čl. 466. st. 4.), ali
samo ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja
rasprave; ograničenost inkvizitorne maksime
55
- na novoj raspravi pred prvostupanjsikm sudom stranke
mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze (čl . 489.
st. 2.);
d. Zakonske odredbe o iznimkama od načela traženja materijalne istine:
odredba kojom se prihvaća pravilo "ne bis in idem"
odredba o "zabrani reformatio in peius"
odredba o "identitetu presude i optužbe"
69. Načelo javnosti sudske rasprave
a. Elementi pojma načela javnosti: unaprijed neodređene osobe + broj
ovisan o prostornim mogućnostima sudnice + pravo iznošenja
informacija o raspravi (i u medijima).
b. Općenito o načelu javnosti:
nastanak i značaj načela (javna/tajna suđenja kao kriterij za
ocjenu demokratičnosti);
pravni izvori:
- Ustav RH → "Sudske su rasprave javne i presude se izriču
javno, u ime Republike Hrvatske." (čl. 119. st. 1.);
razlozi za (nadzor i prevencija) i protiv (utvrđivanje činjenica,
zaštita okrivljenika i drugih sudionika) prihvaćanja načela
javnosti.
a. Načelo javnosti sudske rasprave kod nas temeljem odredbi ZKP-a:
kad se primjenjuje (?):
- za trajanja rasprave (čl. 388. st. 2.): od otvaranja zasjedanja
do završetka rasprave
- sadržaj pojma širi od naziva → javnost i prilikom
odlučivanja drugostupanjskog vijeća iako ono ne održava
raspravu, te javnost prilikom proglašenja presude;
odredbe o primjeni načela javnosti (kako se primjenjuje ovo
načelo?):
- nazočnost punoljetnih osoba na raspravi (čl. 387. st. 2.);
- javnost na sjednici vijeća drugostupanjskog suda (čl. 475.
st. 6.);
56
razlozi za isključenje načela javnosti → obligatorni i fakultativni -
iznimke od načela javnosti (čl. 388.):
Vijeće će isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezin dio:
1) radi zaštite osobe mlađe od osamnaest godina,
2) na zahtjev žrtve iz članka 45. ZKP, tijekom njezina
ispitivanja kao svjedoka.
Od otvaranja zasjedanja pa do završetka rasprave vijeće može u
svako doba, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, ali uvijek
nakon njihova ispitivanja, isključiti javnost za cijelu raspravu ili
njezin dio ako je to potrebno radi:
1) zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske,
2) zaštite tajne, kojoj bi štetila javna rasprava (pojam tajne →
saznanje o činjenicama poznatim užem krugu osoba koje, iz
opravdanih razloga, ne bi trebalo širiti; v. KP
3) zaštite javnog reda i mira,
4) zaštite osobnog ili obiteljskog života optuženika, žrtve, oštećenika
ili drugog sudionika u postupku.
U postupku prema maloljetnicima (v. ZSM).
postupak isključenja javnosti → oficijelnost ili prijedlog stranaka,
ali uvijek nakon ispitivanja stranaka o ovome; isključenje za dio
ili za cijelu raspravu → rješenjem odlučuje sudsko vijeće, a
dozvoljena je žalba na ovakvo rješenje (čl. 390.); upozorenje →
odavanje tajne = kazneno djelo (čl. 307. KZ: povreda tajnosti
postupka, te čl. 300. KZ: odavanje službene tajne);
70. Načelo usmenosti sudske rasprave
a. Pojam načela usmenosti.
b. Razlozi prihvaćanja: omogućava primjenu načela javnosti, a olakšava
provođenje načela kontradiktornosti.
c. Razlikovanje načela usmenosti od načela neposrednosti.
d. Načelo usmenosti kod nas prema odredbama o:
čitanju optužnice (čl. 415. st. 1.);
dokaznom postupku (npr. čl. 443.);
sastavljanju zapisnika uz glasno diktiranje (čl. 409., 412.);
završnim govorima stranaka (čl. 443.);
izricanju presude javnim čitanjem (čl. 448. st. 2.).