PregledničlanakUDK130.2:165.19–028.22Primljeno2.6.2010.

Katarina RukavinaDaneGodine6,HR–51000Rijekakatarina.rukavina@gs.t­com.hr

»Okulocentrizam« ili privilegiranje vida u zapadnoj kulturiAnaliza pojma u antičkoj, novovjekovnoj i postmodernoj misli

SažetakPojam ‘okulocentrizam’ razmatramo polazeći od činjenice da je spoznaja u zapadnoj civi­lizaciji određena vizualnom paradigmom. Klasična Grčka privilegira vid kao najplemeni­tiji osjet. Razvoj zapadnjačke filozofije također pokazuje njenu stalnu ovisnost o vizualnim metaforama (sjene na zidu Platonove pećine, Augustinova glorifikacije božanske svjetlosti, Descartesove ideje dostupne mentalnom pogledu, prosvjetiteljska vjera u podatke koje nam pružaju naša osjetila, termini poput ‘spekulacije’, ‘opservacije’, ‘refleksije’, ‘teorije’ ili ‘prosvjetljenja’). Premda zapadnjačka misao daje prednost vidu naspram ostalih osjetila, uz okulocentrizam se uvijek javlja i njegova kritika. U radu nastojimo pokazati da takvo međusobno osporavanje i uvjetovanje okulocentričkog i antiokulocentričkog diskurza obli­kuje pojam realnog u nekom razdoblju. Postavlja se pitanje nije li stoga i vizualna kultura suvremenosti samo još jedna koncepcija viđenja?

Ključne riječiokulocentrizam,antiokulocentrizam,skopičkirežim,vizualnakultura

»Vidljivojekućasmisla.Njezinprostorčinemisliunastajanju.Vanjskokojećesemislitiunutra.«

BernardNoël,Dnevnik pogleda

Uvod

Podvizualnomkulturomdanassepretežitorazumijevaopisivanjedruštvenesfereprožeteslikama,posebnopotaknutorazvojemvizualnetehnologije.Usvezi s tim formira se interdisciplinarno teorijsko polje koje za svoj pred­metuzimavizualnemedije,tj.proučavatzv.»vidljivostkulture«,gdjepojam‘okulocentrizam’ predstavlja jednu od glavnih tema istraživanja, a rađa sekoncemosamdesetihnaangloameričkimsveučilištima.Sdrugestrane,podvizualnomkulturomdanassetakođermislispecifičanoblikproblematizacijevizualnostikaoisamogpojmavizualnogmedija,kojijepotaknut»antioku­locentričkim«nabojem francuske teorijeXX. stoljeća.Budućida jepojamrealnogodpočetkazapadnefilozofijepovezansviđenjem,uradunastojimoupozoritikakoseuz»okulocentrizam«uvijekjavljainjegovakritika,tedatakvomeđusobnoosporavanjeiuvjetovanjeokulocentričkogiantiokulocen­tričkogdiskurzaoblikujepojamrealnogunekomrazdoblju.Pojam‘okulocentrizam’utemeljenjenapostavcidajespoznajauzapadnojcivilizacijiodređenavizualnomparadigmom.Unastojanjudadokučizbilj­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi540

sko,onoštouistinujest,mišljenjepolaziodvidljivosti,odvidljivog,dabidošlodouvida,misaonoguzorailiparadigmeodnosnoideje(grč.eidosozna­čava,zarazlikuodprivida,onotrajnoinepromjenjivonekepojave,pra­likilipra­slikuizavidljivogsvijeta).Otomesvjedočiilingvističkiutemeljenakri­laticapremakojojjegledanjeiviđenjeidentičnoznanju(franc.voir – savoir),štouhrvatskomjezikupotvrđujeetimologijskoizvođenjepojma‘svijest’izstaroslavenskog‘vjedjeti’.1KlasičnaGrčkaprivilegiravidkaonajplemeniti­jiosjet.Razvojzapadnjačkefilozofijepokazuje takođernjezinustalnuovi­snostovizualnimmetaforama(sjenenaziduPlatonovepećine,Augustinovaglorifikacija božanske svjetlosti, racionalističko shvaćanje ideje dostupnementalnompogledu,prosvjetiteljskavjeraupodatkekojenampružajunašaosjetila u vidu mentalnih slika, termini poput ‘spekulacija’, ‘opservacija’,‘refleksija’,‘teorija’ili‘prosvjetljenje’).Vidsmonaučilismatratinajpleme­nitijim, najneposrednijim osjetilom u pristupu stvarnosti, a filozofiju, kojapredstavlja temeljzapadnjačkekulturenaosnovisvogposebnogshvaćanjatemeljaspoznaje,kao»ogledalo«testvarnosti.2UovojpoznatojRortyjevojmetafori,filozofijaserazumijevakaoopćateorijapredstavljanjailireprezen­tacije,gdjepojam‘reprezentacija’označavaodnosizmeđuduhailijezikasasvijetom(kaoukupnostispoznatljivihpredmeta).3Premaistommisliocu,našuvriježenipojamzbiljeformiranjeputemepistemologijekojajeutemeljenana novovjekovnom konceptu znanja što su ga zasnovaliDescartes (pojamduhakao»mentalnesupstancije«),Locke(pojam»teorijaspoznaje«zasno­vannarazumijevanju»mentalnogprocesa«)iKant(pojamfilozofijekaosu­dištačistogumakojiusebiobuhvaćailokovskipojammentalnihprocesaikartezijanskepojmovementalnesupstancije)4uXVII.iXVIII.stoljeću.Odtogajedobavelikidiofilozofijeposvećenepistemološkomprojektuotkriva­njaistinitogznanjaputemljudskoguma.Filozofisusmatralidajeumnalikzrcaluistogakadarodrazitiobjektivnuzbiljukojajeizvannjega.Vjerovalosedaćekonačnimodgonetavanjemljudskogumainjegovogodnosaspramonogaizvannjegafilozofijabitikadraspoznatistvarnostsamu.Epohakojasetemeljinakoncepcijiumatakvenovovjekovnemisliufilozofijskimsetermi­nimaodređujekaomodernizam.Prematojkoncepciji,umjenajadekvatnijeoruđezaefikasnoovladavanjeprirodom,jedinikriterijistineijedinomjerilovrijednosti.Naglašavaseinstrumentalna,odnosnopraktičnavrijednostuma.Stimuvezisubjektpostajemetodskosredištespoznajeigarancijanjezineizvjesnosti.Krajmodernog doba, kao predmet filozofskih istraživanja, problematizira­junjemačke(Heidegger,kritičkateorijanačelusAdornom,Horkheimerom,Marcuseomidr.) ifrancuske(Foucault,Debord,Baudrillard,Lyotardidr.)filozofsketeorijeXX.stoljeća.Svimajezajedničkakritikaumausmislunje­govedegeneracijeuinstrumentalnost,scijentizamitehnoznanostkojajedo­veladoovladavanjakakovanjskomtakoiunutrašnjomprirodomtedrugimčovjekom,dozanemarivanjaostalihdimenzijaljudskog,kaoidokonstrukci­jeisključivologocentrističke,pozitivističkeslikesvijetakaojedinemoguće.Pojamokulocentrizma,dakle,obuhvaćazapadnjačkukulturuodnjezinihko­rijenadodanas,aposebnokulturumoderniteta,koja jeshvaćenakaokraj­njirezultatovogaprivilegiranjaitrijumfavida.Sdrugepakstrane,»kriza«okulocentrizmakaospecifičnepraktične,teoretske,filozofske,umjetničkeiživotneparadigmezapadnefilozofsketradicije,nadajeseondakrozrazličiteoblikereakcijenatuparadigmu,tj.kaoikonofobija,ikonoklazamiliantiokulo­centrizamXX.stoljeća.Neologizme ‘okularcentrism’ i ‘anti­ocularcentrism’, skovane po uzoru naDerridaove neologizme ‘logocentrizam’, ‘fonocentrizam’ i sl., unosi u ra­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi541

spravu suvremeni američki filozofMartin Jay.On na vrlo utjecajan načinrazvija problematiku vizualnosti ukazujući na dijalektiku okulocentričkogi antiokulocentričkog diskurza u povijesti zapadnjačke kulture. Terminom‘skopičkirežimi’5Jayobjašnjavauzajamnopovezanupraksuiteorijuvizual­nostištoprevladavauspecifičnompovijesnomrazdoblju,čimeseujednona­glašavatezadanačinigledanjanisuprirodni,negokonstruirani:gledanjejefizičkaoperacija,avizualnisvijetsocijalnačinjenica.»Skopičkirežim«,kojidominiramodernomepohom,6identificiranjekao»kartezijanskiperspektivi­zam«.7Ovajkartezijanskimodeltemeljisenarazdvajanjusubjektaiobjektatepostuliranjutranscendentalnogsubjektakojiodređujeobjekt.Subjektdobi­vainformacijeizokolnogsvijeta,odražavastvaritepostajecentromsvijeta,daklejedinomogućegledišteilistajalištekojetakokonstituirasvijet.Pojam‘skopičkirežim’ukazujenatodajeonoštovidimoikakovidimofiltriranovi­zualnomkulturom–urazličitimepohamapostojerazličitiprevladavajućina­činiobjektivacijeirazumijevanjavidljivog.»Kartezijanskiperspektivizam«raspoznajese,međutim,tekkaojedanodmogućihnačinapristupazbiljite,prematome,kaosvojevrsnaideologija.Nepostoji»nevinooko«8kojegledanazbiljukakvajeposebineovisnoodnašihspoznajnihaparatailisistemaklasificiranjaznanja.Viđenje,određenoznanjemipoviješću,predstavljasu­bjektivnoipromjenjivopoimanjezbilje.Ukolikonašerazumijevanjezbiljeimasocijalnekonotacije,ono imapovijest ionosemijenja,auekonomijireprezentacijeispektaklasuvremenekulturezadobivanoverazineinterpre­tacije.Sveprisutnost vizualnog u suvremenoj civilizaciji, svakodnevna izloženostdjelovanju slika, na paradoksalan način afirmira našu kulturu kao kulturuslike,istovremenoukazujućinasvojevrsnuskepsugledevidljivog:realnostnijeneštostabilnoinepromjenjivo.Jayovaargumentacijapokazujedajepovi­jestzapadnecivilizacijezapravopovijestpropastiutopijeovanjskomsvijetu.Vizualnostseosvještavakaosimboličkisustavikulturnikonstruktukojem

1

Vidiotomeu:VladimirFilipović:Filozofij­ski rječnik, Matica hrvatska, Zagreb 1965.,podnatuknicom‘svijest’.

2

Usp.RichardRorty:Filozofija i ogledalo pri­rode,VeselinMasleša,Sarajevo1990.

3

»Onatomožejerrazumijetemeljesaznanja,atetemeljepronalaziuproučavanjučovjeka­kao­spoznavatelja,uproučavanju‘mentalnihprocesa’ ili ‘aktivnosti predstavljanja’, kojičinesaznanjemogućim.Saznatiznačipodrob­nopredstavljationoštojeizvanduha;prematome,razumjetimogućnostiprirodusaznanjaznačirazumjetinačinnakojijeduhustanjudastvoritakvepredstave.Glavnozanimanjefilozofijejedabudeopćateorijapredstavlja­nja,teorijakojaćerazdijelitikulturunapoljakoja predstavljaju stvarnost dovoljno dobro,onakojapredstavljajumanjedobroionakojajeuopćenepredstavljaju(usprkosnjihovomnastojanjudatočine)«,R.Rorty:Filozofija i ogledalo prirode,str.17.

4

Ibid.,str.17i18.

5

Izraz‘skopičkirežim’Jaypreuzimaodfran­cuskog semiotičara filma Christiana Metza.Njimeoznačavaposebansistemviđenja,mo­delvizualnostiilinačingledanjakonstruirankulturalnim/političkim/tehnološkimaparatimakoji posreduju svijet objekata u neutralnomperceptivnompolju.

6

PremaJayu,moguće jeprepoznativišesko­pičkihrežimamoderniteta,alternativnih»kar­tezijanskomperspektivizmu«.

7

Usp.Martin Jay:Scopic Regimes of Moder­nity,uHalFoster(ur.),Vision and Visuality,TheNewPress,NewYork1988.,str.5.

8

Ernst Gombrich bio je najrječitiji predstav­nik tvrdnjedanepostojipogledbeznakaneidajenevinookoslijepo.Vidiotomeu:W.J.ThomasMitchell,Iconology: Image, Text, Ideology, The University of Chicago Press,Chicago–London1986.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi542

sesocijaliziramo.Tzv.»kartezijanskiperspektivizam«,kaoparadigmaznan­stveno­tehnološkeepohemodernizma,tekjejedanodnačinakojimsmatra­modasvijetjest.Premdaovakavnačinrazmišljanjamoževoditispoznajnomskepticizmuirelativizmu,ipremdabisetrebalo,možda,suzdržatiodtogada se sustavi reprezentacijeproglaseukotvljenima,usredištenimaunekomodosjetilnihmodaliteta,Jayovstavnainovativannačindoprinosidiskusijiotzv.»promjeniparadigme«timeštostaromfilozofskomproblemuviđenjaispoznajedajenovinaglasakinovuteorijskuinicijativu.

Najplemenitije osjetilo: vid od Platona do Descartesa

Povijestzapadnefilozofije,utemeljenenarealizmukaopojmuovanjskomsvijetu, pokazuje kako je način na koji razmišljamo o svojem načinu raz­mišljanjauvijekodređenvizualnomparadigmom.Budućidajeriječ‘ideja’izvedenicagrčkogglagolakojiznači‘vidjeti’,načinnakojishvaćamopojam‘ideja’uskojepovezansproblemimapojavnosti,slikeiprizora.PremaJayu,klasičnaGrčkaprivilegiralajevidkaonajplemenitijimeđuosjetilima.Ipak,grčkakulturanijeimalanedvosmislenstavpremaviđenju,štomožemopratitiprijesvegauPlatonovimdijalozima.Budućidaviđenjemožebitikonstrui­rano ikaočistividsavršenih inepokretnihformi ili idejakojedohvaćamo»okomuma«ikaonečisti,alineposrednoiskustvenividdvastvarna,tjelesnaoka,otkrivamoodređenuambivalentnostgrčkogodnosapremanajplemeni­tijemosjetilu.Većranigrčkimisliocipromišljajuodnosmišljenjaiopažanja.Pitagorejcisuvjerovalidapostojirazlikaizmeđunebeskogcarstvaosnovnihbrojčanihod­nosaiživljenjanazemljikaonesređenogdogađanjanepredvidivihpromjena.Vidljivarazlikaizmeđuproračunatognebeskogredaibeskrajneraznolikostizemaljskihoblikaidogađanjapripisivalaseinstrumentimaopažanja,odno­snoljudskimosjetilima,kojasudavalapodatkeovanjskomsvijetu.ElejskifilozofParmenidgovorioosjetilnojspoznajikaovarljivomprividu–usvijetunemanikakvepromjeneikretanja,iakosvatkovidisuprotno.Par­menidjezahtijevaorazlučivanjeizmeđuopažanjaiumovanjajerumnaspo­znajatrebaispravljatipogreškeosjetilnogprividaiuspostavljatiistinu.Primjerikojidokazujukakoopažanjezavodinakrivuspoznajubilisuštapkoji umočen u vodu izgleda prelomljeno, udaljeni predmet čini semalim,čovjekbolestanodžuticevidisveokosebežutoisl.Demokritučikakoosje­ti toplog i hladnog, gorkog i slatkog ili obojenog postoje samo po navici,dokustvarnostinepostojiništaosimatomaipraznogprostora.Sofistiističunepouzdanostosjetilauspostavljajući svoj filozofski skepticizam teetički ispoznajnirelativizam.Kaotičnaraznolikostvanjskogasvijetaizemaljskogaživota pripisuje se subjektivnom pogrešnom tumačenju. Jasno razdvajanjeobjektivnopostojećegsvijetainjegovogopažanjauzapadnojjemisliuspo­stavilorazlikuizmeđufizičkogimentalnog,9akasnijesenarazlicires cogni­tasires extensaformiranovovjekovnafilozofija.Rascjepushvaćanjuvanjskogsvijetabivazatimuvedenuum.Onakokakosuistinairedpostojaliizvandometazemaljskogaživota,takojesadaumizvandometaosjetilausferiunutrašnjegsvijeta.Osjetilnoopažanje iumpostav­ljajusekaosuparnici,kojidodušenadopunjuju jednodrugo,aliseunače­lumeđusobnorazlikuju.10Demokritčinirazlikuizmeđu»mračne«spoznajeosjetilima i»svijetle« ilipravespoznajeumovanjem.UPlatonovimdijalo­zimagovoriseoodbacivanjujednevrsteopažanjadabisespasiladruga.11

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi543

Drugapredstavlja»gledanjeistine«,odnosno»samogbićanakojeseodnosiistinskoznanje:bezbojne,bezoblične,neopipljivebitiiliideje,vidljivesamoumu,vodičuduše«.Gledanjeidejamogućejesjednestranesamologičkimputem.Ovajpostupakodnosiseprijesveganaopćeforme,anenapojedi­načneprimjere,jerzahtijevavišenegosamomanipuliranjepojmovima.Onoopćeilizajedničkosvakepojedinačnestvarinepronalaziseindukcijom,negorazlučivanjempotpunosti teopćeforme.Ostajepitanjekakoteopćeformedolazeunašusvijestkadajeosjetilnoopažanjevarljivo.Osimpomoćulogičkogarazmišljanja,Platonvjerujekakosedočvrstihine­promjenjivih ideja dolazi neposrednim spoznavanjem ili uvidom. Njegovačuvenapriča o spilji12 predočuje ovuvrstu spoznaje predmeta.ZaPlatonaistinajejasnoizraženauEidosu iliIdeji,kojajebilasličnavidljivom(jas­nom)obliku.Ljudskooko,tvrdiPlaton,sposobnojeopazitisvjetlostjerdi­jelisličnukvalitetusizvoromsvjetla,Suncem.Sličnuanalogijučiniizmeđuintelekta,kojizoveokomuma,inajvišeforme,IdejeDobra.IakojekatkadnesiguranokonašesposobnostidirektnoggledanjauSunce(iliuDobro),Pla­tonuDržavitvrdidasamočovjekmožeuistinugledatiizravnoibitisposobanvidjetionošto jest.Mitopećini,ukojemjevatrazamjenjivalaSuncekaoizvorsvjetlaprevišezasljepljujućidabigasemoglogledatidirektno,pokazu­jenjegovusumnjuuiluzijeosjetilnepercepcije.Konačno,zatvorenicipećinebježeitražesvojputusvijetgdje,nakonpočetnogblještavila,mogupogle­datiSunce.Alinjihovanormalnaosjetilnapercepcijaupećinividinestalneinesavršenesjenenazidu.Dakle,ovajutemeljujućimitZapadnekulture,bezobziranasvojeimplikacije,demonstriraPlatonovunesigurnostuvrijednostzbiljskeosjetilnepercepcije,uključujućiiviđenje.PoimanjestvarnostineposrednimuviđanjemkonkretnoseprikazujekodPla­tonaiudoktrinianamnezeiliteorijeprisjećanja,13ukojojopisujepročišćenoopažanjepročišćenihpredmeta.Platon,dakle,sjednestranesumnjauosje­tilni opažaj zagovarajući logičke operacijemišljenja u teoriji spoznaje, noipaksamuspoznajuuspoređujesprvobitnimiskustvomsagledavanjapomoćuviđenja.OnoštoostajeotvorenimpitanjemjestprirodaodnosaopažanjaimišljenjauPlatonovojfilozofiji,naimepitanjedokojejemjerePlatonovpoglednasvijetpitagorejski,tojestontološki,adokojepsihološkiuProtagorinomsofistič­komsmislu.JeliPlatonmisliodasupredmeti,pristupačnipojedinačnimosje­tilima, sami po sebi »nesavršeni«, nestalni, promjenjivi, nepouzdani i zatoodgovornizanižuvrijednostlikovaprimljenihosjetilima?Ilijesmatraodastabilnostobjektivnopostojećiharhetipovadosežesvedoonihposebnihenti­tetaizkojihosjetilaizvlačesvojepodatketedaseizvrtanjestvarnostidogađatekuprocesuopažanja?14

Aristotelovafilozofijaobilježilajezapadnjačkumisaotimeštoprviputizri­čito naglašava potrebu empirijskog istraživanja stvarnosti.No ovaj njegovzahtjevistovremenopodrazumijevapristup»odozdo«samokaojednustranuspoznavanja,kojunadopunjujepristup»odozgo«.TakoAristotelnudinovo

9

Usp.RudolfArnheim:Vizualno mišljenje,Uni­verzitetumetnostiuBeogradu,Beograd1985.,str.14.

10

Ibid.

11

Platon:Fedon,NakladaJurčić,Zagreb1996.

12

Platon:Politeia,Demetra,Zagreb1992.

13

Platon:Menon,KruZak,Zagreb1997.

14

Usp.R.Arnheim:Vizualno mišljenje,str.16.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi544

shvaćanjeulogeosjetilnogiskustva,kaoiodnosaopažanjairazumskespo­znaje.Aristoteluvodiindukcijukaoznanjestečenoprikupljanjempojedinač­nihprimjera,nabrajanjemsvihslučajeva. Indukcijomstižemodopoimanjavišihredovapomoćuapstrakcije.Apstrakcijaodbacujeposebnijeoblikespe­cifičnihprimjeraitakostižedovišihpojmova,kojisusiromašnijiusadržaju,ališiriuopsegu.Kategorijesutakvinajvišipojmovi.Apstrakcijaondapodra­zumijevasvevećuudaljenostodneposrednogiskustvatedovodidouopćava­njakojaseograničavajunaonoštosviprimjerijednegrupeimajuzajedničko,a zanemaruju sve drugo.Ovdje su uopćavanja shvaćena potpuno suprotnoodPlatonakodkojegonoopćepostajesvepunijeibogatiještojenavišemmjestupostavljenouhijerarhiji»ideja«.15

Aristotel opisuje indukciju kao ponovno uspostavljanje »prvobitnog poret­ka«,tojestkaonačinzaomogućavanjepristupaprethodnopostojećembiću,premakomesepojedinačniprimjeriodnosekaodijelovipremacjelini.Aristo­teljebioprvimislilackojijetvrdiodasebitilisuštinanalazisamoupoje­dinačnimpredmetimatetimeustanoviodaunašemznanjuništanepostojiizvan ili s one strane pojedinačnih iskustava.Međutim, pojedinačni slučajnepredstavljasvojuposebnujedinstvenost,negouvijekopćasvojstvastvariilivrstustvarikojojpripada.Zato,iakoseuizvjesnimslučajevimadogađajimogurazumjetikadanjihovoponavljanodoživljavanjevodidouopćavanjaindukcijom,postojetakođerprimjeriukojimajejedančinviđenjadovoljandabismozavršiliistraživanjezatoštosmo»izdvojiliopćeizviđenja«.Toćesekasnije,usrednjovjekovnojraspraviouniverzalijama,nazvatiuniversale in re,općedanouokviruposebnogpredmeta.16

Apstrakcijudopunjujedefinicijakojapredstavljaodređivanjepojmadeduk­tivnimizvođenjemizvišegrodateizdvajanjempomoćunjegovespecifičnerazlike (differentia specifica). Mišljenje zaAristotela podrazumijeva do­nošenjezaključakakojipredstavljajusilogizmi,odnosnomišljenje jespo­sobnost davanja iskaza o nekom posebnom slučaju uz konzultiranje višeopćosti.To je takođerdedukcija.Opće je»ono što je takveprirodeda semožepredvidjetiumnogimpredmetima«.OvdjeseprimjećujePlatonovonasljeđe,aliAristotelodlazidaljeodPlatonazahtijevajućiaktivnijiodnosizmeđuideja iopažajnihstvari,izmeđuopćegiposebnog.Pojamenteleheiaoznačavaostvarivanjestanjasavršenstvaizapravoprocespomoćukojegjemogućaformaubezobličnoji inertnojsupstancijidobivalastvarnoposto­janje.NatajnačinAristoteldaježivotnusnaguontološkomstatusuuniver­zalija.Svijetsupstancijalnihpredmetanastajaojekaokadkiparnamećelikinertnojmateriji, a opažljive stvari nisu sadržavale ono opće samoprekointuicije promatrača, nego su ga ostvarivale plemenitošću svoga rođenja.»Statičnakoegzistencija«transcendentalnihidejaiosjetilnogizgledauPla­tonovojfilozofijibilajeodnosprototipailika,makolikosetajliksmatraonesavršenim.OvajodnoskodAristotelajezamijenjenvezomizmeđuopćegiposebnog,vezomkojanijeporicalaslikovnufunkcijuosjetilnogizgleda,alijujeučinilamanjeisključivom.Sinjeproizvodočev,anenaprostonje­govaslikaiprilika.17

Premda ima ambivalentan stav prema viđenju, grčka misao u cjelini dajeprednostvidunaspramostalihosjetila.Iakojevidovdjemišljenudvostru­komsmislu–sjednestranekaočistividumnogoka(spekulacija),asdrugestranekaonečisti,iskustvenividdvatjelesnaoka(opservacija)–upravojenjihovadijalektikaodredilastatusvidakaonajplemenitijegosjetilauzapad­njačkojkulturi.18

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi545

»Kartezijanski perspektivizam«

ModerniokulocentrizamutemeljenjeDescartesovomfilozofijominjezinimutjecajem.Descartesovoviđenjemože seusporediti spozicijomperspekti­vističkogslikarakojireproduciraopažajnisvijet.Otudanaziv»kartezijanskiperspektivizam«. U literaturi »kartezijanski perspektivizam« karakteriziramodernuparadigmuvizualnostikojomseustoličujesamosvijestkaonepri­kosnovenitemeljfilozofije.Descartesovcogito jerazumijevanjeispoznajuzasnovaonanezavisnom,točnoodređenomisubjektivnomumu.Početakjetospekulativnetradicijerefleksijeukojojjeduhshvaćenkaovelikoogledaloštosadržiraznapredstavljanja,odražavavanjskisvijet.Odtadsecijelafilo­zofijaposvećuje»znanstvenom«istrogomveličanjutočnoginajprikladnijegprijenosaizvanjskoguunutarnje,odnosnoveličanjuDescartesovejasneiraz­govijetnespoznaje.Prijenosvanjskoguunutarnjeodvijaseprekoosjetila,pričemuvidiliopservacijaevidentnogigrapresudnuulogu.19

Pa ipak,Descartes tvrdi da je um taj koji zapravo vidi, a ne oči.Camera obscura našeg okamože primati samo izokrenute i obrnute slike objekatakojeodražavaju,nomiihopetvidimouspravne.Descartesutometražidokazonezavisnostiumaodosjetilnespoznaje.Onodbijatvrdnjuda»ništanijeuumuštoprijenijebilouosjetilima«.Takavstavnamećededuktivnorezoni­ranje koje započinje s urođenim idejama, na čemu se zasnivaDescartesovcogito.Umjetajkojiosjeća,netijelo.Slikeseformirajuuumu.Osjetnonamzamjećivanjeposredujesamosubjektivneinejasnedojmoveizvanjskogasvi­jeta.Nepružanam,dakle,zbiljskiodrazzbilje.Nasvojstvennačintopoka­zujeiperspektivističkaumjetnostkojaproducirakorektnostviđenjatimedaizbjegavasavršenusličnost.Slijedećipravilaperspektive,naslicisukrugovinajčešće reprezentirani kao ovali, kvadrati kao trapezi i sl., dakle ne ona­kokako reprezentiraniobjekti izgledaju,negokako ih razummatematički,geometrijskiiprostornoorganizira.Descartesovracionalizamčinidjelatnostrazumajedinimjamstvomistine(neposredni,evidentniuvid),adualizamma­terijalnog iduhovnogsvijeta (res extensa ires cogitans)proizvodidihoto­mijuuodnosusubjektaiobjekta,unutrašnjegumaivanjskestvarnosti,vidai vidljivog.Poimanje spoznajeuopće formiralo seupravo skartezijanskimkonceptomumnesupstancije.Početakmoderneereobilježenjetakođerraznimtehničkimizumimakojisupoboljšalinedostatnostinašegprirodnogvida:pronalazakmikroskopa,tele­skopa,fascinacijamogućnostimacamere obscure.Ta»tamnakutija«,srupi­comnajednojstraništoprojiciraobrnutuslikunazidu,služilajekaopomoćnosredstvoumjetnicimapoputLeonardaunjihovimznanstvenimistraživanjimaperspektive. Filozofi koji inauguriraju novo doba također su fasciniraninovimoptičkiminstrumentimainjihovimmogućnostima,primjericeBaruchdeSpinozailiGottfriedWilhelmvonLeibniz.Izumipoputtiskarskogstrojaili multipliciranih slika (grafičke tehnike drvoreza, bakroreza i bakropisa)izazvali su revolucijuu širenju znanja i umjetničkih tehnika (perspektiva).Naturalističkaestetikarenesansneumjetnostisimboliziraznanstvenipogledpotpomognutnovimtehnologijama,kojipostajedominantanskopičkirežim

15

Ibid.,str.17.

16

Ibid.

17

Ibid.,str.18.

18

Usp.MartinJay:Downcast Eyes: The Denigra­tion of Vision in Twenthieth­Century French Thought,UniversityofCaliforniaPress,Lon­don1994.,str.29.

19

Ibid.,str.75.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi546

moderneere.Taj znanstveni svjetonazorpratimou renesansnomslikarstvukaosnažnuvjeruuvrijednostoptičkogiskustva,prijesvegakrozteoretskiipraktičkirazvojperspektive.Kaoštojepoznato,samorazumijevanjeisamopredstavljanjeduhavremenarenesanseutemeljenojenaodbacivanjuneprikosnovenihcrkvenihautoriteta,otkrivanjuantikeiutvrđivanjuisključivorazumskihiznanstvenoprovjerlji­vihprincipa.Slikarstvokaoumjetničkavrstazadobivaposebandignitetupra­voradisvogaznanstvenogakarakterateopćenitomožemorećidarenesansnaumjetnost sBrunelleschijem iAlbertijemustoličuje logikupogleda sve dodanašnjihdana.Onoučemusepozicijasubjektauepistemologiji»kartezijanskogperspekti­vizma«pokazujeproblematičnomjestmonookularnipogledpromatračanavrhupromatračkepiramidekojisesjednestranemožetumačitikaotranscen­dentalanisveobuhvatan–budućidajeupravoistovjetanzasvakogljudskogpromatračakojizauzimaistutočkuuvremenuiprostoru–ilisesdrugestranemožetumačitikaouvjetan,slučajan,kontingentan–isključivoovisanopo­sebnom,individualnomviđenjurazličitihpromatrača,snjihovimkonkretnimodnosimapremaprizoruisprednjih.Ovadrugamogućnostbilajeočitami­sliocimapoputLeibniza,iakojeonuglavnomizbjegavaonjeneproblemskeimplikacije,takodasvedokasnogXIX.stoljećaiNietzscheanijebilajasnoisticana.Ako svatko ima svoju vlastitu cameru obscuru s jasno različitimrupicama,razmišljaojeNietzsche,ondanikakavtranscendentalnipoglednasvijetnaprostonijemoguć.20Ipak,suprotstavljanjeključnomkartezijanskommodeluraspoznajesevećuistomrazdobljukrozsvojevrsnuanamorfozuvid­ljivogkojaćedosvogpunogizražajadoćiurazdobljubaroka.JayuzimazaprimjerslikuAmbasadoriHansaHolbeinaiz1533.Nanjojjeprikazaniskriv­ljeniobliklubanjekojaležidostopalaraskošnoodjevenihfigurašto»zure«izplatna.Iskrivljenostlubanjemoglabipredstavljatiopomenuilipodsjetniknaalternativnivizualniporedak,odnosnona ispraznostvjerovanjaupouz­danostvidljivognakojojpočivajunovovjekovniempirizamiracionalizam.Kombinirajući dva vizualna poretka na jednoj prostornoj ravnini, Holbeinpotkopava idecentralizira jedinstvosubjektavizije,brižljivokonstruiranogpod utjecajem dominirajućeg skopičkog režima. »Falično oko« kartezijan­skesamosvijesti,usvojsvojojcjelovitostiusredotočenenasamusebe,LacankasnijeuspoređujeupravosHolbeinovomanamorfičkomlubanjom,uknjiziČetiri temeljna pojma psihoanalize,21areprodukcijaspomenutogdjelanala­zilaseinakoricamafrancuskogizdanjatogradaiz1973.22

Uzključnikartezijanskimodelviđenja,tj.uztrijumfznanstvenog,fiksiranog,monokularnog,jasnogpogledaunovovjekovnojfilozofskojtradiciji,pojav­ljujese,dakle,injemusuprotan,iracionalanvid.Prefiks‘anti’ovdjenaglaša­vasuprotnostnevidukaotakvom,negodominacijiiisključivostijednogsko­pičkogrežima,dakle»kartezijanskogperspektivizma«,čijisemodelvidljivo­stipoistovjećujesasamimviđenjem,sviđenjemkaotakvimiliviđenjemposebi.23Dijalektikaokulocentrizmaiantiokulocentrizma,njihovomeđusobnoosporavanjeiuvjetovanje,oblikujekoncepcijuviđenjanekograzdoblja,štoseosobitouvjerljivonadajeuvidljivostikulturebaroka.Objektivacijavidljivogkojupratimoubaroknojumjetnostiodražavaosnovnenačinepristupazbiljikrozkontrast,dinamiku,sukobsila,dramatiku.Krajnjinaturalizambaroknogslikarstva,majstorskoprikazivanjematerijeiliosjetilne(vidljive)danostiče­sto služi krajnjem iluzionizmu, npr. stvarni prostor građevine rastvara se ibezprekidastapasbeskrajnim»dubinama«nebeskihprostranstava.Težećizaprikazivanjemneprikazivog,beskonačnog,beskrajnog,ekstravagantnog,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi547

baroknasevizualnostprepoznajeputemsvojevrsnenepravilnosti:konfuznoispreplitanjeformeikaosa,površineidubine,transparentnostiitameštoprijezbunjuje i iskrivljujenegoliprikazuje iobjašnjava.Tipičnobaroknozrcalonijeravnoreflektirajućezrcaloracionalističkegeometrijskeililinearneper­spektive,negojeonoanamorfno,konkavnoilikonveksno,takvokojeiskriv­ljujejasnoćuinepomućenostistineodražavajućegvidljivogsvijeta.Nasuprotstaticiismirenostikrugakojiodgovaraduhurenesanse(renesansnekupoleitlocrticrkvi),budućidajekrugnajsimetričnijigeometrijskioblik(svetočkenjegova oboda jednako su udaljene od središta), dinamika elipse odražavaduhbaroka (barokni trgovi, kupole, tlocrti crkvi i raskošnihdvoranabaro­knihdvoraca).Pokrenutost idinamizamosjećaseukonkavno­konveksnimoblicima,dijagonalnimkompozicijama,oblicimapročeljaisl.,atežnjabes­konačnostiimističnomuatmosferskojperspektivi,iluzionizmuuslikarstvu,beskrajnimperivojimabaroknihdvoraca (Versailles), pobožnoj skrušenostiivjerskomzanosu,mitološkimtemamaisl.Sdrugestrane,samouvjerenostčovjekarenesansesadadostižesvojvrhunac,štoseprijesvegapotvrđujeurazvoju znanosti. Podudarnost spoznaja u matematici, fizici i astronomiji(Kepleroveputanjeplanetasuelipse,anekrugovikakojemislioKopernik,Newtonovdinamizamipoučciosilama,zakonakcijeireakcije,infinitenzi­malniračunisl.)sdoživljajemsvijetaistvarnostiulikovnimumjetnostima,izvireizzajedničkogtemelja,atojepristupanjezbiljikoje,bilodajeshva­ćenokaoiluzija(idealizam)iliosjetilnadatost(materijalizam),uvijekostajeonopred­očeno.

Antiokulocentrizam XX. stoljeća

Filozofijanjemačkogklasičnog idealizmabila jevrhunac razvojanovovje­kovne filozofije, koja od Descartesa do Hegela nastoji izgraditi jedinstvensustavapsolutnefilozofijeuduhunovovjekovnogpojmaznanosti.Kantovufilozofiju mogli bismo nazvati do kraja domišljenim »projektom prosvje­titeljstva« prije svega stoga što se temelji na kritičkom istraživanju uvjetamogućnostispoznaje.Kaoštojepoznato,Kantjepodijeliospoznajnemoćina teorijski i praktičnium temoć suđenja ili rasudnu snagu (Urteilskraft).RezultatKantovogistraživanjaiskazujedajezbiljafikcionalnenaraviidasenekonstituirarealistički.Spoznavanjenemožepočetiodobjekta,negoodna­činarazumijevanjaipitanjakakonašerazumijevanjekonstituira»realnost«.Uvjeti spoznajesuprostor ivrijemekoji su intuitivnogkaraktera,odnosnonepojmovni.Ono što je izvan pojma nemože biti predmet racionalizacijetesenatajnačindospijevadonepojmovnogsamog,»stvariposebi«.Kantuspostavljakritikusvedotadanjespoznaje.Međutim,spoznajajeiovdjeute­meljenaprijesveganaumu.Prvimislilackojidovodiupitanjeracionalnostzapadnjačkefilozofijsketra­dicijejeFriedrichNietzscheteseupravonjegačestospominjekaozačetnikapostmodernemisli.Nietzschepoprviputadovodiupitanjeracionalnost,filo­zofijskitematizirajućidionizijskudimenzijuljudskogabića,kojajeponjemunepravednozapostavljenaurazvojucivilizacijeodSokratanaovamo,budući

20

Usp.M. Jay:Scopic Regimes of Modernity,str.11.

21

JacquesLacan:Četiri temeljna pojma psiho­analize; XI seminar,Naprijed,Zagreb1986.

22

Usp.M.Jay:Dawncast Eyes,str.49.

23

Ibid.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi548

dabarem jednakopredstavljaautentičnostegzistencijekao injoj suprotna,racionalna,apolonskadimenzija.Kritizirajućimetafizičkutradicijuzapadneracionalnosti,Nietzschepozivanaprevrednovanjesvihvrijednostiproizašlihiztetradicije.Jedanodnajznačajnijihzastupnikapostmoderne,GianniVat­timo,prepoznatćeupravouNietzscheovojmislinaznakepostmodernekaoraskidavjereu stalninapredak,24akojuće (postmodernu)prvieksplicitnofilozofijskielaboriratiJ.­F.Lyotard.25Ismijavajućionoštosarkastičnonaziva»neokaljanapercepcija«,Nietzschetvrdikakojesvakogledišteuvijekopte­rećenoznačenjem,paprematomenijenikadnepristrano.Viđenjejejednakoprojekcijskokaoirecepcijsko,aktivnokolikoipasivno.Onoštouestetskomsmislu podrazumijeva kreativno prožimanje apolonskog – čiste forme, saslijepim,nagonskimsilamadionizijskeenergije,uspoznajnomsmisluznačirazdor spekulativne ili promatralačke nepristranosti priznavanjem požudneživotnosti i snage instinkata. Takvo ispreplitanje javlja se i umetaforamasjene i svjetla,nejasnog sumrakazoreprijeblještavilapodnevnog sunca.26Ovdjese,dakle,radiokriticitradicionalnefilozofijekojasetemeljinakriticimišljenjakaotakvog–zarazlikuodtradicionalnefilozofije,nijeosjetilnostizvorprivida,negojetomišljenje.Stimuveziosvještavasenovohistorijsko stanječijesesamorazumijevanjeočitujeuterminimadekonstrukcije,decentralizacije,disipacije,demistifika­cije, diskontinuiteta, diferencije, disperzije27 itd., koji izražavajuontološkoodbacivanje sigurnosnog temelja samospoznaje, cogita zapadne civilizaci­je.Rezultatovakvepromjeneparadigmejestfragmentacijairascijepljenostjedinstvenog, jednodimenzionalnog i totalitarnog subjekta te pluralizacijaperspektivakojenepriznajumetanarativanpregledu smislu tzv. »tiranijecjeline«, a u suvremenoj teoriji vizualne kulture raspoznaje se kao »anti­okulocentrizam«.Pod»antiokulocentrizmom«takopodrazumijevamokritič­kapropitivanjadominacijevizualnog,bilokrozrazotkrivanjenovihrežimavidljivostiukojimasepromatranjeisvjesnamanipulacijaslikamaanaliziraukontekstufunkcioniranjasuvremenihsustavamoćiidruštvenekontrole,bilokrozsamorazumijevanjefragmentiranog,anti­kartezijanskog,post­prosvjeti­teljskogsubjektaudiskursufilozofijeivizualneumjetnosti,štoćemoukratkorazmotriti.UčestocitiranojknjiziMichelaFoucaultaNadzor i kaznaopisujeseBentha­movpanoptikumkaometaforafunkcioniranjamoćisuvremenogadruštva.Uarhitektonskomsmislupanoptizamsesastojiodzgradezatvorasasredišnjimtornjemkojislužizapermanentninadzorzatvorenika.Foucaultobjašnjavada je panoptizamprimjenjiv na čitavo društvo; osim zatvorenika, prisutanje iu liječenjubolesnika,poučavanjuučenika,nadziranjuradnika, tjeranjuprosjakaidokoličaranarad.28Bitučinkajeutomedasekodsubjektastva­rasvijestda jestalnovidljivčimeseosiguravaautomatskofunkcioniranjemoći.Nadalje,GuyDebord sebavi fenomenomkonzumerizma te analizi­radruštvospektakla–društvoukojemje»predstavapostalakrajnjomfor­momrobnogpostvarenja«.29Ono štoomogućujemoćidavlada i da ju seprihvaćanijenekasilakoja»tlači«,negotošto»prožimatijela«,produciraznanje,proizvodidiskurse,stvarastvariizadovoljstvo.Tamoć,utemeljenanakulturnojvidljivostiinjojpripadajućimskopičkimrežimima,posebnoseočitujeuprobojnosti i razgranatostisustavaimrežakomunikacije,razvojumedija i»informatičkih revolucija«.Budućida jenaše shvaćanje realnostibitnoposredovanomedijima,pojamrealnostipoprimajednooslabljenozna­čenjeukojemvišenepostojičvrstarazgraničenost izmeđuzbilje i fikcije,izmeđustvarnostiislike.JeanBaudrillardgovoriopotpunomzamjenjivanjustvarnognjegovimznakovima.30Simulacijajepremanjemuosnovnonačelo

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi549

postmoderneukojojjejednostavnonestaoodmakizmeđustvarnostiiprika­zivanjatestvarnosti.Nemavišestvarnosti,postojisamohiperstvarnostcivi­lizacijesimulacruma(rastvaranjestvarnogutelevizijiitelevizijeustvarno).Uhiperrealnomsvijetusimulacijapostojesamoslikekojenisuznakoviničegosimsamihsebe.Već spominjani filozofRichardRorty tvrdi da je stvarnost za ljudskabićakultura.Filozofisudruštvenabićaionisvojaiskustvamogutumačitisamoputem jezika.Nema nikakvog povlaštenog pristupa unutrašnjimmisaonimprocesima,kaoninekojvanjskojobjektivnojstvarnosti.Nemožebiti»golihčinjenica«,postojesamoteorije.Svijetnijeneštoodvojenoodnašihpojmov­nihobrazacaonjemu.Konceptverbalnihimentalnihslikainjihovemašine­rijeodslikavanjastvarnostinapuštasekaostaromodnaparadigma.Znanjeserazumijevakaostvarsocijalneprakse,diskusijeidogovora,odnosno»jezič­nihigara«,kakoihnazivaLyotardpodutjecajemWittgensteina,ane»čiste«ineposrednereprezentacije.Istinaseprestajeshvaćatiutradicionalnoplatoni­stičko­metafizičkomsmislu,kaojednaivječna,kaoneštoštopostojiposebi,neovisnooprostoruivremenunastankaiospoznavajućemsubjektu,kaone­štošto tek trebaspoznati,otkriti iliadekvatnoodraziti. Istinaumodernomsmislu, prema Rortyju, postaje čovjekovo djelo, nešto eminentno ljudsko,dakle subjektivno, rezultat konsenzusa i dogovora kompetentnih sudionikaurazgovoru.Umjestospoznaje izraženeformulomsubjekt–objekt,čijimo­delpredstavlja»kartezijanskiperspektivizam«,ovdjejeuspoznajipresudnaintersubjektivnost, izražena formulomsubjekt–subjekt, čiji bi vizualnimo­delmogaobiti izraženpojmompoliperspektivnosti. Slično tvrdi iW. J.T.Mitchell,poznatiteoretičarvizualnekultureuknjiziIconology: Image, Text, Ideology:ograđujućiseodtogadanjegovistavovipodupirunekuvrstuprila­godljivogrelativizmakojinapušta»standardeistine«ilimogućnostvaljanogznanja, on zastupa tvrdi, rigorozni relativizam koji razumijeva znanje kaosocijalniprodukt,stvardijalogaizmeđurazličitihiskazivanjasvijeta,uklju­čujući različite jezike, ideologije, modele reprezentacije. Progres znanostikaotakve,uostalom,jesttakođerstvarretorike,intuicijeiprihvaćanjapret­postavkikojeopovrgavajuočiglednečinjenice,baremuistojmjerikolikojeistvarmetodičkogopažanjaiprikupljanjainformacija.Najvećaznanstvenaotkrića,tvrdiMitchell,čestosurezultatodlukakojesuignoriraleočigledne»činjenice«.Eksperiment nije samopasivnomotrenje nego invencija novevrsteiskustva,kojejepripravnodopustitirazumudapotvrdionoštoosjetilnoiskustvoporiče.31

Općenitosnažanutjecajnasamorazumijevanjeiskustvarascijepljenostiide­centriranostipostmodernogsubjektaizvršilajeFreudovateorijapsihoanali­

24

Usp.GianniVattimo:Kraj moderne,Maticahrvatska,Zagreb2000.

25

Jean­François Lyotard:Postmoderno stanje. Izvještaj o znanju,Ibis­grafika,Zagreb2005.

26

Usp.M.Jay:Downcast Eyes,str.191.

27

Usp.MarijanKrivak:Filozofijsko tematizira­nje postmoderne, Hrvatsko filozofsko druš­tvo,Zagreb2000.

28

Usp.MichelFoucault:Nadzor i kazna,Fakul­tetpolitičkihznanosti,Zagreb1994.,str.211.

29

GuyDebord:Društvo spektakla i komentari društvu spektakla, Arkzin,Zagreb1999.

30

Jean Baudrillard: Simulakrumi i simulacija,NakladaDAGG,Karlovac2001.

31

Usp. W. J. T. Mitchell: Iconology: Image, Text, Ideology,str.39.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi550

zeinesvjesnogodnosnoLacanovateorijao»stadijuzrcala«32kojagovorioulozivizualnogpoljaipromatračkogodnosauformiranjuljudskogsubjekta.TeorijomstadijazrcalaLacanobjašnjavadamalodijeteovladavasvojimod­nosompremavlastitometijelutimeštoseidentificirasaslikomizvansebe,bilodajetostvarnaslikauzrcaluilislikadrugogdjeteta.Sjednestranejeto slika koja je u osnovi strana, vanjska, otuđujuća, a s druge strane je toslikastvarnogtijela,kojedijetedoživljavaudijelovima.Takvaidentifikacijastvaraego,naosnovitogaštoupočetkutijeloiživčanisustavnisudovršeni,prijenegoštomujezikuspostavinjegovufunkcijusubjekta.Premdasedoi­macijelimipotpunim,egojeneautentičanakterkojidjelujekakobiprikriouznemirujućimanjakjedinstva.Temeljnaznačajkaegaopćenitojestodržava­njelažnogprividasmislenostiipotpunosti.Timeje,premaLacanu,ljudskaspoznajausamojsvojojbitiparanoična,čimesedirektnosuprotstavljasvojfilozofijiproizašlojizCogita.Upolemikamaokopostmoderneonasenajčešćerazabirekrozdvaosnovnapredfilozofijskapoimanja: kaoepoha koja slijedi poslije moderne ili kate­gorijakojaseshvaćametahistorijski timešto jeposvojojvlastitojbitidiomoderneodnjezinihpočetaka–inherentnaproturječnostmoderne:

»Prvojeonokojepostmodernizampromatrakaopovijesnukategorijuštopozitivnoprevladavasveukupnonasljeđeprosvjetiteljstvaiidealizma,dakleeminentnomodernihtekovina,tetakomodernizam,usamimnjegovimnajosnovnijimpostavkama,kaoepoha(Moderna)prevladava­njasvihprethodećihpovijesnihrazdobljaostajenečimprošlim.Drugojepoimanjemetahisto­rijskoiponjemujepostmodernizamkategorijakojanastajeunutrašnjimpreviranjemirastaka­njemgorespomenutognasljeđaprosvjetiteljskeiidealističkemodernosti.Izovogaproizlazidajenadvanačinamogućesagledavatipredočeniproblem.«33

Postmodernaidanaspredstavljaproblematičanpojam,alisemožeprepoznatikaointenzivnorazdobljepreispitivanjaspoznajeistvarnosti.Tojevišeslojanpojamkojiusebiobuhvaćasvojevrsnikulturnipomakumisli,umjetnostiidruštvu, s filozofskim i sociološkim implikacijama.Mislioci koje smona­veligovoreonemogućnosti točnogopisanačinanakoji svijet jest, a to jespoznajakojasvojekorijenevučejošodHumea,KantailiNietzschea.Mar­tinJaygovorioovojnemogućnostiartikulirajućijeupojmu‘skopičkireži­mi’.Kaoštosmovidjeli,urazmatranjupovijestiideje»okulocentrizma«Jayprimjećujeparalelnepojaveideje»antiokulocentrizma«,čimeukazujedasenjihovimmeđusobnimosporavanjem i uvjetovanjemkonstituiraju skopičkirežimipojedinihrazdoblja.Postojanje»skopičkihrežima«implicirauvjeto­vanostgledanjaiopisagledanja,odnosnospoznaje.Tzv.realnisvijetuvijekjepovijesnokonstituiranvećitimeštosvojusvjetovnosttumačiuusporedbisnekimdrugimpovijesnimprošlimrazdobljemukojemjepojamrealnogazaprimaodrugačijeznačenjeodsadašnjega.PremaPanofskom,različitevrsteperspektiveupovijesti likovnihumjetnosti predstavljaju simboličku formutihznačenja.Natajsenačiniiluzionističkiperspektivizamtumačikaosim­bol:prikazujenesamovanjski,vidljivisvijet,negoupravopriroduracionali­stičkogduhačijejeviđenjereprezentirano.Diskurs»antiokulocentrizma«podrazumijeva,dakle,ignoriranjeočiglednih,vidljivih»činjenica«usvrhuproduciranjanovevrsteiskustvavizualnosti.TanovavrstaiskustvavizualnostiuXX.stoljećuobuhvaćasubverzijupoimanjastvarnostikaoogledala,propitivanjeidejespektaklaiiluzije,napuštanjevjereuznanstvenečinjenicekaojedineineprikosnovenenositeljeistinetepojavuonogaštoupomanjkanjudrugogizrazanazivamo‘postmodernipluralizam’.Onoštovidimoinačinnakojigledamoispreplićetjelesno(činjenicepercep­cije,mehanizmevida)ipsihičko(povijesnetehnike,diskursivneodrednice).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi551

Nastojiseopisatinašeiskustvo,stanjestvarinakrajustarogipočetkunovogtisućljeća.Iznosisestavdanepostojijednajedinstvena,stabilnaiodkulturno­povijesnihodrednicanezavisnarealnost.

»Vizualni obrat« umjetničke prakse XX. stoljeća

Kaoštojegorenaznačeno,antiokulocentričnistavuodređenomsmislupro­nalazimovećusamimkorijenimaokulocentrizma,dakleuantici,noondosvogpunogizražajadolazitekuXX.stoljeću,uokvirutzv.»promjenepara­digme«.Osimdosadanavedenog,nasvojevrstannačinpotvrđujetoiradi­kalnapromjenaupredstavljanjunapoljuvizualnihumjetnostiXX.stoljeća,prijesvegaavangardneumjetnosti,čijiutjecajodređuječitavostoljeće,akojase,premaLyotardovimriječima,posvetilaprikazivanjuonognepredočivog.34Uvriježenojemišljenjedaumjetnostoduvijekprikazuje»višenoštojevidlji­vo«.Odnosisetonaprimarnoznačenjeilimetaforukaosastavnidioumjet­nostikojejeneštounutarnjeinevidljivo.Međutim,umjetnostXX.stoljećajeprepoznatljivatimeštonapuštamimetičkoprikazivanje,svevišetežećikapstrahiranjuidestrukcijivizualnog,čimeunutarsebesameprovocirapitanjaoidejiumjetnosti.Utomsmislugovorimookubizmukaooprikazivanjusin­tezaapercepcije,ekspresionizmukaonaglašavanjuduhovnoguumjetnosti,dadaizmukaoukazivanjunaljudskobezumlje,nadrealizmukaoosvještava­njuprostorapodsvijestiisl.,iliistančanije,uprogramusubverzijekaoštojeonajkojislijediMarcelDuchamptijekomcijelogasvojegaživota.Napuštanjemimetičkogprikazivanja,destrukcijavidljivestvarnostiodnosnodematerija­lizacijasvijetapodražaja,simulacijeiprividasvimajezajedničkaformalnakarakteristika. Odustaje se od jedinstvene monoperspektivne vizije svijeta.Takvomrazvoju,izmeđuostaloga,doprinosiipojavanovihmedija,fotogra­fije,filmaitd.,35kojičinebesmislenimumjetničkonastojanjekštovjernijemprikazivanjustvarnosti.Zarazlikuoddotadašnjeestetikeiteorijaumjetnosti,bitumjetnostivišesenetražiuspecifičnimzamjedbenimsvojstvimaumjetničkihdjela,kaoštojeljepota,uzvišenost, izražajnost,čistaforma,formasvršnostibezsvrheisl.,većseukazujenanezamjedbenasvojstvakojanedoživljavamoneposrednonegotrebamorazumijevanjeumjetnostiuvremenuukojemudjelonastaje.Otomenajjasnijeprogovarajednaodnajutjecajnijihpojavauumjetničkomsvi­jetuXX.stoljeća,Duchampovizumready madepredmeta,odkojihjemož­danajslavnijinjegovPisoar.Ready madepredmeti,bezobziranavanjskuidentičnusličnostsrealnimstvarima,jesuumjetničkadjela,zarazlikuodtihrealnihstvari,zbogtogaštounjimapredmetiizsvakidašnjegživotabivajupredstavljeniunovom,preobraženomliku.Preobražajsemoždanevidi,alisespoznajeiliprepoznajeuonomnezamjetljivom,urelacijskim svojstvima,

32

Usp.JacquesLacan:»Stadijumogledalakaotvoriteljfunkcije.Jakakvanamseotkrivaupsihoanalitičkomiskustvu«,u:Spisi,Prosve­ta,Beograd1983.

33

M.Krivak:Filozofijsko tematiziranje postmo­derne,str.14.

34

Usp. Jean­François Lyotard: Postmoderna protumačena djeci,August Cesarec, Zagreb1990.,str.23.

35

Velikapromjenau razumijevanjuodslikava­nja, koja nastaje i konkretno prelaskom sanalognognadigitalnoprocesuiranje,ujednootvaraširokemogućnostiumjetničkogizraža­vanjaputemnovihmedijaiupućujenačitavuproblematikunovihtehnologija,štoneulaziuokvireovogarada.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi552

unačinunakojiseumjetničkodjeloodnosipremasvomkontekstu(mjestuivremenunastanka,premadruštvenim,kulturnimipovijesnimokolnostimatepremasvomstvaraocuirecipijentima)štopostajestvarfilozofijeumjetnosti.Ovakavrazvojvizualneumjetnostizapravosepoistovjećujesaširimkonteks­tomdruštveno­povijesnihzbivanjaodnosnoopćomkrizomokopojmareali­teta.Unijednomdrugomrazdobljupovijestiumjetnostiovakvaumjetnostnebibilamoguća.Kaonikadaupovijesti,pluralizamumjetničkihpravacaXX.stoljećaipluralnostnjihovihmodelavizualnostineobjedinjujejednostoljećeilikulturujednesvjetsko­povijesnesituacije.Sličnokaoufilozofiji,umjet­nostodražavanemogućnostuspostavljanjabilokakvetotalnostiiprinudnihhijerarhija već, štoviše, od gledatelja zahtijeva aktivno sudjelovanje u igrikreiranjaznačenja,»gdjesvatkogledakrozsvojvlastitiprozor«.U tom pogledu zanimljivo je Lyotardovo objašnjenje »vizualnog obrata«unutaravangardnihpokretakojesetemeljinaKantovojtematiciuzvišenog.Estetikauzvišenog,premaLyotardovommišljenju,ukazujenanove realnostiumodernojumjetnostiteovaunjoj(esteticiuzvišenog)»pronalazisvojpo­let,alogikaavangardesvojeaksiome«.Uzvišenojeosjećajdokojegadolazikadamoćimaginacijeneuspijevapredočitipredmetkojibisemogaoslagatisnekimpojmom,osjećajkojiproizlaziiznesumjerljivostizbiljnostiipojma.Takojeumjetnostapstrakcijeprezentacijabeskonačnog,odnosnonjegovane­gativnaprezentacija.36

»Lokalniton,crtež,miješanjeboja,linearnaperspektiva,obilježjepodlogeisredstvarada,‘fak­tura’,načinizlaganja,muzej:avangardeneprestanonasrćunaonaumjetničkasredstvapredo­čavanjakojauzrokujudasamomišljenjepodlegnevladavinipogledaidabudeodvraćenoodne­predočivog.«37

PremaLyotardu,umjetnostmodernetrebausporeditisanamnezomupsiho­analitičkomsmislu.Iztogaproizlazida‘post’izriječi‘postmoderna’neznačiponavljanjeilikretanjeunatrag,negotakođerprocesanalize,anamneze,ana­gogijeianamorfoze,kojiobrađuje»početnizaborav«.38

Zaključak

Tzv. »retorika ikonoklazma« koja prožima zapadnjački kriticizam nastaje,dakle,kaosvojevrsnareakcijanaideologiju»objektivnogočišta«zapadnjač­keznanostiiracionalizma,odnosnoskopičkogrežimamodernitetakojegsmorazmatralipodpojmom»kartezijanskogperspektivizma«.Simboltakveideo­logijeraspoznatjeuizumuiluzionističkeperspektiveuvizualnimumjetnosti­makaonepogrešivemetodepredočavanjamaterijalnihimentalnihsvjetova.Nijekanjevlastiteartificijelnostiiinzistiranjenatvrdnjida»prirodno«repre­zentira»kakostvariizgledaju«,»kakovidimostvari«ili»kakvestvarizaistajesu«,potaknulajeikonoklastičnereakcijeufilozofijiiumjetnostiobjedinje­nepojmomantiokulocentrizma.Uzto,

»…skopičkirežimsadašnjosti(ilivišerazličitihskopičkihrežima)potvrđujedaosjetilovidavladasuvremenošćunaspecifičannačinkojinašedobarazlikujeodsvihprethodnihikojizahti­jevanovnačinrazumijevanjastvarnosti.Otudaseformirasuvremenointerdiciplinarnoteorijskopoljekojeproučavavizualnukulturu.Unutarteteorijenastojiseosvijestitidajevidproizvodiskustvatedaonosčimuspoređujemoslikovnoreprezentiranjenijegolastvarnost,negosvijetkaodruštveniproizvodvećpokrivennašimsustavomreprezentiranja.«39

Viđenjejekaotakvonevidljivo,nemožemovidjetiokodokgledamo.Onoštosenemoževidjetinailuzionističkojslicinjezinajevlastitaartificijelnost.KaoštotvrdiWittgenstein:»alisvojuformuodslikavanjaslikanemožeodslikati;

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi553

onajepokazuje«,kaoštorečenicanemožeopisatisvojulogičkuformu,negojesamomožerabitikakobiopisalaneštodrugo(Tractatus,2.172).40SličnestavovemožemoiščitatiiizidejaDuchampovihready madepredmeta,gdjese svodinanulu stupanjumjetnikove intervencije i umjetničkogpostupka,ukidamimesisilijazizmeđuumjetnostiistvarnostitetakoukazujenapro­bleminterpretacije.Nepostoji,dakle,neštokaopozicijaizvanideologije,alipojamideologijeovdjetrebamislitinetolikousmislulažnesvijestiskrin­komprirodnostiiuniverzalnosti,negoprijekaopoistovjećivanjesastruktu­romvrijednostiiinteresakojunudisvakoreprezentiranjestvarnosti.Utolikokritikamodernizmaunutarteorijevizualnekulturezapravonenastojidovestiupitanjevidkaonajplemenitijeosjetilonitiapsolutnodetroniziratikartezi­janskiperspektivizamkaohegemonističkivizualnimodelmodernizma.Makolikokritiziralipretjeranostiscijentizma,zapadnaznanstvenatradicijamožejedinobitimogućas»kartezijanskimperspektivizmom«.Pojamantiokulocen­trizmatakoprijepodrazumijevaistraživanjeipozitivnihinegativnihimplika­cijabilokojegskopičkogrežimanebiliseuočilevrijednostirazličitihvizual­nihiskustava41tenatajnačinohrabrilainteraktivnostrazličitihperspektiva.42Pluralizamparadigmiilipoliperspektivizamondaoznačavamultidisciplina­raniraznovrstanpristupzbiljnosti,kojitražimultipliciranjepogledaimodelavizualnosti,dakleodređenu»poliskopičnost«.Poliperspektivnostpostmoder­nemoždabitakomoglaspriječitirazličitemanipulacije,tolikokarakterističnezaideologijeXX.stoljeća.OvdjesečinineizostavnimspomenutipoznatuinaizgledparadoksalnuLyotard­ovutezupremakojojjeneštomodernotekakojeprijebilopostmoderno:

»…modernitet,bezobziranatokojojepohipripadao,nikadanenastupabezpotresavjereibezotkrićakolikojerealnostmalo realna,atootkrićeidezajednosotkrivanjemnovihrealnosti«.43

Akotakvudijalektikumoderneipostmoderneprenesemonadiskursvizual­nosti,ondasemoždajasnijepokazujepojamokulocentrizmainjegovsastav­nidio,daklepojamantiokulocentrizma,kojismonastojaliprikazatiuovomradu.Svakopostojanjesvijestipokrećeseznanjemosebiimijenjaonogakojitakozna;preobražen,onusvomsvijetuisvomvremenumoratražitinovoznanjeosebi,štosmonaučiliizHegelovedijalektike.Moždabašzbogčinje­niceštojevizualnakulturasuvremenostiizrazitookulocentrična,unutarnjesamenastajenemanjeizrazita»retorikaikonoklazma«,teupravodijalektikaovihpozicijaotvaranovedimenzijerealnog.Nijelistogaivizualnakulturatekjošjednakoncepcijaviđenja?Kaoštosmopokazali,spoznajaipojamrealnogodsamihsupočetakazapad­nefilozofijepovezanisviđenjem.Polazećiodtečinjenice,kaoiodčinjenice

36

Usp.J.­F.Lyotard:»Odgovornapitanje:štojepostmoderna?«,u:Postmoderna protuma­čena djeci,str.24.

37

Ibid.,str.25.

38

J.­F.Lyotard:»Bilješkeosmisluriječi‘post­’«,u:Postmoderna protumačena djeci,str.109.

39

Usp. W. J. T. Mitchell: Iconology: Image, Text, Ideology,str.4.

40

Isto,str.39.

41

Usp.M. Jay:Scopic Regimes of Modernity,str.20.

42

Usp.M.Jay:Downcast Eyes,str.291.

43

J.­F.Lyotard:»Odgovornapitanje:štojepost­moderna?«,str.21.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi554

da jenačin funkcioniranja jezika jedanodnačinavizualizacije, suvremenateorijavizualnekulturenastojidovestiupitanjelingvističkuparadigmukojajetakodugovladaladruštvenimihumanističkimznanostimaivelikimdije­lom filozofijeXX. stoljeća. Polje vizualnog u suvremenim se diskusijamapostavljakaonovi»tamnikontinent«kojegtektrebaistražiti,timvišeštojeivizualnakulturasuvremenosti,uzasvutransparentnostisveprisutnostvizu­alnog,zapravosakrivena.Otuda,uostalom,inastajuneprestanonovipoticajizarefleksiju.

Literatura

Aristotel:O pjesničkom umijeću,AugustCesarec,Zagreb1983.

Aristotel:Metafizika,Liber,Zagreb1985.

Arnheim,Rudolf:Vizualno mišljenje; Jedinstvo slike i pojma,UniverzitetumetnostiuBeo­gradu,Beograd1985.

Baudrillard,Jean:Simulakrumi i simulacija,NakladaDAGG,Karlovac2001.

Brennan,Teresa;MartinJay (ur.):Vision in Context,Routledge,NewYork–London1994.

Crary,Jonathan:Techniques of the Observer: On Vision and Modernity in the Nineteenth Century,OctoberBooks,Massachusetts,1992.

Danto,Arthur: Preobražaj svakidašnjeg. Filozofija umjetnosti,KruZak,Zagreb1997.

Debord,Guy:Društvo spektakla i komentari društvu spektakla, Arkzin,Zagreb1999.

Descartes,René:Rasprava o metodi,Maticahrvatska,Zagreb1951.

Diels,Herman:Predsokratovci; Fragmenti,Knj.1–2,Naprijed,Zagreb1983.

Filipović,Vladimir:Filozofijski rječnik,Maticahrvatska,Zagreb1965.

Foucault,Michel:Nadzor i kazna,Fakultetpolitičkihznanosti,Zagreb1994.

Foucault,Michel:Riječi i stvari; Arheologija humanističkih znanosti,Goldenmarketing,Zagreb2002.

Freud,Sigmund:Uvod u psihoanalizu,Kosmos,Beograd1961.

Gombrich,Ernst:Umetnost i iluzija,Nolit,Beograd1984.

Goodman,Nelson:Načini svjetotvorstva,Disput,Zagreb2008.

Heidegger,Martin:Doba slike svijeta,Studentskicentar­bibl.Razlog,Zagreb1969.

Horkheimer,Max;Adorno, TheodorW.:Dijalektika prosvjetiteljstva,VeselinMasleša,Sarajevo1974.

Husserl,Edmund:Kriza europskih znanosti i transcendentalna fenomenologija,Globus,Zagreb1990.

Jay,Martin:Scopic Regimes of Modernity,u:HalFoster(ur.),Vision and Visuality,TheNewPress,NewYork1988.

Jay, Martin: Downcast Eyes. The Denigration of Vision in Twentieth­Century French Thought,UniversityofCaliforniaPress,Berkeley,LosAngeles,London1994.

Jenks,Chris(ur.): Vizualna kultura,NakladaJesenskiiTurk,Hrvatskosociološkodruštvo,Zagreb2002.

Krivak, Marijan: Filozofijsko tematiziranje postmoderne, Hrvatsko filozofsko društvo,Zagreb2000.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi555

Kuhn, Thomas S.: Struktura znanstvenih revolucija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb1999.

Lacan,Jacques:»Stadijumogledalakaotvoriteljfunkcije.Jakakvanamseotkrivaupsiho­analitičkomiskustvu«,u:Spisi,Prosveta,Beograd1983.

Lacan,Jacques:Prevrat subjekta i dijalektika želje u frojdovskom nesvesnom,uSpisi,Pro­sveta,Beograd1983.

Lacan,Jacques:Četiri temeljna pojma psihoanalize; XI seminar,Naprijed,Zagreb1986.

Lyotard,Jean­François:Postmoderna protumačena djeci,AugustCesarec,Zagreb1990.

Lyotard, Jean­François: Postmoderno stanje. Izvještaj o znanju, Ibis­grafika, Zagreb2005.

Merleau­Ponty,Maurice:Oko i duh,Zodijak,Beograd1968.

Mitchell,W. J.Thomas: Iconology: Image, Text, Ideology,TheUniversity ofChicagoPress,Chicago–London1986.

Nietzsche,Friedrich:Tako je govorio Zaratustra,Mladost,Zagreb1976.

Nietzsche,Friedrich: Sumrak idola,Grafos,Beograd1977.

Nietzsche,Friedrich:Genealogija morala. Polemički spis,Grafos,Beograd1983.

Nietzsche,Friedrich:Rođenje tragedije,Maticahrvatska,Zagreb1997.

Nietzsche,Friedrich:S onu stranu dobra i zla: predigra filozofiji budućnosti,AGM,Za­greb2002.

Nietzsche,Friedrich:Vesela znanost,Demetra,Zagreb2003.

Panofsky,Erwin:Perspective as Symbolic Form,ZoneBooks,NewYork1997.

Platon:Ijon, Gozba, Fedar,Kultura,Beograd1970.

Platon:Politeia,Demetra,Zagreb1992.

Platon:Fedon,NakladaJurčić,Zagreb1996.

Platon:Menon,KruZak,Zagreb1997.

Rorty,Richard:Filozofija i ogledalo prirode,VeselinMasleša,Sarajevo1990.

Rorty,Richard:Kontigencija, ironija i solidarnost,Naprijed,Zagreb1995.

Vattimo,Gianni:Kraj moderne,Maticahrvatska,Zagreb2000.

Virilio,Paul:The Vision Machine, IndianaUniversityPress,Bloomington–Indianapolis1994.

Virilio,Paul:Brzina oslobađanja,NakladaDAGG,Karlovac1999.

Wittgenstein,Ludwig:Tractatus logico­philosophicus,VeselinMasleša,Sarajevo1987.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(539–556)

K.Rukavina,»Okulocentrizam«iliprivile­giranjevidauzapadnojkulturi556

Katarina Rukavina

“Ocularcentrism” or the Privilege of Sight in Western CultureThe Analysis of the Concept in Ancient, Modern, and Postmodern Thought

AbstractThe concept of ‘ocularcentrism’ is being considered from the fact that cognition in the western civilisation is determined by visual paradigm. Classical Greece thought the eyesight to be the noblest of the senses. The development of the western philosophy also shows its dependence on visual metaphors (shadows on the wall of Plato’s cave, Augustin’s glorification of divinely light, Descartes’ ideas accessible to the mental view, the belief of the Enlightenment in the data provided by our senses, terms like ‘speculation’, ‘observation’, ‘reflection’, ‘theory’ or ‘en­lightenment’). Even though the western thought gives priority to the eyesight over other senses, ocularcentrism is always followed by its criticism. In this paper we are trying to show that in a given period such mutual dispute and dependence of the ocularcentric and anti­ocularcentric discourse forms the concept of real. The question arises as to whether the visual culture of mo­dernity is yet another concept of vision?

Key wordsocularcentrism,anti­ocularcentrism,scopicregime,visualculture