JAMES JONES

ODSADA DO VJENOSTI

OVA KNJIGA JE DJELO MATE. LICA SU IZMlLJENA* I SVAKA SLINOST SA lVIM LJUDIMA JE SLUAJNA. MEUTIM, NEKI OD PRIZORA U VOJNOM ZATVORU ZAISTA SU SE DOGODILI. NISU SE DOGODILI U ZATVORU GARNIZONA SCHOFIELD, VE U NEKOM GARNIZONU U SAMIM SJEDINJENIM DRAVAMA. U KOJEM JE AUTOR SLUIO. TO SU ISTINITI PRIZORI, S KOJIM SE PISAC NEPOSREDNO UPOZNAO NA OSNOVU OSOBNOG ISKUSTVA.

Robinson, Illinois 27. veljae 1950.

A

VOJSCI SJEDINJENIH DRAVA

Jeo sam va kruh i sol. Pio sam vau vodu i vino. Sa strane sam promatrao smrt, a ivot to ste ga vodili, bio je koja vas je kosila, i moj ivot.RUDYARD KIPLING

Gospodo vojnici, na pijanci svi, prokleti odsada do vjenosti. Smilovao se bog takvim ko to smo mi Ba! Yah! Bah!

RUDYARD KIPLING

(Iz Gentlemen - Rankers u -room Ballads)

PRVO POGLAVLJE Kada je pospremio stvari, izaao je na trijem treega kata kasarne i otresao prainu s ruku. Bio je veoma zgodan i vitak mladi u ljetnoj khaki uniformi, urednoj i svjeoj kao i uvijek u rano jutro. Naslonio je lakte na ogradu trijema i zagledao se kroz mreu protiv komaraca na poznati prizor, to mu ga je pruao etverokut kasarne s nizovima tamnih trijemova na proelju trokatnih betonskih zgrada, okrenutih prema paetvorini. Osjetio je neku napol skrivenu plahu sklonost prema torn mjestu, koje je njemu tako odgovaralo a sada ga je naputao. Branei se od ara havajskog sunca u veljai, dahtala je etvorina pod njim kao kakav iscrpeni boksa. Kroz maglicu sparine i kroz tanku prijepodnevnu mrenu crvene praine uzdizao se odozdo prigueni zvuk glasova; tandrkanje elikom okovanih kola po kaldrmi, pljeskanje nauljenog konatog remenja, lupkanje sprenih poplata na cipelama i promuklo proklinjanje mrzovoljnih podoficira. Na neki su nain, pomisli on, u toku vremena sve te stvari postale dijelom tebe samoga. Ti raste i jaa u svakom zvuku to ga uje. Ne moe ih zanijekati, a da istodobno ne zanijee i svrhu svoje egzistencije. Pa ipak, ree sam sebi, sad ih se odrie odriui se i mjesta, koje su ti oni dali. Na zemljanoj etvorini usred dvoi'ita jedna je mitraljeska eta nevoljko izvodila vjebe u punjenju. Iza njega se u visokoj prostoriji spavaonice uo priguen agor glasova, to su ga podizali ljudi, koji su se upravo probudili i poeli da hodaju po sobi, oprezno se kreui po drvenom podu toga svijeta, to su ga prole noi napustili. Oslu- kivao je taj agor i uo korake, koji su mu se pribliavali s leda, i razmiljao pritom kako je zgodno, to kao pripadnik ove trukljake jedinice moe svakoga jutra dugo spavati, a bude te zvuci. to ih podiu borbene jedinice svrstane vani za vjebu. Valjda nisi spremio bolje cipele? upita on korake, to su mu se pribliavali. Ve sam ti to htio rei. One se vrlo lako mogu otetiti. Na postelji su, oba para, odvrati glas iza njega. Zajedno sa istim uniformama iz tvoga zidnog ormaria. Nisi htio da ti se zguvaju. Tvoju sam kutiju, vjealice i poljske cipele spremio u posebnu vreu. Drim, da je to onda sve ree mladi pa se uspravi i uzdahne. Nije to bio uzdah od uzbudenja, ve stoga, to mu je napetost popustila. Hajdemo jesti, -ee, imam jo sat vremena prije nego to se moram prijaviti u etu G.1 Jo uvijek drim, da si teko pogrijeio, ree ovjek iza njega. Znam ve, rekao si mi. Ve mi dva tjedna danomice govoris isto. Samo to ti to ne razumije, Red. Moda ne razumijem, odvrati njegov subesjednik, ja nisam nikakav genij za ocjenu osjeaja. Ali ja zato razumijem neto drugo. Dobar sam trublja i svijestan sam toga, ali tebi ne dosiem ni do ramena. Ti si nesumnjivo najbolji trublja u puku i nema boljega, a vjerojatno i najbolji u svim schofieldskim kasarnama. Mladi zamiljeno kimnu u znak saglasnosti. Tako je. Dobro, a zato eli da te otpuste i premjeste? Ja to ne elim, Red! Ipak si zatraio premjetaj. Ne; ja nisam. Zaboravio si. Mene su premjestili. To je posve druga stvar. uj me sad, ivo e Red. uj ti mene. Red. Poimo Choyu na zajutrak, dok ne navali ovo jato i ne pojede sve njegove zalihe. On okrenu glavu prema spavaonici voda, koji se budio.1 eta G - u vojsci Sjedinjenih Drava pojedine se ete oznauju slovima. iz kojih se onda izvodi ime ete. U konkretnom sluaju: eta George-.

Postupao si poput djeteta, nastavi Red. Tebe isto tako nisu premjestili, kao to nisu ni mene. Da nisi otiao i razjapio usta pred Houstonom, do svega toga ne bi ni dolo. Tono. Moda je Houston zaista postavio svog mladog ljubavnika iznad tebe. Pa to onda? To je samo formalnost. Ti e ipak dobiti ono to ti pripada. Onaj e traljavac moi da svira samo na pogrebima i na oprotajnim sveanostima za one koji su odsluili kratki rok slube. Tako je. Druga stvar bi bila, da te je Houston degradirao i onom djeaku dao tvoj poloaj. Onda ti ne bih nita predbacivao. Ali ti e zadrati svoj in. Ne u. Ne u, otkad je Houston zamolio Starog, da me premjesti. Poe li Starom i rekne li mu ma i jednu rije, kako sam te uputio, dobit e ga opet. Bez obzira na glavnog trubljaa Houstona. Ima pravo. A Houstonov miljenik ostat e i dalje prvi trublja. Osim toga su moji papiri ve otpremljeni. Potpisani su, igosani i otpremljeni. Dodavola, mrzovoljno e Red, i potpisane papire moe upotrebiti negdje, ve zna gdje, pa ma to sadravali. Ti spada k nama Prew, ili bi bar mogao da spada. Hoe li poi sa mnom na doruak ili ne e? upita mladi. Posve sam , odgovori Red. Jesam li zahtijevao, da ti plati? To je moja stvar. Ja sam onaj. koji seli. Bit e bolje da uva novae. Mogli bismo jesti u kuhinji. Ne bih htio da jedem taj napoj, bar danas ne bih htio. Jutros imaju prena jaja, ispravi ga Red. Mogli bismo dobiti vrua jaja. Trebat e ti novaca tamo kamo odlazi. U redu. zaboga, umorno e mladi. Pusti mi to veselje. Bag bih htio da ga potroim. Ba zato to odlazim, htio bih ga potroiti. A sad: hoe li sa mnom? Ili ne e? Hou, s gnuanjem e Red. Sioe niz stepenite i prooe ispred zgrade ete A, u kojoj su bili smjeteni trubliai. Onda prijeoe preko ulice i krenue U7 zgradu glavnog taba prema izlazu. im su izali iz trijema, sunce ih ovi i pritisnu svojom vrelinom. i isto ih tako naglo ostavi. kad uoe u tunel, to je vodio kroz zgradu glavnog taba, nazvan vratima za ispade u ast starih dana tvrave. Tunel je bio vidno obojen bojama puka. U njemu su se, u ulatenim kutijama, nalazile najvee sportske trofeje puka. Zlo je, oklijevajui ree Red, to sam sebe iznosi na glas a boljevika. Prew, ti si sam kriv svim neprilikama, koje e te snai. Prew mu ne odgovori. Restauracija je bila prazna. Mladi Choy i njegov otac, stari Choy, neto su brbljali iza tezge. Onda se sijeda brada i crna kapica odjednom izgubie u kuhinji, i pridolice doeka mladi Choy, mladi Sam Choy. Hej, Plew, ree mladi Choy, ja uti da ti plijei na dluga stlana ulica. Je li tako? 7 Jeste, odvrati Prew, danas. Danas! Mladi se Choy naceri. Zaista? Danas se pleseliti? Tako je, mrzovoljno potvrdi Prew. Danas! Mladi Choy turobno zakima glavom, jo uvijek se cerei. Onda pogleda Reda: Pasja njuka! Hoe potenu slubu, a ne kod tlubljaa! uj, prekine ga Prew, kad e stii to vae prokleto jelo? Odmah, naceri se mladi Choy, odmah ga donijeti. On nestane iza pokretnih vrata, koja su na protivnom kraju sobe vodila u kuhinju. Prew je gledao za njim. Prokleta luda, ree.

Ah, mladi Choy je estit momak, usprotivi se Red. Jeste; i stari je na mjestu. On ti je samo htio pomoi. Jest, kao i svi ostali. Red nesigurno slegnu ramenima. Obojica su nijemo sjedila u razmjerno hladnoj i mranoj prostoriji oslukujui lijeno okretanje elektrinog ventilatora, postavljenog visoko na zidu, sve dok mladi Choy nije donio unku, jaja i kavu. Blagi je povjetarac donosio kroz prislonjena vrata s mreom protiv komaraca obiajne trome zvonolike zvukove jednolinih i otrih zahvata i pokreta na zatvaraima. To je eta D vrila jutarnje vjebe u punjenju mitraljeza. Neko sablasno predosjeanje ohladi Prewovu radost, to ju je osjeao pri pomisli, da on tu besposliari, dok se oko njega odvija redovna jutarnja vjeba. Ti momak od oka, ree mladi Choy, vrativi se. Nacerio se i zakimao glavom izrazujui aljenje. Ti uzolan matelijal. Prew se nasmije. Tako je, Sam. Ja sam tridesetgodinjak.2 Red je upravo otvarao jaje. to e rei tvoja wahina, kad ustanovi, da e s premjetajem izgubiti in? Prew strese glavom i poe vakati. Svi su protiv tebe, promiljeno e Red. ak i tvoja wahina je protiv tebe. Volio bih da je protiv mene, da se ba sada estoko pritisne protiv mene, nasmijei se Prew. Ali Redu nije bilo do smijeha. Privatne makice ne rastu na drveu, ree. Drolje su dobre za prvu godinu i za djeake, ali dobru vozaicu e teko nai. Odvie teko, a da bi se mogao izvrgavati riziku, da je izgubi. Kad bude vrio dunost u streljakoj eti, ne e moi svake noi skoknuti u Haleiwu. Prew je piljio u okruglu kost unke, a onda je podigne i isie sr iz kosti. Mislim, da e ona sama morati o tojne da odlui, Red. To konano mora da svatko sam svri. Ti znas, da se ta stvar ve dugo, dugo razvija. To nije ba zbog toga, to je Houston postavio svog anelia kao prvog trubljaa iznad mene. Red ga je paljivo promatrao. Svi su znali o sklonosti glavnog trubljaa Houstona prema mladiima, pa se Red udio i pitao, nije li se Houston obratio i na Prewa. No to nije bilo mogue. Prewitt bi ga izmlatio na mrtvo ime, pa bio on vojni kapelnik ili ne bio. Lijepo si kazao, gorko e Red, da e morati sama odluiti. Ali gdje joj je razbor? U glavi ili meu nogama? Zavei tu prokletu gubicu! Otkad ima pravo da se mijea u moj privatan ivot? Da zna, razbor joj se nalazi meu nogama, a upravo stoga mi se ona svia! Jesi li uo? To lae, pomisli sam o sebi. Dobro, dobro, odvrati Red. Nemoj se toliko napuhavati. to je meni do tvog premjetaja? To za moj mladi ivot ne znai nita! On uze komad kruha, pa prekinu sav taj razgovor pomazavi kruhom umanjak s tanjira. Zatim ispi kavu otplahnuvi njome posljednji 8 zalogaj. Prew pripali cigaretu, to ju je sam savio. Zatim se okrene i stane promatrati skupinu vojnih slubenika, koja je upravo ula. Sjedoe u udaljeni kut da popiju kavu, premda bi u to vrijeme morali svi raditi u personalnom odjelu. Bili su svi slini jedan drugome, visoki i tanki momci slabunjavih lica, na kojima se, dakako, ocrtavao izraz nadmonosti zbog uredskog posla, to su ga obavljali. Prew nau rijei Van Gogh i Gaugin. Neki je visoki momak govorio jedno vrijeme, a ostali su ekali da uzmognu prihvatiti rije. Kad je prvi

2 Tridesetgodinjak, u origlnalu thirty year man, vojnik koji se obavezao da slui trideset godina.

zautio, da doe do daha, drugi visoki momak preuze rije. Prvi se namrti, dok su ostali i nadalje nestrpljivo ekali. Prew se nasmijei. Cudno je, pomisli, kako ljude neto neprekidno goni da odluuju o takvim stvarima. Kad si konano, uz mnogo muke, odluio jednu stvar, pomislio bi, da e jedno vrijeme ostati na miru. Ali ve sutra moras odluivati o neem drugom. Sve dotle, dok zna odrediti to je pravo, moras nastaviti s odluivanjem. Svaki dan je tisuljee, pomisli on. Na drugoj se pak strani nalazio Red i svi oni ostali momci. Oni su samo jednom donijeli krivu odluku i sad ne moraju ni o emu vie odluivati. Red se okladio na udobnosti, a protiv sigurnosti vezane uz prilagoivanje. Kao obino pobijedila je udobnost. Red se mogao povui i uivati u svom dobitku. On ne bi napustio tako udoban posao, kao to je bio trubljaki zbor, samo zbog povrijedena ponosa. Prew bi kadto bio veoma smeten i ne bi se mogao dosjetiti to je pravi razlog, ona nunost, iz koje se onda izrodio eitav beskrajni lanac novih odluka. Red pokua s logikom. Dobio si Pfc3 i specijalista etvrtog razreda.4. Vjeba dva sata na dan, a s ostalim vremenom slobodno raspolae. Ima ugodan ivot. Svi pukovi imaju bubnjarske i trubljake zborove. To je S. O. P.3 Upravo kao neki obrt izvan vojske. Mi obiremo vrhnje, jer raspolaemo i specijalnom sposobnou. Izvan vojske takvi obrti ne obiru vrhnje. Mogu biti sretni da uope nau zaposlenje. Ne radi se o tome. zlovoljno e Red. To je opa depresija a to misli, zato se ja nalazim u toj prokletoj vojsci? Ne znam. Zato? Zato Red triumfalno zasta iz istog razloga kao i ti: jer u vojsci mogu bolje ivjeti nego izvan nje. Nisam bio sporazuman s time da umrem od gladi. To je posve logino, nasmijei se Prew. Prokleto tono. Ja imam smisla za logiku. To je stvar zdrave pameti. Zato sam, misli. u trubljakom zboru? Jer je i to logino, odvrati Prew. Ali to nije razlog zbog kojega se ja nalazim u torn trubljakom zboru, to jest, to sam bio u njem. Znam, ozlovolji se Red. Sad e odmah zapoeti ono sranje o tridesetgodinjacima. Dobro, ree Prew. Sto sam onda mogao da postanem? Kamo sam mogao da podem? Ja? ovjek mora da ima neko mjesto, kamo spada. U redu, sloi se Red. All kad si ve tridesetgodinjak i kad toliko voli trublju, zato onda odlazi? Tako ne postupa tridesetgodinjak! Tako je, odvrati Prew. Pogledajmo, medutim, malo tebe: poto je privredna depresija prela, poto su zapoeli izraivati materijal da ga alju u Englesku, poto ve u miru poinju da regrutiraju, ti se nalazi u toj kai usprkos tvojoj zdravoj pameti; zatvoren si iza reetki. Tvoj stari posao eka na tebe, a ti se iz ovoga ne moe vise ni iskupiti sad, kad je zapoelo regrutiranje. ekam na pravo vrijeme, razjasni mu Red. Nisam gladovao dok je privredni 9 prosperitet stvarao te hrpe haubica, a moj e rok istei prije nego to mi sami udemo u taj prokleti rat. Vratit u se kui na dobro i sigurno zaposlenje: izradivat u periskope za tenkove, dok e vama tridesetgodinjacima raznijeti stranjice. Dok ga je Prew sluao, to se pokretno lice pred rijim promijeni u lubanju, pocrnjelu u borbi kao da je preko nje preao mlaz bacaa plamena, lako je poljubio i krenuo dalje. Lubanja nastavi da s njim razgovara o svom zdravlju. Prew se odjednom sjeti razloga, zbog kojega se tako urio da stvori pravu odluku. To je bila ista stvar kao i s djevicom;

3 Pfc. kratica za Private First Class, obian vojnilc sa zavrenom vojnom obukom. 4 Fourth Class Specialist, vojni strunjak bez ina u etvrtom plaevnom razredu. S. O. P. kratica za Standard Order Procedure, znai redovno vrenje slube ili vrenie redovne sJui->e. ali istodobno i kratica za Saff Officer of Pensioners, tabni oficir umirovljenika.

bila je dovoljna jedna pogrena odluka da se ono izvede, ali poslije toga djevojka nije vise nikad bila ono to je bila prije. ovjek koji previse jede. odeblja, i jedini put da sprijei debljanje sastoji se u tome, da ne jede previe. Bivim atletiarima nisu pomagali elastini steznici, ni patentirani aparati za veslanje, ni sintetika dijeta. Sve to nije pomagalo, ako si previse jeo. Upusti li se u borbu sa ivotom, moras se sluiti njegovim Zapravo je on htio da bude trublja. Red je mogao da dobro svira u trublju, jer Red nije bio pravi trublja. Trubljenje ie zaista bilo veoma jednostavno, tako jednostavno da se on zaudio to to nije primijetio prije no to je stigao ovamo. Morao je da ode iz trubljakog zbora ba zbog toga, jer je bio pravi trublja. Red nije trebao da ode. Ali on je trebao da ode, jer je vie od svega elio da ostane. Prew ustane i pogleda na sat. Sad je devet i petnaest, ree. U devet i trideset moram se prijaviti u eti G na raport. On se naceri i iskrenu usta izgovarajui tu posljednju rije; da mu se svo lice razvuklo, kao u loe posrebrenom ogledalu. Sjedi jo asak, pozove ga Red. Nisam ti to htio prije da spomenem, ali sad moram. Prew ga pogleda i sjede, znajui to mu Red kani rei. Pouri se, dobaci mu, treba da odem. Zna li, Prew, tko je zapovjednik ete G? Da, znam, odvrati Prew. Red nije mogao da se prekine. Captain Dana E. Holmes, ree. Dinamit Holmes. Trener pukovskih boksaa. Tako je, dobaci Prew. Poznato mi je, zato si prole godine premjeten ovamo, nastavi Red. Znam sve o Dixie Wellsu. Nikada mi nisi pripo- vijedao o tome, Prew, ali ja sve znam. Svi znadu. U redu, odmahnu Prew, nije mi nimalo stalo do toga, tko to zna. Nisam ni oekivao, da bi se to dalo sakriti. Morao si otii iz dvadeset i sedme, nastavi Red. Kad si prekinuo s boksanjem i kad si odbio da dalje nastupa, morao si prijei u drugu jedinicu. Jer oni te nisu htjeli ostaviti na miru, nisu htjeli dopustiti da u miru prekine s boksanjem. Posvuda su te slijedili i vrili pritisak na te. Sve dok nisi morao zatraiti premjetaj. Uinio sam ono, to sam htio da uinim, ree Prew. Zaista? upita Red. Ne vidi li o emu se radi? Oni e te i dalje progoniti. Ne e moi mirno nastaviti svoj put, bar ne u ovim prilikama. Sve dok ne pristane da sudjeluje u igri. Moda je nekada, u davno prolim vremenima, u doba pionira, Sovjek mogao da radi to hoe i da ga ostali ostave na miru. Ali onda je bilo uma, pa je ovjek mogao da ode u ume i da ivi sam. U umama je dobro mogao ivjeti. A ako bi netko zbog bilo kojeg razloga poao za njim, on je mogao da zade dublje u umu. ume su se prostirale u beskraj. Danas ovjek ne moe vise tako postupiti. Mora da sudjeluje u igri. Mora da sve 10 smanji napola. Nikada ti to nisam spomenuo, nastavi Red. Prole sam te godine vidio u Bowlu, gdje se bori. Vidio sam te ja, vidjelo te je i nekoliko tisua drugih momaka. I Holmes te je vidio. Uznojio sam se pri pomisli, da e on u svako doba moi da izvri pritisak na te. I ja, potvrdi Prew, samo to ja drim, da on nikada nije ustanovio da sam ovdje. Kad stupi u njegovu etu, on to mora vidjeti iz obrasca 2=0. Zatrait e da stupi u njegovu boksaku ekipu. U vojnim propisima ne postoji clan, koji bi prisiljavao vojnika da se bavi nekim sportom, ako on to ne e.

Idi, idi, porugljivo e Red. Misli li da on mari za vojne propise? Pogotovu kad Veliki Bijeli Otac zatrai da se zadri ampionat? Misli li da e takvog borca kao to si ti pustiti, da u miru spava zimskim snom? I to jo u svojoj eti? Da se ovaj ne bori za puk? Samo zbog toga, jer si ti neko odluio, da se vie ne e boriti? Ni genij, kao to si ti, ne moe biti tako naivan. Ne znam, uzvrati Prew. U njegovoj je eti poglavica Choate, a poglavica Choate je bio ampion Paname u tekoj ka- tegoriji. Jeste, potvrdi Red. Ali poglavica Choate je miljenik Velikog Bijelog Oca, jer je on najbolji igra basebala5 na Havajima. Holmes ga ne moe ni na to prisiliti. No ipak, poglavica Choate je ve etiri godine u eti G i jo uvijek je samo desetar. Dobro, ree Prew. Kad bi poglavica elio dobiti premje- taj, mogao bi u svakoj drugoj eti postati staff.6 Bude li mi dolo do gustoga, drim da u i ja uspjeti da dobijem premjetaj. Zaista? upita Red. Misli li tako? A zna li, tko je gazda u eti G? Dakako da znam. Warden, odvrati Prew. Tako je, ovjee, potvrdi Red. Mitlon Anthony Warden. On je bio stariji vodnik u eti A. Najprljaviji kukin sin u i- tavoj scohfieldskoj kasarni, a mrzi te iz dna due. Smijeno, polako e Prew. Nikada nisam opazio da me Warden mrzi. Ja njega ne mrzim. Red se gorko osmjehnu. Nakon svih onih sukoba, to si ih imao s njim? Ni ti ne moe biti tako glup. Nije on tomu bio kriv, ree Prew. On je vrio samo svoju dunost. Covjek i njegova dunost, to je jedno te isto, nastavi Red. On sad vise nije vodnik. Dobio je dvije trake i zvjezdicu. Cuj me, Prew. Sve je protiv tebe. Zaao si u igru, u kojoj se sve karte nalaze u protivnikim rukama. Prew kimne glavom i ree: Znam to. Odi i potrai Starog, zamoli ga Red. Ima jutros jo vremena. Ne savjetujem ti loe. Sve to sam u ivotu zatraio, morao sam da zatraim na lukav nain. Mogu da osjetim kamo je neka stvar krenula. Treba samo da ode Starom, a on e poderati sve papire. Prew ustane i tako stojei, pogleda u zabrinuto lice svoga prijatelja; osjeao je svu onu snagu iskrenosti, to je izbijala iz Redovih oiju, osjeao je, da ga upravo prelijeva poput koncentriranog mlaza vode iz vatrogasne cijevi. Ali istodobno ga je i zapanjilo, da je ta iskrenost postojala i da je on mogao opaziti, kako ga zaklinje. Ne mogu to uiniti, Red, ree. Kao da se tek u torn asu zaista odrekao svoga nastojanja, Red klonu natrag u svoj stolac, a sav se taj usredotoeni mlaz osjeaja raspri i raspe o zid to ga on nije mogao da razumije. Mrsko mi je gledati gdje odlazi, ree Red. Tu ne mogu ba nita pomoi, Red, odvrati Prew. Dobro. Podi svojim putem, sinko. To je tvoj pogreb, dobaci Red. Tako11 odvrati Prew. je, Red polako i oklijevajui prijee jezikom preko zubi. to e uiniti s gitarom? Zadri je ti. I onako je napola tvoja. Ne u je trebati, odgovori Prew. Red zakalje. Morao bih ti isplatiti bar tvoju polovicu, ali ba nemam ni pare, naglo doda. Prewitt se nasmjehnu. To je opet bio onaj Red, kojega je poznavao. Poklanjam ti svoju polovicu, Red. Nema ica! to je? Ne e je? Naravno. Ali?5 U originalu first baseman, igra basebala koji stoji na prvoj bazi. 6 Staff, tab, ali i kratica za tabni podoficir, deurni podoficir u Stabu.

Onda je zadri. Bude li te pekla savjest, moe rei, da ti je to plaa to si mi To ne bih htio, usprotivi se Red. Onda zamisli, da u ja odvremena do vremena doi ovamo. Ta ne u pobjei u inozemstvo! Kadto u doi ovamo i malo svirati na gitari. Ne, ne e doi, ree Red. Obojica znamo da ne e doi. Tko ode, taj ode zauvijek. Udaljenost ne igra nikakve uloge. Prew je morao da obori glavu pred tom neoekivanom istinom. Red je imao pravo. Prew je to znao, a Red je opet znao da to Prew zna. Premjetaj u vojsci dao bi se u gradanskom ivotu usporediti sa selidbom iz jednog grada u drugi. Ili prijatelji sele zajedno s tobom ili te izgube. Tako e se dogoditi i u onom sluaju kad seli iz grada, kojeg voli, u posve strani grad. Film je veoma precijenio mogunosti, to ih je takva selidba pruala ovjeku da doivi pustolovine; obojica su to znala. Ali Prewitt traio nikakve pustolovine. Redu je bilo jasno, da Prew u torn pogledu ne gaji nikakve iluzije. Najbolji trublja u puku, nemono e Red. Takav ne naputa jednostavno slubu i ne vraa se na obine vojnike dunosti! Tako neto ovjek ne radi. Gitara je tvoja, ree Prew. Vratit u se i ipak kadto malo zasvirati na njoj, slae, a onda se brzo okrenu, da se ne mora sresti s Redovim pogledom. Sad moram ii. Red ga je pogledom pratio do vrata. Iz saaljenja mu nije protuslovio. Prew nije nikad umio uvjerljivo lagati. Bilo ti sretno! doviknu Red. Gledao je za njim, dok nije izaao kroz vrata za kojima se mladi Choy, sav zaposlen, znojio uz parom prekriveni nikleni kotao s njegovim pipcima i staklenim cijevima. Red poali to nije ve pet sati i to umjesto kave ne moe dobiti au piva. Vani na ulazu u kasarnu stavi Prew na glavu svoj' poljski eir i pomno ga namjesti, navukavi ga sprijeda duboko na elo, odostraga visoko i malko nagnuto ustranu. Oko eira bio je priiven plavi gajtan sa irevima, pjeadijskim znakom. eir je bio krut i vrsto je prijanjao uz glavu, svjee izglaana kruna, ponosan znak Prewittova zvanja. Na asak zasta i zagleda se u lakirani ormar s trofejima pa osjeti laki povjetarac, koji se u sjenovitom ulazu u kasarnu skupljao kao kia u lijebu. Medu ostalim pokalima i kipovima, to su se nalazili u ormaru, stajala je na poasnom mjestu prelazna trofeja havajske divizije, to su je Holmesovi momci odni- jeli prole godine: dva zlatna boksaa u ringu okruenom zlatnim uetima. Prewit slegne ramenima, okrene se i zastane, ugledavi prizor, koji ga je uvijek uzbudivao: sliku u snanim, izrazitim tonovima, ija je boja proteui se u daljinu nestajala u perspektivi. Cijelu su sliku uokvirivala vrata kasarne. Blijedo zelenilo vjebalita preliveno crvenkastom prainom, a na njem eta D, vjebajui, sve u maslinastom odsjevu. Iza njih se vidjela bljetava bjelina kasarne drugog bataljona, a iza te kasarne polako su se uzdizale crvene i zelene pruge, matematski pravilni redovi ananasa, neokaljani kao lijepo uzgojene gredice rajica, iznad kojih se, radei, nadvilo 12 nekoliko likova koji se na toj udaljenosti nisu mogli pravo razabrati. Zatim breuljci, to su so sve vise uspinjali, prekriveni soenim zelenilom, koje nikad nije oskudijevalo na vodi. I na kraju, kao da ispunjuju to stremljenje u visinu. erni vrhunci planinskog lanca Waianae zadirali su visoko u nebo. Njihov je niz bio prekinut samo dubokim V prijevoja Kolekole, slinog veernjoj haljini kakve drolje, koja kao da obeaje neto to se skriva ispod haljine. Za Prewa je slika bila jo slinija veernjoj haljini drolje, jer je on bio na Waianaeu i razocaran pogleda na drugu stranu. Du bokova breuljaka njegov pogled spazi tanak traak crte, koja se gubila prema jugu. To je bila cesta za Honouliuli. Onamo su oficiri odlazili sa svojim enskinjama na

jahanje. Du cijeloga puta mogao si nai bezbrojne prezervative i drvee s kojeg su besposleni konji ogulili koru. Pjeaei, pogled bi ti neprestano napeto traio te znakove. Tog bi se traenja morao zastidjeti, da se ono nije razabiralo na lieu svakog ovjeka, kojega bi sreo. Zar se ananas raduje svom ivotu? Ili, zar se moda razbolio, kad su ga obrezali kao sedam tisua drugih ananasa? Hrani li se istim gnojivom kao sedam tisua ostalih ananasa? Je li stajao ovdje, sve dok ga smrt nije razdvojila od sedam tisua ostalih ananasa u istom redu? To nikada ne ete znati. Ali nikad niste ni vidjeli, da bi se ananas pretvorio u grapefruit, zar ne? On side na plonik stupajui poput tnake na prednji dio tabana, kao to to ine boksai, sagnuvi malo glavu, ist, besprijekoran, odluan, prava slika vojnika.

DRUGO POGLAVLJE Robert E. Lee Prewit nauio je svirati na gitari mnogo ranije nego to je nauio trubiti ili boksati. Svirati na gitari nauio je kao djeak, a istodobno je nauio i mnotvo turobnih i alosnih pjesama. U planinama Kentuckyja, na granici Zapadne Virginije, ivot ga je ubrzo doveo do takvih pjesama. Bilo je to mnogo ranije nego to je ozbiljno pomislio da postane profesionalnim vojnikom. U planinama Kentuckyja, du granice Zapadne Virginije nitko ne smatra udaranje u gitaru neim posebnim, kao to se to drugdje smatra. Svaki dobro odgojen djeak nauit e ugoditi gitaru, ma bio jo i tako malen. da gitaru mora drati kao bas. Prewit je jo kao djeak volio pjesme, jer su mu one davale neto posebno, prvi mig, da bol ne mora biti besmislena, ako ie moe pretvoriti u neto drugo. Pjesma bi ostajala uza nj, ali samo sviranje na gitari nije za nj nita znailo. Ostavljalo ga je hladnim. Nije ga uope privlailo. Ni boks ga nije privlaio. Ali bio je veoma brz i imao je nevjerojatno snaan udarac. Taj je udarac razvio, silom prilika, kao skitnica, prije nego to je postao vojnik. Ljudi uvijek uspijevaju pronai takva svojstva. Ona ubrzo izbijaju na vidjelo, pogotovu u vojsci, gdje je sport sol ivota, i gdje boksanje slovi kao sport najdostojniji mukarca. Pivo je u vojsci vino ivota. Da kaemo istinu, nije ga privlaila ni vojska. Bar ne u ono vrijeme. Kao nezadovoljan sin rudara iz Harlan Countyja po- sve je prirodnim putom dospio u vojsku kao u jedino zvanje, kojega se mogao prihvatiti. Zapravo ga nije mamilo nita, sve dok nije dobio u ruke trublju. Stvar je zapoela kao ala prigodom nekog bataljonskog veernjeg sastanka uz pivo. On je samo dohvatio trublju i dvaput puhnuo u nju, ali je odmah osjetio, da je to neto posve drugo kao neto sveto kao da nou sjedi negdje vani i gleda u zvijezde, a oi mu svijesno hvataju tu daljinu i kao da se pita, ne sjedi li na elektronu, koji krui oko protona u nizu beskrajnih svemira, a odjednom zapazi kako udno mora da izgleda nekome drvo, koji nikada nije ivio na Zemlji. 13 Na asak se u njem porodie divlje vizije: da je neko na nekom krunisanju kao herold svirao u trublju i da je negdje u staroj Palestini pozivao zvukom trublje legije da podu na poinak uz logorske vatre, iz kojih se uzdizao dim. U torn je asu nadoao na pomisao, da one tune i alobne pjesme nisu bile bez smisla. Odjednom mu je postalo jasno, da e, bude li nauio da svira u trublju, na nain kako on zamilja trubljenje, nai svoj unutarnji smisao. Isto je tako, drei trublju u ruci, ak razumio i zato je uope uao u vojsku, problem, koji ga je dotad zbunjivao. Bilo mu je jasno koliko za nj znai ta trublja. Shvatio je, da je naao svoj poziv.

Jo kao djeak mnogo je sluao o vojsci. Kad bi dugo umorno i tmurno vee poteklo niz usku dolinu, pokrivajui ulicu izmeu daara, sjedio bi on medu mukarcima na trijemu bez ograde i sluao to govore. Njegov ujak John Turner, visok, koat i mrav pobjegao je kao djeak od kue i u elji za pustolovinama stupio u vojsku. Kao desetar Prewittov otac i ostali mukarci nisu nikada bili s one strane planine. injenica, da je ujak John Turner sluio u vojsci, davala je ujaku u djeakovoj dui posebnu dra na ko-'u ne bi aitko drugi mogao imati pravo. On se, uostalom, posve nagonski bunio protiv propagande bregova troske, kao to se zametak neobuzdano buni protiv propagande utrobe. Njegov bi ujak, visok mukarac, uao na petama u malom dvoritu ugljena prlj&vtina bila je posvuda na tlu odvie debela, a da bi mogao sjesti i u uzaludnom nastojanju, da im promijeni smisao za ono, to je enciklopedija nazivala crnim zlatom, pripovijedao im je pripovijesti, koje su uvjerljivo dokazivale, da iza brda troske i iza drvea, ije je lie bilo uvijek pokriveno ugljenom prainom, postoji neki drugi svijet. Pripovijedao im je o juramentadosima plemena Moro, o tome kako su njihovi muslimanski vrai pozvali pojedinanog dobrovoljca pred pleme, pomazali ga i posvetili nebu, kojemu .ie bio spreman da slui, a onda mu ovili muda i spolovilo sirovom koom prije nego to bi potrao u amok, tako da bi ga bol uslijed stezanja koe koja se suila, natjerala u pravo bjesnilo. Zbog toga je, govorio je ujak John, vojska prihvatila pitolje kalibra 45, jer ni est hitaca kalibra 38 nisu mogli oboriti juramentada. Dakako da si ga u takvom stanju morao ubiti, da ga zadri. Kalibar 45 je zajameno obarao svakog ovjeka, posve ako si ga pogodio i samo u vrh malog prsta, ili su ti vraali novae. Tako se vojska, pripovijedao je ujak John, u budue uvijek uspjeno sluila tim kalibrom. Mladi Prewitt sumnjao je u ono s malim prstom, ali pripovijest mu se inae svidjela. Do j mil a ga se i osjeao je kao da vidi kako se stvarala povijest. Jednako ga se dojmilo i pripovijest o mladom Hugh Drumu i mladom Johnu Pershingu i o ekspediciji na Mindanao i pokretu oko obala jezera Ladao. Te su pripovijesti dokazivale, da su pripadnici plemena Moro bili hrabri ljudi, dostojni protivnici njegova ujaka Johna. Kadto, kad bi ujak John istrusi dovoljno bijele vatre, znao bi zapjevati pjesmu U Zamboangi majmuni nemaju repova, pjesmu svoga puka. Onda bi zamijenio Filipine s Meksikom i pripovijedao o nekom starijem, manje skromnom vojniku i o mladom Sandy Patchu, koji jo nije bio dosta velik ovjek da bude skroman. Ujak John je, medutim, umio da uvijek razjasni, pogotovu djeaku, zato se godine 16 vratio kui i ostao u harlanskim rudnicima ugljena, dokle god je trajao rat. Ujak John je htio da postane farmer, pa ga je moda ba to prijeilo, da poprimi onaj veliki americki historijski Duh Romantike. Bilo bi zgodno zamisliti sebi takvog prljavog rudarskog sina zamazanih ustiju, svog zadojenog snom o tome, da vidi svijet i da pomogne stvarati povijest, putom vojske, pa nije htio da mu se pomrse rauni. Ali ujak John nije bio ovjek, koji bi dopustio da mu neak sanja o pustolovnom ivotu u vojsci i da to onda on ima na dui. 14 No, ono to se dogodilo, dogodilo se posve drukije. Kad je mladi Prewwit bio u sedmom razredu, umrla mu je majka od suice. Te je zime dolo do velikog trajka, a ona je umrla usred trajka. Da je mogla birati, sigurno bi odabrala bolje vrijeme za smrt. Njezin mu, jedan od trajkaa, leao je u opinskom zatvoru s dva uboda u prsima i s razbijenom lubanjom. A njezin brat, ujak John, bio je mrtav. Ustrijelili su ga policajci. Nekoliko godina kasnije ispjevana je o torn zlodjelu pjesma i radnici su je pjevali. Pjesma je kazivala, da je toga dana kroz uline jarke u Harlanu stvarno tekla krv kao kinica. Ljudi su pritom ujaku Johnu Turneru pripisivali slavnu ulogu, no on bi to sigurno odluno otklonio.

Mladi Prewitt gledao je tu borbu, bar ju je gledao onoliko izbliza kako uope moe netko da promatra bilo koju borbu. Jedino to je vidio i ega se mogao sjetiti bio je njegov ujak John. Prewitt je s jo dva djeaka stajao u nekakvom dvoritu i promatrao. Stajao je sve dotle, dok jednoga od te dvojice djeaka nije pogodilo zalutalo tane. Onda potrae kui, pa kraj borbe nisu vise vidjeli. Ujak John imao je svoj revolver kalibra 45. Njime je ustrijelio tri policajca, i to dvojicu u asu. kad je i sam pao. Morao je svega tri puta opaliti. Mladi Prewitt bi volio da je mogao vidjeti dokaz o garantirano probojnoj snazi kalibra 45, no kako su sva tri straara bila pogodena u glavu, bili bi i onako pali. Nijednog od njih nije ujak John pogodio u vrh malog prsta. Kad mu je umrla majka, nije dakle bilo nikoga, tko bi ga zadrao, osim njegova oca u zatvoru. No, budui da ga je otac bio izlemao i to upravo dva dana prije bitke, nije mladi Prewitt uope drao, da njegov otac neto znai. Stvorivi odluku, uzme ona dva dolara, koji su se nalazili u staklenki za marmeladu, S^vorei sam sebi, da njegovoj majci vise ne treba novaca, a da Je ocu posve pravo i da e to pridonijeti da izravnaju raune. Zatim ode. Susjedi su organizirali sabirnu alcciju za pokop majke, ai; on nije htio da bude prisutan. Raspad neke obitelji, gdje obitelj jo neto znai, izazivlje u iVkome tragediju. Utjenu sliku prua jedino preivjeli lan, koji je osloboden i moe se povesti za svojim ivotnim ambicijama, neka vrsta Dick Whittingtona7 sa arenim rupcem na tapu. ali bez make. S njim nije meutim bilo tako, a u njemu vise nije ni gorjela enja, da vidi svijet i da pomogne stvarati povijest. Nikad nije uo za gradskog naelnika, a nije imao ni ambicije. Vojska i trublja doli su mnogo kasnije. Kad mu je majka leala na smrtnoj postelji, morao joj je zadati rije. Obeaj mi jedno, Robert, zastenja ona. Od svog si oca batinio ponos i izdrljivost, a ja znam da e ih trebati. Ali jedan od vas dvojice sigurno bi ubio drugoga, da mene nije bilo. Sada ipak vie ne u moi da stojim izmedu vas. Obeavam ti sve, to eli, majko sve to mi kae da ti obeam sve to god hoe ..., kruto odgovori djeak. Gledao ju je kako umire pred njim i usprkos maglici nevjerovanja traio znakove neumrlosti. Obeanje na smrtnoj postelji je najsvetija stvar, koja uope postoji, hroptala je ona iz plua, gotovo unitenih, no ipak ne jo posve. Htjela bih da mi da na mojoj smrtnoj postelji to obeanje. Obeaj, da nikada ne e nekog ozlijediti, ukoliko to ne bude neophodno potrebno, ako to upravo ba ne mora da uini. Obeajem ti, zavjeri se on, jo uvijek ekajui, da se pojave aneli. Boji li se? upita je. Daj mi tvoju ruku na to, mali moj. To je obeanje na smrtnoj postelji i ti ga nikada ne e prekriti. Da, majko, ree on i prui joj ruku, ali je brzo opet povue u strahu, da ne dodirne smrt, koju je vidio u njoj. Nije bio spo- soban da u torn povratku k bogu nae bilo to lijepo, uzvieno ili neto to bi mu uzdiglo duh. Jo je neko vrijeme traio znakove 15 besmrtnosti. No andeli nisu doli, nije bilo potresa ni poplave, i tek kasnije, poto je dugo razmiljao o tom prvom umiranju, u kojem je sudjelovao, otkrio je ono jedino to je u tome uzvieno. To je bila injenica, da je njegova majka u toj svojoj posljednjoj velikoj periodi straha mislila na njegovu budunost. a ne na svoju. Kasnije je esto sam sebe pitao, kako li e doi njegova smrt, kako e je osjetiti i kako to mora da bude, kad ovjek zna, da mu je taj uzdisaj posljednji. Bilo mu je teko da sebi predoi da e on, osovina7 Dick Whittington, roen oko 1358. umro 1423. Naelnik Londona. O njem krui legenda iz estnaestog stoljea koja se proirila itavom Evropom, sve do Rusije. Legenda ga spominje, kako je kao siromaan dje- ak doao u London i poslao svoju maku u zemlju, u kojoj su prevladavali takori. Tim pothvatom zaradio je golem imetak. Odsada do vjenosti

toga njemu poznatog univerzuma. prestati da postoji, no tome se nije dalo izbjei i on nije pokuavao, da se tome izmakne. Samo se nadao da e moi susresti smrt istom velianstvenom ra'vnodunou, kojom ju je srela njegova majka. Uinilo mu se, da se upravo u tome skrivala besmrtnost, koju nije otkrio. Njegova je majka bila ena iz nekog ranijeg vremena, baena u kasniji svijet, a planine su je sprijeile da ga upozna. Da je mogla naslutiti, do ega e dovesti obeanje, to ga je izvukla od svog sina, da je znala kako e ono djelovati na njegov ivofc. ne bi ga zatraila. Takva obeanja spadaju u starije, jednostavnije, manje komplicirano, naivnije, zaboravljeno doba. Tri dana nakon svoga sedamnaestog rodendana primljen je u vojsku. Poto je bio premlad, ve su ga nekoliko puta odbili u razliitim krajevima zemlje. On bi uvijek ponovo poao u skitnju i pokuao bi u nekom drugom gradu. Prihvatili su ga na istonoj obali i poslali ga u Fort Myer. To je bilo godine 1936. U ono se vrijeme mnogo ljudi javljalo u vojsku. U Fort Myeru je nauio da boksa, a to je bilo neto posve drugo od tunjave. Zaista je bio veoma brz, ak i za skupinu bantam, pa ako se uzme u obzir snaga njegova udarea, koja nije stajala ni u kakvom razmjeru s njegovom veliinom, inilo se. da mu je u vojsci osigurana budunost. Ve prve godine slube postao je vojnik prve klase, to je u godini 1936. za sve vojnike koji su zapoeli drugi trogodinji period slube vailo kao grijeh koji kvari karakter, ali je istodobno jasno pokazivalo, to umije. U Myeru je i prvi put prihvatio trublju u ruke. To ga je odmah izmijenilo; napustio je boks i kao vjebenik stupio u trubljaki zbor. Kad god bi neto zaista smatrao pravilnim, nikad ne bi gubio vremena, a jer je onda jo bio daleko od toga da bude prvorazredan boksa, njegovom se treneru nije inilo vrijednim da ga pokua zadrati. Cijela ga je njegova skupina pustila da ode ne osjeajui, da je to za nju neki gubitak. Svi su mislili. da nije dovoljno ustrajan, da je taj sport za nj odvie surov i da nikad ne e postati majstorom kao to je bio Lew Jenkins iz Port Blissa i kao to se svaki od njih nadao, da e jednom postati. Tako ga izbrisae iz popisa boksaa. U ono vrijeme bio je odvie zaposlen, a da bi se brinuo o onome, to oni misle. U sebi je osjeao poziv, koji ga je podsticao na rad. Godinu i po dana zaneseno je radio i stekao novo, posve drukije priznanje. Na kraju te godine i po dana dostigao je prvi i trei stepen i bio je dobar, tako dobar, da je na godinjicu primirja smio da svira u Arlingtonu, u Meki svih vojnih trubljaa. To mu je zaista bio pravi poziv. Arlington je bio vrhunac i upravo silan doivljaj. Konano je naao svoje pravo mjesto i bio je zadovoljan to se smjestio. U ono je vrijeme skoro bio dovren njegov prvi rok slube; pa je nakanio da se ponovo obavee u Myeru. Nakanio je da svih trideset godina provede u torn trubljakom zboru. Mogao je da jasno i nedvoumno razabere smjer svoga ivota, da vidi kako e mu ivot biti gladak i pun. No to je bilo prije nego to su drugi poeli zadirati u njegov ivot. 16 Sve dotle mu je ivot bio samo njegov. Sve dotle je postojalo samo privatno natjecanje izmedu ivota i njega samoga. Nitko se nije mnogo mijeao. No kad su se umijeali ljudi, on je, dakako. postao drukiji. Sve se promijenilo i on nije vie bio djevica sa pravom djevice, da trai samo platonsku ljubav. Zivot s vremenom unitava svako djevianstvo, pa i onda. ako ga jednostavno usahnjuje. On ne mari zato, eli li vlasnik da ga zadri. Sve dotle bio je mladi idealist, ali na tome nije mogao da ostane. Nije mogao da ostane, poto su drugi ljudi prodrli u njegov ivot. Prolazei kraj Washingtona, svi su momci ostajali ondje, pa je i on tako radio. Ondje je upoznao neku djevojku iz drutva. Pobrao ju je u nekom baru ili je ona pobrala njega. To

mu je bio prvi susret s velikim svijetom, t. j. prvi susret izvan kinomatografa. Ona je bila lijepa pa je svakako predstavljala visoku klasu. U Washingtonu je polazila college, da postane urnalistkinja. Nije to bila neka velika ljubav ili neto slino. Napol je to bilo, za njega i za nju, za oboje, samo injenica, da sin rudarskog radnika veera u Ritzu, upravo kako se to moe vidjeti na filmskom platnu. Ona je bila zgodna djevojka, ali silno ogorena, pa su njih dvoje zapoeli ljubavni odnos, koji ih je zadovoljavao. Za nju nisu postojali nikakvi problemi sirotih bogatih djevojaka, jer njega nipoto nije smetalo, to izdaje njezin novae, a ni on ni ona nisu trli glavu milju o braku izmedu pripadnika nejednakih drutvenih slojeva. est mjeseci su se veoma zabavljali, sve dok nije od nje dobio triper. Kad je izaao iz bolnice. izgubio je mjesto, a time i svoj vojniki in. Vojska u ono vrijeme jo nije poznavala lijeenje sulfoamidima. Sve do rata nije se mogla odluiti da uvede te sumnjive preparate, pa je lijeenje pomou katetara i trcaljki bilo veoma dugotrajno i bolno. Jedan od momaka, to ih je naao ovdje, bio je ve po etvrti put u bolnici. Neslubeno se nitko i nije obazirao na triper. Za one, koji ga nikad nisu imali ili su ga nedavno preboljeli, bila je to samo ala. Tvrdili su, da nije nita gore od jake prehlade, Oito da samo onda nije bilo sale, kad bi upravo bolovali. Umjesto da im poIjulja ugled, oni su se zapravo uspeli stepenicu vie, kao da dobili vrpcu za dobivenu ranu. Govorilo se ak, da su prije u Nicaragui davali odlikovanje grimizno srce. Slubeno je, meutim, triper ipak kodio, jer bi vojnik automatski gubio in. U njegovim bi papirima ostajala tamna mrlja. Kad je Prewitt opet htio da ga prime u trubljaki zbor, ustanovio je, da su ondje odjednom, za vrijeme njegove odsutnosti, sva mjesta bila posve popunjena. Morao je da do kraja svojega roka vri obinu slubu. Tako su se ve drugi ljudi poeli mijeati u njegov ivot. inilo se, da svatlco moe tjerati kola, ali jedino ovjek, koji nikada' nije imao nezgode, mogao je da vozi ne samo sam za sebe, ve i za drugoga vozaa. Kad mu je isteklo vrijeme, pokuali su da ga ponovo obveu za istu jedinicu u Myeru. On je, dodue, htio da dobije nagradu od stotinu pedeset dolara, ali istodobno je elio da se to dalje odmakne od Myera. Zato je odabrao Havaje. Prije nego to je otiao, jo jednom je posjetio onu djevojku iz drutva. uo je druge momke, kako se zaklinju, da e ubiti svaku enu, koja ih zarazi, ili da e izai i svojim triperom zaraziti sve ene, koje uspiju namamiti u postelju. Ili da e ih tako izlemati, da e poaliti to nisu umrle od te bolesti. Njega nije medutim triper ogorio prema svim enama. To je bio riziko. kojemu se ovjek izvrgavao kod svake ene, bila ona bijela, crna ill uta. Jedino to ga je razoaralo i to nije razumio bilo je, da je zbog tripera morao da izgubi trublju, premda je sad umio svirati na njoj kao i prije, a razoaralo ga je takoder i to to ga je zarazila upravo djevojka iz drutva. Razjarilo ga je, to ga ona nije upozorila, i to mu nije prepustila da bira, jer u torn sluaju ne bi vise ona bila krivac. Za vrijeme tog posljednjeg P.osjeta se pokazalo, da ona nije ni znala da ga ima. Kad je vidjela, da je on ne e tui, brizne u pla. Bilo joj je veoma ao. Nju je zarazio neki mladi iz drutva, kojeg 17 je poznavala jo iz djetinjstva. I ona je bila razoarana. Prokleto joj je teko bilo provoditi lijeenje, i to taj no, da njezini roditelji nita ne opaze. Zaista joj je bilo veoma ao. Stigavi u kasarnu Schofield, bio je jo uvijek veoma ogoren. ^to je izgubio trublju. Zbog toga se i vratio boksu, pogotovu to je ovdje, u Ananaskoj vojsci boksanje bilo unosnije nego u Myeru. To je bila pogreka, ali on to jo u ono vrijeme nije mogao da zna. Ogorenost zbog trublje, zajedno sa svim ostalim neprilikama njegova ivota, uinili su iz njega neto posebno. Osim toga postao je tei i tijelo mu je bilo bolje obloeno mii- ima, tako da je sad spadao u skupinu velter. Postao je prvak 27. puka i zato postao desetarom. Zatim mu je, kad su poele borbe u diviziji, uspjelo da prodre u vrhunsku

skupinu i da u skupini velter zauzme drugo mjesto. Zbog toga, a i s razloga, jer su njegovi pretpostavljeni oekivali, da e naredne godine biti pobjednik, postao je vodnikom. Osim toga inilo se, da ga njegovo ogorenje na neki poseban nain ini omiljenijim, ma da on Sve bi se to vjerojatno i dalje nastavilo u nedogled, pogotovu, jer je sam sebe uvjerio da mu trublja vie nita ne znai. da nije bilo onog obeanja, to ga je dao majci na njezinoj smrtnoj postelji i da nije postojao Dixie Wells. Stvar se odigrala tek kada je sezona boksanja protekla. Moda je sve trebalo pripisati njegovu temperamentu, ali njemu se inilo, kao da je ironija sudbine upravljena upravo protiv njega. Dixie Wells je bio boksa srednje kategorije, koji je strastveno volio boks i ivio samo za nj. Javio se u vojsku, jer su boksai za vrijeme privredne depresije slabo prolazili i jer je trebao vremena, da izgradi svoj stil i da pusti da mu taj sazrije, a da se pritom ne iscrpljuje u opskurnim borbama i da ne mora ivjeti o samom grahu, ve da se moe najesti, dok radi i tako doekati svoje vrijeme. Namjeravao je, kad izade iz vojske, da neposredno prijede u vrhunsku skupinu. Ve su ga zapazili brojni prijatelji toga sporta izvan vojske, pa je ve nastupio i u bok- sakim borbama u Graanskom auditoriju u Honolulu. Dixie je volio vjebati s Prewittom, jer je Prewitt bio brz, a Prewitt je opet od Dixija mnogo toga nauio. esto su zajedno trenirali. Dixie je bio teki boksa srednje kategorije, a s druge strane je i Prewitt bio teki boksa velter kategorije. U takvim je stvarima vojska posve profesionalna. Tu se cjepidlai sa svakom funtom teine, koja se uope dade istisnuti. Oni sebi svakog ovjeka predouju za deset funti teim, nego to e teiti kad budu ugovarali za nj borbu. Onda ga izmrave, a poto su ga odvagnuli. hrane ga i biftekima i vodom. Ovaj puta ga je ba Dixie zamolio da trenira s njime, jer je uskoro imao da se bori u gradu. Isto tako je ba Dixie za- traio, da obuku rukavice od est unca; titnik za glavu nisu uope nikada nosili. Takve se stvari deavaju ee, no to bi ovjek pomislio. Prew je to znao i nije bilo razloga, da se smatra krivim. U Myeru je poznavao nekog prvaka lake kategorije, pred kojim je takoder leala velika budunost. Sve dok jedne noi nije napol pijan zapao u neku gradsku gimnastiku dvoranu i zatraio, da ondje boksa. Borci su upotrebljavali nove rukavice, a ovjek, koji im je navukao rukavice, zaboravio je da im odree metalne vrhove na vezicama. Vezice na rukavicama se esto odrijee. Bilo je to kao stara djeja igra pucketanja biem. Pokret runog zgloba bacio je tu kovinu prvaku lake kategorije u oko kao strijelu u metu. Oko mu je iscurilo niz obraz. Morao je da kupi stakleno oko. Time je njegova karijera prvaka lake kategorije bila za- vrena. Takve se stvari dogadaju od vremena do vremena. Prew je vrsto stajao na nogama u trenu, kad je pogodio Dixija direktnim udarcem. Taj nije bio jai od obinih Prewovih udaraca. Sluajno je i Dixie u torn trenu vrsto stajao na nogama. Moda je Prew neto i uo. Po nainu kako je Dixie pao, kao kamen, kao klada ili kao vrea ita, koja se sruila sa sjenika. potresavi cio sjenik i popucavi u svim 18 avovima, odmah je znao to se dogodilo. Dixie je pao na lice i nije se izvrnuo. Boksai ne padaju na lice, jednako kao to tako ne padaju ni diu-dicu borci. Prew trgnu ruku natrag i ukoeno se zagleda u nju kao dijete, koje je dodirnulo vruu pe. Zatim ode po lijenika. Cio tjedan odleao je Dixie Wells u nesvijesti, ali konano se ipak izvukao. Bio je slijep i to je bilo sve. Lijenik u bolnici rekao je neto o potresu mozga i lomu lubanje, o pritisku na neki ivac ili o ozljedi ivca. Prew je dva puta posjetio Dixija, ali nakon drugoga posjeta nije vie mogao da ode onamo. Za vrijeme tog drugog posjeta poeli su razgovarati o boksanju i Dixie je poeo plakati. Upravo te suze iz slijepih oiju bile su razlog, koji Prewu nije doputao da se vrati.

Dixie ga nije mrzio i nije mu nita predbacivao, samo je bio nesretan. Prilikom tog posljednjeg posjeta rekao je Prewu, da ga, im bude sposoban za transport, poslati natrag u Sjedinjene Drave u neki dom za stare vojnike ili, tobi bilo jo gore, u kakvu bolnicu za ratne invalide. Prew je vidio ve dosta takvih sluajeva, Kad ovjek dovoljno dugo radi u nekom zvanju, doznaje i ono, o emu upueni nikad javno ne govore. Medutim, samo gledanje bilo je slino kao i ono s ranjenicima. Batrljice ruku bez aka ne stoje u nikakvoj vezi s tobom. To je zadesilo nekog drugog, a nikada tebe samoga. Prew se osjeao upravo kao to mora da osjea ovjek, koji je izgubio pamenje i probudio se u nekoj stranoj zemlji, u kojoj dotada nikad nije bio, pa ondje uje jezik, koji ne moe da razumije, a kraj toga ima samo neku neodreenu predodbu, kao neku moru, o tome, kako je uope stigao amo. Kako si doao ovamo, pitao bi sama sebe, medu te strane i neobine ljude? A pritom se upravo boji da uje odgovor, to mu ga daje njegovo vlastito ja. Zaboga, pitao se on, zar sam ja neki abnormalan ovjek? Na ono to se meni dogodilo, i to mene smeta, drugi se i ne osvru! Zato i ja ne reagiram kao oni? No boksanje nije bio nikad njegov pravi poziv. Njegov je poziv bilo sviranje u trublju. Zato se onda nalazi ovdje i igra boksaa? Vjerojatno bi se stvari nakon onog dogadaja s Dixie Wellsom razvile na isti nain i u onom sluaju, da ga nije muilo obeanje to ga je zadao majci. Ali stara, naivna baptistika prisega bila je najjai adut, jer ju je neiskusni djeak odrao, ne onako kao to bi je odrao baptista, ve doslovno. Sutina boksa, razmiljao je on, sastoji se u tome, da drugoga na neki nain ozlijedi i to namjerno i posve bez potrebe. Dva mukarca, koji nisu jedan drugom neprijatelji, ulaze u ring i pokuavaju da jedan drugome zadaju boli, samo da bi time drugim ljudima, manje hrabrima od njih samih, pribavili ugodan osjeaj bojazni. Da bi dijete dobilo ime, nazivaju takvu priredbu sportom i klad se. Prew jo nije nikada promatrao stvar u takvom svijetlu, a ako je uope postojalo neto, to nije mogao da podnese, onda je to bila svijest da je prevaren. Kako je boksaka sezona bila ve zavrena, mogao bi poekati do narednog prosinca, prije nego to im saopi svoju odluku. Mogao bi drati jezik za zubima i odmarati se na teko steenim lovorikama, sve dok ne bi dolo vrijeme da dokae kako ih je zavrijedio. On medutim nije bio dovoljno poten, da neto takvo uini. Nije bio dovoljno poten, da ih prevari, iako nije pristajao, da oni njega prevare. Nije imao onoga potenja, koje posve prirodno vodi do uspjeha. Kad im je razjasnio, zato se kani odrei boksa, oni mu u prvi as nisu povjerovali. A onda, kasnije, videi, da misli ozbiljno, zakljuie da je samo zbog koristi bio sporta i da ne voli boksanje onako, kao to ga oni vole. Cak su ga i degradirali, obuzeti opravdanim gnjevom. Zatim, jo kasnije, kad Prew ipak nije popustio, oni ga zaista vise nisu mogli da razumiju. Pokuali su da ga izgrade, poeli ga opominjati, apelirati na njegovu svijest, razgovarali s njime kao ravnopravni mukarci. govorili su mu da je vrlo dobar, 19 razjanjavali mu koliko smo nade polagali u vas i pa valjda nas ne ete ostaviti na cjedilu. upozoravali su ga, to je duan svome puku i predoavali mu, da bi se morao stidjeti. U ono su ga vrijeme zaista poeli neprestano s time uznemirivati, a on je nato zatraio premjetaj. Zatraio je premjetaj u taj drugi puk jer je on imao najbolji trubljaki zbor u Lower Postu. Nije trebao da svladava nikakve potekoe. im je neto odsvirao na trublji, oni su ga premjestili. Zaista su ozbiljno traili dobroga trubljaa. TREE POGLAVLJE

Istoga jutra oko osam sati, kad je Prewitt jo- ureivao svoju prtljagu, izaao je etni starjeina Milton Anthony Warden iz pisarnice ete G. Pisarnica se nalazila na lijepo uglaanom hodniku, koji je vodio iz trijema, okrenutog prema dvoritu, do prostorije za dnevni boravak, koja je gledala na ulicu. Warden zastane na ulazu i nasloni se na vratnice. Sa cigaretom u ustima. zabivi ruke duboko u depove, promatrao je nastup ete, koja se, opasana i s pukama, u svjee rano jutro svrstala za vjebu. Trenutak je stajao na zrakama sunca, to su ga koso obasjale s istoka, no jo je uvijek osjeao hladnou, koja je ve poela uzmicati pred vruim danom. Uskoro e zapoeti proljetno doba kia, ali prije toga treba jo da prode vrua i suha veljaa, jednako suha i vrua kao i prosinac. Kasnije, u kino doba, bit e veoma vlano, nou hladno, pa e morati da izvadi sapun z sedla i da se upusti u oajnu borbu protiv plijesni na konoj opremi. Upravo je zavrio unose u bolesniku knjigu i svoj jutarnji izvjetaj, pa oboje odaslao. Sad je lijeno puio cigaretu i promatrao kako se svrstava eta, radujui se to nije morao u torn sudjelovati, prije nego to se vrati u skladite, da ondje ponovo naporno radi, ovaj put On odbaci cigaretu u plosnatu eljeznu posudu olienu bo jama puka, crvenom i crnom i poeka dok zaelje ete proe kroz teretni ulaz kasarne i iezne s vida. Zatim side na glatki beton trijema i pode do otvorenih vrata skladita. Miltonu Antony Wardenu bile su trideset etiri godine. U toku tih osam mjeseci, otkad je bio etni starjeina ete G., ovio je tu jedinicu oko pasa, kao da je ona neki pojas i preko nje je navukao koulju. S vremena na vrijeme ponovo bi se sjetio te injenice. Stvarno je bio neumoran radnik. I toga se rado sjeao. On je dakle tu nemarnu hrpu ljudi izvukao iz blata povrne administracije. Zaista, kad bi pomislio o tome, a to je esto inio. on jo nikad nije susreo ovjeka, koji bi u svemu, to bi poduzeo bio tako zaudo spretan, nikoga osim Miltona Anthony Wardena. Redovnik u eliji, naali se on, ulazei kroz otvorenu stranu dvostrukih vrata. Poslije jarkog sunanog sjaja morao je najprije da zastane i da privikne oi skladinoj prostoriji bez prozora. a u kojoj su dvije elektrine arulje visei na lancima sa stropa kao uarene suze, jo vie naglaavale tamu. Ormari koji su dopirali do stropa, police i hrpe gajbi nagomilale su se oko grubo izradenog stola. Za tim stolom sjedio je desetar Leva, marljivo kuckajui s dva prsta, sav savijen i beskrvan, kao da mu je vjena tama tog njegovog dvorca prodrla u ile. Tanki mu je nos bio samo masna mrlja u svijetlom krugu svjetiljke na stolu. U odjei od kostrijeti i s posudom punom pepela, ree Warden, kojega je majka nazvala po svetom Antunu, sutra bi mogao da bude kanoniziran, Niccolo. Odi dodavola, odvrati Leva. Nije podigao pogled, niti je prestao tipkati na stroju. Je li se onaj novi ve pokazao? Sveti Niccolo od Wahiawe, nastavi Warden muenjem. Zar ti nikada ne e dojaditi taj ivot? Kladim se, da su ti se zapljesnivila muda! Je li doao ili nije? upita Leva. Priredio sam njegove papire. Jo nije, Warden poloi laktove na tezgu, a to se mene tie, nadam se, da ne e 20 nikada ni doi. A zato ne? nevino upita Leva. uo sam da je prokleto dobar vojnik. Tvrdoglavac je, prijazno e Warden. Poznajem ga. Prokleti tvrdoglavac. Nisi li u posljednje vrijeme bio prijeko u Wahiawi kod debele Sue? Njezine e djevojke ve otrti tu plijesan s tebe. Imaju dobru mast za kou, vlastiti proizvod A kako bih mogao onamo? odvrati Leva. Zar s onim novcem, to mi ga vi placate? Cuo sam, da je taj Prewitt prili- an boksa i da e fino pristati u Dinamitovu menaeriju.

I da e biti jedna beskorisna usta vise to ih moram hraniti, dobaci Warden. Jesi li i to uo? Pa zato ne? Ve sam na to navikao. teta samo to je poekao do veljae, do kraja boksake sezone. Sad e opet morati da do narednog prosinca na vodniki in. O, ti siromani, bijedni i nesretni ovjee, javi se Leva, svatko te iskoritava. On se nagne natrag i pokaza rukom na hrpe opreme, koje su bile posvuda nagomilane. Na torn je radio posljednja tri dana. Koliko se samo radujem, to imam tako zgodan, lak i dobro plaen posao! Prokleti tvrdooglavac, potui se Warden, nacerivi se, prava nitica iz Kentuckyja, koja e za est tjedana postati desetar. pa ipak e i dalje ostati samo prokleta tvrdoglava nitica. Ali dobar je trublja, dobaci Leva. uo sam ga. Prokleto dobar trublja. Najbolji trublja u naem garnizonu, doda nasmijeivi se. Warden lupi akom o tezgu. Onda je trebao ostati u tru- bljakom zboru, viknu, gurne vrata od ukoena drva i zade iza tezge gazei po hrpi koulja, hlaa i ovijaa, to su leali na podu. Leva ponovo sagne glavu nad stroj i poe tipkati itei tiho kroz svoj dugaki tanki nos. Jesi li konano svrio s torn prokletom inventurom vojne odjee? grubo e Warden. Dodavola, to misli, tko sam ja? upita Leva, koji se jo uvijek smijao u sebi. Ti si prokleti intendantski pisar i tvoja je dunost da dovri tu glupost umjesto da cijelo vrijeme brblja o premjetajima. Jo prije dva dana trebao si s time biti gotov! Reci to intendantskom vodniku O'Hayeru, odvrati Leva. Ja sam ovdje samo pisar. Warden isto tako nenadano presta divljati, kao to je i zapoeo, pa pogleda Levu, kao da ga lukavo kani ocijeniti, poee bradu i naceri se: Je li tvoj slavni majstor, gospodin O'Hayer, ve jutros bio ovdje? No, to misli ti? upita Leva. On izvue svoje isueno tijelo iza tezge i pripali cigaretu. No, odvrati Warden, bio bih sklon tome da kaem ne. Jednostavno nagaam. Da, ree Leva, imao bi pravo. Warden mu se n'asmije. Uostalom, tek je osam sati. Ne moe od ovjeka njegova poloaja i od ovjeka s njegovim brigama oekivati da e ustati u osam sati, zajedno s pisarima kakav si ti. Tebi je to ala, zlovoljno e Leva, ti se tome moe smijati. Ali meni to nije ala. Moda broji novac to ga je sino dobio na kartama u svojim spremitima naceri se Warden. Okladio bih se, da bi i ti volio provoditi tako lijep i lagan ivot. Volio bih da imam samo deset postotaka onoga novca, to ga svaki puta na dan isplate dobiva u tim spremitima, ree Leva mislei pri.tom na velika spremita na drugoj strani ulice, nasuprot prostoriji za dnevni boravak. Ondje se svakoga mjeseca, poto su iz spremita izgurani topovi od 37 mm i kolica za mitraljeze i sve ostalo, skupio veliki dio novca, koji je toga dana postojao u Lower Postu. Ondje je O'Hayer uvijek izvlaio 21 najvee dobitke. < A ja sam mislio, ree Warden, da on tebi daje bar toliko, to ovdje obavlja njegov posao. Leva ga pogleda ubilakim pogledom, a Warden zahihoe. Takav si ti! ree Leva. Na kraju e jo od mene zatraiti udio ili e me dati degradirati. To je dobra zamisao, naceri se Warden. Hvala. Ja nikada ne bih sam nadoao na nju.

Jednog dana ne u vise biti tako prokleto smijean, uzbudi se Leva. Onog dana, kad se budem dao premjestiti odavle, pa ti ostavim cijelo skladite, a ne bude nikoga, tko bi mogao da obavi posao osim O'Hayera, koji ne umije razlikovati formular 32 od Nikada ne e zatraiti premjetaj iz ove ete, naruga mu se Warden. Da moras odavde izai prije zalaza sunca, bio bi slijep kao imi. Ovo ti je skladite prelo u krv. Ne bi ga mogao napustiti ni da mora. Ah, ree Leva. Tako je to dakle? Ve mi je dojadilo da obavljam itav posao intendantskog vodnika, a O'Hayer uiva priznanje i nagradu samo zbog toga, jer je Dinamitov najbolji boksa lake kategorije i jer puku plaa ta spremita. Nije ak ni dobar boksac. Ali je zato dobar karta, ravnoduno e Warden. A to broji! Da, istina je, dobar je igra. Mamina maza. Htio bih samo da znam koliko plaa svakog mjeseca Dinamitu, osim onoga, to plaa puku. Niccolo, nasmije se Warden, pa^ti zna da neto takvo nije doputeno. stoji u vojnim propisima. Serem ti se na propise, odree Leva zacrvenjevi se. Kaem ti da e me on jednog dana dovesti do bjesnila. Mogao bih dati, da me sutra premjeste i dobiti sam skladite za sebe. Raspitao sam se. eta M trai momka za skladite, Milt. On se odjednom prekinu razabravi, da je i protiv volje odao tajnu, koju nije htio da otkrije i da ga je Warden na to naveo. Na lieu mu se ukaza strah i zlovolja i on se utke opet okrene prema svome stolu. Warden je uhvatio letimian izraz na Levinu lieu, pa se trgne uoivi tu netom otkrivenu opasnost. Morao je pronai nain da joj se opre, ako je htio da mu skladite i dalje bude u redu. Zato pristupi k Levi do stola i ree: Ne brini, Niccolo, ne e to potrajati u beskonanost. I ja imam nekoliko gvoa u vatri, doda znaajno. Ve si davno trebao biti unaprijeen. Ti obavlja cio posao. Ja u se pobrinuti, da bude unaprijeen, nastavi, pokuavajui ga umii'iti. Ali to ti ne e uspjeti, nezadovoljno e Leva. Ne e, dok je Dinamit komandir ete, dok se O'Hayer nalazi u njegovoj boksakoj momadi i dok puku plaa najamninu. Zakvaio si se za tur i ne moe se osloboditi! Znai, da mi ne vjeruje? ree Warden negodujui. Nisam li ti rekao da imam jo nekoliko gvoa u vatri? Ja vie nisam regrut, odbije Leva. Ne vjerujem nikome. Ve trinaest godina sluim u vojsci. Kako napreduje u ovome? upita Warden i pokaza na jednu- hrpu formulara. Treba li pomo? Doavola, odvrati Leva. Ne trebam pomo. On pokaza na hrpu formulara visoku etiri prsta. Jedva imam dovoljno posla, da bih bio potpuno zaposlen. Zato mi je i moral tako pao. Ti ve zna to vele momci iz personalnog odjela: pomanjkanje posla i dokone ruke kode moralu. Daj meni polovicu, ree Warden glumei umornost. Usprkos onome, to sam ve 22 propatio, moram sad da budem jo i pisar u skladitu! On uzme formulare, to mu ih je Leva pru- io, naceri se i namigne iscijedenom Talijanu. Dva vrijedna momka, kao to smo mi, moi e sve jo danas svriti, dobaci Da nemam tebe u toj jedinici, Niccolo! Nije mi povjerovao ni ono s gvoem u vatri, pomisli Warden, jednako kao to ni sam ne vjerujem. Ovakvoga starog zeca, kao to je on, ne moe umiriti obeanjima, ve moras uhvatiti s njime lini kontakt i zgrabiti ga za njegovo prijateljstvo, za njegov ponos. Svrit emo to, ree, a onda e imati mjesec ili dva mjeseca odmora. Nisi nita bolji od momaka u kuhinji, Niccolo. I oni se uvijek prijete, da e napustiti posao, jer je Preem kuhinjski vodnik. Ali to nikada ne uine. Puka ih tjera u smrtni strah. On poloi

hrpu formulara na tezgu i razdijeli je u male hrpice, da bi mogao poeti da radi. Iz kuta donese visoki stolac bez naslona, sjedne uz tezgu i izvue staro naliv-pero. Ja im ne bih zamjerio da odu, dobaci Leva. No oni ne e otii. Dovraga, volio bih da odu. Ni ti ne e otii, ali s istog razloga. Ti ne moe otii, Niccolo, i ostaviti me na cjedilu. Ti si isto takva velika luda kao i ja. Misli li? Cuvaj me, Milt, samo me uvaj! No zvuk njegova glasa se promijenio. Nije vie govorio ozbiljno ve porugljivo. Warden zarei na nj: Na posao! Ili u te natjei'ati da se ponovo obvee! U svinjskoj guzici! prihvati Leva, nastavivi pjesmu. O Miltone, pomisli Warden, kakav si ti kukin sin, kakav .lljivi kukin sin! Ti bi svoju vlastitu majku prodao Lucky Lucianu8, kad bi time mogao osigurati red u svojoj jediaici. Samo zato, da bi svoje skladite odrao u redu, ti e laima i laskama zavesti siromanog starog Niccoloa. Toliko si ve nalagao, nastavi govorei sam sebi, da vise ne zna, to je istina, a to nije. I sve to samo zbog toga, da bi tvoju etu oznaili kao izvrsnu. Time misli, dakako, Holmesovu etu. Dinamit Holmes, boksaki trener, jaha i ulizica broj jedan kod naeg Velikog Bijelog Oca, pukov- nika Delberta. Njegova je to eta, a ne tvoja. Zato ne pusti njemu, da on tako radi? Zato ne dopusti da on rtvuje svoju duu na oltaru uspjeha! Da, razmiljao je, zato to ne uini? Zato ne ode odavde? Kad e otii, kada e spasiti potovanje prema samome sebi? Nikada, odgovori on. Odvie je to dugo potrajalo, pa se sada upravo boji ustanoviti, da li jo uope ima nekog potovanja prema samome sebi, koje bi mogao spasiti. Ima li ga jo? upita on sam sebe. Ne Miltone, ne ne vjerujem da ga jo ima. Zbog toga i ne odlazi. Zakvaio si se za kako ree Leva. On se posveti formularima i poe raditi onom divljom brzom energijom, koja je stopostotno djelotvorna, ne doputa zabune i tako brzo i sigurno zavrava posao, kao da ovjek uope nije uza nj, ve negje drugdje, a kad se vrati ovamo, vidi da je posao obavljen, ali kao da ga on sam nije obavio. Bila je to ona ista energija kojom je i Leva iza njega radio. Kad je sat kasnije uao O'Hayer, oni su jo uvijek radili. Na trenutak je zastao na osvijetljenom ulazu, pleata sjena, ekajui da mu se oi priviknu na tamu. inilo se da je s njime uao hladni povjetarac, koji je ubio topli radni zanos ove dvojice. O'Hayer pogleda s izrazom odvratnosti na papir i na predmete opreme, koji su leali naokolo. Tu strano izgleda, Leva, javi se on, trebali bismo urediti tu zbrku. Poto je O'Hayer htio da zade iza tezge, morao je Warden pospremiti papire i ustati da ga propusti. Promatrao je kako je taj visoki i dotjerani Irac preao boksakom spretnou preko hrpe opreme i nagnuo se da zaviri Levi preko ramena. O'Hayer je bio obuen u jednu od svojih uniformi, radenih po mjeri, to ih je dao ivati u Honolulu. Na nju su bila naivena tri irita rukcm ispletena, oznaka za vodnika. Warden poloi svoje papire natrag na tezgu i nastavi radom. Kako napreduje posao, Leva? upita O'Hayer. Leva ga kiselo pogleda. Tako tako, vodniee, tako tako. 23 Dobro, kako zna, u zaostatku smo. O'Hayer se vedro smjekao, a njegove tamne oi bile su nepromijenjene uspi'kos'toj ironiji. Leva ga naas pogleda, a onda nastavi radom. O'Hayer se proeta kroz uski slobodni prostor. Pregledavao je hrpe opreme, tu i tamo bi neto okrenuo, a poneku hrpu bi ispravio. Te bi stvari trebalo srediti po veliini, ree. Ve su sreene, odvrati Warden ne podigavi pogled. Gdje si bio, kad je pljutalo sranje?8 Lycky Luciano, zloglasni ameriki gangster iz vremena oko Drugog svjetskog rata, vlasnik javnih kua u Chlcagu.

Da? nemarno ree O'Hayer. Onda moramo nai mjesta za te stvari. Ne moemo ih ostaviti, da lee ovdje. Tu su sva- kome na putu. Moda su tebi na putu, ljubezno uzvrati Warden. Meni nisu. To je bila teka situacija i on osjeti da se mora svladavati. Svaki put, kad govorim s O'Hayerom, dolazi do napetosti, pomisli Warden. Napetost ga je uvijek inila nervoznim. Kad su ve na svaki nain eljeli, da ga postave kao intendantskog vodnika, zato ga nisu poslali na koju od onih prokletih kola? Makni te stvari s poda, ree O'Hayer Levi. Stari ne voli takav nered. Tu je zatrpano. Leva se nasloni natrag i uzdahne. O. k., vodnie ree. Da to odmah uinim? Svakako danas, odgovori O'Hayer. Zatim se ponovo okrene prema skladitu i poe zavirivati u sve velike pretince. Warden se tekom mukom ponovo udubljivao u posao. Osjeao je da bi upravo sada trebalo rei to misli i ljutio se to to nije uinio. Trenutak kasnije brzo ustane, da pregleda neku oznaku veliine i sudari se s O'Hayerom. Spusti ruke kretnjom odvratnosti i nagne glavu ustranu. Zaboga, dreknu, gledaj da nestane odavde! Gubi se nekamo drugamo, bilo kamo! Sjedi u tvoj Duesenberg! Idi u spremite i prebroji jueranji dobitak. Mi radimo tvoj posao. Nestani i ne brini za nj! Bila je to preduga dreka za jedan dah, pa mu kod posljednjih rijei ponesta sape. O'Hayer mu se blago nasmjehne. Ruke su mu visjele uz tijelo, nenapeto, ali spremno za udarac. Svojim je hladnim kartakim oima, do kojih nikada nije dopro njegov osmijeh, bu- ljio u Wardena. Dobro, starjeino, odvrati, ti zna da se ja nikad ne prepirem s etnim vodnikom. Doavola i etni vodnik! odbije Warden. Piljio je u te uske oi, radoznao, dokle bi morao nastaviti, da toga nasmijanog igraa dovede, da pokae ma kakvo uzbudenje. ak i u meha- nizmu toga stroja za zbrajanje morao se negdje nalaziti neki osjeaj. Bez naroite strasti razmiljao je, bi li ga udarcem obo- rio na tlo, samo da vidi, to e O'Hayer poduzeti. Leva ih je promatrao sa svoga stola. Nisam govorio kao etni vodnik. Govorio sam kao Milt Warden. Opet ti kaem. odi dodavola i gubi se! O'Hayer se ponovo nasmijei. O.k., starjeino. Bez obzfra u ije ime govori, ti ipak ostaje etni starjeina. Dovidenjac, napadno dobaci Levi, pa obide Wardena, nam j price mu okreui leda i izade iz skladita, ne rekavi vie nita. Jednog dana e me dovesti do bjesnila, ree Warden piljei u vrata. Jednog dana ja bih njega htlo dc- dovedem do bjesnila. Pitam se, moe li se on uope razgnjeviti. Jesi li ga ve kad vidio kako boksa? upita Leva kao usput. Da, vidio sam ga gdje boksa. Vidio sam kako je po bodo- vima pobijedio Taylora. Mislio sam, da bih mogao bar neto do- biti za onaj posao, to ga obavljam umjesto njega. est 24 puta je foulom udario Taylora, dobaci Leva. Ja sam brojao. Svaki put je bio neki drugi foul, tako da ga je sudac uvijek mogao samo opomenuti. Taylor je zbog toga pobjesnio. Ali kad je i Taylor udario foul, O'Hayer nije pobjesnio. Spretan je to momak. Htio bih da znam koliko je zapravo spretan, zamiljeno e Warden. On zasluuje mnogo novaca, ree Leva. Volio bih da sam tako spretan da mogu toliko zasluiti. Sa svojim dobicima iz spremita uspio je dovesti ovamo cijelu svoju obitelj iz Sjedinjenih Drava, svom ocu kupiti restauraciju na Wahiawa Midwayu, sestri kitniarski salon, koji posjeuju bogatai, a osim toga sa gradio im je u Wahaiwi kuu od deset soba. To znai da je ve prilino spretan ... Kako ujem, sad se kree u finom drutvu u gradu. Ima prijateljicu iz drutva.

Kad njegova Kineskinja ima periodu, zar ne? upita Warden. Boe! viknu pun nade. Misli li da e se njome oeniti i da e se povui? Toliko sree nemamo, odvrati Leva. Zadaje mi vie tekoa od Preema. Preem je samo pijanica. Moda bismo sad mogli raditi, predloi Leva. Nisu jo dugo radili, kad se izvana po putu, koji je vodio do etne zgrade, dovezoe kola. Dovraga, ta je to? mrko e Warden. Otkad je ovdje prokleti Royal Hawayan hotel? Tko je to sad? zlovoljno upita Leva. Warden ugleda visoku vitku plavokosu enu kako izlazi iz automobila. Za njom se izvue iz kola devetgodinji djeak i poe se vjeati o nisku ogradu uz rub plonika. Zena je pola plonikom dalje, a vrhovi njezinih dojki lako su se pomicali ispod grimiznog pulovera. Warden otro pogleda onamo i zakljui, da ona ne nosi grudnjak. Grudi su joj se odvie pomicale i bile su previse iljaste. Tko je to? upita Leva. Holmesova ena, prezirno e Warden. Leva uspravi leda i pripali novu cigaretu. Odnio je davo, ree. Nju i njezine pulovere. Kad nikoga nema u pisarnici, dolazi ona ovamo. A svaki put, kad dode, stoji me to tri dolara kod gospode Kipfer u New Congressu, a posebno jedan dolar za vozikanje taksijem u grad. Big Sueine djevojke nisu dovoljno dobre da mi izbriu tu sliku. Dobro izgleda, prizna Warden mrmljajui. Promatrao je usku suknju ispod koje je, ravno iznad bokova, provirivala tanka izboina, rub njezinih gaica, sve dok mu se nije izgubila iz vida. Ta je suknja podcrtavala njezinu pohotnost, koju nijedna ena nikad ne bi priznala, pomisli on. Warden je imao svoju posebnu teoriju o enama. U toku dugih godina upitao je sve ene, koja bi ga zanimale, hoe li s njime spavati. Hoete li poi sa minom u postelju? One bi sve bile povrijedene, pa ak i one pijane barske djevice. Dakako da bi to uinile, ali tek kasnije, lcada bi on ispunio sve propise korektnog pribliavanja. Nijedna ena nije nikad X'ekla: Dakako, naravno, rado u s vama spavati. One to jednostavno nisu mogle da reknu. Narav im nije doputala, da budu toko iskrene. Dakako, ree Leva. Lijepa je. A ona zna kako se to dade iskoristiti. Zaista? upita Warden. Pretpostavljam da si ve spavao s njome? Ne, dovraga, ja nisam. Nemam dovoljno irita. Ali vidio sam je ovdje, kako razgovara s O'Hayerom. Prologa tjedna odvezao ju je u Wahiawu, u onom Chrysleru tamo vani. Poli su kupovati, isceri Leva lice. Cini se kao da bih i ja morao kupiti kola, ree Warden, no u dui nije u to vjerovao. Zene to uvijek nazivaju nekim drugim imenom. Nikad to ne zovu onim pravim, jedinim istinitim imenom, osim ako su profesionalne kurve. Samo mi nemoj pripovijedati, da ti se ona nije pokuala pribliiti, ree Leva. Doavola, nije, odvrati Warden. Ja bih joj dao ono to trai. No, onda si ti jedini, nastavi Leva. Kad bih imao in, to mi ga cijelo vrijeme obeava,25 mogao bih da se i sam neega domognem. Ali, da se ona upusti s toborn mora biti najmanje desetar. Na nas obine vojnike se i ne obazire, rezignirano e on. Zatim podigne pet prsti uvis i odbroji na njima imena: Vodnik O'Hayer, vodnik Henderson iz Dinamitove stare jedinice u Blissu, koji se sad brine za Holmesove konje smjetene kod tovarnih konja i tri put na tjedan odlazi s njome na jahanje. Desetar Kling Holmesov autant. Sa svima se njima provozala. To zna svatko u eti. Mora da ima neku perverznu sklonost prema podoficirima svoga mua, jer se on ne moze za nju pobrinuti. Odakle ti to? Jesi li studirao psihologiju?

Nekoliko su asaka utjeli, a onda zaue kako ona kuca na vrata pisarnice. Kad joj nitko nije odgovorio, zaue gdje se vrata kripljui otvaraju. Da ovo razumijem, ne moram nimalo poznavati psihologiju, odvrati Leva. Vjerojatno nisi vidio kako je poljubila Champa Wilsona, kad je prole godine odnio ampionat lake kategorije? Vidio sam, dakako. to je na tome? Wilson je Dinamitov boksaki prvak i dobio je nagradu. To je posve naravno. Ona je znala, da e tako misliti ti, a i svi ostali, usprotivi se Leva, no na stvari je ipak bilo neto vise. Poljubila ga je ravno u usta, usprkos krvi, kolodija i svega ostalog. Ogrlila ga je golim rukama i trla mu njima znoj po ledima. Kad ga je ispustila, bila joj je haljina posve tamna od znoja, a lice puno krvi. Sto mi to pripovijeda! Ja tebi ne pripovijedam nita, odvrati Warden. To pripovijeda ti meni. Tebe samo zato nije jo pobrala jer si ovdje nov. Ve sam osam mjeseci ovdje, spomenu Warden. To bi moglo biti dovoljno. Leva zakima glavom. Ona se ne smije izvri nikakvom riziku. Svi ostali, osim O'Hayera, bili su s Holmesom u Blissu. Wilson, Kenderson i Kling. Po prilici jedini od onih iz Blissa, kojega jo nije okuala, je stari Ike Galovich, ali taj je zaista prestar. Ona ... uo je da se zatvaraju vrata pisarnice i prekinuo se dovraga, odmah e biti ovdje, ree. To me stoji etiri dolara. Svaki put kad ude ovamo. Ne bude li me dao brzo unaprijediti, da i ja neto dobijem, morat1 u se zaduiti u lihvara. Doavola s njom, odvrati Warden, moramo raditi. No ipak je oslukivao njezine korake u hodniku, zatim na verandi, a na kraju pred vratima. Gdje je etni starjeina? upita gospoda Holmes ulazei. Ja sam etni starjeina, gospodo, grmnu Warden unijevi u svoj glas svu onu neoekivanu silu, koja bi prestraila svakoga kao grom iz vedra neba. Warden je promiljeno razvijao taj glas otkad je postao podoficir. Oh, ree ena. Da, dakako. Dobar dan, vodnie. to mogu uiniti za vas, gospoo Holmes? upita Warden ne ustajui sa stolice. Ah, vi znate tko sam ja? Kako da ne znam, madame? Cesto sam vas vidio. On je polako stade mjeriti odozgo dolje, razrogaivi plave oi ispod gustih obrva i erne kose. Pogled mu je odavao tajno izazivanje, to ga nije smio da izrekne. Traim svog mua, malo naglaeno ree gospoa Holmes. Malko mu se osmjehnula i ostala ekajui. Warden je piljio u nju ne uzvraajui joj osmijeh i takoder ekajui. Znate li gdje je on? konano e ona. Ne, gospodo, ne znam, odvrati Warden pa opet poeka. Je li ve jutros bio ovdje? Sad mu je gospoda Holmes uzvraala pogled. Gledala ga je najhladnijim oima, to ih je ikada vidio na eni. Mislite li malo prije, madame? Warden nabere guste obrve. Prije pola devet? 26 Leva se naceri i dalje radei za svojom tezgom. Ovako, kako je Warden izgovorio oslovljavanje, to ga je vojska strogo propisivala i koje je imalo da bude puno respektat poprimalo je posve drugo znaenje. Rekao je, da e doi ovamo, ree gospoda Holmes. No, eto, madame, Warden sad promijeni taktiku, ustade i prijede na ton krajnje uljudnosti. Obino dolazi ovamo prije ili kasnije. Kadto treba da i ovdje obavi po koji posao. Vjerojatno e se u toku dananjega prijepodneva ovdje pojaviti. Uzmognem li ga pronai, rei u mu, da ste ga traili. Mogu mu ostaviti i pismenu poruku, ako elite.

Zatim se nasmijei, otvori pokrov tezge i neoekivano stupi pred nju u sitan prostor ispred tezge. Gospoda Holmes i nehotice uzmakne na trijem. Warden pode za njom ne obazirui se na Levu, koji se iza njega cerio. Trebalo je da za me neto nabavi, ree gospoda Holmes. Prvi puta je taj etni starjeina bio neto vise od mrtve kulise u ivotu njezina mua. To ju je uznemirilo. Mali je djeak jo uvijek pokuavao da se bradom nasloni na ogradu, koja mu je jedva dopirala do pasa. Junior! viknu gospoda Holmes. Prestani s time! Gledaj da se vrati u kola. A ja sam mislila, rekne zatim Wardenu normalnim glasom, da je motta. nabavio ono to sam ga molila i da je stvari ostavio kod vas. Warden se iroko osmjehnu. Da nije na nju izveo nikakav dojam, ne bi ona upotrebila tu rije nabavio. Vidio je kako su joj se oi malo uznemirile, kada je razumjela njegov osmijeh. No, ona se ubrzo savlada i pokua ga prisiliti da obori pogled. Wardenu postane jasno, da je ona hrabra i otra ena. U torn trenutku zamijeti Karen Holmes lukove obrva na irokom Wardenovom lieu. Te su mu obrve podavale izraz maloga djeaka, kojemu je uspjelo da izvede kakvu psinu. Opazila je njegove zasukane rukave, koji su otkrivali svilenkaste erne dlake na snanim zapeima i na miiavim podlakticama. U uskoj koulji razabirali su se okrugli jastuci miia na njegovim ramenima, mlohavei i ovrujui, kad bi se pomaknuo. Ni to. nije dosad na njem opazila. No, madame, uljudno nastavi Warden, iako je uoio novi dojam, to ga je izveo na nju. Osmijeh mu se proiri i stisne mu oi, to je njegovu lieu dalo neki izraz prevejanosti. Moemo dakako zaviriti u pisarnicu i pogledati, da li su vae stvari ondje. Moda je on doao u pisarnicu i opet otiao, dok sam ja radio u skladitu. Ona pode za njim u pisarnicu, iako je trenutak prije bila ondje. Oho, zaueno e Warden, ovdje ih nema. Htjela bih samo znati gdje bi mogao da bude, nervozno e gospoa Holmes, napol govorei sama sebi. Kad je spomenula svoga mua, na elu joj se ukazae dvije otre i neprijazne male bore iznad nosa, razdijelivi joj elo u dvije polovine. Warden je namjerice malo poekao, tono odmjerivi vrijeme. Onda e: No, madame, koliko ja poznajem gospodina kapetana, on e s pukovnikom Delbertom biti ve u klubu da popije nekoliko aica i da se porazgovori o problemu sluinadi. Gospoda Holmes polako okrenu k njemu svoj hladni pogled, kao da je on neki objekt pod mikroskopom. Cinilo se, da njezin ispitljivi pogled ne zna nita o banenjima u klubu ni o sklonosti pukovnika Delberta prema urodenikim djevojkama. No Wardenu, koji ju je promatrao, uini se, da u njezinim oima x-azabire Iako svjetlucanje, gotovo tako, kao da se ona zabavlja. Najljepa vam hvala na trudu, vodnie, ree ona hladno i s visoka. Zatim se okrene i izade iz sobe. Molim, molim, madame, srdano vikne on za njom. Uvijek sam spreman da vam 27 pomognem. Uvijek i u svakom pogleu. On polako izade na trijem, da je vidi kako se uspinje u kola i odlazi. Premda je poprimila mjere opreza, on ipak ugleda bli- jesak njezina bijelog stegna i nasmije se. Kad se Warden vratio u skladite, Leva je jo uvijek sjedio za svojom tezgom. Jesi li u posljednje vrijeme bio kod gospode Kipfer, Milt? naceri se on. Ne, nisam, odvrati Warden. Kako ivi ta draga stara dama? Dobila je dvije nove djevojke iz Drava. Jednu crvenokosu i jednu smedu. Zanima li te to? Ne, odgovori Warden, ne zanima me.

Ne? nacex-i se Leva. A ja sam ve pomislio, da e veeras poi sa mnom. Mislio sam, da bi to moda mogao ustrebati. Odi dodavola, Niccolo. Kad jednom dospijem dotle, da za to moram plaati, odx*ei u se svega. Leva se piskutljivo nasmije. Zvualo je kao klokctanje u ispunici Dieselova motora. No, ree, samo sam tako pomislio. Covjee, ta Holmesova ena je zbilja onakva prava, to? Kakva prava ? Prava ena. Vidio sam ve bolje, ravnoduno odvrati Warden. Htio bih da znam, zato se mukarac treba ogledavati za kanakim djevojkama, ako ima neto ovakvo kod kue i ako mu je postelja odmah pri ruci. Ona je hladna, odvrati Warden. Zato. Hladna je kao sjeverni pOl. Zaista? podrugljivo e Leva. Drim da je to tono. Mogu zamisliti, da je zbog toga svima dodijala. Pa ipak nisam vidio jo nijednu ensku stranjicu, koja bi bila vrijedna dvadeset godina prisilnoga rada u Leavenworthu. Ni ja, kimnu Warden. Svatko, tko se u to uputa, lud je, jer se izlae opasnosti da opee prste. Oficirska ena! Tono, potvrdi Warden. Da je netko uhvati s tobom, trebala bi samo da vikne, ,silovanje!' i ve bi ti se smrklo pred oima. On pogleda kroz vrata na dvorite kasarne, gdje se eta D muila vjebajui smetnje pri punjenju. Kroz ulaz za teretna kola na jugoistonom kutu dvorita vidjela se polovica procelja Holmesove kue s dva prozora na toj strani. Drugi prozor bio je od spavae sobe. U njoj je jednom bio, kada je Holmes trebao da potpie neke papire, a upravo je presvlaio uniformu. Jo dok je gledao onamo. opazi kola kako se zaustavljaju pred kuom. Karen Holmes izade i krene, dugonoga, glatka i ista ispod suknje, gore na verandu, a on se sjeti, da je isto tako glatka i ista bila i ona druga postelja, ispod koje su leale enske cipele. Pusti to; latimo se posla, ukori on Levu. Onaj novajlija dolazi oko pola deset. Osim toga moram prisustvovati raportu kod Holmesa i to s jednim od onih prokletih kuhara, koji se uvijek zbog neega ale. Taj je raport bio odreden za pola devet, ali kako Holmes dosada nije doao, poet e vjerojatno u pola deset i potrajati do jedanaest sati. Tako ne u s pridolicom za- vriti do dvanaest sati. Dakle, ako treba da ti pomognem, prihvatimo se radije posla. O. k., efe, naceri mu se Leva. Kako god elite, efe. I zapamti, nastavi Warden, da je monsieur O'Hayer rekao, da jo danas moras urediti ovaj nered. Fukam ja na to, odvrati Leva. Fukaj ti svojoj majci, dobaci Milt, latimo se posla.

ETVRTO POGLAVLJE Milt Warden uo je u pisarnici Prewitta kako se pribliuje po betonskom trijemu u prizemlju. Razgovor s kuharom, koji ss alio, poeo je kasno i jo uvijek je trajao, ali Warden je usprkos razgovoru uo korake pridolice i razabrao ih posebnom sposob- nou svojih osjetila, koja nisu nikada posve obuzeta onim to bi taj as radio. Kako bi to bilo, upita sam sebe, sluajui Holmesov glas, kako bi to bilo, kad bi jednog dana, samo jedan jedini puta, mogao izvesti neto, a da prije toga ne onjuka, ne nalazi li se negdje kakva nova udica, kojom bi se mogao posluiti. Nije trebao na to da odgovori. To bi bilo divno.

28

Raport, koji je zapoeo kuharevim albama, a onda se za uzvrat nastavio albama kapetana Holmesa, zavrit e obiajnim govorom, koji ima da podigne moral, ali jo dugo ne e svriti. Taj kuhar, po imenu Willard, kojisealio najee od sviju i silno se trudio da dobije poloaj kuhinjskog vodnika Preema, veoma se rafinirano tuio na Preemovo pijanevanje i njegovu nesposobnost, a alio se i zbog toga, to on. Willard, mora da obavlja posao kuhinjskog vodnika uz plau prvoga kuhara. Vrlo se spretno alio, uspjelo mu je ak da nadmai sve svoje dosadanje albe, ali i Holmes, za kojega je Preem jo uvijek bio jedan od onih, koji su s njime sluili u Blissu, takoder je nadmaio sam sebe, vrlo dobro izmiui iz svega toga, tako da je na kraju ak stekao prednost svojim vlastitim albama na raun Willarda. Po Holmesovu miljenju ne bi Willard ni kao kuhinjski vodnik zavrijedio plau prvoga kuhara. Wardenu je bilo posve svejedno, kako e stvar zavriti. No jer je tu i tamo imao prilike, da se potui na obojicu, naime na Preema, iju je degradaciju prieljkivao, i na Willarda, kojega nije elio kao Preemova nasljednika, ostao je do kraja paljiv. Pritom se neprekidno nadao da e pronai mogunost da se umijea i da prekine raport, kako bi se mogao pozabaviti s pridolicom, a onda se osloboditi da se vrati i da pomogne Levi, koji je vjerojatno bio jedini valjani ovjek u cijeloj jedinici. Da uprava ete izgubi Levu, bio bi to udarac, od kojega se nikad ne bi mogla oporaviti. Monotono brujanje glasova doprlo je van na verandu do Prewitta. On sjede na jedan od stolaca bez naslona i osloni se na zid, spreman da prieka. Igrao se piskom trublje u depu. Pisak je bio njegov i uvijek ga je nosio sa sobom. Svojedobno ga je kupio u Myeru za novae to ga je dobio na kockama. Bio je to onaj pisak, kojim je u Arlingtonu odsvirao poveerje. Izvadi ga i pogleda, a pred njim se, kao da je to staklena kugla nekog arobnjaka, ponovo pojavi onaj dan. Bio je prisutan i sam predsjednik, sa svim svojim podanicima i straarima. Podupirao se o ruku jednoga od njih. Neki crnaki trublja svirao je jeku njegovom poveerju. Crnae je bio bolji trublja, ali budui da nije bio bijel, postavili su ga na breuljke, da svira jeku. Zapravo bi on, Prewitt, trebao da svira jeku. Razmiljajui o torn, stavi svoj dragulj natrag u dep i skrsti ruke na prsima, jo uvijek ekajui. Iz skladita ete G uo se isprekidan zvuk pisaeg stroja. Pred kuhinjskim vratima, zatienim mreom protiv muha, sjedio je na suncu jedan od KP 9 momaka, gulio krumpire i od asa do asa prekidao rad da potjera muhe, koje su mu zujale oko glave. Prew ga je promatrao osjeajui u sunanoj atmosferi punoj zujanja da je devet sati i trideset minuta radnoga dana. Divan dan, zar ne? upita ga kuhinjski momak, sitni Talijan kovrave kose, uskih i koatih ramena, koja su mu virila iz donje koulje. Namrtivi se bijesno nabode nov krumpir na no i trijumfalno ga podigne uvis kao ribu uhvaenu u prljavoj vodi kotla broj 18. Zaista, potvrdi Prew. Lijep nain, da ovjek potrati vrijeme, nastavi kuhinjski momak, okreui naboden krumpir, prije nego to ga je poeo guliti. To je dobro za pamet. Jesi li ti taj novi doljo? 29 Jesam, potvrdi Prew, koji nikad nije volio Talijane. Ha, nastavi kuhinjski momak, izabrao si finu jedinicu, prijatelju moj. Nastavljajui da automatski guli dalje, poee Talijan svojom golom bradom golo rame. Nisam je ja sam izabrao. Ukoliko sluajno nisi kakav sporta, nastavi kuhar, ne oba- zirui se na Prewov odgovor. Bilo kakva vrst sportaa, uope svaka vrst, ali najbolje boksa. Ako si boksa, izabrao si pravo mjesto i za tjedan dana pozdravit u te kao desetara. Nisam sporta, odvrati Prew.9 KP, kratica za kitchen patrool, kuhinjska patrola, vojnici, koji deuraju u kuhinji.

Onda te alim, prijatelju, sauesno e kuhinjski momak. To je sve. Zalim te. Ja se zovem Maggio i kako vidi, nisam nikakav sporta. Ali zato gulim krumpire. Prokleto sam istre- nirani gulitelj krumpira. Najbolji sam gulitelj krumpira u cijeloj schofieldskoj kasarni. Dobio sam ak i odlikovanje. Iz kojeg dijela Brooklyna dolazi? nasmije se Prew. Tamne otre oi ispod upavih obrva zaplamtjee, kao da je Prew u kakvoj mranoj katedrali zapalio svijee. Atlantic avenija. Poznaje li Brooklyn? Ne, nikada nisam bio ondje. Ali u Meyeru sam imao druga koji je bio iz Brooklyna. Svijee se ugasie. Oh, ree Maggio, a onda oprezno, kao ovjek, kojega nita vise ne moe razoarati, upita: Kako se zvao? Smith, ree Prew. Jimmy Smith. Isuse Kriste, dobaci Maggio i prekrsti se patentiranim noem za guljenje krumpira. Upravo Smith! Ja u te u subotu u dvanaest sati u podne u Macyjevom izlogu 1 poljubiti u guzicu, ako sam ikada uo da u Brooklynu postoji neki Smith. Prew se nasmije. Tako se zvao. Zaista? ree Maggio, namrteno promatrajui nov krumpir. To je silno. Ja ipak poznajem nekog Zidova koji se zove Mu- dopyl. Mislio sam da poznaje Brooklyn. Onda zauti pa pro- mrmlja: Jimmy Smith. Iz Brooklyna. O moja kljenuta lea! Prew se nakesi, pripali cigaretu i stade sluati kako je bru- janje iz pisarnice odjednom poraslo za punu oktavu. uje li to? upita Maggio, pa pokae noem prema prozoru. Eto, to i tebe oekuje, prijatelju moj. Da si momak na mjestu, bilo bi bolje da se odmah okrene i da ode odavde. Ne mogu, odgovori Prew, premjeten sam na vlastitu elju. Ah, mudro e Maggio. Opet neki vrtiguz. Jednako kao i ja. No, prijatelju, saosjeam s tobom, nastavi on gorko, ali moj je poloaj odvie daleko, a da bih te mogao dosei. ta se tu unutra zbiva?1 Macys Window, izlo*beni prozori najvee trgovake kue svijeta Macy, koja diljem USA ima najrasprostranjeniju mreu duana.

30

Ah, nita naroito. Takve se stvari zbivaju danomice. Warden i Dinamit upravo tjeraju Willarda da dere govno i to je sve. Nita neobino. Sluajno je Willard danas na redu. Kad svre s njime, oni e se iskaliti na meni. Willard je eprtlja i na drugom mjestu ne bi mogao postati ni sudoper. Ovdje je prvi kuhar, jer oni ne mogu dobiti boljega, da ga premjeste ovamo, a Preema nikad nema, stranjica mu je uvijek puna rakije. Cini se da je to upravo divna jedinica za me, odvrati Prew. Ah, namrti se Maggio, tako je. Zavoljet e je, prijatelju, zaista e je zavoljeti. Osobito ako si sporta. Tek to sam proao est tjedana regrutske obuke, ve sam poelio da se vratim u Gimbelov podrum10 u eskpediciju. On alosno zakima glavom. Da mi je to netko rekao prije est mjeseci, odgovorio bih mu, da ide dodavola s takvim glupostima. On zavue ruku u kabao, stane mutiti po njem i izvadi posljednji krumpir. Nemoj se obazirati na me, prijatelju. Ja sam slabe volje. Trebalo bi da podem do gospode Kipfer. Onda bih opet tjedan dana bio posve u redu. On uzdahnu. Karta li? odjednom upita. Voli li kockati? Poker? Crni- petar? Podizati najviu kartu? Bilo to slino? Govori kao mamae za O'Hayerovo spremite, nasmije se Prew. Da, ja sve to volim. To sam zaista i inio, ali radno je vrijeme odvie dugako, odgovori Maggio. Ima li novaca? Neto malo, odvrati Prew. Onda u veeras doi k tebi, Maggio i oi mu sinue. Zaigrat emo malu privatnu igricu. To jest ako pronadem onog klipana iz ete F, koji mi jo duguje tri dolara. Igraju li samo dvojica, nema dovoljno novaca u igri, dobaci Prew. Oh da, ima ga, usprotivi se Maggio, ako je ovjek bez para i ako treba enu. On pogleda tamna mjesta na Prewovu rukavu, gdje su ranije bili priiveni iriti. Poekaj, brate, dok ne pone primati dva- deset jedan dolar na mjesec. Zatim ustane, protegne se i stade esati smrenu grivu. Dopusti mi, da ti neto savjetujem, prijatelju. Ovdje se vodi rat, a ja ti mogu rei, tko e pobijediti. Ako si vjet, nauit e neki sport, nauit e ga brzo i pobrat e skorup, ako eli da ima uspjeha kao vojnik. Da sam ja bio vjet, jo bih kao djeak uao u kakvo sportsko drutvo i nauio kakav sport, umjesto da se igram pekulama. Onda bih danas stajao na listi Dinamitovih ljubimaca i ne bih sjedio u govnu. Da sam bar sluao svoju dragu svetu majku, nastavi on. Zatim promrmlja da mora donijeti jo krumpira i nesta u kuhinji, zakrljali razoarani gnom, kojega je sudbina prevarila za Wallhallu. Prew odbaci cigaretu u lonac premazan crvenom i crnom bojom i ude u zgradu. Pode hodnikom kraj pisarne u dvoranu za dnevni boravak. Neki je deurni vojnik, pobjegavi od radne slube, sjedio na naslonjau, izgrizenom od moljaca i s dosadom listao neku knjigu stripova drei ista medu koljenima. Nije se potrudio ak ni da podigne pogled. Prew 31 odmah izade iz dvorane za dnevni boravak. Ovdje se osjeao veoma stran. Nekoliko je asaka stajao gledajui u kuhinjski stol smjeten u polutamnoj udubini u zidu. Jasno je osjeao, da su nove sile ve poele na nj djelovati. Pomisli na maloga Maggia i na Gimbelov podrum, pa se morade nasmijati. Onda zapali svijetlo, odabere biljarski tap, natare ga kredom i izvede prvi udarac. Otro kuckanje lopti u tekoj prijepodnevnoj tiini kad je eta izala, dovelo je do vratiju hodnika nekog ovjeka. On proviri u izbu za biljarenje. Kad je prepoznao Prewitta. zasue uski etinjasti brk, a njegove se sotonske svinute obrve trgnue kao njuka psa,10 Gimbel basement velika robna kua u New Yorku.

kad osjeti novi miris. Gipko se i tiho na vrcima prstiju odulja do Prewitta, a onda njegov glas strasno zagrmi u tiini, koju je dosad prekidalo samo kuckanje biljarskih kugli: Doavola, to radi ovdje? ljutito dreknu. Zato nisi vani kod ete? Kako se zove? Prewitta nije prestrasila dreka. Polako okrenu glavu prignutu nad biljarski tap. Prewitt. Premjeten sam iz ete A, ree. Vi me pozn