obrazovanje za poduzetniŠtvo – e4e · poduzetništva i upravljanja te na disciplinama koje se...

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E

Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo

EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – E4E International Journal of Education for Entrepreneurship

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

ISSN 1849-7845 (tisak) ISSN 1849-661X (online)

UDK 33:37

Volumen/Volume 9

Broj/Number 1

Glavni urednici/Editors in Chief

Ivica Katavić, Vitomir Tafra

Zagreb, 2019.

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E / EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – E4E

Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo / International Journal of Education for Entrepreneurship

PRETHODNI NASLOV DO PROSINCA 2013. / PREVIOUS TITLE TO DECEMBER 2013: Učenje za poduzetništvo / Entrepreneurial learning

NAKLADNIK / PUBLISHER Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski /

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

ZA NAKLADNIKA / FOR PUBLISHER Ivica Katavić

GLAVNI UREDNICI / EDITORS IN CHIEFS Ivica Katavić, Vitomir Tafra

ZAMJENIK GLAVNIH UREDNIKA / DEPUTY EDITORS IN CHIEFS Danijel Knežević

POMOĆNICA GLAVNIH UREDNIKA / ASSISTANT EDITORS IN CHIEFS Palma Dizdarević

UREDNIČKI ODBOR / EDITORIAL BOARD Ivica Katavić (Zagreb, Hrvatska), Vladimir Grebenar (Vinkovci, Hrvatska), Vitomir Tafra (Zagreb, Hrvatska), Milan Matijević (Zagreb, Hrvatska), Marjana Merkač-

Skok (Ljubljana, Slovenija), Siniša Zarić (Beograd, Srbija), Damira Đukec (Čakovec, Hrvatska), Slavko Vukić (Travnik, Bosna i Hercegovina), Petar Vrgović (Novi Sad, Srbija), Mia Delić (Zagreb, Hrvatska), Fahrudin Fehrić (Travnik, Bosna i

Hercegovina), Marina Gregorić (Čakovec, Hrvatska), Nataša Zrilić (Rijeka, Hrvatska), Davor Širola (Rijeka, Hrvatska), Anita Prelas Kovačević (Virovitica, Hrvatska),

Domagoj Karačić (Osijek, Hrvatska), Sérgio Paulo da Silva Messias Tormenta (Porto, Portugal), Marina Stanić (Osijek, Hrvatska)

LEKTORICA ZA HRVATSKI JEZIK / CROATIAN LANGUAGE EDITOR Antonija Zeba

LEKTORICA ZA ENGLESKI JEZIK / ENGLISH LANGUAGE EDITOR Sanja Gregić

RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU REFERIRAJU SE U: / INDEXED IN: ERIH PLUS - European Reference Index for the Humanities and the Social Sciences

ROAD - Directory of Open Access Scholary ResourcesHRČAK - Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

ČASOPIS IZLAZI DVA PUTA GODIŠNJE / PUBLISHED BIANNUALLY

ADRESA UREDNIŠTVA / ADDRESS OF THE EDITORIAL BOARD Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska

www.journal.zrinski.org

[email protected]

NASLOVNA STRANICA / FRONT PAGE Marina Rogić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE / GRAPHIC DESIGN Invise savjetovanje j.d.o.o. za usluge, Jakovlje

SADRŽAJ

UVOD / INTRODUCTION

PRETHODNO PRIOPĆENJE / PRELIMINARY COMMUNICATION

1. Dario Vrbaslija, Krešimir Dabo

ULOGA PROMOCIJE U MARKETINŠKOJ KOMUNIKACIJI IZVEDBENIH TRADICIJSKIH UMJETNOSTI NA PRIMJERU ANSAMBLA LADO 9

PREGLEDNI RAD / REVIEW ARTICLE

1. Marina Gregorić, Đurđa Somođi, Tina Patafta

DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE U HOTELIJERSTVU NA PODRUČJU MEĐIMURJA KAO TURISTIČKE DESTINACIJE KONTINENTALNE HRVATSKE 23

2. Marina Gregorić, Karlo Kovačić, Ekaterina Blinova

INOVATIVNI TRENDOVI PROMOCIJE PROIZVODA I USLUGA ZA VRIJEME SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA 41

3. Monika Musulin, Zrinka Gregov

DRUGA PODUZETNIČKA ŠANSA: PREŽIVLJAVANJE NEUSPJEHA I NOVI POČETAK POSLOVANJA NA ODABRANIM PRIMJERIMA 63

4. Dragutin Vurnek, Zlatko Hodak, Andrea Bengez

KONKURENTNOST GOSPODARSTVA REPUBLIKE HRVATSKE 79

5. Valerija Botrić

STRUKTURA SAMOZAPOSLENOSTI MLADIH OSOBA U HRVATSKOJ I DRUGIM ČLANICAMA EU U RAZDOBLJU 2005.-2016. GODINE 95

6. Daniel Trošić

DESIGN THINKING APPROACH IN BUSINESS EDUCATION 111

STRUČNI RAD / PROFESSIONAL ARTICLE

1. Igor Buzov

KOMPARATIVNA ANALIZA SOFTVERSKIH ALATA ZA PROJEKTNI MENADŽMENT U ONLINE OBRAZOVANJU 133

2. Antonija Šimunković, Mario Šimunković

GOSPODARSKA DJELATNOST KOD NEPROFITNIH ORGANIZACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ 143

3. Mario Šimunković, Maja Has, Dimitrije Milojević

STUDENTSKA PODUZEĆA KAO PRISTUP OBRAZOVANJU ZA PODUZETNIŠTVO: PRIMJERI I DOBRE PRAKSE U REPUBLICI HRVATSKOJ 151

UPUTE ZA AUTORE 167

GUIDELINES FOR AUTHORS 171

7OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO / EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP VOL9 NR1 (2019)

Dragi čitatelji,

pred Vama je još jedan broj znanstveno-stručnog časopisa Obrazovanje za poduzetništvo u kojem su objavljeni radovi s 8. Međunarodne konferencije o učenju za poduzetništvo (ICEL 8) čija je glavna tema bila Održivo poduzetništvo: poslovni uspjeh kroz interakciju ekonomskog, društvenog, ekološkog i kulturnog sustava, kao i drugi radovi iz područja ekonomije, poduzetništva, upravljanja te obrazovanja za poduzetništvo.

Ovaj broj časopisa namijenjen je svima koji imaju izražen interes za promišljanje o ekonomiji kao znanosti i struci, a posebno onima koji se bave ili se žele baviti održivim poduzetništvom. Časopis daje poseban doprinos akademskoj i stručnoj zajednici povećavanjem ukupnog teorijskog i empirijskog znanja iz svih područja koje časopis pokriva.

Fokus je časopisa na društvenim znanostima, odnosno na područje ekonomije, poduzetništva i upravljanja te na disciplinama koje se bave odgojem, obrazovanjem i učenjem za poduzetništvo. S obzirom na to da je cilj časopisa doprinijeti razvoju empirijskih, metodoloških, teorijskih i praktičnih spoznaja u tim područjima, ovaj broj časopisa donosi radove na temu razvoja poduzetničkih kompetencija, povezanosti poduzetništva i gospodarstva i upravljanja poduzećem s naglaskom na specifične oblike poduzetništva.

Zahvaljujemo autorima, uređivačkom odboru, recenzentima i svim ostalim uključenim stranama u realizaciji ovoga broja časopisa. Nadamo se da ste prepoznali uloženi trud i rad te vas sve pozivamo da kao autori svojom znanstvenošću i stručnošću doprinesete budućim izdanjima časopisa Obrazovanje za poduzetništvo.

Glavni urednici

8

INTRODUCTION

Dear readers,

we are proud to present the new issue of the international journal Education for Entrepreneurship. This edition includes selected articles from the 8th International Conference on Entrepreneurial Learning (ICEL 8), whose main theme was Sustainable Entrepreneurship: Business Success Through the Interaction of an Economic, Social, Ecological and Cultural System as well as other articles that cover the fields of economics, entrepreneurship, management, and education for entrepreneurship.

This journal issue is intended for all those who have a strong inclination to perceive economics as a science and as a profession, and especially those who deal with or want to engage in sustainable entrepreneurship. The journal gives a special contribution to the academic and professional community by increasing the total theoretical and empirical knowledge in all areas covered by the journal.

The focus of the journal is on social sciences - in the fields of economics, entrepreneurship, and management, as well as in education and learning for entrepreneurship. Given that the goal of this journal is a contribution to the development of empirical, methodological, theoretical, and practical knowledge in these areas, this issue publishes works on the development of entrepreneurial competencies, the connection of entrepreneurship and economy, and company management with specific types of entrepreneurship.

In the end, we want to thank the authors, the members of the editorial board, the reviewers, and all other parties involved in the realization of this issue of the journal. We hope that you recognize the effort and work which have been invested and we invite you all to give your scientific and professional contribution as authors to future releases of the Education for Entrepreneurship journal.

Chief editors

Introduction


ULOGA PROMOCIJE U MARKETINŠKOJ KOMUNIKACIJI IZVEDBENIH TRADICIJSKIH UMJETNOSTI NA PRIMJERU ANSAMBLA LADO

Dario Vrbaslija, univ.spec.oec., Ekonomski fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Trg Ljudevita Gaja 7, Osijek, Hrvatska Telefon: +385 99 329 0789, e-mail: [email protected]

Krešimir Dabo, mag.publ.rel., Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska

Telefon: +385 98 755 884, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Ovim se radom prikazuje važnost promocije manifestacija u kulturi, odnosno važnost poticanja i razvoja različitih umjetničkih manifestacija kao uporišta za neprekidno stvaranje konkurentskih prednosti na tržištu kulture. Cilj rada je odrediti ulogu i važnost promotivne komunikacije u kulturno umjetničkim manifestacijama. Predmet marketinga nisu samo proizvodi, već i usluge, ideje i doživljaji koji se nude korisniku, tj. sve ono za što postoji ponuda i potražnja. Ansambl Lado, koji je studija slučaja u ovome radu, svojim nastupima izaziva poseban doživljaj kod gledatelja što ga, uz ostalo, čini brendom. Za onim što nudi na svojim nastupima kontinuirano se javlja i potražnja, što je toj ustanovi osiguralo dugotrajnu egzistenciju i status jedinstvenoga brenda na hrvatskomu kulturnomu tržištu. Doživljaju koji Lado stvara svojom izvedbenom djelatnošću, publika se uvijek vraća, a tomu u prilog govore pune dvorane i reakcije medija. O tomu govori i istraživanje provedeno na temu socio-demografskog prikaza posjetitelja koncerata Ansambla Lado provedenom prije održavanja koncerta Ansambla Lado u Zagrebu 2017. godine. Istraživanje je pokazalo kako je više od polovine ispitanika koji su došli na koncert prvi put došlo na nastup Lada, što svjedoči o uspješnoj promotivnoj kampanji i o dugoročnim ciljevima privlačenja nove publike.

Ključne riječi: marketing; folklor; oglašavanje; kultura; manifestacija

Prethodno priopćenje / Preliminary communication

10 D. Vrbaslija, K. Dabo: Uloga promocije u marketinškoj komunikaciji izvedbenih tradicijskih umjetnosti...

1. UVOD

Vodeći se činjenicom da marketing u kulturi predstavlja filozofiju, znanje i umijeće ukazati na važnost i bit pojedinih vrijednosti koje privlače ljude ili skupine ljudi koje bi oni uočili i koristili u svomu životu uz istovremenu materijalnu korist te razvitak kulturnih djelatnosti i okruženja u kojemu žive (Gredičak, 2008:1), u ovomu radu želi se istražiti značaj, uloga i primjena oglašivačkih alata na manifestacije u izvedbenoj tradicijskoj kulturi. Marketing kao tržišna orijentacija usmjerena prema potrebama potrošača jedna je od osnova za istraživanja međuovisnosti marketinškog pristupa valorizacije kulturne baštine kroz izvedbene tradicijske umjetnosti i njene prisutnosti u javnom prostoru putem kojeg dolazi do krajnjih korisnika - publike. Razvoj publike iznimno je važan proces koji nikako ne može provesti jedna određena ustanova. To mora biti sustavan, sinergijski provođen proces. Razvoj publike iznimno je važan i potreban na hrvatskom tržištu kulture, s obzirom da količina posjetitelja raznih umjetničkih i kulturnih sadržaja s vremenom opada. U Republici Hrvatskoj dakle postoje stvarne potrebe kontinuiranog, ali za sada nedovoljno istraženog, rada na različitim mogućnostima razvoja publike. U ovom se radu prikazuje koliki je značaj i uloga oglašavanja manifestacija u kulturi, osobito u procesu razvoja publike. Uz to, cilj je ukazati na važnost poticanja i razvoja manifestacija vezanih uz tradicijsku kulturu s namjerom razvijanja nove publike. Za studiju slučaja tematiziran je Ansambl Lado koji je njegovatelj hrvatske izvedbene tradicijske kulture, točnije Ladova premijera novog plesnog programa, premijerno izvedenog u Areni Zagreb s ciljem privlačenja nove publike. Koncerti Ansambla Lado snažan su emotivni doživljaj s izraženim edukativnim elementima i tehnički profesionalnom izvedbom koji privlače publiku, a s obzirom na to da je Lado brend koji stvara, njeguje, predstavlja i komunicira tradicijske vrijednosti, u ovom radu razmatra se na koji način ova ustanova u kulturi koristi komunikacijsku strategiju i koliko je bila uspješna u odnosu na zadani cilj osvajanja nove publike u posve, za Lado, novom, velikom prostoru, kao što je Arena Zagreb. Uz to, u radu se prikazuje profil osoba koje su posjetili koncert Ansambla LADO u Areni Zagreb te su, putem anketnog upitnika, ustanovljeni čimbenici koji ih na to potiču.

2. KOMUNIKACIJSKA STRATEGIJA ANSAMBLA LADO

Ansambl Lado već sedamdeset godina komunicira hrvatsku tradicijsku umjetnost, a u bivšoj Jugoslaviji i tradicijsku umjetnost ostalih konstitutivnih naroda. Kao jedino profesionalno izvođačko folklorno tijelo, Ansambl je stvorio pozitivnu sliku u javnosti o svojoj izvedbeno-tehničkoj preciznosti i predanom njegovanju baštine. Iako Ansambl nastoji postići tehničku preciznost izvedbe, ujedno nastoji istaknuti osobnost svakog plesača, osobito u solističkim dionicama, kako bi kod publike izazvali intenzivniji dojam, odnosno emociju. Lado prenosi doživljaj radosti tradicijskog plesa i pjesme, a publika vrlo često pljeskom poprati nastupe i prije završetka, reagirajući na trenutke koji su emotivniji ili scenski zahtjevni i atraktivni pa pljesak, na neki način, postaje mjera uspješnosti i snage brenda. Komunikacijska strategija temelji se, kako je već spomenuto, na proizvodu. Ansambl Lado svojim korisnicima nudi jasne proizvode – kvalitetnu i profesionalnu plesnu, vokalnu i


instrumentalnu scensku izvedbu, CD-e tradicionalnih napjeva, izložbe, monografije. Ali, u novije vrijeme Ansambl promišlja o razvoju novih proizvoda. Svaki razvoj novog proizvoda u sebi podrazumijeva sedam faza: stvaranje ideje, selekciju ideje, razvoj koncepcije, razvoj strategije marketinga novog proizvoda na tržištu, razvoj novog proizvoda, njegovo testiranje te lansiranje na tržište (Pavičić, Alfirević, Aleksić, 2006:160). Svaki je novi projekt Lada, koji je prošao ovaj put, poput folklornog baleta s pjevanje „Veronika Desinićka“ ili LadoElectro, samo dodatak standardnom programu na koji takvi projekti ne utječu. Na taj je način sačuvana osnovna vrijednost brenda i jasno je definirano da je riječ o dodanim vrijednostima koje ne utječu na egzistenciju i vrijednost temeljnog proizvoda, ali ga jasno ekspandiraju odnosno proširuju njegovu vrijednost. Ansambl Lado u procesu brendiranja, ne samo ustanove, već i njezine djelatnosti, nastoji povezati ljude sa svojim kulturnim proizvodom. Plesači-pjevači i glazbenici, kako smo već naglasili, prenose publici doživljaj, vraćaju je u prošlost, a raznolikost koreografija privlači ljude iz različitih regija Hrvatske. Vokalnim koncertima Lado donosi duh starih tradicijskih napjeva te na taj način budi nostalgiju i osjećaj ponosa. Poveznica između publike i Lada jaka je upravo zbog buđenja različitih intenzivnih osjećaja kao što su ponos i nostalgija, veselje i osjećaj pripadnosti. Brend time dobiva na jedinstvenosti i ekskluzivnosti što Lado uspješno pozicionira na hrvatskom kulturnom tržištu, o čemu svjedoče i rezultati istraživanja objavljeni u Jutarnjem listu (Piteša, 2009). U novije vrijeme, koristeći se, uz ostalo, spoznajama o novim komunikacijskim alatima i potrebama publike, Lado na različite načine ulazi u „dušu živih ljudi“, a to isto čini svojom neposrednom izvedbenom djelatnošću proteklih šezdeset godina postojanja. Tako publici otkriva zaboravljene tradicijske umjetničke vrijednosti i predstavlja im duh prošlosti kroz scenski pokret. Cilj je Ansambla predstaviti svaki novi program ne samo u većim gradovima u Hrvatskoj, već i u manjim mjestima, a osobito u mjestima i regijama u kojima se prikupljala umjetnička građa i pripremao određeni tematski program poput Dragi naš kaj, Na moru i kraju, Šokački sastanak i drugih. Kada se govori o brendiranju kulturnog proizvoda, važno je naglasiti kako je, uz ostalo, ključna strategija komunikacije s javnošću (Skoko, 2009:18). Odnose s javnošću u kulturi obilježava iznimna složenost. Muzeji, knjižnice, umjetničke skupine i samostalni umjetnici samo su neke od kulturnih skupina koje se svakodnevno natječu za javnu potporu u obliku donacija, sponzorstava i drugih izvora financiranja. Većina kulturnih ustanova suočava se s problemom financiranja i ne može u potpunosti samostalno osigurati sredstva potrebna za realizaciju programa i promidžbenih aktivnosti. Dodatna teškoća koja prati odnose s javnošću u kulturi u Hrvatskoj jesu mediji koji prate kulturu. Oni su uglavnom specijalizirani, a kulturu prati zatvoren krug ljudi, dok masovni mediji kulturi posvećuju vrlo malo prostora ili je posve ignoriraju. „Jedna od prevladavajućih aktivnosti odnosa s javnošću u kulturi jest tzv. event menadžment, odnosno upravljanje događajima. Izložbe, koncerti i predstave idealna su prigoda za izravnu komunikaciju sa svim ciljanim javnostima (face to face). Da bi događaj bio kvalitetno organiziran i zanimljiv, mora biti popraćen komunikacijskim aktivnostima koje će osigurati pozitivan publicitet, ali i pozitivno intoniranu neformalnu komunikaciju. Pred kulturne se ustanove tako postavlja, više nego pred ijedan drugi segment neprofitnih odnosa s javnošću, imperativ izvornosti i inovativnosti u komuniciranju s javnošću. Samo će izvorni, inovativni i kreativni projekti i aktivnosti pridobiti pozornost javnosti i na taj način pridonijeti stvaranju prepoznatljiva imidža kulturne ustanove“ (Skoko, 2009:18). Različite definicije


brendiranja i brenda govore kako se s vremenom proces brendiranja mijenjao i usavršavao, kako se korpus pojmova širio, kao i različite djelatnosti vezane uz brend i brendiranje, poput dizajna, odnosa s javnošću, oglašavanja i slično. Ansambl Lado svoj je brend gradio postupno i nastojao je, u sklopu svoga marketinškog djelovanja, koristiti se novim tehnikama brendiranja kako bi tradicijsku umjetnost predstavio suvremenim kanalima komuniciranja s javnošću. Tako je Lado stvorio prepoznatljiv logo i zaštitnu tamnocrvenu boju, izradio Internetsku stranicu, Facebook i Instagram profil, dizajnirao prepoznatljive plakate i vizualno-propagande materijale te je, uza svoju osnovnu djelatnosti, organizirao kongrese, izložbe, edukaciju i slično, a sve u svrhu brendiranja i pozicioniranja na kulturnom tržištu. Kako bi se u odnosima s javnošću dobili željeni rezultati, potrebno je razviti strategiju komuniciranja. Odgovarajuća strategija smanjuje broj zapreka u komunikaciji i povećava mogućnost uspjeha bilo kojeg komunikacijskog zadatka. S obzirom na to da je Lado brend koji stvara, njeguje, predstavlja i komunicira tradicijske vrijednosti, može se zaključiti kako komunikacijska strategija Lada ima snažno emocionalno uporište koje uvijek iznova uspješno intrigira publiku. Doživljaj kojim Lado komunicira, putem svoje izvedbene djelatnosti, publika se uvijek vraća, a tome u prilog govore pune dvorane i reakcije medija. Izuzetnu važnost komunikacije naglašava i činjenica koja kaže da je komunikacija izrazito složen proces čiji uspjeh ne može uvijek biti zajamčen. Sadržaj i oblik poruke ovise o vještini kojom pošiljatelj namjeru komunikacije pretvara u simbole komunikacije te o vještini kojom primatelj te simbole interpretira. Naime, poslana i primljena poruka nisu identične nikada, a shvaćanja poruke od osoba koje ju šalju i primaju nisu nužno jednaka. Komunikacija se stoga može definirati kao proces emitiranja, primanja i iskorištavanja informacija, a sam proces komunikacije pretpostavlja postojanje najmanje dvaju partnera. Komuniciranje je razmjena informacija između pošiljatelja ili emitera i primatelja ili recipijenta. Odvija se u zatvorenom sustavu koji, uz pošiljatelja i primatelja, čine kanal komuniciranja ili medij, povratnu vezu ili feedback i šum u kanalu (Visoka škola za odnose s javnošću i studij medija Kairos, 2014.). Lado uspješno komunicira svoju zadaću i cilj, a to su: istraživanje, prikupljanje, umjetnička obrada i scensko prikazivanje bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije na čemu se temelji i glavna poruka Ansambla koja glasi „Lado – čuvar hrvatske baštine“. To se jasno učituje u činjenici da iz te osnovne poruke proizlaze i druge konstantne informacije koje Lado komunicira prema svojoj publici, ali i javnosti općenito, poput informacija o izvođačkim tijelima i podbrendovima – Ladarice, Vokalisti, Orkestar, riznica narodnih nošnji, dualnosti Ansambla – zbor i plesni ansambl itd. „Uza svoje izvedbe, koje su neposredna i najučinkovitija metoda komunikacije s publikom, Lado šalje poruke i putem različitih medija, kroz intervjue s članovima Ansambla, PR članke, oglašivačke i propagandne materijale i slično. Komunikacijski je cilj Lada predstaviti javnosti različite oblike percepcije o Ansamblu kao glazbeno-scensko-izvođačko-umjetničkom tijelu.“ (Dabo, 2012:183).


3. KOMUNIKACIJA ANSAMBLA LADO KROZ OFFLINE I ONLINE KOMUNIKACIJSKE KANALE

Kao što je navedeno, komunikacijski cilj Ansambla Lado je predstaviti javnosti različite oblike shvaćanja Ansambla kao glazbeno, scensko, izvođačkog i umjetničkog tijela. Pri tome, kako bi se što uspješnije navedeno prenijelo, glavno uporište je upravljanje događajima poput koncerata, predstava i izložbi koje se smatraju idealnom prigodom za izravnu komunikaciju sa svim ciljanim javnostima. Uz to komunikacijske aktivnosti moraju osigurati pozitivan publicitet, što u slučaju Ansambla Lado nije problematično budući da ima snažno emocionalno uporište koje uvijek iznova uspješno zainteresira publiku. S obzirom na navedeno izuzetno je važno odabrati idealne komunikacijske kanale što je, prema Ferenčić (2012:43), dio implementacije integrirane marketinške komunikacije, putem kojih će se organizacija obraćati ciljanoj publici. Odabrani komunikacijski kanali, odnosno mediji trebaju biti „prilagođeni vrijednostima brenda, ciljevima koje su komunikacijom želi ostvariti, navikama ciljane skupine kojoj je komunikacija namijenjena te također treba uzeti u obzir i poruku koja se komunicira. Uz to, zastupljenost pojedinog odabranog medija unutar medija miksa treba biti optimalna za postizanje veće efikasnosti komuniciranja. Razvojem novih medija i njihovom sve većom tendencijom za dominacijom naspram tradicionalnih medija mogućnosti izbora su sve veće, ali je također i sve teže donijeti (ispravnu) odluku.“ (Ferenčić, 2012:43). Ansambl Lado za sada izvrsno odabire offline i online komunikacijske kanale što je vidljivo u nastavku rada, a to potvrđuje i izvješće Briefing agencije iz 2017. godine koja svjedoči o 1234 objave u različitim medijima (radio, TV, tisak i portali).

3.1. Offline komunikacijski kanali

Offline komunikacijski kanali podrazumijevaju tradicionalne medije, preko njih se vrlo lako izgrađuje brand, budući da oni imaju sposobnost velikog dosega publike. Takvi mediji služe za jednosmjernu, neosobnu komunikaciju, gdje publika nije u stanju komunicirati s pošiljateljem poruke odnosno ponuditeljem proizvoda, ne postoji stvarna, konkretna osoba koja komunicira s publikom. Tradicionalni mediji su široko podijeljeni u tri kategorije: tisak (novine i časopisi), elektronski mediji (televizija, radio i Internet) i mediji podrške (ostali mediji koji služe kao dodatna sredstva komunikacije). Jedan od najvažnijih tradicionalnih načina prijenosa informacija, odnosno medija je zasigurno tisak. Tisak je i najstariji medij koji obuhvaća novine i časopise, a iako se temelji na pisanom novinarstvu, većini tiskovina od velike su važnosti i prateći vizualni sadržaji poput fotografija, crteža, karikatura, grafikona i slično. Korisnicima pruža detaljne informacije, a namijenjen je širokom krugu čitatelja. Ansambl Lado jednom godišnje objavljuje svoj godišnjak u kojem objedinjuje najznačajnije aktivnosti održane tokom godine te na taj način informira javnost o aktivnostima i novostima vezanim za Ansambl. Vodeći se činjenicom da Ansambl Lado 70 godina predstavlja umjetnički obrađenu glazbenu i plesnu tradiciju Hrvata, usmjeravajući pozornost gledatelja prvenstveno na narodne plesove i pjesme kao i originalne narodne nošnje, onaj dio koji se odnosi na tradicijska glazbala i njihove


sastave često je stavljen u drugi plan, stoga je u suradnji sa Školskom knjigom i Glazbenim programom Hrvatskog radija snimljen materijal za četverostruki CD te je izdana glazbena foto-monografija. To je još jedan od vidova offline komunikacije koju vodi Ansambl Lado (Lado godišnjak 2017:32). U suradnji s izdavačkom kućom Školska knjiga, u povodu 60. obljetnice osnutka, objavljena je monografiju „LADO – Hrvatsko nacionalno blago“ što svjedoči o institucionalnoj suradnji i načinu jačanja vidljivosti umjetničkog djelovanja Ansambla Lado. Nakon tiska, jedan od tradicionalnih medija je i radio. Do pojave novih medija, imao je primarno mjesto u brzini prenošenja informacija. Danas, to mjesto dijeli s internetskim portalima i društvenim mrežama. Jedna od najvećih prednosti radija je njegovo dopiranje do velikog broja ljudi koji su u pokretu. Radio se najčešće sluša u vožnji, tijekom posla ili boravka u kući. Ne traži potpunu posvećenost korisnika što dovodi do pitanja koliko će kvalitetno slušatelj primiti pruženu informaciju. Prijenos informacija se temelji na zvuku, stoga govornik treba paziti na kakvoću govora, a organizator događaja na zvučne efekte kojima će radijski novinar dodatno privući pozornost slušatelja. Putem radio prijamnika omogućuju se izravni prijenosi koncerata Ansambla Lado kao i najave koncerata. Primjerice, učestala su izravna emitiranja božićnih koncerata. Božićni koncerti Ansambla Lado u pojedinim crkvama često se izravno prenose u programu Hrvatskog radija, a Hrvatska televizija ih kasnije reprizno emitira u svom programu (culturnet.hr, 2007). Također, jedan od masovnijih tradicionalnih medija svakako je televizija. Svoj jak utjecaj na gledatelje temelji na kombinaciji pokreta, slike i zvuka. Unatoč jačanju utjecaja novih medija, televizija se i dalje smatra najautoritativnijim medijem. Svako kućanstvo ima prijamnik, a televizijski program informacije prenosi u obliku koji je najbliži onom stvarnom. Zahvaljujući novoj tehnologiji, pojedini se kanali i emisije mogu gledati uživo putem Interneta, a neke se emisije mogu pogledati na zahtjev, odnosno nakon vremena emitiranja u programu. Putem televizijskih prijamnika, prenose se koncerti i najave koncerata Ansambla Lado. Na taj način omogućuje se komunikacija s publikom koja ne može osobno sudjelovati u izvedbama Ansambla. Sukladno izvješću Briefing agencije, u 2017. godini Ansambl Lado je imao ukupno 261 objavu u tisku, 760 na internetskim portalima, 94 objave na televiziji te 119 na radiju. S tim da je najviše objava imala tema godišnjeg koncerta u Areni Zagreb (181 objava), što potvrđuje strateški cilj uprave Ansambla, a ujedno je i studija slučaja ovog rada.

3.2. Online komunikacijski kanali

Online komunikacijski kanali ponekad imaju puno više prednosti naspram offline komunikacijskih kanala. Online komunikacijskim kanalima smatraju se web stranice, e-mail marketing, online oglašavanje, društveni mediji i slično. Online komunikacijski kanali se smatraju novim medijima koji kao komunikacijski kanal koriste Internet. U ovom dijelu pojasniti će se Internetski portali i društvene mreže kao online komunikacijski kanali. Online komunikacija predstavlja način povezivanja, dijeljenja i razmjene informacija među ljudima putem Interneta ili povezanih uređaja uz korištenje nekog od alata za komunikacije kao što su e-mail, forumi, chatovi, instant poruke, blogovi, web stranice i kontakt forme na njima te u novije vrijeme društvene mreže i servisi (Keglović Horvat, 2018). Osnova za rad u okviru online komunikacije je klasična komunikacija koja vuče korijene iz offline svijeta. Online kanali za komunikacije su jedan noviji kanal za komunikaciju, ne i potpuno nova komunikacija.


Osnovni cilj komunikacija, prenošenja poruke od jedne osobe prema drugoj, se u online komunikaciji u osnovi ne mijenja. Ono što se mijenja na ovom kanalu, jest drugačiji način razmišljanja, vizualizacije i pripremanja poruke, baš kao i tehnike koja se u online komunikaciji koristi. Ovaj način komunikacije donosi i mogućnost slušanja, prikupljanja informacija i njihove obrade te daljnje dijeljenja koja može biti temelj za daljnje korake (Keglović Horvat, 2018). Osnova online komunikacije Ansambla Lado s publikom je prvenstveno Internetska stranica koje Ansambl vodi pod adresom www.lado.hr. Na web sjedištu prikazuje se sve o Ansamblu, događanja, program, umjetnici, izdanja, natječaji, novosti te odnosi s javnošću. Uz službenu web stranicu, Ansambl Lado aktivan je i na društvenim mrežama putem kojih također ostvaruje pozitivnu komunikacijsku vezu s publikom online putem. Na društvenoj mreži Facebook ima aktivnu stranicu pod nazivom „Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO“. Ferenčić (2012) navodi da se s publikom putem društvenih mreža, u ovom slučaju putem Facebook-a, s obzirom na njegovu zastupljenost (35% ukupne populacije), može komunicirati na različite načine, primjerice putem Facebook grupa, Social adsa (društveni oglasi) te Facebook aplikacija. Gotovo 15.000 ljudi prati objave Ansambla Lado na ovoj društvenoj mreži gdje redovitim objavama Ansambl konstantno privlači nove posjetitelje da prate njihove sadržaje. Na društvenoj mreži Instagram, Ansambl Lado putem fotografija, video isječaka te popratnih objašnjenja i promotivnih tekstova ostvaruje online komunikaciju te na taj način putem stranice www.instagram.com/ansambllado/ redovno obavještava svoju publiku o radu Ansambla, ali i različitim apsektima djelovanja, pozivajući pri tome korisnike na komentare i interakciju. Gotovo šest i pol tisuća pratitelja redovno prati objave Ansambla, koji je putem ove društvene mreže otvoren također za posjetitelje i pratitelje s engleskog i drugih govornih područja. To je vidljivo u činjenici da su gotovo sve objave Ansambla Lado pisane dvojezično ili samo na engleskom jeziku. Vodeći se činjenicom da i mlađa generacija domaćih pratitelja, koja je prisutna na Instagramu te koja na ovoj društvenoj platformi prati Ansambl, vrlo dobro koristi engleski jezik, Ansambl Lado na odličan način koristeći i popularne heštegove (#) zaokuplja pažnju novih, mlađih, suvremenih generacija kojima uspješno prenosi bogatstvo i ljepotu tradicijske baštine te u njima razvija ljubav prema istom.

4. PROMOTIVNE AKTIVNOSTI KONCERTNE SEZONE 2017. „ISPOD DUBA STOLJETNOGA“

Ansambl Lado intenzivno ulaže u odnose s javnošću, promociju i druge marketinške aktivnosti koje pozicioniraju Ansambl kao vodeći hrvatski brand tradicijske kulture. To pokazuje ponovno osvajanje statusa Superbrands u kulturi 2017. i 2018. godine, veliki broj pojavljivanja u medijima, najveći koncert koji je Ansambl Lado održao u Hrvatskoj u svojoj povijestu upravo u Areni Zagreb te publike koja Ansambl Lado prati na društvenim mrežama. Kako u dubinskom intervjuu navodi Livija Zgurić, viša stručna savjetnica za odnose s javnošću i marketing Ansambla LADO, ova ustanova ulaže u oglašavanje putem B1, City lights i jumbo plakata, bannera na Ladovoj zgradi u središtu Zagreba te boostanjem postova na Facebook i Inastgram profilu, što se, tvrdi Zgurić, pokazalo dobrim marketinškim alatom jer su ulaznice cjelovečernjih koncerata unaprijed rasprodane. Nadalje navodi, kako je u 2017. godini pokrenuta suradnja s agencijom „B1 plakati“ na aktivnostima oglašavanja godišnjeg rođendanskog koncerta u javnom prijevozu (tramvaji i autobusi ZET-a).


Naime, istraživanja te agencije pokazuju kako se 83% stanovnika Zagreba vozi tramvajem, a od njih 96% barem ponekad čita promotivne plakate koji se tamo nalaze. Također, izloženost promotivnim porukama u tramvaju u prosjeku traje 22 minute. Na vizualnom identitetu plakata i programskih knjižica za cijelu sezonu 2017. koja je uključivala program „Ispod duba stoljetnoga“, „Antologiju I.“, božićni koncert „Radujte se narodi“ te kanadsku turneju, Ansambl Lado je surađivao s grafičkim dizajnerom Perom Vojkovićem koji je za grafički vizual kampanje novog programa koristio upečatljivu koraljno crvenu boju, koja je privlačila pozornost, a uobičajena je sastavnica hrvatskog tradicijskog ruha. Uz to, na vizualu su se koristili fotografski elementi krčkog taneca, koji je bio i dio samog programa. Jumbo, B1 i City light plakati nalazili su se na različitim vanjskim oglasnim prostorima u gradu Zagrebu, ali i na plakatnim mjestima u shopping centrima dva mjeseca prije samog koncerta. Zgurić ističe kako se u 2017. godini intenzivirala suradnja s fotografkinjom Petrom Slobodnjak koja je bilježila sva značajnija događanja Ansambla kao što su koncerti, probe, proslave, posjeti i tome slično te suradnja s video animatorom Alenom Vukovićem, koji je bio zadužen za izradu dva kraća promotivna video spota za koncerte „Ispod duba stoljetnoga“ koji su se komunicirali na društvenim mrežama Lada. Zgurić navodi kako su se ostvarene suradnje pokazale iznimno uspješnima i polučile odlične rezultate i reakcije javnosti i struke. S Večernjim listom sponzorski je dogovoreno šest besplatnih oglasa za potrebe oglašavanja koncerta u Areni Zagreb veličine 123 x 169 mm (1/4 stranice) te pet PR tekstova za vecernji.hr (Lado.hr, godišnje izvješće 2017). „Ispod duba stoljetnoga“ naziv je potpuno novog koncepta cjelovečernjeg programa koji je Ansambl Lado postavio upravo za sezonu 2017. Nazvan je prema istoimenoj koreografiji inspiriranoj slavenskom mitologijom čiji su elementi prisutni u običajima Jurjeva, Ivanja i svadbenim slavljima. Njime se potvrđuje nova umjetnička praksa koja za svaku sezonu podrazumijeva postavljanje potpuno novog cjelovečernjeg programa, što je umjetnički voditelj Andrija Ivančan najavio prilikom dolaska u Lado u travnju 2016. godine. Koncert se sastoji od dviju zasebnih cjelina čiji su dijelovi međusobno povezani. Točke se prelijevaju jedna u drugu bez naklona, sve do samog kraja koncerta, a prati ih suvremena produkcija koja se odnosi na dizajn svjetla, scenografije i zvuka. Program „Ispod duba stoljetnoga“ na repertoar Ansambla Lado prvi put donio je pjesme i plesove Hrvata u Austriji, Mađarskoj te s područja uz rijeku Sutlu, a predstavljen je i u Areni Zagreb, u kojoj je Lado nastupio prvi put pred sedam tisuća gledatelja, uz prisustvo predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović i ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, kao i drugih visokih uzvanika i osoba iz javnog života, što je svakako doprinijelo publicitetu i nakon koncerta.


5. ANALIZA REZULTATA ISTRAŽIVANJA SOCIO-DEMOGRAFSKIH OSOBINA POSJETITELJA KONCERTA ANSAMBLA LADO U ARENI 2017.

Ansambl Lado održao je niz iznimnih koncerata predstavljajući vrijednosti hrvatske plesne i glazbene tradicije tijekom 2017. godine. Međutim, okosnica koncertne sezone svakako je bila premijera novog programa održanog u Areni Zagreb u kojoj je Lado prvi put u Hrvatskoj nastupio pred više od sedam tisuća gledatelja (prema podacima Godišnjeg izvješća za 2017. godinu Ansambla Lado). Uz potporu Ureda predsjednice Republike Hrvatske, Ministarstva kulture, Grada Zagreba i Turističke zajednice Grada Zagreba, Ansambl je u novom produkcijskom ruhu predstavio Zagrepčanima i njihovim gostima novi plesni program „Ispod duba stoljetnoga“, a medijska zastupljenost tog događaja najviša je u dosadašnjoj povijesti Ansambla, o čemu svjedoči i izvješće Briefing agencije za praćenje medija iz 2017. godine. Jedan od ciljeva nastupa u Areni Zagreb, svakako je bio privlačanje i razvoj nove publike, a onda je to ujedno bila i svrha oglašivačke kampanje. Istraživanje agencije za istraživanje tržišta MediaNet pokazalo je kako je više od polovine ispitanika koji su došli na koncert prvi put došlo na nastup Lada, što svjedoči o uspješnoj kampanji i o ostvarenju marektinškog cilja Ansambla Lado kojeg su imali u ovom projektu, a to je da većina publike koja dođe na koncert u Arenu Zagreb, prvi puta vidi izvedbu Lada. Detaljni rezultati istraživanja prikazani su u nastavku. Kako se navodi u objavljenim rezultatima anketnog upitnika na jednostavnom slučajnom uzorku posjetitelja odabranih ispred lokacije održavanja koncerta – Arena Zagreb, 3.6.2017. godine, ciljevi istraživanja bili su: 1. utvrditi socio-demografsku strukturu posjetitelja koncerta, 2. utvrditi udio posjetitelja koji su već bili na koncertima ansambla Lado te 3. utvrditi udio posjetitelja koji se sami bave folklorom u slobodno vrijeme. Metoda istraživanja bila je terenska anketa, a upitnik se sastojao od šest pitanja koja su obuhvatila sve navedene ciljeve relevantne za Lado. U nastavku su prikazani neki od rezultata u kojima su se razlike pokazale značajnima nakon primjene statističkih testova. Te razlike tada zaista ukazuju na neke značajne trendove i mogu se dalje interpretirati i objašnjavati. Od ukupnog broja anketiranih posjetitelja (N=309), žena je više nego muškaraca, tj. 68% žena, 32% muškaraca. No, žene i muškarci se ne razlikuju međusobno kada se izjašnjavaju oko toga jesu li prvi put na koncertu Ansambla Lado, niti prema tome bave li se u slobodno vrijeme folklorom. Prikaz odgovora vidljiv je na grafičkom prikazu 1.


Grafički prikaz 1. Spol ispitanika

Izvor: MediaNet, 2017.

Posjetiteljima je postavljeno pitanje jesu li već bili na koncertu ansambla Lado uz opcije odgovora: a) Da, prvi sam puta na koncertu Lada, te b) Ne, već sam prisustvovao/la njihovim koncertima. Od ukupno N=309 ispitanih posjetitelja, pola ih je prvi put na koncertu Lada, a druga polovina je već bila na koncertima Ansambla Lado, što je vidljivo na sljedećem grafičkom prikazu.

Grafički prikaz 2. Raniji koncerti Lada


Također, posjetitelji su upitani bave li se u slobodno vrijeme folklorom, uz opcije odgovora: a) bavio sam se, ali ne više; b) da, bavim se i c) ne, ne bavim se. Od ukupnog broja posjetitelja, udio onih koji se trenutno bave ili su se nekad bavili folklorom nešto je veći od udjela onih koji se ne bave folklorom: 56% se bavi ili su se bavili folklorom u odnosu na 44% onih koji se ne bave folklorom, što je vidljivo na grafičkom prikazu 3.


Grafički prikaz 3. Bavljenje folklorom u slobodno vrijeme


Iako je ispitanika sa osnovnom školom ukupno znatno manje od onih sa srednjom i visokom stručnom spremom, rezultati pokazuju kako je u svakoj višoj obrazovnoj skupini posjetitelja veći udio onih koji su već bili na koncertu Ansambla Lado. Ispitanika s obrazovanjem iznad visoke stručne spreme je ukupno N=13 od kojih je N=6 već bilo na koncertu Lada, a N=7 je prvi put, stoga su se oni pribrojili visokoobrazovanim zbog malog broja i radi lakše usporedbe skupina. Rezultati su vidljivi na grafičkom prikazu 4.

Grafički prikaz 4. Obrazovanje i ranije posjećivanje koncerata Lada


Opći pokazatelji provedenog anketnog upitnika prikazuju da je 51% posjetitelja prvi put na koncertu Ansambla Lado, dok je 49% posjetitelja već prisustvovalo njihovom koncertu. Od anketiranih ispitanika 44% posjetitelja se ne bavi folklorom, 56% se


bavilo folklorom, dok se 24% trenutno bavi folklorom, a 32% ispitanika se nekada bavilo folklorom. Gledajući spol ispitanika, 32% ispitanika je muška populacija dok je 68% ženska populacija. Najviše posjetitelja je u skupinama 18-24 (20%) i 25-34 (19%) godina, no udio prema dobnim skupinama je podjednak. Gledajući obrazovanje, najviše posjetitelja je sa srednjom školom (55%) i sa visokom i višim (36%), a njima se može pribrojiti i N=13 posjetitelja s obrazovanjem višim od toga, dakle, ukupno je bilo 40% visokoobrazovanih. Gledajući radnu aktivnost ispitanih posjetitelja, najviše je zaposlenih posjetitelja (54%) te umirovljenika (19) i učenika/studenata (16%). Najveći je udio onih koji se bave folklorom u slobodno vrijeme je u skupini učenika studenata, a najveći udio onih koji su se nekad bavili folklorom, ali su prestali je u skupini umirovljenika. U skladu s time, najveći udio posjetitelja koji se sami bave folklorom je u najmlađoj skupini i pada u svakoj starijoj dobnoj skupini, dok je u najstarijoj skupini je najveći udio onih koji su se nekad bavili folklorom, ali su prestali. Udio onih koji su već bili na koncertu Lada veći je u svakoj višoj promatranoj obrazovnoj skupini.

6. ZAKLJUČAK

Oglašavanje i komunikacija kulturne baštine jedan je od strateški važnih čimbenika u procesu jačanja svijesti javnosti o umjetnosti kao dio identiteta. S obzirom na to da je Lado brend koji stvara, njeguje, predstavlja i komunicira tradicijske vrijednosti, može se zaključiti kako komunikacijska strategija Lada ima snažno emocionalno uporište koje uvijek iznova uspješno intrigira publiku. Doživljaju kojim Lado komunicira putem svoje izvedbene djelatnosti, publika se uvijek vraća, a tome u prilog govore pune dvorane i reakcije medija. Opći pokazatelji provedenog anketnog upitnika prikazuju da je veći postotak anketiranih posjetitelja prvi put na koncertu Ansambla Lado te se time uspješno relizirao marketinški cilj ove ustanove koji je imao zadatak privući novu publiku na koncert, dok je manji postotak anketiranih posjetitelja već prisustvovao nekim njihovim izvedbama. Strateški pristup marketinškoj komunikaciji koji je u ovoj studiji slučaja uključivao precizno razrađenu komunikaciju na društvenim mrežama, pomno osmišljenje vizuale koji su uključivali outdoor i digitalnu kampanju diljem Zagreba te intenzivni odnosi s medijima koji su rezultirali mnogobrojnim medijskim nastupima, govori o važnosti strateškog promišljanja u organizaciji velikih događanja poput ovog. Osobito govoreći u kontekstu marketinške komunikacije. Sve to upućuje na iznimno značajnu ulogu promotivnih aktivnosti u komunikaciji brendova u kulturi, koje su u Ansamblu LADO prepoznali na vrijeme i uspješno primijenili promotivnu kampanju koja je evidentno polučila rezultate. Svakako je to dobar primjer i za druge dionike na tržištu kulture koji nude svoje umjetničke projekte publici da se povedu ovim primjerom i pažljivo razrađuju svoje promotivne aktivnosti kako bi se približili publici i senzibilizirali javnost za različite umjetničke forme.


THE ROLE OF PROMOTION IN MARKETING COMMUNICATION OF TRADITIONAL PERFORMING ARTS ON THE EXAMPLE OF ENSEMBLE LADO

Dario Vrbaslija, MA in Economics, Marketing studies Faculty of Economics in Osijek, J.J. Strossmayer University of Osijek

Trg Ljudevita Gaja 7, Osijek, Croatia Telephone: +385 99 329 0789, e-mail: [email protected]

Krešimir Dabo, MA in Public Relations University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić

Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, CroatiaTelephone: +385 98 755 884, e-mail: [email protected]

ABSTRACTThis paper shows the importance of arts events promotion, as well as the importance of encouraging and developing different kinds of artistic events as the basis for the continuous creation of competitive advantages on culture and arts market. The goal of this paper is to determine the role and importance of promotional communication in arts and cultural events. The subject of marketing is not only the products but also the services, ideas and experiences offered to the user, in other words, all for which both supply and demand exist. The performances of the Ensemble Lado, which this paper analyses, create a special experience for the audience, which among other things makes Lado a brand with long-term existence and the status of a unique and original brand on the Croatian cultural market. The audience always returns to the experience created at their performances and the full halls and the reaction of the media are solid proof of that. This is also evident in the research on the socio-demographic display of visitors to Lado's concerts conducted prior to a concert in Zagreb in 2017. The research showed that more than half of the respondents who came to the concert came for the first time to their performance, testifying to a successful campaign and long-term goals of attracting a new audience.

Keywords: marketing; folklore; advertising; culture; art events


LITERATURA

1. Ansambl Lado (2017). Lado godišnjak 2017. Preuzeto s http://www.lado.hr/site/assets/files/1/lado_2017_web.pdf (25.10.2018.)

2. Briefing (2018). Godišnja medijska analiza 2017.

3. Culturnet.hr (2007). Božićni koncert Ansambla Lado. Preuzeto s https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=18178 (25.10.2018.)

4. Dabo, K. (2012). Uloga i važnost brendiranja tradicijske izvedbene umjetnosti na primjeru Ansambla Lado. Etnološka istraživanja, (17), 171-185. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/97811

5. Ferenčić, M. (2012). Marketinška komunikacija u digitalnom svijetu. Praktični menadžment, 3(5), 42-46.

6. Gredičak, T. (2008). Kulturna baština u funkciji turizma. Acta turistica nova, 2(2), 205-234. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/43437

7. Keglović Horvat, A. (2018). Priručnik za političare – kako voditi uspješnu offline i online kampanju: Online komunikacija. Preuzeto s http://www.cesi.hr/attach/_p/preferiram_tebe_prirucnik_za_politicarke_kako_voditi_uspjesnu_offline_i_online_kampanju.pdf (25.10.2018.)

8. Mali pojmovnik odnosa s javnošću i komunikacija [online], Visoka škola za odnose s javnošću i studij medija. Preuzeto s http://www.vskairos.hr/PRedavanja.html

9. MediaNet (2017). Rezultati anketnog upitnika, 2017.

10. Ministarstvo kulture (2017). Kulturna baština: Nematerijalna kulturna baština. Preuzeto s http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=3639

11. Piteša, A. (2009). Exit, HNK, Lado i Lisinski naši vodeći kulturni brendovi. Preuzeto s https://www.jutarnji.hr/arhiva/exit-hnk-lado-i-lisinski-nasi-vodeci-kulturni-brandovi/3811245/

12. Skoko, B. (2009). Važnost i mogućnost brendiranja destinacija, Sveučilište u Zadru. Preuzeto s www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/dokum

13. Zebec, T. (2002). Izazovi primijenjene folkloristike i etnologije. Narodna umjetnost, 39(2), 93-110. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/33130


DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE U HOTELIJERSTVU NA PODRUČJU MEĐIMURJA KAO TURISTIČKE DESTINACIJE

KONTINENTALNE HRVATSKE

dr.sc. Marina Gregorić, viši predavač, Međimursko Veleučilište u ČakovcuBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


Đurđa Somođi, dipl.oec., predavač, Međimursko Veleučilište u ČakovcuBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


Tina Patafta, studentica, Međimursko Veleučilište u ČakovcuBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


SAŽETAKPredmet istraživanja ovog rada je spremnost prihvaćanja društveno odgovornog poslovanja u hotelijerstvu na području Međimurja kao turističke destinacije. Društveno odgovorno poslovanje podrazumijeva utjecaj koji ono ima na okoliš. Predmet istraživanja ovog rada je utvrditi koji hoteli imaju praksu društveno odgovornog, odnosno zelenog poslovanja te kako uvesti tu praksu u ostale, već postojeće hotele. Cilj istraživanja je otkriti na koji se način uvodi praksa zelenog poslovanja u hotelijerstvu, koji su kriteriji za dobivanje certifikata zelenog poslovanja i konkretan utjecaj ove vrste poslovanja na očuvanje okoliša. Osim kriterija za zeleno poslovanje cilj je istražiti imaju li već postojeći hoteli afinitet prihvatiti ovaj način poslovanja te smatraju li da je gostima hotela od interesa i važnosti odsjesti u hotelu koji prakticira zeleni način poslovanja. Metode istraživanja korištene u ovome radu su povijesna, metoda deskripcije, analize, sinteze te empirijsko istraživanje putem kvalitativne i kvantitativne metode. Instrumenti istraživanja su dubinski intervju s menadžerima hotela u Međimurju te anketni upitnik distribuiran potencijalnim posjetiteljima hotela na području Hrvatske na slučajnom uzorku domaćih turista. Anketnim upitnikom ispitane su potrebe gostiju s aspekta zelenog poslovanja hotela u kojemu odsjedaju. Doprinos ovoga rada ogleda se u promicanju svijesti o potrebi uvođenja održivog poslovanja u hotelima u Međimurju što može pridonijeti poznatosti Međimurja kao turističke destinacije kao i njezinoj većoj posjećenosti u okviru kontinentalnog turizma Republike Hrvatske.

Ključne riječi: društveno odgovorno poslovanje; hotelijerstvo; kontinentalni turizam; Međimurje; turistička destinacija; zaštita okoliša; zeleno poslovanje

Pregledni rad / Review article

24 M. Gregorić, Đ. Somođi, T. Patafta: Društveno odgovorno poslovanje u hotelijerstvu na području...

1. UVOD

Turizam povezuje ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke elemente, a njegov utjecaj na okoliš i gospodarstvo je vrlo velik. Turizam i okoliš dva su usko vezana pojma, a današnji trend je takav da turizam s godinama teži sve većoj zaradi, dok se okoliš s druge strane sve više bori za svoj opstanak.

Razvojem turizma stvoren je niz negativnih efekata, a neki od njih su povećana potrošnja vode, povećana koncentracija stakleničkih plinova u zraku, izumiranje pojedinih biljnih i životinjskih vrsta uslijed onečišćenja prirode i klimatskih promjena, veće količine otpada i tako dalje.

Kako bi se održao ekosustav i smanjilo onečišćenje okoliša, danas se sve više stavlja naglasak na ekološko poslovanje u turizmu čiji je osnovni cilj racionalno trošiti energiju i vodu, manje zagađivati okoliš i brinuti se o otpadu.

Jedan od primjera očuvanja okoliša u turizmu su zeleni hoteli. Oni su upravo ono što je potrebno turizmu ako ga želimo učiniti održivim. Predmet istraživanja ovog rada je utvrditi koji hoteli u Hrvatskoj imaju praksu društveno odgovornog, odnosno, zelenog poslovanja te kako uvesti tu praksu u ostale, već postojeće hotele s osvrtom na područje Međimurske županije kao turistički razvijene destinacije kontinentalne Hrvatske.

Cilj rada je utvrditi na koji se način uvodi praksa zelenog poslovanja u hotelijerstvu i konkretne utjecaje te prakse na smanjenje onečišćenja okoliša kao i kriterije za dobivanje certifikata zelenog poslovanja u objektima koji se bave pružanjem smještaja gostiju. Istražit će se interes postojećih hotelijera za uvođenje zelenog poslovanja i dobivanje certifikata „zeleni hotel” i koliki je interes potencijalnih posjetitelja hotela za odsjedanje u hotelu koji prakticira zeleni način poslovanja.

Metode istraživanja koje su korištene u ovom radu su povijesna, metoda deskripcije, analize, sinteze i empirijsko istraživanje putem kvalitativne i kvantitativne metode. Instrumenti istraživanja su dubinski intervju s menadžerima hotela u Međimurju te anketni upitnik distribuiran potencijalnim posjetiteljima hotela na području Hrvatske na slučajnom uzorku domaćih turista. Anketnim upitnikom ispitan je interes potencijalnih posjetitelja hotela za odsjedanjem u hotelima sa zelenim poslovanjem.

2. ZELENO HOTELIJERSTVO

Zeleni, održivi ili odgovorni turizam novo je poimanje, oblikovanje i postupanje u turizmu današnjice. Održivi razvoj podrazumijeva postupke kojima se postiže sklad u suživotu s prirodom. Cilj zelenog turizma je destinacija koja generira odrednice i specifičnosti zelenog turizma, odnosno zelenih hotela ili zelenih turističkih smještaja. Projekti zelenog razvoja imaju temelj u četiri fokusa: održivi razvoj, održiva arhitektura, zelene inovacije i zeleni turizam (Dabac, intervju, n.d.).

Turizam se koristi eko oznakama kao određenom vrstom zaštitnog znaka u komunikaciji s tržištem, u nadi da će to utjecati na pozitivna stajališta potrošača


prema proizvodima i uslugama koji se nude (Blažević i Peršić, 2009).

Da bi se omogućio održiv razvoj turizma u sadašnjosti i budućnosti, potrebno je osigurati kvalitetnu razvojnu strategiju, ali i novčana sredstva za upravljanje turizmom. Pritom bi trebalo primjenjivati tri najvažnija načela održivog razvoja: ekološku, sociokulturnu i ekonomsku održivost (Breslauer i sur., 2015)

Održivi razvoj se definira kao odnos između dinamičnih gospodarskih sustava koje osmišljava čovjek i većih dinamičnih ekoloških sustava koji se sporo mijenjaju i koji moraju biti u ekološkoj ravnoteži (Črnjar, 2002).

Hoteli građeni po uzoru na zeleni turizam su objekti koji su ekološki prihvatljivi, a njihovi menadžeri su usmjereni k programima očuvanja vode i energije te smanjenja otpada. Uz to, takvi menadžeri znaju da ti programi, osim što su nužni za očuvanje eko sistema, štede novac (Green Hotel Association, n.d.).

Za izgradnju zelenog hotela ili prenamjenu već postojećeg hotela u zeleni, potrebno je znanje o održivom razvoju. Zeleni hotel i njegov okoliš je onaj u koji su uključene rezerve srednjoročnog i dugoročnog održivog razvoja. Temelj zelenog projektiranja su znanja i iskustva te primjena novih tehnologija na području održivog razvoja, a koja su već provjerena u praksi Europske Unije. Prednosti zelenih hotela su nul energetska održivost, a najveća prednost koja nastaje kao posljedica ušteda zelenih jest cjelogodišnje poslovanje (Dabac, intervju, n.d.).

Hotele koji imaju atribut zeleni najčešće posjećuju korisnici osviješteni prednosti takvog hotela za okoliš, a broj takvih korisnika je u porastu (Dabac, intervju, n.d.).

3. DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE U HOTELIJERSTVU

Republika Hrvatska kao turistička destinacija usvojila je Strategiju turizma do 2020. Prema navodima na stranicama Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH), do 2020. godine Hrvatska bi trebala promijeniti dosadašnji koncept turizma koji se svodi na jedan proizvod (sunce i more) i sezonalnost. Da bi Hrvatska kao turistička destinacija ostala konkurentna u svijetu, potrebno je podići kvalitetu smještaja, raditi na podizanju kvalitete ljudskih potencijala te uvesti praksu zelenog poslovanja. Zeleno poslovanje podrazumijeva sinergiju ekonomske dobiti, brige za okoliš u najširem smislu te socijalne uključenosti u zajednicu (Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske - UPUHH, n.d.).

Društveno odgovorno poslovanje označava nastojanja neke tvrtke koja, iznad strogo zakonom propisanih obveza, integrira brigu za okoliš i društvo u sustav donošenja odluka. Time dobri poslovni rezultati prestaju biti jedino mjerilo za vrednovanje uspješnosti tvrtke. Može se reći da je uspješna ona tvrtka koja ujednačeno vodi računa o svom ekonomskom, društvenom i okolišnom utjecaju, a društveno odgovorno poslovanje predstavlja poslovni model i način upravljanja u kojem se profit ostvaruje na društveno odgovoran način (Hrvatska gospodarska komora - HGK, n. d.).

Postoji niz radnji koje hotelski menadžment može ukomponirati u svoje poslovanje


da bi već postojeći hotel bio društveno odgovoran, odnosno da bi dobio atribut zelen. Isto tako, te radnje se uzimaju u obzir prilikom izgradnje hotela. Radnje su podijeljene u nekoliko kategorija koje se odnose na osoblje, vodu i energiju, recikliranje i otpad, održavanje objekta, hranu, vrt te sadržaje za goste i sobe. Tako se primjerice, u kategoriji osoblje, savjetuje okupljanje tima koji će se koncentrirati samo na zeleno poslovanje, educirati tim o konceptima zelenog poslovanja te ga godišnje slati na edukaciju o novim oblicima zelenog poslovanja. Samo uz pravilno educirano osoblje, zeleno poslovanje može uspjeti. Što se tiče očuvanja vode, preporuča se sakupljanje kišnice koja se kasnije može koristiti za zalijevanje okoliša, u vodokotlićima ili za pranje prilaznih staza. Za očuvanje energije najbolje je koristiti vlastite solarne panele, koristiti isključivo LED rasvjetu u prostorijama hotela, postaviti senzore koji će prema količini dnevnog svjetla automatski paliti i gasiti rasvjetu te koristiti kućanske aparate koji štede energiju. Za recikliranje hotel bi trebao uvesti kante za smeće posebne namjene. Hrana koja je domaćeg i lokalnog uzgoja vrlo je primamljiva gostima, zdrava je, a isto tako domaći uzgoj pomaže očuvanju ekosustava. Ukoliko hotel ima vlastiti vrt i/ili voćnjak u kojem gost sam može ubrati neke plodove, podići će na kvaliteti svojih usluga. Također, hotel može uvesti ponudu besplatnog najma bicikala za goste (Global Stewards, n. d.).

Rezultati brojnih izvješća diljem svijeta pokazuju da hoteli koji su uveli zeleno poslovanje u prosjeku imaju smanjenu potrošnju vode za 20%, smanjene troškove odvoza smeća za 15%, poboljšan okoliš u kojem se nalaze te poboljšanu motivaciju osoblja i komunikacije s gostima (UPUHH, n.d).

Vođen rezultatima istraživanja i svjetskih zapažanja na temu zelenog hotelijerstva, UPUHH je 2013. godine razvila ideju te pokrenula pilot projekt „Zeleno poslovanje u hotelijerstvu”. Cilj projekta je osmišljavanje i definiranje kriterija za zelene hotele te uvođenje zelenog poslovanja u hotele u Hrvatskoj. Projekt je sufinanciralo Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (UPUHH, n.d).

Nakon završetka pilot projekta hoteli koji su uspješno ispunili sve kriterije koje je postavio UPPUH dobili su certifikat „Green hotel“, a 2014. godine pokrenuta je inicijativa uključivanja u projekt i ostalih hotela u članstvu UPUHH-a. Prema podacima na službenim stranicama Udruge, 2016. godine u Hrvatskoj postoji ukupno 48 hotela s certifikatom „Sustainable Hotel Certificate by UPUHH” (Rihelj, 2018).

Certifikat „zeleni hotel“ jamči da objekti u poslovanju prate svjetske trendove održivog poslovanja, kao što je uspješno upravljanje održivošću u svakodnevnom hotelskom poslovanju, zaštiti okoliša i stalnom razvijanju svijesti o toj zaštiti, energetske učinkovitosti, edukacije zaposlenika, uštede energije i vode, nabave, prodaje, marketinga i PR-a, kao i kontrole ispuštanja emisije CO2 („U Hrvatskoj trenutno postoji“, 2015).

Kriteriji za dobivanje certifikata koje je UPUHH postavila bazirani su na konceptu inozemnih zelenih hotela koji već dugi niz godina uspješno posluju, a podijeljeni su u devet kategorija. Proces certificiranja provodi se u nekoliko faza, s revizijama po hotelima i akcijskim planovima u razdoblju od tri do pet mjeseci i analizom postignutih rezultata („U Hrvatskoj trenutno postoji“, 2015).


Zeleni certifikati razlikuju se od regije do regije, ali većina ih se bazira na istom principu – ušteda vode i energije, pravilno gospodarenje otpadom, očuvanje okoliša i prirodne raznolikosti, samo-održivost, prakse ljudskih resursa i slično. Planove za certificiranje mogu pokrenuti neprofitne organizacije, privatne tvrtke čija je glavna djelatnost turizam, vlada, i razna udruženja poslodavaca u turizmu (International tourism partnership, 2016).

Neki od certifikata prema kojima se UPUHH vodila su Prijatelj prirode, Travelife i Der Blaue Engel („U Hrvatskoj trenutno postoji“, 2015).

Tabela 1. Popis hotela u Hrvatskoj koji imaju Sustainable hotel certifikat udruge UPUHH

Red.br. Naziv hotelaGodina dobivanja certifikata

1. Hotel Tomislavov dom 2014.2. Palace Hotel Zagreb 2014.3. Hotel Sport 2014.4. Hotel Turist 2014.5. Esplanade Zagreb Hotel 2014.6. Bluesun hotel Berulia – Hoteli Brela d.d. 2014.7. Hotel Phoenix 2014.8. Hotel Padova – Imperial d.d. 2014.9. Hotel Kaštel Motovun 2014.10. Hotel Kimen – Cresanka d.d. 2014.11. Hotel Feral – Laguna Novigrad d.d. 2014.12. Valamar Koralj Romantic Hotel – Riviera Adria d.d. 2014.13. BEST WESTERN PREMIER Hotel Astoria 2014.14. Hotel Borovnik 2014.15. Hotel Well – Terme Tuhelj 2014.16. Hotel & Casa Valamar Sanfior – Riviera Adria d.d. 2014.17. Hotel Maestral – Laguna Novigrad d.d. 2014.18. Hotel International – HUP-Zagreb d.d. 2014.19. DoubleTree by Hilton Hotel Zagreb 2014.20. Vitality Hotel Punta – Jadranka hoteli d.o.o. 2014.21. Falkensteiner Hotel & Spa Iadera – Punta Skala d.o.o. 2014.22. Hotel Katarina 2009 d.o.o. 2015.23. Grand Hotel Orebić, Laguna Novigrad d.d. 2015.24. Hotel Carolina, Imperial d.d. 2015.25. Hotel Meliá Coral, Istraturist Umag d.d. 2015.26. Hotel Sol Garden Istra, Istraturist Umag d.d. 2015.


27. Hotel Sol Umag, Istraturist Umag d.d. 2015.28. Valamar Zagreb Hotel, Valamar Riviera d.d. 2015.29. Valamar Bellevue Hotel & Residence, Valamar Riviera d.d. 2015.30. Panorama Zagreb Hotel, HUP Zagreb d.d. 2015.31. Hotel Jadran, HUP Zagreb d.d. 2015.32. Hotel Ilirija, Ilirija d.d. 2015.33. Hotel Osijek, Centar Škojo d.o.o. 2015.34. Royal Princess Hotel, Importanne Resort d.o.o. 2015.35. Hotel Spa Golfer, Toplice Sveti Martin d.d. 2015.36. Sheraton Zagreb Hotel, HUP Zagreb d.d. 2015.37. The Westin Zagreb, HUP Zagreb d.d. 2015.38. Family Hotel Vespera, Jadranka hoteli d.d. 2015.39. Wellness Hotel Aurora, Jadranka hoteli d.d. 2015.40. Hotel Bellevue, Jadranka hoteli d.d. 2015.41. Valamar Dubrovnik President Hotel, Valamar Riviera d.d. 2015.42. Lječilište Istarske Toplice 2016.43. Varaždinske toplice 2016.44. Lječilište Veli Lošinj 2016.45. Terme Jezerčica 2016.46. Terme Tuhelj 2016.47. Daruvarske toplice 2016.48. Golf&SPA Sveti Martin 2016.49. Bizovačke toplice 2016.

Izvor: https://hrturizam.hr/oko-50-hotela-u-projektu-zelenih-hotela-sustainable-hotel-spa-by-upuhh/

4. DRUŠTVENA ODGOVORNOST U TURIZMU MEĐIMURJA

Polazeći od činjenice da je očuvanje prirodnih resursa temeljna vrijednost suvremenog društva te da je okolišna osjetljivost bitan faktor ukupne atraktivnosti turističkih destinacija, „zelena orijentacija“ Međimurske županije, kako u odnosu prema korištenju i upravljanju prostorom, tako i prema energetskoj učinkovitosti, važan je faktor njezine konkurentnosti na turističkom tržištu. U tom je smislu ekološka odgovornost jedno od temeljnih načela razvoja Međimurja kao turističke destinacije.

Razvijajući se na principima održivosti, Međimurje je prepoznata i visoko poželjna destinacija dinamičnog i zdravog odmora koja aktivnim i znatiželjnim posjetiteljima nudi iskustva wellnessa i sporta, učenja i zabave, hrane i vina, bogate kulture, i očuvane prirode (Institut za turizam, 2014).

Bitno je također i probuditi svijest lokalnog stanovništva i lokalne zajednice, ponuđača proizvoda i usluga, turista i ostalih djelatnosti vezanih uz turizam o


važnosti održivosti destinacije u turizmu. U budućnosti će opstati samo one turističke destinacije i atrakcije koje će znati gospodariti svojim turističkim prostorom i koje će znati zaštiti svoj prostor od masovnog turizma (Breslauer, Gregorić i Hegeduš, 2015).

5. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Metoda empirijskog istraživanja provedena u ovom radu je deskriptivno kvantitativno istraživanje putem intervjua s menadžerima hotela u Međimurju. Istraživanje je provedeno na uzorku ugostiteljskih objekata u Međimurju koji spadaju u skupinu hotela – njih ukupno 6. Od šestero menadžera hotela kojima je upućen zahtjev za intervjuom, odgovorilo ih je troje što čini 50% od ukupnog broja hotela. To su hoteli „Hotel Park“, Čakovec, hotel „Prelog“, Prelog te hotel „Spa Golfer“, Toplice Sveti Martin. Intervju je baziran na ciljnim pitanjima o poznavanju primjene zelenog poslovanja u praksi hotelijerstva, zainteresiranosti za dobivanje certifikata „zeleni hotel“, ekološkim mjerama za očuvanje okoliša koje hotel koristi i jesu li spremni ispuniti potrebne kriterije za dobivanje certifikata o zelenom poslovanju hotela. U svim hotelima postavljena su jednaka pitanja otvorenog tipa, njih ukupno 11.

6. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Odgovori koje su menadžeri hotela dali na postavljena pitanja pretvoreni su u rezultate koji odgovaraju na pitanja imaju li već postojeći hoteli afinitet prihvatiti ovaj način poslovanja te smatraju li da je gostima hotela od interesa i važnosti odsjesti u hotelu koji prakticira zeleni način poslovanja. Također, među menadžerima je ispitano brine li njihov hotel, i kako, o utjecaju na okoliš i smatraju li da je opravdano imati više cijene usluga opravdavajući to činjenicom da hotel posluje društveno odgovorno.

Odgovori prikupljeni putem anketnih upitnika za turiste odgovaraju na pitanja jesu li oni svjesni o utjecaju hotela na okoliš, brinu li oni sami o svom utjecaju na okoliš i njihovu potrebu da hoteli u kojima odsjedaju posluju ekološki.

6.1. Rezultati istraživanja u hotelima

6.1.1. Rezultati istraživanja u „Hotelu Park“ Čakovec

Hotel Park nalazi se u samom centru grada Čakovca, glavnog grada Međimurja. Hotel nema certifikat „Sustainable hotel“ kojeg dodjeljuje udruga UPUHH, ali su upoznati s postojanjem istog. Vodstvo hotela vrlo je zainteresirano za prijavu na natječaj za dobivanje certifikata zelenog hotela, ali na web stranicama udruge nisu uspjeli pronaći uvjete koje bi trebali ispuniti, niti način prijave za dobivanje istog.

Energetski razred hotela Park je B/C.

Vodstvo hotela smatra da bi se u hotelijerstvu trebalo uvesti zeleno poslovanje


kao obaveza, ali smatraju da gosti još uvijek nemaju pretjeran interes odsjedati u hotelima koji posluju po principu očuvanja okoliša. Konkretne razloge za navedene tvrdnje ne navode.

Iako „Hotel Park“ nema atribut „zeleni hotel“, u poslovanju hotela mogu se pronaći neki vidovi ekološki prihvatljivog poslovanja poput korištenja led rasvjete u pojedinim dijelovima hotela, sakupljanja energije putem solarnih panela, keycard prekidači koji automatski gase svjetla, rashladne i ostale uređaje kada gost izvadi karticu-ključ iz utora. Također, elektronički uređaji u hotelu imaju stand-by opciju koja štedi električnu energiju, prikuplja se kompost, na parkiralištu hotela nalazi se punionica električnih automobila, a sredstva za čišćenje koja se upotrebljavaju u hotelu nemaju toksično djelovanje na okoliš.

U hotelu smatraju opravdanim povećanje cijena usluga ukoliko hotel posluje „zeleno“.

6.1.2. Rezultati istraživanja u hotelu „Prelog“ Prelog

Hotel „Prelog“ iz Preloga nema „Sustainable hotel“ certifikat kojeg dodjeljuje udruga UPUHH, ali su upoznati s postojanjem istog. Vodstvo hotela smatra da je društveno odgovorno poslovanje danas jedan od važnijih ciljeva i zainteresirani su za provedbu istog. Navode da će zeleno poslovanje olakšati kompletno poslovanje u budućnosti u svim segmentima. Prema njihovom mišljenju, ekološka svijest postaje sve prisutnija, a gost koji odsjeda u hotelu koji posluje zeleno dobiva osjećaj da hotel brine o njima i time se stvara pozitivna slika hotela.

Energetski razred hotela je C. Iako hotel nema zeleni certifikat, ipak u hotelu koriste led rasvjetu, dio energije prikupljaju putem solarnih panela, u sklopu hotela su senzori dnevnog svjetla koji automatski pale/gase unutrašnju i vanjsku rasvjetu, a u sobama se nalaze keycard prekidači koji automatski gase svjetla, rashladne i ostale uređaje kada gost izvadi karticu-ključ iz utora. Također, u hotelu se sav otpad reciklira, prikuplja se kompost, a sredstva za čišćenje koja se upotrebljavaju u hotelu nemaju toksično djelovanje na okoliš.

Nakon provedenog intervjua, svidio im se prijedlog uvođenja edukacije osoblja o ekološkom poslovanju.

Što se tiče povećanja cijena usluga ukoliko bi hotel bio u potpunosti zelen, nisu posve sigurni bi li uveli više cijene ili ne.

6.1.3. Rezultati istraživanja u hotelu „Spa Golfer“ Sveti Martin na Muri

Hotel „Spa Golfer“ Sveti Martin na Muri jedini je hotel u Međimurju koji ima „Sustainable hotel” certifikat kojeg dodjeljuje udruga UPUHH. Certifikat su dobili 2015. godine, a za provedbu postupka za dobivanje certifikata bilo im je potrebno otprilike tri mjeseca. Svi troškovi provedbe postupka financirala je UPUHH. Tijekom provedbe postupka i utvrđivanja kriterija nisu imali dodatnih problema. Kao tri najvažnija razloga važnosti zelenog poslovanja navode energetsku učinkovitost


objekta, malen utjecaj objekta na okoliš te što bolju suradnju s lokalnom zajednicom. Smatraju da su gosti hotela općenito sve više ekološki osviješteni i da im je u interesu da hotel u kojem odsjedaju posluje ekološki. Iako hotel posjeduje zeleni certifikat, u hotelu se ne koristi energija prikupljena putem solarnih panela, ali koriste električnu energiju koja je dobivena isključivo iz obnovljivih izvora.

Smatraju da je povećanje cijena usluga u hotelu sa zelenim certifikatom opravdano.

Hotel je C/B energetskog razreda.

Hotel „Spa Golfer“ također je jedini hotel u Međimurju koji je korisnik ZelEna, električne energije koju HEP Opskrba nudi poslovnim subjektima, potpuno dobivenu iz obnovljivih izvora.

6.2. Prikaz rezultata kvantitativnog istraživanja

Cilj ovog istraživanja bio je saznati koliko je potencijalnim gostima hotela od interesa i važnosti odsjesti u hotelu koji prakticira zeleni način poslovanja. Ispitano je 169 ispitanika. Ispitanici su odabrani slučajnim odabirom, putem društvenih mreža. Odgovarali su na 8 pitanja. Anketnim upitnikom ispitano je i koliko često ispitanici odsjedaju u hotelima, je li to u svrhu turizma ili posla, koliko su u prosjeku spremni potrošiti novaca na noćenje u hotelu i jesu li spremni potrošiti više ukoliko hotel posluje zeleno.

Grafikon 1. Koliko često odsjedate u hotelima?


Grafikon 2. Koja je najčešća svrha Vašeg putovanja?

Grafikon 3. Koje od navedenog smatrate da je poželjno u poslovanju hotela?

Korištenje led rasvjete (4%)Solarni paneli (72%)Senzori dnevnog svjetla koji automatski pale/gase unutrašnju i vanjsku rasvjetu (72%)Kanistri za skupljanje kišnice koja se zatim koristi za zalijevanje i u vodokotlićima (48%)Kante za recikliranje otpada u sobama i vanjske (72%)Kompost (24%)Organska hrana iz lokalnog i/ili domaćeg uzgoja (72%)Punionica električnih automobila (48%)Sredstva za čišćenje koja nemaju toksično djelovanje na okoliš (100%)


Grafikon 4. Jeste li upoznati s pojmom zeleno hotelijerstvo?

Grafikon 5. Jeste li ikada odsjeli u nekom „zelenom“ hotelu?

Grafikon 6: U kojoj mjeri smatrate potrebnim da hotel u kojem odsjedate ima zeleni certifikat ili prakticira barem neki od vidova ekološkog poslovanja? (0=uopće, 5= u potpunosti)


Grafikon 7. Koji iznos novaca ste spremni odvojiti za 1 noćenje s doručkom u hotelu, po osobi?

Grafikon 8. Biste li bili spremni odvojiti neznatno više novaca za noćenje u hotelu ako znate da posluje zeleno?

Izvor: autorice

Većina ispitanika, njih 52%, odgovorila je da u hotelu odsjeda manje od jednom godišnje, 40% odgovorilo je da u hotelu odsjedaju 1 do 2 puta godišnje, a 8% odsjeda 3 i više puta godišnje. Najčešće u hotelu odsjedaju na turističkim putovanjima, a tek 10% ispitanika odsjeda u hotelu na poslovnim putovanjima. Prema danim odgovorima možemo iščitati da ljudi vrlo rijetko odabiru hotel kao smještaj tijekom putovanja. Ispitanici koji su dali odgovor da u hotelu odsjedaju poslovno su najčešće i oni koji u hotelu odsjedaju više od jednom godišnje.

Ispitanicima je u anketi bila navedena kratka definicija zelenog hotela kako bi njihovi odgovori bili što relevantniji. 67% ispitanika odgovorilo je da dosad nije upoznato s terminom zeleno hotelijerstvo. Tek 10% ispitanika odsjelo je u hotelu koji nosi atribut


zelen. Kao primjer hotela u kojem su odsjeli, naveden je hotel Pappas u Grčkoj. Nitko od ispitanika koji nisu odsjeli u zelenom hotelu nije naveo ni jedan primjer zelenog hotela za koji su čuli. Zaključujemo da zeleni hoteli još nisu dio svijesti turista.

Na ljestvici od 0 do 5 ispitanici su trebali ocijeniti u kojoj mjeri im je bitno da hotel u kojem odsjedaju ima zeleni certifikat ili barem djelomično prakticira ekološko poslovanje, gdje je 0 označavala da im uopće nije bitno, a 5 da im je u potpunosti bitno. 0% ispitanika označilo je ocjenu 0, 1,4% označilo je ocjenu 1, 13% označilo je ocjenu 2, 24,6% označilo je ocjenu 3, 29% označilo je ocjenu 4 te je 31,9% označilo ocjenu 5. Iako samo postojanje zelenih hotela nije u svijesti ispitanih turista, vidljivo je da im je važno postojanje takvih hotela.

Ispitanici su dobili ponuđene neke vidove ekološkog poslovanja između kojih su mogli odabrati koje oni smatraju važnima (mogućnost višestrukih odgovora). 100% ispitanika označilo je da je važno da se u hotelu koriste sredstva za čišćenje koja nemaju toksično djelovanje na okoliš. 72% ispitanika kao važno označilo je da je hrana koja se poslužuje u hotelu organskog podrijetla iz domaćeg uzgoja, da se u hotelu nalaze kante za sortiranje i recikliranje otpada, da se u hotelu nalaze senzori dnevnog svjetla koji automatski gase/pale svjetla te da se električna energija prikuplja putem solarnih panela. 48% ispitanika smatra da je važno da hotel prikuplja kišnicu i koristi je za zalijevanje zelenih površina i da hotel ima punionicu električnih automobila. 24% ispitanika smatra kompost kao poželjan aspekt ekološkog poslovanja. 4% ispitanika smatra da je važno da hotel koristi led rasvjetu. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da su ispitanici svjesni da hoteli imaju velik utjecaj na okoliš i da bi voljeli da on bude što povoljniji.

Većina ispitanika, 52%, za noćenje u hotelu po osobi spremna je izdvojiti do 300 kuna, 42% ispitanika spremno je izdvojiti između 300 i 500 kuna, a 6% spremno je izdvojiti između 500 i 750 kuna. Na pitanje bi li bili spremni odvojiti neznatno veću sumu novaca za noćenje u hotelu koji posluje zeleno 52,2% ispitanika odgovorilo je da nisu spremni, a 47,8% odgovorilo je da su spremni. Većina ispitanika koja nije spremna odvojiti veću sumu novaca za noćenje u hotelu koji posluje zeleno pripada u skupinu onih koji ionako nisu spremni odvojiti više od 300 kuna po noćenju. Ako u obzir uzmemo općenitu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj, zaključujemo da su ljudi, koji to mogu, spremni odvojiti više novaca, opravdavajući to brigom za okoliš.

Zaključujemo da su ispitanici sve zabrinutiji negativnim klimatskim promjena koje pogađaju planetu Zemlju te su sve skloniji donijeti ekološki prihvatljiviju odluku pa tako i odabrati hotelski smještaj hotel čija je praksa i strategija poslovanja isključivo vezana za očuvanje okoliša.

7. ZAKLJUČAK

Posredstvom suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija moderni turisti današnjice sve više su svjesni proizvodnje štetnih utjecaja na okoliš koje proizvodi svjetska industrija u cjelini, a jednim dijelom i hotelijersko turistička industrija pa se stoga sve više prilikom putovanja odlučuju za rezervaciju hotela koji nosi oznaku „zeleni hotel“ kako bi i oni sudjelovali u zaštiti okoliša. Provedba


zelene prakse u hotelijerskom poslovanju je učinkovita za očuvanje okoliša i ima konkurentsku prednost u tržišnom natjecanju. Zelene ili ekološke prakse u sektoru smještaja u svijetu rastu, a ekološki osviješteni turisti zahtijevaju tu vrstu usluge. Brojna izvješća hotela diljem svijeta koji su uveli zeleno poslovanje pokazuju vrlo dobre rezultate: prosječno smanjenje potrošnje vode za 20%, smanjenje troškova odvoza smeća za 15%, poboljšanje okoliša u kojem se nalaze, poboljšana motivacija osoblja i komunikacije s gostima (Travel Life, 2008).

Hrvatska se sa svojih pedeset „zelenih hotela“ pridružuje zemljama Europe i svijeta koje društveno odgovornim poslovanjem u globalnoj industriji žele doprinijeti smanjenju svih štetnih utjecaja na okoliš kako bi ga sačuvale za budućnost i nove naraštaje. Međimurska županija, kao jedna od najrazvijenijih županija u Republici Hrvatskoj, uspješno slijedi trend razvoja turizma stvaranjem inovativnih turističkih proizvoda i podizanjem svijesti o važnosti očuvanja okoliša društveno odgovornim poslovanjem u turizmu i hotelijerstvu. Za sada u Županiji postoji samo jedan „zeleni“ hotel, „Spa Golfer“ hotel, Sveti Martin na Muri. Ostali hotelijeri izražavaju spremnost prihvaćanja društveno odgovornog poslovanja u hotelijerstvu na području Međimurja kao turističke destinacije i spremni su uvesti praksu zelenog poslovanja u hotelijerstvu prema kriterijima za dobivanje certifikata zelenog poslovanja. Problem koji se susreće kod mogućnosti uvođenja takve prakse jest nedostatak informacija i neosviještenost o postojanju takve prakse u Republici Hrvatskoj. Na stranicama UPUHH-a trenutačno nije moguće pronaći uvjete i način prijave za dobivanje certifikata. Ipak, vodeći se informacijama koje se mogu pronaći, a tiču se društveno odgovornog poslovanja, hoteli mogu itekako implementirati vidove ekološkog poslovanja u već postojeće poslovanje. U ovom radu navedeno je desetak primjera društveno odgovornog poslovanja u hotelijerstvu koji mogu biti početni korak prema budućem dobivanje oznake zelenog hotela. Važno je i da udruga hotelijera nastavi s ovom iznimno važnom praksom.


CORPORATE SOCIAL RESPONSIBILITY IN THE HOSPITALITY OF MEĐIMURJE AS A TOURISM DESTINATION OF CONTINENTAL CROATIA

Marina Gregorić, PhD, higher lecturer, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Croatia

Telephone: +385 99 4040 164, e-mail: [email protected]

Đurđa Somođi, dipl.oec., lecturer, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


Tina Patafta, student, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


ABSTRACT

The subject of this paper is the readiness to accept corporate social responsibility in the area of Međimurje as a tourist destination. Corporate social responsibility implies its environmental impact. The subject of this paper is to find out which hotels have the practice of socially responsible or green business and how to introduce this practice to other existing hotels. The aim of the research is to explore the way in which green business practices in the hotel industry are introduced, which are the criteria for obtaining green business certificates, and the specific impact of this type of business on environmental conservation. In addition to the criteria for green business, the aim is to investigate whether the existing hotels have the affinity to accept this mode of business and how much the hotel guests find it important to stay in a hotel that practices green business. The methods used in this paper are historical, descriptive methods, analyzes, synthesis, and empirical research through qualitative and quantitative methods. Research instruments were in-depth interviews with hotel managers in Međimurje and a questionnaire distributed to potential hotel visitors in Croatia (a random sample of domestic tourists). The survey questionnaire examined the needs of guests from the aspect of the green business of the hotel they are staying in. The contribution of this paper is reflected in the promotion of the need to introduce sustainable business in hotels in Međimurje, which can contribute to the recognition of Međimurje as a tourist destination, as well as to increase attractiveness within the continental tourism of the Republic of Croatia.

Keywords: socially responsible business; green business; hotel industry; environmental protection; Međimurje; tourist destination; continental tourism


LITERATURA

1. Blažević, B. i Peršić, M. (2009). Turistička regionalizacija u globalnim procesima. Opatija: Fakultet za turistički i hotelijerski menadžment.

2. Breslauer, N., Gregorić, M. i Hegeduš, I. (2015). Održivi razvoj turizma u Međimurskoj županiji. Obrazovanje za poduzetništvo - E4E : znanstveno stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo, 5(1), 102.

3. Črnjar, M. (2002). Ekonomika i politika zaštite okoliša. Rijeka: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Glosa.

4. Dabac, M. (n.d.). Zeleni hoteli – koncept za cjelogodišnje poslovanje. Intervju. Croatia Hotspots. Preuzeto s http://hotspots.net.hr/2013/12/zeleni-hoteli-koncept-za-cjelogodisnje-poslovanje/ (17.07.2018.)

5. Global Stewards (n.d.). Go Green Hotels: Green Ideas for Hotels and Resorts. Global Stewards. Preuzeto s http://www.globalstewards.org/green-hotel.htm (17.07.2018.)

6. Green Hotels Association. Preuzeto s https://www.greenhotels.com/ (17.07.2018.)

7. Hrvatska gospodarska komora. (n.d.). Društveno odgovorno poslovanje. Hrvatska gospodarska komora. Preuzeto s https://dop.hgk.hr/ (17.07.2018.)

8. Institut za turizam (2014). Strateški marketing plan turizma Međimurske županije 2014-2020. Preuzeto s http://medjimurska-zupanija.hr/wp-content/uploads/2014/12/Strateski_marketing_plan_turizma__MZ_do_2020.pdf

9. International tourism partnership (2016). Know How Guide to Sustainable Hotel Certification Schemes. Green Hotelier. Preuzeto s http://www.greenhotelier.org/know-how-guides/know-how-guide-to-sustainable-hotel-certification-schemes/ (17.07.2018.)

10. Rihelj, G. (2018). Oko 50 hotela u projektu „zelenih” hotela – Sustainable hotel & spa by UPUHH. Turistički news portal. Preuzeto s http://hrturizam.hr/oko-50-hotela-u-projektu-zelenih-hotela-sustainable-hotel-spa-by-upuhh/ (17.07.2018.)


11. Travel Life. Preuzeto s http://www.travelife.org/Hotels/landing_page.asp (17.07.2018.)

12. U Hrvatskoj trenutno postoji 41 zeleni hotel (2015, 14. lipnja), Energetski certifikati-Energetsko certificiranje. Preuzeto s https://www.energetskocertificiranje.com.hr/u-hrvatskoj-trenutno-postoji-41-zeleni-hotel/ (17.07.2018.)

13. Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske. (n.d.). Projekt „zeleno poslovanje u hotelijerstvu“ Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske. Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske. Preuzeto s http://www.upuhh.hr/hr/projekti/zeleno-odrzivo-poslovanje/odrzivi-hoteli/item/27-projekt-zeleno-poslovanje-u-hotelijerstvu-udruge-poslodavaca-u-hotelijerstvu-hrvatske (17.07.2018.)


INOVATIVNI TRENDOVI PROMOCIJE PROIZVODA I USLUGA ZA VRIJEME SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA

dr.sc. Marina Gregorić, viši predavač, Međimursko Veleučilište u ČakovcuBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


Karlo Kovačić, student, Međimursko veleučilište u ČakovcuBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


dr.sc. Ekaterina Blinova, izvanredni profesor, Plekhanov Russian University of Economics

Stremyanni pereulok 36, 3, 427, Moskva, RusijaTelefon: +7 906 793 2233, e-mail: [email protected]

SAŽETAKPredmet istraživanja ovoga rada je analiza utjecaja Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine na promociju te samu prodaju proizvoda pojedinih poduzeća koja su svoje proizvode prilagodili potrebama ljudi i navijača koji će pratiti drugi najveći događaj na svijetu. Mnoga poduzeća nastoje na najbolji načini iskoristiti Svjetsko nogometno prvenstvo za prodaju svojih proizvoda ili usluga, a samim time i za vlastitu promociju. Analizirani su neki od najboljih primjera kako dolazi do povećanja prodaje i diferencijacije određenih proizvoda za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva pri čemu se osvrćemo i na sada aktualno Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Provedeno je i empirijsko kvantitativno istraživanje pomoću instrumenta anketnog upitnika kojim su dobiveni odgovori na pitanja koliko su kupci skloni većoj potrošnji za vrijeme prvenstva te kupnji proizvoda s obilježjima nogometnog prvenstva, Hrvatske nogometne reprezentacije i drugih nogometnih reprezentacija. U anketiranju su sudjelovali građani Hrvatske odabrani prema slučajnom uzorku. Prema prikupljenim podacima, za vrijeme održavanja prvenstva najveća zarada dolazi od prodaje piva, zastava, nogometnih dresova i televizora. Iz rezultata istraživanja vidljivo je da navijači svaku pobjedu, ali i tugu zbog poraza, rado „utope“ u piću, uglavnom nacionalnom pivu, te su skloni kupnji proizvoda s navijačkim obilježjima. S obzirom na to da je Hrvatska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu, a hrvatski navijači su velika podrška Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, euforija učini svoje te oni troše veće svote novca na prije spomenute stvari, što poduzećima i poduzetnicima otvara mogućnost velike zarade.

Ključne riječi: navijači; nogomet; proizvodi; promocija; Svjetsko nogometno prvenstvo; usluge


42 M. Gregorić, K. Kovačić, E. Blinova: Inovativni trendovi promocije proizvoda i usluga za vrijeme...

1. UVOD

Velika sportska natjecanja jačaju potrošnju, čak i kada se gubi na sportskim borilištima. Gledajući iz poslovnog kuta, Svjetsko prvenstvo u nogometu najvažniji je događaj u godini. Za poduzeća ono ne traje samo mjesec dana. Pripreme i povećana ulaganja traju puno duže. Povećava se proizvodnja, ulaže se u marketing, smišljaju i na tržište plasiraju prigodna pakiranja grickalica, pića, navijačkih rekvizita, organiziraju nagradne igre itd. Svjetsko nogometno prvenstvo velika je prilika za prehrambenu industriju, posebice za proizvođače piva, grickalica, televizora, ali i za ugostitelje, kladionice i putničke agencije (Bartoluci, 2003). Ovim radom prikazat će se analiza utjecaja Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine na promociju i samu prodaju proizvoda pojedinih poduzeća koja su svoje proizvode prilagodili potrebama svih ljudi i navijača koji prate jedan od najvećih sportskih događaja na svijetu. Temeljni ciljevi istraživanja su utvrditi i istražiti načine i vrste promoviranja pojedinih proizvoda određenih poduzeća u svijetu i Hrvatskoj. Velika sportska natjecanja, a osobito europska i svjetska prvenstva u nogometu donose značajan impuls za gospodarstvo kroz povećanu potrošnju. Industrija piva prednjači u stvaranju dobre atmosfere u sportskom okružju, ali isto tako ima i značajan pozitivan doprinos na ukupna ekonomska kretanja u proizvodnom sektoru u Hrvatskoj. Temeljem prethodno navedenog, svrha i glavni ciljevi ovog rada su istražiti i izložiti najvažnije značajke promocije i prodaje najtraženijih proizvoda za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva. Sukladno definiranim ciljevima, postavljene su sljedeće hipoteze:

H1: Najveću financijsku korist od Svjetskog nogometnog prvenstva ostvarila su trgovačka poduzeća.

H2: Veliki uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu pozitivno se odražava i na ekonomsku situaciju u državi.

U svrhu izrade ovog rada provedeno je i empirijsko kvantitativno istraživanje pomoću instrumenta anketnog upitnika koje će dati odgovore o tome koliko su potrošači skloni većoj potrošnji za vrijeme prvenstva te kupnji proizvoda s obilježjima nogometnog prvenstva, Hrvatske nogometne reprezentacije i drugih nogometnih reprezentacija. Rad nudi teorijski pregled literature prikupljene analiziranjem i istraživanjem knjiga, sakupljanjem potrebnih informacija iz stručnih i znanstvenih časopisa, novinskih članaka, informacija na Internetskim portalima i web stranicama što predstavlja bazu sekundarnih podataka, dok su primarni podaci prikupljeni pomoću anketnog upitnika.

2. POVEZNICA SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA I PODUZETNIŠTVA

Svjetsko prvenstvo u nogometu održava se svake četiri godine, a prvo se održalo 1930. godine u Urugvaju. Godine 1942. i 1946. natjecanje se nije održalo zbog Drugog svjetskoga rata. Krovno tijelo nogometa je FIFA koja ujedno i nadgleda natjecanje. Aktualni svjetski prvak je Francuska. Današnji sustav natjecanja uključuje


32 kvalificirane reprezentacije. Reprezentacije se natječu približno mjesec dana na unaprijed određenim stadionima u državi. Do sada je odigrano 21 svjetsko prvenstvo u nogometu. Naslov svjetskih prvaka osvojilo je samo osam reprezentacija. Ukupno pet puta naslova osvojio je Brazil, četiri osvojena naslova imaju Njemačka i Italija, dok su Francuska, Argentina i Urugvaj naslov osvajali dva puta. Poduzetnici mogu mnogo naučiti o tome kako je Svjetsko prvenstvo zahvaljujući tehnološkom napretku privuklo veliki broj pratitelja samog događaja. Svjetska krovna nogometna organizacija FIFA, mediji, timovi i navijači su približeni jedni drugima upravo zahvaljujući medijima jer informacije nadilaze sve moguće granice. To pruža velike mogućnosti za velike i male tvrtke. Najveći utjecaj na pratitelje Svjetskog prvenstva imala je globalizacija. Slično tome, poduzetništvo je također rasprostranjeno po cijelom svijetu, zahvaljujući društvenim medijima te ulaganju u rizični kapital i tehnologiju. Prva pomisao ili asocijacija na inovaciju jesu novi proizvodi. No, uz proizvode, inovacija se može odnositi i na inovaciju procesa proizvodnje ili pružanja usluga, a takve inovacije imaju podjednaku stratešku ulogu kao i inovacije proizvoda. Poduzetnici s uspješnim poslovnim projektima dolaze iz svih zemalja svijeta. Ove godine FIFA je integrirala nove digitalne medije i tehnologiju za promicanje događaja i povećanja gledanosti. Prilagodba FIFA-e novoj tehnologiji i potrošačkim trendovima primjer je za poduzetnike koji moraju stalno pratiti ponašanje kupaca da ostanu relevantni. Poduzeća moraju biti spremna za iteraciju proizvoda, usluga ili cjelokupnog poslovnog plana temeljenog na novim trendovima i trendovima kupaca (Stipetić i Škaro, 2016). Nadalje, poželjno je koristiti zanimljive sadržaje. Može se vidjeti izvanredan sadržaj Svjetskog prvenstva i njegovih oglašivača i promotora. Stalan ritam vizualnog, zanimljivog sadržaja koji traži duboke emocionalne veze s događajem, a pojedinačni timovi privlače veliki broj posjetitelja. Ideje koje se šire su emocionalne. Samo tvrtke koje dirnu u ljudsku emociju imat će uspjeha u prodaji vlastitog proizvoda ili usluge. Nakon što se privuče poveći broj korisnika proizvoda potrebno je izgraditi zajednicu. Slično tome, društveni mediji omogućuju manjim tvrtkama izgradnju zajednica kroz zajedničku strast oko proizvoda ili usluge (Pivac i Stamenković, 2011). Poduzetnici koji se usredotočuju na individualne želje kupaca izgradit će dugoročno društvo. Glavni sponzori FIFA-e poput Nike-a i Kia Motors-a gledaju na Svjetsko prvenstvo kao priliku da svoju marku pozicioniraju na smisleni način nogometnim navijačima širom svijeta. Poduzetnici obično imaju mnogo manju zajednicu, poznato je da se u njihovom okruženju nalaze potrošači, mediji, analitičari i konkurencija. Potrebno je utvrditi one koji dijele sličnu ili istu viziju unutar zajednice te razviti uzajamno korisna i kreativna partnerstva. Najbolja poduzeća su najbolje inovativna izvan svog neposrednog okruženja i razumiju kako, gdje, kada i zašto ljudi cijene njihovu tvrtku. Iako to nije uvijek prikladno, potrebno je pronaći nepoznatu zajednicu i pronaći način dobivanja pravilnih povratnih informacija o vlastitom proizvodu. Okolnosti koje poduzetnicima pruža Svjetsko nogometno prvenstvo može im pomoći u vođenju, rastu i uspjehu.

3. PREDVIĐANJE UČINKA SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA NA EKONOMIJU U HRVATSKOJ

Svjetsko prvenstvo u nogometu smatra se najvažnijim događajem u godini. Za poduzeća ono ne traje samo mjesec dana, već pripreme i povećana ulaganja traju


puno duže. Potrebno je povećavati proizvodnju, ulagati u marketing, smišljati i na tržište plasirati prigodna pakiranja grickalica, pića, navijačkih rekvizita, organizirati nagradne igre itd. Domaći proizvođači piva su u Hrvatskoj 2015. godini uplatili u državni proračun 639 milijuna kuna trošarina, a cjelokupni lanac dodane vrijednosti industrije piva u proračun je uplatio 2,8 milijardi kuna poreza, što je gotovo dva posto ukupnih proračunskih prihoda. Brojke pokazuju da je na svaku kunu poreza i doprinosa na plaću koje su proizvođači piva izravno uplatili u proračun, neizravno uplaćeno još gotovo pet dodatnih kuna poreza (Tkalec i Vizek, 2017). Možda najveća očekivanja imaju u pivarskoj industriji gdje smatraju da će prosječnu godišnju potrošnju od oko 80 litara piva značajno povećati tijekom ljetnih mjeseci. Prema prognozama Udruženja proizvođača piva, slada i hmelja HGK za vrijeme odigravanja utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije moglo bi se popiti od sedam do dvanaest tisuća hektolitra piva po utakmici. To predstavlja odličnu stvar za cjelokupno gospodarstvo jer jedno radno mjesto u pivarskoj industriji otvara dodatnih 12 u povezanim djelatnostima (Tkalec i Vizek, 2017). Domaći proizvođači očekuju značajan porast prodaje svojih proizvoda tijekom lipnja i srpnja, no ne samo zbog nogometnog prvenstva, nego ljeti i inače raste potrošnja piva. Za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo domaći su se pivari pripremali između ostalog i lansiranjem posebnih, tematskih pakiranja, pojačanim oglašavanjem i nagradnim igrama, samostalno ili u suradnji s trgovačkim lancima, a jedan od najboljih primjera je suradnja Ožujskog piva te „Lidl“ trgovačkog lanca.

Slika 1. Nagradna igra „Žuja i Lidl vode te u Rusiju“

Izvor: Nagradna igra „Žuja i Lidl vode te u Rusiju“. (n. d.). Ožujsko pivo. Preuzeto s https://www.ozujsko.com/ (22.08.2018.)


Proizvođači grickalica su na sličan način iskoristili Svjetsko prvenstvo te na tržište lansirali prigodna pakiranja, povećali marketinške aktivnosti i sklopili posebne prodajne aranžmane s velikim trgovačkim lancima. Primjerice, Adria Snack Company su svoja navijačka pakiranja popratili nagradnom igrom. Koprivnička Podravka je pojačala marketinške aktivnosti tako da je ponudila nekoliko nagradnih igara, intenzivnijih komunikacijskih aktivnosti na društvenim mrežama branda Kviki, uložila u dodatna izlaganja na prodajnim mjestima i u In-store oglašavanje. Podravka se nije ograničila samo na hrvatsko tržište, već je obuhvatila cijelu regiju.

Slika 2. Podravka Kviki „navijački“ krekeri

Izvor: Navijaj i Kviki grickaj. [Slika] (9. 6. 2014). Preuzeto s https://www.coolinarika.com/clanak/2023575/ (23.08.2018.)

U kladionicama se očekuje rast prometa od 30-ak posto u odnosu na razdoblje prošlog kvartala. Prije četiri godine europske su kladionice imale promet veći od 12 milijardi eura. Smatra se da za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva broj uplata na kladionicama poraste za 30 posto. Nogomet je i inače sport na koji se ljudi najviše klade, osobito na utakmice Lige prvaka. Na nogomet otpada čak 70 posto svih oklada, a na sve ostale sportove 30 posto (Stipetić i Škaro , 2016). Domaće kladionice imaju razloga očekivati veće zarade s obzirom na to da se za titulu svjetskog prvaka bori i hrvatska reprezentacija.


4. INOVATIVNI PROIZVODI, SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO I NJIHOVA MEĐUZAVISNA PROMOCIJA

FIFA je omogućila da se sve utakmice prenose u UltraHighDefinition rezoluciji s visokim dinamičkim rasponom (HDR). Svaku utakmicu prati trideset i sedam kamera, od kojih osam s UHD / HDR i 1080p / SDR dvostrukim izlazom te još osam s 1080p / HDR i 1080p / SDR dvostrukim izlazom. Naravno, bit će uključeno 8 super-usporenih kamera i dvije ultra-motion kamere te HD Cineflex sustav kamera. Potonji se može koristiti na podnožju helikoptera ili dronova kako bi se pokrio svaki kutak na svakom stadionu. Laički rečeno, sve utakmice se mogu pratiti s najboljom kvalitetom slike, s posebnim animacijama, usporenim snimkama te snimkama iz svih mogućih kutova stadiona, pa čak i izvan stadiona. Najveća inovacija u produkcijskom smislu jest gledanje utakmice s tehnologijom virtualne stvarnosti (VR) i u 360°, što je omogućeno putem usluge video na zahtjev (VoD). Svemu tome je najviše doprinio Vivo, proizvođač pametnih telefona koji je službeni sponzor Svjetskog prvenstva. Logotip Vivo pojavljuje se tijekom svih utakmica pod okriljem FIFA-e na oglasnim pločama, ulaznicama, materijalima za medije i drugim ključnim promotivnim platformama. Vivo je također osmislio prilagođeni pametan telefon baš za Svjetsko nogometno prvenstvo gdje se pruža jedinstven doživljaj navijačima diljem svijeta („Football tehnology“, n.d.). Jedan od najvećih svjetskih kompanija za odjeću i obuću Adidas za Svjetsko nogometno prvenstvo izradio je posebnu loptu. Lopta je izrađena od crne, baršunaste tkanine koja je prekrivena zlatnim cvjetovima dizajniranim u stilu tradicionalnog ruskog veza. Kako to ne bi bila sasvim obična jeftina lopta, na nju su ručno zašiveni Swarovski kristali. Cijena posebno dizajnirane lopte je 16.000,00 američkih dolara.

Slika 3. Adidas – Swarovski FIFA WC lopta

Izvor: Preuzeto s https://www.theluxxury.com/ (18.08.2018.)


Louis Vuitton je pak izradio posebnu torbu u kojoj će se čuvati te predstaviti na finalnoj utakmici, trofej Svjetskog prvenstva. Najprodavaniji proizvodi u Rusiji će svakako biti tradicionalni ruski suveniri koji su diferencirani na temu Svjetskog prvenstva. Neki od najboljih primjera je pjenasta „Ushanka” s logom Svjetskog nogometnog prvenstva, tradicionalna ruska kapica, inače od krzna. Cijena kape iznosi 15 američkih dolara. Nadalje držeći se ruske kulture i Svjetskog prvenstva, FIFA prodaje najpoznatiji ruski suvenir „Babušku“ s FIFA-inim obilježjima u svojoj službenoj trgovini za 90 dolara.

Slika 4. Babuška s temom Svjetskog nogometnog prvenstva

Izvor: Preuzeto s https://www.worldsoccershop.com (18.08.2018.)

Djeca također neće ostati zakinuta jer se u ponudi nalaze različite figurice, privjesci, igračke te jastuci s likom „Zabivake“, maskote Svjetskog prvenstva. Zabivaka je ruski vuk koji u prijevodu znači onaj koji postiže golove. U ponudi se mogu naći i ostali različiti proizvodi koji promoviraju Svjetsko prvenstvo, a to su čaše ili šalice s likom „Zabivake“ ili logom prvenstva, zatim brojni odjevni predmeti poput majica, trenirki, tenisica, jakni, ruksaka ili kapa te naravno dresovi nacionalnih reprezentacija. Jedan od najbizarnijih proizvoda je navijački svijećnjak koje je meksička reprezentacija stavila na raspolaganje obožavateljima. Meksikanci se smatraju velikim vjernicima, a meksički nogometaši smatraju da će imati više sreće na prvenstvu ako se njihovi navijači koji su ostali doma u Meksiku, za vrijeme utakmice mole za njihov uspjeh.


Slika 5. Navijački svijećnjaci Nogometne reprezentacije Meksika

Izvor: Preuzeto s https://www.gpsimportsinc.com/ (18.08.2018.)

Već su spomenuti neki primjeri kako su hrvatska poduzeća prilagodila proizvode za Svjetsko nogometno prvenstvo, no kako je hrvatska reprezentacija dospijevala sve dalje i dalje na natjecanju, neka poduzeća su otišla korak dalje te su iskoristila svoje proizvode i svoj brand da proslave uspjeh hrvatskih nogometaša. Najbolji primjer je suradnja Coca-Cola Hrvatske i McCanna Zagreb koji su osigurali nove trenutke nevjerojatnog užitka i podsjetnika na dosadašnje velike pobjede Hrvatske na prvenstvu. Naime, inspirirani pobjedama u Rusiji i kao dugogodišnji sponzor FIFA Svjetskog nogometnog prvenstva, Coca-Cola je odlučila s vjernim navijačima proslaviti rezultate hrvatske nogometne reprezentacije. Lansirana je posebna nogometna boca i napravljene etikete na kojima su rezultati svih utakmica naše reprezentacije do sada („Coca-Cola Hrvatska i McCann Zagreb,“ 2018).


Slika 6. Coca Cola boce s rezultatima Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu

Izvor: Coca Cola boce s rezultatima Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Preuzeto s https://hr.coca-colahellenic.com/hr/ (22.08.2018.)

Dok je cijela Hrvatska slavila povijesne pobjede i prolazak u finale Svjetskog prvenstva u nogometu, kompanije su se prepustite mašti i pobjedu nad Englezima proslavile na šaljivi način. Najprije je Franck engleskom princu Harryju poslao paket čaja uz poruku „KeepCalmandDreamOn“. Ostale hrvatske kompanije i podružnice su se odmah pridružile tome šaljivom trendu. Tako je tvrtka alkoholnih i bezalkoholnih pića, Dalmacijavino, na Instagram profilu svog gaziranog pića, Pipi, objavilo šaljivu fotografiju limitiranog izdanja na kojoj je uz engleski grb stajao natpis „pa-pa“, umjesto uobičajenog natpisa Pipi (Instagram, 20.8.2018.).


Slika 7. Posebna verzija napitka Pi-pi

Izvor: Screenshot s https://www.instagram.com/pipi.com.hr

Svoju veliku domišljatost i privrženost hrvatskoj reprezentaciji, pokazale su i najveće hrvatske pivovare, koje su uz svoje originalne navijačke reklame, Englezima poručili i slikovitu poruku. Tako je Karlovačka pivovara dobro poznato englesko piće pretvorila u pravu satiru uz slogan „Hrvatska čajanka“, a nakon pobjede Hrvatske nogometne reprezentacije Englezima su poručili: „Nekome se danas pjeni pivo, a nekome cijela nacija.“ „Nivea man“ se također priključila toj akciji te su na svojoj Facebook stranici objavili fotografiju s najpoznatijim Londonskim motivima poput crvenog autobusa na kat i znaka za podzemnu željeznicu na koju su ovaj put napisali STOP! Samim time su na šaljivi način proslavili povijesnu pobjedu Hrvatske nogometne reprezentacije, ali i privukli brojne obožavatelje kojima su se te objave svidjele (Grbac, 2018.)

5. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine na promociju te samu prodaju proizvoda pojedinih poduzeća koja su svoje proizvode prilagodili potrebama ljudi i navijača koji su pratili drugi najveći događaj na svijetu. Analizirani su neki od najboljih primjera kako dolazi do povećanja prodaje i diferencijacije određenih proizvoda za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva pri čemu i sada aktualno Svjetsko prvenstvo u Rusiji. U istraživanju su


obuhvaćeni primjeri tvrtke „Adidas“ kao jednog od najvećeg proizvođača sportske obuće i odjeće, zatim kompanije u području tehnologije, prodaja ruskih suvenira te hrvatska poduzeća poput Podravke, Karlovačko pivovare, Franck, Dalmacijavino i dr. U svrhu izrade rada provedeno je i empirijsko kvantitativno istraživanje pomoću instrumenta anketnog upitnika kojim su dobiveni odgovori na pitanja koliko su kupci skloni većoj potrošnji za vrijeme prvenstva te kupnji proizvoda s obilježjima nogometnog prvenstva, Hrvatske nogometne reprezentacije i drugih nogometnih reprezentacija. U anketiranju su sudjelovali građani Hrvatske odabrani prema slučajnom uzorku. Nastojalo se postaviti pitanja kojima bi se dobili odgovori o tome koliko Svjetsko nogometno prvenstvo potakne potrošače zahvaćene euforijom na dodatnu potrošnju te vide li ispitanici neke promjene na bolje u Republici Hrvatskoj nakon velikog uspjeha nogometne reprezentacije.

6. REZULTATI UČINKA SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA NA EKONOMIJU U REPUBLICI HRVATSKOJ

U radu su postavljene sljedeće hipoteze:

H1: Najveću financijsku korist od Svjetskog nogometnog prvenstva ostvarila su trgovačka poduzeća.

H2: Veliki uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu pozitivno se odražava i na ekonomsku situaciju u državi.

Prodaja piva, mesa, suhomesnatih proizvoda, grickalica i navijačkih rekvizita je rasla u svim slučajevima velikih nogometnih natjecanja na kojima je nastupala Hrvatska nogometna reprezentacija. Nakon najvećeg uspjeha Hrvatske nogometne reprezentacije nastala je neopisiva euforija i još će neko vrijeme ostati plodno tlo za trgovačke lance. Potrošnja vezana uz velika sportska natjecanja raste oko 10 posto i to najviše u kategorijama audio–vizualne tehnike, sportske opreme, putnih aranžmana i u kategoriji hrane i pića; prije svega grickalice, piva i ostalih alkoholnih pića. U ugostiteljstvu je rekord postignut na dan utakmice s Engleskom u polufinalu prvenstva kada je promet bio veći za 17 posto, dok je za vrijeme finala porast iznosio 13 posto (Ravlić, 2018). Nakon ulaska u finale i uoči utakmice protiv Francuske originalne dresove hrvatske nogometne reprezentacije bilo je nemoguće pronaći u Zagrebu, a ludo su se prodavale navijačke majice, šilterice, šalovi, dresovi, nogometne lopte, navijačke navlake i zastavice za auto. Najpoznatiji trgovački lanci u Hrvatskoj, Konzum, Lidl i Spar, za vrijeme Svjetskog prvenstva ostvarili su bolje financijske prihode nego u proteklim razdobljima. Tako su u Sparu postigli dupli rast u segmentima grickalica, piva i mesa za roštilj te su nadodali kako su navijačke rekvizite gotovo rasprodali. U drugom najvećem trgovačkom lancu, Lidlu, samo su istaknuli da je općenito gledajući, u Lidlu Hrvatska Svjetsko prvenstvo imalo pozitivan utjecaj na prodaju u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. To bi se slobodno moglo prevesti kao rast između 10 i 15 posto, osobito dan prije i na sam dan utakmice,


koliko je i rasla fiskalizacija računa u razdoblju od 15. lipnja do 15. srpnja. Prema podacima HGK, u Hrvatskoj je za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji potrošeno oko 2 milijardi kuna više nego u istom razdoblju prošle godine. Konzum bilježi najveći rast u kategoriji pića i to s 25 posto više u odnosu na mjesec prije Svjetskog nogometnog prvenstva, dok je u kategoriji grickalica količinski prodano 58 posto više, da bi na kraju u kategoriji bijele tehnike bilo prodano deset puta više televizora nego uobičajeno. Za vrijeme trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva, zabilježili su rekordno prodanih 317.000 komada piva u jednom danu, 165 posto više prodanih kokica, 94 posto više grickalica, 77 posto više prodanih vrećica čipsa i čak 12.900 navijačkih zastavica za auto. Prodaja majoneze, umaka i kiselog povrća u lipnju u prosjeku je bila devet posto viša nego lani, dok su prodajni rezultati prve polovice sedmog mjeseca, ovisno o kategoriji, od 20 do 80 posto bolji u Zvijezdi, članici koncerna Agrokor. U periodu trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva prodano je više od dva milijuna komada majoneze pa je tako svaki drugi Hrvat kupio Zvijezdinu majonezu. U PIK-u Vrbovec su uspjeli prodati ni više ni manje nego 10 milijuna ćevapa, više od 2,2 milijuna komada pakiranja mesnih narezaka i preko dva milijuna kobasica. Naime, za vrijeme trajanja adventa u Zagrebu Hrvati su pojeli više od 700.000 PIK-ovih kobasica, a za vrijeme prvenstva ta brojka je gotovo tri puta viša. Kada je riječ o narescima, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva prodano je preko 2,2 milijuna pakiranja narezaka. Prodaja trajnih narezaka raste za 30 posto, a prvi izbor potrošača su Zimska i Čajna (Trstenjak i Balenović, 2018). Iz PIK-a Vrbovec poručuju kako je kompanija u ovom razdoblju zabilježila rast u količini prodanih proizvoda veći od 10 posto. Kako brojke pokazuju, lako je zaključiti da je PIK bio prvi izbor Hrvata, koji im je davao snagu za navijanje i podršku Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. U Hrvatskoj je za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji potrošeno 9.277.224.291,92 kuna (Ravlić, 2018).

Svi navedeni podaci su dovoljni za prihvaćanje hipoteze H1.

Primarni podaci prikupljani su pomoću anketnog upitnika kojemu je pristupilo 317 ispitanika, odnosno hrvatskih građana, odabranih prema slučajnom uzorku. Rezultati su prikazani na sljedećim grafikonima.


Grafikon 1. Lokacija gledanja utakmica

Izvor: Vlastito istraživanje

Prema dobivenim rezultatima ankete po 41% ispitanika je gledalo utakmice kod kuće ili u kafiću. 2% ispitanika je utakmice gledalo uživo na stadionima u Rusiji, dok je 16% ispitanika gledalo na trgovima diljem Hrvatske.

Grafikon 2. Preferirana hrana za vrijeme utakmica


41%

41%

16%2%

Gdje ste gledali najveći broj utakmica Svjetskog prvenstva, a

posebice'Vatrenih'?Kod kuće

U kafiću

Na trgu

Uživo na stadionima uRusiji

13%

11%

21%21%

22%

12%

Koju hranu ste preferirali za vrijeme utakmica?

Čips

Štapiće

Kokice

Smokiće

Roštilj

Voće


Dobro je poznato da se uz utakmice najbolje konzumiraju grickalice. Od naših ispitanika čak 42% preferira čips, 17% roštilj, 13% štapiće, 12% kokice, 11% smokiće i 5% voće.

Grafikon 3. Preferirano piće za vrijeme utakmica


Pivo se najviše konzumiralo za vrijeme utakmica, a 41% ispitanika može to potvrditi. Gazirana pića poput Coca Cole, Fante, Spritea su bila zastupljena kod 28% ispitanika. 16% ispitanika preferiralo je gemišt, 9% voćne sokove, dok je 6% ispitanika preferiralo žestoka pića.

35%

11%25%

19%

10%

Koje piće ste preferirali za vrijeme utakmica 'Vatrenih'?

Pivo

Gemišt

Gazirana pića (Coca Cola,Fanta, Sprite)

Žestoka pića


Grafikon 4. Broj konzumiranih piva za vrijeme utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije


31% ispitanika nije popilo niti jednu pivu za vrijeme utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije, dok je 9% ispitanika popilo više od 6 piva za vrijeme jedne utakmice. 17% ispitanika je popilo barem 1 pivo, 23% ispitanika 2 piva, te 20% ispitanika između 3 i 6 piva po jednoj utakmici Hrvatske reprezentacije.

29%

33%

12%

18%

8%

Koliko ste piva popili za vrijeme jedne utakmice 'Vatrenih'?

0

1

2

3 do 6

više od 6


Grafikon 5. Uočljivost promjena u Hrvatskoj nakon uspjeha Hrvatske nogometne reprezentacije


Prema istraživanju 74% ispitanika ne vidi nikakve promjene na bolje u Republici Hrvatskoj nakon velikog uspjeha Hrvatske nogometne reprezentacije, 17% vidi promjene, a 9% ne zna odgovor na pitanje.

Uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije dodatno je pojačao potrošnju stanovništva, no to nije imalo nikakav veći učinak na državno gospodarstvo. Državno gospodarstvo bilježi samo nekoliko posto veću potrošnju u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što uopće nema nikakav dugotrajan učinak na poboljšanje ekonomskog stanja u državi. Jedan od nedostataka odnosi se i na brojne malverzacije koje su ugostitelji imali provođenjem fiskalnog naplaćivanja vlastitih proizvoda te se zbog toga ne bilježi povećanje prometa, već njegovo smanjenje od 3 posto. Prema dobivenim podacima iz anketnog ispitivanja može se zaključiti da su ljudi svakako osjećali euforiju tijekom samog prvenstva te je ta euforija dovodila do povećane potrošnje, ali samo u tih mjesec dana. Većina ispitanika je izjavila da bi takav uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije trebao imati pozitivan utjecaj na državnu ekonomiju, no mjesec dana nakon prvenstva ispitanici ne vide nikakve promjene, što znači da hipoteza H2 nije prihvaćena.

38%

25%

37%

Primijećujete li kakve promjene u Hrvatskoj nakon uspjeha 'Vatrenih'?

Da

Ne

Ne znam


8. RASPRAVA

Svjetsko nogometno prvenstvo je u Hrvatskoj pratilo gotovo 87 posto ispitanika. Iz rezultata provedenog empirijskog kvantitativnog istraživanja moguće je zaključiti da su navijači preferirali gledati utakmice kod kuće ili u kafićima, oboje po 41 posto, dok su ostali gledali na trgu, a samo 2 posto uživo u Rusiji. Najviše ispitanika, njih čak 42 posto je za vrijeme utakmice preferiralo čips, 17 posto roštilj, dok su smokiće, kokice i štapiće konzumirali u postocima od 11 do 13 posto, a voće samo 5 posto ispitanika. Od pića se najviše konzumiralo pivo, to je izjavilo 41 posto ispitanika. 28 posto je popilo neko gazirano piće poput Coca Cole ili Fante, 16 posto gemišt, 9 posto voćne sokove i 6 posto žestoka pića. 57 posto ispitanika je izjavilo da dnevno ne popije niti jedno pivo, ali za vrijeme utakmica se taj postotak smanjio na 31 posto. Po jedno pivo popilo je 17 posto ispitanika, dva piva 23 posto, između 3 i 6 piva je konzumiralo 20 posto njih, dok je više od 6 piva konzumiralo 9 posto ispitanika. Može se zaključiti da se konzumacija pića, posebice piva znatno povećala za vrijeme prvenstva. Ispitanici su izjavili da su uživali za vrijeme samog prvenstva te da zbog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije imaju pravo očekivati bolje stanje u državi, no ipak kako su se kasnije izjasnili, čak 74 posto njih uopće ne vidi nikakve promjene, 9 posto ne zna, a samo 17 posto ih vidi promjene na bolje. Dobili smo odgovore da su ispitanici veoma ponosni na uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije te da se mjesec dana nakon prvenstva osjećaju nostalgično jer im je Svjetsko nogometno prvenstvo omogućilo da barem na mjesec dana zaborave na svoje brige i probleme. Smatraju da je cijela Hrvatska u tih mjesec dana disala kao jedno, a nakon prvenstva ih je taj osjećaj napustio.

9. ZAKLJUČAK

Prema obrađenim sekundarnim podacima najveći dobitnik Svjetskog prvenstva je svakako sama FIFA zahvaljujući organizaciji događaja koji je globalno prepoznat i popraćen. Tu zaradu FIFA ostvaruje najviše zahvaljujući prodaji televizijskih prava. Nakon FIFA-e najveći dobitnik je zemlja organizator Svjetskog prvenstva, u ovom slučaju to je Rusija. Rusija najviše zarade bilježi od turizma i to oko 4 milijarde dolara. Svjetsko prvenstvo je uvelike pomoglo Rusiju da ostvari bolju promociju u svijetu, ali i financijski, naime veliki prinosi novca za vrijeme prvenstva su doveli do povećanja vrijednosti ruske valute rublje prema američkom dolaru od 2 posto. Sam rezultat pojedinih reprezentacija je imao veliki utjecaj i na nacionalna gospodarstva. Tako je ispadanje njemačke nogometne reprezentacije već u prvom krugu natjecanja loše utjecalo na njemačko gospodarstvo. U Hrvatskoj je za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva vladala prava euforija, što se odrazilo na povećanu potrošnju i bolje raspoloženje, ali samo tih mjesec dana koliko je trajalo samo prvenstvo. Nakon obrade primarnih podataka koji su prikupljeni anketnim ispitivanjem dobiven je zaključak da su hrvatski stanovnici konzumirali više hrane i pića u tih mjesec dana koliko je trajalo prvenstvo, no nakon prvenstva je euforija splasnula. Hrvatima je uspjeh nogometne reprezentacije od velikog značaja i ponosni su na „Vatrene“ te su u vrijeme održavanja prvenstva bili sretni i bezbrižni, a na uspjeh jako ponosni. Ispitanici tvrde da bi takav uspjeh trebalo iskoristiti za promociju države u svijetu, što


bi trebalo pridonijeti posebice turizmu, no mjesec dana nakon prvenstva ispitanici ne vide nikakve promjene na bolje. Konačni zaključak je da su Svjetsko nogometno prvenstvo najbolje iskoristila poduzeća koja su novim i inovativnim kanalima promocije i distribucije svojih proizvoda i usluga ponudila obožavateljima nogometa točno ono što bi korisnike moglo zadovoljiti i unaprijediti njihovo iskustvo praćenja Svjetskog nogometnog prvenstva.


INNOVATIVE TRENDS OF PROMOTION OF PRODUCTS AND SERVICES DURING THE WORLD FOOTBALL CHAMPIONSHIP

Marina Gregorić, PhD, higher lecturer, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana J. Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


Karlo Kovačić, student, Polytechnic of Međimurje in Čakovec Bana J. Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


Ekaterina Blinova, PhD, associate professor, Plekhanov Russian University of Economics

Stremyannipereulok 36, 3, 427, Moscow, RussiaTelephone: +7 906 793 2233, e-mail: [email protected]

ABSTRACT

The subject of this paper is the analysis of the impact of the 2018 World Cup on the promotion and sale of products from individual companies that tailored their products to the needs of people and fans who would follow the second biggest event in the world. Many companies strive to make the best use of the World Cup for the sale of their products or services, and therefore for their own promotion. Some of the best examples of how sales and differentiation of certain products during the World Cup are being analyzed, including the current World Cup in Russia. An empirical quantitative survey was also carried out with a survey questionnaire as an instrument that provided answers to questions to which extent customers tend to spend more during the championships on the purchase of products with the characteristics of the football championship, the Croatian Football Federation and other football teams. The Croatian citizens who participated in the survey were selected based on random sampling. According to the collected data, during the championship, the biggest earnings come from selling beer, flags, football uniforms, t-shirts, shorts, and TVs. From the results of the research, it is evident that the fans who celebrate every victory, but also express sadness over the defeat, "sink“ in drinks, mainly drinking national beer, and are inclined to buy products with fanciful features. Since Croatian national representation participates in World Championships and fans of football are a great support to them, the euphoria brings them to a higher level of expenditure on the related products, which gives companies and entrepreneurs opportunities to higher earnings.

Keywords: promotion; products; services; World Football Championship; football; fans


LITERATURA

1. Adidas – Swarovski FIFA WC lopta. Preuzeto s https://www.theluxxury.com/ (18.08.2018.)

2. Babuška s temom Svjetskog nogometnog prvenstva. Preuzeto s https://www.worldsoccershop.com (22.08.2018.)

3. Bartoluci, M. (2003). Ekonomika i menadžment sporta. Zagreb: Informator.

4. Bartoluci, M. i Čavlek, N. (ur.). (1998). Turizam i sport. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu sveučilišta u Zagrebu, Ekonomski fakultet sveučilišta u Zagrebu i Zagrebački velesajam.

5. Coca Cola boce s rezultatima Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Preuzeto s https://hr.coca-colahellenic.com/hr/ (22.08.2018.)

6. Coca-Cola Hrvatska i McCann Zagreb predstavili posebne Coca-Cola ambalaže. (2018, 6. srpnja). Hura. Preuzeto s https://hura.hr/vijesti/coca-cola-hrvats-ka-i-mccann-zagreb-predstavili-posebne-coca-cola-ambalaze/ (24.08.2018.)

7. Grbac, M. (2018, 12. srpnja). Društvene mreže hrvatskih kompanija preplavl-jene su šaljivim-fotografijama. Jutarnji list: Novac.hr. Preuzeto s https://novac.jutarnji.hr/makro-mikro/drustvene-mreze-hrvatskih-kompanija-preplavl-jene-su-saljivim-fotografijama-u-vezi-utakmice/7600077/ (28.08.2018.)

8. Instagram.com (20.08.2018.)

9. Nagradna igra „Žuja i Lidl vode te u Rusiju“. (n. d.). Ožujsko pivo. Preuzeto s https://www.ozujsko.com/ (22.08.2018.)

10. Navijački svijećnjaci Nogometne reprezentacije Meksika. Preuzeto s https://www.gpsimportsinc.com/ (18.08.2018.)

11. Navijaj i Kviki grickaj. [Slika] (2014, 9. lipnja). Preuzeto s https://www.cooli-narika.com/clanak/2023575/ (23.08.2018.)

12. Pineda, M. i Jeffery, A. (2018, 24. lipnja). The World Cup of soccer fans. CNBC. Preuzeto s https://www.cnbc.com/2018/06/24/the-world-cup-of-soccer-fans.html (28.08.2018.)

13. Pivac, T. i Stamenković, I. (2011). Menadžment događaja. Novi Sad: Sveučilište u Novom Sadu.

14. Ravlić, T. (2018, 16. srpnja). Ugostiteljima najbolja zarada utakmica protiv En-gleza. Hrvatska gospodarska komora. Preuzeto s https://www.hgk.hr/ugostitel-jima-najbolja-zarada-utakmica-protiv-engleza (21.08.2018.)

15. Stipetić V. i Škaro, D. (2016). Sport u vremenu globalizacije: (sport i kapital). Zagreb: Visoko učilište Effectus – visoka škola za financije i pravo.


16. TASS.com – Russiannewsagency. Preuzeto s http://tass.com/sport/973195 (22.08.2018.)

17. The hidden technologies at the 2018 FIFA World cup. (2018, 4. lipnja). FIFA.com. Preuzeto s https://football-technology.fifa.com/en/blog/hidden-technol-ogies-at-the-2018-fwc/ (26.08.2018.)

18. Tkalec, M. i Vizek, M. (2017). Studija o utjecaju pivarske industrije na hrvatsko gospodarstvo. Zagreb: Ekonomski institut.

19. Trstenjak, J. i Balenović, T. (2018, 28. lipnja). Od početka SP-a Hrvati pojeli pet milijuna ćevapa, a krumpir se vadi ranije jer fali čipsa. Jutarnji list: Novac.hr. Preuzeto s https://novac.jutarnji.hr/aktualno/od-pocetka-sp-a-hrvati-po-jeli-pet-milijuna-cevapa-a-krumpir-se-vadi-ranije-jer-fali-cipsa/7533936/ (22.08.2018.)

20. Vajdić, K. (2018, 16. lipnja). Kineske kompanije apsolutni marketinški favorit Sv-jetskog prvenstva, FIFA trlja ruke. T-portal.hr. Preuzeto s https://www.tportal.hr/biznis/clanak/kineske-kompanije-apsolutni-marketinski-favorit-svjetskog-pr-venstva-fifa-trlja-ruke-foto-20180616 (17.08.2018.)

21. Web portal „Slobodna Dalmacija“ (25.08.2018)


DRUGA PODUZETNIČKA ŠANSA: PREŽIVLJAVANJE NEUSPJEHA I NOVI POČETAK POSLOVANJA NA ODABRANIM PRIMJERIMA

Monika Musulin, spec.oec., Veleučilište VERN’Iblerov trg 10/1, Zagreb, Hrvatska


mr. sc. Zrinka Gregov, viši predavač, Veleučilište VERN’Iblerov trg 10/1, Zagreb, Hrvatska


ABSTRACT

Najvažniji izvor zapošljavanja su mala i srednja poduzeća, kojih nažalost više propadne nego uspije, što uzrokuje strah od poduzetništva. Cilj istraživanja bio je ustanoviti stope preživljavanja poduzeća u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji (EU), kako poduzetnici proživljavaju poslovni neuspjeh te kakva bi im stručna pomoć trebala da se što prije oporave i motiviraju za drugu poduzetničku šansu. Provedeno je istraživanje literature i sekundarnih izvora o demografiji poduzeća u EU i Republici Hrvatskoj te mjerama pomoći koje predlaže Europska komisija. Stopa preživljavanja poduzeća pet godina nakon osnivanja u EU je prosječno oko 20%, a u Hrvatskoj oko 18 %. Intervjuirano je šest hrvatskih poduzetnika koji su bar jednom preživjeli poslovni neuspjeh i odlučili pokušati ponovo. Uz nedovoljnu pripremljenost pothvata, neiskustvo i nedovoljna menadžerska znanja, kao uzrok propasti svojih poduzeća naveli su tešku ekonomsku situaciju i odlazak partnera. Preživjeli su koristeći podršku obitelji i dvojni proces žalosti što im je pomoglo umanjiti sekundarne izvore stresa. Kao pouku iz doživljenog neuspjeha navode strpljivost, upornost, ne odustajanje od svojih ciljeva, pronalaženje efikasnih rješenja, pozitivniji način razmišljanja, duhovni rast i novi sustav vrijednosti, što im je davalo motivaciju za drugu poduzetničku šansu. Učinkovita stručna pomoć morala bi se nastavljati na preventivne programe ranog upozorenja i zakonodavstvo koje bi poštenim poduzetnicima omogućilo što brži i bezbolniji stečaj. Stručna pomoć za vrijeme i nakon stečaja trebala bi biti poslovna, pravna i psihološko-duhovna, kao kombinacija informiranja, obrazovanja i osobnog savjetovanja. Morala bi se nadopunjavati podrškom obitelji i kolega poduzetnika koji su već prošli sličnu situaciju.

Ključne riječi: stope preživljavanja poduzeća; preživljavanje poslovnog neuspjeha; druga poduzetnička šansa


64 M. Musulin, Z. Gregov: Druga poduzetnička šansa: preživljavanje neuspjeha i novi početak poslovanja...

1. UVOD

Najvažniji izvor zapošljavanja u Europskoj uniju (u daljnjem tekstu EU) su mala i srednja poduzeća, kojih nažalost više propadne nego uspije. Najčešći uzroci pro-pasti su nedovoljna pripremljenost pothvata, neiskustvo u struci te nedovoljna me-nadžerska i financijska znanja poduzetnika i njegova tima (Lacković, 2004). Stoga od početka svog poduzetničkog angažmana pa sve do umirovljenja, prisutna je visoka razina tjeskobe i strahova izazvanih propitivanjima o neuspjehu u postignuću žel-jenih ciljeva (Lider, 2017). Tako je strah od neuspjeha često razlog da pojedinci niti ne pokušavaju ući u svijet poduzetništva. Posebno u Hrvatskoj kao postsocijalističkoj zemlji, bez poduzetničke tradicije i iskustva, bez odgovarajuće pripreme na poslovni neuspjeh kroz poduzetničko obrazovanje te bez odgovarajuće stručne interdisciplin-arne potpore koja bi pomogla preživjeti poslovni neuspjeh i omogućiti drugu po-duzetničku šansu (Gregov, Somođi, Bajić i Pavić, 2017). Stoga je cilj ovog istraživanja bio ustanoviti stope preživljavanja poduzeća u Hrvatskoj i EU, način kako poduzetni-ci proživljavaju poslovni neuspjeh te kakva bi im stručna pomoć bila potrebna.

2. DEMOGRAFIJA PODUZEĆA I DRUGA PODUZETNIČKA ŠANSA U EUROPSKOJ UNIJI

U prvoj godini poslovanja u SAD-u propadne 20% poduzeća, do druge 34%, do pete 50%, a do desete godine 70% poduzeća (Desjardins, 2017). Budući da se po-duzeća mogu ugasiti iz različitih razloga (umirovljenje, likvidacija, prodaja, poslovni neuspjeh, lažni stečaj...), teško je precizno pratiti stope preživljavanja. Smatra se da treću godinu preživi trećina, a petu tek petina novoosnovanih poduzeća. „Statisti-ka poslovne demografije sadrži podatke o aktivnosti poduzeća, njihovo rođenje, preživljavanje (praćeno do pet godina nakon rođenja) i smrt.“ (Eurostat, n.d.). Pre-ma zadnjim dostupnim podacima za period 2013. - 2015. godine kod svih 28 članica EU-a stopa preživljavanja kretala se 13% - 47%, prosječno oko 20% (tablica 1).

Tablica 1. Stopa preživljavanja poduzeća do pet godina nakon rođenja 2013.- 2015. godine.

Članice EU 2013. 2014. 2015.

1.Švedska 13.10% 13.05% 13.17%

2.Finska 14.57% 15,19% 13.39%

3.Francuska 14,79% 15,97% 13,71%

4.Mađarska 18,88% 20,17% 20,14%

5.Italija 14,84% 15,82% 16,21%

6.Španjolska 17,91% 18,09% 17,44%

7.Slovenija 22,22% 19,20% 18,48%


8. Austrija 13,08% 13,08% 12,19%

9. Njemačka 15,66% 15,45% 14,74%

10.Nizozemska 18% 16,48% 16,12%

11.Belgija 9,35% 10,32% 9,42%

12.Grčka - - 11,59%

13.Irska - 16,86% 9,25%

14.Latvija 28% 24,09% 23,97%

15.Litva 37,26% 47,34% 23,50%

16.Luxemburg 17,36% 18,05% 17,16%

17.Malta 14,68% 19,53% 16,12%

18.Portugal 28,43% 30,16% 31,04%

19.Poljska 23,97% 24,31% -

20.Cipar 14,80% 16,37% -

21.Danska 21,30% 22% -

22.Estonija 20,02% 18,65% 18,02%

23.Bugarska 22,18% 22,19% 28,05%

24.Hrvatska 19,46% 17,52% 16,36%

25.Rumunjska 27,63% 19,07% 20,85%

26.Slovačka 22,62% 31,17% 21,63%

27.Ujedinjeno Kraljevstvo 24,58% 24,18% 25,74%

28.Češka 16,32% 18,40% 15,58%

Izvor: Eurostat (n.d.)

Jedino poduzetništvo stvara novu vrijednost, otvara nova tržišta, oblikuje nove vještine i tehnologije te otvara nova radna mjesta. Cilj Europske komisije je poti-cati ljude da postanu poduzetnici i olakšati im preživljavanje i upravljanje rastom poduzeća tako što će im olakšati pristup financiranju i tržištima, smanjiti poteškoće pri prijenosu vlasništva ili generacija, smanjiti strah od „kaznenih“ sankcija u slučaju neuspjeha te smanjiti opterećivanje administrativnim postupcima. Razvijen je alat za rano upozoravanje koji pomaže malim i srednjim poduzećima na preliminarnoj procjeni njihove uspješnosti. Daju se savjeti za poboljšanje i potiče poduzetnike da na vrijeme zatraže dodatne informacije, savjete ili pravne lijekove (Early Warning Europe, 2018).

Druga šansa u EU obuhvaća pomoć poduzetnicima u poteškoćama i pri stečaju po-duzeća kako bi se poduzetniku dopustio novi početak (Final report of the expert group, 2011). Nažalost, postoje i lažni stečajevi, a trenutni zakoni tretiraju sve po-


duzetnike na isti način. Zato se predlažu promjene stavova prema stečaju, podrža-vajući poduzeća koja su objektivno izložena riziku neuspjeha i aktivno podržavajući ljude da krenu u drugi pokušaj. U Velikoj Britaniji stečajevi se provedu za najviše 12 mjeseci, a ako se utvrde lažni stečajevi, vlasnici dobivaju ograničenje poslovanja do 15 godina (Final Report of the Expert Group, 2011).

Podaci hrvatskog Državnog zavoda za statistiku (2017) o stopama preživljavanja po-duzeća osnovanih od 2011. do 2016. godine prikazani su na slici 1. Visoke stope preživljavanja mogu biti posljedica dugih i skupih postupaka stečaja i likvidacije zbog čega se propala i neaktivna poduzeća pravovremeno ne brišu iz sudskog registra i državnih statistika. To dokazuju Eurostatovi podaci (tablica 1) po kojima je 2013. go-dine petu godinu u Hrvatskoj preživjelo 19,46% osnovanih poduzeća, 2014. godine 17,52 %, a 2015. tek 16,3 %. Stečajevi u Hrvatskoj jako dugo traju, vrlo su iscrpljujući i poduzetnici se od njih teško oporavljaju. Savjetodavnu pomoć bi trebali dobivati u poduzetničkim centrima, ali većina njih za takve interdisciplinarne visokostručne poslove nije dovoljno kadrovski ekipirana. Primjer dobre prakse je zagrebački Plavi ured koji uz besplatnu stručnu pomoć, od 2018. nudi i radionice „Kako preživjeti poslovni neuspjeh i krenuti ponovo?“ (Plavi ured, 2018).

Slika 1. Stopa preživljavanja poduzeća u Hrvatskoj za period 2011.-2016.

Izvor: Državni zavod za statistiku (10. studenog 2017.)


3. PODUZETNIČKI NAČIN RAZMIŠLJANJA

Poduzetnički način razmišljanja je sposobnost brzog uviđanja prilika i problema te reagiranja i mobiliziranja resursa, čak i pod nesigurnim okolnostima. Moraju se donositi odluke u neizvjesnom okruženju, ulozi su visoki, vremenski pritisci golemi, a znatni su emocionalni ulozi (Hisrich, Peters i Shepherd, 2008). Poduzetnici znaju da se najvažnije lekcije uče kroz život, tako da cijelo vrijeme ostaju otvoreni, spoznajno prilagodljivi, pokazujući znatiželju kako bi upili što više različitih znanja i stekli nove vještine.

3.1. Preživljavanje i oporavljanje od poduzetničkog neuspjeha

Poslovni neuspjeh je dio poduzetničkog poslovanja, ali se o njemu puno rjeđe govori i podučava nego o osnivanju i rastu poduzeća (Gregov, Somođi, Bajić i Pavić, 2017). Stoga poduzetnici ne znaju što napraviti u toj situaciji jer u svom poduzetničkom za-nosu neuspjeh nisu očekivali pa se nisu ni pripremili. „Nakon propasti njihova poslo-vanja, vjerojatno je da će većina poduzetnika osjećati žalost - negativnu emocio-nalnu reakciju na gubitak poslovanja koja je sposobna prouzrokovati bihevioralne, psihološke i fiziološke simptome… Takav oblik negativne emocije kod poduzetnika može omesti sposobnost učenja, ali još važnije i motivaciju da ponovo pokuša“ (His-rich, Peters i Shepherd, 2008, 38). Poduzetniku je bolan svaki razgovor vezan uz posao pa izbjegava bilo kakvo druženje, a negativne emocije ne dozvoljavaju mu da vidi dalje. To je težak period i poduzetnik mora uzeti određeno vrijeme kako bi pre-brodio cjelokupnu situaciju i kako ne bi odustao od druge šanse.

Postoje dva primarna procesa oporavka od žalosti i njihova kombinacija. Orijentaci-ja prema gubitku - rad i obrada nekih aspekata iskustva gubitaka uz podršku obitel-ji, prijatelja ili psihologa te mijenjanje načina interpretacije okoline. Fokusiranost na prestanak poslovanja i razmišljanje o događajima koji su uz to vezani poprilič-no je mentalno iscrpljujuća. Orijentacija prema obnovi - izbjegavanje i proaktiv-nost prema sekundarnim izvorima stresa (npr. gubitak imovine, selidba, obiteljski i zdravstveni problemi). Odvraća se razmišljanje o gubitku i usmjerava prema ostalim dijelovima života. Stoga je najučinkovitiji dvojni proces žalosti - najprije se obrađu-ju informacije vezane uz gubitak, a prebacivanjem na obnovu usredotočuje se na rješenja za novonastalu situaciju. To ubrzava proces oporavka, smanjuje smetnje procesuiranja informacija i smetnje kod učenja te omogućava da se ponovo krene ispočetka (Hisirch, Peters i Shepherd, 2008).

3.2. Učenje iz poslovnog neuspjeha

Često zbog doživljenog neuspjeha poduzetnici više ne vide budućnost, ali neuspjeh je potrebno shvatiti kao priliku za učenje i još bolje pothvate (Coehlo, 2005). Učen-je iz neuspjeha se događa kada poduzetnici mogu upotrijebiti dostupne povratne informacije o tome zašto je poslovanje propalo kako bi revidirali svoje postojeće


znanje o tome kako učinkovito upravljati poslovanjem, tj. kad mogu revidirati pret-postavke o posljedicama svojih prethodnih procjena, odluka, djelovanja i nedjelo-vanja. (Hisrich, Peters i Shepherd, 2008). Većina poduzetnika krivnju prebacuje na druge osobe i sustave, no potrebno je suočiti se s činjenicom da je on kao lider također kriv. Tek tada je spreman za promjene i novi početak. Ne bi smio pretjerano kriviti samo sebe i smatrati se lošom osobom jer tada nema prostora za pozitivno razmišljanje, a kamoli za nove promjene (Prince, 2015). U tome mu mogu pomoći poslovni mentori i poduzetnici koji su imali slična iskustva.

Međunarodne noći neuspjeha (engl. Fuck up nights - FUN) pokrenute su u Meksi-ku 2012. FUN na engleskom znači „zabava“ pa se ovaj jednostavan i koristan kon-cept brzo proširio širom svijeta. Tri poduzetnika koji su doživjeli neuspjeh u sedam minuta podijele svoju priču, a onda publika postavlja pitanja. Do rujna 2018. Noći neuspjeha održavale su se u 304 grada u 80 zemalja sa 189.090 sudionika (Fuck-up Nights, 2018). Tako se mijenja mišljenje društva o neuspjelim projektima i daje uvid ostalima u greške koje im se mogu dogoditi. Poduzetniku se pomaže ukloniti sramotu i shvatiti da je u redu, u nekim slučajevima doživjeti i neuspjeh (Goodson, 2005). Preko mrežne stranice objavi se program i gradovi pa se svatko može prijaviti, a navedeno je i šest savjeta (Fuckup nights, 2018): biti jednostavan, osjetiti priču, ne sramiti se pokazati ranjivost, biti svoj, te ne opterećivati se time što drugi misle. „Ranjivost znači biti potpuno iskren i transparentan. Priznanje loših odluka i prih-vaćanje da ne znate što biste trebali znati.“ (Villatoro, 2018)

Dan neuspjeha (engl. Day for Failure) organizira se u Finskoj svake godine u rujnu ili listopadu, da bi se podijelile priče o poslovnim porazima i neuspjesima (Day for Fail-ure, 2018). Prvi Dan neuspjeha održali su 2010. studenti razmišljajući kako će Finska u budućnosti trebati tisuće novih poduzeća i radnih mjesta, ali prirodni strah od neuspjeha drži mnoge ljude podalje od osnivanja tih poduzeća. Mnogi poduzetni-ci, umjetnici, medijske ličnosti i političari dijele svoje priče o porazima koji su se pretvorili u pobjedu, čak i na službenim stranicama. Pozivaju velika imena s visokim postignućima da govore o neuspjesima koje su doživjeli na putu do uspjeha i što su iz njih naučili te da to daruju kao inspiraciju drugima (Wood, 2017.).

3.3. Motivacija nakon poslovnog neuspjeha i ponovni početak

Strah poduzetnika koči da krene ispočetka, a motivacija je ono što pojedince gura naprijed. „Motivacija je općeniti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtje-va, potreba, želja, i sličnih sila.“ (Weinhrich i Koonz ,1976, 462-463). Uz pozitivan stav prema negativnim rezultatima, za motivaciju je jako važan jasan i konkretan cilj za budućnost te kad se vidi da se korak po korak napreduje prema tom cilju (Denny, 2000). Demotiviranje poduzetnika utječe i na njegove zaposlenike, a prestrašeni i nemotivirani zaposlenici dodatno umanjuju mogućnost oporavka. Kada poduzetnik odgovori na pitanja: što se dogodilo, što je dovelo do toga i kako se to može spriječiti, onda mu je puno lakše realnije pogledati cijelu situaciju i pronaći motivaciju. Stoga mnogi iskusni autori daju savjete za preživljavanje poslovnog neuspjeha, učenje na greškama i motivaciju za drugu poduzetničku šansu, a neki od njih prikazani su u tablici 2).


Tablica 2. Savjeti za preživljavanje poslovnog neuspjeha, učenje na greškama i motivaciju za drugu poduzetničku šansu

Muthu (2016) Nigel (2016) Onibalusi (2017) Rhet (2018)

ne paničaritirazumjeti da je po-trebno vrijeme za tugu

usvojiti jasan stav prema naprijed i imati jasnu viziju za budućnost

prihvatiti neuspjeh i naučiti iz njega

napraviti plan kako spasiti poduzeće

podsjetiti se da je neuspjeh dio uspjeha

često raditi SWOT analizu

biti spreman za promjene

odlučiti o prvom sljedećem koraku naučiti iz pogrešaka upravljati novčanim

tokom

usmjeriti se na stvari važne za promjenu

nadoknaditi gubitak poslovanja

stvoriti pozitivnu sliku o situaciji

vjerovati u sebe i pripremiti se da će biti loših trenutaka

imati pomoć mentora

biti smiren, strpljiv i pametan

ne izbjegavati pogreške nego ih prihvatiti

biti ustrajan i imati pozitivan stav

maknuti se iz svoje zone komfora

stvoriti priliku da ponovno stanete na noge

okružiti se pozitivnim ljudima

izabrati da budete sretni

obratiti pozornost na financijsku situaciju

ne usmjeravati se na neuspjeh

izbaciti negativnu energiju

razmisliti o sljedećem koraku

razmišljati unaprijed

sjetiti se da niste je-dini koji ste doživjeli poslovni neuspjeh

Izvor: rad autora

Zagrebački Plavi ured (2018) nudi 6 savjeta za oporavak od poslovnog neuspjeha: 1) prihvati neuspjeh kao proces učenja, 2) ne dozvoli da te neuspjeh emocionalno zarobi, 3) preuzmi odgovornost za svoj neuspjeh, 4) prepoznaj što je pošlo po zlu, 5) razvij dobru novu strategiju te 6) radi još marljivije i još pametnije.


4. METODE ISTRAŽIVANJA

Provedeno je istraživanje literature i sekundarnih izvora o demografiji poduzeća u EU i Republici Hrvatskoj te mjerama koje Europska komisija predlaže za pomoć po-duzetnicima u krizi i omogućavanje druge poduzetničke šanse. Proučena je literatu-ra o poduzetničkom načinu razmišljanja, proživljavanju neuspjeha te savjetima za oporavak, učenje iz grešaka i motivaciji za drugu poduzetničku šansu. Cilj empiri-jskog istraživanja bio je istražiti na odabranim primjerima kako hrvatski poduzetnici preživljavaju neuspjeh i kakve su njihove potrebe za stručnom potporom. Zbog po-teškoća u pronalasku poduzetnika koji iskreno žele govoriti o svojim neuspjesima, odabran je prigodni uzorak od 6 poduzetnika. Kriteriji su bili: a) da je ispitanik bar jednom preživio poslovni neuspjeh, b) da je pokušao iskoristiti drugu poduzetničku šansu te c) da je u stanju otvoreno razgovarati o tome. Pitanja za intervju razvile su autorice za potrebe ovog rada.

5. REZULTATI I RASPRAVA

Među odabranim primjerima najmlađi poduzetnik ima 29, a najstariji 62 godine, tri poduzetnika potječu iz poduzetničkih obitelji, a po dva imaju završenu srednju, višu i visoku stručnu spremu. Jedan poduzetnik ima do 5 godina radnog iskustva, dva do 10, jedan do 20 i dva preko 30 godina. Po dva poduzetnika su ušla u poduzetništvo zbog prilike, nužde i nasljeđivanjem obiteljskog poduzeća. Na poduzetničku aktiv-nost potaknula ih je prilika koja se ukazala, slučajnost, prethodno radno iskustvo i jer su htjeli biti sami svoj šef. Trojici je sadašnje poduzeće druga šansa, dvojici treća, a jednome četvrta. Dva se trenutno bave ribarstvom, a po jedan cestovnim prijevo-zom robe, marketingom, poslovnim savjetovanjem i obrazovanjem. Odgovori po-duzetnika, koji su željeli ostati anonimni, prikazani su u tablicama 3 – 5.

Prva skupina pitanja odnosila se na proživljavanje propasti svojih poduzeća (tablica 3). Poduzetnicima je bilo teško odgovoriti na pitanje vezano uz postotke preživlja-vanja poduzeća jer se očito o tome u Hrvatskoj daleko manje govori i podučava nego o osnivanju i rastu poduzeća (Gregov, Somođi, Bajić i Pavić, 2017). Njihova propala poduzeća preživjela su od 6 mjeseci do 6 godina. Kao glavne razloge propadanja poduzeća, objektivno navode ono što spada u nedovoljnu pripremljenost pothvata, neiskustvo u struci i nedovoljna menadžerska znanja (Lacković, 2004). Međutim, za propast svojih poduzeća svatko navodi neki drugi razlog, više izvan njegova utje-caja, kao što su odlazak partnera, promjena tržišnih uvjeta te manjak stručnih ljudi u poduzeću. Za oporavak im je trebalo 9 mjeseci do 15 godina. Uz neizbježnu žalost, navode osjećaje prevarenosti, ljutnje na sebe, razočaranosti i zabrinutost kako dalje.


Tablica 3. Kako poduzetnici proživljavaju propast svojih poduzeća

ODGOVORI PODUZETNIKA 1 2 3 4 5 6

Što mislite koliko posto poduzeća preživi: prvu, drugu, treću i četvrtu godinu poslovanja?

Prvu 50%drugu 40%, treću 30%

Prvu 85%, drugu 70%, treću 50%, i četvrtu 40%

Prvu 80%, drugu 50%,treću 40% i četvrtu 10%

Ne znam, ali sam siguran da najviše poduzetnika preživi prvu i drugu godinu

Prvu 45%, drugu 30%, za ostale ne znam.

Ne znam odgovoriti.

Nakon koliko mjeseci ili godina od „rođenja“ ste doživjeli propast svog poduzeća?

Prvi obrt 1 godinu, a drugi d.o.o. 6 godina

Nakon 12 mjeseci.

Otprilike godinu i pol nakon što sam otvorio poduzeće.

Nakon pola godine kad su se promijenili uvjeti.

Ne znam ni sam točno, otprilike pola godine kao i moj kolega.

Nakon 5 godina jer sam imao poduzeće s partnerima.

Što mislite da je glavni uzrok propadanja poduzeća?

Poduzetnička iluzija. Idem otvoriti firmu pa ću vidjet što i kako ću radit.

Nedovoljna osposobljenost poduzetnika, ekonomska situacija

To što je ekonomska situacija loša.

To što nisu zadovoljili uvjete koji su od njih traženi.

Nedostatak iskustva.

To što poduzeća nisu profitabilna.

Što je bio glavni uzrok propasti Vašeg poduzeća?

Napustili su me partneri.

Loša procjena vlastitog rizika.

Nisam imao zaposlene stručne ljude i to me na kraju koštalo.

Nisam zadovoljio uvjete.

Nisam zadovoljio uvjete koji su se tražili od mene.

Partneri su me napustili pa sam se odlučio sam otvoriti poduzeće.

Kako ste se osjećali u tome trenutku?

Ostavljeno i prevareno.

Ljut sam bio na sebe.

Razočarano jer sam uložio trud i vrijeme u to.

Bio sam zabrinut što dalje.

Ljut sam bio na sebe.

Razočarano zbog partnera koji su me ostavili na cjedilu.

Koliko Vam je vremena trebalo da prebolite propast poduzeća?

15 godina 10 godina 2 godine 12 godina 9 mjeseci 10 godina

Izvor: rad autora

Druga skupina pitanja odnosila se na podršku koja je poduzetnicima pomogla preživjeti poslovni neuspjeh (tablica 4). Oporavili su se uz pomoć obitelji i tako što su započeli sljedeći posao ili se krenuli baviti nekim drugim aktivnostima dok nisu odlučili kako dalje. Dakle, koristili su dvojni proces žalosti (orijentaciju prema gu-bitku i prema obnovi) što im je pomoglo izbjeći i umanjiti sekundarne izvore stresa (Hisrich, Peters i Shepherd, 2008).


Tablica 4. Tko i što pomaže poduzetnicima prebroditi poslovni neuspjeh

ODGOVORI PODUZETNIKA 1 2 3 4 5 6

Kako ste se oporavili od propasti poduzeća?

Uz pomoć supruge, trebalo mi je 15 godina.

Započeo sam sljedeći posao.

Započeo sam sljedeći posao i osnovao ponovno poduzeće.

Krenuo sam se baviti drugim aktivnostima koje nisu vezane za posao dok nisam odlučio što bih dalje.

Uz pomoć obitelji. Kad sam uvidio priliku da ponovno otvorim poduzeće, postao sam pozitivniji.

Oporavio sam se uz pomoć obitelji, a kasnije sam odlučio sam otvorit novo poduzeće.

Tko Vam je bio najveća podrška?

Supruga Obitelj Supruga i otac Obitelj Otac i supruga Obitelj

Kome ste se obratili za pomoć i da li Vam je to pomoglo?

Teško je naći nekog dobronamjernog

Za pomoć sam se obratio obitelji i bližim prijateljima. Pomogli su mi i uputili kome da se dalje obratim.

S obzirom da poduzeće naslijedio od oca, on mi je savjetima i iskustvom pomogao da promijenim pristup i poslovnu politiku i tako krenem od početka.

Obitelji, ona mi je pomogla da ponovo stanem na noge i probam ispočetka.

Obratio sam se obitelji, odnosno ocu i onda mi je pomogao u financijskom smislu da ponovo krenem.

Za pomoć sam se obratio firmi s kojom sam surađivao i koja je kupovala moje proizvode. Olakšali su mi.

Što ste naučili iz poslovnog neuspjeha

Treba biti uporan i strpljiv.

Naučio sam da treba biti strpljiv.

Naučio sam da ne treba odustajati od svojih ciljeva i da se treba boriti.

Da za svaku situaciju postoji rješenje.

Ne treba odustati od svojih ciljeva.

Naučio sam da je uz pozitivno razmišljanje puno lakše.

Kako ste motivirali sami sebe da pokušate ostvariti drugu šansu?

Supruga me motivirala kao potpora.

Motivirao sam se duhovnim razvojem i okretanjem drugom sustavu vrijednosti.

Motivirala me činjenica da sam poduzeće naslijedio od oca.

Motivirao sam se pomoću vjere.

Motivirala me činjenica da imam doma obitelj koju moram prehraniti i da sam bez posla.

Motivirao me prijatelj poduzetnik jer se našao u sličnoj situaciji.

Izvor: rad autora

Kao pouku iz doživljenog neuspjeha navode strpljivost, upornost, neodustajanje od svojih ciljeva, pronalaženje efikasnih rješenja te pozitivniji način razmišljanja. To potvrđuje tvrdnje Dennyja (2000) da je uz pozitivan stav za motivaciju jako važan jasan i konkretan cilj za budućnost. Uz očekivanu odgovornost za obitelj, dvojicu je motivirao duhovni razvoj, okretanje vjeri i novom sustavu vrednota, a jednog prijatelj koji je prošao sličnu situaciju. To se poklapa s iskustvima na međunarodnim noćima i danima neuspjeha (Fuckup nights, 2018, Day for Failure, 2018), ali i u ovom istraživanju jako je teško bilo pronaći poduzetnike koji su bili spremni na ranjivost, tj. iskreno govoriti o svojim neuspjesima kako bi time pomogli drugima (Villatoro, 2018).

Zadnja skupina pitanja odnosila se na dostupnost i sadržaj potrebne stručne pomoći (tablica 5).


Tablica 5. Kome se poduzetnici mogu obratiti za stručnu pomoć kada dođe do poslovnog neuspjeha

ODGOVORI PODUZETNIKA1 2 3 4 5 6

Jeste li upoznati, postoji li danas kakva stručna pomoć poduzetnicima kada dođe do poslovnog neuspjeha?

Nisam. Da, ali nije efikasna.

Da, ali nisam vidio nikakve koristi od nje.

Nisam. Nisam. Nisam znao da to postoji.

Jeste li Vi imali kakvu stručnu pomoć u navedenoj situaciji? Ako niste, što je razlog tome?

Nakon propasti drugog poduzeća obratio sam se Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, oni su mi pomogli da napravim bolji poslovni plan samozapošljavanja i krenem ispočetka.

Ne, nitko mi nije bio spreman pomoći.

Ne Ne. Ne. Ne.

Koliko je važna stručna pomoć? Jako je važna.

Važna je da se pravno stvore preduvjeti za nastavak.

Jako važna, ali ne dostupna

Potrebna je, ali nije dostupna a trebala bi biti

Nisam bio upoznat s njom do sada, ali siguran sam da je važna.

Potrebna je svakom poduzetniku kad mu poduzeće propadne kao što je meni.

Kakvu bi stručnu pomoć trebalo osigurati poduzetnicima u takvim situacijama?

Važnije su sve poslovne vještine od same djelatnosti

Psihološku, pravnu, edukativnu.

Psihološku, pravnu.

Pravnu, edukativnu.

Pravnu. Pravnu.

Izvor: rad autora

Dva ispitanika su čula da postoji nekakva stručna pomoć, ali je ni jedan nije tražio jer misle da od nje nema nikakve koristi. Samo je jedan potražio pomoć Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pri izradi poslovnog plana samozapošljavanja i to tek za treći pokušaj. Danas svi misle da je stručna pomoć važna pa predlažu da se osigura prav-na, psihološka i edukativna pomoć te informacije da znaju točno što napraviti i kome se obratiti u takvoj teškoj situaciji.

Može se zaključiti da bi se učinkovita pomoć za preživljavanje poslovnog neuspjeha morala nastavljati na preventivne programe ranog upozorenja poduzetnika i potica-jno zakonodavstvo koje bi poštenim poduzetnicima omogućilo što brži i bezbolniji stečaj kako bi im se pružila i druga poduzetnička šansa. Stručna pomoć za vrijeme i nakon stečaja trebala bi biti poslovna, pravna i psihološko-duhovna, kao kombinaci-ja informiranja, obrazovanja i osobnog savjetovanja (po mogućnosti sve na jednom


mjestu, engl. one stop shop). Da bi stručna pomoć bila uspješna, ona se mora na-dopunjavati podrškom obitelji kolega poduzetnika koji su već prošli sličnu situaciju.

6. ZAKLJUČAK

Rezultati istraživanja potvrdili su uvriježeno mišljenje da petina osnovanih poduzeća preživi petu godinu. Stopa preživljavanja pet godina nakon osnivanja u 28 članica EU kreće se prosječno oko 20%, a u Hrvatskoj oko 18 %. Cilj Europske komisije je poticati ljude da postanu poduzetnici i olakšati im preživljavanje i upravljanje rastom po-duzeća, tj. olakšati pristup financiranju i tržištima, smanjiti poteškoće pri prijenosu vlasništva ili generacija, smanjiti strah od „kaznenih“ sankcija u slučaju neuspjeha te smanjiti opterećivanje administrativnim postupcima.

Poduzetnicima iz odabranih primjera bilo je teško procijeniti stope preživljavanja jer se o tome u Hrvatskoj puno ne govori i ne podučava. Njihova propala poduzeća doživjela su od 6 mjeseci do 6 godina, a svi se okušali i drugoj poduzetničkoj šansi. Za općenite razloge propadanja poduzeća navode ono što spada u nedovoljnu pri-premljenost pothvata, neiskustvo u struci i nedovoljna menadžerska znanja, a za uzroke propasti svojih poduzeća navode odlazak partnera, promjenu tržišnih uvjeta te manjak stručnih ljudi u poduzeću. Uz neizbježnu žalost, naveli su i osjećaje pre-varenosti, ljutnje na sebe, razočaranosti i zabrinutost kako dalje. Oporavili su se uz pomoć obitelji i tako što su započeli sljedeći posao ili neku drugu aktivnost. Dakle, koristili su dvojni proces žalosti (orijentaciju prema gubitku i prema obnovi) što im je pomoglo izbjeći i umanjiti sekundarne izvore stresa. Kao pouku iz doživljenog neus-pjeha navode strpljivost, upornost, ne odustajanje od svojih ciljeva, pronalaženje efikasnih rješenja, pozitivniji način razmišljanja, duhovni rast i novi sustav vrijed-nosti, što im je davalo motivaciju za drugu poduzetničku šansu. Nisu tražili stručnu pomoć jer su procijenili da ne bi bila korisna. Danas svi misle da je stručna pomoć važna pa predlažu da se osigura pravna, psihološka i edukativna pomoć te infor-macije da znaju točno što napraviti i kome se obratiti u takvoj teškoj situaciji.

Zaključuje se da bi se učinkovita pomoć za preživljavanje poslovnog neuspjeha morala nastavljati na preventivne programe ranog upozorenja i poticajno zakono-davstvo koje bi poštenim poduzetnicima omogućilo što brži i bezbolniji stečaj te pružilo drugu poduzetničku šansu. Stručna pomoć za vrijeme i nakon stečaja trebala bi biti poslovna, pravna i psihološko-duhovna, kombinacijom informiranja, obrazo-vanja i osobnog savjetovanja. Mora se nadopunjavati podrškom obitelji i iskusnijih poduzetnika.

Doprinos je autora u poticanju interesa za ovu vrlo aktualnu temu, usporedba stopa preživljavanja, odnosno propadanja poduzeća u Hrvatskoj i EU te preporukama za učinkovite mjere potpore poštenim poduzetnicima kako bi što lakše i brže preživjeli poslovni neuspjeh i okušali se u drugoj poduzetničkoj šansi.

Ograničenje istraživanja je mali prigodni uzorak zbog teškoća u pronalasku poduzetni-ka koji su uspješno prebrodili neuspjeh i žele o tome iskreno govoriti. Preporučaju se longitudinalna istraživanja koja bi tijekom vremena pratila iste poduzetnike od osnivanja poduzeća preko propasti pa sve do uspješne druge ili treće šanse.


A SECOND CHANCE FOR ENTREPRENEURS: SURVIVING BUSINESS FAILURE AND A NEW BEGINNING ON SELECTED EXAMPLES

Monika Musulin, bacc.oec., VERN' University of Applied SciencesIblerov trg 10/1, Zagreb, Croatia


Zrinka Gregov, MSc, MA, higher lecturer, VERN' University of Applied SciencesIblerov trg 10/1, Zagreb, Croatia


ABSTRACT

The most important sources of employment are small and medium-sized businesses, which, unfortunately, tend to fail, causing fear of entrepreneurship. The aim of the research was to establish the survival rate of companies in Croatia and the EU, as entrepreneurs experience business failure, and to determine the professional assistance that would be required to recover and motivate them for a second entrepreneurial chance. A survey of the literature and secondary sources on enterprises demography in the EU and the Republic of Croatia was carried out, as well as the aid measures proposed by the European Commission. The survival rate of a company five years after its establishment in the EU is, on average, about 20%, and around 18% in Croatia. The six Croatian entrepreneurs that had been interviewed survived business failure at least once and decided to try again. Along with insufficiently pre-pared research, inexperience and insufficient managerial knowledge, they indicated difficult economic situation and departure of partners as reasons their companies collapsed. They survived with family support and by using the Dual Process Model of Grief, which helped them reduce secondary sources of stress. As the lessons learned from the experience of failure, they mention patience, persistence, not abandoning their goals, finding effective solutions, a more positive way of thinking, spiritual growth, and a new value system, providing them with motivation for a second chance. Effective expert assistance should continue through precautionary early warning programs and legislation, which would allow the bankruptcy to be as quick and as painless as possible for honest entrepreneurs. Expert assistance should be available during and after the bankruptcy. Specifically, business-related, legal, as well as psychological and spiritual assistance, as a combination of information, education and personal counseling. It should complement the support of their families and fellow entrepreneurs who have already been in a similar situation.

Keywords: business survival rates; the survival of business failure; a second chance for an entrepreneur


LITERATURA

1. Coelho, P. i McClure, J. (2005). Learning from failure. American Journal of Busi-ness, 20(1), 1-10.

2. Day for failure. Preuzeto s http://dayforfailure.com/ (06.02.2018.)

3. Denny, R. (2000). Motivirani za uspjeh: Menadžerske tehnike za veća postig-nuća. Zagreb: M.E.P. Consult.

4. Desjardins, J. (2017, 2. kolovoza). Why small buisness fail? Infographic. Buisne-ssinsider.com. Preuzeto s http://www.businessinsider.com/why-small-business-es-fail-infographic-2017-8 (05.02.2018.)

5. Državni zavod za statistiku (2017). Osnovni pokazatelji demografije poduzeća u 2016. godini. Državni zavod za statistiku. Preuzeto s https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2017/15-02-01_01_2017.htm (12.03.2018.)

6. Early Warning Europe (2018). Preuzeto s www.earlywarningeurope.eu (14.09.2018.)

7. Eurostat (n.d.) Eurostat buisness demography. Preuzeto s http://ec.europa.eu/eurostat/web/structural-business-statistics/entrepreneurship/business-demog-raphy (12.03.2018.)

8. Final Report of the Expert Group (2011). A second chance for entrepreneurs: Prevention of bankruptcy, simplification of bankrupcty procedeurs and support for a fresh start. European comission.com. (15.03.2018.)

9. Fuckup Nights. Preuzeto s https://fuckupnights.com/ (14.09.2018.)

10. Gregov, Z., Somođi, M., Bajić, J. i Pavić, T. (2017). Kad kola krenu nizbrdo - obra-zovanje, informiranje i savjetovanje poduzetnika o stečaju u Hrvatskoj. Obrazo-vanje za poduzetništvo, 7(1), 221-238.

11. Hisirch, D. R., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo (Prijevod 7. izd. McGrow Hill, 2008). Zagreb: MATE.

12. Lacković, Z. (2004). Management malog poduzeća. Osijek: Grafika.

13. Lider (2017, 22. svibnja). U poduzetništvu ne postoji neuspjeh, samo nauče-na lekcija. Lidermedia. Preuzeto s https://lider.media/aktualno/uspjesni-po-duzetnici-trebali-bi-biti-uzor-inspiracija-cesce-su-meta-mrznje-omalovazavanja/ (24.03.2017.)

14. Ministarstvo financija Republike Hrvatske (2010). Smjernice za pomoć po-duzetnicima u teškoćama. Ministarstvo financija. Preuzeto s http://www.mfin.hr/hr/smjernice-za-pomoc-poduzetnicima-u-teskocama (10.04.2018.)

15. Muthu, A. (2016). How do successfull people handle failure? Preuzeto s https://www.quora.com/How-do-successful-people-handle-failure (06.02.2018.)


16. Ngei, D. (2016, 18. siječnja). How to motivate yourself in times of fail-ure. Buisnessbroken-down.com. Preuzeto s https://businessbrokendown.com/2016/01/18/how-to-motivate-yourself-in-times-of-failure/ (06.02.2018.)

17. Olsen, E. (2008). Ten Common Cuses Of Buisness Failure. OnStrategy. Preuzeto s https://onstrategyhq.com/resources/ten-common-causes-of-business-failure/ (20.02.2018.)

18. Onibalusi, A. (2017). 12 ways to overcome small buisness failure and thrive into hard times. Thebalance.com. Preuzeto s https://www.thebalance.com/how-to-overcome-small-business-failure-4142683 (05.02.2018.)

19. Plavi ured (2018). Kako preživjeti poslovni neuspjeh. Plavi ured. Preuzeto s http://plaviured.hr/kako-prezivjeti-poslovni-neuspjeh/ (10.03.2018.)

20. Prince, A. H. (2015, 23. srpnja). How to learn from buisness failure. Forbes.com. Preuzeto s https://www.forbes.com/sites/russalanprince/2015/07/23/how-to-learn-from-your-business-mistakes/#3d02f6ca1f66 (24.03.2018.)

21. Ravlić, D. (2013, 11. veljače). Poduzetništvo - uspjeh i neuspjeh na vagi. Ictbusi-ness.com. Preuzeto s http://www.ictbusiness.info/leadership/ucenje-na-greska-ma (24.03.2018.)

22. Rhett, P. (2018). What to do after your buisness fail? Preuzeto s https://www.inc.com/rhett-power/your-business-failed-but-you-dont-have-to-be-a-failure (06.02.2018.)

23. Villatoro, V. (2018). 10 things fuck up nights scale to 80 countries. Fuck-up-nights.com. Preuzeto s https://fuckupnights.com/blog/10-things-fuckup-nights-scale-80-countries/ (15.03.2018.)

24. Weinhrich, H. i Koontz, H. (1976). Menadžment. Zagreb: MATE.

25. Wood, J. (2018). Why Finland Has A National Day Of Failure. Theculturetip.com. Preuzeto s https://theculturetrip.com/europe/finland/articles/why-finland-has-a-national-day-of-failure/ (01.04.2018.)


KONKURENTNOST GOSPODARSTVA REPUBLIKE HRVATSKE

mr.sig. Dragutin Vurnek, Libertas međunarodno sveučilišteTrg J.F. Kennedyja 6b, Zagreb, Hrvatska

E-mail: [email protected]

dr.sc. Zlatko Hodak, Libertas međunarodno sveučilišteTrg J.F. Kennedyja 6b, Zagreb, Hrvatska


Andrea Bengez, mag.rel.int. et dipl., Libertas međunarodno sveučilišteTrg J.F. Kennedyja 6b, Zagreb, Hrvatska


SAŽETAK

Uspješnost gospodarstva izražava se razinom konkurentnosti, koja je jedna od najvažnijih faktora njene dinamičke efikasnosti, gospodarskog rasta i razvoja. Konkurentnost je koncept koji svatko želi povećati. Zato svaka država unapređuje konkurentnost svoje ekonomije. U ovom radu se kroz osnovne odrednice konkurentnosti i pretpostavke za postizanje prihvatljive razine prikazuje stanje gospodarske konkurentnosti u Republici Hrvatskoj. Prikazana je usporedba najkonkurentnijih država u svijetu kao i usporedba Republike Hrvatske sa zemljama u okruženju. U radu su navedene i mjere koje bi Republika Hrvatska trebala poduzeti kako bi povećavala svoj indeks konkurentnosti. Cilj rada je prikazati konkurentnost Republike Hrvatske na globalnoj razini, u usporedbi s referentnim državama i državama u okruženju. Ključna svrha rada je ukazati na potrebu uspostavljanja kvalitetnog i efikasnog institucionalnog okruženja kojim bi se oblikovao poticajan ambijent za uspješno odvijanje ekonomskih aktivnosti radi unapređenje konkurentnosti Republike Hrvatske, kako bi za ekonomski rast i održivi razvoj bili stvoreni dugoročno stabilni i održivi uvjeti.

Ključne riječi: konkurentnost; gospodarstvo; Republika Hrvatska; razvoj; resursi


80 D. Vurnek, Z. Hodak, A. Bengez: Konkurentnost gospodarstva Republike Hrvatske

1. UVOD

Konkurentnost je mjera uspješnosti razvojnih procesa oslonjenih na tržište koje određuje vrijednost dobara i usluga i ekonomsku opravdanost korištenja ljudskih i materijalnih resursa i ulaganja sredstava. Konkurentnost nacionalnog gospodarstva je sposobnost da se u uvjetima slobodnog tržišta proizvedu dobra i usluge koje će odgovarati međunarodnim zahtjevima te istodobno povećavati stvarni dohodak građana (Perkov, 2017). Koncept konkurentnosti tokom posljednjeg desetljeća bilježi rastući značaj u globaliziranom svijetu. Nedavna globalna kriza dodatno je potencirala značaj konkurentnosti i utjecaj povoljnog poslovnog okruženja na nju, kao preduvjet da nacionalno gospodarstvo lakše apsorbira ekonomske krize i ostvari povoljne performanse.

Konkurentnost se može promatrati s aspekta poduzeća, gospodarske grane ili s nacionalnog aspekta. Postoji čitav niz definicija konkurentnosti, a ona danas predstavlja popularnu tematiku među gospodarstvenicima, političarima, znanstvenicima pa i šire. Boljom konkurentskom pozicijom države postižu rast i podižu životni standard. Utjecaj države na poduzeća nije zanemariv jer upravo država pruža prednost poduzećima i to u vidu visokih razina štednji uz nisku kamatnu stopu za investiranje, prava vlasništva i prava upravljanja dobrima. Također, za poduzeća je važna i tehnološki motivirana i predana visokoobrazovana radna snaga, čije obrazovanje je omogućio dobro razvijeni sustav obrazovanja pojedine države. Važna je i niska stopa inflacije, brzorastuće domaće tržište i povoljna investicijska klima.

Razloge slabe konkurentnosti Republike Hrvatske možemo tražiti u prezaduženosti, nepovoljnoj deviznoj bilanci, nekonkurentnom gospodarstvo i preskupom javnom sektoru. Dug Republike Hrvatske viši je od 50 milijardi eura, proračunski deficit je oko 7%, a javni dug oko 85% BDP-a (Perkov, 2017). Iz navedenog se može zaključiti da su neminovne promjene. Republici Hrvatskoj glavna konkurentska snaga trebala bi biti njezina prirodna i društvena heterogena resursna osnova. Turizam, gospodarstvo, društveni razvoj, jedinstven i dobro očuvan okoliš, visok stupanj bioraznolikosti, ogromne zalihe svježe vode i, ne manje bitno, stručna radna snaga i stanovništvo Hrvatske ključne su komparativne prednosti.

Za izradu rada te objedinjavanje podataka i informacija dobivenih istraživanjem u odgovarajućim kombinacijama korištene su slijedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije, dedukcije, kompilacije, deskriptivna metoda, metoda specijalizacije i komparacije te metoda generalizacije i promatranja.

2. DEFINIRANJE POJMA KONKURENTNOSTI

U svjetskoj ekonomiji koja je sve više otvorena i integrirana, konkurentnost zauzima najvažnije mjesto. Stoga je pojmovno određenje pojma konkurentnosti vrlo kompleksan problem. Različiti oblici konkurencije i konkurentnosti (prirodna i ekonomska konkurencija, cjenovna i ne cjenovna ekonomska konkurencija, konkurentnost na mikro i makro razini, nacionalna i međunarodna konkurentnost, konkurentnost zasnovana na komparativnim i konkurentskim prednostima, i druge


kategorizacije) različito se definiraju i imaju različito specifično značenje u pojedinim gospodarstvima (Leko-Šimić, 1999, 77).

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) definira međunarodnu konkurentnost kao mjeru prednosti ili nedostatka zemlje s aspekta plasmana svojih proizvoda na međunarodnom tržištu, dok Svjetski ekonomski forum definira kao sposobnost zemlje da ostvari održive stope rasta BDP-a per capita. Scott i Lodge je definiraju kao sposobnost zemlje da stvori, proizvede i plasira proizvode u međunarodnoj trgovini, ostvarujući pritom rastuće prihode od svojih resursa (Scott, Lodge, 1985, 3), dok je Haque definira kao sposobnost zemlje da proizvede dobra i usluge koji mogu proći test na međunarodnom tržištu, kao i da simultano održavaju i povećavaju realne prihode i dobrobit građana (Haque, 1995, 1). Vanjski i unutrašnji faktori koju utječu na dugoročnu konkurentnost gospodarstva jesu ljudski i prirodni resursi, infrastruktura, menadžment, kapital, intervencije vlade i tehnološka sposobnost kompanija. Efikasnost ovih resursa dovodi do povećanja produktivnosti, međunarodne trgovine i inovacije. Konkurentnost na nacionalnoj razini koja obuhvaća produktivnost, rast i kvalitetu života razlikujemo od konkurentnosti poduzeća koja se smatra tržišnim uspjehom poduzeća.

Michael Porter, harvardski sveučilišni profesor proveo je istraživanje kako bi ispitao sheme i determinante koje utječu na uspjeh u razvoju konkurentnosti u deset zemalja. Konkurentsku prednost određuje nekoliko faktora:

Faktor uvjeta proizvodnje – ljudski resursi – raspoloživa radna snaga u svojoj kvantiteti i kvaliteti; fizički resursi – raspoloživost obradivih zemljišta i prometnica, rudnim bogatstvom, resursi znanja – najvažniji ulazni resurs. U uvjetima globalizacije upravljati znanjem znači upravljati neizvjesnošću i rizikom.

Priroda i uvjeti potražnje – domaća potražnja je reprezentativna u kreiranju inozemne potražnje.

Srodne i prateće industrijske grane - djelatnost u kojima poduzeće izgrađuje međunarodnu konkurentsku prednost.

Strategija, struktura i rivalstvo poduzeća – uvjetima pod kojima se u zemlji određuje način stvaranja poduzeća, način organizacijskog oblikovanja poduzeća, kao i procesi upravljanja poduzećem.

Uloga vlade – odgovarajuća porezna politika, definiranje clustera i procesa inovativnosti predstavljaju pomoć poduzećima.

Šanse iz okruženja – trebaju biti poticajna mjera u kreiranju konkurentske prednosti (Andrijanić, Pavlović, 2012,30).

Izvješća o konkurentnosti najjednostavniji je način mjerenja konkurentnosti i uspoređivanja promatrane zemlje s ostatkom svijeta jer predstavljaju koristan izvor usporednih informacija o globalnim prednostima i nedostacima pojedinih zemalja i to sukladno izmjerenim faktorima koji imaju utjecaj na konkurentnost gospodarstva. Mjerenje razine konkurentnosti upotrebom većeg broja indikatora omogućava realnije sagledavanje faktora koji određuje ekonomski uspjeh i unapređuje kvalitetu života. IMD (International Institute for Managment Development) izradio je listu


od 314 kriterija konkurentnosti koji su uključeni u World Compettiveness Yearbook. Četiri grupe konkurentnosti jesu ekonomske performanse, efikasnost države, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, a zemlje su rangirane na temelju bodova od 0 do 100.

Agencija za investicije i konkurentnost izdvaja tri vrlo važna izvješća pomoću kojih je moguće mjeriti konkurentnost zemlja svijeta, a to su:

The Global Competitiveness Report – Izvještaj o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma;

Doing Business – Izvještaj Svjetske banke;

The World Competitiveness Yearbook – Svjetski godišnjak konkurentnosti Međunarodne organizacije za razvoj menadžmenta iz Laussane.

Cilj ovih izvještaja i istraživanja je osim mjerenja konkurentnost zemalja i praćenje njihovog napretka kao i davanje smjernica za unapređenje trenutne pozicije. Indeks globalne konkurentnosti kvantificira i određuje razinu konkurentnosti neke zemlje. Metodologija kalkulacije indeksa globalne konkurentnosti vidljiv na slici 1, temelji se na 12 faktora konkurentnosti koji uključuju institucije, infrastrukturu, makroekonomsko okruženje, zdravlje i osnovno obrazovanje, visoko obrazovanje i trening, efikasnost tržišta rada, efikasnost tržišta roba, tehnološku spremnost, financijsko tržište, veličinu tržišta, poslovnu sofisticiranost i inovativnost.

Slika 1. Indeks globalne konkurentnosti

Izvor: http://www.aik-invest.hr/wp-content/uploads/2018/01/TheGlobalCompetitivenessReport2017%E2%80%932018.pdf (17.07.2018.)

Podindeks

9. 10. Stup: Infrastruktura 11. Stup : Makroekonomsko

okruženje 12. Stup: Zdravstvo i osnovo

obrazovanje

Podindeks

1. Stup: Više obrazovanja i trening

2. 3. 4.

tržišta 5. Stup: Tehnološka spremnost 6. tržišta

Podindeks

7. Stup: Poslovna ciranost

8.

Osnovna za ekonomije temeljene na osnovnim

faktorima

Osnovna za ekonomije temeljene na faktorima

Osnovna za ekonomije temeljene na inovacijskim

faktorima


3. KONKURENTNOST REPUBLIKE HRVATSKE I PRETPOSTAVKE ZA POSTIZANJE PRIHVATLJIVE RAZINE KONKURENTNOSTI

Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2017.-2018. Svjetskog gospodarskog foruma, najkonkurentnija zemalja globalno u 2017. godini je Švicarska (tablica 1). Slijede je SAD, Singapur, Nizozemska, Njemačka, Hong Kong, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan i Finska. U razdoblju od 2013. do 2017. godine istih je deset najkonkurentnijih država, izuzevši to što mijenjaju poziciju na rang listi od godine do godine. Švicarska je jedina država od deset najkonkurentnijih koja je kroz petogodišnje razdoblje zadržala svoju poziciju i svih pet godina ostala najkonkurentnije gospodarstvo svijeta. (u Švicarskoj je 78,6% radno aktivnog stanovništva zaposleno (Perkov, 2017). Posebno su označene države članice Europske unije od kojih su najkonkurentnije Nizozemska i Njemačka.

Tablica 1. Najkonkurentnije zemlje svijeta (2013.-2016.)

Zemlja 2017. 2016. 2015. 2014. 2013.Švicarska 1. 1. 1. 1. 1.

SAD 2. 3. 2. 3. 5.Singapur 3. 2. 3. 2. 2.

Nizozemska 4. 4. 5. 8. 8.Njemačka 5. 5. 4. 5. 4.Hong Kong 6. 9. 7. 7. 7.

Švedska 7. 6. 9. 10. 6.UK 8. 7. 10. 9. 10.

Japan 9. 8. 6. 6. 9.Finska 10. 10. 8. 4. 3.

Izvor: http://konkurentnost.hr/novosti/konkurentnost-hrvatske-izmedu-armenije-i-albanije/ (16.07.2018.)

Postoje velike razlike u konkurentnosti između zemalja Europske unije. Konkurentnost Republike Hrvatske može se okarakterizirati kao slaba, a ovisi o kvalitetnoj ekonomskoj politici koja mora biti orijentirana prema budućnosti. Antipoduzetničko raspoloženje znatno je veće nego u drugim socijalističkim državama jer su radnici i građani privatizaciju i pretvorbu doživjeli kao nepravdu i lopovluk (Perkov, 2017). Dobra vizija dala bi orijentaciju i smjernice za konstruktivne javne rasprave koje bi promijenile središte zanimanja koje je trenutno postavljeno u prošlosti. Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2017.-2018. Svjetskog gospodarskog foruma


Hrvatska se nalazi na 74 mjestu između 137 gospodarstava svijeta (grafikon 1). Hrvatska stagnira na globalnoj razini sa ocjenom 4,19. Najveći pad je kod razvoja institucija, visokog obrazovanja i treninga te efikasnost tržišta. Ovogodišnji rezultati pokazuju poboljšanje ocjene makroekonomskog okruženja (60.) gdje je uočen rast za 24 mjesta, zdravstva i osobnog obrazovanja (44.) gdje je rast za 22 mjesta, tehnološke spremnosti (43.) rast za 4 mjesta i veličina tržišta (77.) gdje je rast za 1 mjesto. Od prikazanih zemalja najkonkurentnije u 2017. godini bile su redom Češka (31. mjesto), Poljska (39. mjesto), Slovenija (48.mjesto), Slovačka (59. mjesto), Mađarska (60. mjesto) i Hrvatska (74. mjesto).

Grafikon 1. Hrvatska i referentne zemlje


Između zemlja u okruženju Republika Hrvatska se nalazi na središnjoj poziciji (grafikon 2). Najlošije rangirana država jest Grčka (87), dok je najbolje rangirana Bugarska (49) koja je imala izuzetan skok od 2011. godine. Referente zemlje i zemlje u okruženju koje bilježe napredak jesu Slovenija, Slovačka, Bugarska, Srbija, Mađarska, Crna Gora i Albanija, dok Poljska, Rumunjska i Grčka bilježe pad. Republika Hrvatska bilježi pad od 2008. do 2017. godine zbog pogoršanja stupova makroekonomskog okruženja, slabog razvoja financijskog tržišta, infrastrukture, zdravstvenog i primarnog osiguranja te slabe poslovne sofisticiranosti. Visoka stopa siromaštva u Republici Hrvatskoj utječe na smanjenje konkurentnosti. Prema UNICEF-ovim kriterijima čak 32% Hrvata živi ispod praga siromaštva tj. s manje od 2.100,00 kn za samca ili manje


od 4.400,00 kuna za četveročlanu obitelj mjesečno (Perkov, 2017). Prema navedenim kriterijima Republika Hrvatska je među pet najsiromašnijih država u Europi.

Grafikon 2. Hrvatska i zemlje u okruženju


Perkov navodi osam razloga nekonkurentnosti Hrvatske, a to su:

1. Neefikasna javna uprava i neekonomično upravljanje državnom imovinom – svaki treći zaposlenik radi za državu, a državna poduzeća stvaraju čak 30% BDP-a.

2. Sporo i neučinkovito pravosuđe.

3. Loš porezni sustav (npr. na svakih 1000 eura plaće državi se daje oko 1500 eura davanja i poreza te postojanje previše poreznih stopa i čak 256 parafiskalnih nameta).

4. Korupcija na svim razinama društva.

5. Deficit vanjsko-trgovinske bilance i javni dug - javni dug dosegao 85% BDP-a (2015. godine iznosio 283 milijarde kuna), a proračunski deficit oko 6% BDP-a, svake sekunde javni dug raste 443 kune te po stanovniku iznosi 67.604,00 kuna, a po zaposlenom 187.727,00 kuna.


6. Obrazovni sustav i znanstveno-istraživački rad – svega 18% visokoobrazovanih u radno aktivnom stanovništvu, dok je prosjek EU 30%. Svaki stoti građanin Hrvatske je nepismen. Istraživanja i razvoj daje slabe rezultate jer se iz BDP-a izdvaja svega 0,7% dok u EU teže izdvajanju od 3%.

7. Tržište rada i konzervativno radno zakonodavstvo – Zakon o radu je rigidan s velikim brojem povlastica i visokim troškovima otpuštanja iz čega proizlazi manjak sposobne radne snage, fleksibilnosti i mobilnosti tržišta rada. U RH samo je 50% radnog stanovništva zaposleno što je poražavajuće. Uz negativan demografski trend već od 2020. godine bit će 0,65 radnika na jednog umirovljenika, dok je prosjek zaposlenosti u EU 2/3 radno sposobnog stanovništva.

8. Sustav zdravstvene zaštite, mirovinskog osiguranja i socijalnih prava – oko 30% BDP-a se izdvaja za mirovine, a 40% korisnika mirovine mlađe je od 65 godina. Na jednog umirovljenika ide 1,18 zaposlenih što je jedan od najnepovoljnijih uvjeta u svijetu (Perkov, 2017).

Svemu tome doprinosi i negativna demografija te je od početka 1991. do kraja 2014. u Hrvatskoj umrlo gotovo 200.000 ljudi više nego se rodilo (Gavranović, 2014). Prema stručnoj studiji do 2030. Hrvatska će imati manje od 4 milijuna žitelja, starijih od 65 godina bit će dvostruko više nego mlađih od 14, a broj starijih od 85 godina će se udvostručiti (Turčin, 2014).

Sve su to razlozi zbog kojih se Hrvatska nalazi na 74. mjestu po konkurentnosti. Uz Portugal i Bugarsku, Hrvatska se ubraja u zemlje koje su se najslabije prilagodile svjetskoj ekonomiji. Upravo zbog takvih razloga Europska unija kroz Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) provodi politiku solidarnosti usmjerenu na politiku zapošljavanja i financiranja te na socijalnu politiku. Proračunska sredstva usmjeravaju se u najsiromašnije dijelove Unije kako bi dostigle ostatak razvijenih država. Takav oblik politike naziva se kohezijska politika. Kako globalizacijski procesi diktiraju gospodarsko povezivanje i jačanje konkurentske sposobnosti, tako su nužne zahtjevne prilagodbe u regijama. Stvaranje jedinstvenog tržišta izazvalo je podjelu unutar same Europske unije. Prisutna je tendencija koncentracija razvoja u vrlo konkurentnim regijama uz zaostatak razvoja periferija. Problem se ne javlja isključivo kada se govori o gospodarskom zaostajanju određenih regija, već i u mogućem negativnom političkom scenariju. To bi značilo krizu postojanosti Europske unije i sukobljavanju s dugoročnim ciljevima. Upravo, u tu svrhu, postoji niz programa unutar same Unije, koji su kreirani kako bi sustavno pomagali razvoju određenih regija (Frajman-Jakšić i dr., 2007, 8,9). Unija za razvoj konkurentnosti koristi strukturne i kohezijske fondove. Dok su strukturni fondovi na raspolaganju svim državama članicama, kohezijski fondovi strukturirani su za pomoć slabije razvijenim zemljama poput Republike Hrvatske. Za razdoblje između 2014. i 2020. Kohezijski fond namijenjen je Hrvatskoj, Bugarskoj, Češkoj, Cipru, Estoniji, Grčkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj te drugim slabo razvijenim zemljama čija je vrijednost bruto nacionalnog proizvoda po stanovniku manja od 90% prosjeka EU-a. Sredstva u iznosu od 2,7 milijarde eura koriste se za financiranje operativnih programa i to područja koja utječu na rast konkurentnosti kao što su inovacije i istraživanje, razvoj telekomunikacijske i informacijske tehnologije, razvoj malih i srednjih poduzeća, poticanje niskougljičnog gospodarstva te razvoj obrazovanja.


Također, promatrajući izvještaje unazad nekoliko godina može se ukazati na kontinuirani pad inovativnosti i tehnološke spremnosti Republike Hrvatske. Iako postoji generalni napredak indeksa konkurentnosti koji su omogućili napredak u makroekonomskom stupu zbog smanjenja deficita i javnog duga te poboljšanje u stupu tržišta rada i tržišta roba sve je to nedostatno za konkuriranje u današnjem globalnom svijetu. Hrvatska zbog svoje slabe inovativnosti i tehnološke spremnosti zaostaje za drugim zemljama posebice onih koje su svoje snage usmjerile u visoku tehnologiju i područja kao što je genetika, umjetna inteligencija, Nano tehnologija te biotehnologija ostalih znanosti. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju otvorilo je vrata novim mogućnostima koje dosad nije imala, što ju stavlja u prednost u odnosu na ostale manje razvijene države Europe. Posebice se to odnosi na sredstva koja omogućuje Europska unija putem projekata za razvoj, koje Hrvatska sve više koristi.

Važnost inovacije u stvaranju konkurentnog gospodarstva prepoznala je Hrvatska te je stvaranjem Programa hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka (HITRA) 2001. godine započela preobrazbu koja uspješno djeluje i danas. Usluge HITRA koristi 7 od 10 najvećih banaka, 8 od 10 najvećih osiguravajući kuća, 5 najvećih telekoma, više od 50 komunalnih poduzeća i gradova (HITRA, 2017). Čitav postupak unaprijeđen je 2005. godine kroz Hrvatski projekt tehnologijskog razvoja (STP) koji je financiran od Svjetske banke i državnog proračuna, a cilj mu je bio poboljšanje poslovne sredine za znanost i tehnologije. Godine 2013. počela je provedba Drugog projekta tehnologijskog razvoja (STP II) financiranog od Međunarodne banke za obnovu i razvoj, a za cilj je imao apsorpciju EU fondova u području istraživanja i razvoja.

Kao važne čimbenike poticanja znanja, inovacija i stvaranja konkurentnog gospodarstva vrijedi spomenuti neke institucije, fondove i zaklade kao što su Jedinstvo uz pomoć znanja, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO), Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) te za Istru vrlo značajna Istarska razvojna agencija.

Uloga države je višestruka i vidljiva je u zemljama u kojima je jača znanstvena aktivnosti, gdje se istraživanju i razvoju pridaje visok značaj. Zbog grupiranja svih javnih, privatnih i znanstveno istraživačkih predstavnika u inovativnim sektorima s ciljem jačanja konkurentnosti hrvatskih tvrtki te hrvatske ekonomije i društva na inicijativu Vlade RH osnovani su klasteri konkurentnosti. Ti klasteri zamišljeni su kao neprofitne organizacije koje okupljaju najbolje gospodarstvenike u određenom sektoru, predstavnike regionalne i lokalne samouprave te znanstveno-istraživačke institucije s ciljem sinergije i zajedničke suradnje te jačanje konkurentnosti gospodarskog sektora. Osnovano je 13 klastera (Agencija za investicije i konkurentnost, 2017):

1. Hrvatski klaster konkurentnosti automobilskog sektora;

2. Hrvatski klaster konkurentnosti drvno-prerađivačkog sektora;

3. Hrvatski klaster konkurentnosti prehrambeno-prerađivačkog sektora;

4. Hrvatski klaster konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija;


5. Hrvatski klaster konkurentnosti kemijske industrije;

6. Hrvatski klaster konkurentnosti zdravstvene industrije;

7. Hrvatski klaster konkurentnosti industrije tekstila, kože i obuće;

8. Hrvatski klaster konkurentnosti građevinske industrije;

9. Hrvatski klaster konkurentnosti ICT industrije;

10. Hrvatski klaster konkurentnosti obrambene industrije;

11. Hrvatski klaster konkurentnosti sektora elektro-energetskih i proizvodnih strojeva i tehnologija;

12. Hrvatski klaster konkurentnosti pomorske industrije;

13. Hrvatski klaster konkurentnosti personalizirane medicine.

Glavni izazovi konkurentnosti jesu financijska ranjivost koja predstavlja prijetnju konkurentnosti i sposobnost gospodarstva da financira inovacije i tehnologije, gospodarstva u nastajanju postaju sve bolja u inovacijama, ali moraju više napora uložiti u inovacije te fleksibilnost tržišta rada i zaštitu radnika. Prioriteti poticanja inovativnosti jesu razvoj inovacijskog sustava Republike Hrvatske i unaprjeđenje zakonodavnog i fiskalnog okvira za poticanje inovacija, jačanje inovacijskog potencijala gospodarstva, poticanje suradnje i protoka znanja između poslovnog, javnog i znanstveno-istraživačkog sektora te jačanje ljudskih potencijala za inovacije i omogućavanje stvaranja atraktivnog okruženja za „world class“ istraživače.

Slaba razina konkurentnosti Republike Hrvatske posljedica je i ekonomske krize te zastoja u strukturnim i institucionalnim reformama uzrokovanim makroekonomskom nestabilnošću zemlje, lošim kadrovskim rješenjima (politički menadžment), nedovoljnom izgrađenošću i neadekvatnom funkcioniranju institucionalne infrastrukture, velikim brojem administrativnih zapreka za poslovanje poduzeća, kao i niskim stupnjem inovativnosti. Kako bi se unaprijedila konkurentnost potrebno je napraviti analizu postojećeg stanja uz određivanje dugoročnih ciljeva, utvrđivanja politike za ostvarivanje ciljeva, predviđanja prepreka i određivanje instrumenata za provedbu (Perkov, 2017). U skladu sa navedenim potrebno je:

• Osigurati makroekonomsku stabilnost i održiv ekonomski rast provođenjem strukturnih reformi, koje bi rezultirale većom baziranošću na rast proizvodnje i izvoza.

• Povećati konkurentnost i pozicioniranje Republike Hrvatske među vodeće destinacije za ulaganje.

• Unaprijediti poslovanje investicijskog okruženja ukidanjem administrativnih i drugih formalnih barijera, koje predstavljaju ozbiljnu smetnju za uspješno poslovanje privatnog sektora.

• Intenzivirati proces institucionalnih reformi uspostavljanjem novih i povećanjem efikasnosti rada postojećih institucija.


• Povećati učešće ekonomskog rasta baziranog na inovativnosti i znanju povećanjem ulaganja i poboljšanje uvjeta za istraživanje i razvoj u privatnom sektoru.

• Osigurati djelovanje javno-privatnog partnerstva.

• Dati prednost stručnom kadroviranju u odnosu na političko.

Za gospodarski razvoj Republike Hrvatske važno je privući i poticati greenfield investicije, kao i izravne strane investicija. Potrebno je također poticati i investicije domaćih tvrtki jer je potencijal postojećih tvrtki veći od potencijalnih investitora. Da bi se privukao veći broj investitora treba pojačati aktivnosti vezane uz privlačenje investicijskih projekata i ulagačkih destinacija, pružanje podrške investitorima, povećanje broja kvalificiranih posjeta ulagača lokacijama u RH te pojačati rad hrvatske Agencije za investicije i konkurentnost. Treba stvoriti podlogu za stvaranje konkurentnosti, vođenje baze razvojnog potencijala, provođenje ex-ante i ex-post analize po pitanju ključnih komponenti konkurentnosti i razvoja ključnih sektora, izrada strateških dokumenata namijenjenih jačanju konkurentnosti te podrška u radu klastera konkurentnosti.

Primjena javno-privatnog partnerstva (JPP) doprinijeti će ubrzanju razvoja javne infrastrukture i postizanje optimalnog odnosa između cijene i troška isporučene javne usluge, poticanju ponude projekata JPP-a primjenom visokih standarda pripreme i usklađenosti sa usvojenim strategijama, izgradnja stabilnog poticajnog okruženja, osiguranju kvalitetne i konkurentne ponude privatnih partnera, stalnom jačanju administrativnih kapaciteta, jačanju međunarodne suradnje u svrhu razmjene iskustava i primjene najbolje prakse, zakonodavnoj i institucionalnoj prilagodbi te informiranju i edukaciji u svrhu promocije i izvoza hrvatskih znanja i iskustava.

4. ZAKLJUČAK

Glavni strateški cilj svake države jest dugoročno održivi razvoj i dobrobit stanovništva što još više dolazi do izražaja globalizacijom međunarodnog poslovanja. Kako bi se ti strateški ciljevi ispunili potrebno je osigurati što veću konkurentnost te poticati inovacije i inovacijske procese. Kako bi se to ostvarilo treba povećati produktivnost. Znanje, inovacije i inovativnost postaju glavni resursi i pokretači ekonomskog razvoja, ali također i pokazatelji konkurentnosti.

Teza nobelovca Josepha Stigliza o „paradoksu prirodnog bogatstva“ govori da zemlje koje obiluju prirodnim bogatstvima uglavnom karakterizira kronična ekonomska zaostalost. To se može upotrijebiti i za Republiku Hrvatsku. Iako obiluje vodama, šumama, zemljištima, kulturnim dobrima i rudnim bogatstvima, njezinu ekonomiju obilježava kronična zaostalost. Hrvatska je mala država velikih mogućnosti. Taj neuspjeh hrvatske ekonomije te izostanak porasta BDP-a vezana je uz ne konkurentnost Hrvatske. Većina indikatora konkurentnosti pokazuje da se Hrvatska ne kreće u dobrom smjeru, iako na pojedinim područjima bilježi porast konkurentnosti.


Na promicanje konkurentnosti treba gledati kao na jedinstvenu priliku i cilj pun izazova. Potrebno je poduzeti niz strukturnih reformi. Strukturne reforme koje se provode već neko vrijeme rezultirale su pokazateljima korumpiranosti, razlikama u regionalnom razvoju zemlje, porastom nezaposlenosti i siromaštva općenito. Država koja ima takve probleme teško može biti konkurentna. Hrvatsko gospodarstvo također je ograničeno nedostatkom naprednih znanja, ali i smanjenom potrebom za takvim znanjima kod pojedinca i poduzeća.

Kako bi Hrvatska ostvarila dugoročnu stabilnost i zadovoljila potrebe građana s višom stopom zaposlenosti, rasta i standardom života, potrebno je postići veću suradnju svih društvenih grupa. Povoljna poslovna okolina i konkurentno sposobna poduzeća ključni su čimbenici za rast bruto domaćeg proizvoda, zaposlenosti i životnog standarda. Konkurentnost nacionalnog gospodarstva ključan je pokretač prosperiteta i porasta blagostanja, a prioritetna obaveza države je kreirati i razvijati kvalitetne i efikasne institucije, unaprijediti ambijente za poslovanje ekonomskih subjekata i poticati stalno učenje i inovacije kao ključne faktore konkurentnosti.


COMPETITIVENESS OF THE ECONOMY OF THE REPUBLIC OF CROATIA

Dragutin Vurnek, MSc, Libertas International UniversityTrg J.F. Kennedyja 6b, Zagreb, Croatia


Zlatko Hodak, PhD, Libertas International University Trg J.F. Kennedyja 6b, Zagreb, Croatia


Andrea Bengez, MA, Libertas International UniversityTrg J.F. Kennedyja 6b, Zagreb, Croatia

E-mail: abengez77@ gmail.com

ABSTRACT

The success of an economy is expressed by the level of competitiveness, which is one of the most important factors of its dynamic efficiency, economic growth and development. Competitiveness is a concept we all want to achieve. That is why each country improves the competitiveness of its economy. This work presents the state of the economic competitiveness in the Republic of Croatia through the basic determinants of competitiveness and the assumptions for achieving the acceptable level of competitiveness. There is a comparison of the most competitive countries in the world, as well as the comparison of the Republic of Croatia with the surrounding countries. The paper also outlines the measures that the Republic of Croatia should take in order to increase its index of competitiveness. The aim of the work is to show the competitiveness of the Republic of Croatia at the global level, compared to the reference countries and the surrounding countries. The key purpose of this work is to point to the need to establish a quality and efficient institutional surroundings, which would create a stimulating environment for successful implementation of economic activities to improve the competitiveness of the Republic of Croatia in order to create long-term, stable and sustainable conditions for economic growth and sustainable development.

Keywords: competitiveness; economy; the Republic of Croatia; development; resources


LITERATURA

1. Afuah, A. (2003). Innovation Management Strategies, Implementation and Profits. Oxford: University Press.

2. Agencija za investicije i konkurentnost (2017). Klasteri konkurentnosti. Preuzeto s http://www.aik-invest.hr/konkurentnost/klasteri-konkurentnosti/ (15.02.2018.)

3. Agencija za investiranje i konkurentnost (2017). Mjerenje konkurentnosti. Preuzeto s http://www.aik-invest.hr/konkurentnost/mjerenje-konkurentnosti/ (18.04.2017.)

4. Andrijanić, I. i Pavlović, D. (2012). Menadžment međunarodne trgovine. Zagreb: Visoka poslovna škola Libertas.

5. Andrijanić, I. i Pavlović, D. (2016). Međunarodno poslovanje. Zagreb: Libertas-Plejada.

6. Bahtijarević Šiber, F. et al. (1992). Utjecaj tehnologije na organizaciju. Ekonomski pregled, 5(11-12), 63.-78.

7. Chesbrough, H. W. (2003). Open innovation: the new imperative for creating and profiting from technology. Boston (Mass.): Harvard Business School Press.

8. Christensen, C. M. (2003). The Innovator’s Dilemma: The Revolutionary Book that Will Change the Way You Do Business. Stanford: Collins Business.

9. Državni zavod za intelektualno vlasništvo (2017). Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Preuzeto s http://www.dziv.hr/files/File/zastita/zakon_autorsko_HR.pdf (17.02.2018.)

10. Europski fondovi (2017). COSME. Preuzeto s http://www.europskifondovi.hr/cosme (17.02.2018.)

11. Haque, I. (1995). „Technology and Competitiveness“, Chapter 2 in Trade, Technology and International competitiveness, Washington DC: World Bank.

12. HITRA (2017). Klijenti. Preuzeto s http://www.hpdoc.hr/klijenti (17.02.2018.)

13. Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (2017.) Misija, vizija,ciljevi i vrijednosti. Preuzeto s http://www.hamagbicro.hr/onama/misija-vizija-ciljevi-vrijednosti/ (17.02.2018.)

14. Leko-Šimić, M. (1999). Međunarodna konkurentnost hrvatskog gospodarstva u okruženju tranzicijskih zemalja srednje i istočne Europe. International Competitiveness of the Croatian Economy in the Environment of Transition Countries of Central and Eastern Europe”, Market–Tržište, 11(10), 77. Preuzeto s https://www.efri.uniri.hr/sites/efri.hr/files/cr-collections/2/tehnoloska_pol_i_konkurentnost.pdf (17.02.2018.)


15. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2013). Strategija poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014.-2020. Preuzeto s http://www.mingo.hr/page/donesena-strategija-poticanja-inovacija-republikehrvatske-2014-2020 (17.02.2018.)

16. Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2017). Obzor 2020. Preuzeto s http://www.obzor2020.hr/obzor2020 (17.02.2018.)

17. Nacionalno vijeće za konkurentnost (2016). Izvještaj o globalnoj konkurentnosti 2015.-2016. Preuzeto s http://www3.weforum.org/docs/gcr/2015- 2016/Global_Competitiveness_Report_2015-2016.pdf (17.02.2018.)

18. Nacionalno vijeće za konkurentnost (2017). Izvještaj o globalnoj konkurentnosti 2016.-2017. Preuzeto s http://www3.weforum.org/docs/GCR2016- 2017/05FullReport/TheGlobalCompetitivenessReport2016-2017_FINAL.pdf (17.02.2018.)

19. Novotny, D. (2015). Kako iskoristiti kapital ljudskog uma kao pokretača ekonomskog rasta u 21. stoljeću? Munchen, Zagreb: T&MC Publications, T&MC Group.

20. Perkov, D. (2017). Konkurentnost hrvatskog gospodarstva-problemi i rješenja. Studija slučaja 15. u knjizi: Horvat, Đ., Perkov, D., Trojak, N. “Strategijsko upravljanje i konkurentnost u novoj ekonomiji”. 2. i dop. izdanje. Zagreb: Effectus, (str. 338-349)

21. Perković, J. (2014). Oblikovanje tehnološko inovacijskih strategija hrvatskih poduzeća - doktorski rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet.

22. Pirić, V. (2008). Utjecaj korporacijskih komunikacija na imidž i konkurentnost poduzeća. Market tržište, 20(2), 149-162.

23. Prahalad, C. K. (2009). The fortune at the bottom of the pyramid, Eradicating poverty through profits. London: Pearson FT Press.

24. Prester J. (2010). Menadžment inovacija. Zagreb: Sinergija.

25. Schwab, K. (ed.). (2013). The Global Competitiveness Report 2013-2014. Geneva: World Economic Forum.

26. Scott, B. R. i Lodge, G. C. (1985). US Competitiveness in the World Economy. Boston: Harvard Business School Press.

27. Sikavica, P. i Novak, M. (1999). Poslovna organizacija. Zagreb: Informator.

28. Srića, V. (1992). Principi modernog menadžmenta. Zagreb: Zagrebačka poslovna škola.

29. Srića, V. (2017). Sve tajne kreativnosti; kako upravljati inovacija i postići uspjeh. Zagreb: Algoritam.

30. Vietor, R. H. K. (2010). Kako se zemlje natječu. Zagreb: Mate d.o.o.


STRUKTURA SAMOZAPOSLENOSTI MLADIH OSOBA U HRVATSKOJ I DRUGIM ČLANICAMA EU U RAZDOBLJU 2005.-2016. GODINE

Dr. sc. Valerija Botrić, znanstvena savjetnica, Ekonomski institut, ZagrebTrg J. F. Kennedya 7, Zagreb, Hrvatska


SAŽETAK

U radu se analiziraju promjene u samozaposlenosti u Hrvatskoj i drugim članicama Europske Unije (EU) tijekom razdoblja 2005. – 2016. godine temeljem podataka Ankete o radnoj snazi. Poseban naglasak stavljen je na populaciju mladih u dobi od 15 do 29 godina. Rezultati pokazuju da je udio samozaposlenih u odnosu na aktivno stanovništvo u Hrvatskoj u promatranoj razdoblju u opadanju. Veći je udio samozaposlenih iz nužde, nego samozaposlenih temeljem prilike. Samozaposlenost je i nadalje najzastupljenija u djelatnostima poljoprivrede i ribarstva te je zanimanje poljoprivrednik 2016. godine bilo najraširenije među samozaposlenim mladim osobama. Tijekom promatranog razdoblja dolazi do povećanja polarizacije s obzirom na stupanj obrazovanja samozaposlenih osoba – povećava se udio onih s visokim i niskim stupnjem obrazovanja, u odnosu na one sa srednjim stupnjem obrazovanja. Prema analiziranim karakteristikama, samozaposlenost mladih u Hrvatskoj slična je onima u post-tranzicijskim članicama EU. Međutim, prema nekim karakteristikama Hrvatska je također slična i južnim članicama EU, zemljama koje su posebno bile suočene s visokim stopama nezaposlenosti mladih tijekom posljednje gospodarske krize.

Ključne riječi: samozapošljavanje; mladi; Hrvatska


96 V. Botrić: Struktura samozaposlenosti mladih osoba u Hrvatskoj i drugim članicama EU u...

1. UVOD

Ulazak na tržište rada za mlade osobe predstavlja značajan životni izazov. Uspješna tranzicija iz obrazovanja u svijet rada je tijekom posljednje ekonomske krize predstavljala izazov za velik broj zemalja, uključujući Hrvatsku (Potočnik i Spajić Vrkaš, 2017). Tako Eurofound (2016) svrstava Hrvatsku (uz Cipar, Grčku, Italiju, Portugal, Španjolsku i Irsku) u skupinu zemalja koje su bile izuzetno pogođene posljednjom ekonomskom krizom te imaju dugi proces tranzicije iz sustava obrazovanja u svijet rada. Samozapošljavanje se u posljednjih nekoliko godina, naročito nakon posljednje ekonomske krize, u diskusijama o mjerama ekonomske politike promatra kao put za smanjivanje nezaposlenosti. Brojne europske zemlje (European Commission, 2010), uključujući Republiku Hrvatsku (HZZ, 2016), donose mjere aktivne politike zapošljavanja koje potiču samozapošljavanje. Iako podaci pokazuju da su stope samozapošljavanja mladih niže u odnosu na stope samozapošljavanja starijih osoba (Botrić i Tomić, 2016), mlade osobe bez radnog iskustva mogu biti posebno izložene dugotrajnim negativnim posljedicama nezaposlenosti nakon završetka školovanja (Scarpetta, Sonnet and Manfredi 2010). Na primjer, Gregg i Tominey (2005) procjenjuju da razdoblje nezaposlenosti utječe na smanjivanje prosječne plaće u dobi od 42 godine između 13 i 21 posto. Stoga politike usmjerene na povećanje samozapošljavanja mladih zapravo nastoje spriječiti da mlade osobe budu obilježene negativnim iskustvom dugotrajne nezaposlenosti tijekom preostalog radnog vijeka.

Prethodna istraživanja naglašavaju da je porast samozaposlenosti posljednjih nekoliko godina povezan s porastom stručnjaka u uslužnom sektoru, dok su mladi ponajviše samozaposleni u elementarnim i tradicionalnim uslužnim zanimanjima (Jones, Brinkley i Crowley, 2015). Drugim riječima, samozaposlenost mladih ne slijedi u dovoljnoj mjeri pozitivne trendove u samozapošljavanju, jer mlade osobe na početku karijere najčešće nemaju dovoljno iskustva koje se povezuje s pokretanjem posla u specifičnoj stručnoj djelatnosti. Međutim, slična istraživanja o kretanjima u Hrvatskoj, posebno ona koja bi ispitivala kretanja tijekom posljednje gospodarske krize, nisu dostupna.

Ovaj rad analizira kretanja u samozapošljavanju mladih u Republici Hrvatskoj u odnosu na druge članice Europske Unije (EU) tijekom razdoblja 2005. – 2016., oslanjajući se prvenstveno na podatke Ankete o radnoj snazi, kao međunarodno usporedivog izvora podataka. Anketu o radnoj snazi provode svi statistički uredi članica EU, a agregatni podaci objavljuju se na Internet stranici Eurostata (https://ec.europa.eu/eurostat/data/database). Razdoblje analize obuhvaća razdoblje prije, tijekom i neposredno nakon gospodarske krize. Pored agregatnih pokazatelja, analiza obuhvaća i strukturne promjene. Naime, iako se strukturne promjene obično zbivaju tijekom dužeg vremena, razdoblja krize mogu ubrzati ili obustaviti neke gospodarske procese te je nužno analizirati jesu li se promjene dogodile i u kojoj mjeri. Komparativni pristup omogućava sagledavanje hrvatskog slučaja u širem EU kontekstu.

Rad je podijeljen u pet poglavlja. Nakon uvoda koji pojašnjava predmet istraživanja, slijedi 1. poglavlje koje obrađuje pregled literature i izvore podataka. Poglavlje 3 je usmjereno na analizu promjena na agregatnoj razini, a poglavlje 4 sadrži prikaz strukturnih promjena. U posljednjem se poglavlju nalaze zaključci.


2. OPĆI PREGLED PROBLEMATIKE SAMOZAPOŠLJAVANJA I IZVORA PODATAKA

Brojne studije pokazale su da poduzetništvo doprinosi razvoju inovacija i radnih mjesta (Audretsch, 2003; Fölster, 2000) te većem gospodarskom rastu (Audretsch i Keilbach, 2007; van Stel, Carree i Thurik, 2005). Stoga ne čudi interes nositelja javne politike za poticanje aktivnosti povezanih uz razvoj poduzetništva. U javnosti se poticaji za samozapošljavanje često promatraju u tom kontekstu.

Međutim, poduzetništvo se razlikuje od samozaposlenosti, između ostalog i zato što su samozaposlene osobe izuzetno heterogena skupina. Samozaposleni mogu ili ne moraju imati zaposlene u svojim poslovnim jedinicama; mogu biti samozaposleni jer su prepoznali određenu poslovnu priliku ili oni koji su to postali iz nužde; oni koji razvijaju nove proizvode/poslovne procese ili oni koji su pozicionirali svoje poslovne aktivnosti u okviru postojećih struktura. Wennekers i Thurik (1999) naglašavaju da omjer poduzetništva i samozaposlenosti u nekom gospodarstvu može biti značajan, a ovisi o institucionalnim, povijesnim i strukturnim faktorima. Analiza je u ovom radu ograničena na samozaposlenost, bez namjere da se prikazane razlike između zemalja interpretiraju kao razlike u poduzetništvu.

Podaci pokazuju da postoje razlike između zemalja u udjelu samozaposlenih u ukupnom broju zaposlenih. Postoje brojna istraživanja koje nastoje objasniti sklonost samozapošljavanju, pri čemu su od izuzetne važnosti karakteristike samih pojedinaca. Caliendo, Fossen i Kritikos (2014) naglašavaju da su osobne karakteristike pojedinaca važan prediktor ulaska ili ostanka u samozaposlenosti, otprilike podjednako važne kao obrazovanje i čak trostruko važnije od samozaposlenosti roditelja. No, karakteristike pojedinaca objašnjavaju sklonost samozapošljavanju unutar zemlje, ne nužno i između zemalja.

Dosadašnje spoznaje upućuju na zaključak da je općenito sektor malih poduzeća (koji uključuje i samozaposlene) veći u zemljama u kojima su troškovi pokretanja posla niži (Ayyagari, Beck, i Demirguc-Kunt, 2007; Stenholm, Acs, i Wuebker, 2013). Istraživanja pokazuju da se ulasci u samozaposlenost mijenjaju tijekom gospodarskog ciklusa. Pokazuje se da samozapošljavanje može rasti i u fazi gospodarskog uzleta i gospodarskog pada. Porast samozapošljavanja u fazi gospodarskog uzleta povezan je s pozitivnim očekivanjima o poslovnom uspjehu (Rampini, 2004), boljom financijskom pozicijom pojedinaca koja im posljedično omogućava pokretanje vlastite poslovne aktivnosti (Hurst i Lusardi, 2004), ali i većom vjerojatnošću pronalaženja posla u slučaju poslovnog neuspjeha (Carrasco, 1999). Porast samozaposlenosti tijekom gospodarske krize povezan je s nemogućnošću pronalaska zaposlenja (Thurik, Audretsch, Carree, i van Stel, 2008) ili smanjenom oportunitetnom trošku povezanom s pokretanjem vlastitog posla (Blanchflower i Meyer, 1994). Stoga se struktura samozaposlenih u nekoj zemlji može značajno razlikovati u ovisnosti o fazi gospodarskog ciklusa, čak i ako se sama veličina samozaposlenosti ne mijenja.

U ovom radu dodatni je naglasak stavljen na populaciju mladih. Naime, prethodna su istraživanja pokazala da je ta populacija bila najveći gubitnik negativnih gospodarskih


kretanja povezanih s krizom (Chung, Bekker i Houwing, 2012; O’Higgins, 2012; Caporale i Gil-Alana, 2014). U velikom broju zemalja EU stopa nezaposlenosti mladih dosegla je dvoznamenkaste vrijednosti, a jedan od osnovnih problema s kojima su se mladi suočavali bio je nedostatak prethodnog radnog iskustva.

Za analizu su korišteni anonimizirani individualni podaci Ankete o radnoj snazi koji su putem Eurostata bili dostupni za sve članice EU osim Republike Njemačke. Individualni odgovori na pojedina pitanja ispitanika su agregirani da bi se dobio prosječan odgovor na razini zemlje. U prikazanim podacima nisu korištene metode korekcije za slučaj kada ispitanici nisu odgovorili na određena pitanja. Iako su podaci dostupni i za razdoblje prije 2005. godine, promjena u nekim pitanjima i klasifikacijama (na primjer, NKD – Nacionalna klasifikacija djelatnosti u Republici Hrvatskoj), otežava analizu strukturnih promjena tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Iz tog razloga je analiza usmjerena na razdoblje 2005.-2016. godine.

Uobičajeno se mladim osobama za potrebe statističke analize smatraju osobe u dobi 15-24 godina. Međutim, za potrebe ovog rada smatra se da su mlade osobe u dobi do 15-29 godina starosti, što je u skladu s primjenom Garancije za mlade u Republici Hrvatskoj i nekim drugim zemljama članicama (European Commission, 2016). Naime, zemlje u kojima je obrazovni sustav tako strukturiran da mladi u relativno kasnijoj životnoj dobi izlaze na tržište rada, u pravilu su odabrale veću dobnu skupinu za primjenu Garancije za mlade.

3. AGREGATNE PROMJENE SAMOZAPOSLENOSTI

Sukladno prethodnim nalazima u literaturi (Kautonen, Down i Minniti, 2014; Minola, Giuseppe i Lucio, 2014), udio samozaposlenih mladih osoba u aktivnom stanovništvu je manji u odnosu na udio samozaposlenih u starijim dobnim skupinama u svim članicama i to kako prije, tako i nakon gospodarske krize. Pritom podatke za mlade uspoređujemo s cjelokupnom populacijom starijom od 30 godina (panel B), zbog različite prakse odlaska u mirovinu među zemljama.

Prikazani podaci na Slici 1. pokazuju da je relativna važnost samozaposlenosti različita. Južne članice Europske unije – Grčka, Portugal Italija – zemlje su u kojima je prije krize bio relativno veliki udio samozaposlenih, ali tijekom gospodarske krize u njima dolazi do pada. Relativni rast samozaposlenosti je zabilježen u zemljama s nižim udjelom samozaposlenosti – Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Luksemburg, Latvija, Nizozemska, Slovačka.

Hrvatska pripada u skupinu zemalja u kojima se udio samozaposlenosti nakon krize smanjuje u odnosu na predkrizno razdoblje. To je posebno izraženo u slučaju mlađe populacije.


Slika 1. Udio samozaposlenih u aktivnom stanovništvu

Izvor: izračun autora prema podacima Eurostata.

Prethodno je već navedeno da se samozaposlenost ne može izjednačiti s poduzetništvom. Kako bi se ta dva pojma približila u obuhvatu, razlikuje se samozaposlenost temeljem prilike i samozaposlenost iz nužde. Samozaposlenost temeljem prilike se definira kao slučaj u kojem osoba postaje samozaposlena jer je prepoznala određenu poslovnu priliku te je taj koncept puno bliži konceptu poduzetništva. Prema raspoloživom izvoru podataka koji koristimo u ovoj analizi,


radi se o osobama koje su u prethodnom razdoblju (prije godinu dana u odnosu na provođenje istraživanja), bile zaposlene. Samozaposlenost iz nužde je slučaj u kojem osoba ne može pronaći druge izvore zaposlenja te se radi o osobi koja je prethodno bila u statusu nezaposlenosti. Istraživanja govore da tijekom recesije raste samozaposlenost iz nužde, dok samozaposlenost temeljem prilike u pravilu raste tijekom gospodarskog prosperiteta (Reynolds, Bosma, Autio, Hunt, De Bono, Servais, Lopez-Garcia i Chin, 2005; Binder i Coad, 2013). Na Slici 2. prikazan je omjer samozaposlenih temeljem nužde i samozaposlenih temeljem prilike u 2016. godini. Treba napomenuti da podaci za Republiku Irsku nisu raspoloživi, jer ispitanici nisu odgovarali na ova pitanja.

Slika 2. Omjer samozaposlenosti temeljem nužde i temeljem prilike, 2016. godine


Podaci pokazuju da je u većini zemalja udio samozaposlenosti iz nužde veći u odnosu na samozaposlenost temeljem prilike. U svim je zemljama taj omjer veći za osobe iz dobne skupine 15-29 (tamniji stupac na Slici 2.), a posebno je to izraženo u slučaju Italije, Cipra, Portugala, Latvije i Španjolske. Radi se o zemljama u kojima je problem nezaposlenosti mladih osoba posebno bio izražen za vrijeme gospodarske krize. Samim tim je i samozapošljavanje kao način izlaska iz nezaposlenosti u većoj mjeri došao do izražaja upravo u tim zemljama. Općenito podaci ne ukazuju na postojanje jedinstvenog trenda u svim zemljama, koji bi se mogao povezati s gospodarskom krizom. Vezano uz Republiku Hrvatsku, može se primijetiti da je prikazani omjer nešto niži nego prije početka i tijekom gospodarske krize.


4. STRUKTURNE PROMJENE SAMOZAPOSLENOSTI

Pored same zastupljenosti samozaposlenosti, posebno su zanimljivi podaci o promjeni u strukturi, bilo prema djelatnosti kojom se samozaposlene osobe bave ili njihovim zanimanjem, ali i stupnjem obrazovanja. Podaci o djelatnostima su agregirani, kako bi se omogućila usporedba – naime, Nacionalna klasifikacija djelatnosti je tijekom promatranog razdoblja promijenjena. Slijedom navedenog, nazivi djelatnosti prikazani u tablicama koje slijede ne odgovaraju službenim nazivima.

Tablica 1. Struktura samozaposlenih mladih osoba prema djelatnostima 2016. godine

Poljo

priv

reda

i rib

arst

vo

Prer

ađiv

ačka

indu

strij

a

Gra

đevi

nars

tvo

Trgo

vina

Usl

uge

smje

štaj

a i p

re-h

rane

Uslu

ge p

rijev

oza,

kom

unik

acije

Fina

ncijs

ke u

slug

e

Posl

ovan

je n

ekre

tnin

ama

Obr

azov

anje

Zdra

vstv

ena

zašti

ta

Osta

le u

služn

e dj

elat

nosti

AT 22,3 4,5 8,0 11,2 8,3 6,5 3,4 14,3 4,9 4,0 10,5

BE 4,0 2,0 18,6 12,5 6,9 5,5 1,0 24,4 0,6 14,7 8,9

BG 33,3 2,3 10,3 14,9 4,6 5,7 1,1 6,9 1,1 0,0 18,4

CY 6,2 0,0 7,7 10,5 4,8 3,3 1,0 13,4 27,3 4,8 19,6

CZ 7,1 5,5 12,6 12,6 5,0 10,5 6,3 17,2 4,6 0,0 16,8

DK 2,7 2,7 6,4 11,8 4,5 21,4 1,4 23,6 5,0 7,3 12,3

EE 14,3 8,2 18,4 3,1 1,0 16,3 0,0 6,1 1,0 6,1 25,5

ES 10,7 6,5 7,0 25,9 9,6 6,5 0,8 12,1 3,1 4,8 12,7

FI 9,1 2,7 20,9 2,7 2,7 11,8 1,8 14,5 1,8 6,4 25,5

FR 11,7 4,4 9,8 12,1 5,4 5,6 0,4 17,4 3,2 17,5 11,9

GR 32,1 4,5 4,1 24,1 10,0 4,5 0,6 10,4 2,4 2,2 4,8

HR 28,6 5,7 5,7 15,7 11,4 10,0 0,0 11,4 0,0 1,4 10,0

HU 22,9 6,5 9,6 13,1 8,3 6,1 3,9 8,9 1,7 0,7 18,3

IE 18,4 6,8 12,6 7,6 2,5 3,3 0,5 14,6 2,5 2,5 26,0

IT 6,5 6,0 6,1 17,0 13,6 3,9 2,0 18,8 3,4 8,0 13,2

LT 17,5 10,5 14,0 19,2 1,7 6,6 2,6 11,8 0,0 1,7 13,1

LU 12,9 2,6 3,4 5,2 9,5 2,6 2,6 14,7 14,7 21,6 6,0

LV 22,2 4,2 11,1 12,5 1,4 9,0 1,4 20,1 0,0 0,0 18,1

MT 4,1 6,6 9,1 20,7 3,3 13,2 0,0 19,8 1,7 1,7 18,2


NL 4,9 3,4 6,6 16,2 5,1 9,2 0,9 20,7 7,7 8,5 15,0

PL 30,4 5,4 9,4 15,4 2,1 10,4 1,5 10,9 3,0 3,6 7,5

PT 16,1 6,5 4,5 18,3 8,3 6,0 2,0 12,6 2,8 6,0 16,3

RO 46,4 3,2 24,7 6,7 0,4 3,7 0,0 1,6 0,1 1,1 2,9

SE 9,8 1,7 15,4 12,2 3,7 15,0 0,7 17,2 2,3 2,0 20,0

SI 26,5 15,0 8,5 9,0 7,5 8,5 0,5 12,5 1,0 0,5 10,0

SK 4,8 8,9 34,9 10,1 3,6 6,9 5,3 7,3 1,6 5,8 7,3

UK 3,3 4,9 28,5 5,5 2,6 7,3 1,2 15,2 7,7 4,7 16,3


Napomena: prikazani iznosi u %. S obzirom da podaci ne pokazuju sve djelatnosti, po pojedinim zemljama nije nužno da zbroj udjela bude jednak 100.

U Hrvatskoj je dominantna djelatnost samozaposlenosti mladih osoba poljoprivreda i ribarstvo. U tom aspektu je Hrvatska slična drugim post-tranzicijskim zemljama – Rumunjska, Poljska, Slovenija, Mađarska, Bugarska, Latvija – ali i Grčkoj ili Austriji. Visok udio poljoprivrede u samozapošljavanju uobičajeno se pripisuje povijesnim i strukturnim razlozima (Parker i Robson, 2004). No, zanimljivo je primijetiti da Hrvatska (43.8) pripada u skupinu zemalja kod kojih se udio samozaposlenih mladih u poljoprivrednoj djelatnosti smanjuje u odnosu na 2005. godinu (Rumunjska (63.2), Poljska (57.1), Latvija (31.8) i Bugarska (40.5)). No, kada se promatra relativna važnost poljoprivredne djelatnosti za ukupno stanovništvo (15+), tada je situacija zapravo vrlo različita među zemljama. Razlikuju se zemlje u kojima je ta djelatnost relativno važnija za samozapošljavanje mladih 2016. godini (Bugarska, Slovenija), one u kojima je relativno manje važna (Grčka, Hrvatska, Latvija, Poljska i Rumunjska), kao i one gdje je to podjednako (Mađarska). Hrvatski podaci su konzistentni s prethodnim istraživanjima (Potočnik i Spajić Vrkaš, 2017), koja govore o malom udjelu mladih poljoprivrednika, koji su dodatno ograničeni relativno malim poljoprivrednim površinama, ali se unatoč tome bave poljoprivrednom zbog „obiteljske tradicije“.

Da bismo jasnije vidjeli u kojim djelatnostima su mlade osobe natprosječno samozaposlene, analiziramo razliku u strukturi samozaposlenosti po djelatnostima. Ako je prikazani broj pozitivan, to znači da je udio samozaposlenosti mladih veći u odnosu na samozaposlenost ukupne populacije, što znači da se radi o djelatnosti koju su mlade osobe u većoj mjeri odabrale za samozapošljavanje.


Tablica 2. Razlika u strukturi samozaposlenosti mladih i ukupne populacije 2016. godine

Poljo

priv

reda

i rib

arst

vo

Prer

ađiv

ačka

in

dust

rija

Građ

evin

arst

vo

Trgo

vina

Uslu

ge sm

ješt

aja

i pr

ehra

ne

Uslu

ge p

rijev

oza,

ko

mun

ikac

ije

Fina

ncijs

ke u

sluge

Poslo

vanj

e ne

kret

nina

ma

Obr

azov

anje

Zdra

vstv

ena

zašti

ta

Ost

ale

uslu

žne

djel

atno

sti

AT 2,5 -1,8 0,0 -2,1 -0,4 -0,1 1,5 -2,2 2,9 -4,1 2,5

BE -2,1 -2,8 3,5 -3,8 0,2 -0,5 -1,5 4,0 -0,5 2,0 1,3

BG 8,0 -10,4 2,6 -8,8 0,4 -1,4 0,6 -1,3 0,2 -3,2 12,2

CY -6,7 -5,6 -4,8 -2,5 -1,3 -1,4 -1,7 -2,5 19,9 -0,2 6,2

CZ 1,8 -7,1 -5,4 -2,1 1,1 4,3 2,9 0,1 2,4 -3,0 8,5

DK -7,3 -2,7 -4,7 -1,6 1,1 11,7 0,4 1,1 1,7 -3,5 3,2

EE -0,2 -2,3 1,8 -10,7 -1,2 3,8 -0,6 -8,0 -0,5 2,5 15,8

ES -1,8 -2,0 -3,2 0,8 -0,4 -0,1 -0,6 -1,0 0,9 1,7 5,8

FI -9,7 -3,5 8,4 -7,3 -1,2 1,9 0,8 -3,7 0,8 -1,5 15,6

FR -4,2 -0,7 -3,0 -2,8 -0,2 0,5 -1,0 2,1 0,9 5,0 3,3

GR -7,2 -0,9 -0,8 4,7 1,7 0,2 -0,2 1,6 0,5 -0,9 1,7

HR -14,5 -1,5 -2,0 6,6 5,9 3,9 -0,3 0,3 -0,7 -1,9 4,4

HU 1,5 -3,4 -2,3 -3,9 3,1 -0,8 2,1 -3,2 0,4 -2,2 9,5

IE -8,9 0,8 -1,0 -1,9 -1,8 -6,7 -0,7 1,9 0,2 -1,3 18,3

IT -2,4 -3,0 -4,4 -6,0 6,1 -0,4 -0,2 -1,3 1,9 2,9 6,0

LT -18,1 1,8 4,0 -0,1 0,3 2,2 1,7 4,3 -1,0 0,0 4,0

LU 2,6 0,7 -2,8 -4,6 4,3 -2,6 -2,7 -4,0 8,2 3,7 -1,9

LV -9,3 -4,1 1,4 -0,7 -0,4 3,2 0,5 8,8 -1,6 -4,1 8,6

MT -2,9 -4,1 -4,7 -8,4 -2,4 6,8 -0,8 6,5 -0,6 -0,5 10,8

NL -2,3 -0,5 -1,8 3,4 1,6 2,4 -3,4 -4,2 2,7 -3,0 4,3

PL -13,2 -1,0 0,5 1,3 0,4 4,0 -0,1 2,3 1,7 0,2 3,8

PT -18,0 -0,8 -3,5 -1,4 0,4 2,8 1,1 3,5 1,5 4,0 10,4

RO -25,8 0,9 14,4 1,1 0,1 1,4 -0,1 -0,1 -0,1 0,5 1,6

SE -0,9 -4,0 1,9 -0,9 -0,6 5,2 -0,3 -7,8 0,2 -1,4 9,0

SI 6,6 2,4 -1,8 -4,1 2,5 0,4 -0,1 -5,5 -0,9 -2,2 2,8

SK 1,0 -1,8 9,9 -4,0 -0,8 0,4 1,7 -3,7 0,3 -5,8 0,8

UK -1,2 0,7 9,3 -3,9 -0,9 -3,4 -0,8 -5,9 2,3 -2,6 5,8



Podaci u Tablici 2. pokazuju da su ostale uslužne djelatnosti one u kojima u svim analiziranim zemljama osim Luksemburga mladi imaju veći udio u samozaposlenosti. Te djelatnosti obuhvaćaju aktivnosti članskih udruženja, popravak računala i kućanskih dobara, te ostale osobne usluge. S obzirom na karakter aktivnosti u tim djelatnostima, može se pretpostaviti da se radi o poslovima za koje nije potrebno prethodno dugotrajno radno iskustvo radi stjecanja specifičnih vještina, već je poželjna određena razina informacijske pismenosti, kojom većina mladih raspolaže. Za Hrvatsku su važne djelatnosti trgovine, pružanja usluga smještaja i prehrane, kao i pružanje usluga prijevoza i komunikacija.

U razdoblju 2005.-2016. godine došlo je do daljnje polarizacije strukture samozaposlenosti mladih osoba s obzirom na stupanj obrazovanja. Naime, povećava se udio osoba s niskim stupnjem obrazovanja i onih s visokim stupnjem obrazovanja, dok se udio osoba sa srednjim stupnjem obrazovanja smanjuje. Polarizacija strukture samozaposlenosti može se odvijati na način da raste udio osoba s visokim obrazovanjem (Latvija) ili da raste onaj s niskim (Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Litva, Poljska, Švedska, Slovenija, Slovačka, Velika Britanija) ili i jednih i drugih (Estonija, Hrvatska). Međutim, unatoč promjenama, još uvijek postoje i zemlje u kojima je dominantan srednji stupanj obrazovanja samozaposlenih (Španjolska, Portugal, Rumunjska) odnosno čak i one u kojima je on rastući (Luksemburg). S obzirom da u velikom broju zemalja raste udio samozaposlenih mladih osoba s niskim stupnjem obrazovanja, možemo pretpostaviti da se radi o prekarnim poslovima, koji su povezani s nemogućnošću pronalaženja drugog oblika zaposlenja, odnosno o samozapošljavanju iz nužde.

Polarizacija samozapošljavanja s obzirom na stupanj obrazovanja u slučaju Hrvatske se mora promatrati i u kontekstu strukture nezaposlenosti mladih osoba. S obzirom da su mladi registrirani kao nezaposleni pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u veljači 2019. godine bili pretežno sa završenom srednjom školom (68,9%), ne može se očekivati da će se mjerom poticanja samozapošljavanja problem nezaposlenosti mladih u većoj mjeri smanjiti.

Drugi trend koji se javlja porast je samozapošljavanja mladih stručnjaka, koji preferiraju nestandardne oblike rada (Jones, Brinkley i Crowley, 2015). Iako se radi o pojavi novijeg datuma, razmatramo strukturu zanimanja samozaposlenih, kako bismo dokumentirali u kojoj mjeri su ta zanimanja raširena. Budući je analiza provedena tijekom cijelog razdoblja tijekom kojeg je zabilježena i promjena nacionalne klasifikacije zanimanja, u Tablici 3. su donekle izmijenjeni nazivi u odnosu na nazive NKD – Nacionalne klasifikacije djelatnosti u Republici Hrvatskoj (NN, 147/2010).


Tablica 3. Struktura zanimanja samozaposlenih mladih osoba 2016. godine

Upr

avlja

čka

zani

man

ja

Stru

čnja

ci

Tehn

ičar

i

Adm

inist

rativ

ni

služb

enic

i

Uslu

žna

i tr

gova

čka

zani

man

ja

Poljo

priv

redn

ici

Zani

man

ja u

ob

rtu

Ruko

vate

lji

AT 4,3 20,9 19,6 1,3 19,2 22,6 9,3 2,8

BE 14,7 34,4 8,1 0,8 15,7 6,4 17,6 2,3

BG 9,0 12,8 10,3 0,0 14,1 30,8 16,7 6,4

CY 0,0 37,6 12,9 3,5 26,7 5,4 10,9 3,0

CZ 1,7 20,3 23,8 0,4 21,6 5,2 22,9 3,9

DK 3,9 35,8 29,9 2,5 14,2 3,4 7,8 2,5

EE 29,6 10,2 5,1 3,1 20,4 12,2 13,3 6,1

ES 3,8 16,8 8,4 2,3 37,0 9,8 14,2 7,8

FI 1,9 22,6 11,3 0,9 28,3 8,5 15,1 11,3

FR 6,9 26,7 14,3 0,0 21,6 12,2 15,0 2,9

GR 5,1 13,2 4,6 0,6 30,1 32,1 9,9 4,3

HR 17,4 7,2 0,0 5,8 21,7 26,1 20,3 1,4

HU 5,4 10,8 18,1 0,7 26,1 22,2 13,2 3,5

IE 9,3 24,6 10,5 0,8 14,1 18,4 19,5 2,8

IT 10,7 14,2 23,9 4,7 28,3 6,6 9,7 1,9

LT 7,0 8,4 15,0 0,9 22,9 17,3 24,3 4,2

LU 0,8 45,3 9,4 3,1 24,2 13,3 3,1 0,8

LV 20,8 17,6 20,0 0,8 12,8 16,8 9,6 1,6

MT 7,1 10,6 19,5 0,9 40,7 4,4 11,5 5,3

NL 2,9 23,6 17,3 2,2 35,6 4,5 11,2 2,4

PL 6,2 16,0 11,4 1,3 15,3 30,6 13,3 6,0

PT 20,1 21,7 12,7 0,5 18,3 15,9 9,0 1,9

RO 2,3 4,6 2,1 0,3 9,3 48,7 30,5 2,4

SE 6,6 29,1 17,5 1,2 14,8 7,0 17,4 6,3

SI 15,7 15,1 11,4 0,5 15,7 24,3 14,6 2,7

SK 7,2 12,8 12,4 0,6 19,5 3,7 33,2 10,7

UK 5,9 20,8 11,8 2,0 17,6 5,7 31,4 4,8


U skladu s prethodnim prikazima, može se vidjeti da u Hrvatskoj prevladavaju zanimanja povezana s poljoprivrednom, trgovačka zanimanja i zanimanja u obrtu.


No, jedan dio samozaposlenih mladih osoba nalazi se u upravljačkim i stručnim zanimanjima. U usporedbi s drugim zemljama, može se primijetiti da je Hrvatska donekle po strukturi slična Sloveniji. Međutim, zanimljivo je primijetiti da je u većini zemalja udio samozaposlenih sa zanimanjem stručnjaka daleko veći od onih koji imaju upravljačka zanimanja.

5. ZAKLJUČAK

Samozapošljavanje se u okviru nacionalnih i europskih diskusija o javnim politikama, tijekom i nakon gospodarske krize, promovira kao jedan od oblika bijega iz (potencijalne) nezaposlenosti. Iako su i prethodni podaci govorili o tome da je samozaposlenost relativno rijetka kod mladih, najčešće zbog nedovoljnog prethodnog radnog iskustva, nedavna gospodarska kriza i rizik dugotrajne nezaposlenosti mladih osoba, potaknuo je promicanje samozaposlenosti i za tu dobnu skupinu.

U radu se analiziraju strukturne razlike u hrvatskim podacima o samozaposlenosti, u odnosu na druge članice EU. Primjenom Ankete o radnoj snazi koja se provodi u svim članicama, utvrđeno je da je relativna važnost samozaposlenosti veća u Grčkoj, Portugalu i Italiji, ali je rast samozaposlenosti u odnosu na razdoblje prije krize zabilježen u zemljama s nižim udjelom samozaposlenosti – Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Luksemburg, Latvija, Nizozemska, Slovačka. Za mlade je u većini zemalja udio samozaposlenosti iz nužde veći u odnosu na samozaposlenost temeljem prilike, čime se pokazuje da su mlade osobe prije svega usmjerene prema samozaposlenosti kako bi pronašle izlaz iz nezaposlenosti.

Samozaposlenost se značajno razlikuje po djelatnostima, a Hrvatska se nalazi u skupni post-tranzicijskih zemalja u kojima je dominantno samozapošljavanje u poljoprivrednim i ribarskim aktivnostima. Iako je ta aktivnost tijekom promatranog razdoblja u padu, u strukturi po zanimanjima 2016. godine i dalje je najzastupljenije zanimanje poljoprivrednika. U Hrvatskoj raste udio samozaposlenih s niskim i visokim stupnjem obrazovanja (u odnosu na one sa srednjim), dok je problem nezaposlenosti mladih najviše izražen upravo za skupinu sa završenom srednjom školom.

Iako se samozaposlenost vrlo često promovira, detaljnije analize su relativno rijetke, posebno u Hrvatskoj. S obzirom na brojna pitanja koja se vezano uz fenomen samozaposlenosti javljaju – novi (prekarni) oblici rada, kvaliteta uvjeta rada, sigurnost posla, usklađivanje poslovnog i privatnog života - i imajući u vidu novije mjere aktivne politike zapošljavanja koje potiču samozaposlenost, očekuje se da će se taj jaz u literaturi u skoroj budućnosti smanjiti.


SELF-EMPLOYMENT STRUCTURE OF YOUNG ADULTS IN CROATIA AND OTHER EU MEMBERS BETWEEN 2005.-2016.

Valerija Botrić, PhD, senior research fellow, The Institute of Economics, ZagrebTrg J. F. Kennedya 7, Zagreb, Croatia


ABSTRACT

Based on the Labour Force Survey data for the period 2005-2016, this paper provides a comparative analysis of the changes in self-employment in Croatia and other European Union member states. The specific emphasis is on the youth in the age group 15-29. The results reveal that during that period the share of the self-employed in the active population is declining in Croatia. The larger share of the self-employed is due to necessity, in comparison to those due to opportunity. Self-employment is still focused on agriculture and fisheries, and the youth self-employed mostly declare themselves as farmers. During the 2005-2016 period, there is evidence of polarization in self-employment with respect to education attainment – there is an increasing share of self-employed with low educational attainment and with high educational attainment. Based on the characteristics analyzed in the paper, Croatia resembles other post-transition EU members. However, it is also similar to southern European members, countries where youth were faced with extremely high unemployment rates during the latest economic crisis.

Keywords: self-employment; youth; Croatia


LITERATURA

1. Audretsch, D. B. (2003). Entrepreneurship policy and the strategic management of places. In Hart, D. M. (Ed.), The Emergence of Entrepreneurship Policy, Cambridge University Press, Cambridge, 20-38.

2. Audretsch, D. B. i Keilbach, M. (2007). The theory of knowledge spillover entrepreneurship. Journal of Management Studies, 44(7), 1242-1254.

3. Ayyagari, M., Beck, T. i Demirguc-Kunt, A. (2007). Small and medium enterprises across the globe. Small Business Economics, 29(4), 415-434.

4. Binder, M. i Coad, A. (2013). Life satisfaction and self-employment: A matching approach. Small Business Economics, 40(4), 1009-1033.

5. Blanchflower, D. G. i Meyer, B. (1994). A longitudinal analysis of young entrepreneurs in Australia and the United States. Small Business Economics, 6(1), 1-20.

6. Botrić, V. i Tomić, I. (2016). Self-employment of the young and the old: exploring effects of the crisis in Croatia, EIZ Working Papers, EIZ-WP-1603.

7. Caliendo, M., Fossen, F. i Kritikos, A. S. (2014). Personality characteristics and the decisions to become and stay self-employed. Small Business Economics, 42(4), 787-814.

8. Caporale, G. M. i Gil-Alana, L. (2014). Youth unemployment in Europe: Persistence and macroeconomic determinants. Comparative Economic Studies, 56(4), 581-591.

9. Chung, H., Bekker, S. i Houwing, H. (2012). Young people and the post-recession labour market in the context of Europe 2020. Transfer: European Review of Labour and Research, 18(3), 301-317.

10. European Commission (2010). European Employment Observatory Review: Self Employment in Europe. Retreived from https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=12088&langId=en.

11. European Commission (2016). First results of the Youth Employment Initiative. Retreived from http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=16361&langId=en.

12. Fölster, S. (2000). Do entrepreneurs create jobs? Small Business Economics, 14(2), 137–148.

13. Gregg, P. i Tominey, E. (2005). The wage scar from youth unemployment. Labour Economics, 12(4), 487-509.

14. Hurst, E. i Lusardi, A. (2004). Liquidity constraints, household wealth and entrepreneurship. Journal of Political Economy, 112(2), 319-347.


15. HZZ (2016). Vanjska evaluacija mjera aktivne politike tržišta rada 2010. - 2013. Sumarno evaluacijsko izvješće. Preuzeto s http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Vanjska%20evaluacija%20mjera%20aktivne%20politike%20trzista%20rada%202010%20-2013_Sumarno%20evaluacijsko%20izvjesce_HR.pdf

16. Jones, K., Brinkley, I. i Crowley, L. (2015). Going Solo: Does self-employment offer a solution to youth unemployment? Retreived from http://www.theworkfoundation.com/wp-content/uploads/2016/11/392_Going-Solo-does-self-employment-offer-a-solution-to-youth-employment.pdf

17. Kautonen, T., Down, S. i Minniti, M. (2014). Ageing and entrepreneurial preferences. Small Business Economics, 42(3), 579-594.

18. Minola, T., Giuseppe, C. i Lucio, C. (2014). Are Youth Really Different? New Beliefs for Old Practices in Entrepreneurship. International Journal of Entrepreneurship and Innovation Management, 18(2/3), 233-259.

19. Nacionalna klasifikacija zanimanja, Narodne novine 147/2010.

20. O’Higgins, N. (2012). This time it’s different? Youth labour markets during ‘the Great Recession’. Comparative Economic Studies, 54(2), 395-412.

21. Parker, S. C. i Robson, M. T. (2004). Explaining International Variations in Self-Employment: Evidence from a Panel of OECD Countries. Southern Economic Journal, 71(2), 287-301.

22. Potočnik, D. i Spajić Vrkaš, V. (2017). Mladi u Hrvatskoj: sudjelovanje na tržištu rada i prostorna mobilnost. U Ilišin, V. i Spajić Vrkaš, V. (ur.): Generacija osujećenih. Mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, 143-184.

23. Rampini, A. A. (2004). Entrepreneurial activity, risk and the business cycle. Journal of Monetary Economics, 51(3), 555-573.

24. Reynolds, P., Bosma, N., Autio, E., Hunt, S., De Bono, N., Servais, I., Lopez-Garcia, P. i Chin, N. (2005). Global entrepreneurship monitor: data collection design and implementation 1998-2003. Small Business Economics, 24(3), 205-231.

25. Scarpetta, S., Sonnet, A. i Manfredi, T. (2010). Rising Youth Unemployment During The Crisis: How to Prevent Negative Long-term Consequences on a Generation? OECD Social, Employment and Migration Working Papers 106, OECD Publishing.

26. Stenholm, P., Acs, Z. J. i Wuebker, R. (2013). Exploring country-level institutional arrangements on the rate and type of entrepreneurial activity. Journal of Business Venturing, 28(1), 176-193.

27. Thurik, R., Audretsch, D., Carree, M. i Van Stel, A. (2008). Does self-employment reduce unemployment? Journal of Business Venturing, 23(6), 673-686.


28. Van Stel, A., Carree, M. i Thurik, A. R. (2005). The effect of entrepreneurial activity on national economic growth. Small Business Economics, 24(3), 311-321.

29. Wennekers, S. i Thurik, R. (1999). Linking entrepreneurship and economic growth. Small Business Economics, 13(1), 27–56.


DESIGN THINKING APPROACH IN BUSINESS EDUCATION

Daniel Trošić, Ph.D. cand., Faculty of Management, University of PrimorskaCankarjeva 5, Koper, Slovenia


ABSTRACT

The purpose of this paper is to explore recent literature in order to better understand the connection between design thinking approach and business education. Various scientific papers show that business education on higher education level is often ineffective and without satisfactory results. In the last decade, there have been ongoing discussions about new and innovative teaching methods that can transform business education, from a traditional model, which is focused on the adoption of theoretical knowledge, towards an experiential model, which is based on practical learning. While design thinking as a problem-based learning approach is becoming increasingly attractive for business educa-tion, it has not yet been sufficiently recognized and discussed in the field of management. The literature review conducted in this paper shows that researchers have a strong bias towards employing qualitative research methods such as case study, while rigorous quantitative research is lacking. In order to contribute to the body of knowledge in the field of business education, we propose a conceptual model as a framework for future impact studies based on design thinking approach. Furthermore, different organizational models on a higher education level for providing design thinking content are identified and structured into three different concepts.

Keywords: business education; design thinking; higher education; problem-based learning

Review article / Pregledni rad

112 D. Trošić: Design thinking approach in business education

1. INTRODUCTION

In the last 10 years, design thinking methodology has become one of the most influential “buzzwords” in the business school classrooms and meeting rooms of Fortune 100 companies. Examples of some well-known international firms such as Airbnb, Procter & Gamble, Apple, Intuit, Nike, Braun, PepsiCo and Uber show that design thinking has moved from product and process design towards strategy design. While design thinking has been rapidly expanding in the business sector and Google search engine finds 1.250.000.000 results for the term “design thinking”, it is hard to believe that there is not a unified definition of the term.

Some researchers (Brown, 2008) define design thinking as a discipline that uses the designer’s sensibility and methods to match people’s needs with what is technologically feasible and what a viable business strategy can convert into customer value and market opportunity, while others (Plattner et al., 2009) define it in a more general aspect as a human-centric methodology for innovation which incorporates human, technological and business elements in formulating, designing and solving a problem. While there is no common agreement about the definition of design thinking, researchers agreed that, unlike traditional learning methodologies, design thinking follows a two-fold part being both a mindset (Carrol, 2014) and a dynamic non-linear process (Serrat, 2010).

The core parts of design thinking mindset are human-centeredness, empathy, mindfulness of process, a culture of prototyping, “show, do not tell”, bias toward action and radical collaboration. It is evident that numerous variations of the design thinking process are used in practice, but the most common one is the model from Stanford d.school that can be broken down into five steps: (1) Empathize, (2) Define, (3) Ideate, (4) Prototype and (5) Test. The process is based on iterative logic and the whole idea is to learn from the failures in order not to miss opportunities and waste resources.

Furthermore, according to Dunne and Martin (2006), the design thinking process involves inductive reasoning or generalization from specific, deductive reasoning, based on logic, and abductive reasoning, founded on the process of establishing explanations which are of crucial importance in establishing new ideas. The design thinking process based on Stanford d.school model is shown in Figure 1.

Figure 1. Stanford d.school design thinking process

Source: Adopted from Design Thinking Bootleg (2018)


By analyzing various scientific literature in order to answer what impact design thinking has on business education, we learn that design thinking fosters teaching attractiveness (Blandul, 2015), serves as a means for effective problem solving and encourages prototyping and experimentation in testing potential solutions. Educators who have applied design thinking in education argued that it promotes innovation, problem-solving, creativity and collaboration (Anderson, 2012; Scheer et al., 2011; Watson, 2015; Caruso, 2011). Design thinking enables iteration and reflection on own actions (Dorst, 2011) while enabling higher order thinking (Luka, 2014; Wrigley and Straker; 2017).

2. LITERATURE REVIEW

The implication of the design thinking approach to business education is a heavily under-researched topic that has been popularized by Dunne and Martin (2006). In order to conduct a literature review, we researched databases and web sites such as ERIC, JSTOR, ScienceDirect and Google Scholar. The focus of the research was to access research articles using various terms or keywords such as design thinking, design thinking education, design thinking business, design thinking management, and design thinking entrepreneur. The research was not limited to a particular data range and it included criteria of topical relevancy of documents to the research question in this article (the impact of design thinking approach on business education).

Table 1 shows that the majority of research is qualitative and the strong focus on employing a case study method in the writing of research articles is evident. Case studies as a research method have traditionally been viewed as lacking rigor and objectivity when compared with other social research methods but on the other hand, case studies have often been viewed as a useful tool for new research areas or research areas for which existing theory seems inadequate (Eisenhardt, 1989).

Table 1. Review of research articles about design thinking in business education

Article title Journal Research methodology Design Thinking and How It Will Change Management Education: An Interview and Discussion (Dunne, D., Martin, R., 2006)

Academy of ManagementLearning & Education

Qualitative research(one-on-one interview)

Creativity & Innovation in Business 2010 Teaching the Application of DesignThinking to Business(Davis, B.M., 2010)

Procedia - Social andBehavioral Sciences

Qualitative research(case study method)


Learning Design Thinking: International Design Business Management atAalto University(Koria et al.,2011)

Review of Design, Innovation and Strategic

Management


Embedding "Design Thinking" in BusinessSchool Curriculum(Eagen et al., 2011)

The International Journal ofthe Arts in Society


Combining critical reflection and design thinking todevelop integrative learners

(Welsh, M.A., Dehler, G.E., 2013)

Journal of ManagementEducation


Potentials of Entrepreneurial Design Thinking® forEntrepreneurship Education

(Von Kortzfleisch et al., 2013)

Procedia - Social andBehavioral Sciences

Conceptual research (authors propose new method for

entrepreneurshipeducation)

Design Thinking in Classroom: An Experience with Undergrad Students ofa Business Course(Ching, H.Y., 2014)

Business and ManagementResearch


The Need for Design Thinking in BusinessSchools(Glen et al., 2014)

Academy of ManagementLearning & Education

Qualitative research (review of literature from secondary

sources and theoreticalconsiderations)

Teaching design thinking inbusiness schools(Glen et al., 2015)

The International Journal ofManagement Education

Qualitative research (case study method)

DesUni: university entrepreneurship educationthrough design thinking

(Nielsen, S.L., Stovang, P.,2015)

Education + Training Conceptual research (authors propose

new teaching model for entrepreneurship

education) Teaching Innovation Through Empathy: Design Thinking in the Undergraduate BusinessClassroom(Armstrong, C.E., 2016)

Management TeachingReview



Fostering an entrepreneurial mindset by using a design thinking approach inentrepreneurship education(Daniel, A.D., 2016)

Industry and HigherEducation

Qualitative research (casestudy method)

Design and Design Thinking in Business and Management HigherEducation

(Matthews, J., Wrigley, C.,2017)

Journal of Learning Design Qualitative research (presentation of findings

from an initial exploratory investigation and

identification of educationalapproaches)

Design Thinking: A New Road Map In BusinessEducation(Ceviker-Cinar et al., 2017)

The Design Journal Qualitative research (casestudy method)

A Design Thinking approach to introduce entrepreneurship education in European schoolcurricula(Val et al., 2017)

The Design Journal Qualitative research (review of literature from

secondary sources andtheoretical considerations)

All the world’s a stage: transforming entrepreneurship educationthrough design thinking(Huq, A., Gilbert, D., 2017)

Education + Training Qualitative research (casestudy method)

The Curriculum Innovation Canvas: A Design Thinking Framework for the EngagedEducational Entrepreneur

(Willness, C., Bruni-Bossio,V., 2017)

Journal of Higher EducationOutreach and Engagement

Conceptual research (authors propose new method for curriculum

development)

Using Design Thinking to Write and Publish Novel Teaching Cases: Tips fromExperienced Case Authors(Sheehan et al., 2018)



Preparing Managers for Turbulent Contexts: Teaching the Principles ofDesign Thinking

(Schumacher, T., Mayer, S.,2018)


Conceptual research withempirical illustrations


University entrepreneurship education: a design thinkingapproach to learning

(Linton, G., Klinton, M.,2019)

Journal of Innovation andEntrepreneurship


Source: Authors work based on literature review

Taking into account that design thinking has been one of the most discussed topics in recent business literature and the positive trend of implementation of design thinking approach on undergraduate and graduate level of business education is evident on a global scale, it is quite interesting to notice that rigorous, quantitative research is lacking.

Quantitative research methods can provide evidence that design thinking-based business education, among other key outputs, has a positive impact on students’ creativity, entrepreneurial self-efficacy, risk tolerance, propensity to act and entrepreneurial intention.

While there is common agreement among researchers and practitioners that design thinking represents an effective cognitive process facilitating adaptive reasoning and serves as a supplement to the analytic component of business education, there are not any quantitative research studies that can provide sufficient evidence for a positive impact of design thinking based education programs on students’ entrepreneurial mindset. Lorz et al. (2013). identified the main problems concerning the methodology used in the entrepreneurship education impact research papers such as focus on only ex-post studies, lack of control groups and the utilization of small sample sizes. In order to minimize future risk of methodological deficiencies connected to quantitative research, which can strongly limit the validity of the results, it is important to employ recommendations of Lorz et al. (2013).

3. DESIGN THINKING APPROACH AS A SOLUTION TO CRISIS IN BUSINESS EDUCATION

Various researchers have criticized business school curricula and learning methods (Pfeffer and Fong, 2002; Glen et al., 2014; Torres, 2016; Ceviker-Cinar et al., 2017; Tschimmel and Santos, 2018). Instead of educating open-minded, creative change agents that can create financial value for their company and at the same time produce positive externalities for society (social and environmental value), business schools are fostering a culture of short-termism and greed. A new wave of criticism of the educational approaches of business schools is focused on two main areas: 1. the ideology behind their pedagogical framework and curricula contents; and 2. their “outdated” teaching and learning methods.

Major changes in economic and social environments, advances in technology and orientation towards more sustainable business models that combine financial, social


and ecological perspective, have left a large number of business schools with old-fashioned perspectives and curricula that cannot meet these postmodern wicked challenges.

Ceviker-Cinar et al. (2017) argued that the most striking problems of business school education are connected to lack of multidisciplinary integration, experiential learning and soft-skill development. Multidisciplinary integration requires the education to be carried out together in two or more disciplines, subdisciplines or professions, by bringing together and to some extent synthesizing their perspectives (Davis, 1995). In the modern business environment, learning from and building on ideas of others is regarded as the “right” strategy for success. Kolb (1984) defined experiential learning as a “process whereby knowledge is created through the transformation of experience”. Business schools have started including such a holistic model of the learning process into their curricula through various forms, some of which are community service, fieldwork and workshops.

Experiential learning is based on a hands-on approach in learning, and although some of the above-mentioned forms are now common in many business schools, the efficiency of these in generating a real hands-on-experience is questionable (Kirschner et al., 2006). Finally, the curriculum of business schools has a strong technical and analytical orientation which is not adequate for the 21st-century business environment. Business schools are not paying enough attention to fit up students with soft skills such as creativity, critical thinking, teamwork, communication and problem-solving.

While business schools have been educating system followers instead of change agents that can, by thinking outside of the box, radically transform business systems, they admit that more focus is needed on what they neglected, but designers have embraced (Glen et al., 2014). Integrating design thinking into the business school curriculum may provide an effective educational strategy for solving the most striking problems of business school education.

Furthermore, integrating design thinking into business education can enable the transition from dominant rational-analytic approach to more experiential based approach that may guide professors and students both for managing innovation and problem solving, by cultivating a culture of creative confidence (Kelley and Kelley, 2013). Table 2 shows a comparison of rational-analytic and design thinking approaches.


Table 2 Comparison of rational-analytic and design thinking approaches

Rational analytic Design thinking Problem formulation Well-defined goal and

constraints. Goals and constraints

uncovered during the designthinking process.

Criteria Objective definition of criteria, established beforegeneration of alternatives.

Both objective and subjective criteria used to define design objectives, since the end user is theultimate judge of efficacy.

Method Planning and analysis – thought precedes action.

Sequential process.

Iterative exploration of the design “space”, where

thinking and doing areintertwined.

Information-processingemphasis

Preference for objective formulations, especiallyverbal and quantitative.

Preference for visual and spatial representations,

which evoke both objectiveand subjective insights.

Solution process Ideally based on conscious, rational-logical reasoning process, which, over time, becomes formalized into a

set of rules.

Solutions evolve as the result of interaction with

users and the ongoing creation and refinement

of possible solutions.Incorporates experience- based insights, judgment

and intuition.Rationale “Get it right.” Reduce

chances of failure thoughcareful prior analysis.

Use rapid experimentation and prototyping to learn from early, inexpensive

“failures”.Outcome Solution optimizes

predefined criteria to arriveat “best” answer.

Obtain “better” answer. Process may expose

additional problems and solutions.

Source: Adopted from Glen, Suciu and Baughn (2014)

Hassi and Laakso (2011) describe design thinking under three main constitutive components: “Practices”, “Cognitive approaches” and “Mindset”. Such a framework is based on an extensive literature review and interviews with industry experts. The Practices category are related to instrumental competences by which students learn


the ways of multidisciplinary collaboration and develop their cognitive approaches. Human-centered approach, thinking by doing, visualizing, a combination of divergent and convergent approaches and multidisciplinary collaboration are the main parts of the Practices category. Experimental methods used in the Practices category lead to the rejection of both inductive and deductive reasoning as the epistemological and ontological foundation of design thinking. The Cognitive approaches category is based on elements such as abductive reasoning, reflective framing, holistic view and integrative thinking. The “right” mindset is the main condition for the successful implementation of design thinking in practice. Design thinker must have a bias toward experimentation and exploration, tolerance for ambiguity, optimistic attitude and orientation towards the future.

Wrigley and Straker (2017) conducted extensive research on 51 design thinking courses that have been taught across 28 international institutions in order to propose an approach for design thinking curriculum development and delivery on a university level. The Danish Design Ladder model, developed by the Danish Design Centre (Kretzschmar, 2003) was used as a framework for Wrigley and Straker (2017) Educational Design Ladder (Figure 2). While the Danish Design Ladder is a four-step model used to measure the level of design activity in Danish businesses in order to demonstrate the extent to which design can enhance creativity, innovation and competitiveness, the Educational Design Ladder is a five-step model that has been developed to illustrate the pedagogical stages in the development of design thinking. The Educational Design Ladder can be used to transform business school education from traditional, professor-centric, towards experiential, action-based, which has a strong focus on students’ needs.

Among other things, the Educational Design Ladder model suggests that: knowledge is acquired through actions and practice, rather than traditional instructional learning; assessment should be based around the willingness to take risks and try new things; an action learning coach or facilitator must be involved in the design thinking process and projects to inspire, motivate and act as confidante; project work should take a problem-based and studio-based approach; studio learning should immerse students in an environment of reflective creative practice, with the guidance of an educator; cross-disciplinary project work is necessary for developing and sharing skillsets and design thinking challenges must be based on real-world problems defined by real clients.


Figure 2. The Educational Design Ladder

Source: Adopted from Wrigley and Straker (2017)

Various researchers (Ceviker-Cinar et al., 2017; Matthews and Wrigley, 2017; Kurokawa, 2013) have compiled a list of higher educational institutions that have implemented design thinking education.

Business Strategy

This step incorporates

design, business and technology in

the development of new business models and

strategic forecasting.

Personal Development &

Leadership

Design thinking is used to

demonstrate the importance of developing the

skills to recognize

opportunities, and to nurture the process of

bringing innovative ideas

to fruition.

1 Foundation

Level

5 Professional

Level

4 Business

Level

3 Project Level

2 Product Level

Theories, Methods &

Philosophies

This step provides

students with knowledge of the history,

evolution and use of design

thinking.

Product Context Design

Practical application of

design thinking methods and processes to

tangible outcomes in product and

service design and delivery.

Design Management

Design thinking is applied to factors that

influence the broader design

context, such as the market

situation and branding

decisions.


It is evident that design thinking is globally recognized as an effective, action-based model that has real potential for the transformation of business school teaching and learning. While researching popular examples of design thinking educational programs across a selection of universities it is possible to identify different patterns or organizational models (Figure 3).

Figure 3. Different organizational models on a higher education level for providing design thinking educational content

Source: Authors work

Considering the highly experimental nature of design thinking approach and positive impact of multidisciplinary teamwork on design thinking output, the most efficient organizational models for providing design thinking educational content are studio/lab and d.school.

While undergraduate and graduate design thinking courses provided by higher education institutions in the field of business, technology and arts are suited for learning the fundamentals of design thinking approach (process, methods and tools), they have some serious flaws in contrast to studio/lab and d.school model. In order to design a truly creative and innovative learning environment where students can work on real business problems with partners from the private sector,

Higher education institutions in the field of business, technology or

arts

Studio/Lab d.school

Examples

- Darden School of Business

- Royal College of Art

- University of Technology Sydney

- Delft University of Technology

- Faculty of Economics, University of Ljubljana

Examples

- DesignWorks at Rotman School of Management

- Business & Design Lab at University of Gothenburg

- Ideation lab at Said Business School

- The Design Lab at University of California San Diego

- OpenLab in Stockholm

Examples

- d.school at Stanford University

- The HPI School of Design Thinking in Potsdam

- Hasso Plattner School of Design Thinking at the University of Cape Town

- Genovasi d.school Malaysia

- Paris-Est d.school


it is important to establish independent design thinking unit or institution inside traditional Faculty or University organizational structures.

4. PROPOSED CONCEPTUAL MODEL FOR FUTURE RESEARCH STUDIES

Taking into consideration the research limitations mentioned in this article, it is important to consider quantitative research methodology as an alternative approach for conducting design thinking research. A strong bias toward employing qualitative methodology, which can be seen in design thinking research, is insufficient for testing the impact of design thinking approach on business education main outputs such as entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention. Taking into account methodological deficiencies connected to business education research based on quantitative methods (Lorz et al., 2013), we propose the research model that can be used in future design thinking studies (Table 3).

Table 3. Proposed quantitative research model for future impact studies based on design thinking approach

Group Before the workshop orcourse(t1)

Procedure After the workshop orcourse(t2)

Experimental group

Measuring entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention ofstudents by self-report survey

Workshop or course based on design thinking approach to entrepreneurshipeducation


Control group Measuring entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention ofstudents by self-report survey

Workshop or course based on classical approach to entrepreneurshipeducation



The main research question we aim to answer by conducting such research is as follows:

“What is the impact of the design thinking-based entrepreneurship education


approach on students’ entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention in comparison to the impact of the classical entrepreneurship education approach?”

In the proposed quantitative research model, we used entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention as main entrepreneurship education constructs. There is a growing number of researches that have presented evidence for a positive correlation between entrepreneurial education programs and entrepreneurial self-efficacy of students (Nowinski et al., 2019; Gielnik et al., 2017; Karlsson and Moberg 2013; Byabashaija and Katano 2011; Wilson at al., 2007). Various researchers have found a significant positive link between entrepreneurial self-efficacy and the entrepreneurial intentions of students (Zhang and Cain, 2017; Austin and Nauta, 2016; Geenen et al., 2016; Hallam et al., 2016; Douglas 2013; Douglas and Fitzsimmons 2013).

The conceptual model of antecedents of entrepreneurial intent (Drost and McGuire, 2011) represents entrepreneurship education as one of the key factors that have a positive influence on entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intent. Furthermore, Souitiaris et al. (2007) argued that one major benefit of entrepreneurship education programs could be so-called trigger-events, which are defined as moments, experiences or events during an entrepreneurship program that trigger an increase or decrease in entrepreneurship intentions. This argumentation is rooted in a so-called “displacement event” described in Shapero and Sokol’s Entrepreneurial Event Model (1982).

While various studies have been conducted utilizing design thinking as a teaching and learning approach in business and entrepreneurship field (Mumford et al., 2016; Dunne and Martin 2006; Nielsen and Stovang 2015), the implication of design thinking-based entrepreneurship education on students’ entrepreneurial mindset is heavily under-researched. Bruton (2010) recommended conducting more research in describing in more detail what happens when students learn the design thinking way and how learning actually takes place. Drost and McGuire (2011) argue that future research should focus on the pedagogical aspects of entrepreneurship education that cultivate entrepreneurial self-efficacy. For instance, how significant are mastery of skills, creative thinking exercises, business plan competitions and others in increasing entrepreneurial self-efficacy?

The proposed research model can be seen as a starting point of design thinking-based business education impact studies that employ empirical research methodology. After it is proven that design thinking pedagogic approach has a significant positive implication on entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention, it is important to conduct in-depth analysis to prove that it has a similar impact on other business education constructs such as creativity, propensity to act and risk tolerance. Furthermore, future studies can be oriented towards multidisciplinary topics that research the relationship between personality traits and entrepreneurial intention by using design thinking-based teaching methodology as a moderator variable (Table 4). Behaviors and attitudes towards entrepreneurship can be explained through personality traits, which have been frequently discussed in recent years (Karabulut, 2016). The proposed research model included a certain number of personality traits such as locus of control, innovativeness and the need


for achievement, since these personality traits are known to have strong effects on entrepreneurial intentions of individuals (Krueger and Carsrud, 1993; Thomas and Mueller, 2000). In their study of entrepreneurial intention literature, Bae et al. (2014) suggested using teacher profiles and teaching methodologies to be used as moderators in order to better understand the entrepreneurial intention. It has been suggested that entrepreneurial intentions are influenced by the personality factors and are moderated by the situational factors such as teaching methodology (Jain and Ali, 2013; Bae et al., 2014). Based on the above discussion, we argued that teaching methodology moderates the relationship between tendencies and abilities of an individual and the development of entrepreneurial intentions. In other words, we presumed that design thinking teaching methodology strengthens the relationship between personality and entrepreneurial intentions.

Figure 4. Proposed conceptual model that defines design thinking-based teaching methodology as a moderating variable


Furthermore, it is possible to upgrade the above research model with the big five personality traits (Goldberg 1990). The big five model is a multidimensional approach towards defining personality, through measuring openness, conscientiousness, extraversion, agreeableness and neuroticism. The main research findings will help

Locus of control

Innovativeness

Need for achievement

Design thinking-based teaching methodology

moderating variable

Entrepreneurial intent

Entrepreneurial self-efficacy


entrepreneurship educators to design courses that are adjusted to specific needs of different personality types. By employing such a research approach, we will question if certain personality types are drawn to an entrepreneurial mindset.

5. CONCLUSION AND DISCUSSION

While several scientific articles, arguing for the use of design thinking in business education have been published (Benson and Dresdow 2013; Glen et al., 2014), there is not any empirical research that analyzes the impact of design thinking-based entrepreneurship education on entrepreneurial behavior and competencies of students.

Considering future research, it is important to move beyond purely quantitative measures in design thinking impact studies in order to find answers to important research questions such as whether entrepreneurial intentions of students’ that participate in design thinking educational program ultimately turn into concrete action? Are ventures founded by owners that have completed a design thinking educational program more sustainable than ventures founded by owners that did not participate in the design thinking educational program? Do ventures created by design thinking educated owners create more economic, social and environmental value? Are graduates that have participated in the design thinking educational program more willing to become social entrepreneurs?

Moreover, there is a large, untapped space for research that combines design thinking-based teaching method with personality traits and business education constructs such as entrepreneurial self-efficacy, propensity to act, creativity and entrepreneurial intention. Future impact studies can use design thinking-based teaching methodology as a moderator variable. Furthermore, new research in the field of psychology that defines four personality types based on the big five personality traits (Gerlach et al., 2018) can be a very interesting topic for future multidisciplinary oriented design thinking research.

Furthermore, in this paper, we present three different organizational models on a higher education level for providing design thinking educational content. The main conclusion drawn from analyzing different organization models is that independent structures created on a higher organizational level (studio/lab model and d.school model) can provide a more adequate environment for multidisciplinary teamwork and an effective framework for building a stronger relationship with educational partners which provide real-world challenges.


PRISTUP BAZIRAN NA DIZAJNERSKOM PROMIŠLJANJU U POSLOVNOJ EDUKACIJI

Daniel Trošić, doktorand, Fakultet za menadžment, Sveučilište PrimorskaCankarjeva 5, Kopar, Slovenija


SAŽETAK

Cilj je ovog članka istražiti recentnu literaturu kako bi se mogla bolje razumjeti povezanost pristupa baziranog na dizajnerskom promišljanju i poslovne edukacije. Razni znanstveni članci ukazali su da je poslovna edukacija često na razini visokog obrazovanja neefikasna i da ne stvara zadovoljavajuće učinke. U prošlom desetljeću raspravljalo se o inovativnim metodama podučavanja koje mogu transformirati poslovnu edukaciju od tradicionalnog modela koji je usmjeren na usvajanje teoretskog znanja prema iskustvenom modelu baziranom na usvajanju praktičnog znanja. Dok je dizajnersko promišljanje kao pristup baziran na učenju rješavanjem problema postalo sve atraktivnije u poslovnoj edukaciji, još uvijek nije dovoljno prihvaćeno i raspravljeno u području menadžmenta. Pregled literature proveden u ovom članku ukazuje da znanstvenici imaju snažnu pristranost prema upotrebi kvalitativnih metoda istraživanja poput metode slučaja, dok su kvantitativne metode istraživanja nedovoljno iskorištene. Kako bismo ostvarili doprinos znanosti predlažemo konceptualni model koji se može upotrijebiti kao pred-ložak za buduće znanstvene studije koje istražuju utjecaj pristupa baziranog na dizajnerskom promišljanju na poslovnu edukaciju. Osim toga, različiti organizacijski oblici na razini visokog obrazovanja, usmjereni na pružanje sadržaja vezanog za dizajnersko promišljanje, identifici-rani su i strukturirani unutar tri različita koncepta.

Ključne riječi: poslovna edukacija; dizajnersko promišljanje; visoko školstvo; problemsko učenje


LITERATURE

1. Anderson, Neil (2012). Design thinking: employing an effective multidisciplinary pedagogical framework to foster creativity and innovation in rural and remote education. Australian and International Journal of Rural Education, 22(2), 43-52.

2. Armstrong, C. E. (2016). Teaching Innovation Through Empathy: Design Thinking in the Undergraduate Business Classroom. Management Teaching Review, 1(3), 164-169.

3. Austin, M. J. & Nauta, M. M. (2016). Entrepreneurial Role-Model Exposure, Self-Efficacy, and Women’s Entrepreneurial Intentions. Journal of Career Development, 43(3), 260-272.

4. Bae, T. J., Qian, S., Miao, C. & Fiet, J. O. (2014). The relationship between entrepreneurship education and entrepreneurial intentions: a meta-analytic review. Entrepreneurship Theory and Practice, 38(2), 217-254.

5. Benson, J. & Dresdow, S. (2013). Design Thinking: A Fresh Approach for Transformative Assessment Practice. Journal of Management Education, 38(3), 436-461.

6. Blandul, V. C. (2015). Innovation in Education – Fundamental Request of Knowledge Society. Procedia – Social and Behavioral Sciences, 180, 484-488.

7. Brown, T. (2008). Design Thinking. Harvard Business Review, 86(6), 84-92.

8. Bruton, A. (2010). Teaching and Learning for the 21st Century. In International Council for Small Business: International Conference. Cincinnati, Ohio: ICSB.

9. Byabashaija, W. & Katono, I. (2011). The Impact Of College Entrepreneurial Education On Entrepreneurial Attitudes And Intention To Start A Business In Uganda. Journal of Developmental Entrepreneurship, 16(1), 127-144.

10. Carrol, M. P. (2014). Shoot For The Moon! The Mentors and the Middle Schoolers Explore the Intersection of Design Thinking and STEM. Journal of Pre-College Engineering Education Research (J-PEER), 4(1), 14-30.

11. Caruso, C. (2011). The Tools of Engagement: Bridging Design Thinking and Social Media to Enhance and Support Collaborative Learning. Carleton University.

12. Ceviker-Cinar, G., Mura, G. & Demirbag-Kaplan, M. (2017). Design Thinking: A New Road Map In Business Education. The Design Journal, 20(sup1), 977-987.

13. Ching, H. Y. (2014). Design Thinking in Classroom: An Experience with Undergrad Students of a Business Course. Business and Management Research, 3(2), 110-119.

14. Daniel, A. D. (2016). Fostering an entrepreneurial mindset by using a design thinking approach in entrepreneurship education. Industry and Higher Education, 30(3), 215-223.


15. Davis, B. M. (2010). Creativity & Innovation in Business 2010 Teaching the Application of Design Thinking to Business. Procedia – Social and Behavioral Sciences, 2(4), 6532-6538.

16. Davis, J. R. (1995). Interdisciplinary courses and team teaching. Phoenix, AZ: American Council on Education and the Oryx Press.

17. Design Thinking Bootleg. (2018). Available at https://dschool.stanford.edu/resources/design-thinking-bootleg, Hasso Plattner Institute of Design at Stanford University.

18. Dorst, K. (2011). The core of design thinking and its application. Design Studies, 32(6), 521-532.

19. Douglas Evan J. (2013). Reconstructing entrepreneurial intentions to identify predisposition for growth. Journal of Business Venturing, 28(5), 633-651.

20. Douglas, E. & Fitzsimmons, J. (2013). Intrapreneurial intentions versus entrepreneurial intentions: distinct constructs with different antecedents. Small Business Economics, 41(1), 115-132.

21. Drost, E. & McGuire, S. (2011). Fostering Entrepreneurship among Finnish Business Students: Antecedents of Entrepreneurial Intent and Implications for Entrepreneurship Education. International Review of Entrepreneurship, 9(2), 83-112.

22. Dunne, D. & Martin, R. (2006). Design Thinking and How It Will Change Management Education: An Interview and Discussion. Academy of Management Learning & Education, 5(4), 512–523.

23. Dunne, D. & Martin, R. (2006). Design thinking and how it will change management education: An interview and discussion. Academy of Management Learning and Education, 5, 512-523.

24. Eagen, W., Aspevig, K., Cukier, W., Bauer, R. & Ngwenyama, O. (2011). Embedding “Design Thinking” in Business School Curriculum. The International Journal of the Arts in Society: Annual Review, 6(4), 241-253.

25. Eisenhardt, K. M. (1989). Building Theories from Case Study Research. The Academy of Management Review, 14(4), 532-550.

26. Geenen, N. Y. R., Urbig, D., Muehlfeld, K., Witteloostuijn, A. & Gargalianou, V. (2016). BIS and BAS: Biobehaviorally rooted drivers of entrepreneurial intent. Personality and Individual Differences, 95, 204–213.

27. Gerlach, M., Farb, B., Revelle, W. & Nunes Amaral, L. A. (2018). A robust data-driven approach identifies four personality types across four large data sets. Nature Human Behavior, 2, 735-742.

28. Gielnik, M. M., Uy, M. A., Funken, R. & Bischoff, K. M. (2017). Boosting and sustaining passion: A long-term perspective on the effects of entrepreneurship training. Journal of Business Venturing, 32(3), 334-353.


29. Glen, R., Suciu, C. & Baughn, C. (2014). The Need for Design Thinking in Business Schools. Academy of Management Learning & Education, 13(4), 653-667.

30. Glen, R., Suciu, C. & Baughn, C. (2014). The need for design thinking in business schools. Academy of Management Learning & Education, 13(4), 653-667.

31. Glen, R., Suciu, C., Baughn, C. & Anson, R. (2015). Teaching design thinking in business schools. The International Journal of Management Education, 13(2), 182-192.

32. Goldberg, L. R. (1990). An Alternative “Description of Personality”: The Big-Five Factor Structure. Journal of Personality and Social Psychology, 59, 1216-1229.

33. Hallam, C., Zanella, G., Dosamantes, C. A. D. & Cardenas, C. (2016). Measuring entrepreneurial intent? Temporal construal theory shows it depends on your timing. International Journal of Entrepreneurial Behavior & Research, 22(5), 671-697.

34. Hassi, L. & Laakso, M. (2011). Conceptions of Design Thinking in the Design and Management Discourses, Proceedings of IASDR2011, the 4th World Conference on Design Research.

35. Huq, A. & Gilbert, D. (2017). All the world’s a stage: transforming entrepreneurship education through design thinking. Education + Training, 59 (2), 155-170.

36. Jain, R. & Ali, S. W. (2013). A review of facilitators, barriers and gateways to entrepreneurship: Directions for future research. South Asian Journal of Management, 20(3), 122-163.

37. Karabulut, A. T. (2016). Personality Traits on Entrepreneurial Intention. Procedia – Social and Behavioral Sciences, 229, 12-21.

38. Karlsson, T. & Moberg, K. S. (2013). Improving perceived entrepreneurial abilities through education: Exploratory testing of an entrepreneurial self efficacy scale in a pre-post setting. The International Journal of Management Education, 11(1), 1–11.

39. Kelley, T. & Kelley, D. (2013). Creative Confidence: Unleashing the Creative Potential Within Us All. New York: Crown Business.

40. Kirschner, P. A., Sweller, J. & Clark, R. E. (2006). Why Minimal Guidance During Instruction Does Not Work: An Analysis of the Failure of Constructivist, Discovery, Problem-Based, Experiential, and Inquiry-Based Teaching. Educational Psychologist, 41(2), 75-86.

41. Kolb, D. A. (1984). Experiential Learning: Experience as the Source of Learning and Development. New Jersey: Prentice Hall and Englewood Cliffs.

42. Koria, M., Graff, D. & Karjalainen, T-M. (2011). Learning Design Thinking: International Design Business Management at Aalto University, REDIGE Review of Design, Innovation and Strategic Management, 2(1).


43. Kretzschmar, A. (2003). The economic effects of design. National Agency for Enterprise and Housing, Copenhagen: Denmark.

44. Krueger, N. & Carsrud, A. (1993). Entrepreneurial intentions: Applying the theory of Planned behavior. Entrepreneurship and Regional Development, 5, 315-330.

45. Kurokawa, T. (2013). Design Thinking Education at Universities and Graduate Schools. Science & Technology Trends Quarterly Review, 46, 50-62.

46. Linton, G. & Klinton, M. (2019). University entrepreneurship education: a design thinking approach to learning. Journal of Innovation and Entrepreneurship.

47. Lorz, M., Mueller, S. & Volery, T. (2013). Entrepreneurship education: a systematic review of the methods in impact studies. Journal of Enterprising Culture, 21(2), 123–151.

48. Løwe Nielsen, S. & Stovang, P. (2015). DesUni: university entrepreneurship education through design thinking. Education + Training, 57(8/9), 977-991.

49. Luka, I. (2014). Design Thinking in Pedagogy. Journal of Education Culture and Society, 2, 63-74.

50. Matthews, J. & Wrigley, C. (2017). Design and Design Thinking in Business and Management Higher Education. Journal of Learning Design, 10(1), 41-54.

51. Mumford, C., Zoller, T. & Proforta, T. (2016). How to Teach Design Thinking within Entrepreneurship- A Practical Guide. In United States Association for Small Business and Entrepreneurship. Conference Proceedings. Boca Raton: United States Association for Small Business and Entrepreneurship.

52. Nielsen, S. L. & Stovang, P. (2015). DesUni: university entrepreneurship education through design thinking. Education + Training, 57(8/9), 977-991.

53. Nowinski, W., Haddoud, M. Y., Lančarič, D., Egerova, D. & Czegledi, C. (2019). The impact of entrepreneurship education, entrepreneurial self-efficacy and gender on entrepreneurial intentions of university students in the Visegrad countries. Studies in Higher Education, 44(2), 361-379.

54. Pfeffer, J. & Fong, C. T. (2002). The End of Business Schools? Less Success than Meets the Eye. Academy of Management Learning & Education, 1, 1560-1582.

55. Plattner, H., Meinel, C. & Weinberg, U. (2009). Design Thinking. München.

56. Scheer, A. & Plattner, H. (2011). Transforming Constructivist Learning into Action: Design Thinking in education. Design and Technology Education: An International Journal, 17(3), 8–19.

57. Schumacher, T. & Mayer, S. (2018). Preparing Managers for Turbulent Contexts: Teaching the Principles of Design Thinking. Journal of Management Education, 42(4), 496-523.

58. Serrat, O. (2010). Design Thinking. Knowledge Solutions, 78, 1–6.


59. Shapero, A. & Sokol. L. (1982). The social dimension of entrepreneurship in Kent, C.A., Sexton, D.L. and Vesper, K.H. (Eds.): Encyclopedia of Entrepreneurship. New Jersey: Prentice-Hall.

60. Sheehan, N. T., Gujarathi, M. R., Jones, J. C. & Phillips, F. (2018). Using Design Thinking to Write and Publish Novel Teaching Cases: Tips from Experienced Case Authors. Journal of Management Education, 42(1), 135-160.

61. Souitaris, V., Zerbinati, S. & Al-Laham, A. (2007). Do Entrepreneurship Programmes Raise Entrepreneurial Intention of Science and Engineering Students? The Effect of Learning, Inspiration and Resources. Journal of Business Venturing, 22(4), 566-591.

62. Thomas, A. S. & Mueller, S. L. (2000). A case for comparative entrepreneurship: Assessing the relevance of culture. Journal of International Business Studies, 31(2), 287-301.

63. Tschimmel, K. & Santos, J. (2018). Design Thinking applied to the Redesign of Business Education, ISPIM Innovation Conference – Innovation, The Name of The Game, Stockholm, Sweden.

64. Val, E., Gonzalez, I., Iriarte, I., Beitia, A., Lasa, G. & Elkoro, M. (2017). A Design Thinking approach to introduce entrepreneurship education in European school curricula. The Design Journal, 20(sup1), 754-766.

65. Von Kortzfleisch, H. F. O., Zerwas, D. & Mokanis, I. (2013). Potentials of Entrepreneurial Design Thinking® for Entrepreneurship Education. Procedia - Social and Behavioral Sciences, 106, 2080-2092.

66. Watson, A. D. (2015). Design Thinking for Life. Art Education, 68(3), 12–18.

67. Welsh, M. A. & Dehler, G. E. (2013). Combining critical reflection and design thinking to develop integrative learners. Journal of Management Education, 37(6), 771-802.

68. Willness, C. & Bruni-Bossio, V. (2017). The Curriculum Innovation Canvas: A Design Thinking Framework for the Engaged Educational Entrepreneur. Journal of Higher Education Outreach and Engagement, 21(1), 134-164.

69. Wilson, F., Kickul, J. & Marlino, D. (2007). Gender, Entrepreneurial Self-Efficacy and Entrepreneurial Career Intentions: Implications for Entrepreneurship Education. Entrepreneurship Theory and Practice, 31(3), 387-406.

70. Wrigley, C. & Straker, K. (2017). Design Thinking pedagogy: the Educational Design Ladder. Innovations in Education and Teaching International, 54(4), 374-385.

71. Zhang, P. & Cain, K. W. (2017). Reassessing the link between risk aversion and entrepreneurial intention: The mediating role of the determinants of planned behavior. International Journal of Entrepreneurial Behavior & Research, 23(5), 793-811.


KOMPARATIVNA ANALIZA SOFTVERSKIH ALATA ZA PROJEKTNI MENADŽMENT U ONLINE OBRAZOVANJU

Igor Buzov, dipl. inf., predavač, Veleučilište VERN'Trg bana J. Jelačića 3, Zagreb, Hrvatska


SAŽETAKUpravljanje projektima može biti izazovan, kompleksan i iscrpljujući proces jer mnogi projekti ne uspiju – ne završe na vrijeme, prekorače budžet ili nemaju željeni krajnji rezultat. Obrazovanje budućih projektnih menadžera korištenjem online nastave trebalo bi im pružiti potrebna znanja i vještine kako upravljati projektom. Postoje različiti programski alati za projektni menadžment, ali nisu svi prikladni za korištenje u online nastavi. Izbor programskog alata za projektni menadžment ne bi se trebao bazirati na osobnim preferencijama predavača. Svrha ovog rada je pružiti komparativnu analizu softverskih alata za projektni menadžment koji se koriste u podučavanju projektnog menadžmenta. Na osnovi PMI standarda, metodologije koja se koristi u ovoj studiji, programi za projektni menadžment koji se koriste u online nastavi bi trebali podupirati pet procesnih grupa i deset odgovarajućih područja znanja. Nakon toga, dodatni kriteriji, kao što su službena podrška, zajednica, dostupnost materijala za učenje te online pristup softveru dodani su u evaluaciju. Odabran je uzorak od pet alata za projektni menadžment, na osnovi toga što su već bili u fokusu drugih studija iz tog područja i/ili su popularni u projektnoj zajednici. Nakon provedene komparativne analize, rezultati studije su predočeni u tabličnom prikazu. Rezultati ove studije mogu se koristiti u visokoškolskim organizacijama i institucijama kako bi se predočile snage i slabosti tih alata prije donošenja odluke koji alat će se koristiti u online edukaciji projektnog menadžmenta.

Ključne riječi: softver za projektni menadžment; online obrazovanje; edukacija projektnog menadžmenta

Stručni rad / Professional paper

134 I. Buzov: Komparativna analiza softverskih alata za projektni menadžment u online obrazovanju

1. UVOD

Sa sve većim brojem projekata koji se provode u različitim vrstama djelatnosti te njihovom rastućom kompleksnošću, potreba za obrazovanim kadrom iz projektnog menadžmenta raste. Trendovi se i u obrazovanju mijenjaju, umjesto klasične nastave u učionici, sve se veći broj polaznika okreće online studiranju.

Online studiranje stavlja pred visokoškolske ustanove nove izazove na koje moraju spremno odgovoriti. Jedna od njih je kako upoznati buduće stručnjake iz područja projektnog menadžmenta s odgovarajućim softverskim alatima koje će koristiti u svom budućem poslu. Ti softverski alati trebaju pratiti odgovarajuću metodologiju projektnog menadžmenta kao i davati podršku u online podučavanju.

Upravo visokoškolske ustanove trebaju biti u mogućnosti pravom metodom odabrati pravi alat za svoje potrebe u čemu im ovaj rad pomaže, razradom metode te odabirom softvera.

2. OBRAZOVANJE U PODRUČJU PROJEKTNOG MENADŽMENTA

Danas se u menadžmentu sve više koristi projektni menadžment, umjesto stihijskog, improviziranog upravljanja. Stihijsko upravljanje najčešće za posljedicu ima kašnjenja, prekoračeni budžet, lošu kvalitetu ili čak neuspjeh projekta.

Projekt je privremeni poduhvat s ciljem da se napravi unikatni proizvod, usluga ili rezultat, uz određena resursna ograničenja (Gu, 2017, 228).

Uspješno upravljanje projektima zahtijeva poznavanje određenih menadžerskih znanja kao i stručnost u određenim tehničkim vještinama. Zbog toga se sve veća važnost daje obrazovanju u području projektnog menadžmenta. U ponudi na tržištu su različiti tečajevi, postoje stručni certifikati, projektni menadžment se predaje kao kolegij na visokoškolskim ustanovama, a razvijeni su i studiji projektnog menadžmenta.

Obrazovni program koji pokriva područje projektnog menadžmenta dizajniran je na način da uvede polaznike u metodologiju projektnog menadžmenta. Polaznici uče kako se projekti vode i završavaju kroz faze inicijacije projekta, planiranja projekta, izvršenje projekta, nadzor i kontrolu projekta, zatvaranje projekta te upravljanjem rizicima. Također, u obuci i obrazovanju u projektnom menadžmentu, fokus je i na timskom radu (Oakley, 2004).

Važnost obrazovanja u području projektnog menadžmenta vidi se i u istraživanjima koja su pokazala kako projekti ne uspijevaju zbog sve većeg povećanja kompleksnosti projekata, kao i nesigurnosti unutar projekata kao i u njihovom okruženju (Thomas, 2008). Zbog toga je potrebno sve više pažnje obraćati obrazovanju budućih profesionalnih kadrova.

Moderni trendovi u obrazovanju pokazuju kako se sve više studenata odlučuje za online nastavu. Online nastava pruža studentima mogućnost pohađanja nastave i polaganja ispita, neovisno o lokaciji, vremenu ili drugim poslovnim i obiteljskim


obvezama. Na osnovu toga se i programi obrazovanja iz projektnog menadžmenta nude u formatu online nastave.

U Republici Hrvatskoj online studij moguć je na Visokoj školi za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Visokom učilištu Algebra, Veleučilištu Baltazar Zaprešić, Doba fakultet, a preko sustava Merlin, razvijen preko SRCA, više od četrdesetak visokoškolskih ustanova nudi online kolegije (SRCE, 2018).

Obrazovanje u području projektnog menadžmenta uz teorijsku osnove, pokriva i različite stručne vještine. Jedna od njih je i korištenje specijaliziranog softvera za projektni menadžment. Softver za projektni menadžment olakšava izradu plana, upravljanje vremenom, resursima, ljudima, budžetom, komunikacijom itd.

Za razliku od studenata koji pohađaju klasičnu nastavu, online studenti nemaju pristup informatičkim kabinetima u prostorijama fakulteta, a konzultacije s predavačima najčešće se održavaju online. Oni trebaju pristup softverskom paketu koji bi mogli koristiti od kuće, koji je jednostavan za instalaciju i korištenje, koji ima razvijen sustav pomoći, a mora biti i cjenovno povoljan.

Stoga je pitanje koji že se točno softverski alat ponuditi studentima, kroz koji će oni učiti projektni menadžment, rješavati svoje zadatke i projekte, vrlo važno za samo izvođenje nastave.

3. PREGLED LITERATURE O SOFTVERSKIM ALATIMA ZA PROJEKTNI MENADŽMENT U ONLINE OBRAZOVANJU

Postoji nekoliko standarda za upravljanje projektima, a među njima najpopularniji su PMBOK i PRINCE2.

Prema PMBOK vodiču, upravljanje projektima primjena je znanja, vještina, alata i tehnika za projektne aktivnosti kako bi se zadovoljili zahtjevi projekta. Upravljanje projektima odvija se kroz odgovarajuću primjenu i integraciju 49 logički grupiranih procesa upravljanja projektima koji se sastoje od 5 procesnih grupa. To su pokretanje, planiranje, izvršavanje, nadzor i kontrola te zatvaranje (PMI, 2008, 6).

PMBOK standard je razvijen od organizacije PMI u SAD-u i American National Standard Institute (ANSI) ga je 1998. godine odabrala kao službenu instituciju za razvoj standarda u području projektnog menadžmenta. Iako je PMI u početku bio američka organizacija, danas ima podružnice po čitavom svijetu, uključujući i Hrvatsku. PRINCE2 je razvila britanska vlada za potrebe javnog sektora, a danas je u upotrebi u mnoštvu drugih javnih i privatnih organizacija širom svijeta (Buehring, 2018).

Na hrvatskim visokoškolskim ustanovama predaje se projektni menadžment prema PMBOK standardu zbog njegove veće popularnosti i primjene u Hrvatskoj.

I na svjetskoj razini, većina visokoškolskih ustanova predaje projektni menadžment slijedeći PMBOK Guide standard (Salas-Morera et al, 2013, 182).


Postoje različiti modeli učenja, a jedan od njih je model 70:20:10, dizajniran je kako bi integrirao tri tipa učenja (iskustveni, socijalni i formalni) te je globalno usvojen u privatnom i javnom sektoru (Blackman, 2016).

Brojevi označavaju relativnu količinu vremena potrošenog na svaku fazu unutar procesa učenja.

• Iskustveni – označava učenje radom, rješavanjem zadataka i vježbu. Znanje nastaje kao transformacija iskustva.

• Socijalni – označava učenje interakcijom s drugima, mentoriranjem, radom u timu. Znanje nastaje kao rezultat interakcije s drugim osobama.

• Formalni – označava učenje i razvoj formalnim, strukturiranim podučavanjem te nastavom (Blackman, 2016).

U kompleksnim projektima punima nesigurnosti i rizika, uspješno planiranje i provođenje projekata ovisi o odabiru pravih alata. Prošlo je vrijeme kad su se u projektnom menadžmentu koristili samo olovka, papir i odgovarajuća metodologija. Među modernim alatima ističu se softverski alati koji olakšavaju i ubrzavaju upravljanje projektom. A studenti za njih trebaju biti obučeni i obrazovani.

Istraživanja su također pokazala i kako stjecanje informatičkih kompetencija povećava i samu zapošljivost studenata nakon završenog obrazovanja (Biondić, 2013).

Odabir softvera za projektni menadžment ne bi se trebao bazirati na osobnim preferencijama pojedinog predavača ili uprave visokoškolske ustanove nego bi trebao biti odabran kako bi odgovarao potrebama izvođenja online nastave i davati potporu ostvarenju ishoda učenja.

4. METODOLOŠKI OKVIR ANALIZE SOFTVERSKIH ALATA ZA PROJEKTNI MENADŽMENT U ONLINE OBRAZOVANJU

Kao populacija koja će služiti za odabir uzorka odabrana je lista „20 najpopularnijih softverskih paketa za projektni menadžment“, na web stranici Capterra (Capterra, 2018). Kao metodologija za odabir softvera na stranici Capterra, koristili su se s više faktora. To su broj klijenata, broj korisnika, broj recenzija te popularnost na društvenim mrežama. Za potrebe ovog istraživanja, softverski alati koji su specijalizirani za određenu metodologiju ili granu industrije su eliminirani iz populacije (kao na primjer softver specijaliziran za agilnu metodu, pri razvoju softvera).

Za potrebe ovog istraživanja napravljen je i pregled literature u kojoj su takvi softverski alati već bili predmet istraživanja.

Kao uzorak za ovo istraživanje odabrano je pet alata koji se nalaze na listi najpopularnijih alata, a neki od njih su bili i predmet prijašnjih istraživanja. (Mishra, 2013, Tsvetkov, 2016, Cicibas, 2010). To su sljedeći softverski alati: Microsoft Project, Basecamp, Asana, Wrike, Teamwork Projects.


Kriteriji koji su korišteni za ocjenjivanje softvera:

PMBOK – slijedi li softver smjernice PMBOK standarda ili ne. Mnogi softverski alati se promoviraju kao softver za projektni menadžment, pitanje je slijede li profesionalne standarde i metodologije. Vrlo često se radi o softveru koji je specijaliziran samo za jednu djelatnost kao što je primjerice izrada gantograma.

Online – studenti trebaju moći pristupiti softveru putem Interneta, da ne moraju instalirati softver na svoje računalo. Instalacija softvera na računalo u nekim situacijama može biti komplicirana (naročito ako se radi o serverskoj verziji softvera). Online softverski alati također imaju integriranu komunikaciju među članovima tima kao dio softverskog paketa (chat, mail i sl.).

Cijena – Trošak za nabavku softvera za instituciju isto može biti značajan faktor. Poželjno je da postoji akademska licenca koja značajno smanjuje troškove nabavke softvera, po studentu.

Online pomoć – u slučaju da student ne zna koristiti softver ili ima pitanje, softver bi trebao nuditi priručnike, online video predavanja, upute kako se koristi softver. Online student vrlo često nije u mogućnosti doći fizički na fakultet na konzultacije, sama online nastava je asinkrona, komunikacija s predavačima može biti usporena.

Virtualna zajednica – vrlo važan faktor u učenju je mogućnost interakcije s ostalim korisnicima koji koriste isti alat. Ako student samostalno ne može pronaći odgovor u sustavu pomoći, online zajednica, koja se nalazi na stranici koju vodi proizvođač softvera može značajno povećati pozitivan odnos korisnika prema softveru.

5. REZULTATI I INTERPRETACIJA ANALIZE SOFTVERSKIH ALATA ZA PROJEKTNI MENADŽMENT U ONLINE OBRAZOVANJU

Istraživanje je provedeno u srpnju 2018. godine i rezultati su prikazani tablično, u Tablici 1.


Tablica 1. Rezultati istraživanja

PMIBOK standard

Online Cijena Online pomoć

Virtualna zajednica

Microsoft Project

Djelomično Da 25 $ po korisniku mjesečno

Da Da

Basecamp Djelomično Da 99 $ mjesečno, neograničen broj korisnikaBesplatna akademska licenca

Da Ne

Asana Djelomično Da 9,99 $ po korisniku mjesečnoBesplatna akademska licenca

Da Da

Wrike Djelomično Da 10 $ (5 – 15 korisnika)25 $ (5 – 200 korisnika) mjesečno, po korisniku

Da Da

Teamwork Projects

Djelomično Da 9,99 $ mjesečno po korisniku

Da Ne

Izvor: vlastiti rad autora

Rezultati istraživanja pokazuju kako nijedan softver iz uzorka ne podržava u potpunosti PMBOK standard i zahtjeve, što je i razumljivo. PMBOK standard je izuzetno kompleksan i vrlo je teško razviti softver koji bi pokrivao baš svako područje. PMI nije razvio svoj softver, nego se radi o komercijalnim verzijama softvera, različitih proizvođača. A svaki od njih je odabrao svoju ciljnu skupinu i alate koje će nuditi u svom programu.

Među njima se MS Project smatra najkompleksnijim, a ima i najviše korisnika unutar profesionalne zajednice te i najviše pozitivnih recenzija.. S druge strane, MS Project i nije među najpovoljnijima po cijeni.

Postoje dva alata koja omogućuju akademsko licenciranje softvera (Basecamp i Asana), što značajno smanjuje troškove instituciji.

Svi alati dolaze u online verziji te imaju službeni sustav pomoći, s mnoštvom materijala.

Dva alata, Basecamp i Teamwork Projects nemaju službenu zajednicu koja bi olakšala korištenje softvera.


6. ZAKLJUČAK

U ovome radu dan je kratki pregled problematike online nastave i potrebe uvođenja softvera u podučavanju projektnog menadžmenta. Sam odabir softvera nije lak jer svaki studijski program u kome se podučava projektni menadžment ima svoje nastavno opterećenje, specifične ciljeve i različite studente.

Nije isto podučavati izborni kolegij projektnog menadžmenta na studiju računarstva i podučavati projektni menadžment na studiju projektnog menadžmenta. U prvome slučaju studenti se upoznaju s osnovama projektnog menadžmenta i osnovama korištenja softvera tokom jednog semestra, dok u drugom slučaju se studenti upoznaju s projektnim menadžmentom kroz više kolegija, na svakom detaljno obrađujući pojedini dio metodologije i kako je koristiti korištenjem softvera, a sam proces traje nekoliko godina.

Za studijske programe gdje se projektni menadžment predaje kroz više kolegija, tijekom dužeg razdoblja, preporuča se korištenje MS Projecta, dok za kolegije gdje se radi kraće vrijeme, gdje kolegij ima manje ECTS bodova, preporuča se korištenje jednostavnijih softverskih alata, koji uz to imaju i akademsku licencu, kao što su Basecamp i Asana.

Potrebno je naglasiti da nijedan softver ne predstavlja PMBOK, softver je samo alat koji olakšava provođenje standarda i metodologije. Nijedan softver ne može garantirati točno i pravilno upravljanje projektom, projektni menadžment je skup znanja i vještina koje se moraju konstanto unapređivati i nadograđivati. A softver može značajno pomoći – ili odmoći ako se ne koristi pravilno.


A COMPARATIVE ANALYSIS OF PROJECT MANAGEMENT SOFTWARE TOOLS IN ONLINE EDUCATION

Igor Buzov, MSc, VERN' University of Applied SciencesTrg bana J. Jelačića 3, Zagreb, Croatia


ABSTRACT

Managing a project can be a challenging, complex and daunting process because many projects fail - they are not finished on time, go over budget, or do not have the desired end result. Education of future project managers through online education should provide the necessary knowledge and skills on how to manage a project. There are various project management software programs, but not all of them are suitable for use in online education. The choice of project management software used in online education should not be based on personal preferences of lecturers. The aim of this paper is to offer a comparative analysis of project management software tools used in teaching project management. Based on PMI standard, a methodology used in this study, project management software used in the online environment should support five process groups and ten corresponding knowledge areas. Then, additional criteria, like official support, community, availability of learning materials and online access to software were also added into the evaluation. A sample of 5 project management tools was selected, based on being subject to other related studies and/or popularity in the project management community. After conducting a comparative analysis, the results of this study are presented in a tabular format. The result of this study can be used by higher education organizations and institutions to assess the strengths and weaknesses of these tools, before making a decision which tool will be used in their online education in project management.

Keywords: project management software; online education; project management education


LITERATURA

1. Biondić, I., Katavić, I. i Zelić, A. (2013). Doprinos suvremenog poduzetničkog obrazovanja povećanju zapošljivosti u Republici Hrvatskoj – studija slučaja Veleučilišta Vern’. Učenje za poduzetništvo, 3(1), 111-120.

2. Blackman, D. A., Johnson, S. J., Buick, F., Faifua, D. E., O’Donnell, M. i Forsythe, M. (2016). The 70:20:10 model for learning and development: an effective model for capability development?. Conference: Academy of Management Proceedings, 2016(1). doi: 10.5465/ambpp.2016.10745abstract

3. Buehring, S. (29.03.2019.). Prince2® vs PMBOK® Guide: A comparison. Knowledge Train. Preuzeto s https://www.knowledgetrain.co.uk/resources/qualifications/prince2-and-pmbok-guide-comparison# (21.07.2018.)

4. Cicibas, H., Unal, O. i Demir, K. A. (2010). A Comparison of Project Management Software Tools (PMST). U Arabnia H. R. et al (ur.), Proceedings of the 2010 International Conference on Software Engineering, Research & Practice: Software Projects and Products Measurement. SERP 2010. Las Vegas, Nevada, USA, CSREA Press.

5. Gu, Q., Li, K., Smith, S. i Jitpaiboon, T. (2017). Teaching Project Management: Online versus face-to.face. Journal of Supply Chain and Operations Management, 15(3), 228-240.

6. Mishra, A. i Mishra, D. (2013). Software Project Management Tools: A Brief Comparative View. ACM SIGSOFT Software Engineering Notes, 38(3), 1-4.

7. Njavro, Đ. (ur.). (2008). PMI: Vodič kroz znanje o upravljanju projektima. Zagreb: Mate

8. Oakley, B., Brent, R., Felder, R. M. i Elhajj, I. (2004). Turning student groups into effective teams. Journal of Student Centered Learning, 2(1), 9-34.

9. Povezivanje sustava za e-učenje Merlin sa sustavom ISVU. SRCE. Preuzeto s https://www.srce.unizg.hr/ceu/merlin/povezivanje-sa-sustavom-isvu (13.07.2018.)

10. Salas-Morera, L., Arauzo-Azofra, A., García-Hernández, L., Palomo-Romero, J. M. i Hervás-Martínez, C. (2013). PpcProject: An educational tool for software project management. Computers & Education, 69, 181-188.

11. SoftwareLab. (28.06.2018.). The top 20 most popular Project Management Software. Capterra. Preuzeto s https://www.capterra.com/project-management-software/#infographic (14.08.2018.)

12. Thomas, J. i Mengel, T. (2008). Preparing project managers to deal with complexity – advanced project management education. Internation Journal of Project Management, 26, 304-315.

13. Tsvetkov, K. S. (2016). Project Management for Students From University of Agribusiness and Rural Development and Software for its Application. Balkan and Near Eastern Journal of Social Sciences, 2(3), 67-73.


GOSPODARSKA DJELATNOST KOD NEPROFITNIH ORGANIZACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Antonija Šimunković, dipl. ing. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

Mario Šimunković, mag. oec.Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

ABSTRACT

Djelovanje neprofitne organizacije temelji se na načelu neprofitnosti, što znači da se ona ne osniva sa svrhom stjecanja dobiti, ali može obavljati gospodarsku djelatnost. Neprofitne organizacije u najvećoj mjeri ostvaruju prihode putem natječaja i donacija iz državnog proračuna, jedinica lokalne i regionalne samouprave i EU fondova te donacija i članarina. Dio tih organizacija prihode ostvaruje i obavljanjem gospodarske djelatnosti jer prihodi od redovne djelatnosti nisu dovoljni za ostvarivanje temeljnih ciljeva propisanih statutom organizacije. Neprofitne organizacije, pored djelatnosti kojima se ostvaruju njezini ciljevi utvrđeni statutom, smiju obavljati gospodarske djelatnosti ako je to propisano statutom, a sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti. S obzirom da neprofitne organizacije obavljaju gospodarsku djelatnost sa ciljem povećanja ukupnih prihoda u konačnici im to ne ostavlja prostor za poslovanje s gubitkom. Cilj ovog rada je dokazati da je nužan uvjet gospodarske djelatnosti kao poduzetničke aktivnosti neprofitnih organizacija održivost. U radu su prikazani rezultati istraživanja koje je provedeno među neprofitnim organizacijama koje obavljaju gospodarsku djelatnost.

Ključne riječi: neprofitne organizacije; gospodarska djelatnost; održivost


144 A. Šimunković, M. Šimunković: Gospodarska djelatnost kod neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj

1. UVOD

Neprofitne organizacije, udruge, zaklade, fundacije, ustanove, umjetničke organizacije, komore, sindikati i druge osnivaju se na temelju različitih zakona, npr. Zakon o udrugama, Zakon o zakladama i fundacijama, Zakon o ustanovama, i dr. Zajednički karakter ovim organizacijama je neprofitni karakter, odnosno njihov temeljni cilj osnivanja i djelatnosti nije stjecanje dobiti što je vidljivo iz zakona temeljem kojeg je pojedina organizacija osnovana.

Primjerice, prema Zakonu o udrugama (NN 74/14, 70/17), čl. 9. djelovanje udruge temelji se na načelu neprofitnosti, što znači da se udruga ne osniva sa ciljem stjecanja dobiti, ali može obavljati gospodarsku djelatnost, sukladno zakonu i statutu.

Iz Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08) jasno je da se ustanove osnivaju za trajno obavljanje određenih djelatnosti ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.

Također, iz drugih zakonskih odredbi i akta o osnivanju vidljivo je da cilj osnivanja ovih organizacija nije stjecanje dobiti.

Prema Lešiću (2015) u Republici Hrvatskoj imamo šaroliki spektar neprofitnih organizacija. Zajednička osnova takvim organizacijama obavljanje je djelatnosti radi ostvarivanja društveno korisnih ciljeva, dok njihovo djelovanje doprinosi stvaranju društvenog i socijalnog okruženja koje tada indirektno utječe na gospodarski rast.

Brkanić i sur. (2017) ističe da su temeljne postavke da bi se neka pravna osoba smatrala neprofitnom organizacijom je da joj nije cilj stjecanje dobiti i da prema posebnom propisu prema kojem je osnovana ima obilježje neprofitnosti.

Neprofitne se organizacije financiraju iz različitih izvora negospodarskih djelatnosti koje se mogu načelno razvrstati u dvije skupine: Konačno i privremeno financiranje (Brkanić i sur., 2017., str 523). Dok se privremeno financiranje prema Brkanić i sur. (2017) provodi putem stvaranja obveza prema osobama od kojih je primljena neka koristi, većim dijelom je zastupljeno konačno financiranje koje obuhvaća: zakonsko financiranje, financiranje iz raznih gospodarskih djelatnosti, člansko financiranje i darovanja.

Obavljanje gospodarske djelatnosti omogućava neprofitnim organizacijama da brže ostvare povećanje prihoda te zbog toga sve veći broj ovih organizacija počinje obavljati ovakve djelatnosti.

S obzirom da se obavljanje gospodarske djelatnosti pokreće zbog manjka prihoda, pretpostavka je da to ne ostavlja prostor za poslovanje s gubitkom. Cilj ovog rada je dokazati da je nužan uvjet obavljanja gospodarske djelatnosti kao poduzetničke aktivnosti neprofitnih organizacija održivost. U radu su prikazani rezultati istraživanja koje je provedeno među neprofitnim organizacijama koje obavljaju gospodarsku djelatnost. U ovom radu razmatrat će se položaj udruga u odnosu na gospodarsku djelatnost s obzirom da su one najčešći statusni oblik neprofitnih organizacija.


2. GOSPODARSKA DJELATNOST KAO OBLIK PODUZETNIŠTVA KOD NEPROFITNIH ORGANIZACIJA

Opći porezni zakon (NN 115/16) u članku 44. definira gospodarsku djelatnost i kaže da se tom djelatnošću „smatra razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih korist“. Također, u smislu tog Zakona poduzetnik je „svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi“.

Sukladno članku 31. Zakona o udrugama udruga obavlja gospodarske djelatnosti ako je to propisano statutom, a sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti. Gospodarske djelatnosti udruga može obavljati pored djelatnosti kojima se ostvaruju njezini ciljevi utvrđeni statutom, ali ih ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Ako u obavljanju gospodarske djelatnosti udruga ostvari višak prihoda nad rashodima, on se mora sukladno statutu udruge koristiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih statutom.

U statut upisana gospodarska djelatnost (ili više njih) koju udruga namjerava obavljati, mora se obavljati sukladno odgovarajućim zakonskim odredbama pa je, primjerice, u obavljanju ugostiteljske djelatnosti udruga ograničena sadržajem Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Dodatno je potrebno naglasiti da je udruzi onemogućeno obavljati gospodarsku djelatnost kao djelatnost kojom će bilo udruga (kao pravna osoba) odnosno njezini članovi (kao fizičke ili pravne osobe) crpiti dobit te je koristiti prema vlastitu nahođenju. U tom cilju zakonodavac je predvidio posebnu odredbu koja imperativno određuje svrhu korištenja tako stečene dobiti: udruga je mora koristiti za ostvarivanje ciljeva udruge zapisanih u njezinu statutu (Šprajc, 2015, str. 169).

Prema tome „udruga može obavljati gospodarsku djelatnost i ostvariti neograničeno visoki prihod. Pritom treba napomenuti da načelo zabrane stjecanja dobiti za članove i treće osobe udrugu ne sprječava da podmiri troškove ili na odgovarajući način nagradi članove i druge osobe koje za nju obavljaju određene poslove koji pridonose ostvarivanju cilja udruge“ (Malenica, 2017, str. 59).

Udruge se za obavljanje gospodarske djelatnosti mogu opredijeliti prilikom osnivanja, kada registracijskom tijelu podnose Zahtjev za upis u Registar udruga, te u svom osnivačkom aktu (Statutu) ugrade obavljanje gospodarske djelatnosti. Registracijsko tijelo može odbiti obavljanje pojedine djelatnosti ako to nije u skladu sa zakonima i propisima Republike Hrvatske. Udruga može i naknadno odlučiti obavljati gospodarsku djelatnost te o tome obavijestiti nadležnu Poreznu upravu u roku od 8 dana od početka obavljanja djelatnosti i upisati se u Registar poreznih obveznika.

U odnosu na čl. 44. st.1 OPZ-a koji kaže da je uvjet za obavljane gospodarske djelatnosti da ju obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, status neprofitne pravne osobe odnosno udruge određuje se prema Uputi o postupanju koju je izdalo Ministarstvo financija, Porezna uprava, Središnji ured, 20. listopada


2015. godine. Prema ovoj Uputi u postupku utvrđivanja obavljanja gospodarske djelatnosti, za porezne svrhe potrebno je utvrditi:

• Dovodi li se neoporezivanje do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu,

• Obavlja li se ta djelatnost samostalno,

• Obavlja li se ta djelatnost trajno i

• Obavlja li se ta djelatnost radi ostvarivanja dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi.

U trenutku obavljanja gospodarske djelatnosti, a ulaskom u sustav poreza na dobit, neprofitne organizacije imaju za tu djelatnost jednak porezni tretman kao i druge pravne osobe odnosno poduzetnici koji obavljaju gospodarski djelatnost iz čl. 44. st. 1. Općeg poreznog zakona.

Gulin i sur. (2015) navode da je praksa poslovanja udruga pokazala da udruge u pravilu obavljaju djelatnost koja je iz bliskog kruga njihova temeljna djelovanja i definiranih ciljeva te da većina tih aktivnosti ima cilj za daljnji razvoj i promicanje rada udruga.

Iz zakonskih odredbi proizlazi definicija gospodarske djelatnosti kao razmjene dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, a fizička ili pravna osoba koja obavlja tu djelatnost smatra se poduzetnikom. Iako zakonodavni okvir kaže da je uvjet za obavljanje te djelatnosti da se ona obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja između ostaloga i dobiti razvidno je da obavljanje gospodarske djelatnosti kod neprofitnih organizacija predstavlja, u trenutku obavljanja, poduzetničku aktivnosti i u tom djelu neprofitne organizacije odnosno udruge mogu se smatrati poduzetnicima.

Iako se u Hrvatskoj poduzetništvo u kontekstu neprofitnih organizacija povezuje isključivo s pojmom socijalnog, odnosno društvenog poduzetništva koje udruge obavljaju osnivanjem društvenih poduzeća, tj. trgovačkih društava, smatramo da je obavljanje gospodarske djelatnosti kao oblik poduzetništva zanemareno te da predstavlja komplementaran izvor prihoda udrugama.

3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA GOSPODARSKE DJELATNOSTI KOD NEPROFITNIH ORGANIZACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Jedino relevantno i tematski vezano istraživanje novijeg datuma (Odak Krasić i Šaravanja, 2015), provela je Mreža mladih Hrvatske u suradnji s Institutom za društvena istraživanja 2009. godine. Studija je objavljena pod naslovom Sam svoj majstor: istraživanje socijalnog poduzetništva u neprofitnom sektoru mladih. Istraživanjem se htjelo utvrditi u kojoj mjeri mladi prepoznaju potencijal socijalnog poduzetništva kao mogućnosti financiranja aktivnosti organizacije i (samo)zapošljavanja mladih i ostalih marginaliziranih skupina, prepoznati izazove i zapreke u realizaciji poduzetničkih ideja u neprofitnom sektoru. Rezultati istraživanja pokazali su da ispitanici nisu sigurni u značenje pojma socijalnog poduzetništva.


Iako se u ovom radu ne obrađuje socijalno poduzetništvo, na temelju rezultata istraživanja vidljiv je napredak, pogotovo u postignućima udruga koje se bave gospodarskom djelatnošću.

4. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA GOSPODARSKE DJELATNOSIT KOD NEPROFITNIH ORGANIZACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika koji je bio namijenjen neprofitnim organizacijama koje obavljaju gospodarsku djelatnost. Upitnik je poslan regionalnim zakladama za razvoj civilnoga društva, koje su upitnik distribuirale svojim korisnicima.

Upitnik je ispunilo 36 udruga. Upitnik se sastojao od sljedećih pitanja:

1. Obavljate li gospodarsku djelatnost?

2. Koju gospodarsku djelatnost obavljate?

3. Specificirajte svoju gospodarsku djelatnost.

4. Koliko imate zaposlenih?

5. Koji je razlog obavljanja gospodarske djelatnosti?

6. Ostvarujete li očekivane (planirane) prihode od gospodarske djelatnosti?

7. Smatrate li da je vaša gospodarska djelatnost održiva (ne ostvaruje gubitak)?

8. Smatrate li da je obavljanje gospodarske djelatnosti oblik održivog poduzetništva?

9. Koliki su vam ukupni godišnji prihodi od obavljanja gospodarske djelatnosti?

10. Koliki su vam ukupni godišnji prihodi iz svih izvora?

Anketa je bila namijenjena samo udrugama koje obavljaju gospodarsku djelatnost zbog čega ostale udruge nisu ispunjavale upitnik.

5. REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRAŽIVANJA GOSPODARSKE DJELATNOSTI KOD NEPROFITNIH ORGANIZACIJA

Prema odgovorima anketiranih 11,1% udruga obavlja djelatnost u području izdavaštva, a 88,9% udruga obavlja djelatnosti u području usluga.

Ispitanici su naveli da je gospodarska djelatnost u njihovoj udruzi: pisanje i provedba projekata, edukacije, prodaja karata, usluge savjetovanja, usluge facilitacije, usluge moderacije, usluge vanjske evaluacije, prodaja publikacija i ostalih proizvoda, knjigovodstvene usluge, usluge edukacije i savjetovanja, prodaja knjiga, poslovno savjetovanje, promotivne usluge, organizacija događanja, savjetodavne i edukativne usluge, geronto usluge, konzultantske usluge, izrada projektnih prijedloga i izrada poslovnih planova.


Od ispitanih udruga 11,1% udruga nema zaposlenih, 44,4% ima zaposleno 1 do 5 djelatnika, a isto toliko ima zaposleno 6 do 10 djelatnika. Više od 10 djelatnika nema niti jedna ispitana udruga.

Glavni razlog obavljanja gospodarske djelatnosti je sljedeći: Manjak prihoda iz neprofitne djelatnosti (41,67%), za pokrivanje troškova plaće (38,89%), za troškove materijala (2,77%), za režijske troškove (2,77%) i povlačenje sredstava iz EU fondova (13,90%).

Ukupni godišnji prihodi od obavljanja gospodarske djelatnosti najvećim dijelom su u kategoriji 25.000,01 do 50.000,00. Prema kategorijama prihodi su sljedeći: 0 do 25.000,00 kn (22,22%), 25.000,01 do 50.000,00 kn (47,22%), 50.000,01 do 100.000,00 kn (2,78%), 100.000,00 do 200.000,00 kn (8,33%) i više od 200.000,01 kn (19,45%).

Od ispitanih udruga godišnji prihodi od svih izvora značajno su veći u višim kategorijama: 50.000,01 do 100.000,00 kn (11,11%), 100.000,01 do 200.000,00 kn (8,33%), 200.000,01 do 500.000,00 kn (13,89%), 500.000,01 do 1.000.000,00 kn (38,89%) i više od 1.000.000,01 kn (27,78%).

Od ispitanih, čak 77,8% udruga ostvaruje planirane prihode iz gospodarske aktivnosti.

Velika većina, 88,9% ispitanih, smatra da je njihova gospodarska djelatnost održiva tj. ne ostvaruje gubitak. Isti broj ispitanih smatra da je obavljanje gospodarske djelatnosti oblik održivog poduzetništva.

6. ZAKLJUČAK

Istraživanje gospodarske djelatnosti kod udruga značajno je u kontekstu razumijevanja udruga i kao gospodarskih subjekata. Rezultati pokazuju da više od tri četvrtine udruga ostvaruje planirane prihode iz gospodarske aktivnosti. Velika većina, gotovo 90%, smatra da je njihova gospodarska djelatnost održiva tj. ne ostvaruje gubitak. Isti broj ispitanih smatra da je obavljanje gospodarske djelatnosti oblik održivog poduzetništva što potvrđuje tezu rada.

Rad pruža podlogu za daljnja istraživanja ove problematike u Republici Hrvatskoj, posebno u okviru istraživanja značaja udruga koje obavljaju gospodarsku djelatnost. Također, potencijal za buduća istraživanja leži i u usporedbi podataka koje prikupljaju druge institucije poput Porezne uprave i FINA-e.


ECONOMIC ACTIVITY IN NON-PROFIT ORGANIZATIONS

Antonija Šimunković, dipl. ing. University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić

ZrinskiSelska cesta 119, Zagreb, Croatia


Mario Šimunković, MA in EconomicsUniversity College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić



ABSTRACT

The activity of a non-profit organization is based on the principle of non-profit, which means that it is not established for the purpose of gaining profit but can also carry out economic activity. Non-profit organizations make the most of their incomes through tenders and donations from the state budget, local and regional self-government units and EU funds, and donations and membership fees. Some of these organizations also generate income through the pursuit of economic activity because regular activity income is insufficient to achieve the fundamental goals set by the statutes of the organization. Non-profit organizations, in addition to the activities that achieve its objectives set by the statutes, may carry out economic activities if it is determined by the statutes and in accordance with special regulations regulating the conditions for performing such activity. Given that non-profit organizations carry out an economic activity with the goal of increasing total revenues, in the end, this leaves no room for loss-making business. The aim of this paper is to prove that the necessary condition of economic activity as a business activity of non-profit organizations is sustainability. This paper presents the results of research conducted among non-profit organizations performing an economic activity.

Keywords: non-profit organizations; economic activity; sustainability


LITERATURA

1. Brkanić, V., gl. ur. (2017). Računovodstvo neprofitnih organizacija. Zagreb: RRiFplus.

2. Gulin, D., ur. (2015). Poslovanje udruga. Zagreb: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika.

3. Lešić, D. (2015). Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Obrazovanje za poduzetništvo - E4E, 5(2), 83-95. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/149532 (16.09.2018.)

4. Malenica, S. (2017). Financijski nadzor neprofitnih organizacija s primjerima nepravilnosti. Riznica – časopis za računovodstvo, reviziju, financije i pravo u sustavu proračuna i neprofitnom sektoru. 12, 57- 60. Preuzeto s http://rif.hr/e-izdanje/riznica/56/ (13.09.2018.)

5. Ministarstvo financija, Porezna uprava. (2015). Porezni status neprofitnih pravnih osoba – uputa o postupanju. Preuzeto s https://udruge.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Porezna%20uprava_uputa%20o%20postupanju%20-%20gospodarska%20djelatnost%20udruga.pdf (20.09.2018.)

6. Narodne novine (2016). Opći porezni zakon (NN 115/16). Preuzeto s https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_12_115_2519.html (15.09.2018.)

7. Narodne novine (2017). Zakon o udrugama (NN 74/14, 70/17). Preuzeto s https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_06_74_1390.html (15.09.2018.)

8. Odak Krasić, S. i Šaravanja, I. (2015). Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga. Obrazovanje za poduzetništvo - E4E, 5(2), 115-131. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/149534 (16.09.2018.)

9. Šprajc, I. (2015). Načela djelovanja udruga prema zakonu o udrugama. Pravni vjesnik, 31(1), 157-178. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/145497 (16.09.2018.)


STUDENTSKA PODUZEĆA KAO PRISTUP OBRAZOVANJU ZA PODUZETNIŠTVO: PRIMJERI I DOBRE PRAKSE U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Mario Šimunković, mag. oec., predavač, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska


Maja Has, mag. oec., predavač, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska


Dimitrije Milojević, mag. pol., predavač, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska Telefon: +385 1 3647 098, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Ciljevi ovog rada su prikazati modele obrazovanja za poduzetništvo na visokoškolskoj razini u Republici Hrvatskoj s fokusom na metodološki pristup razvoja studentskih poduzeća te stvoriti podlogu za provedbu dubljeg istraživanja studentskog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Razvoj i promocija obrazovanja za poduzetništvo jedan je od ključnih ciljeva politika Europske unije dugi niz godina. Obrazovanje za poduzetništvo ima značajnu ulogu u oblikovanju načina razmišljanja mladih, kao i u razvijanju vještina, znanja i kompetencija koji su neophodni za stvaranje poduzetničke kulture. Visoka učilišta kao mjesto susreta znanja i ekspertize s jedne strane, te proaktivnosti, inovacija i ideja s druge strane, predstavljaju glavne nosioce razvoja sustava obrazovanja za poduzetništvo. Kroz nove i kreativne načine poučavanja i učenja, nastavne programe i izvannastavne aktivnosti, izravno utječu na promociju poduzetništva kao odabira karijere. U ovom rad autori analiziraju pristupe u obrazovanju za poduzetništvo na visokim učilištima, s posebnim naglaskom na studentska poduzeća.

Ključne riječi: obrazovanje za poduzetništvo; studentsko poduzetništvo; studentska poduzeća; visoka učilišta


152 M. Šimunković, M. Has, D. Milojević: Studentska poduzeća kao pristup obrazovanju za poduzetništvo...

1. UVOD

Obrazovanje za poduzetništvo prepoznato je kao prioritet strategija i politika Europske unije, no niti jedna država članica ne ispunjava kriterij „potpune provedbe“ (eng. Mainstreaming) učenja za poduzetništvo, što podrazumijeva da se provodi na svim razinama obrazovanja (European Commission/EACEA/Eurydice, 2016). Ciljevi ovog rada su prikazati modele obrazovanja za poduzetništvo na visokoškolskoj razini u Republici Hrvatskoj s fokusom na metodološki pristup razvoja studentskih poduzeća te stvoriti podlogu za provedbu dubljeg istraživanja studentskog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Rad sadrži pet poglavlja. Nakon uvoda, u drugom poglavlju prikazat će se strateški okvir koji podupire obrazovanje za poduzetništvo, počevši od šireg strateškog konteksta na razini Europske unije do strateških dokumenata na razini Republike Hrvatske. U trećem poglavlju prikazat će se rezultati pojedinih istraživanja vezanih uz tematiku studentskog poduzetništva, kao i primjeri tri modela za poticanje studentskog poduzetništva sa Sveučilišta u Splitu, Sveučilišta u Zagrebu te Sveučilišta u Osijeku. Četvrto poglavlje fokusirat će se na primjer dobre prakse poticanja studentskog poduzetništva na Visokoj školi za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski kroz koncept kolegija Integralno upravljanje poduzećem, dok će se u petom poglavlju prikazati zaključak rada.

2. STRATEŠKI OKVIR KAO POTPORA OBRAZOVANJU ZA PODUZETNIŠTVO

Strategija Europa 2020 koju je donijela Europska komisija (2011) program je EU-a za rast i otvaranje radnih mjesta u razdoblju od 2010. do 2020. godine. Njome se naglašava pametan, održiv i uključiv rast kao način prevladavanja strukturnih slabosti europskog gospodarstva i poboljšanja njegove konkurentnosti i produktivnosti te podupiranja održivog socijalnog tržišnog gospodarstva. Strategija Europa 2020. predlaže tri prioriteta koji se međusobno nadopunjuju: pametan rast: razvijanjem ekonomije u temeljene na znanju i inovaciji; održiv rast: promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je zelenija i konkurentnija; i uključiv rast: njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja donosi društvenu i teritorijalnu povezanost. Europska komisija obvezala se Strategijom da će raditi na promicanju partnerstva znanja i jačanju veza između obrazovanja, poslovanja, istraživanja i inovacija te na promicanju poduzetništva podupiranjem mladih inovativnih tvrtki. Europska unija zalaže se za fleksibilne načine učenja između različitih obrazovnih sektora i sektora osposobljavanja i njihovih razina te povećanjem privlačnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

U zajedničkom izvješću Vijeća i komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za Europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja koje je donijela Europska komisija (2015) postavljeni su novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja, a time i visokog obrazovanja. Ovaj dokument je nastao na temeljima strategije Europa 2020. Među ostalim stavljen je naglasak i na visoko obrazovanje, gdje je iskazana potreba da treba jačati gospodarstvo znanja i odgovarati na potrebe društva. U visokom obrazovanju nužno je učinkovito


odgovoriti na zahtjeve tržišta rada i društva koji se mijenjaju, poboljšanjem europskih vještina i ljudskog kapitala te jačanjem njegova doprinosa gospodarskom rastu. Kako bi se to postiglo, potrebno je osigurati da se modernizacija usmjeri na sinergije između obrazovanja, istraživanja, inovacija i zapošljavanja čime će se stvarati veze između visokih učilišta i lokalne okoline i regija. Nužno je primjenjivati inovativne pristupe za povećanje relevantnosti studijskih programa, među ostalim upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, poboljšavajući prijelaze na zaposlenje i jačajući međunarodnu suradnju. Prioritet je potreba osiguravanja da svi oblici visokog obrazovanja studentima pruže relevantna napredna znanja, vještine i kompetencije koje će ih pripremati za buduće karijere. Visokim obrazovanjem može se i pomoći pripremiti studente za aktivno građanstvo koje se temelji na otvorenom stavu i kritičkom razmišljanju te pružiti potporu osobnom razvoju, dok istodobno student ispunjava svoju ulogu u prenošenju i stvaranju znanja.

Zbog važnosti obrazovanja za poduzetništvo Europska komisija je donijela i Akcijski plan za poduzetništvo (2013). U akcijskom planu prepoznata je važnost ulaganja u poduzetničko obrazovanje. Ulaganje u poduzetničko obrazovanje daje jedno od najviših povrata u investiciju koje Europa može imati. Istraživanja pokazuju da između 15% i 20% studenata koji sudjeluju u programu mini-tvrtke u srednjoj školi kasnije pokreću vlastitu tvrtku, što je oko tri do pet puta veće u odnosu na opću populaciju. Uloga visokog obrazovanja u poduzetništvu trebala bi biti daleko od prenošenja znanja o sudjelovanju u ekosustavima, partnerstvima i industrijskim savezima. S visokotehnološkim i visokim rastom poduzeća sve više postaju središte javnih politika povezanih s poduzetništvom, a visokoškolske institucije u Europi su aktivna komponenta inovativnih politika država članica i EU. Akcijski plan preporuča da sveučilišta trebaju postati poduzetnija. U takvoj situaciji, Europska komisija u suradnji s OECD-om (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) već je razvila okvir za poduzetnička sveučilišta. Okvir je osmišljen kako bi pomogao zainteresiranim sveučilištima da procijene sebe i poboljšaju svoju sposobnost s prilagođenim modulima učenja. Pristup okviru bit će proširen postupno. Poduzetništvo je Europska komisija (2013) prepoznala i kao jednu od ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje.

Nacionalna Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014. (Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, 2010) imala je među ostalim za cilj uvesti učenje i osposobljavanje za poduzetništvo kao ključne kompetencije u sve oblike, vrste i razine formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i učenja. Iako je djelomično strategija ostvarena, nedonošenjem nove strategije učenje za poduzetništvo tek je dio novih strateških nacionalnih dokumenata koji nisu dio obrazovne politike: Strategija razvoja poduzetništva u RH za razdoblje od 2013. do 2020. godine i Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014. - 2020.

U Strategiji razvoja poduzetništva u RH za razdoblje od 2013. do 2020. godine (Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2013) stavljen je naglasak na poduzetničko obrazovanje, odnosno na (1) formalno učenje koje usmjeravaju nastavnici, a stječe se u obrazovnim ustanovama prema nastavnim planovima i programima što ih odobravaju mjerodavne obrazovne vlasti, (2) neformalno - organizirani proces učenja i obrazovanja usmjeren k usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja,


vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (škole, centri za obuku i cjeloživotno obrazovanje, agencije itd.) i (3) informalno - neplanirano učenje i stjecanje znanja kroz svakodnevne aktivnosti koje ima važnu ulogu u rastu broja ljudi koji se pripremaju za otvaranje poduzeća i uspješno poslovanje poduzeća nakon otvaranja. Strategija daje važnost naporima da institucije nastave razvijati poduzetništvo u sklopu obrazovnoga kurikuluma i podupirati održavanje poslovnih tečajeva kroz mrežu organizacija zaduženih za pružanje potpore u poslovanju koja se razvila u Hrvatskoj.

Na ovu strategiju nadovezuje se Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014. - 2020. (Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2014) prema kojoj je potrebna korjenita reforma sustava obrazovanja zbog premala ili nedovoljna educiranost vezana uz razvoj ženskog poduzetništva. Strategijom se naglašava neophodnost veza akademske zajednice i malog i srednjeg poduzetništva na regionalnoj razini i jačanja programa osposobljavanja i obrazovanja za poduzetništvo. Problem je nedostatak uzora ženskog poduzetništva, od početnica do poduzetnica u rastućim poduzećima, od radno intenzivnih do znanjem intenzivnih pothvata značajan je problem u jačanju poduzetničke aktivnosti žena, jer je učenje od lokalnih uzora najučinkovitije. Preporuka je da akademsku zajednicu treba uključiti u istraživanja poduzetničkih pothvata žena, opisati primjere uspjeha i neuspjeha, a korištenje analize slučaja takvih istraživanja potrebno je uključiti u materijale za obrazovanje kojima se koriste obrazovne i potporne institucije.

Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2015) obrazovanje za poduzetništvo potiče kroz obrazovanje za društveno poduzetništvo i najavljuje otvaranje većeg broja natječaja za obrazovne institucije u svrhu povećanja kompetencija nastavnika, novih programa i slično, a do sada nijedan natječaj nije proveden.

Iako sve europske i nacionalne strategije načelno podupiru obrazovanje za poduzetništvo, u Republici Hrvatskoj postoji još uvijek značajan prostor za poboljšanja, posebno u pogledu financiranja, kako je bilo planirano mjerama Strategije učenja za poduzetništvo 2010. - 2014.

3. STUDENTSKO PODUZETNIŠTVO I PRIMJERI MODELA RAZVOJA STUDENTSKOG PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Studentsko poduzetništvo posljednjih nekoliko godina privlači pozornost znanstvene zajednice. Autori Bergmann, Hundt i Sternberg (2016) ističu nekoliko razloga koji opravdavaju porast broja istraživanja vezanih uz tematiku studentskog poduzetništva. Među njima posebno se ističe činjenica kako su studenti posebno otvoreni za nova iskustva i stjecanje novih znanja, a razdoblje studiranja predstavlja razdoblje spoznaje njihovih poduzetničkih sposobnosti. Nadalje, u posljednjih nekoliko desetljeća brojna su svjetska sveučilišta usmjerila svoje djelovanje poticanju inovacija i poduzetničkog okruženja, posebice kroz triple helix modele koji uključuju suradnju akademske zajednice, realnog sektora i države. Time su zauzela značajniju


ulogu u poticanju poduzetništva među studentima.

Studentsko poduzetništvo uključuje aktivnosti poduzimanja poduzetničkih pothvata od strane studenata tijekom njihova studija (Bergmann, Hundt i Sternberg, 2016). Određena istraživanja razlikuju kategorije u okviru studentskog poduzetništva ističući nekoliko skupina studenta. Studenti poduzetnici predstavljaju one studente koji su već započeli svoje poduzetničke pothvate prije uključivanja u određeni studijski program ili to čine tijekom studija. Poduzetnici početnici su oni studenti koji aktivno rade na pripremi svojih poduzetničkih pothvata, pišu poslovni plan ili traže financijsku potporu za svoj pothvat. Ne – poduzetnici su ona skupina studenata koja nikada nije bila uključena u poduzetničke aktivnosti (Fini et al, 2016).

Audretsch (2014) naglašava kako bi u poduzetničkom društvu visoka učilišta trebala osigurati poduzetničko razmišljanje, vodstvo i aktivnosti koje bi osnažile poduzetnički kapital. Uvođenjem poduzetničkih kolegija u svoje nastavne planove i programe, stručnim praksama i izvannastavnim aktivnostima, visoka učilišta stvaraju pozitivno poduzetničko okruženje koje potiče studente na pokretanje vlastitih poduzetničkih projekata. Prema Holienka, Gál i Kovačičová (2017) visoka učilišta mogu pridonijeti razvoju studentskog poduzetništva kroz tri grupe aktivnosti: stimulaciju, edukaciju i inkubaciju. U kontekstu stimulacije studentskog poduzetništva potrebno je razmotriti načine na koji se može razviti i poticati svijest o poduzetništvu i poduzetničkim prilikama, a oni mogu uključivati primjere dobre prakse i uspješne poduzetničke priče. Edukacijom se usavršuju potrebna poduzetnička znanja i vještine poput pisanja poslovnog plana, dok inkubacija uključuje oblike podrške poput studentskih poduzetničkih inkubatora. Spomenutim aktivnostima studentima se omogućuje stvaranje baze i iskustva koju mogu koristiti i u zrelijim fazama razvoja svojih karijera ukoliko se kasnije odluče za poduzetničke pothvate. Studenti koji započnu svoje poduzetničke projekte tijekom studija, osim tradicionalnih predavanja, u okruženju akademske zajednice mogu koristiti stručna znanja nastavnog osoblja, prostore visokih učilišta, usluge savjetovanja i mentorstava, ali i sve članove zajednice za vrednovanje svojih potencijalnih proizvoda i usluga prilikom istraživanja tržišta (Holienka, Gál i Kovačičová, 2017).

Global University Entrepreneurial Spirit Student’s Survey – GUESS predstavlja globalnih istraživački projekt koji od 2003. godine aktivno istražuje studentsko poduzetništvo. Glavna pitanja kojima se spomenuto istraživanje bavi vezana su uz poduzetničke namjere studenata diljem svijeta, broj studenata koji planira poduzetnički pothvat, broj studenata koji je već započeo aktivno se baviti poduzetništvom te motivaciju i karakteristike spomenutih studenata. Prema istraživanju iz 2016. godine u kojem je sudjelovalo više od 1000 sveučilišta iz 50 zemalja diljem svijeta, 21,9% studenata bilo je u procesu pokretanja vlastitog poslovanja, dok je 8,8% studenata poslovanje već pokrenulo. Također, istraživanje ukazuje kako postoje određene razlike između studenata i studentica koje imaju slabije izražene poduzetničke namjere, kao i da studenti koji dolaze iz poduzetničkih obitelji češće namjeravaju postati poduzetnici (International GUESSS Report 2016).

Ranije spomenuti studentski poduzetnički inkubatori predstavljaju primjer modela potpore razvoju studentskom poduzetništvu u Republici Hrvatskoj. Studentski poduzetnički (ili poslovni) inkubatori posjeduju gotovo sve karakteristike poslovnih


inkubatora, no glavni korisnici su studenti i studentska poduzeća (Šimunković, 2016). Studentski poduzetnički inkubatori studentima pružaju stručnu pomoć kroz mrežu mentorstava, ali i primjenu stečenih teorijskih znanja u realnim poslovnim situacijama s kojima se studenti susreću u svojim studentskim poduzećima. Autori Čizmadija i Stanković (2011) navode kako studentski poduzetnički inkubatori kao nužni alat u edukaciji za poduzetništvo omogućuju:

Poticanje i podržavanje poduzetničkog načina razmišljanja studenata,

Unaprjeđenje suradnje i umrežavanje odgojno-obrazovnih ustanova i znanstveno-istraživačkih institucija s gospodarskim subjektima

Prenošenje znanja kroz mentorski rad svih profesora te na taj način osposobljavanje svih zainteresiranih studenata za osnivanje, vođenje i pripremanje studenata za stvarni svijet poduzetništva,

Financijsku, tehničku i savjetodavnu podršku studentima u osnivanju vlastite tvrtke.

U nastavku rada prikazani su odabrani primjeri studentskih poduzetničkih inkubatora. Kriterij za odabir primjera studentskih poduzetničkih inkubatora je prikaz najbolje prakse u Republici Hrvatskoj.

SPOCK je studentski startup inkubator Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Sveučilišta u Zagrebu. Usluge SPOCK –a mogu koristiti studenti Sveučilišta u Zagrebu i osobe koje su završile studij, dvije godine po završetku studija. Kroz svoj program inkubator studentima omogućava podršku, vodstvo, stjecanje znanja i razvoj vještina potrebnih da ideje pretvore u profitabilna rješenja i uspješna poduzeća. Pritom su im na raspolaganju razne radionice koje obuhvaćaju formiranje modela poslovnog planiranja, osnove dizajna i oblikovanja, upravljanje timovima, pokretanje i vođenje malih poduzeća i ostale relevantne poduzetničke teme, kao i korištenje prostora i opreme unutar inkubatora. Također, kroz program startup poduzeća se povezuju sa stručnjacima, mentorima, investitorima koji dijele njihovo znanje, iskustvo i interese (SPOCK, 2018).

Studentski poduzetnički inkubator – SPI osnovan je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu kao nastavak razvijanja poduzetničkih aktivnosti studenata na Sveučilištu, nakon nekoliko odrađenih „Student Business Academy“ programa. Inkubator je namijenjen svim studentima Sveučilišta u Splitu koji su poduzetnički orijentirani i motivirani za pokretanje poduzetničkih projekata. Studentima je omogućeno korištenje tehničko opremljenog prostora za rad u kojem mogu razvijati svoje inovacije i sudjelovati u timskom radu. Također, SPI studentima kroz različite edukacije i radionice upotpunjuje stručna znanja studenata u području marketinga, financija i upravljanja, pružajući im na taj način uvid u proces realizacije poduzetničke ideje (SPI, 2018).

SIOS – Studentski inkubator Osijek osnovan je u sklopu projekta A.C.T.I.V.E.– Activity and Creativity Through Ideas and Ventures, čiji je nositelj bio Ekonomski fakultet u Osijeku. Inkubator je usmjeren edukaciji studenata, mladih nezaposlenih i učenika srednje škole o poduzetništvu i „mekim vještinama” s ciljem njihovog osnaživanja za tržište rada, samozapošljavanje i stjecanje poduzetničkih znanja i


vještina. Osim usluga edukacija, korisnicima se pružaju savjetodavne usluge vezane uz knjigovodstveno savjetovanje za poduzetnike početnike, pravna pomoć vezana uz radno pravo, mentoriranje za pokretanje i razvoj poslovanja te mentoriranje o aktivnom traženju posla. Korisnicima je na raspolaganju i uredska oprema kao i poduzetnička čitaonica koja sadrži relevantnu literaturu i edukativne filmove vezane uz pokretanje poduzetničkih pothvata, pronalaženje poduzetničkih ideja kao i za pripremu za konkurentniji izlazak na tržište rada (SIOS, 2018).

Odabrani primjeri prikazuju kako studentski poduzetnički inkubatori okupljaju proaktivne i poduzetnički motivirane studente pružajući im savjetodavnu podršku kroz mrežu mentora te mogućnost umrežavanja s poslovnom zajednicom Također, studentski poduzetnički inkubatori putem svojih usluga i aktivnosti potiču razvoj studentskog poduzetništva te osiguravaju stjecanje znanja i vještina relevantnih za profesionalni razvoj studenata.

4. PRIMJERI DOBRE PRAKSE: STUDENTSKA PODUZEĆA NA VISOKOJ ŠKOLI NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski (dalje u tekstu: Visoka škola NŠZ) prepoznata je kao primjer dobre prakse u obrazovanju za poduzetništvo te je kao jedna od članica Obrazovne grupe Zrinski (OGZ) u suradnji s HAMAG INVEST-om pokrenula program „Mreža studentskih poduzetničkih inkubatora“ (MSPI) u 2012. godini. MSPI je namijenjena svim studentima (redovnih i izvanrednih) preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija sveučilišta i ostalih visokoškolskih ustanova (Studija izvodljivosti „Mreže studentskih poduzetničkih inkubatora“, 2012). Namijenjena je i mentorima (profesorima i poduzetnicima) koji kroz razne aktivnosti pripremaju studente za svijet poduzetništva, a mentorstvo profesora omogućuje trening svim zainteresiranim studentima u osnivanju i upravljanju malim i srednjim poduzećima te omogućuje prijenos praktičnog znanja. U MSPI se mogu uključiti i sve visokoškolske institucije te potporne institucije u Republici Hrvatskoj s ciljem podrške razvoju poduzetništva studentske populacije, kao i mentori poduzetnici koji svojim iskustvom znaju usmjeriti studente pri razradi poduzetničke ideje te dati konkretne savjete (MSPI, 2018).

Visoka škola NŠZ 2008. godine osnovala je „Studentski poduzetnički inkubator“ kao infrastrukturnu potporu i mentorsku mrežu stručnjaka u različitim područjima kao što su poduzetništvo, marketing, računovodstvo, pravo, ljudski resursi, poslovno umrežavanje itd., a 2016. godine Visoka škola NŠZ osniva BIZ – poduzetnički inkubator d.o.o. (Business Incubator Zrinski) koji nastavlja uspješan rad Studentskog poduzetničkog inkubatora te je upisan u Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture (JRPI).

Na stručnom studiju Ekonomija poduzetništva studenti stječu znanja kolegijima sukladno nastavnom planu i programu studija te ishodima učenja na razini programa, no kolegiji Integralno upravljanje poduzećem I-IV (IUP I-IV) čine okosnicu studijskog programa. Kada opisuju kolegij Integralno upravljanje poduzećem, Gregorić, Knok i Tkalec (2015) navode kako se radi o interdisciplinarnom kolegiju „kojemu je


prvenstveni cilj stjecanje poduzetničke kompetencije, a onda i potrebne kvalifikacije za upravljanje malim i srednjim poduzećima“. Isti autori navode kako kolegiji IUP I-IV predstavljaju didaktičko-metodički pristup koji je rijedak u europskim okvirima, a na kolegijima se „osim stjecanja samo teorijskog znanja (kognitivno područje), preferira i stjecanje poduzetničke vještine (psihomotoričko područje) te u konačnici i poduzetnički stav, karakteristike (afektivno područje)“.

Kolegiji IUP I-IV orijentirani su na primjenu aplikativnog znanja na stvarne primjere pa tako redoviti studenti rade na praktičnim primjerima studentskih poduzeća, a izvanredni na primjeru odabranog poduzeća, gdje odabrano poduzeće može biti poduzeće u kojem je izvanredni student zaposlen.

U 2017. godini došlo je do manje revizije ishoda učenja na kolegijima IUP I-IV te su usvojeni revidirani ishodi učenja (navedeni u tablici 1.1.), sukladno Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HKO) te najnovijim Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), a istodobno se vodilo računa kako bi kolegij(i) i dalje obuhvaćali ishode učenja usmjerene na stjecanje poduzetničke kompetencije i kvalifikacije za upravljanje malim i srednjim poduzećem.

Tablica 4.1. Ishodi učenja na kolegijima Integralno upravljanje poduzećem I-IV (IUP I-IV)

Kolegij Ishodi učenjaKolegij: IUP I

Studij: EP*

Godina: 1.

Semestar: 2.

Po uspješnom savladavanju kolegija studenti/ce će moći:

• Procijeniti održivu poduzetničku priliku• Razlikovati poslovne subjekte i koncepte osnivanja poduzeća• Prikazati korake pri registraciji poduzeća• Usporediti strategije ulaska u svijet poduzetništva• Napisati skraćeni poslovni plan• Prezentirati razvijenu poduzetničku ideju

Kolegij: IUP II

Studij: EP*

Godina: 2.

Semestar: 3.


• Analizirati poslovne procese u poduzeću i pristupe unaprjeđenja poslovnih procesa

• Procijeniti mogućnost korištenja usluga PPI (poduzetničko potpornih institucija)

• Oblikovati vizualni identitet poduzeća i razviti brand poduzeća• Kreirati sadržaj za web-stranicu i stranice društvenih mreža

poduzeća• Usporediti vlastito poslovanje s poslovanjem subjekta koji su lideri

u djelatnosti kojim se bavi odabrano poduzeće (benchmarking)


Kolegij: IUP III

Studij: EP*

Godina: 2.

Semestar: 4.


• Planirati novi poslovni pothvat u okviru društvenog poduzetništva• Izraditi plan zapošljavanja i motiviranja zaposlenika• Rangirati životopise kandidata za posao• Voditi poslovnu komunikaciju s internim i eksternim dionicima• Razviti etički kodeks i kodeks društveno odgovornog poslovanja

Kolegij: IUP IV

Studij: EP*

Godina: 3.

Semestar: 5.


• Odabrati optimalnu pregovaračku taktiku• Planirati razvoj novih proizvoda i usluga u kontekstu menadžmenta

inovacija• Objasniti temeljni koncept startup poduzetništva• Koristiti inovativne metode i tehnike poslovnog planiranja• Utvrditi mogućnosti financiranja poduzetničkih projekata• Analizirati strategije međunarodne poduzetničke aktivnosti

Izvor: Izrada autora

* EP – Stručni studij Ekonomija poduzetništva Visoke škole Nikola Šubić Zrinski

Na kraju prve godine stručnog studija Ekonomija poduzetništva, redoviti studenti osnivaju stvarno trgovačko društvo (j.d.o.o.) - studentska poduzeća prema afinitetima studenta ili grupe studenata. Visoka škola NŠZ formalni je osnivač poduzeća, a studenti su formalno vezani uz poduzeće Ugovorom o osnivanju studentskog poduzeća kojeg potpisuju s Visokom školom NŠZ. Osnovano poduzeće u realnom tržišnom okruženju posluje kao samostalan poslovni subjekt u okviru studentskog poduzetničkog inkubatora. Tim se jedinstvenim didaktičko-metodičkim pristupom koji se navodi i u Strategiji učenja za poduzetništvo 2010.- 2014. (2010) omogućuje stjecanje znanja i vještina u realnim, tržišnim uvjetima. Temeljni kapital za osnivanje studentskog društva s ograničenom odgovornošću osigurava Visoka škola NŠZ, a studenti se brinu o registraciji i poslovanju novoosnovane tvrtke uz pomoć profesora, stručnjaka s dugogodišnjim praktičnim iskustvom (Čizmadija i Stanković, 2011).

Od 2008. godine ukupno je osnovano 36 poduzeća (četiri d.o.o. i 32 j.d.o.o.), prosječno 3.6 po godini. Studenti samostalno određuju djelatnosti poduzeća, a ona su uglavnom usmjerena na proizvodnju i usluge. Trenutno je unutar BIZ-poduzetničkog inkubatora aktivno dvanaest poduzeća.


Tablica 4.2. Studentska poduzeća osnovana na Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski

BR. Naziv poduzećaGodina osnutka

Kratak opis djelatnosti

Status (aktivno,

neaktivno) unutar BIZ-

poduzetničkog inkubatora

1.ČAROBNI KORAK

d.o.o.2008.

Organizacija dječjih rođendana.

Neaktivno

2. ČAROBNI PUT d.o.o. 2010. Posredovanje u turizmu. Neaktivno

3. RUKI ZRIN d. o. o. 2011Proizvodnja i prodaja promotivnih artikala.

Neaktivno

4. PANOGRAF d. o. o. 2012.Oglašavanja putem

panela.Neaktivno

5.FIT FOR LIFE –

ZRINSKI j.d.o.o.2014. Prodaja sportske opreme. Neaktivno

6.SERVIS ZRINSKI

j.d.o.o. 2014.

Popravak električne opreme.

Neaktivno

7.NAKIT ZRINSKI

j.d.o.o.2014. Izrada i prodaja nakita. Neaktivno

8.INFORMATIKA

ZRINSKI j.d.o.o.2014. Informatičke usluge. Neaktivno

9.ŠLJIVICA ZRINSKI

j.d.o.o.2014.

Proizvodnja proizvoda od šljive.

Neaktivno

10.ZAŠTITA ZRINSKI

j.d.o.o.2014.

Prodaja proizvoda za osobnu zaštitu.

Neaktivno

11.LED RASVJETA

ZRINSKI j.d.o.o.2014.

Prodaja i instalacija LED rasvjetnih tijela.

Neaktivno

12.MOTO ZRINSKI

j.d.o.o.2014.

Trgovina automobilima i motornim vozilima.

Neaktivno

13. EKO ZRINSKI j.d.o.o. 2015.Proizvodnja i prodaja

ekološki uzgojenih prehrambenih proizvoda.

Neaktivno

14. PUCE ZRINSKI j.d.o.o. 2015.Restauracija starog

namještaja.Neaktivno

15.VITAMINUM ZRINSKI

j.d.o.o.2015. Prodaja dijetetske hrane Neaktivno

16.AKOMODO ZRINSKI

j.d.o.o.2015.

Djelatnost putničkih agencija.

Neaktivno


17.KOZMETIKA ZRINSKI

j.d.o.o.2015.

Prodaja kozmetičkih proizvoda.

Neaktivno

18.STEP IN ZRINSKI

j.d.o.o.2015. Usluge promidžbe. Neaktivno

19.SALACIA ZRINSKI

j.d.o.o.2015.

Prodaja uredskog materijala.

Neaktivno

20MATERIJAL ZRINSKI

j.d.o.o.2015.

Prodaja uredskog materijala.

Neaktivno

21.BEAUTY ZRINSKI J.D.O.O. j.d.o.o.

2016.Usluga šminkanja i prodaje

kozmetike.Neaktivno

22.TIANTE ZRINSKI

j.d.o.o.2016.

prodaja pjeskarenog stakla i ostalih personaliziranih

poklona.Neaktivno

23. ZEUS MECHA j.d.o.o. 2016.Prodaja i servis

informatičke opreme.Neaktivno

24.VALIBORA ZRINSKI

j.d.o.o.2016.

Izrada i prodaja unikatnih ukrasnih anđela.

Neaktivno

25.GLINUS ZRINSKI

j.d.o.o.2017.

Izrada i prodaja suvenira i ostalih proizvoda od gline.

Aktivno

26.SHAGGY FRIENDS

j.d.o.o.2017.

Izrada i prodaja personaliziranih ukrasnih

okvira.Aktivno

27. APES DRON j.d.o.o. 2017.Usluga fotografiranja i

snimanja dronom.Aktivno

28.INFINITE MEMORY

j.d.o.o.2017.

Izrada i prodaja ukrasnih proizvoda.

Aktivno

29.FRIKTOM ZRINSKI

j.d.o.o.2018.

Izrada frikcijskih dijelova kočionih sustava za

strojeve i vozila.Aktivno

30.ANONIMO INSIDERS

j.d.o.o.2018.

Usluga mystery shoppinga i analiza prikupljenih

podataka.Aktivno

31.PLESNI STUDIO IGNEA

j.d.o.o.2018.

Organizacija pružanje usluga plesnih tečajeva.

Aktivno

32.PIC' N' GO ZRINSKI

j.d.o.o.2018.

Snimanje i prodaja polarod fotografija.

Aktivno

33. SMARTPARK j.d.o.o. 2018.Prodaja jednostrukih

parking uređaja.Aktivno


34.AURORA ZRINSKI

j.d.o.o.2018.

Proizvodnja i prodaja poslovne odjeće za žene.

Aktivno

35. STRIX MEDIJA j.d.o.o. 2018.Usluge digitalnog

marketinga.Aktivno

36.WILD RANCH ZRINSKI

j.d.o.o.2018.

Pružanje usluga škole jahanja i terapijskog

jahanja.

Prodaja ekološki uzgojenog povrća.

Aktivno

Izvor: Izrada autora prema Sudskom registru Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske

Iako bi bilo logično da broj novoosnovanih studenskih poduzeća bude u stalnom porastu i u skladu s porastom broja novoupisanih studenata na Visokoj školi NŠZ, u grafikonu 4.1. vidljivo je kako se zadnjih godina broj novoosnovanih studentskih poduzeća kreće između četiri i osam. To se može opravdati činjenicom da studentsko poduzeće može osnovati minimalno jedan student, a maksimalno tri studenta, tako da broj poduzeća ovisi o preferenciji studenata za samostalnim ili timskim radom.

Grafikon 4.1. Broj novoosnovanih studentskih poduzeća po godinama na Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski

Izvor: Izrada autora prema Sudskom registru Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske


Istraživanje provedeno u svrhu ovog rada ograničenog je karaktera te bi svakako bilo poželjno u narednom razdoblju provesti istraživanje koje bi obuhvatilo studente što većeg broja visokih učilišta na kojima se provode neki od modela obrazovanja za poduzetništvo te napraviti empirijsku usporedbu ishoda različitih modela koji se trenutno primjenjuju.

5. ZAKLJUČAK

U poglavlju koje se odnosi na strateški okvir dan je pregled strateških dokumenata koji se odnose na potporu obrazovanju za poduzetništvo. Obrazovanje za poduzetništvo ima značajnu ulogu u oblikovanju načina razmišljanja mladih, kao i u razvijanju vještina, znanja i kompetencija koji su neophodni za stvaranje poduzetničke kulture na svim razinama obrazovanja. Visoka učilišta predstavljaju glavne nosioce razvoja sustava obrazovanja za poduzetništvo. Visoka učilišta mogu pridonijeti razvoju studentskog poduzetništva kroz grupe aktivnosti: stimulaciju, edukaciju i inkubaciju.

Primjer modela potpore razvoju studentskom poduzetništvu u Republici Hrvatskoj su studentski poduzetnički inkubatori. Oni posjeduju gotovo sve karakteristike poslovnih inkubatora, no glavni korisnici su studenti i studentska poduzeća. U radu su prikazani odabrani primjeri studentskih poduzetničkih inkubatora, ali i ostali modeli potpore razvoju studentskog poduzetništva u Hrvatskoj.

U radu su kao primjer dobre prakse obrađena studentska poduzeća na Visokoj školi za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski koja je prepoznata je kao primjer dobre prakse u obrazovanju za poduzetništvo, na kojoj je od 2008. godine osnovano 36 poduzeća.

Iz svega navedenog vidljivo je da obrazovanje za poduzetništvo u visokom obrazovanju ima temelje u strateškim dokumentima Europske unije i nacionalnim strateškim dokumentima. Studentsko poduzetništvo prepoznato je u sustavu visokog obrazovanja, a kao primjer dobre prakse prednjače studentska poduzeća Visoke škole Nikola Šubić Zrinski s obzirom da je to jedino visoko učilište u RH gdje studenti za vrijeme studija osnivaju i upravljaju stvarnim poduzećima i djeluju na tržištu.


STUDENT ENTERPRISES AS AN APPROACH IN EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP: EXAMPLES AND GOOD PRACTICES IN THE REPUBLIC

OF CROATIA

Mario Šimunković, MA in Economics, Lecturer, University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić



Maja Has, MA in Economics, Lecturer, University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić



Dimitrije Milojević, MA in Political science, Lecturer, University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić



ABSTRACT

The objectives of this paper are to illustrate the models of entrepreneurship education at the higher education level in the Republic of Croatia with a focus on the methodological approach of the development of student companies and to create the basis for the deeper study of student entrepreneurship in the Republic of Croatia. Promotion and development of education for entrepreneurship have been one of the key objectives of the policies of the European Union for many years. Education for entrepreneurship plays a significant role in shaping young people's mindset as well as developing the skills, knowledge, and competencies necessary to create an entrepreneurial culture. Higher education institutions are the main drivers of the development of education system for entrepreneurship, as a meeting place of knowledge and expertise on the one hand, and proactivity, innovation, and ideas, on the other hand. New and creative methods of teaching and learning, curricula and extracurricular activities directly affect the promotion of entrepreneurship as a career choice. In this paper, the authors analyze the approaches to education for entrepreneurship at higher education institutions with special emphasis on student enterprises.

Keywords: education for entrepreneurship; student entrepreneurship; student enterprises; higher education institutions


LITERATURA

1. Audretsch, D. B. (2014). From the entrepreneurial university to the university for the entrepreneurial society. The Journal of Technology Transfer, 39(3), 313–321. doi:10.1007/s10961-012-9288-1

2. Bergmann, H., Hundt, C. i Sternberg, R. (2016). What makes student entrepreneurs? On the relevance (and irrelevance) of the unviersity and the regional context for student start-ups. Small Business Economics (forthcoming). doi: 10.1007/s11187-016-9700-6

3. Čizmadija, I. i Stanković, D. (2011). Poduzetnički inkubatori u edukaciji za poduzetništvo. Obrazovanje za poduzetništvo - E4E, 1(1), 129-139. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/file/192177

4. European Commission/EACEA/Eurydice (2016). Entrepreneurship Education at School in Europe. Eurydice Report. Luxembourg: Publications Office of the European Union. Preuzeto s https://eacea.ec.europa.eu/national-policies/eurydice/content/entrepreneurship-education-school-europe_en (01.09.2018.)

5. Europska komisija (2006). Recommendation of the European Parliament and of the Council. Preuzeto s https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=CELEX:32006H0962&from=EN (18.08.2018.)

6. Europska komisija (2011). Europe 2020 Flagship Iniative Innovation Union. Preuzeto s https://mzo.hr/sites/default/files/migrated/europa-2020.pdf (18.08.2018.)

7. Europska komisija (2013). Entrepreneurship 2020 action plan. Preuzeto s https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=CELEX:52012DC0795&from=EN (18.08.2018.)

8. Europska komisija (2015). Zajedničko izvješće Vijeća i komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za Europsku suradnju u području Obrazovanja i osposobljavanja. Preuzeto s https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52015XG1215(02)&from=HR (18.08.2018.)

9. Fini R., Meoli A., Sobrero M., Ghiselli S. i Ferrante F. (2016). Student Entrepreneurship: Demographic, Competences and Obstacles. Technical Report - Almalaurea Consortium

10. Gregorić, M., Knok, Ž. i Tkalec, Z. (2015). Ocjenjivanje uspješnosti studenata u visokom obrazovanju za poduzetništvo putem primjene modularnih inteligentnih sustava. Obrazovanje za poduzetništvo - E4E, 5(2), 23-31. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/149527

11. Holienka, M., Gál, P. i Kovačičová, Z. (2017). Drivers of Student Entrepreneurship in Visegrad Four Countries: GUESSS Evidence. Central European Business Review, 6(02) 54 – 63.


12. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010). Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014. Preuzeto s http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Strategija_ucenja_za_poduzetnistvo_2010-2014.pdf

13. Ministarstvo poduzetništva i obrta (2013). Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013. - 2020. Preuzeto s http://www.europski-fondovi.eu/sites/default/files/dokumenti/Strategy-HR-Final.pdf (18.08.2018.)

14. Ministarstvo poduzetništva i obrta (2014). Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. Preuzeto s http://www.europski-fondovi.eu/sites/default/files/dokumenti/SRP%C5%BD%20%202014%20-%202020.pdf (19.08.2018.)

15. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava (2015). Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Preuzeto s http://www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/2015/02/Strategija-razvoja-dru%C5%A1tvenog-poduzetni%C5%A1tva-u-RH-za-razdoblje-2015-2020.pdf (19.08.2018.)

16. Mreža studentskih poduzetničkih inkubatora – MSPI. Preuzeto s https://www.mspi.hr/kome-je-namijenjen-mspi/ (01.10.2018.)

17. Mreža studentskih poduzetničkih inkubatora. Preuzeto s https://www.mspi.hr/kome-je-namijenjen-mspi/ (01.10.2018.)

18. Sieger, P., Fueglistaller, U., i Zellweger, T. (2016). Student Entrepreneurship 2016: Insights From 50 Countries. St.Gallen/Bern: KMU-HSG/IMU.

19. Studentski inkubator Osijek – SIOS. Preuzeto s http://sios.hr/ (01.10.2018.)

20. Studentski poduzetnički inkubator – SPI. Preuzeto s http://spi.efst.hr/ (01.10.2018.)

21. Studentski startup inkubator Fakulteta elektrotehnike i računarstva – SPOCK. Preuzeto s https://spock.fer.hr (01.10.2018.)

22. Studija izvodljivosti „Mreže studentskih poduzetnickih inkubatora (2012). Zagreb: Obrazovna grupa Zrinski.

23. Šimunković, M. (2016). Studentski poduzetnički inkubatori kao potporna institucija za razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Praktični menadžment, 7(1), 66-69. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/171167

24. Vlada Republike Hrvatske (2010). Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014. Preuzeto s http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Strategija_ucenja_za_poduzetnistvo_2010-2014.pdf (01.10.2018)


UPUTE ZA AUTORE

NASLOV RADA

<dva reda razmaka >

Autor s titulom, tvrtka ili visoko učilište

Adresa: Ulica, mjesto, država

Telefon: + 000 00 000, e-mail: autor@domena

(red razmaka)

SAŽETAK

Uredništvo prima neobjavljene radove na hrvatskom i engleskom jeziku. Sažetak rada treba biti napisan u jednom odlomku na hrvatskom i engleskom jeziku italic/ukošenim fontom, treba ukazati na problem i ciljeve istraživanja, korištene metode istraživanja, populaciju, veličinu uzorka, najvažnije rezultate i zaključak. Prilaže se u posebnom dokumentu s navedenim naslovom rada, imenom i prezimenom autora, afilijacijom autora na oba jezika i naslovljeno sa SAŽETAK, eng. ABSTRACT veličine od 150 do 300 riječi. Sažetak na jeziku članka treba smjestiti između naslova i teksta članka, a sažetak na drugom jeziku iza teksta članka, prije popisa literature. Cjeloviti rad treba dostaviti na engleskom i/ili hrvatskom jeziku. Autori su odgovorni za kvalitetu teksta.

(red razmaka)

Ključne riječi: ispod sažetaka navesti 3 do 5 ključnih riječi, razdvojiti ih „;“ (točka sa zarezom)

(dva reda razmaka)

1. UVOD

(red razmaka)

Časopis OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuje izvorne znanstvene, pregledne i stručne radove koji neposredno ili posredno reflektiraju tematiku učenja i obrazovanja za poduzetništvo te povezanih tema. Objavljuju se samo prethodno neobjavljeni radovi. Autor ili autori snose odgovornost za uvažavanje etike znanstvenika, napose glede korištenja dijelova teksta preuzetih od drugih autora te odgovornost da isti rad nije prethodno već negdje objavljen. Časopis izlazi dva puta godišnje. Prema potrebi, izdavat će se i izvanredni brojevi.

168 Upute za autore

Radove uredništvu treba dostaviti u elektroničkom obliku, u Word dokumentu na adresu: [email protected]. Zadatak je autora što detaljnije poštivati pravila izgleda rada i dostaviti lektoriran tekst pregledan odgovarajućim spelling checkom (hrvatski, engleski). Opseg radova, uključujući sažetak, bibliografiju, bilješke i mjesto za grafičke priloge, može iznositi najviše 5000 riječi.

(dva reda razmaka)

2. NASLOV

(red razmaka)

Nužno je koristiti obostrano poravnanje, prored 1,5 redak, Arial, veličinu slova 12 točaka. Između poglavlja treba koristiti dva reda razmaka, a između naslova poglavlja i teksta red razmaka.

- Naslov poglavlja poravnati na sredinu između dviju margina članka, pisati velikim tiskanim slovima veličine 14 točaka, stil fonta podebljano/bold.

- Naslove potpoglavlja pisati malim tiskanim slovima, veličine 14 točaka, koristiti lijevo poravnanje i stil fonta podebljano/bold.

- Naslove poglavlja i potpoglavlja numerirati arapskim brojevima.

- Za format stranice odrediti margine: gornja, donja, lijeva i desna 20 mm.

(red razmaka)

2.1. Citati

(red razmaka)

Svaki put kada se u tekstu navode tuđe riječi, rečenice, sintagme, podaci i sl., izvor se daje u tekstu (APA stil), a ne u bilješkama ispod teksta. U bilješkama se mogu navoditi samo pojašnjenja (terminologija itd.). Referenca se stavlja u zagradu te sadrži prezime autora, godinu izdanja i stranicu, npr. (Holmberg, 1977, str. 23), a u slučaju parafraziranja navoda u zagradu se stavlja prezime autora i godinja izdanja, npr. (Holmberg, 1977).

(red razmaka)

2.2. Slike, tablice, grafikoni

(red razmaka)

Svaku tablicu, sliku i grafički prilog treba numerirati (slika 1, 2, 3, …), a njihove nazive navesti iznad priloga veličinom slova 12 točaka, a izvore ispod veličinom slova 12 točaka.

(dva reda razmaka)


ZAKLJUČAK

(red razmaka)

U zaključku sumirati ključne spoznaje i rezultate istraživanja te praktičnu primjenu rezultata istraživanja.

170 Upute za autore

LITERATURA

(red razmaka)

U popis literature na kraju rada navesti podatke o svim djelima koja se spominju u referencama i to abecednim redom po prezimenu autora te numerirati arapskim brojevima.

1. Aras, G. i Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.

2. Avery, G. C. i Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. doi:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Preuzeto s http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html (23.04.2011.)

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Näsi, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking (str. 75-96). Helsinki: LSR-Julkaisut Oy.

5. Državni zavod za statistiku (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing

resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. U K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (ur.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepreneurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (str. 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A&B, 7, (str. 909-923). Preuzeto s http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O' Keefe, E. (n. d). Egoism & the crisisin Western values. Online Originals. Preuzeto s http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15.08.2014.)

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Preuzeto s http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (02.05.2014.)

11. Pfeifer, S. i Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb´s learning style theory to entrepreneurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Harvard Business Review, 84(12), 14–14. Preuzeto s http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

RADOVI KOJI SE NE PRIDRŽAVAJU UPUTA PISANJA NEĆE BITI PRIHVAĆENI ZA OBJAVU U ČASOPISU. UREDNIŠTVO PRIDRŽAVA PRAVO ODLUČIVANJA O IZBORU TEKSTOVA I REDOSLIJEDA OBJAVLJIVANJA. NAJMANJE DVA NEOVISNA RECENZENTA RECENZIRAT ĆE SVE PRISPJELE RADOVE. RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO NE HONORIRAJU SE.


GUIDELINES FOR AUTHORS

TITLE OF THE PAPER

<2 line spacing>

The name of the author, title, affiliation

Complete address

Telephone: +000 00 000, e-mail: author@domain

(one line spacing)

ABSTRACT

The editorial board accepts unpublished papers in Croatian and English language. The abstract must be submitted in English and Croatian language. The text of an abstract has to be written in one paragraph in italic.The abstract should address the problem and the goals of the research, the methods used, population, sample, the most relevant results and the conclusion. It should be submitted separately, together with the title, the name of the author, their affiliation, in both languages and should be marked SAŽETAK, eng. ABSTRACT. The length of the abstract is between 150 and 300 words. The abstract written in the same language as the paper should be placed between the title and the text, and the abstract in a different language should be placed after the text before the literature.The full paper should be submitted in English or/and Croatian language(s). The authors are responsible for the quality of the translated text.

(one line spacing)

Key words: provide 3 – 5 key words separated by semicolon immediately after the abstract

(two line spacing)

1. INTRODUCTION

(one line spacing)

Journal EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP publishes original scientific papers, scientific reviews, professional reviews and professional papers directly or indirectly related to learning and education for entrepreneurship and related topics. The journal publishes only previously unpublished papers. Authors are responsible for adhering to scientific ethics, especially with regards to using parts of texts from other authors as well as submitting papers that have not been previously published. The journal is published twice a year. If necessary, extra editions will be published.

Papers should be submitted electronically, in word format to: [email protected]. Authors should follow the guidelines for paper submission and their texts have to be previously proofread and spell checked. The length of the paper, including abstract, bibliography, notes and appendices should not exceed 5000 words.

172 Guidelines for authors

(two line spacing)

2. TITLE

(single line spacing)

It is mandatory for the title to be fully justified with 1.5 line spacing, font Arial and text size 12 pt. Paragraphs must be separated by two line spacing whereas the title of the paragraph and the text should be separated by single spacing.

— Paragraph title should be centrally justified between the two article margins, with mandatory use of upper case letters size 14 pt, font bold

— Subparagraph title should be written in lower case letters size 14 pt with left justify and font bold

— Paragraph and subparagraph headings must be numbered as Arabic numerals

— Set margins for page form: upper, lower, left and right 20 mm


2.1. Quotations


Every time someone else's words, sentences, phrases, data, etc. are quoted, the source must be cited in the text (APA style), not in the footnotes below the text. The footnotes can only include explanations (terminology, etc.). References should be quoted in brackets and they should include the author's name, year of publication and page number, e. g. (Holmberg, 1977, p. 23). In case of paraphrasing quotations the author's name and the year of publication is placed in brackets, e. g. (Holmberg, 1977).


2.2. Figures, tables, graphs


All tables and figures should be numbered (figure 1, 2, 3, ...). The title of the graphic file formats needs to be cited above the tables or figures and the sources are cited below with text size 12 pt.

(double line spacing)

3. CONCLUSION


Conclusion should contain key notions and research results as well as their practical application.


LITERATURE

(one line spacing)

1. The literature at the end of the paper should contain information on all sources mentioned in the references. They should be listed alphabetically according to author’s last name and numbered using Arabic numerals.

2. Aras, G. & Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.

3. Avery, G. C. & Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. doi: 10.1108/108785711 11128766

4. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Retrieved from http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html

5. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Näsi, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking. (pp 75-96). Helsinki: LSR-Julkaisut Oy.

6. Državni zavod za statistiku (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

7. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.8. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for

managing resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. In K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (Eds.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepreneurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (pp 1317-1341).

9. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A&B, 7(909-923). Retrieved from http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

10. O' Keefe, E. (n. d). Egoism & the crisis in Western values. Online Originals. Retreived from http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15.08.2014)

11. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Retreived from http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (02.05.2014.)

12. Pfeifer, S. & Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb´s learning style theory to entrepreneurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

13. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Harvard Business Review, 84(12), 14–14. Retrieved from http://hbr.org/

14. Škrtić, M. & Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

PAPERS WHICH DO NOT COMPLY WITH THE GUIDELINES WILL NOT BE PUBLISHED IN THE JOURNAL. THE EDITORIAL BOARD DECIDES ON THE CHOICE OF THE TEXTS AND THE PUBLICATION ORDER. ALL PAPERS WILL BE REVIEWED BY AT LEAST TWO INDEPENDENT REVIEWERS. AUTHORS DO NOT RECEIVE FEES FOR THE PAPERS PUBLISHED IN THE JOURNAL.

BILJEŠKE

obrazovanje za poduzetniŠtvo – e4e · poduzetništva i upravljanja te na disciplinama koje se...

Documents