OBITELJ je temeljni oblik ljudske zajednice!!!Postoji nekoliko definicija obitelji:

1. Sociološka definicija2. Psihološka definicija3. Statička definicija

OBITELJSKO PRAVO-skup pravnih pravila kojima se u pravnom sustavu uređuju odnosi među članovima obitelji

Samostalna grana prava – ako su obiteljskopravne norme izdvojene u zasebnu cjelinu i čine samostalan dio pravnog sustavaDio građanskog prava – ako su odredbe obiteljskopravnog sadržaja dio šireg, tj. građanskopravnog uređenja.

SADRŽAJ OBITELJSKOG PRAVA:Pravno uređenje specifičnih društvenih odnosa, onih koji su po svojoj naravi intimni i obiteljski.Pravno uređenje obiteljskih odnosa sadrži:

@ propise koji određuju između kojih osoba i uz koje pretpostavke pojedini odnos nastaje

@ koje pravne učinke ima nastali odnos@ uz koje pretpostavke i s kojim

posljedicama dolazi do njegova prestanka

S pravnog gledišta obitelj čini skupina osoba koje su međusobno povezane srodstvom, brakom ili kojom drugom pravno relevantnom odrednicom i između kojih postoje zakonom uređena prava i dužnosti.

GLAVNE ZNAČAJKE OBITELJSKOG PRAVA

Obiteljske odnose PRAVNO uređuju propisi koji su po značajnosti poglavito stroga pravila (ius cogens – kogentna)Većina pravnih sadržaja u pravnom uređenju obiteljskih odnosa propisana je pravilima koja zahtijevaju vrlo određena ponašanja i postupke ČLANOVA OBITELJI i DRŽAVNIH TIJELA koja ob. Pravo primjenjuju.

Strogost pravila tumači se činjenicom da su u svakoj društvenoj zajednici obiteljski odnosi izrazito važni.Volja pojedinca ima određeno pravno značenje u vezi sa zasnivanjem pojedinog obiteljskopravnog odnosa (braka) i ponekog učinka odnosa (biranje prezimena).Propisana je stroga forma za izjavu volje u vezi s važnim životnim odlukama i nije dopušteno izjavi volje dodati uvjet ili rok.

Članovima obitelji smatraju se:bračni i izvanbračni drugovi, roditelji i djeca i drugi srodnici,posvojitelji i posvojenici te skrbnici i štićenici.

OBITELJSKOPRAVNA ZNANOST: Posebna disciplina pravne znanosti koja se bavi svestranim istraživanjem i propitivanjem svih aspekata obiteljakog prava.

OBITELJSKI ODNOSI: Vrsta društvenih odnosa presudnih za opstanak pojedinca i društvene zajednice.

PRAVNI UČINCI OBITELJSKIH ODNOSAZa svaki pravno uređeni obiteljski odnos propisane su dvije osnovne kategorije pravnih učinaka (sustav prava i dužnosti):

osobnopravni učinci: osobna prava i dužnosti, statusni dio obiteljskih odnosaimovinskopravni učinci:propisi koji uređuju materijalnu stranu života u obiteljskim odnosima

U obiteljskom pravu težište je na PRAVNOM UREĐENJU osobnopravnih sadržaja (učinaka).OBVEZA UZDRŽAVANJA- osobnopravne je naravi, ali ima

imovinski sadržaj,

1

- namijenjena je zaštiti člana obitelji koji je ovisan o tuđoj pomoći

PRAVNI UČINCI PRESTANKA OBITELJSKIH ODNOSA

osobnopravne posljedice (npr. pitanje prezimena rastavljenog bračnog druga)imovinskopravne posljedice (predaja imovine štićeniku na samostalno raspolaganje)

IZVORI OBITELJSKOG PRAVA su opće pravne norme koje se u suverenosti javljaju u pisanom obliku!

USTAV, MEĐUNARODNI UGOVORI ZAKONPROVEDBENI PROPISI

Značenje posrednih izvora prava u pravnom sustavu imaju:

pravna praksapravna znanostobičaji

USTAVNE ODREDBE :«Obitelj je pod osobitom zaštitom države»čl.61

«Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom» čl. 61

«Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditeji. «Čl. 63

Ustavne odredbe o uređenju odnosa roditelja i djece čl. 63 «Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.»

«Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti»

«Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.»

«Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje.»

«Država štiti materinstvo, djecu i mladež, te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život » čl. 62

MEĐUNARODNI UGOVORI KAO IZVORI OBITELJSKOG PRAVAMeđunarodni ugovori čine dio unutrašnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi nalaze se iznad zakona.Izvorima obiteljskog prava smatraju se međunarodni ugovori u kojima postoje odredbe obiteljskopravnog sadržaja. Istaknuto mjesto pripada pravnim aktima Un-a:

1. OPĆA DEKLARACIJA O PRAVIMA ČOVJEKA (1948)

2. MEĐUNARODNI PAKT O GRAĐANSKIM I POLITIČKIM PRAVIMA (1966)

3. KONVENCIJA O UKIDANJU SVIH OBLIKA DISKRIMINACIJE PREMA ŽENAMA (1979)

4. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA (1989)

U Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima ponovljena je odredba iz Opće deklaracije o pravima čovjeka da je obitelj: „prirodna i temeljna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države“

O obitelji je u Konvenciji o pravima djeteta rečeno da joj „...kao temeljnoj jedinici društva i prirodnoj sredini za odrastanje i dobrobit

2

svih njezinih članova, a osobito djece treba omogućiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi u potpunosti mogla preuzeti svoje odgovornosti u društvu“

BILATERALNI UGOVORI- ugovor između Svete Stolice i

Republike Hrvatske

ZAKONI KAO IZVORI OBITELJSKOG PRAVA

Temeljni i neposredni izvor: OBITELJSKI ZAKON koji cjelovito uređuje sve obiteljske odnose.

donesen je na sjednici Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora 22. srpnja, 2003.g. sadrži materijalnopravne odredbe kojima su uređeni pojedini odnosipostupovne odredbe propisuju pravila prema kojima postupaju sudovi u posebnim postupcima

U skladu s načelima ustavnosti i zakonitostii uvodna odredba Obiteljskog zakona navodi TRI NAČELA na kojima se temelji pravno uređenje obiteljskih odnosa:1. načelo ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji2. načelo zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djece3. načelo primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.

PROVEDBENI PROPISI KAO IZVOR OBITELJSKOG PRAVA

određuju pojedinosti o načinu primjene pojedine zakonske odredbenjima se ne može mijenjati ili dopunjavati pravno značenje ili smisao pravnog pravila koji zakonska odredba sadrži.

Obiteljski zakon određuje državna tijela koja su u zakonskom roku, dužna donijeti provedbene propise.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa i Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi dužni su propisati način vođenja određenih akata, očevidnika i sl.Što znate o pravnoj praksi kao izvoru prava?S obzirom na to da je u HR nositelj zakonodavne vlasti HR sabor i da su ovlasti za donošenje provedbenih propisa ograničene, drugi subjekti u državnom ustrojstvu ne mogu donositi opće pravne izvore.Pojedinačna odluka nadležnog tijela djeluje kao izvor prava samo za subjekte u postupku za koje je donesena. Značenje izvora prava ima odluku u kojoj je na ishod spora i sudbinu rješavanog zahtjeva utjecalo shvaćanje i tumačenje nekog općeg pravnog pravila ili pojma, odn pravnog standarda u zakonskoj odredbi.Postoji obveza VSRH da osigura jedinstvenu primjenu zakona i utječe na ujednačavanje sudske prakse.

BRAČNO PRAVO

Skup propisa kojima se uređuju brak i odnosi u braku. Dio je obiteljskog prava.Brak pravno uređuju odredbe kojima su propisane:1. pretpostavke i postupak za zasnivanje braka2. pretpostavke i postupak za prestanak braka3. odnosi u braku i u vezi s brakom uređeni su pravilima o učincima sklopljenog braka (osobna i imovinska prava i dužnosti bračnih drugova)4. pravne posljedice prestanka braka

STROGOST PROPISA važno je obilježje bračnog prava.Odredbe o pretpostavkama i postupku za zasnivanje odnosno raskid braka ne dopuštaju odstupanja od propisanih pravila ponašanja.Osobnopravni učinci koji nisu uređeni strogim propisima dopuštaju bračnim drugovima sporazumno uređivanje odnosa, npr. prezime, mjesto stanovanja, dio imovinskih sadržaja.

BRAČNO PRAVO U HRVATSKOJ POVIJESTI PRAVA

3

BRAKBrak se ne može definirati u sveopćem značenju za sve narode i sva vremena.

Strukturalni elementi braka:1. Načelo pristanka na brak – brak se može zasnivati samo na slobodnoj odluci žene i muškarca2. Načelo monogamije – u kršćanskom kulturnom krugu brak se shvaća kao duhovna i tjelesna životna zajednica (jedne) žene i (jednog) muškarca.3. Trajnost- u načelu do kraja života- što znači u načelu (ne apsolutnu) nerazrješivost braka. Iz tog razloga se ne dopušta sklapanje braka s rokom ili pod uvjetom.4. Životna zajednica cjelokupnih osobnosti bračnih drugova koja je prožeta partnerstvom i jednakopravnošću.

TEORIJE O PRAVNOJ NARAVI BRAKABRAK = institucija ili ugovor?Institucionalno tumačenje pretpostavlja i vodi računa o obvezatnim sadržajima braka, a ugovorno tumačenje traži u ugovornom karakteru braka temelj za dispozitivnost dužnosti. Jednostranim se pristupom brak ne može definirati. On je i međusobni, ugovorom zasnovani odnos, ali i nadosobna društvena institucija, pa se radi tek o dvije strane jedne jedinstvene pojave.

ZAKONSKE DEFINICIJE BRAKASuvremena zakonodavstva u pravilu se ne upuštaju u definiranje braka i izjašnjavanje o njegovom smislu i cilju.

„Brak je zakonom uređena zajednica žene i muškarca.“

U prvom dijelu definicije brak je određen kao zakonom uređena zajednica – tj. PRAVNI INSTITUT.

Drugi dio definicije govori o temeljnom sadržaju bračnog odnosa - životna zajednica žene i muškarca- brak je namijenjen samo osobama različitog spolaU sadržajnom pogledu brak je kao životna zajednica takav odnos u kojem žena i muškarac zadovoljavaju različite potrebe, ozakonjena prava i dužnosti samo su okvirna pravila ponašanja u braku.Pravnom normom ne mogu se obuhvatiti svi zahtjevi kakve imaju različite ličnosti niti se može osigurati kvalitetan međuljudski odnos.CILJ I SMISAO BRAKA nije zakonski određen.

Prema ObZ-u – brak se može sklopiti suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku. Pravo na sklapanje braka – priznato je i zaštićeno u međunarodnom sustavu prava čovjeka, pa odredbama o sklapanju braka država ispunjava obveze koje je preuzela kao stranka pojedinog međunarodnog ugovora.

NAČELA ZA USPOSTAVU BRAKA:Načelo konsenzusaNačelo heteroseksualnostiNačelo monogamnosti

PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE BRAKA1. Pretpostavke za postojanje braka2. Pretpostavke za valjanost braka

PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE BRAKA

Smisao je zakonske odredbe o pretpostavkama za postojanje braka je da građani i nadležna tijela znaju koji je to minimum zahtjeva bez čijeg ispunjenja pravni poredak ne priznaje da je brak nastao.

Zakonom su propisane tri pretpostavke za postojanje braka:1. Da su nevjesta i ženik osobe različita spola

4

2 . Da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak na sklapanje braka3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen pred službenikom vjerske zajednice.

1. Da su nevjesta i ženik osobe različita spolanaglašeno je u definiciji braka i u odredbi o osobama koje mogu sklopiti brak. zakonski termini za ženu i muškarca koji međusobno žele sklopiti brak su «nevjesta» i «ženik»pretpostavke za postojanje braka prosuđuju se prema stanju u vrijeme sklapanja braka, te naknadna promjena spola jednog od bračnih drugova ne bi mogla biti uzrokom postupka kojim bi se utvrđivalo postojanje braka, već bi se brak mogao razrješiti razvodom

2. Da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak na sklapanje braka

brak ne može pravno nastati bez odgovarajuće izjave volje žene i muškarcapropisi ne dopuštaju da umjesto nevjeste ili ženika pristanak na sklapanje braka izjavi ni zakonski zastupnik niti opunomoćenik.izjavu o pristanku na brak nevjesta i ženik daju usmeno na upit matičara pred kojim se sklapa brakza postojanje braka bitno je da je pristanak izjavljen, a ne zahtijeva se da izjavjeni pristanak odgovara pravoj volji osoba za koje se vodi postupak sklapanja braka.onaj tko je sklopio brak protiv svoje volje pravno je u braku, ali bi mogao naknadno zatražiti prestanak takvog braka (tek nakon prestanka opasnosti od izvršenja prijetnje, osim prestanka braka može tražiti kaznenopravnu odgovornost i osudu onoga tko ga je prisilio na brak.

3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom ili da je brak u vjerskom

obliku sklopljen pred službenikom vjerske zajednice

„Brak se u građanskom obliku sklapa pred matičarem“- građanski brak: matičari – državni službenici u državnom tijelu uprave koje je nadležno za poslove osobnih stanja građana. Županijski ured ili gradski ured grada Zagreba nadležan za poslove opće uprave. - Zakon o državnim maticama propisuje da su državne matice evidencije o osobnim stanjima građana u koje se upisuju činjenice rođenja, sklapanja braka i smrti te drugi podaci o tim činjenicama utvrđeni zakonom-vode ih matičari neposredno- u vjerskom obliku: prema vjerskim propisima pojedine vjerske zajednice„Brak u vjerskom obliku s učincima građanskog braka sklapa se pred službeniikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne odnose„

S drugim vjerskim zajednicama u RH sklopljeni su ugovori nakon donošenja Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u 2002. Zajednice:

Srpska pravoslavna crkvaSveta stolicaIslamska zajednicaEvangelistička crkvaEvanđeoska (pentekostna)Kršćanska adventističkaSavez baptističkih crkavaBugarska pravoslavnaHrvatska starokatoličkaMakedonska pravoslavna

SPOR O POSTOJANJU BRAKA I POSLJEDICE UTVRĐIVANJA DA BRAK NE POSTOJI

Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od pretpostavki NE NASTAJU PRAVNI UČINCI BRAKA- to znači da brak nije pravno uopće nastao iako je postojao pokušaj sklapanja braka.

5

Navedene osobe nisu postale bračnim drugovima pa se na njih ne odnose prava i dužnosti koje proizlaze iz učinaka braka. Za njihovu zajedničku djecu ne vrijede odredbe o bračnom statusu i stoga se njihovo podrijetlo od oca mora utvrđivati prema pravilima o izvanbračnom očinstvu.

Moguće je da netko tvrdi kako je u braku, ali to ne može dokazati izvatkom iz matice vjenčanih (uništene matične knjige). Isto tako osoba može tvrditi da brak ne postoji iako je brak upisan u matici vjenčanih.

BRAČNI SPOROVI:UTVRĐIVANJE POSTOJANJA BRAKAPONIŠTAJRAZVOD

Pravo na tužbu (parnični postupak) radi utvrđivanja postoji li brak ili ne, ima SVAKA OSOBA koja za to ima pravni interes i CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB. Pravo na tužbu u bračnom sporu pa i radi utvrđivanja postoji li brak ili ne ne zastarijeva, isto tako pravo na tužbu za utvrđivanje postojanja braka nije ograničeno nikakvim rokom, pa do postupka može doći i nakon prestanka braka.

Sudska presuda ima deklarativno značenje – takvom se presudom ne stvara novo pravno stanje.Općenito osoba koja ima pravni interes je netko tko od uspjeha u sporu očekuje neku korist. Motivacija za tužbu je njihov privatni interes.

U bračnim sporovimu to su:osobe koje su pristupile sklapanju braka, a nisu postale bračnim drugovimapotomci osoba koje su pristupile sklapanju brakadrugi krvni srodnicibračni drug iz ranijeg braka jedne od osoba o čijem se braku spori

Centar za socijalnu skrb zastupa društveni interes da se primijeni obiteljskopravna sankcija na slučaj u kojem brak nije nastao jer nije bila ispunjena koja od pretpostavki za sklapanje braka.

«Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koja djeluje na temelju javnih ovlasti, a obavlja i druge stručne poslove» - zakon o socijalnoj skrbi

PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST BRAKA

Pretpostavkama za valjanost braka reguliraju se slučajevi u kojima se smatra da sklapanje određenog braka nije društveno poželjno.

Pretpostavke za valjanost braka su okolnosti određene zakonom koje se u teoriji nazivaju bračnim smetnjama.

POSTOJI NEKOLIKO OKOLNOSTI KOJE UTJEČU NA VALJANOST BRAKA:

Maloljetnost Lišenje poslovne sposobnosti ili

nesposobnost za rasuđivanje Srodstvo po krvi i odnos posvojenja Trajanje prethodnog braka ženika ili

nevjeste

BRAČNE SMETNJE MOGU BITI:uklonjive: uz dopuštenje suda moguće sklapanje braka – maloljetnost (za osobe s navršenih 16 godina), i status potpunog lišenja poslovne sposobnosti neuklonjive: sud ne može dati dopuštenje za sklapanje braka – maloljetnost( za osobe mlađe od 16 godina), trajanje prethodnog braka jednog od bračnih drugova, krvnog

6

srodstva u ravnoj lozi i u pobočnoj lozi do četvrtog stupnja.

Iznimno sklapanje braka može biti dopušteno:Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života. Iznimno sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da za zaključenje braka postoji opravdan razlog. Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka može podnijeti samo maloljena osoba.U postupku sud će saslušati maloljetnog podnositelja prijedloga, njegove roditelje, odnosno skrbnika i osobu s kojom namjerava sklopiti brak te pribaviti mišljenje centra za socijalnu skrb i ispitati okolnosti značajne za odluku.

Brak ne može sklopiti osoba lišena poslovne sposobnosti ili osoba nesposobna za rasuđivanje.Iznimno sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi lišenoj poslovne sposobnosti za koju utvrdi da je sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze, te da je brak očito u njezinu interesu. Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka može podnijeti samo osoba lišena poslovne sposobnosti. U postupku sud će pribaviti mišljenje skrbnika ili roditelja koji skrbi o punoljetnom djetetu lišenom poslovne sposobnosti i centra za socijalnu skrb.

BRAČNA SMETNJA SRODSTVA PO KRVI

Srodstvo je biološka i sociološka kategorija, a znači povezanot među osobama koja proizlazi iz različitih činjenica (fizioloških, pravnih, moralnih..)Srodstvo po krvi se temelji na podrijetlu, tazbinsko se uspostavlja brakom, a

posvojenje je primjer srodstva koje nastaje pravnim aktom.Brak ne mogu međusobno sklopiti krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi sestra i brat, polusestra i polubrat, dijete sa sestrom ili polusestrom ili bratom ili polubratom svojega roditelja, djeca sestara i braće te polusestara i polubraće.Iznimno, iz opravdanih razloga, sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka između djece sestara i braće te djece polusestara i polubraće.

Odredbe se primjenjuju i na odnose nastale posvojenjem.

BRAČNA SMETNJA POSVOJENJAPosvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuje roditeljstvo. Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb.Budući da posvojenjem nastaje odnos sličan roditeljskom I ukoliko posvojitelji već imaju svoje dijete također postoji bračna smetnja jer su posvojenik I dijete posvojitelja u odnosu brat-sestra. To pokazuje slijedeće odredba:“Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze.” Iznimno, iz opravdanih razloga, sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka između djece sestara i braće te djece polusestara i polubraće. Odredbe se primjenjuju i na odnose nastale posvojenjem.

BRAČNA SMETNJA PRETHODNOG BRAKAOsobama koje su već u braku ne dopušta se sklapanje novog braka dok traje prethodni brak. Pravilom da „BRAK NE MOGU SKLOPITI OSOBE KOJE SU VEĆ U BRAKU“ štiti se načelo monogamije koje se ostvaruje primjenom obiteljskopravnih i kaznenopravnih pravila.

7

MONOGAMNOST braka važna je za ravnopravnost žene i muškarca, obitelj, društvo te za pravnu sigurnost.Prestankom braka otpada bračna smetnja, a time i pravna zapreka za valjano sklapanje novog braka.Kaznenopravna zaštita načela monogamije osigurana je KZ, odredbom o kaznenom djelu dvobračnosti.

SKLAPANJE BRAKA U GRAĐANSKOM OBLIKU

Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak. Matičar provjerava jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, a ako ne – obavještava nevjestu i ženika da ne i piše bilješku o pokušaju sklapanja braka.

Ako nisu ispunjene pretpostavke za sklapanje braka i matičar ne dopusti sklapanje braka nevjesta i ženik podnose NADLEŽNOM UREDU ZA POSLOVE OPĆE UPRAVE ZAHTJEV ZA UTVRĐIVANJE U UPRAVNOM POSTUPKU ISPUNJAVAJU LI PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE BRAKA u roku od 8 dana od dana matičareva priopćenja.. Nadležni ured dužan je donijeti odluku u roku od 15 dana od primitka zahtjeva.

Ako su ispunjene pretpostavke matičar uzima izjavu od nevjeste i ženika o izboru prezimena.Obavještava nevjestu i ženika o osobnim pravima i dužnostima u braku te o mogućnosti uređenja imovinskih odnosa.Određuje dan sklapanja braka u građanskom obliku 30-45 dana od prijave namjere sklapanja braka.Iznimno u slučajevima kad za to postoje opravdani razlozi matičar može odobriti sklapanje braka prije 30og i najkasnije do 90 dana od dana prijave namjere sklapanja braka.Matičar nevjesti i ženiku preporučuje posjet savjetovalištu za brak i obitelj.

Matičar također dlučuje o sklapanju braka izvan službenih prostorija.

NA DAN I U VRIJEME SKLAPANJA BRAKA MATIČAR:

objavljuje prisutnost nevjeste i ženika i postoje li ili ne zapreke za sklapanje brakaprigodnim govorom upoznaje nevjestu i ženika s odredbama obiteljskog zakonaupita poimence nevjestu i ženika pristaju li sklopiti brakobjavljuje nakon pristanka da je sklopljen brak između x i yupisuje sklopljeni brak u maticu vjenčanih i daje na potpis nevjesti i ženiku i svjedocimaodmah poslije upisa uručuje bračnim drugovima izvadak iz matice vjenčanih

SKLAPANJE BRAKA U VJERSKOM OBLIKU

Nadležna tijela: matičar, službenik vjerske zajednice koja ima sklopljen ugovor s RH.

Da bi brak sklopljen u vjerskom obliku imao učinke građanskog braka moraju se ispuniti sljedeći zahtjevi:

1. Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak.

2. Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom obliku pribavit će od matičara nadležnog za mjesto u kojem žele sklopiti brak potvrdu o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka. propisane ovim Zakonom.

3. Da su brak u vjerskom obliku sklopili u roku od 3 mjeseca od dana izdavanja matičareve potvrde o ispunjavanju pretpostavki za sklapanje braka.

Nevjesta i ženik trebaju pribaviti od matičara nadležnog za mjesto gdje žele sklopiti brak POTVRDU o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka

8

Službenik vjerske zajednice dostavlja matičaru ispravu o sklopljenom braku u roku od 5 dana od sklapanja braka, a matičar je dužan upisati brak u maticu vjenčanih u roku od 3 dana od primitka.

OSOBNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA

Brak je pravni institut i njegovim sklapanjem nastaju za bračne drugove učinci, tj.pravne posljedice, koje regulira pravni sustav pojedine zemlje.

Pravni učinci braka – osobna i imovinska prava i dužnostiZakonom su uređena ova prava i dužnosti:1. Izbor prezimena2. Ravnopravnost, vjernost, uzajamno pomaganje, međusobno poštovanje i održavane skladnih bračnih i obiteljskih odnosa3. Određivanje mjesta stanovanja, sporazumijevanje o rađanju i podizanju zajedničke djeci i o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici4. Izbor rada i zanimanja

Kogentno značenje dano je onim sadržajima koji su načelno temelj svake bračne zajednice:

ravnopravnostvjernost,uzajamno pomaganjemeđusobno poštovanje bračnih drugovaodržavanje skladnih bračnih i obiteljskih odnosaSamostalno odlučivanje o izboru rada i zanimanja.

Zakonske odredbe o tim dužnostima ne mogu se primjenjivati prisilno i nema pravnih sankcija za nepoštivanje osim pravne mogućnosti za rastavu braka. Sporazumno uređivanje:

izbor prezimenamjesto stanovanjarađanje i podizanje djeceobavljanje poslova u obiteljskoj zajednici

RAVNOPRAVNOST

„U braku su bračni drugovi ravnopravni.“

U ObZ je propisano da su u braku bračni drugovi ravnopravni. Provedba tog načela u osobnim odnosima žene i muža pridonosi poštovanju osobe i dostojanstva svakog bračnog druga bez diskriminacije. Za neprihvatljivo ponašanje jednog bračnog druga kojim se načelo ravnopravnosti narušava ili grubo krši nema sankcije osim pravne mogućnosti razvoda braka.

VJERNOST I UZAJAMNO POMAGANJE„ Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.“Pojam vjernosti u užem značenju je vjernost u sferi seksualnog ponašanja, a tom se značenju pridaje posebna važnost zbog seksualne sastavnice braka kao životne zajednice dviju osoba različitog spola. Dužnost vjernosti može se prekršiti u jednokratnom ili ponovljenom preljubu. Što se tiče uzajamnog pomaganja propis pokazuje da se u braku može tražiti I nalaziti potpora I zaštita raznolikih interesa kad je to jednom od bračnih drugova potrebno. Vjernost u seksualnom smislu I uzajamno pomaganje čine moralnu osnovu zajedničkog života bračnih drugova. Do povrede dužnosti uzajamnog pomaganja dolazi kad jedan bračni drug treba I traži pomoć, a drugi ju uskrati, iako ju je mogao pružiti. Izravne sankcije nema osim mogućnosti razvoda braka.

Prilikom sklapanja braka nevjesta i ženik mogu se sporazumjeti:1. da svako zadrži svoje prezime,2. da kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih,3. da kao zajedničko uzmu oba prezimena,4. da svaki od njih uz svoje prezime uzme i prezime bračnog druga i odluči koje će upotrebljavati na prvom, a koje na drugom mjestu.

U slučaju sporazuma o prezimenu nevjesta i

9

ženik odlučit će koje će prezime upotrebljavati na prvom, a koje na drugom mjestu.Ime i prezime kojim se osoba služi u pravnom prometu može sadržavati svako za sebe najviše dvije riječi.

PRESTANAK BRAKA

Članak 34. OZ1. Bez obzira na oblik u kojem je sklopljen, brak prestaje: smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom2. Brak prestaje poništajem ili razvodom kad presuda suda o poništaju ili razvodu braka postane pravomoćna3. Ako je nestali bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je pravomoćnom odlukom suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga4. Ako brak sklopljen u vjerskom obliku prestane prema odredbi stavka 2 ovog članka, prestanak braka ne utječe na obveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojom je brak sklopljen.

PRESTANAK SMRĆU BRAČNOG DRUGA ILI PROGLAŠENJEM NESTALOG BRAČNOG DRUGA UMRLIM

U trenutku smrti prestaje bračni odnos. Činjenica smrti upisuje se u maticu umrlih i dokazuje izvatkom iz matice umrlih. (Zakon o državnim maticama)

Prestanak braka proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim

Potrebno je pravomoćno sudsko rješenje

Brak prestaje danom koji je pravomoćnim rješenjem suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga

Brak definitivno prestaje i više ne može oživjeti, pa je irelevantno je li bračni drug nestale osobe sklopio novi

brak ili nije odnosno je li znao ili nije znao da je osoba proglašena umrlom zapravo živa.

Pravne posljedice prestanka braka proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim iste su kao i u slučaju prestanka braka smrću. Preživjeli bračni drug može odmah sklopiti novi brak.

„U slučaju poništaja ili razvoda braka svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u trenutku prestanka braka.“

PONIŠTAJ BRAKA

Brak koji bi bez sudskog dopuštenja bio sklopljen ne bi bio valjan i na takav brak primjenjuju se odredbe o poništaju braka.

NEVALJAN BRAK SE PONIŠTAVA U PARNIČNOM POSTUPKU DONOŠENJEM ODLUKE O PONIŠTENJU BRAKA NA TEMELJU PODNESENE TUŽBE ZA PONIŠTAJ BRAKA

Tužba se može podnijeti samo dok traju okolnosti koje čine brak nedopuštenim.

PRAVO NA PODNOŠENJE TUŽBE ZA PONIŠTAJ BRAKA IMAJU:

bračni drugovi czss roditelji maloljetne osobe osobe s pravnim interesom – bivši

bračni drug i potomci bračni drug lišen poslovne sposobnosti

unutar roka od jedne godine od pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti

maloljetni bračni drug može podnijeti tužbu u roku od jedne godine od punoljetnosti

TUŽBU ZA PONIŠTAJ BRAKA NE MOGU PODNIJETI:

roditelji nakon što je maloljetnik napunio 18 godina

10

maloljetnik – po isteku roka od godinu dana nakon punoljetnostibračni drug lišen poslovne sposobnosti po isteku od 1 godine od vraćanja poslovne sposobnosti

SUD MOŽE ODBITI TUŽBU ZA PONIŠTAJ BRAKAu slučaju maloljetne osobe ako je u vrijeme sklapanja braka ili naknadno nastao opravdan razlog zbog kojeg je (izvanparnični) sud mogao dopustiti sklapanje brakaosobi lišenoj poslovne sposobnosti koja je sklopila brak, bez dopuštenja suda, ako je u vrijeme sklapanja braka bila ili je naknadno postala sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze

SUD ĆE ODBITI TUŽBU ZA PONIŠTAJ BRAKA – osobama s pravnim interesom ako je prijašnji brak prestao do završetka glavne rasprave.

Ne prestane li prethodni brak prije ili tijekom prvostupanjskog sudskog postupka, najkasnije do ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava, sudskom presudom bit će naknadni/usporedni brak poništen. Osim obiteljskopravne sankcije za povredu načela monogamije postoji i KAZNENOPRAVNA ODGOVORNOST. Kazneno djelo dvobračnost kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine, jednaka kazna slijedi onom tko sklopi brak s osobom za koju zna da se već nalazi u braku

Pravne posljedice poništaja braka- regulirane su jednako kao prestanak braka rastavom: imovinski odnosi, pravo bračnog druga na uzdržavanje, skrb za maloljetnu djecu nakon prestanka braka - u sudskoj praksi sporovi za poništaj braka vrlo su rijetki

RAZVOD BRAKA

Razvod braka je osnova prestanka braka odlukom suda kojom se brak razvodi zbog okolnosti nastalih tijekom braka ili na temelju sporazuma bračnih drugova.

POSTUPAK RAZVODA BRAKA

Kad bračni drug jednostrano zahtijeva razvod – PARNIČNI POSTUPAK – TUŽBA ZA RAZVOD BRAKA.MJESNO NADLEŽNI OPĆINSKI SUD – po mjestu boravka

Kad bračni drugovi zajednički traže sporazumni razvod – PARNIČNI POSTUPAK – ZAHTJEV ZA RAZVOD BRAKA- bez ispitivanja okolnosti iz bračnog životaMJESNO NADLEŽNI OPĆINSKI SUD – po mjestu boravka

Ako jedan bračni drug podnese tužbu za rastavu braka, a drugi izričito izjavi da ne osporava opravdanost tužbenog zahtjeva, smatra se da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za rastavu braka.

Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

Ako jedan od bračnih drugova odustane od sporazumnog zahtjeva, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev smatrat će se tužbom za razvod braka, a sud će uputiti bračne drugove na posredovanje.

SUD ĆE RAZVESTI BRAK:1. Ako utvrdi da su bračni odnosi trajno i teško poremećeni2. Ako je od prestanka bračne zajednice protekla 1. godina3. Ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka

POSREDOVANJE

POSREDOVANJE SE PROVODI:1. kad se postupak razvoda pokreće tužbom2. kad se postupak razvoda braka pokreće sporazumnim zahtjevom a bračni drugovi imaju maloljetnu djecu ili zajedničku

11

posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju skrb nakon punoljetnosti

POSREDOVANJE SE NE PROVODIAko u braku koji se sporazumno razvodi bračni drugovi nemaju zakonske obveze prema djeci i ako djeca nisu zajednička jer je npr.samo jedan bračni drug biološki roditeljako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, osim ako sud utvrdi da su sposobni shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze. Ako je jednom ili oba bračna druga nepoznato boravište najmanje šest mjeseciAko jedan ili oba bračna druga žive u inozemstvu OSIM ako imaju maloljetnu djecu ili zajedničku posvojenu ili punoljetnu nad kojom ostvaruju rod. Skrb i ako sud ocijeni da nema većih teškoća da sudjeluju u postupku posredovanja

KAO POSREDOVATELJI PREDVIĐENI SU:

1. CZSS2. Savjetovalište za brak i obitelj3. Osoba ovlaštena za pružanje stručne

pomoći

Posredovatelj poziva bračne drugove po pravilima o osobnoj dostavi da osobno bez punomoćnika sudjeluju u postupku.

NORMA O SADRŽAJU POSREDOVANJA OBVEZUJE POSREDOVATELJA DA:

Ispita bračne drugove o uzrocima koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa,Nastoji da se ti uzroci otkloneUpozna bračne drugove s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka

PRAVILNIKOM JE PROPISANO DA POSREDOVATELJ U SAVJETOVALIŠTU ZA BRAK I

OBITELJ MOŽE PRUŽATI STRUČNU POMOĆ AKO IMA:

Visoku stručnu spremu u zvanju profesor psihologije, dipl.socijalni radnik ili dipl.pravnikNajmanje 5 godina radnog iskustva na stručnim poslovima u CZSS ili u savjetovalištu za brak ili obiteljZavršenu edukaciju iz tehnika savjetodavnog rada ili sljedeće psihoterapijske edukacije: Gestalt, Kognitivno-bihevioralna, Realitetna, Sistematska obiteljska terapijaPoložen stručni ispit

PRAVNE POSLJEDICE RAZVODA BRAKA DIJELE SE NA:1. One koje se odnose na bračne drugove2. One koje se odnose na maloljetnu djecu, posvojenike ili punoljetnu djecu nad kojom se ostvaruje roditeljska skrb

PRAVNE POSLJEDICE KOJE SE ODNOSE NA DJECU:

- s kim će dijete živjeti- djetetovo uzdržavanje- susreti i druženje s roditeljem kod

kojeg ne žive- ostali sadržaji roditeljske skrbi

CZSS ako ne provodi posredovanje i primi stručno mišljenje posredovatelja dužan je odmah razmotriti stručno mišljenje posredovatelja i poduzeti potrebne mjere za zaštitu dobrobiti djetetaAKO SE BRAČNI DRUGOVI TIJEKOM POSREDOVANJA NE DOGOVORE CZSS je po službenoj dužnosti DUŽAN ODLUČITI S KIM ĆE DIJETE ŽIVJETI. Odluka centra ostaje na znazi do pravomoćnosti sudske odluke o rastavi braka. ZA ODLUKU O UZDRŽAVANJU NADLEŽAN JE SUD.

Trajanje postupka ograničeno je rokom od 3 mjeseca od dana kad je posredovatelj primio sudsku odluku da je izabran za posredovatelja.Stručno mišljenje dostavlja se bračnim

12

drugovima prema pravilima o osobnoj dostavi u roku od 15 dana od okončanja postupka posredovanja.

SVE POSREDOVATELJE PRAVILNIK OBVEZUJE DA STRUČNO MIŠLJENJE SADRŽI:

Broj i datum sudske odluke o izboru posredovateljaSocijalnu anamnezu za bračne drugovePodatke o dinamici odnosa u obiteljiProcjenu mogućnosti održavanja partnerskih odnosa u budućnosti

Ustanova ili pojedinac koji je proveo posredovanje dostavit će stručno mišljenje i centru za socijalnu skrb ako bračni drugovi imaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti. Stručno mišljenje dostavlja se centru za socijalnu skrb koji nije provodio postupak, prema prebivalištu roditelja s kojim djeca žive.Ako djeca žive odvojeno od oba roditelja stručno mišljenje dostavlja se centru za socijalnu skrb na području kojeg je sjedište tijela koje je odlučilo o smještaju djeteta. Ako je dijete smješteno bez odluke nadležnog tijela stručno mišljenje dostavlja se centru za socijalnu skrb boravišta djeteta.Centar za socijalnu skrb dužan je odmah razmotriti stručno mišljenje i poduzeti potrebne mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.

Bračni drugoviBračni drugovi dužni su dostaviti stručno mišljenje sudu, ako to ne učine u roku od godine dana smatrat će se da je tužba ili sporazumni zahtjev za razvod braka povučen.Sud će odbaciti tužbu ili sporazumni zahtjev u slučaju da su bračni drugovi pokrenuli parnicu

prije okončanja postupka posredovanja nakon što je centar za ss obustavio postupak u kojem se na poziv centra nije odazvao bračni drug

nakon godine dana od okončanja postupka posredovanja pred centrom za socijalnu skrb

IZVANBRAČNA ZAJEDNICAZajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.Zajedničko obilježje braka i izvnb zajednice je da imaju sličan životni sadržaj jer se u oba slučaja radi o zajednicama u kojima se zadovoljavaju viševrsne potrebe odraslih osoba različitog spola (psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske, itd.)

RAZLIKA između braka i izvnbračne zajednice je pravne naravi. Naime, brak se sklapa i prestaje na način i uz ograničenja propisana zakonom odnosno ima normirane pravne učinke. Izvanbračna zajednica se zasniva i raskida neformalno.

Pravni status osoba koje žive u izvanbračnim zajednicama uglavnom nije uređen propisima, pa o sudskoj praksi u pojedinoj državi ovisi kako se rješavaju imovinski zahtjevi i sporovi koje pokreće žena ili muškarac nakon prestanka zajedničkog života ili smrti jednoga od njih.

ISTOSPOLNA ZAJEDNICA

Istospolna zajednica je životna zajednica dviju osoba istog spola (u daljnjem tekstu: partner/ica) koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera.

Istospolnom zajednicom smatra se životna zajednica osoba koje:

su starije od 18 godina,nisu lišene poslovne sposobnosti nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj zaključno do četvrtog stupnja.

13

Pravni učinci postojanja istospolne zajednice su:

pravo na uzdržavanje jednog od partnera/ice i pravo na stjecanje i uređivanje međusobnih odnosa u svezi imovine te pravo na uzajamno pomaganje

ODNOSI RODITELJA I DJECE

Pravni položaj djece u odnosima s njihovim roditeljima određen je biološkom činjenicom – rođenjem i potjecanjem od majke i oca, te društvenom činjenicom – interesom društva da određenim odnosima dade pravno značenje s ukupnošću prava i dužnosti koje namjenjuje subjektima tog odnosa.

Pravni odnos između roditelja I djece bio je uređen institutima OČINSKE VLASTI, RODITELJSKE VLASTI, RODITELJSKA PRAVA I ZAJEDNIČKE ODGOVORNOSTI! U robovlasničko doba ocu kao pater familias pripadala je patria potestas, tj očinska vlast koja je podrazumijevala ius vitae ac necis, ius vendendi I ius vindicandi.U 19.st se pod roditeljskom vlašću nagovještava uvažavanje majke kao drugog ravnopravnog roditelja I bolja zaštita interesa djece. Tijekom 20.st napušta se termin roditeljska vlast u korist roditeljskog prava koji je sadržavao prava I dužnost roditelja da skrbe o osobnim I imovinskim interesima svoje djece.U novije vrijeme Konvencija o pravima djeteta ustanovljuje najbolji interes djeteta kao kriterij za donošenje svih odluka u vezi s djecom, a za roditelje kao pravni institut namjenjuje zajedničku odgovornost.UTVRĐIVANJE PODRIJETLA DJETETA OD MAJKE I OCA

OBITELJSKI STATUS DJETETA:1. pripadnost djeteta određenoj obitelji, 2. podrijetlo od majke i oca, te 3. bračno ili izvanbračno rođenje

Pravne posljedice i učinci takvog (obiteljskog) odnosa:

roditeljska skrbprava djece prema roditeljimaodnos međusobnog uzdržavanjanasljednopravni odnosidrugi obiteljskopravni učinci (bračna smetnja, imovinski odnosi, itd.)

Obiteljski status djeteta odrazumijeva razliku između rođenja djeteta u braku i izvan njega ali samo kao pretpostavku uz koju se vezuje način kako će se utvrditi podrijetlo djeteta od oca.Jednakost bračne i izvanbračne djece implicirana je u Ustavu RH.O toj jednakosti izjašnjava se i Konvencija o pravima djeteta.Prava i dužnosti između roditelja i djece slijede pravnu jednakost žene i muškarca, majka i otac kao roditelji imaju jednaka prava prema djetetu.

RAZLIKA IZMEĐU ROĐENJA DJETETA U BRAKU I IZVAN NJEGA – SAMO U NAČINU UTVRĐIVANJA OČINSTVA

UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA

MAJČINSTVO je odnos koji nastaje između djeteta i žene koja je upisana u maticu rođenih kao njegova majka.

„Djetetova majka jest se žena koja ga je rodila.“

Samo žena koja ga je rodila njegova je mati. Zakonska formulacija govori u prilog tvrdnje o neoborivoj predmnjevi (presumptio iuris et de iure), no s obzirom na odredbe o iznimnoj mogućnosti osporavanja majčinstva ženi koja je rodila dijete začetom jajnom stanicom druge žene ipak se radi o presumptio iuris. Još je rimsko pravilo tvrdilo „mater in iure semper certa est“.

UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA PRIZNANJEM

14

Priznanje MAJČINSTVA je pravni akt kojim izjavu volje daje žena koja sebe smatra majkom u postupku propisanom zakonom .Izjava volja je dobrovoljna i samoinicijativna.Priznavanje majčinstva je NEOPOZIVO zato što je to formalan akt za čiju su valjanost i upis zakonom propisane pretpostavke te nadležnost tijela pred kojim se priznanje može izjaviti (iznimka – opoziv oporuke koja sadrži priznanje majčinstva).

Pretpostavke ( uvjeti) za priznanje majčinstva sadržane su u ;odredbama o ženi koja priznaje majčinstvo, odredbama o djetetu čije se majčinstvo priznaje, odredbama o tijelima pred kojima se majčinstvo priznaje, odredbama o suglasnosti na priznanje majčinstva.

ODREDBE O ŽENI KOJA PRIZNAJE MAJČINSTVO

Pravo zahtjeva određene pravne kvalitete u osobi priznavateljice da bi se njena izjava o priznavanju smatrala : svjesno danom, ozbiljnom namjeravanom te pravno relevantnom.

Da bi priznanje bilo pravno valjano potrebno je da je žena koja ga je izjavila :

Potpuno poslovno sposoba, Osoba koja je djelomice lišena poslovne

sposobnosti (ako sudskim rješenjem nije ograničena u

davanju izjava koje se tiču osobnih stanja),osoba nad kojom je produžena roditeljska skrb nakon punoljetnosti (kao i primjer iznad),Maloljetna osoba starija od 16 g. (koja shvaća znaćenje priznanja majčinstva tj, razumije pravno uređenje

odnosa roditelja i djece sa svim pravnim posljedicama tog odnosa).

Priznanje majčinstva daje osoba koja sebe smatra majkom pred TIJELIMA NADLEŽNIM ZA PRIZNANJE, a takvu izjavu osoba može dati jedino OSOBNO.

Ako majka mlađa od šesnaest godina, a duševno zrela za roditeljstvo prizna majčinstvo njena izjava neće biti relevantna. Dob i duševna zrelost su kumulativne pretpostavkeKad se radi o osobi djelomice lišenoj poslovne sposobnosti koja sudskim rješenjem nije ograničena u davanju izjava koje se tiču osobnih stanja majčinstvo će moći priznati, a sposobnost shvaćanja priznanja kriterij je za pravnu relevantnost priznanja materinstva .

ODREDBE O DJETETU ČIJE SE MAJČINSTVO PRIZNAJE

Majčinstvo se NE MOŽE priznati poslije djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo.

Dob djeteta i njegov status (bračni/izvanbračni) su irelevantniU pravilu se priznaje za života djeteta, iznimno posthumno ako je dijete ostavilo potomstvo, pravni je interes žene da prizna materinstvo umrlom djetetu samo ako se time može uspostaviti njezin pravni odnos s unucimaOvisno o bračnom statusu priznavateljice u trenutku rođenja djeteta određivat će se podrijetlo kao bračno ili izvanbračnoZa priznanje materinstva nije predviđen nikakav rok

OBLIK PRIZNANJA

Majčinstvo se može priznati na zapisnik. PRIZNANJE SE DAJE SAMO OSOBNO i USMENO – NE MOŽE PREKO OPUNOMOĆENIKA.

ODREDBE O NADLEŽNIM TIJELIMA

15

Majčinstvo se može priznati na zapisnik pred:

1. matičarom, 2. centrom za socijalnu skrb ili 3. sudom.

Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti primjerak zapisnika matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih. Majčinstvo se može priznati i u oporuci.

PRIZNANJE MAJČINSTVA PRED MATIČAROMOsoba koja želi priznati majčinstvo može se obratiti bilokojem matičaru radi priznanja (pred matičarem na čijem je području izvršen upis činjenice rođenja djeteta, na čijem područjem majka ima prebivalište ili pred nekim drugim matičarem)Izjava priznanja daje se osobno na zapisnik u propisanoj formiDo automatskog upisa materinstva ne može doći, već se za upis traže dodatne suglasnosti odnosno pristanak.

PRIZNANJE MAJČINSTVA PRED CZSSPriznanje pred centrom za socijalnu skrb može se dati u zapisničkoj formi jednako kao i pred matičarem. Centar za socijalnu skrb sastavlja zapisnik o izjavi priznavateljice po pravilima upravnog postupka. Nakon ovjere zapisnik dostavlja matičaru. Dužnost centra za socijalnu skrb je da u roku od trideset dana dostavi suglasnost ,odn. pristanak radi upisa priznatog majčinstva u maticu rođenih djeteta.

PRIZNAVANJE MAJČINSTVA PRED SUDOMOdvija se prema općim pravilima o izvanparničnom postupku.Priznavatelj sudu upućuje PRIJEDLOG za priznanje pa na zakazanom ročištu na zapisnik priznaje.Do priznanja materinstva pred sudom može doći i tijekom parnice radi utvrđivanja materinstva (kad dijete tuži navodnu majku ili sl.) no Zakon zabranjuje u tom slučaju

donošenje presude na temelju priznanja, postupak se nastavlja a izjava o priznanju unosi se u zapisnik i cijeni se u prilog tužbe. Moguće je da sudac donese presudu o utvrđenom majčinstvu uz obvezu dostavljanja iste matičaru radi upisa podataka o majci – ovako utvrđeno majčinstvo neće se moći osporavati u nekom drugom postupku.

PRIZNANJE MAJČINSTVA U OPORUCI

Zakon omogućuje priznanje majčinstva u oporuci. Najvjerojatnije će žena koja se smatra majkom svoje priznanje dati u oporuci kad želi nasljednopravne učinke svog roditeljskog odnosa, a nakon svoje smrti. Za valjanost upisa priznanja majčinstva potrebno je da djetetu u maticu rođenih nije upisano podrijetlo neke druge majke. Kad žena priznaje oporukom svoje majčinstvo nekom djetetu, ona ga ujedno određuje za svojega nasljednika.Opoziv OPORUKE u kojoj je priznato majčinstvo je moguće prema zakonu o nasljeđivanju.OPORUČNO opozivanje RANIJE priznatog majčinstva i upisanog u maticu rođenih je nemoguće.OPORUČNO priznanje majčinstva žene MLAĐE OD 16 GODINA NEĆE BITI VALJANO zbog nezadovoljenih općih pretpostavki o nasljeđivanju (dob i rasuđivanje).

ODREDBE O SUGLASNOSTI I PRISTANKU NA PRIZNANJE MAJČINSTVADužnost je matičara da nakon što primi izjavu o priznanju majčinstva od žene koja sebe smatra majkom pribavi izjave o suglasnosti i pristanku. To je ujedno pretpostavka za upis.Tek nakon pribavljenih svih potrebnih suglasnosti i pristanaka majčinstvo se upisuju u maticu rođenih.

Suglasnost na priznanje daje centar za socijalnu skrb u slučaju priznanja majčinstva UVIJEK, bez obzira na dob

16

djeteta iako je kad je dijete punoljetno više formalne naraviAktivnost centra kod davanja suglasnosti na priznanje majčinstva odnosi se na provjeru navoda majke o mjestu i vremenu rođenja djeteta, provjeru okolnosti koje su prethodile odnosno uzrokovalo razdvajanje majke od djeteta, prikupljanje drugih dokaza (saslušanje svjedoka, iskaze liječnika, babice, pedijatra, itd.)Suglasnost mora prethoditi djetetovom pristanku kao i upisu materinstva.Isključena je mogućnost da CZSS daje suglasnost nakon upisa.Samo suglasnost centra će biti potrebna:

kad je dijete mlađe od 14 g, iako možda shvaća bit priznanja i kad je dijete starije od 14 g, ali ne shvaća bit priznanja.

Dijete mora dati svoj pristanak OSOBNO, a ne putem skrbnika koji mu je postavljen, jer je dijete pravno bez roditeljske skrbi.

Suglasnost CZSS i djeteta traže se kumulativno kad je dijete starije od 14 god i kad shvaća značenje priznanja.Samo dijete nikad ne daje priznanje!!!!

Dužnost je matičara koji vodi maticu rođenih djeteta, da ODMAH nakon primitka priznanja majčinstva pozove CZSS, odn dijete da daju suglasnost/pristanak.CZSS i dijete imaju rok od 30 dana za davanje svoje izjave u vezi s priznanjem majčinstva.

Žena koja sebe smatra majkom može podnijeti tužbu radi utvrđivanja majčinstva do navršene osamnaeste godine života djeteta.

UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA SUDSKOM PRESUDOM

Pravo na tužbu radi utvrđivanja majčinstva ObZ priznaje : djetetu, ženi koja sebe smatra majkom, centru za socijalnu skrb.

Ako tužba o utvrđivanju materinstva bude usvojena, time je utvrđeno materinstvo ženi od rođenja djeteta. Presuda ima deklarativno

značenje jer je taj odnos nastao rođenjem, a presuda je samo označila prirodni odnos i dala mu pravno značenje.

Ako se utvrdi da je majka u vrijeme rođenja bila u braku ili da je tio dijete rodila u roku od 300 dana od prestanka braka, djetetu pripada bračni status, a majčin muž smatra se njegovim ocem.

Ako djetetu ne bi pripao bračni status, onda će ono retroaktivno stvoriti sva prava i dužnosti s majkom i njezinim srodnicima.

PREDMNJEVA O BRAČNOM OČINSTVU

„Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.“

Tri su elementa bračnog statusa djeteta:trajanje braka i vrijeme rođenja djeteta, bračni ststus majke i očinstvo djeteta.

PERTURBATIO SANGUINIS je institut koji u doslovnom prijevodu znaci "mijesanje krvi",a odnosi se na takvu situaciju kad majcin brak prestane, a ona u roku 300 dana od prestanka braka sklopi novi brak,tad se presumira da je otac djeteta kasniji muz u zakonodavstvu RH,a inace je razlicito regulirano u stranim zakonodavstvima.

UTVRĐIVANJE IZVANBRAČNOG OČINSTVA

Ako dijete nije rođeno u braku njegovo se očinstvo mora utvrđivati u posebnom postupku.

Izvanbračni status imat će dijete:1. koje rodi neudana majka2. koje rodi žena čiji brak ne postoji3. koje rodi žena koja je bila u braku,

ili nakon isteka roka od 300 dana od

17

prestanka braka (smrću, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom)

4. koje je rođeno za vrijeme trajanja braka ili u roku od 300 dana od prestanka braka ali je presumirano očinstvo majčina muža s uspjehom osporeno u sudskom postupku

UTVRĐIVANJE OČINSTVA PRIZNANJEM

Priznanje OČINSTVA je JEDNOSTRANI pravni akt kojim izjavu volje daje MUŠKARAC koja sebe smatra OCEM DJETETA u postupku propisanom zakonom .

Opoziv priznanja očinstva nije dopušten!!!Očinstvo se može priznati na zapisnik pred:

1. matičarom, 2. centrom za socijalnu skrb ili 3. sudom te4. u oporuci

Za upis priznanja očinstva potreban je pristanak djetetove majke i suglasnost CZSS.Priznanje očinstva začetog a još nerođenog djeteta, proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo.

PRISTANAK I SUGLASNOST NA PRIZNANJE OČINSTVA

U ovom dijelu postupka značajna je uloga matičara.

Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva, odnosno oporuku kojoj nije priložena izjava majke o pristanku na priznanje očinstva matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih odmah će pozvati majku po propisima o obveznoj osobnoj dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu. Ako je za upis priznanja očinstva potreban pristanak djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb, matičar će od centra za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta

djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana dostavi izjavu djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb.

PRISTANAK DJETETA

Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje očinstva. Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno boravišta.Pretpostavke u osobi djeteta su kumulativne, pa su prema tome moguće dvije situacije:

kad se od djeteta traži pristanak za upis priznanja očinstvakad se od djeteta ne traži pristanak za upis priznanja očinstva, pa će do upisa doći bez djetetovog pristanka.

Pristanak djeteta se ne traži kad:je mlađe od 14 godina iako shvaća značenje priznanjakad je starije od 14 godina, ali ne shvaća značenje priznanja.

PRISTANAK MAJKE

Za upis priznanja očinstva uvijek je potreban pristanak majke, a smisao davanja njezinog pristanka nalazi se u ćinjenici da majka najbolje zna da li je muškarac koji priznaje očinstvo otac njezina izvanbračnog djeteta.Svoj pristanak majka izjavljuje osobno u obliku zapisničke izjave pred matičarom, CZSS ili pred sudom.Samo majčin pristanak za upis priznanja očinstva dovoljan je ako je dijete mlađe od 14 god ili ako je starije od 14 god, ali ne shvaća značenje priznanja.U suprotnom traži se pristanak i majke i djeteta.

SUGLASNOST CZSS

„Ako je dijete mlađe od četrnaest godina ili je starije od četrnaest godina, ali nije sposobno shvatiti značenje priznanja, a majka više nije

18

živa, proglašena je umrlom, mlađa od četrnaest godina, potpuno je lišena poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja ili joj boravište nije poznato najmanje dva mjeseca, suglasnost na priznanje očinstva daje centar za socijalnu skrb.“

Ovdje su u nekoliko slučajeva nužna odstupanja:

Samo majka daje pristanak za upis priznanja očinstva kad je dijete mlađe od 14 godina i kad je starije od 14 godina ali ne shvaća značenje priznanja. U oba slučaja majka mora biti potpuno poslovno sposobna ili djelomično lišena poslovne sposobnosti, ali ne ograničena sudskim rješenjem u pravu na poduzimanje radnji koje se tiču osobnih stanja.Samo dijete daje pristanak za upis priznatog očinstva kad je starije od 14 godina i shvaća značenje priznanja, a na strani majke postoje prepreke da se ona suglasi.Samo CZSS daje suglasnost kad na strani majke i na strani djeteta postoje okolnosti koje ih onemogućuju u davanju pravno relevantne izjave u povodu izjave muškarca o priznanju očinstva.

ROKOVI ZA DAVANJE PRISTANKA/ SUGLASNOSTI

Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva, odnosno oporuku kojoj nije priložena izjava majke o pristanku na priznanje očinstva matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih ODMAH će pozvati majku po propisima o obveznoj osobnoj dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu.

Ako je za upis priznanja očinstva potreban pristanak djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb, matičar će od centra za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana dostavi izjavu djeteta, odnosno suglasnost

centra za socijalnu skrb.

DUŽNOST NADLEŽNIH TIJELA U POSTUPKU PRIZNANJA OČINSTVA

Životno češća situacija je da prilikom prijave rođenja izvanbračnog djeteta majka navodi ime oca djeteta, a nešto rjeđe se događa da majka prijavljuje rođenje i ime djeteta ne želeći navesti ime oca djeteta.

Ako prilikom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovom ocu, matičar će upoznati majku s pravom djeteta da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti radi ostvarivanja toga prava.

Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o djetetovom ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta majke i dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi.

Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana od primitka obavijesti, pozvati majku da izjavi koga smatra djetetovim ocem, osim ako je to učinila pred matičarom.

Majku će se upozoriti da bi radi dobrobiti djeteta trebala imenovati osobu koju smatra ocem.

Kad primi majčinu izjavu centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana, po propisima o obveznoj osobnoj dostavi, pozvati imenovanu osobu.

Ako se pozvani odazove, centar za socijalnu skrb predočit će mu izjavu majke da njega smatra djetetovim ocem i upoznati ga sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.

Ako pozvani prizna očinstvo, centar za socijalnu skrb odmah će primjerak zapisnika o majčinoj izjavi koga smatra djetetovim ocem i primjerak zapisnika o priznanju očinstva dostaviti matičaru radi upisa očinstva u maticu rođenih.

19

Ako se u postupku očinstvo nije utvrdilo priznanjem, centar za socijalnu skrb će o tome obavijestiti majku i upoznati je sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva sudskom odlukom.

Posebna je situacija koju opisuje Pravilnik o postupku u slučaju rođenja ili smrti, nalaska napuštenog novorođenoga djeteta, primitku izjave posljednje volje i postupku s imovinom umrlih osoba na brodu.U njemu je predviđena mogućnost priznanja očinstva djeteta rođenog na brodu, a koja se zapisnički konstatira.Na taj način je moguće priznati očinstvo osim pred matičarem, CZSS i sudom, i u nazočnosti zapovjednika broda.

UTVRĐIVANJE OČINSTVA SUDSKOM PRESUDOM

Pravo na tužbu radi utvrđivanja očinstva pripada:

Djetetu rođenom izvan brakaMajciMuškarcu koji je priznao očinstvo, a nije dobio pristanak ili suglasnostCentru za socijalnu skrb

„Ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu u njegovo ime može podnijeti osoba koja ga po zakonu zastupa.“

U sporu radi utvrđivanja očinstva na strani djeteta kao samostalnog tužitelja mogu se naći sljedeće prepreke koje iziskuju da osoba koja ga po zakonu zastupa, vodi u njegovo ime i za njegov račun parnicu:

maloljetnostpotpuno lišenje poslovne sposobnosti (nakon punoljetnosti)djelomično lišenje poslovne sposobnosti kad je odlukom suda o takvom lišenju poslovne sposobnosti osoba ograničena za poduzimanje radnji koje se tiču osobnih stanja.

Ako osoba, za koju se tvrdi da je otac djeteta nije živa, tužba radi utvrđivanja majčinstva, odnosno očinstva podnosi se protiv njezinih nasljednika.Tužba može se podnijeti u roku od godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta ili u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.Zbog razlike u rokovima za podnošenje tužbe u praksi je najčešći slučaj da se kao stranke u postupku kao tužitelj javi dijete, zastupano po majci i majka kao drugotužiteljica, dijete i majka imaju položaj jedinstvenih suparničara što znači da se učinci preude odnose na oba tužitelja. Majka bi samo u svoje ime mogla ustatu tužbom ako joj je oduzeta roditeljska skrb. Ako se dijete želi pridružiti majci zastupat će ga skrbnik (ili posvojitelj iz roditeljskog posvojenja), a muškarac će biti tuženik. U slučaju da dijete ne želi voditi parnicu majka će morati tužiti i dijete i navodnog oca.

POSTUPOVNE ODREDBEPostupak utvrđivanja očinstva pred sudom

hitan ročište u roku od 15 dana javnost isključena do vrhovnog suda iz sredstava suda isplaćuje se predujam

za troškove vještakaU parnicama radi utvrđivanja majčinstva i očinstva iz sredstava suda isplatit će se predujam za troškove vještaka.

SUD IMA OVLAST DA:odredi rok do kojeg čeka izvođenje vještačenja, a koji ne može biti duži od 3 mjesecasud osobno dostavlja poziv za vještačenje strankama uz naznaku ustanove i vremena vještačenja, uz upozorenje na posljedice izostankaneprovođenje dokaza sud će slobodno procijeniti, a treba uzeti da će u pravilu izvesti zaključak koji će biti nepovoljan za takvu stranku

20

Nakon što zaprimi tužbu, dokazni postupak pred sudom usmjerit će se prema utvđivanju svih okolnosti relevantnih za dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osnovno što treba utvrditi je vrijeme začeća izvanbračno rođenog djeteta i činjenice da je majka u kritično vrijeme održavala spolne odnose s osobom za koju se tvrdi da je otac djeteta.Cjelokupni postupak je usmjeren prema utvrđivanju biološke veze između oca i djeteta. U slučaju da tijekom rasprave postane evidentno da bi neki drugi muškarac mogao biti ocem djeteta, sud nema ovlasti proširiti tužbu izvan granica tužbenog zahtjeva (tzv.pravilo NE EAT IUDEX ULTRA ET EXTRA PETITUM PARITUM).Tuženi muškarac mogao bi tijekom parnice istaknuti prigovor više suložnika (EXCEPTIO PLURIUM CONCUBENTIUM) tvrdeći da je majka u kritično vrijeme imala spolne odnose s više muškaraca.

Odlučujuće značenje u paternitetskim (i maternitetskim) sporovima imaju medicinska vještačenja i konačni nalaz temelji se na njima.

MEDICINSKA VJEŠTAČENJA

Metode u vještačenjima o očinstvu:vrijeme začećaoplodna nesposobnostgenetske značajke iz krvi i drugih bioloških tragova i uzoraka iz tkiva

1. vrijeme začeća Trajanje trudnoće i dan začeća mogu se vrlo precizno odrediti, pa se u postupku koriste stručna mišljenja pedijatra-neonatologa.ova se metoda koristi vrlo rijetko, obično kad su partneri imali spolne odnose u kratkom razdoblju, za djecu rođenu izvan medicinske ustanove ne dolaze u obzirodređeni vjerojatni dan začeća ne podrazumijeva da je muškarac stvarno i otac djeteta (impotencija,

neplodnost,više spolnih odnosa s različitim muškarcima).

MOGUĆE je da tuženi muškarac uopće nije sposoban za spolni odnos (tzv.impotentia generandi) ili da pati od postojanja anatomsko – funkcionalnih promjena ili bolesti u stvaranju spolnih stanica (tzv.spermatogeneza).

2. vještačenje o oplodnoj nesposobnosti- u praksi se rabi samo iznimno, jer je oplodnu nesposobnost potrebno dokazivati retrogradno nakon rođenja djeteta (pitanje je kad je nastupila neplodnost)

3. vještačenje o genetskim značajkama

Metode u sporovima o podrijetlu djeteta:a) serološka analiza ispitivanje krvnih grupa i faktora i njihovo uspoređivanje – djeteta, majke i navodnog oca b) HLA –sustavc) DNA- metoda

a) serološkka analizaova metoda prvenstveno služi isključivanju očinstva, a ne utvrđivanju očinstva ukoliko se vještačenjem ne postigne isključenje to ne znači da je tuženi otac djeteta, već samo to da bi on biološki mogao biti otacteorijska mogućnost isključenja pomoću određivanja genetskih značajki krvi je između 70-80%metoda se zasniva na detektiranju krvnih antigena i uspoređuje se očev, majčin i djetetov dijete mora biti starije od šest mjeseci jer se tek tada stabiliziraju rh faktori

b) HLA SUSTAV počinje se koristiti u sporovima u očinstvu nakon otkrića postojanja

21

tkivne podudarnosti (proučavano u vezi s transplantacijama)utvrđen je način nasljeđivanja gena HLA sustava.bit je metode u paternitetskom postupku određivanje genskih produkata kojima se određuju fenotipska obilježja izraženaa već pri rođenju i koja ostaju stabilna tijekom životahla sustav pridonio je mogućnosti isključenja odnosno utvrđivanja očinstva

c) DNA metodaomogućuje direktan uvid u samu nasljednu tvaranaliziraju se biološki tragovi ili uzorci tkiva, a u paternitetskim sporovima u uspoređivanju i analizi DNA majke oca i djeteta moguće je dokazivanje očinstva određenog muškarca i isključivanje svake osobe koja nije biološki otac praktično dokazano očinstvo podrazumijeva vjerojatnost iznad 99.73% da je tuženi otac.stranke se nisu dužne odazvati pozivu na vađenje krvi, bez obzira na obrazloženje zašto tako postupaju katkad treba provesti nadvještačenje – kad se nalaz vještaka ponavlja u drugoj ustanovi zbog sumnje u nalaz i mišljenje vještaka.

PRAVNI UČINCI PRESUDE

Učinci presude kojom se utvrđuje da je tuženi muškarac otac djeteta odnose se na uspostavljanje roditeljskog odnosa oca s djetetom i svih pravnih odnosa koji iz toga proizlaze.Protiv presude kojom se utvrđuje izvanbračno očinstvo stranke moguuložiti reviziju o kojoj će u trećem stupnju odlučiti vrhovni sudpresuda ima deklarativno značenje, s učinkom pravnog priznanja prirodnog

odnosa roditelj dijete koje postoji od rođenjadijete postaje srodno s očevim srodnicimapresuda suda sadrži i odluku o obvezi oca da uzdržava dijete, sud odluku donosi ex offo, ako majka ili dijete nisu sami postavili taj zahtjev u tužbisud mora odlučiti u svojoj presudi i o susretima i druženju djeteta i ocaglede osobnog imena primjenjuju se odredbe zakona o osobnom imenu koje upućuju na potrebnu suglasnost roditelja koje ne živi s djetetom i pristanka djeteta na promjenu prezimena

OSPORAVANJE MAJČINSTVA I OČINSTVA

Podrijetlo od majke utvrđuje se presumpcijom da je žena koja je rodila dijete njegova majka.Porod je okolnost na temelju koje nastaje presumpcija o majčinstvu određene žene.Podrijetlo od oca se presumira (bračno očinstvo) ili se utvrđuje priznanjem oca ili sudskom presudom (izvanbračno očinstvo).Ako je majčinstvo, odnosno očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno. Osporavanje majčinstva, odnosno očinstva nije dopušteno poslije djetetove smrti.Nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno osporavanje niti utvrđivanje majčinstva ili očinstva.

OSPORAVANJE MAJČINSTVA

Pravo na tužbu radi osporavanja majčinstva pripada:

djetetuženi koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majkaženi koja nije upisana, ali sebe smatra majkom

Tužbu za osporavanje majčinstva može podići:DIJETE

22

može osporiti upisano majčinstvo i očinstvo do 25.godine životamaloljetno dijete ili pod roditeljskom skrbi nakon punoljetnosti – tužbu podnosi poseban skrbnik kojeg imenuje czssdijete potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili djelomično za osobna stanja – tužbu podnosi njegov skrbnik uz odobrenje czss-a

Razlozi zbog kojih se djetetu daje pravo na osporavanje majčinstva prepoznaju se u potrebi usklađivanja pravnog s činjeničnim stanjem.

U vezi s pravnim statusom djeteta razlikuju se četiri situacije:

1. kad je dijete maloljetno2. kad je dijete punoljetno, ali roditelji

nad njim imaju roditeljsku skrb i nakon punoljetnosti

3. kad je dijete potpuno lišeno poslovne sposobnosti

4. kad je dijete djelomično lišeno poslovne sposobnosti u odnosu na poduzimanje radnji koje se tiču osobnih stanja

ŽENAObZ daje pravo ženi koja je upisana u maticu rođenih kao majka da ospori svoje majčinstvo u roku od 6 mjeseci od saznanja (subjektivni rok) za činjenicu koja isključuje njeno majčinstvo, a najkasnije do 7. godine života djeteta (objektivni rok)žena koja sebe smatra djetetovom majkom može osporavati upisanoj majci njezino majčinstvo ako istovremeno traži da se utvrdi njeno majčinstvo – 6 mjeseci od saznanja do 7. godine djetetova života – tužba s dvostrukim tužbenim zahtjevom,.Sudska je obveza da ponajprije provede postupak osporavanja materinstva tužene (upisane majke), a potom da utvrdi da dijete potječe od tužiteljice.

Ako bi vještačenje pokazalo da tužiteljica nije majka ne bi mogao usvojiti tužbeni zahtjev žene premda bi dokazi da dijete ne potječe od majke bili jasni potrebna je kumulativna i paralelna izvjesnost da dijete ne potječe od žene upisane u maticu rođenih kao majka,i da potječe od žene koja osporava materinstvo. Tuženi su majka i dijete, djetetu bi trebalo postaviti skrbnika za poseban slučajOtac može imati ulogu jedinstvenog suparničara i to isključivo na strani tuženika

Za razliku od povezivanja osporenog majčinstva s osporenim bračnim očinstvom, zakon ne predviđa takvu mogućnost za slučaj izvanbračnog očinstva. Nije moguće primijeniti automatizam o osporenom očinstvu, već treba sukcesivno voditi postupak o osporavanju majčinstva i osporavanju očinstva.

Posebice je regulirana situacija osporavanja majčinstva nakon smrti upisane majke koja je za života otpočela sudski postupak osporavanja svojeg majčinstva.Zakonodavac omogućuje nastavljanje postupka osobama s pravnim interesom. Po zakonu im za nastavak postupka pripada rok od 6 mjeseci od smrti žene, odn mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.

„Pravomoćnom odlukom o osporavanju majčinstva smatra se osporenim i očinstvo majčina muža odnosno muškarca čije je očinstvo utvrđeno priznanjem.“

Sporovi o materinstvu su iznimno rijetki, a njihov je smisao u potrebi pravne sigurnosti.Osporavanje majčinstva u slučaju posvojenja je zabranjeno. Presuda ima deklarativno značenje.

OSPORAVANJE OČINSTVAU slučaju izbanbračnog rođenja, djetetovo podrijetlo od oca utvrđuje se bilo priznanjem,

23

bilo u sudskom postupku. Kako očinstvo priznanjem može biti utvrđeno u zabludi, neznanju ili svjesno pod prisilom pravna regulativa omogućuje osporavanje priznanjem utvrđenog očinstva. Izvanbračno očinstvo utvrđeno sudskom presudom ne može se osporavati (vještačenje tijekom postupka ). Radi li se o bračnom očinstvu, podrijetlo djeteta od oca presumira se. U slučajevima kad se javi sumnja u to da je muž otac djeteta pravni sustav dopušta različitim osobama da ospore očinstvo majčinog muža.

OSPORAVANJE BRAČNOG OČINSTVA

U sukobu pravnog načela istine i prava djeteta na saznanje podrijetla s jedne strane i načela zaštite bračnog statusa djeteta s druge strane pravni poredak štiti istinu i prava djeteta tim više što bi bezrezervna podrška bračnom statusu, negirala ustavnu i načelnu ravnopravnost bračne i izvanbračne djece.

Očinstvo se može osporavati jedino u sudskom postupku!!!

Pravo na tužbu za osporavanje očinstva pripada:

mužu majke,majci, djetetu

Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka ako smatra da on nije otac.

6 mjeseci (subjektivan rok) od saznanja do 7.godine (objektivan rok) djetetovog životarok počinje teći od rođenja djeteta tako da iako sazna za dijete prije rođenja muž mora čekati protek 6 mjeseci od rođenja djeteta.u tužbi muž svakako mora naznačiti činjenicu kojom potkrepljuje saznanje o otpočinjanju subjektivnog roka, jer po uspješnom prigovoru tuženika (npr. žena tvrdi i dokazuje kako je saznao da dijete ne potječe od njega ranije, tj. da

je rok od šest mjeseci protekao), sud će morati tužbu odbaciti kao zakašnjelu.nakon proteka objektivnog roka, subjektivni rok postaje irelevantan, a istekom objektivnog roka muž više ne može tražiti zaštitu svojeg dvojbenog očinstvauspije li u svojoj tužbi, presuda suda bit će pravni temelj za brisanje upisa očinstva u matici rođenih djeteta.ima pravo osporavati očinstvo djetetu koje je rodila njegova žena ako smatra da mu nije otacinteres muža za osporavanjem opravdava se pravnim (roditeljska skrb, nasljedno pravo, etc.)i moralnim (razni emocionalni i društveni čimbenici veze između roditelja i djeteta) razlozima

Posljedica osporavanja očinstva je prestanak pravnog odnosa između majčinog muža i djeteta, prestanak krvnosrodničkog odnosa, ali i nova pravna konstelacija za srodnika muža u odnosu na dijete.Zaštita interesa muža naročito je bitna za druge subjekte u slučaju da muž umre (nasljednopravni interesi). Zakon ne dopušta tim subjektima samostalno podnošenje tužbe. Osobe s pravnim interesom mogu samo nastaviti postupak ako ga je muž pokrenuo za života i umro usred postupka.

„Osobe s pravnim interesom mogu nastaviti postupak osporavanja majčinstva ili očinstva u roku od šest mjeseci od smrti majke ili oca koji su pokrenuli postupak ili u roku od mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.“

Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku – samo u objektivnom roku 6 mjeseci od rođenja djeteta, jer ona zna već od začeća čije je dijete.Tužbom za osporavanje očinstva majka će postići da njezino dijete izgubi bračni status i poznato podrijetlo od oca.Njezina je odlučnost u vođenju sudskog postupka veća što je odlučnija da nakon toga

24

utvrdi očinstvo onog muškarca s kojim je začela dijeteS obzirom na jednakost bračne i izvanbračne djece obiteljski zakon omogućava majci takvu tužbu bez obzira na to što će se potom dogoditi s osobnim statusom djeteta. Dakle, između interesa djeteta za utvrđenim podrijetlom i interesa majke da zaštiti svoje osobne interese prednost se daje majčinim interesima- to je posljedica načela ravnopravnosti spolova.

Dijete može osporavati materinstvo, odnosno očinstvo osobi koja je upisana u maticu rođenih kao njegov roditelj.

U slučaju bračnog očinstva – tuženik će biti upisani otac, a majka samo ako se nije pridružila djetetovoj tužbirok je dvadeset i pet godina.za vrijeme maloljetnosti vjerojatnije je da će se kao tužitelj za osporavanje bračnog očinstva pojaviti muž majke, a katkad i majka, nego li što će u njegovo ime tužbu podnijeti skrbnik postavljen za tu parnicu, imenovan od centra za socijalnu skrb.Tu se radi o slučaju kad czss dobije obavijest od onog roditelja kojem je rok za tužbu protekao, pa unaprijed pristaje biti tuženikom u sporu jer mu odgovara da se očinstvo ospori , a nema više pravo na tužbu. U tom sporu dijete će zastupati kolizijski skrbnik kao i u slučaju punoljetnog djeteta pod roditeljskom skrbi.Kad maloljetnom djetetu očinstvo osporava muž majke ili majka dijete će biti tuženo i zastupat će ga skrbnik za poseban slučaj

OSPORAVANJE IZVANBRAČNOG OČINSTVA

Majka nema pravo na tužbu radi osporavanja izvanbračnog očinstva. Postupak osporavanja je ograničen samo na osporavanje očinstva utvrđenog priznanjem, a ne i onog utvrđenog sudskom presudom. Umre li dijete, nije dopušteno ostalim subjektima tražiti osporenje očinstva.

Pravo na tužbu ima za osporavanje izvanbračnog očinstva pripada:

DjetetuMuškarcu koji je priznao očinstvoMuškarcu koji se smatra ocem djeteta

Djetetu pripada rok do 25 godine života koji započinje danom rođenja.Bez obzira na to koji od roditelja zastupa dijete za vrijeme njegove maloljetnosti, dijete će u postupku uvijek zastupati skrbnik postavljen za taj slučajTužbeni je zahtjev djeteta za osporavanje očinstva uperen ne samo protiv oca već i protiv majke koja je omogućila upis priznanja očinstva svojim pristankom pred CZSS. Zbog toga majka niti ne može u svoje ime osporavati izvanbračno očinstvo.Dijete iz istih razloga (davanja pristanka) nije isključeno iz prava na tužbu jer je najvjerojatnije pod pritiskom majke,njenih uvjeravanja i neistinitih informacija dalo svoj pristanakDa li će centar za ss dati ili uskratiti odobrenje skrbniku za podizanje tužbe ili imenovati skrbnika za poseban slučaj ovisit će o procjeni koji su to interesi djeteta. No, nije za vjerovati da će centar izdati takvo odobrenje ako je sam dao suglasnost na priznanje tog istog očinstva.

Osporavanje očinstva dozvoljeno je i muškarcu koji je priznao očinstvo.Muškarac koji je priznao očinstvo i kasnije saznao za činjenicu koja isključuje očinstvo može tužbom osporavati očinstvo u roku od 6 mjeseci (subjektivni rok) od dana saznanja za tu činjenicu, a najkasnije do 7 godine (objektivni rok) djetetovog životaPravo na tužbu neće imati muškarac koji je u trenutku priznanja znao da nije otac, ali je svejedno priznao očinstvo da udovolji majci tjeteta. Naime, subjektivni rok za tužbu striktno je vezan za saznanje činjenice koja isključuje njegovo očinstvo.

Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne potječe od njega, moći će tužbom osporavati svoje

25

očinstvo u roku od 6 mjeseci od priznanja do 7 godine djetetova života.Oba roka imaju značenje OBJEKTIVNIH ROKOVA jer tužbu nije moguće povezati s nekim subjektivnim doživljajem priznavatelja.U ovom slučaju se radi o zaštiti muškarca koji je u pravni odnos s djetetom došao zbog prisile koja se odnosi na njegovu ugrozu ili ugrozu njemu bliskih osoba.Hoće li se priznavatelj odlučiti na osporavanje očinstva ovisit će o tome da li je prijetnja još uvijek aktualna te također o tome koliko je priznavatelj hrabar I sposoban zatražiti zaštitu nadležnih tijela.

Muškarac koji sebe smatra ocem a istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo ima rok za tužbu 1 godinu od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih.Moguće nejasnoće oko rokova uključuju situaciju kad muškarac nije ni znao za rođenje svog djeteta pa ga nije mogao ni pokušati priznati, a drugi slučaj vezan je uz to da mu matičar možda nije ni poslao potrebnu obavijest o izostanku potrebnih pristanaka ako je pokušao priznati jer izričita zakonska obveza matičaru ne postoji već samo ona koja govori o roku za pokretanje sudskog postupka nakon primitka obavijesti od matičara. Isto tako ne postoji obveza matičara da ako dođe do priznanja od strane nekog drugog muškarca nakon što je prvom uskraćen pristanak i/ili suglasnost da obavijesti prvoga o upisu priznanja drugog muškarca.

Smisao je ove mogućnosti da zaštiti interes biološkog oca za utvrđivanjem očinstva, u zaštiti prava djeteta na saznanje podrijetla, ali je i u interesu biološkog oca da mu bude utvrđeno očinstvo. Premda se odredba nalazi među onima koje govore o osporavanju očinstva, njezino je osnovno značenje i važnost utvrđivanja očinstva.Ako sud udovolji tužbenom zahtjevu presuda će imati deklarativno značenje.Ova odredba je rezervirana isključivo za osporavanje izvanbračnog očinstva, jer se govori o očinstvu koje je pravno nastalo na temelju priznanja.

Muškarac koji premda zna da je otac djeteta i želi osporiti i potom utvrditi svoje očinstvo djetetu kojem pripada bračni status i podrijetlo od ženinog muža neće imati pravo na tužbu.

OSPORAVANJE OČINSTVA NIJE DOPUŠTENO

ako je utvrđeno sudskom odlukomnakon djetetove smrti

POSTUPAK osporavanja očinstva je:hitan1. ročište 15 dana od zaprimljenja tužbe na sudujavnost isključenarevizija do 3. stupnja do vrhovnog suda

SUD ĆE ODBITI TUŽBENI ZAHTJEV ako nema odobrenja czss ako vještačenje dokaže da nije otac ako se ispostavi da nitko nije otac ili

majka

PRAVNO UREĐENJE MEDICINSKI POMOGNUTE OPLODNJE

MEDICINSKE ODREDBE O POMOĆI NEPLODNIMA

Zakon koristi pojam umjetna oplodnja i pod njim razumijeva oplodnu sjemenom muža (HOMOLOGNA INSEMINACIJA) i sjemenom drugog muškarca (HETEROLOGNA INSEMINACIJA).

Iz zakonskih odredbi proizlazida je sjemenom drugog muškarca moguće oploditi ženu koja je u braku samo uz suglasnost njezina muža.

Umjetna oplodnja može se obaviti samo ako se radi o punoljetnoj i zdravoj ženi u starosnoj dobi pogodnoj za rađanje, ali također pravo na umjetnu oplodnju pripada i neudanoj ženi.

Darovatelj mora biti zdrav muškarac i nema pravo na naknadu.Zakon propisuje provođenje postupka umjetne oplodnje u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama te tajnost postupka za treće osobe,

26

odn zabranu priopćavanja podataka o donatoru i ženi međusobno.

Hrvatsko zakonodavstvo de lege ferenda nema jasno izgrađen i jedinstven stav u vezi svih pitanja te se javljaju dvojbe.

OBITELJSKE ODREDBE O POSLJEDICAMA MEDICINSKI POTPOMOGNUTE OPLODNJE

„Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć i suglasnost donatora.“

Nije dopušteno utvrđivati i osporavati majčinstvo i očinstvo djetetu začetom uz medicinsku pomoć OSIM:

1. majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka, ako je dijete začeto uz medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez pisanog muževa pristanka.

2. Žena koja je dijete rodila, koje je začeto jajnom stanicom druge žene, ima pravo osporavati majčinstvo ako je do oplodnje uz medicinsku pomoć došlo bez njezinog pisanog pristanka.

3. Žena čijom jajnom stanicom je dijete začeto bez njezinog pisanog pristanka ima pravo osporavati majčinstvo ženi koja ga je rodila ako istovremeno traži da se utvrdi njezino majčinstvo.

4. Tužba radi osporavanja majčinstva, odnosno očinstva može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja da je do začeća došlo na ovakav način, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

5. Ako su osobe saznale prije rođenja djeteta da je došlo do začeća tužbu radi osporavanja majčinstva, odnosno očinstva mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta.

POREDBENO PRAVO

Pravni propisi o medicinskoj pomoći neplodnima odražavaju u poredbenom smislu nepremostive razlike između pojedinih pravnih sustava.Osnovni je razlog tomu što je u osnovi te pravne regulative leži kakav takav odgovor na najdublja ljudska pitanja nastanka i početka života, sa svim etičkim i moralnim implikacijama razgraničenja

a) Medicinskih mogućnostib) Želje za roditeljstvomc) Financijskih interesad) Etičke prosudbe o dopuštenosti

zalaženja u ljudsku prokreaciju i ljudsko dostojanstvo

Četiri pravna pristupa medicinskopravnoj regulativi pomogunute oplodnje:

ProhibitivniOporezniLiberalniLaissez-faire pristup

ODNOSI RODITELJA I DJECE

RODITELJSKA SKRBPravni institut koji postoji kako bi se djeci omogućilo ostvarivanje njihovih prava, a roditeljima dao pravni legitimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svom djetetu - Osnovni je pravni odnos između roditelja i djece i obiteljskopravni učinak koji nastaje rođenjem. Djetetova prava dijele se na osobne i imovinske interese.

SADRŽAJ POJMA roditeljske skrbi - obuhvaća ZAŠTITU osobnih i imovinskih interesa djeteta te ODGOVORNOST roditelja za njegovu dobrobit – to su ujedno i dvije funkcije roditelja.

„Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.“

27

KONVENCIJA KAŽE:„Države ugovornice poduzet će sve napore da osiguraju prihvaćanje načela da su oba roditelja zajednički odgovorna za podizanje i odgoj djeteta“

PRAVA RODITELJA – dio roditeljske skrbi u odnosu na treće osobe na temelju njih roditelji su prije svih pozvani da skrbe o svojem djetetu.

RODITELJSKA SKRB PRIPADA RODITELJU NAD:

maloljetnom djecom iznimno i nakon punoljetnosti

Obiteljski zakon točno propisuje razloge i načine intervencije u roditeljsku skrb. Roditeljska skrb je NEPRENOSIVA, a majci i ocu pripada RAVNOPRAVNO, ZAJEDNIČKI I SPORAZUMNO.

Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi

umro , proglašen umrlim,

lišen roditeljske skrbi , lišen potpuno poslovne sposobnosti ,

djelomično lišen p. Sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je

spriječen.

Roditeljska skrb PRESTAJE kad dijete stekne poslovnu sposobnost, posvojenjem , smrću djeteta i roditelja.

PRAVA DJECE

Djeci pripadaju raznovrsna prava svojstvena samo njima, a krajnji im je smisao zaštita djece u vremenu njihovog odrastanja i sazrijevanja u odraslu i odgovornu osobu.U širem smislu- prava djece pronalazimo u svim granama prava u kojima se djeca pojavljuju kao ovlaštenici na poduzimanje neke pravne radnje, odnosno kad su u posrednom smislu uključena u neki društveni odnos.

U okvirima obiteljskog prava- prava djece predstavljaju najnoviji način uređenja odnosa djeteta s članovima njegove obitelji, ali i šire svih pojedinaca i institucija s kojima dijete dolazi u neposredni dodir.KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

Izvršila je najveći utrecaj u pravnom oblikovanju odnosa roditelja i djece. Usvojena u UN-u 20 studenog 1989g.Odbor za prava djeteta je zasebno tijelo unutar Konvencije o pravima djeteta. Države stranke moraju Odboru podnositi izvješća, prvo u roku od 2 godine nakon stupanja na snagu Konvencije u toj državi, a kasnije svakih 5 godina te po potrebi moraju podnositi dopunske informacije.Odbor za prava djeteta predstavlja operativno tijelo koje se sastaje jednom godišnje, a svoja izvješća upućuje svake 2 godine Općoj skupštini preko Gospodarskog I socijalnog vijeća.Glavna uloga Odbora je da razmatra inicialna I periodična izvješća o stanju prava djece u zemljama, da bi se indicirali čimbenici I teškoće koje sprečavaju državu da ispuni obveze preuzete Konvencijom.Odbor za prava djeteta ima središte u Genevi I čini ga 18 članova koji ne predstavljaju svoje zemlje nego su u osobnom svojstvu stručnjaka.

NAVODI ODGOVORNOSTI, PRAVA I DUŽNOSTI RODITELJA KAO PRIMARNOG ODGAJATELJA DJETETA:

1. Usmjeravanje i vođenje djeteta u ostvarivanju prava priznatih u konvenciji2. odgovornost prije svih ostalih za podizanje i razvoj djeteta3. odgovornost prije svih ostalih da unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti osiguraju životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

DEFINICIJA DJETETA PREMA KONVENCIJI: Dijete je svako ljudsko biće mlađe od osamnaest godina, osim ako se, po

28

pravu koje se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stječe ranije.

IZ DEFINICIJE PROIZLAZI DA: Pojam dijete označava ljudsko biće

određene životne dobi, ne isključivo u krvnosrodničkom odnosu.

Punoljetnošću prestaje potreba posebne skrbi za dijete

Nije isključena primjena Konvencije na osobu koja je stekla poslovnu sposobnost prije punoljetnosti

Različiti teorijski pristupi iznjedrili su različite podjele prava. Tako postoji podjela djetetovih prava iz Konvencije sukladno kriteriju „4P“.

Postoji podjela djetetovih prava na 4P:PreventionProtectionProvisionParticipation

Psihologijski pristup djetetovim pravima navodi tri skupine prava nazvane „3S“Tri skupine prava 3S:

SigurnostSkrb Sudjelovanje

Prema svom dosegu prava djece mogu se nazvati:

Pozitivnim pravimaNegativnim pravima

Prava djece postoje radi zaštite djeteta i pripadaju mu po kriteriju opstojnosti ljudske individue kao djeteta, a ne čovjeka općenito. Prava djece su po svom dosegu pozitivna prava (pravo na život, pravo na čast i ugled)Postoji i skupina prava koja su negativno određena – jer im je bit u jamstvu zabrane određenog činenja ili nečinjenja (pravo na zaštitu od uporabe narkotika, pravo na zaštitu od izricanja smrtne kazne...)

IZVORNA PRAVA DJETETA:

pravo djeteta na život i zdravlje, pravo na život sa svojim roditeljima, pravo na odgoj i obrazovanje, pravo na saznanje vlastitog porijekla, pravo na tjelesni, duševni i

emocionalni razvoj

Podjela dječjih prava u sadržajnom smislu:1. osobna prava : pravo na život, na saznanje vlastitog porijekla, na prijavu rođenja, osobno ime i stjecanje državljanstva, na očuvanje osobnosti, na život uz roditelje, na privatnost, na zaštitu od nasilja, od protupravnog odvođenja i nevraćanja djeteta2. društvena prava : prava djece kao članova društvene zajednice na slobodu mišljenja, slobodno izražavanje svojih pogleda u stvarima koje se njega tiču, na slobodu informacija, traženja, primanja i davanja obavijesti i ideja svake vrste i u svim oblicima, na slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti, na slobodno udruživanje i mirno okupljanje- ova su prava relativnog karaktera jer konvencija predviđa mougćnost da budu ograničena. Razlozi za ograničenost mogu biti dob i zrelost djeteta, nacionalna sigurnost, javni poredak,zdravlje, ćudoređe i osnovna prava i slobode drugih3. obrazovna prava: u širem smislu – pravo na pristup obavijestima iz sredstava javnog priopćavanja.- smisao je povećanje razine obrazovanosti djeceu užem smislu - pravo na progresivno stjecanje znanja, obvezno i besplatno osnovno školovanje, na dostupnost višeg obrazovanja prema njihovim sposobnostima, pravo na poštovanje dostojanstva djeteta u provođenju školske stegeObrazovanje se treba temeljiti na razvoju djetetove osobnosti, vještina i psihofizičkih sposobnosti, poštovanju ljudskih prava i temeljnih slobodu, na uvažavanju djetetovih roditelja i kulturno-jezičnih vrijednosti, na težnji da dijete postane odgovorna i miroljubiva odrasla osoba s razumijevanjem za prirodni okoliš.4. zdravstvena prava- prava zdravog djeteta i onog ometenog u razvoju- zdravoj djeci jamči se pravo na zdravlje, najviše standarde zdravlja i olakšice u

29

liječenju i rehabilitaciji, zaštita od uporabe narkotika, etc.Posebna zdravstvena prava za djecu s duševnim ili tjelesnim nedostacima – imaju pravo na posebnu zaštitu, socijalnu integraciju i individualni razvoj, preventivnu zdravstvenu skrb i medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman.5. socijalna prava - povlastice socijalne sigurnosti6. ekonomska prava - zaštita od ekonomskog iskorištavanja i obavljanja poslova koji mogu ometati školovanje, biti opasni ili štetni za zdravlje te tjelesni, duševni, ćudoredni ili društveni razvoj djeteta, pravo na životni standard koji uvjetuje tjelesni, duhovni, ćudoredni i društveni razvoj djeteta, pa su roditelji prije svih drugih odgovorni da takav standard djetetu osiguraju u skladu sa svojim mogućnostima. Države svojim mjerama moraju osigurati materijalnu potporu i dodatne programe.7. kulturna prava - pravo djeteta na pripadnost manjini, njegovanje vlastite kulture, ispovijedanje vlastite vjere i uporabu vlastitog jezika. Pravo na odmor i slobodno vrijeme na igru i rekreaciju i sklobodno kulturno i umjetničko izražavanje.8. pravosudno-zaštitna- kad je dijete objekt kaznenog dijela- kad je stranka u kaznenom postupkukad je žrtva rata- kad mu treba osigurati prava u području obiteljskih odnosaKonvencija štiti prava djece da ne budu spolno iskorištavana i zlorabljena- odredba o najboljem interesu djeteta načelnog je značenja i primjenjiva je na sve situacije prosudbe o djetetu- odredba o dužnosti poštovanja roditelja i drugih osoba odgovornih za dijete primjenjiva je u obiteljskim i širim društvenim odnosima.Kad se radi o posvojenju djeteta unutar jednog pravnog sustava posvojenje trebaju provoditi nadležna tijela uz pristanak za to potrebnih osoba uzimajući u obzir položaj djeteta prema roditeljima, srodnicima I zakonskim zastupnicima.

Poznato je tzv.MEĐUDRŽAVNO POSVOJENJE , odn posvojenje djeteta od strane posvojitelja koji su državljanstva različitog od djetetovog.Ovakav oblik posvojenja Konvencija predviđa kao zamjenski način zbrinjavanja djeteta ako se ono ne može posvojiti, udomiti ili zbrinuti na primjeren način u zemlji svojeg porijekla.Također je propisana zabrana ostvarivanja nedopuštene novčane koristi u međudržavnom posvojenju.

DOBROBIT I INTERES DJETETANajbolji interes djeteta je kriterij za postupanje s djetetom I donošenje odluka u vezi s njim koji je postavila Konvencija o pravima djeteta. Prema Konvenciji u svim djelovanjima koja se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost.Države stranke obvezuju se da će kroz odgovarajuće zakonodavne I upravne mjere djetetu osigurati takvu zaštitu I skrb kakva je potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava I dužnosti njegovih roditelja, zakonskih zastupnika ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete. Prema ovim odredbama najbolji interes djeteta je načelo prema kojem zakonodavac mora uskladiti sve svoje propise. Najbolji interes djeteta ima u Konvenciji o pravima djeteta značenje jednog od općih načela.Interes djeteta neodređeni je, ali odredivi pojam, koji u svakom pojedinom slučaju zahtijeva da se prepozna neka određena potreba djeteta I da se na najbolji mogući način zadovolji.

Kriteriji za određivanje interesa djeteta:Potrebe djeteta,volja roditelja, standardno ponašanje

Potrebe djeteta kao kriterij podrazumijevaju primjenu objektivnog kriterija u određivanju koje su djetetove potrebe i u kakvom su međusobnom odnosu. Volja roditelja temelji se na činjenici da roditelji najbolje poznaju svoje dijete. Standardno ponašanje je kriterij

30

uobičajenog postupanja koje se temelji na idealnim premisama.

Dobrobit djeteta bolji je, sveobuhvatniji i primjereniji pravni izraz od interesa djeteta.Odražava sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte, pa svojom širinom uključuje i interes djeteta. Identificirati dobrobit djeteta znači odrediti sve okolnosti, obično uvijek međuuvjetovane, koje djetetu zaštićuju ili uskraćuju neko ili neka njegova prava.

OSTALI MEĐUNARODNI DOKUMENTI O PRAVIMA DJETETA

Na međunarodnoj razini mogu se prepoznati dvije vrste dokumenata kojima se štite djeca:

1. međunarodni dokumenti koji se bave ljudskim pravima

2. međunarodni dokumenti koji su ciljano namjenjeni djeci kao njihovim ovlaštenicima

Ženevska deklaracija o pravima djeteta (1924.) započela je s redefiniranjem pojma djeteta, njegovih prava i položaja u društvu.Iza Drugog svjetskog rata nastaje Povelja UN-a (1945.) i Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.).Znatno proširenje prava i poboljšanje položaja djece u društvu proklamirala je Deklaracija o pravima djeteta (1959.). Njezina važnost je u tome što je u deset načela istaknula dijete kao osobu s posebnim potrebama i interakciju društva i odraslih na zaštiti djece.Za kontinentalna zakonodavstva i pravne sustave važna je primjena Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ona argumentum a maiore ad minus obuhvaća i ljudska prava i temeljne slobode djece.Haška konvencija o zaštiti djece (1996.) po karakteru je međunarodnoprivatnopravna konvencija, jer ne rješava tzv.supstitucionalna prava već uređuje pravila po kojima se odluke sudova u vezi s roditeljskom skrbi donesene u jednoj državi, osnažuju za primjenu u drugoj državi.

Također je značajna Konvencija o kontaktima s djecom (2003.) donesena u Vijeću Europe. Njezin je glavni sadržaj uređenje pravila u vezi s pravima djeteta na kontakte s roditeljima koji živi u državi različitoj od djetetove.Na razini europskih dokumenata za obiteljsko pravo važnost ima konvencija Bruxelles II (1998.) koja se odnosi na brakorazvodne postupke, rastavu ili poništaj braka, te građanske postupke u vezi s roditeljskom skrbi nad zajedničkom djecom.Također su značajne Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece i Europska konvencija o priznanju i izvršenju odluka u vezi s roditeljskom skrbi i o ponovnoj uspostavi roditeljske skrbi.Donesena je Haška konvencija o međudržavnom posvojenju čiji su ciljevi:

stvaranje jamstva za poštovanje dobrobiti djeteta i njegovih temeljnih prava u slučaju međudržavnog posvojenjapromicanje suradnje među državama da bi se poštovala jamstva i spriječilo odvođenje djece, prodaja i promet djecom,osiguranje priznanja zasnovanog posvojenja u državama ugovornicama.

Posljednji u nizu dokumenata koji razrađuju pojedina prava djece iz Konvencije o pravima djeteta su Neobavezni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta u vezi s uključivanjem djece u oružane sukobe te Neobavezni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji.Važna je i Konvencija Vijeća Europe o ostvarivanju djetetovih prava (1996.) kojom se djetetu priznaju određena postupovna prava:

pravo da u postupku dobije sve relevantne informacijepravo da dobije savjet i izrazi svoje mišljenjepravo da bude obavješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja

31

pravo da traži posenog zastupnika

DIJETE U OBITELJSKOM OKRUŽJU – PRAVA DJECE I ODGOVORNOST RODITELJA

Dijete je na temelju odredbi Obiteljskog zakona postalo AKTIVNIM SUBJEKTOM pravnih odnosa roditelja i djece, jer mu pripadaju određena subjektivna prava i pravna zaštita u slučaju kršenja tih prava.Prava djeteta su međusobno isprepletena, nemoguće ih je promatrati izolirano.

PRAVO NA ŽIVOT I ZDRAVLJEDijete ima pravo na skrb za zdravlje i život. Pravo na život i zdravlje preduvjet su ostvarivanja svih drugih prava. Roditelji su dužni skrbiti o životu i zdravlju djeteta i omogućiti mu korištenje mjera za unaprjeđenje, čuvanje i vraćanje zdravlja. Roditelji su dužni čuvati i njegovati dijete i skrbiti za njegove potrebe.Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.Također imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.

PRAVO NA OBITELJSKI ŽIVOTDijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima.Emocionalna stabilnost djeteta izgrađuje se životom uz oba roditelja. Obitelj treba djetetu pružiti osnovni životni sadržaj i uzor te okvir njegovih temeljnih potreba.

PRAVO NA OBITELJSKI ODGOJ

Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama.ObZ priznaje djetetu pravo na sigurnost I odgoj u obitelji. Odgoj djeteta treba biti takav da kod njega stvori osjećaj sigurnosti, pripadnosti I zadovoljstva. ObZ odgoj djece prepoznaje kao roditeljsku zadaću kojoj je podloga emocionalna povezanost roditelja I djece. Roditelji trebaju dijete odgojiti kao slobodnu, moralnu, marljivu I osjećajnu osobu. Trebaju mu ukazati na razliku između dozvoljenog I nedozvoljenog, dobrog I lošeg te poželjnog I nepoželjnog ponašanja u društvu. Dijete ima pravo na slobodu savjesti I vjerskog uvjerenja te treba biti odgajano u religijskom svjetonazoru.

PRAVO NA OBRAZOVANJE

Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojom sposobnostima i svojom dobrobiti.ObZ NAVODI NEKOLIKO PRAVA:

pravo na izbor obrazovanjapravo na izbor zanimanjapravo na zapošljavanjepravo na svestrano obrazovanje

DUŽNOST DJECEDijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji.Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.

NASILJE U OBITELJI

Nasilje u obitelji vrlo je čest pojavni oblik negativnih interakcija među članovima obitelji.

Obiteljsko je nasilje moguće sankcionirati na tri razine:

32

kaznenopravnojprekršajnojobiteljskopravnoj

Kaznenopravna odredba za nasilničko ponašanje u obitelji propisuje kaznu od 3 mj do 3 god za člana obitelji koji zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj.Prekršajno sankcioniranje obiteljskog nasilja odraz je dugotrajnih nastojanja da se učinkovito reagira na obiteljsko nasilje.

Zakon o zaštiti nasilja u obitelji sustavno obrađuje nasilje u obitelji. U njemu se definira član obitelji, određuju se vrste prekršajnopravnih sankcija koje izriče sud i zaštitne mjere.

Obiteljskopravne odredbe za zaštitu djeteta od nasilja unutar obitelji, ali djelomice i izvan nje referiraju se samo na osnovne oblike, koji mogu poslužiti kao temelj za izricanje neke od obiteljskopravnih mjera prema roditeljima.

Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju.

INSTITUT PRAVOBRANITELJA ZA DJECU

Pravobranitelj u različitim pravnim sustavima ima različite ovlasti, no zajedničko je svima da štite građane, a nerijetko i posebne kategorije osoba koje imaju minoran položaj u društvu.

Pravobranitelj za djecu osnovan je u HR na temelju Zakona o pravobranitelju za djecu iz 2003.g. On je sasvim neovisna osoba, izabrana od strane Hrvatskog sabora na prijedlog Vlade, s mandatom od 8 godina.

Pravobranitelj ima svoje zamjenike, a izvješće o radu jednom godišnje podnosi Saboru. Ne smije pripadati ni jednoj političkoj stranci.Osnovni cilj rada pravobranitelja je zaštita, praćenje i promicanje djetetovih prava u

skladu sa hrvatskim propisima i međunarodnim ugovorima.DJELOKRUG NJEGOVA RADA:Prati primjenu svih propisa koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece. Prati povrede pojedinačnih prava djece i proučava opće pojave i načine povreda prava i interesa djece.Zalaže se za zaštitu i promicanje prava i interesa djece s posebnim potrebama.Predlaže poduzimanje mjera za izgradnju cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava i interesa djece te za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese djece, Obavještava javnost o stanju prava djece.

ODGOVORNOSTI, DUŽNOSTI I PRAVA RODITELJA

Smisao roditeljske odgovornosti je u označavanju roditelja kao osoba kojima je povjerena sveukupna skrb za razvoj i odrastanje djece.Odgovornost roditelja je pravni pojam koji podrazumijeva njihov AKTIVAN odnos prema djetetu i njegovim pravima. Ima obilježja moralnog i vrijednosnog pojma i postoji na strani roditelja kao pravno uobličenje prirodnih zakonitosti koje vladaju u odnosima roditelja i djece i kao pravni odgovor na potrebu djece za zaštitom roditelja.

Dužnosti roditelja većinom su orijentirane prema zbrinjavanju djece u različitim situacijama, Smisao dužnosti roditelja je osiguranje ostvarivanja prava koje djetetu jamči obiteljsko zakonodavstvoPrava roditelja - postoje najprije radi ustanovljenja i prepoznavanja primarnosti roditelja u usporedbi s trećim osobama kao onih kojima je u pravilo najviše u interesu da budu glavni odgajatelji i pravno ovlašteni skrbiti o svojoj djeci.

Među dužnostima ObZ navodi zastupanje djece od strane njihovih roditelja i sklapanje pravnih poslova.

33

- Roditeljsko zastupanje djece dolazi u obzir u svim slučajevima kad je potrebno zaštiti neki interes djeteta pred sudskim, upravnim ili drugim tijelima, osim kad zakon djetetu dopušta da samostalno poduzima pravne radnje; Sklapanje pravnih poslova – ima značenje formalnog ugovaranja pravnog posla, kad dijete postaje stranka pravnog ugovora.Maloljetno dijete mora imati osobu koja će ga pravno zbrinjavati kad to nisu roditelji onda posvojitelj ili skrbnik skrbe o djetetu uključujući dio koji nazivamo zastupanje djece. Pravilo je da roditelji zastupaju svoju djecu tako da svojim izjavama nadomještaju volju maloljetnika.

IZUZECI U OBITELJSKOM PRAVU KAD SE DJETETU DOPUŠTA DA SAMOSTALNO IZJAVLJUJE SVOJU VOLJU S NEPOSREDNIM PRAVNIM UČINCIMA:Postoji nekoliko situacija gdje su roditelji izuzeti od zastupanja djece. ObZ dopušta maloljetnički brak I time ovlašćuje maloljetnika na podnošenje prijedloga za donošenje odluke o dopuštanju sklapanja braka s navršenih 16 godina I također na podnošenje žalbe ako je rješenjem odbijen u svom prijedlogu. Maloljetna osoba koja sklapa brak čini to samostalno, bez zastupanja od strane roditelja. Također bez zastupanja roditelja maloljetna osoba može davati osobne izjave, pa tako maloljetnik stariji od 16 godina može priznati očinstvo. S navršenih 14 godina može dati pristanak na priznanje majčinstva ili očinstva. Dijete može samo dati pristanak na posvojenje I također može pristati kao maloljetan roditelj da njegovo dijete bude posvojeno. Može pristati s navršenih 12 godina na promjenu osobnog imena I narodnosti kod zasnivanja posvojenja te na upis posvojitelja kao roditelja. Ono ima pravo da osobno obavi uvid u spis o posvojenju te na posnošenje prijedloga za prijevremeno stjecanje poslovne sposobnosti.Roditelji ne mogu zastupati dijete ni u slučaju kad traži zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima. Tada mu se postavlja poseban skrbnik kojeg imenuje CZSS kad se vodi

postupak pred drugim tijelima, a sud kad se vodi postupak pred CZSS.Roditelji zbog suprotnosti interesa ne mogu zastupati dijete kadgod su im interesi suprotni bez obzira na to da li se radi o nekom sporu ili međusobnom sklapanju pravnih poslova. I u tom slučaju CZSS postavlja djetetu posebnog skrbnika.Privremena nemogućnost zastupanja djece od strane roditelja postoji I u slučaju suprotnosti interesa između više djece te u svakom drugom slučaju kad su im interesi suprotni.

Roditelji maju dužnost i pravo uzdržavati dijeteImaju dužnost i pravo upravljati imovinom svog djeteta do punoljetnosti Smisao uzdržavanja nalazimo u potrebi osiguranja materijalnih uvjeta za egzistenciju djece i njihov razvoj. Uzdržavanje nije vezano isključivo uz postojanje roditeljske skrbi. Na strani roditelja ova dužnost postoji čak i kad im je roditeljska skrb oduzeta, Imovinski odnosi djece i roditelja zasebno su regulirani u posebnom dijelu zakona među dužnostima i pravima spominje se samo dužnost i pravo na upravljanje imovinom djetetaDijete može biti vlasnikom neke imovine koja je odvojena od imovine roditelja, mogu je steći radom, nasljedstvom, darovanjem ili na neku drugu pravnu osnovuDužnost i pravo roditelja da upravljaju imovinom djece ne odnosi se jedino na imovinu koju je maloljetnik stekao radom.

Maloljetnik radom stečenom imovinom upravlja samostalno.- upravljanje imovinom navedeno je kao dio roditeljske skrbi i podrazumijeva očuvanje i održavanje imovine, roditelji imovinom moraju upravljati kao dobri domaćini.

Osnovna načela po kojima roditelji upravljaju imovinom djece:a) upravljanje mora biti u korist djeceb) imovina se može koristiti samo za potrebe djece

34

c) otuđenje ili opterećenje imovine djeteta nemoguće je bez odobrenja centra za socijalnu skrb

RAZDVOJEN ŽIVOT RODITELJA I DJECE

Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi:

umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen.

Obiteljski zakon roditeljsku skrb kao pravni odnos uređuje u pravilu kao pravni institut koji pripada majci i ocu zajednoKad zajednički život nije moguć zakonodavstvo regulira situaciju podijeljene roditeljske skrbi, odnosno posebnih sadržaja skrbi o djeci.

NADLEŽNA TIJELA ZA DONOŠENJE ODLUKE O RODITELJSKOJ SKRBI

U nekim slučajevima život djeteta s oba roditelja nije moguć, pa obiteljsko zakonodavstvo intervenira u te odnose, određujući nadležnost tijela koja su mjerodavna da donesu odluku o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi.

Sve odredbe o pravnoj intervenciji u roditeljsku skrb temelje se na;

zaštiti dobrobiti djetetauvažavanju djetetovog prava na izražavanje vlastitog mišljenjauvažavanju sporazuma roditelja ako nije suprotan dobrobiti djetetanačelu zajedničke odgovornosti oba roditelja za podizanje i odgoj djetetaravnopravnost spolova

Različite su situacije kad je nadležan izvanparnični sud, a kad CZSS da odluče o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi.

NADLEŽNOST IZVANPARNIČNOG SUDA

Institut ostvarivanja roditeljske skrbi razlikuje se od pojma pripadanja, imanja roditeljske skrbi.Roditeljska skrb pripada majci i ocu zajedno od trenutka rođenja djeteta ili njihova posvojenja tuđeg djeteta, te traje u pravilu do djetetove punoljetnosti

U nadležnosti je izvanparničnog suda da odluči u sljedećim situacijama koje se tiču ostvarivanja roditeljske skrbi:

S kojim će roditeljem dijete živjeti Određivanju načina i vremena susreta i

druženja s odvojenim roditeljem Ograničenju ili zabrani susreta i

druženja djeteta s roditeljem i ukidanju takve odluke

Određivanju osoba u čijoj će se nadležnosti susreti odvijati

O susretima i druženju djeteta s bakom/djedom te maloljetnom braćom/polubraćom te sestrama/polusestrama

O pojedinim dužnostima odvojenog roditelja u sklopu roditeljske skrbi

Kad ne postoji roditeljski sporazum o ostvarivanju roditeljske skrbi

U slučaju promjenjenih okolnosti s kojim će roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženju i drugim sadržajima

Skrb o djetetu u slučaju da umre roditelj s kojim je dijete živjelo

Oduzimanju djeteta od osobe kod koje se nalazi bez pravne osnove

SUSRETI I DRUŽENJA

Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.

Radi zaštite dobrobiti djeteta susreti i druženje djeteta s roditeljem koji ne živi s djetetom mogu se ograničiti ili zabraniti, a

35

prema okolnostima slučaja sud može odrediti osobu u čijoj će se nazočnosti održavati susreti i druženje.

Sud može odlučiti da pojedine dužnosti obavlja roditelj s kojim dijete ne živi, primjerice brinuti se o zdravlju djeteta, školovanju, izvanškolskim aktivnostima, nekim poslovima zastupanja djeteta ili upravljanja njegovom imovinom i o drugome.U postupku donošenja odluke sud će uvažiti sporazum roditelja, ako nije protivan dobrobiti djeteta.Odluku o prestanku ograničenja ili zabrane susreta i druženja sud će donijeti na prijedlog centra za socijalnu skrb, roditelja ili djeteta.TEORETSKI POSTOJI NEKOLIKO MOGUĆNOSTI:

da sva djeca žive s jednim roditeljemda neka žive s majkom, a neka s ocemda dijete bude povjereno drugoj osobi, domu za djecu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi

„ U postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovom pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja. Mišljenje se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.“

Sud će donijeti rješenje o ograničenju I zabrani susreta I druženja s djetetom ukoliko susreti I druženja mogu biti štetni za dijete. Ograničenje susreta I druženja odnosi se na vremensko skraćenje, prorjeđene susrete I strogo kontrolirana mjesta zajedničkih susreta. Također može podrazumijevati I određivanje susreta I druženja u nazočnosti treće osobe koja mora biti podobna za ulogu skrbnika, a ne može biti djetetova baka/djed ili brat/sestra. Osoba u čijoj se nazočnosti odvijaju susreti I druženja ima pravo na mjesečnu naknadu I naknadu opravdanih troškova I tu osobu može sudu predložiti CZSS.

Zabrana susreta I druženja u potpunosti isključuje bilo kakav kontakt djeteta I odvojenog roditelja. Kao razlog za zabranu susreta I druženja moglo bi biti alkoholiziranje roditelja u vrijeme susreta I druženja s djetetom ili njegovi ispadi duševnog zdravlja, odvođenje djeteta na neprilična mjesta itd.Sudsko rješenje o ograničenju susreta ili njihovoj zabrani može se ukinuti donošenjem novog rješenja, ako prestanu okolnosti koje su uvjetovale ograničenja ili zabranu. O tome će na prijedlog CZSS, roditelja ili djeteta odlučiti izvanparnični sud. Pravo na susrete I druženja s unucima imaju I baka ili djed. Ukoliko im jedan ili oba roditelja brane susrete I druženja s djetetom o tome će odlučiti izvanparnični sud na prijedlog bake ili djeda I pritom kao osnovni kriterij uzeti djetetovu dobrobit. Također djeca imaju pravo na susrete I druženja s bratom/sestrom I polubratom/polusestrom koji ne žive zajedno. Ukoliko djed, baka, brat, sestra, polubrat, polusestra navode djete na nepoželjan ponašanja I štete dobrobiti djeteta sud može odlučiti o zabrani susreta I druženja s djetetom.

PREDAJA DJETETA

Situacije odvođenja djece mogu se očekivati od roditelja s kojim dijete ne živi I koji dijete ne vraća nakon proteka vremena koje je imao pravo provesti s djetetom. Građanskopravne otmice s međunarodnim elementom regulirane su Haškom konvencijom o građanskopravnim aspektima odvođenja djece. Riječ je o nasilnom odvođenju djece preko granica države u kojoj dijete ima prebivalište. Izvanparnični postupak radi predaje djeteta je hitan, tj sud mora rješenje donijeti bez odgode. U slučaju kršenja prava djeteta CZSS može biti informiran od bilo koga te je dužan odmah ispitati slučaj I poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava. intervencija CZSS je potrebna jer se krši djetetovo pravo da živi sa svojim roditeljima.

36

POVJERAVANJE DJETETA NA ČUVANJE I ODGOJ

Povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj zaseban je obiteljskopravni institut. Tu je riječ o prenošenju dijela roditeljske skrbi s roditelja na pravnu ili fizičku osobu.

Centar za socijalnu skrb će odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana saznanja da su oba roditelja odsutna, spriječena ili iz zdravstvenih ili sličnih razloga nesposobna skrbiti o djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i odgoj osobi koja ispunjava propisane pretpostavke za skrbnika, povjeriti dijete i bez pristanka roditelja na čuvanje i odgoj drugoj osobi, domu za djecu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.

Roditelj ima priliku odabrati osobu kojoj će povjeriti svoje dijete na čuvanje i odgoj. U ovoj situaciji roditelj je u nemogućnosti da sam skrbi o djetetu. Zakon dopušta roditeljima da čuvanje djeteta samostalno privremenopovjere osobi koja ispunjava pretpostavke propisane za skrbnika.Kad se odluče za ustanovu socijalne skrbi ili drugu osobu koja obavlja djelatnost socijalne skrbi potrebna je odluka CZSS. Ako roditelj ne odabere osobu za čuvanje i odgoj djeteta, CZss je dužan odmah po saznaju za takvu situaciju, a najkasnije u roku od 8 dana dijete povjeriti fizičkoj osobi koju smatra podobnom za čuvanje i odgoj djeteta, domu za djecu ili drugoj pravnoj ustanovi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.

Odluka CZSS o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj može trajati najdulje 60 dana.Žalba na odluku ne odgađa njezinu ovrhu.Ako centar za socijalnu skrb ocijeni da okolnosti traju i po isteku roka od 60 dana donijet će odmah odluku o stavljanju djeteta pod skrbništvo.Ako roditelji zatraže predaju djeteta i donošenje odluke o prestanku skrbništva, a centar za socijalnu skrb smatra da to nije u interesu djeteta, predložit će sudu donošenje

mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.Ako centar za socijalnu skrb u roku od petnaest dana od zahtjeva roditelja ne pokrene postupak pred sudom, roditelji mogu zahtjev za predaju djeteta uputiti sudu.

OBITELJSKOPRAVNE MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJETETA

Izriču se: Kad se roditelji iz bilokojeg razloga ne ponašaju u skladu sa zahtjevima Obiteljskog zakona, kad ne postižu zadovoljavajuće rezultate u svojoj roditeljskoj skrbi

Zakonske mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u određenom stupnju umanjuju i suzuju roditeljsku skrb. Smisao tih mjera je u zaštiti djetetove dobrobiti, a ne u kažnjavanju roditelja. One se izriču zbog djece, a ne zbog roditelja, no moguće je i potrebno da se postigne i promjena u odgovornostima roditelja u zadovodljavajućem ispunjavanju roditeljske uloge, tako da neke mjere imaju paralelnu svrhu promjene ponašanja roditelja prema djetetu kako bi nakon nekog vremena preuzeli svoju ulogu odgovornih roditelja.

OPĆA PRAVILA ZA ZAŠTITU DJECE

Svatko je dužan obavijestiti CZSS o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.Ova odredba obvezuje društvo u cjelini i njegove članove na obavještavanje CZSS o slučaju kršenja djetetovih prava. Posebice se inzistira na razotkrivanju i obavještavanju o nasilju nad djecom pa ova odredba ima

37

važnost u suzbijanju nasilja prema djeci kako u obitelji tako i izvan nje.Za sve osim za drugog roditelja ta je odredba samo moralnog značenja jer je bez pravne sankcije.

MJERE ZA ZAŠTITU OSOBNIH PRAVA I DOBROBITI DJETETA

Oblici intervencije pobliže su određeni kao:Upozorenje roditelja na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djetetaNadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbiOduzimnje roditelju prava da živi sa svojim djetetom i da ga odgajaUpućivanje djeteta u ustanovu za socijalnu skrbLišenje roditeljske skrbiZabrana neovlaštenog približavanja i uznemiravanja djetetaPolaganje računa o upravljanju imovinom i prihodima djetetaStavljanje roditelja u položaj skrbnika za djetetovu imovinuMjere osiguranja na imovini roditelja

UPOZORENJE NA PROPUSTE I POGREŠKE U SKRBI I ODGOJU

Svrha ove mjere je zaštita osobe djeteta. Sastoji se u ovlasti CZSS da roditeljima ukaže na pogreške u skrbi i odgoju djeteta ili da mu ukaže na određene propuste koje čine u vezi s odgojem i podizanjem svojeg djeteta. Dužnost je CZSS da roditeljima pomogne kako bi pogreške ili propuste uklonili, a ona se temelji na zahtjevu iz Konvencije o pravima djeteta o obvezi država stranaka da roditeljima pruže odgovarajuću pomoć u obavljanju njihovih dužnosti spram djeteta.

NADZOR NAD RODITELJSKOM SKRBI Centar za socijalnu skrb odredit će nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi o djetetu viševrsni ili učestali ili kad je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta.

Tri su zakonske pretpostavke izricanja ove mjere:

riječ je o viševrsnim pogreškama i propustima roditelja u skrbi za dijeteriječ je o učestalim pogreškama i propustima roditelja u skrbi za dijeteroditeljima je potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta

Odlukom o nadzoru odredit će se program nadzora nad roditeljima i djetetom te imenovati osoba koja će program provoditi.Program nadzora može sadržavati upućivanje djeteta u dom za djecu u poludnevni ili dnevni smještaj, upućivanje roditelja i djeteta u zdravstvene i druge ustanove radi liječenja i druge stručne pomoći.Nadzor se određuje u najkraćem trajanju od šest mjeseci. Osoba koja provodi program nadzora podnosi centru za socijalnu skrb izvješće najmanje jedanput u dva mjeseca, a na zahtjev centra za socijalnu skrb i češće.

Osoba koja provodi nadzor nad roditeljskom skrbi mora ispunjavati pretpostavke za skrbnika, a ne može biti srodnik u ravnoj lozi ni pobočnoj do drugog stupnja.

Osoba koja provodi nadzor nad roditeljskom skrbi ima pravo na mjesečnu naknadu kao i naknadu opravdanih troškova na teret sredstava socijalne skrbi. Službenik centra za socijalnu skrb ima pravo na mjesečnu naknadu kad nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, uz posebno odobrenje ravnatelja, provodi izvan uredovnog vremena.

ODUZIMANJE RODITELJU PRAVA DA ŽIVI SA SVOJIM DJETETOM i DA GA ODGAJA

Oduzet će im se prava kad:a) Kad u većoj mjeri zanemaruju podizanje i odgoj djetetab) Kad postoji opasnost za pravilno podizanje djetetac) Kad roditelj nije zaštitio dijete od štetnih postupaka drugih osoba, posebice članova

38

obiteljske zajednice odnosno nije poduzeo ništa za zaštitu djetetad) Kad roditelj nije obavijestio CZSS o zanemarivajućem podizanju i odgajanju djeteta od strane drugog roditelja

Represivni karakter ove mjere ogleda se u činjenici da su na strani djeteta već nastupili nepovoljni učinci, pa dijete treba što prije zbrinuti fizičkim odvajanjem od roditelja .Zanemarivanje u većoj mjeri uključuje: nedovoljnu skrb o prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom pohađanju škole, nesprječavanje djeteta u skitnji prosjačenju ili krađi.

Kad su roditelji nemoćni spriječiti dijete u nekim devijantnim ponašanjima takva im se mjera neće izreći pod uvjetom da su se oni javili czssu za pomoć prije izricanja mjere. Trajnije oduzimanje roditelju i djetetu prava da žive zajedno nije poželjno uputno je da centar radi s roditeljima kako bi se obiteljska zajednica ponovno uspostavila.

Mjera se izriče u trajanju od godine dana uz obvezu centra da prije isteka tog roka ispita sve okolnosti slučaja. Roditelji zadržavaju sadržaje roditeljske skrbi koje dijete ne ostvaruje u ustanovi, uz susrete i druženje ako nije protivno dobrobiti djeteta. Nije moguće da roditelj zatraži ukidanje odluke, no moguće je odgoditi donošenje odluke ili njezina ovrha ako se roditelj obveže da će on napustiti obiteljsku zajednicu u trajanju od petnaest dana i da će redovito dolaziti u savjetovalište, školu za roditelje ili zdravstvenu ustanovu u koju je upućen.

UPUĆIVANJE DJETETA U USTANOVU SOCIJALNE SKRBI

Sud će u izvanparničnom postupku dijete kod kojeg je došlo do poremećaja u ponašanju povjeriti ustanovi za socijalnu skrb na čuvanje i odgoj, ako roditelji ili udomitelji nisu u mogućnosti valjano odgajati dijete. Odluku o povjeravanju sud će bez odgode dostaviti centru za socijalnu skrb radi donošenja odluke o skrbi izvan vlastite obitelji.

To je Obiteljskopravna mjera prema djetetu, a ne prema roditelju, svrha je preodgoj djeteta kod kojeg je došlo do poremećaja u ponašanju.Pravo zatražiti ove mjere imaju oba roditelja ili skrbnici (rijetko), centar po službenoj dužnosti neovisno o tome jesu li roditelji suglasni ili ne.Boravak može biti dnevni poludnevni, tjedni ili dulji.Mjera se izriče u trajanju do godine dana.Roditelji zadržavaju sadržaje roditeljske skrbi koje dijete ne ostvaruje u ustanovi, uz susrete i druženje ako nije protivno dobrobiti djeteta.

LIŠENJE RODITELJSKE SKRBI

Lišenje roditeljske skrbi najteža je obiteljskopravna mjera protiv roditelja, a radi zaštite djetetovih osobnih interesa, prava i dobrobiti. Smisao je ove mjere potpuno onemogućavanje roditelja u njihovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka, može se odnositi na jednog ili oba roditelja.

Izricanje ove mjere i njezina ovrha u nadležnosti su izvanparničnog suda. Odluka o lišenju poslovne sposobnosti može se odnositi na jednog ili oba roditelja.

Smatra se da roditelj zlorabi roditeljske dužnosti kad:

provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetomizlaže dijete nasilju među odraslim članovima obiteljispolno iskorištava dijeteizrabljuje dijete sileći ga na pretjeran rad ili na rad koji nije primjeren njegovoj dobidjetetu dopušta uživanje alkoholnih pićanapustio je dijetene skrbi dulje od 3 mjeseca o djetetu s kojim ne živi

39

u roku od godine dana ne stvori uvjete za zajednički život s djetetom s kojim ne živi, a da za to nema osobito opravdan razlogne skrbi za osnovne životne potrebe djeteta s kojim živine pridržava se mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelona drugi način grubo zlorabi djetetova prava

Postupak: izvanparnični pokreće prijedlogom drugi roditelj ili centar za socijalnu skrb, roditeljska skrb oduzima se na neodređeno vrijeme, ukoliko dođe do promjene roditelju se ono može vratitii osim ako kod djeteta nastupi punoljetnost ili poslovna sposobnost

Učinci sudske odluke o oduzimanju roditeljske skrbi:- roditelj nema pravnu osnovu obavljati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi osim uzdržavanja- u slučaju posvojenja neće se tražiti pristanak takvog roditelja- dijete čijim se roditeljima oduzme roditeljska skrb obavezno se stavlja pod skrbništvo- glede statusa roditelja- on ne može posvojiti neko drugo dijete, ne može biti imenovan skrbnikom- sudska odluka o oduzimanju i vraćanju roditeljske skrbi dostavlja se nadležnom matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta i roditelja- zabilješke u državnim maticama i u zemljišnim knjigama potrebne su radi pravne dsigurnosti, one upozoravaju treće osobe da roditelj više ne zastupa dijete, ali i da nikakav osobni pravni odnos ne postoji između njega i djeteta

POSVOJENJE U STAROM I SREDNJEM VIJEKU

Mezopotamija:Hamurabijev Zakonik- posvojenje raskidivo i neraskidivo, kod raskida bez krivnje

posvojenika posvojitelj je dužan osigurati otpremninu u iznosu od 1/3 svoje imovineAsirsko i Babilonsko pravoUspostavljanje roditeljskog i srodničkog odnosa.Mogao se posvojiti ne samo sin ili kći, već i kao brat, unuk, pa čak i kao otac.Posvojenik je imalo ista nasljedna prava kao i biološka djeca.Uspostavljalo se pred svjedocima, bilo je raskidivo.

Stara Grčka Gortinski zakonik

- posvojiti se mogao srodnik, ali i nesrodna osoba

- posvojiti se moglo i kada su postojala rođena djeca, no posvojenik je mogao steći svu imovinu posvojitelja samo ako on nije imao vlastite djece

Atensko pravo- za posvojitelja se zahtijevalo da je pri

zdravoj pameti i da nije nagovoren od žene na posvojemje

- cilj ondašnjeg posvojenja – osiguranje produžetka obitelji

- ako je posvojenik bio u mogućnosti produžiti obitelj putem svojih potomaka imovina je pripadala posvojiteljivim srodnicima

RimPostoje dva oblika posvojenja:

1. adrogacija- posvojenje sui iuris, prelazak adrogiranog - oca obitelji (pater familias) sa svim podložnim mu osobama i imovinom pod očinsku vlast i u obitelj adroganta, adrogirani može biti samo muška osoba, adrogant je morao imati najmanje 60 godina bez djece i stariji od adrogiranoga. Cilj- produženje obitelji, s vremenom se pojavljuje i kao nadomjestak za pomanjkanje vlastitog djeteta ili utjeha za izgubljeno dijete.2. Adopcija – posvojenje alieni iuris, posvojče prelazi pod očinsku vlast novog patera familiasa, mogu muške i ženske osobe, odrasle i djecu.Cil j- nadomjestak za rođeno, biološko potomstvo, pa

40

adoptirani mora biti barem 18 godina mlađi od adoptanta koji mora biti u braku, dva oblika adopcije: a) adopitio plena- ulazi u obitelj i pod očinsku vlast b)adoptio minus plena- adoptirani stječe samo pravo nasljeđivanja, a ranija očinska vlast se ne raskida kao ni nasljednopravne veze s ranijom obitelji

U Kraljevini Jugoslaviji poznat je OGZ.U Općem građanskom zakoniku posvojenje se zvalo posinjenje. Za posvojitelje se tražilo da nemaju vlastite djece, da su navršili 50 godina života I da su najmanje 18 godina stariji od posvojenika. Posvojiti se moglo odraslu osobu I dijete. Posvojenik nije u potpunosti raskidao vezu sa svojom biološkom obitelji. Tada je posvojenje imalo patrijarhalna obilježja I cilj mu je bio produžetak obitelji.

POJAM I CILJ POSVOJENJA

„Posvojenje je poseban oblik obiteljskopravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovaajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuje roditeljstvo i stjecanje prava na roditeljsku skrb“

Posvojenje je obiteljskopravni institut kojim se pravnim putem zasniva roditeljski odnos između tuđeg maloljetnog djeteta i punoljetne osobe i to pravnim aktom nadležnog organa.

CILJEVI POSVOJENJA I NJIHOVA PRAVNA ZAŠTITA

Objedinjuje dva prava: pravo čovjeka na roditeljstvo i na osnivanje obitelji i pravo djeteta na sigurnost i odgoj u obitelji.

Ta dva ljudska prava zajamčena su sljedećim globalnim dokumentima:

1. Općom deklaracijom o pravima čovjeka 1948

2. Deklaracijom o pravima djeteta 1959,

3. Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravim 1966

4. Konvencijom o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena 1979

5. Konvencija o pravima djeteta 19896. Regionalni dokumenti:7. Europska konvencija za zaštitu

ljuskih prava i temeljnih sloboda (1950)

8. Europska konvencija o posvojenju djece (1967)

9. Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu i priznanju u predmetima posvojenja (1965)

10. Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, izvrđenju te suradnji u predmetu roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece (1996)

JEDINSTVENI OBLIK POSVOJENJA

Jedna od važnijih novina u obiteljskom zakonodavstvu je uvođenje samo jednog oblika posvojenja.Bitno obilježje posvojenja je neraskidivost odnosa srodstva koji nastaje posvojenjem

„Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze.“

PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POSVOJENJA

Razlikujemo dvije vrste pretpostavki: Pretpostavke na strani posvojitelja

(aktivna adoptivna sposobnost) Pretpostavke na strani posvojenika

(pasivna adoptivna sposobnost)

PRETPOSTAVKE NA STRANI POSVOJENIKA (PASIVNA ADOPTIVNA SPOSOBNOST)

Da bi osoba bila posvojiva mora:Biološki postojatiPravno postojatiBiti subjekt pravaMaloljetna osoba

41

Začeto, a nerođeno dijete ne može se posvojiti, ne postoji prenatalno posvojenje .U HR mora proći i izvjesno vrijeme nakon poroda da bi ono postalo posvojivo (najmanje šest tjedana, a mora proći i rok od 30 dana koji roditelji imaju za povlačenje suglasnosti).Potencijalni posvojenik mora biti maloljetna osoba.Posvojenje mora biti u interesu djeteta.Europska konvencija o posvojenju djece kaže:„Nadležno tijelo će donijeti odluku o posvojenju djeteta samo ukoliko je steklo uvjerenje da će posvojenje osigurati dobro djetetu.“

„U svim djelima koje radi djece poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, upravne vlasti ili zakonodavna tijela, interesi djeteta trebaju imati prednost!“

„Države ugovornice koje priznaju i dopuštaju sustav usvojenja osigurat će da se pritom najveća pozornost posveti dobrobiti djeteta!“

Dijete maloljetnih roditelja ne može se posvojiti osim u iznimnom slučaju, odn. ako nakon godinu dana nema izgleda da će dijete biti odgajano u krugu maloljetnikove šire obitelji.

Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima.

Za posvojenje je potreban pristanak obaju ili jedinog roditelja djeteta, ako Zakonom nije drukčije određeno.

Za posvojenje nije potreban pristanak roditelja:1. koji je lišen roditeljske skrbi,2. koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti,3. koji je maloljetan, a nije sposoban shvatiti značenje posvojenja.

Roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja maćeha ili očuh.

Za roditelja koji se predomisli ostavljena je mogućnost da odustane od pristanka na posvojenje u roku 30 dana od potpisivanja zapisnika o pristanku na posvojenje.

Ako se dijete nalazi pod skrbništvom potrebno je mišljenje djetetova skrbnika, osim ako pristanak daje maloljetni roditelj.

PRETPOSTAVKE NA STRANI POSVOJITELJA (AKTIVNA ADOPTIVNA SPOSOBNOST)

Pretpostavke na strani posvojitelja koje ga čine podesnim i sposobnim za odgovornu i zahtjevnu ulogu posvojiteljaPosvojitelj mora unaprijed pružiti garancije da posjeduje osobine i kvalitete koje će ga učiniti dobrim roditeljemAdoptivna smetnja – ako na strani posvojitelja postoji neka pretpostavka koja ne bi smjela postojati ukoliko on želi posvojiti dijete.

Posvojiti ne može osoba: Koja je lišena roditeljske skrbiKoja je lišena poslovne sposobnostiČije dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to da nije poželjno povjeriti joj roditeljsku skrb o djetetu.

Posvojitelj ne smije biti krvni srodnik posvojenik u ravnoj lozi, niti u pobočnoj lozi do drugog stupnja srodstva.

Skrbnik ne može posvojiti štićenika dok ga dužnosti skrbnika ne razriješi CZSS.

Postojanje vlastitog potomstva i ranije posvojene djece nije prepreka posvojenju.

Posvojitelj je u pravilu hrvatski državljanin, samo iznimno stranac ako je to od osobite koristi za dijete- dobrobit procijenjuje czss, ministarstvo soc. skrbi daje odobrenje, neblagonaklonost je uzrokovana ograničenim mogućnostima detaljnije provjere sredine u

42

koju dijete odlazi, nemogućnost poduzimanja interventnih mjera za slučaj potrebe od strane nadležnog tijela matične države posvojčeta.

Životna dob posvojitelja uređena je prema načelu adoptio imitatur naturam !!!Posvojiti može osoba u dobi od dvadeset jedne do trideset pet godina, starija od posvojenika najmanje osamnaest godina.Ako postoje osobito opravdani razlozi posvojitelj može biti i osoba starija od trideset pet godina, ali dobna razlika između posvojitelja i posvojenika ne smije biti veća od četrdeset pet godina. Ako posvojitelji posvajaju sestre i braću, polusestre ili polubraću, dovoljno je da jedan posvojitelj ispunjava dobnu pretpostavku samo za jedno dijete. Ako su posvojitelji posvojili dijete, a naknadno žele posvojiti njegovu sestru, brata, polusestru ili polubrata, mogu ga posvojiti bez obzira na svoju dob.

Posvojiti mogu bračni drugovi zajednički, jedan ako je drugi roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan uz pristanak drugog roditelja, iznimno osoba koja nije u braku ako je to od osobite koristi za dijete (najčešće «teže posvojiva» djeca- bolesni, preveliki)! U tom slučaju nadležni CZSS mora procijeniti postojanje osobite koristi za dijete. A to može biti ako ga posvaja netko od srodnika, ili ako se radi o djetetu za koje je teže naći posvojitelje zbog toga što je starije dobi ili boluje od neke ozbiljne bolesti.

POSTUPAK ZASNIVANJA POSVOJENJA

STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST

CZSS je stvarno nadležno tijelo za zasnivanje posvojenja.CZSS je javna ustanova koju osniva RH rješenjem ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Mjesno nadležan je CZSS mjesta prebivališta ili boravišta djeteta koje se kani posvojiti.

TIJEK POSTUPKA ZASNIVANJA POSVOJENJA

PRIPREMNE RADNJE

Postupak za posvojenje provodi po službenoj dužnosti CZSS mjesta prebivališta ili boravišta djeteta. U postupku posvojenja javnost je isključena.

Prije pokretanja postupka za posvojenje osoba koja želi posvojiti zatražit će od centra za socijalnu skrb svojega prebivališta mišljenje o podobnosti za posvojenje. Centar za socijalnu skrb izdat će mišljenje u roku od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva. Ako je od izrade mišljenja o podobnosti za posvojenje do pokretanja postupka proteklo više od godinu dana centar za socijalnu skrb koji provodi postupak za posvojenje preispitat će bez odgode jesu li se promijenile okolnosti. U postupku posvojenja javnost je isključena. Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će metode kojima će se utvrditi podobnost za posvojenje i način izrade mišljenja o podobnosti. Mišljenje sadrži psihološku obradu potencijalnih posvojitelja te socio-amnestičke podatke. Bit će odlučujuće u prosudbi da li se takve osobe uopće mogu pojaviti kao pretendenti za posvojenje. Njegov sadržaj će olakšati rad CZSS koji je nadležan provesti postupak posvojenja. To mišljenje će biti jamstvo kavalitete kasnijeg posvojiteljskog odnosa. Može ga se nadopunjavati I mijenjati u slučaju promjene okolnosti.

CZSS mora pribaviti I određenu dokumentaciju koja svjedoči o ispunjenim pretpostavkama na strani posvojitelja.

SREDIŠNJA FAZA POSTUPKA

Pristanak na posvojenje roditelj može dati centru za socijalnu skrb i prije pokretanja postupka posvojenja, ali tek kada dijete navrši šest tjedana života.Radi se o pristanku na posvojenje od strane njemu nepoznatih posvojitelja. U pravnoj

43

teoriji takav način pristanka naziva se bianco pristanak za posvojenje.Kad dijete posvaja očuh bračni drug je stranka u postupku, a drugi roditelj nakon isteka roka od 30 dana u kojem može odustati od pristanka na posvojenje prestaje biti strankom u postupku. Posvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika.

PRISTANAK DJETETA

Dijete starije od 12.g, koje je sposobno shvatiti značenje posvojenja, daje svoj pristanak na posvojenje. Ono taj pristanak daje bez nazočnosti roditelja I osoba koje ga žele posvojiti. Takvo opredjeljenje hrvatskog zakonodavca motivirano je težnjom da se uspostave stvarne želje djeteta.Europska konvencija o posvojenju djece ne zahtjeva djetetovo suodlučivanje o posvojenju, već samo njegovo mišljenje o predloženom posvojenju.Konvencija UN o pravima djeteta pridaje posebno značenje pravu djeteta na suodlučivanje o svim pitanjima koja su u vezi s njim, s tim što se djetetu posvećuje dužna pažnja u skladu s njegovim godinama života I njegovom zrelošću.Europska konvencija o ostvarivanju prava djeteta polazi od prava djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja I prava na odgovarajuću informaciju, te uvažavanje pogleda I mišljenje djeteta o problemima koji ga se tiču.

DONOŠENJE ODLUKE O POSVOJENJU

U postupku posvojenja centar za socijalnu skrb upoznat će posvojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno.

Centar za socijalnu skrb savjetovat će posvojiteljima da kažu djetetu najkasnije do sedme godine života da je posvojeno, a ako je starije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja.

ODLUKA O POSVOJENJU

Izreka odluke centra za socijalnu skrb kojom se zasniva posvojenje sadrži:– za posvojenika: osobno ime, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, narodnost, godinu i redni broj upisa u matici rođenih, osobno ime i adresu roditelja,– za posvojitelje: osobno ime, datum i mjesto rođenja te adresu,– određenje da se posvojitelji upisuju, odnosno ne upisuju kao roditelji.

Ako je zasnivanjem posvojenja došlo do promjene osobnih podataka posvojenika izreka odluke sadrži i nove podatke o učincima posvojenja.

Protiv odluke o posvojenju stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka odluke.

Posvojenje je zasnovano kad odluka o posvojenju postane pravomoćna.Nakon 8 dana ako nema žalbe odluka o posvojenju postaje pravomoćna!!!Centar za socijalnu skrb dužan je pravomoćnu odluku o posvojenju odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta.Ministar nadležan za poslove uprave propisat će način upisa posvojenja u maticu rođenih.

PODACI O POSVOJENJU SU SLUŽBENA TAJNA!!!!

Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su službena tajna ili pribavi takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Ako je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili ako je riječ o vrlo tajnim podacima ili ako je djelo počinjeno da bi se podaci objavili ili uporabili u stranoj državi, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Ako je kazneno djelo počinjeno iz nehaja,

44

počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

UČINCI POSVOJENJA

Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika te posvojenika i njegovih potomaka neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlazePravomoćnošću odluke o posvojenju prestaje roditeljska skrb roditellja nad djetetom, posvojitelji stječu pravo na roditeljsku skrb.

Glede nasljednopravnih učinaka posvojenje je izjednačeno sa srodničkom i roditeljskom vezom.Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju.Posvojenjem posvojitelj i njegovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i njegovih potomaka.Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojenika prema njegovim roditeljima i drugim krvnim srodnicima, osim prema roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te prema krvnim srodnicima i srodnicima po posvojenju toga roditelja.

Pitanje osobnog imena posvojenika uređeno je Zakonom o osobnom imenu I Obiteljskim zakonom. ObZ propisuje da posvojitelji određuju osobno ime posvojenika. Osobno ime djeteta posvojitelji određuju sporazumno te posvojenik dobiva zajedničko prezime svojih posvojitelja. Ukoliko oni nemaju zajedničko prezime, prezime posvojenika će se urediti u skladu sa Zakonom o osobnom imenu na temelju kojeg roditelji mogu odrediti da dijete nosi prezime jednog ili oba roditelja. Posvojenik može zadržati ime I prezime koje je imao prije zasnivanja posvojenja ili svojem prezimenu dodati prezime posvojitelja ako CZSS utvrdi da je to u interesu djeteta. Ako je posvojenik stariji od 12 godina za promjenu osobnog imena potreban je I njegov pristanak.

Posvojenik stječe pravo na državljanstvo , dijete stranog državljanstva stječe hrvatsko svojih posvojitelja

U maticu rođenih posvojitelji se upisuju kao roditelji posvojčeta (u bilješki na izvodu iz matice rođenih ne smiju se iskazivati: prethodno ime djeteta, podaci prirodnih roditelja, prethodno državljanstvo i bilješka o upisu posvojenja, iznimno ako je to u interesu djeteta centar za ss može odrediti da se posvojitelji ne upisuju kao roditelji.

Kad dijete posvaja samo jedna osoba tad u izvodu iz matice na mjestu drugog roditelja ostaje ime biološkog roditelja, bilo bi dobro da se ti podaci ne iskazuju rješenjem czssaOsporavanje majčinstva ili očinstva upisanog na temelju posvojenja nije dopušteno

Posvojenje je neraskidivo- osim ako bi tijekom postupka zasnivanja posvojenja došlo do teških povreda proceduralne naravi, tada bi došao u obzir poništaj posvojenja tada se primjenjuju norme Zakona o općem upravnom postupku.U slučaju da se nakon posvojenja ispostavi da je odluka o posvojenju temeljena na pogrešnoj procjeni czssa, a ispunjene su pretpostavke za izricanje mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta sud može posvojitelje lišiti roditeljske skrbi te se dijete može ponovno posvojiti ali od drugih osoba

SKRBNIŠTVO

Skrbištvo je pravni institut kojeg je svrha zaštita djece bez roditeljske skrbi, punoljetnih osoba koje nisu sposobne brinuti o sebi ili nisu u mogućnosti štititi svoja prava i interese i osoba koje iz drugih razloga nisu u mogućnosti štititi svoja prava i interese.

Svaka osoba kad se rodi stječe pravnu sposobnost- sposobnost da bude subjekt u pravnom prometu i ima je sve do smrti bez obzira je li sposobna ili nije brinuti se o svojim pravima i interesima. To znači da postaje nositeljem prava i dužnosti koje joj

45

priznaje određeni poredak – pravo vlasništva, iz zdravstvenog ili socijalnog osiguranja, porezni obveznik, itd.

Poslovna sposobnost – sposobnost davanja pravno relevantnih izjava volje kojima se izazivaju promjene u pravnom prometu –sklapanje ugovora, pokretanje postupka glede osobnih stanja, itd.Stječe se kasnije u pravilu stjecanjem punoljetnosti. Ponekad neke osobe imaju poslovnu sposobnost, ali su spriječene štititi svoja prava i interese (npr. nepoznato boravište).

SKRBNIK je osoba koja je rješenjem CZSS, a iznimno drugog nadležnog tijela, postavljena za skrbnika nakon što je utvrđeno da ima osobine I sposobnosti za obavljanje odgovorne skrbničke dužnosti te je pristala biti skrbnikom.ŠTIĆENIK je maloljetna ili punoljetna osoba koja je pod skrbništvom, odn osoba o čijim se pravima i interesima brine skrbnik.

OSNOVNA NAČELA SKRBNIŠTVA

U domaćem pravu izvode se iz ustavnih i zakonskih odredbi. To su načela:

primjerene skrbičke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

društvene skrbi za osobe koje nisu u stanju brinuti se o svojim pravima i interesima.

Obiteljski zakin naglašava da skrbnička zaštita mora biti primjerena i individualizirana. Skrbičku zaštitu dužan je centar za ss pružati po službenoj dužnosti.

Društvena priroda instituta skrbništva ogleda se na više načina. Odražava se ustavnom odredbom prema kojoj je dužnost svih da štite djecu I nemoćne osobe te obiteljskopravnim propisom kojim se obvezuje najširi krug osoba I institucija da upozore nadležna tijela na potrebu zaštite djece. Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima zanemarivanja ili zlostavljanja

djeteta. Svatko je dužan obavijestiti CZSS o potrebi pružabja zaštite punoljetnim osobama koje nisu u stanju brinuti se o svojim pravima I interesima, a zdravstvene su osobe dužne na zahtjev CZSS ili po službenoj dužnosti dostaviti podatke CZSS o duševnim smetnjama I drugim uzrocima zbog kojih se osoba nije u stanju brinuti o svojim pravima I interesima. Mjesno nadležan CZSS mora pokrenuti postupak za stavljanje pod skrbništvo I imenovanje skrbnika ex officio, a obavijest o tome da neku osobu treba staviti pod skrbništvo dužni su mu dostaviti matičar, pravosudna tijela, druga državna tijela I tijela lokalne samouprave, bračni drug, srodnici te drugi članovi kućanstva I zdravstvene ustanove.

Sud je ovlašten ex officio pokrenuti postupak za lišenje poslovne sposobnosti.

STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST ZA PROVOĐENJE SKRBNIŠTVA

Stvarno nadležno tijelo za provođenje skrbništva je CZSS. Czss je javna ustanova, osniva ga RH rješenjem ministarstva socijalne skrbi, osniva se za područje jedne ili više općina ili gradova na području iste županije ili Grada Zagreba, i može imati više podružnica.Czss je prvostupanjsko tijelo- pri odlučivanju o pojedinim pravima iz socijalne skrbi primjenjivat će se Zakon o općem upravnom postupku – zato što taj propis pruža postupovna jamstva zaštite građana o čijim se pravima odlučuje ulaganjem žalbe ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb, a može se voditi i upravni spor.

MJESNA NADLEŽNOSTCZSS-a određuje se prema prebivalištu ili boravištu osobe koja je pod skrbništvom, koju treba staviti pod skrbništvo ili kojoj treba imenovati skrbnika za poseban slučaj.

Ako štićenik promijeni prebivalište, mijenja se i mjesna nadležnost centra.

46

Posebna pravila o mjesnoj nadležnosti za maloljetno dijete propisuje Zakon o socijalnoj skrbi, nadležnost se veže uz mjesto prebivališta roditelja uvažavajući okolnost kako je pri pružanju zaštite često potrebno raditi i s roditeljima djeteta kako bi ih se osposobilo za ponovno preuzimanje skrbi o djetetu.

OVLASTI CZSS PRI PRUŽANJU SKRBNIČKE ZAŠTITE

Skrbničku zaštitu CZSS primjenjuje tako da:

Provodi skrbništvoDonosi rješenje o stavljanju pod skrništvo maloljetne osobePokreće postupak za lišenje, kao i za vraćanje poslovne sposobnosti te sudjeluje u njemuDonosi rješenje o stavljanju pod skrbništvo osobe lišene poslovne sposobnosti ili rješenje o roditeljskoj skrbi nakon punoljetnostiImenuje posebnog skrbnika kad je to predviđeno zakonomImenuje skrbnika ili sam obavlja dužnost skrbnikaNadzire rad skrbnika i pomaže mu pri obavljanju dužnosti skrbnikaDaje odobrenje za pravne poslove koji prelaze granice redovnog poslovanja te za poduzimanje važnijih mjera koje se odnose na osobu štićenikaOdređuje naknadu skrbnikuIspituje pritužbe na rad skrbnikaUtvrđuje iznos štete koju je skrbnik nanio štićeniku, ima pravo zatražiti naknadu te pokrenuti sudski postupak za naknadu šteteVodi očevidnike o osobama pod skrništvom i njihovoj imovini

METODE RADA CZSS

Centar mora primjenjivati metode stručnog rada, a one će ovisiti o okolnostima pojedinog slučaja te o obliku obiteljskopravne zaštite. Poželjan je interdisciplinaran pristup radi zaštite osoba koje nisu sposobne brinuti o zaštiti svojih prava I interesa zbog maloljetnosti, duševnih smetnji ili nesposobnosti za rasuđivanje. Jedno od osnovnih načela je društvena zaštita koja pretpostavlja suradnju svih tijela koja su uključena u skrbničku zaštitu (npr.centar,sud, matičar). Surađivati moraju I zdravstvene ustanove jer ih ObZ obvezuje na suradnju s CZSS, posebno u vezi s obavještavanjem o potrebi stavljanja pod skrbništvo. Kad se odlučuje o temeljnim slobodama I pravima mora se poštivati načelo zakonitosti, a pravna zaštita mora se pružiti u razumnom roku. Pri primjeni obiteljskog zakonodavstva zaposleni u CZSS moraju poštovati osobnost korisnika, njegovo dostojanstvo i nepovredivost osobnog i obiteljskog života.Sve što su službeno saznali dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu.Osim formalnopravnog postupanja CZSS ovlašten je koristiti usluge savjetovanja koje mogu biti dragocjene u smislu prevencije i obiteljske terapije.

VRSTE SKRBNIKAPrema tome tko obavlja poslove skrbništva

posredno- preko imenovanog skrbnika neposredno- skrbnik djelatnik centra

Prema tome kome se pruža skrbnička zaštita:

Skrbništvo za maloljetne, punoljetne, za poseban slučaj.

NEPOSREDNO SKRBNIŠTVO CZSS primjenit će kad procjeni da su okolnosti slučaja takve da je za dobrobit štićenika da poslove skrbnika obavlja netko od djelatnika CZSS.

47

Skrbnikom ne može biti imenovan ravnatelj niti službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom centru.Osobitost je neposrednog skrbništva da skrbnik ne mora dati pristanak na svoje imenovanje.

Posredno skrbništvo provodi se preko imenovanog skrbnika, fizičke osobe, koja svoje dužnosti obavlja na temelju rješenja o postavljanju skrbnika.

VRSTE SKRBNIKAindividualni skrbnikposebni skrbnikkolizijski skrbnikprivremeni zastupnik

Individualni skrbnik – skrbnik imenovan jednoj osobi za cjelokupnu brigu o njezinim pravima i interesima. U slučaju da takav skrbnik ima više štićenika i dalje se smatra individualnim skrbnikom svakog od njih

Poseban skrbnik- koji se imenuje za poduzimanje pojedinih pravnih radnji ili poslova. Poseban skrbnik može se imenovati osobi kad postoji sukob interesa između nje i njezinog zakonskog zastupnika, kad postoji sukob interesa između više osoba koje zastupa isti zakonski zastupnik, kad štićenik ima nekretnine na području nekog drugog czssa, kad osobi najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili nije dostupna a nije ostavila opunomoćenika. I tijelo pred kojim se vodi postupak može u navedenim slučajevima postaviti skrbnika no o tome je dužan obavijestiti czss.

Kolizijski skrbnik – podvrsta skrbnika za poseban slučaj, czss postavit će ga djetetu kad su interesi djeteta i roditelja u suprotnosti (u sporovima o podrijetlu djeteta, postupcima osporavanja majčinstva ili očinstva), kao i kad su interesi više štićeniika u suprotnosti

Privremeni zastupnik – vrsta je skrbnika za poseban slučaj, naziva se još i curator ad litem ili ad actum, razlika između

privremenog zastupnika i skrbnika za poseban slučaj je u tome što prvog postavlja nadležni sud ili upravno tijelo u postupku, a drugog czss. Postavlja se uvijek kad se vodi postupak za lišenje poslovne sposobnosti, czss ga postavlja i određuje ovlasti, ovlasti skrbnika prestaju kad sud pravomoćno odluči da činjenice ne ukazuju na potrebu lišenja poslovne sposobnosti ili kad czss donese odluku o imenovanju individualnog skrbnika

PRETPOSTAVKE ZA SKRBNIKAosoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništvaosoba koja pristane biti skrbnikom osoba zaposlena u czssu- za to nije potreban pristanak, ali ne ravnatelj niti službenik koji obavlja pravne poslove

IZBOR SKRBNIKA

Izbor osobe skrbnika zahtjevna je zadaća CZSS.Izbor skrbnika ovisit će o vrsti skrbništva, odn treba li imenovati posebnog skrbnika ili individualnog skrbnika.Ako treba imenovati individualnog skrbnika, dobro je da ga CZSS potraži između osoba bliskih štićeniku: srodnika, prijatelja, znanaca.

Ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i dobrobit štićenika, centar za socijalnu skrb može odlučiti da neposredno obavlja dužnost skrbnika i u tu svrhu imenuje osobu zaposlenu u tom centru. Skrbnikom ne može biti imenovan ravnatelj niti službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom centru.Maloljetni štićenik koji je navršio petnaest godina života i štićenik koji je djelomice lišen poslovne sposobnosti imaju pravo izjaviti žalbu na odluku o imenovanju odnosno razrješenju skrbnika kao i na odluke u kojima se odlučuje o njihovim pravima i dobrobiti.

Pretpostavke za imenovanje skrbnika propisuje ObZ I određuje ih negativno.Skrbnik ne može biti osoba:1 . koja je lišena roditeljske skrbi, 2 . koja je lišena poslovne sposobnosti,

48

3. čiji su interesi u suprotnosti s interesima štićenika , 4. od koje se, s obzirom na njezino ponašanje i osobine te odnose sa štićenikom, ne može očekivati da će pravilno obavljati dužnosti skrbnika,5. s kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju,6. s čijim je bračnim drugom štićenik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Osim tih pretpostavki podrazumjeva se da skrbnik mora biti punoljetan I da mora imati poslovnu sposobnost. Činjenica da je netko već lišen roditeljske skrbi, lišen poslovne sposobnosti, te da ima neprikladno ponašanje čini potencijalnog skrbnika nesposobnim za obavljanje skrbničke dužnosti prema bilo kojem štićeniku pa ona stoga apsolutno onemogućuje osobu da bude skrbnik. Ostali primjeri su relativnog značenja jer isključuju osobu od obavljanja dužnosti skrbništva samo u odnosu prema određenom štićeniku.Dužnosti skrbnika ovisit će o vrsti skrbništva te potrebama pojedinog štićenika.RJEŠENJEM O IMENOVANJU SKRBNIKA određuju se dužnosti i prava skrbnika ovisno o okolnosti pojedinog slučaja i vrsti skrbništva.

DUŽNOSTI SKRBNIKAOsnovne dužnosti skrbnika su:

Svjesno se brinuti o osobi, pravima, obvezama i dobrobiti štićenika Upravljati imovinom štićenika te poduzimati mjere da se osoba osposobi za samostalan život i radRazmotriti mišljenje, želje i osjećaje štićenika o pojedinoj važnoj mjeri prije nego što je skrbnik poduzmeNastojati punoljetnog štićenika uključiti u svakodnevan život i slobodne aktivnosti ovisno o njegovom zdravstvenom stanju i sposobnostima

Pojedine dužnosti skrbnika:Zastupati štićenikaPoduzimati mjere za zaštitu štićenika

Osigurati sredstva za životne potrebe štićenikaKao roditelj svjesno se brinuti o pravima maloljetnog štićenikaPodnositi izvješće o radu i stanju štićenikove imovine

Zastupanje štićenika može biti:u osobnim stvarimau imovinskim stvarimaredovnoizvanredno

U osobnim stvarima zastupanje štićenika obuhvaća izjavljivanje volje koja se odnosi na medicinske zahvate, prisilnu hospitalizaciju i sl.Strogo osobne izjave volje poput izjave volje o sklapanju braka ili priznanja očinstva skrbnik za štićenika u pravilu nije ovlašten davati.

Zastupanje u imovinskim stvarima obuhvaća sklapanje pravnih poslova, sudjelovanje u postupcima u kojima se odlučuje o imovinskim pravima i sl.

Redovito zastupanje skrbnik provodi SAMOSTALNO, dok mu je za izvanredno zastupanje štićenika potrebna suglasnost CZSS.

ZAŠTITA OSOBNIH PRAVA ŠTIĆENIKA

Zaštita osobe štićenika obuhvaća zaštitu njegovih socijalnih i zdravstvenih prava, osobnih prava štićenika, zaštitu njegovog osobnog stanja.Centar za socijalnu skrb donosi odluku o stavljanju maloljetne osobe pod skrbništvo i imenuje joj skrbnika.

Maloljetni štićenik odlukom centra za socijalnu skrb povjerava se na čuvanje i odgoj skrbniku, drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji, domu za djecu ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.

49

Skrbnik nije dužan živjeti sa štićenikom, no nema zapreka da s njim živi ako je to za štićenikovu dobrobit.

Centar za socijalnu skrb prati prilike u kojima štićenik živi. Djelatnik centra za socijalnu skrb dužan je najmanje dva puta godišnje obići štićenika kao i kad to zatraži skrbnik odnosno štićenik.

Skrbnik je ovlašten brinuti se da štićenik ostvari zakonom predviđena prava iz socijalne skrbi ako za to ima potrebe, a to su savjetovanje, pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća, pomoć za uzdržavanje, jednokratnu pomoć, pomoć za podmirenje troškova stanovanja...

Za mjere koje se odnose na zdravstveno stanje medicinski i zdravstveni propisi ovlašćuju skrbnika da ima pravo izabrati između oblika medicinskih intervencija itd.

Ovlast skrbnika da zastupa štićenika ograničenog je dosega. Opće je pravilo da podneske koji se tiču važnijih mjera skrbnik može podnijeti samo uz odobrenje CZSS. Osnovni kriterij da centar da odobrenje bit će dobrobit štićenika.

Tužbu može za osobu potpuno lišenu poslovne sposobnosti i osobu za koju je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.

PRIBAVLJANJE MATERIJALNIH SREDSTAVA

Izdatci za životne potrebe štićenika namiruju se iz:1. štićenikovih prihoda,2. sredstava dobivenih od osoba koje su po

zakonu dužne uzdržavati štićenika,3. sredstava socijalne skrbi, sukladno odredbama posebnog zakona,4. štićenikove imovine,5. drugih izvora.

Iznimno, ako je to za dobrobit štićenika, izdatci za njegove životne potrebe mogu se, prije sredstava socijalne skrbi, namiriti iz štićenikove imovine koja ne služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba štićenika i članova njegove obitelji.

Izdaci za životne troškove namiruju se prije svega iz sredstava koja predstavljaju redoviti ili privremeni prihod štićenika, a tek potom iz štićenikove imovine.Ovdje postoji iznimka od općeg pravila, a to je da se za namirenje štićenikovih životnih potreba zadire u njegovu imovinu tek nakon iskorištenih sredstava socijalne skrbi u slučaju kad štićenik ima veću imovinu. Štićenikovi prihodi mogu potjecati od rada ili mirovine, rente, najma nekretnine.Maloljetni ili punoljetni štićenik ovlašteni su tražiti uzdržavanje od osoba koje su ih po zakonu dužne uzdržavati, a skrbnik je dužan pokrenuti spor za uzdržavanje ako zakonski obveznik uzdržavanja ne želi svoju obvezu dragovoljno ispuniti.Na kraju dolazi u obzir otuđenje štićenikove imovine za što je potrebno odobrenje CZSS. Drugi izvori prihoda mogli bi biti darovi, ostvareno uzdržavanje na temelju sklopljenog ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju I svi drugi izvori stečeni na zakonom dopušten način.

UPRAVLJANJE IMOVINOM I ZASTUPANJE U IMOVINSKIM STVARIMA

Upravljanje imovinskim pravima poslovno nesposobne osobe zahtjevna je dužnost, pa se zahtijeva visok stupanj odgovornosti i savjesnosti skrbnika.

Od skrbnika se očekuje da imovinom

50

upravlja kao dobar domaćin, odn da imovinu očuva, a pomogućnosti i uveća, osim ako umanjenje imovine nije nužno za dobrobit štićenika.

Zastupanje u imovnskim stvarima jest zastupanje štićenika prilikom sklapanja nekih pravnih poslova ili u sudskim postupcima koji su imovinske naravi.

Valjanost pravnih poslova koje sklapa poslovno nesposobna osoba uređena je Zakonom o obveznim odnosima.

Iznimka od zastupanja štićenika predviđena je u Zakonu o nasljeđivanju koji sposobnost odlučivanja ne veže uz formalno stanje, odn lišenje poslovne sposobnosti, već uz faktičnu sposobnost rasuđivanja.Po toj odredbi smatra se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje.Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu sa tim znanjem.

Poslovanje imovinom može biti:redovitouzvanredno

Poslove redovitog upravljanja poduzima skrbnik samostalno.Poslove koji prelaze redovito poslovanje imovinom skrbnik može poduzeti samo uz odobrenje CZSS.

Skrbnik može uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb poduzeti posao koji prelazi redovito poslovanje imovinom i pravima štićenika, a osobito:1. otuđiti ili opteretiti štićenikove nekretnine,2. otuđiti iz štićenikove imovine pokretnine veće vrijednosti,3. raspolagati štićenikovim imovinskim pravima.

Centar za socijalnu skrb u odluci o odobrenju

poslova određuje namjenu pribavljenih sredstava i nadzire njihovu uporabu.

Djelatnik centra za socijalnu skrb i njegov bračni drug ne mogu sa štićenikom sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju štićenikove imovine.

NADZOR NAD RADOM SKRBNIKA

Skrbnik je dužan svakih šest mjeseci i kad to zatraži CZSS podnijeti izvješće o svojem radu i o stanju štićenikove imovine. Skrbnik koji JE dužan uzdržavati štićenika dužan je, svake godine i kad to zatraži centar za socijalnu skrb, podnijeti izvješće o svojem radu i stanju štićenikove imovine. Izvješće podnosi se u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.

U izvješću skrbnik mora navesti: Kako se brinuo o osobi štićenika i O zaštiti njegovih prava i dobrobiti, te Podatke o upravljanju i raspolaganju

štićenikovom imovinom, O prihodima i rashodima štićenika i Druge podatke značajne za osobu

štićenika u proteklom razdoblju.

U slučaju neposrednog skrbništva izvješće podnosi osoba stručnom vijeću CZSS.CZSS dužan je razmotriti izvješće skrbnika i u slučaju potrebe poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite dobrobiti štićenika.

Štićenik, njegov bračni drug, srodnici u ravnoj lozi, pravosudna tijela, tijela državne uprave, lokalne samouprave, socijalne, zdravstvene i prosvjetne ustanove mogu podnijeti pritužbu na rad skrbnika centru za socijalnu skrb.

Centar za socijalnu skrb ispituje osnovanost pritužbe i poduzima zakonom određene mjere.

Osobe mogu podnijeti ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi pritužbu na rad centra za socijalnu skrb u svezi

51

s obavljanjem pojedinih skrbničkih poslova.

Ako je pritužba osnovana, ministarstvo daje upute centru za socijalnu skrb kako treba postupiti i određuje rok u kojem je dužan dostaviti obavijest o poduzetim radnjama.

ODGOVORNOST SKRBNIKA

U slučaju utvrđenih nepravilnosti u radu skrbnika moguća je:

materijalna odgovornost skrbnikakaznena odgovornost skrbnikapoduzimanje mjera CZSS prema skrbnikurazrješenje skrbnika i imenovanje novog skrbnika

MATERIJALNA ODGOVORNOST SKRBNIKA

Skrbnik je materijalno odgovoran za štetu u dva slučaja:

Kad skrivljeno nanese štetu štićeniku Kad osoba koja je pod skrbništvom nanese štetu trećoj osobi

U pravilu za štetu koju uzrokuje njegov štićenik odgovara sam skrbnik I to ako je u vrijeme počinjenja štete štićenik bio ili trebao biti pod skrbnikovim nadzorom. Odgovornosti za počinjenu štetu skrbnik se može osloboditi ako dokaže da je nadzor obavljao na način na koji je obvezan ili da bi šteta nastala I pri brižljivom obavljanju nadzora. Skrbnik odgovara za štetu koju je skrivio u obavljanju svojih dužnosti. Centar za socijalnu skrb utvrdit će iznos štete i pozvati skrbnika da je u određenom roku naknadi, te istovremeno podnijeti zahtjev sudu da se štićenikova tražbina osigura na skrbnikovoj imovini. Ako skrbnik u određenom roku ne naknadi štetu, centar za socijalnu skrb će izravno ili preko posebnog skrbnika podnijeti tužbu za naknadu štete. Radi zaštite štićenikovih prava koja su povrijeđena nepravilnim skrbnikovim radom, centar za socijalnu skrb dužan je prema

skrbniku poduzeti i druge mjere predviđene zakonom.

KAZNENA ODGOVORNOST SKRBNIKA

Kazneno odgovara za ponašanja određena Kaznenim zakonom koja vrijeđaju osobna ili imovinska prava štićenika. Zlouporaba povjerenja djelo je koje nastaje ako zlouporabi zakonom ili ugovorom dane ovlasti i time ošteti osobu čije interese zastupa za što je kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine. Kažnjivo je i propuštanje izvršavanja dužnosti i zlouporaba ovlasti.Zaštita osobnih interesa maloljetnog štićenika su dva kaznena djela:

1. zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe,

2. izvanbračni život s maloljetnom osobom

PRAVA SKRBNIKA

Skrbnik ima pravo na mjesečnu naknadu, ovisno o njegovu radu i zalaganju u zaštiti štićenikovih prava i dobrobiti. Pravo na naknadu nema skrbnik koji je dužan uzdržavati štićenika. Skrbnik ima pravo na naknadu opravdanih troškova koju mu odobri CZSS, ako se time ne ugrožava podmirenje osnovnih životnih potreba štićenika.Skrbnik zaposlen u CZSS ima pravo na mjesečnu naknadu za poslove skrbništva koje uz posebno odobrenje ravnatelja obavlja izvan uredovnog vremena.

PRESTANAK DUŽNOSTI SKRBNIKA

Skrbnik preuzima skrbničke dužnosti u trenutku kad rješenje CZSS o imenovanju skrbnika postane pravomoćno.Do prestanka dužnosti dolazi:

smrću skrbnikarazrješenjem skrbnika dužnostiprestankom skrbništva.

Razlozi za razriješenje skrbnika:Da je nemaranDa ugrožava štićenikove interese

52

Da zlorabi svoje ovlastiAko ocijeni da bi za štićenika bilo korisnije imenovati drugog skrbnikaNa zahtjev skrbnika

U svim tim slučajevima CZSS će bez odgode štićeniku imenovati novog skrbnika.

Drugi je slučajrazrješenja kad skrbnik više ne želi ispunjavati skrbničke dužnosti te preda zahtjev za razrješenje.Rok od 2 mj postavljen je da se CZSS pruži dovoljno vremena da pronađe drugu osobu koja će biti voljna preuzeti skrbničke dužnosti.

U slučaju promjene skrbnika centar za socijalnu skrb će zatražiti izvješće dosadašnjeg skrbnika i odrediti rok u kojem treba obaviti primopredaju dužnosti.

O primopredaji se sastavlja zapisnik u nazočnosti službenika centra za socijalnu skrb, obaju skrbnika i štićenika, ako je on sposoban shvatiti o čemu se radi.

Ako dosadašnji skrbnik nije podnio izvješće ili nije u mogućnosti biti nazočan primopredaji dužnosti, centar za socijalnu skrb upoznat će novog skrbnika s osobnim i imovinskim stanjem štićenika.

U slučaju prestanka skrbništva centar za socijalnu skrb pozvat će skrbnika da u određenom roku podnese izvješće o svojem radu i stanju štićenikove imovine, te da preda imovinu na upravljanje štićeniku ili njegovu roditelju ili posvojitelju. Predaja se obavlja u nazočnosti skrbnika, štićenika, roditelja ili posvojitelja i službenika centra za socijalnu skrb, o čemu se sastavlja zapisnik.

SKRBNIŠTVO ZA MALOLJETNE OSOBE

Pod skrbništvo će se staviti maloljetna osoba čiji su roditelji

ČINJENIČNE OKOLNOSTI NA STRANI RODITELJA:

UMRLI, NESTALI, NEPOZNATI ODSUTNISPRIJEČENI, ODN U NEMOGUĆNOSTI BRINUTI SE ZA SVOJU DJECU

PRAVNE SU PRIRODE: Nepoznato boravište roditelja Lišenje poslovne sposobnosti Lišenje roditeljske skrbi Maloljetnost roditelja

Ove pretpostavke znače za CZSS kad stavlja dijete pod skrbništvo da tu nema dvojbi, a za roditelje znače jasnoću u prepoznatljivosti njihovih nedostataka u roditeljskoj skrbi koje će rezultirati društvenom skrbi za njihovo maloljetno dijete.

DUŽNOSTI I PRAVA SKRBNIKA MALOLJETNOG ŠTIĆENIKASkrbnik maloljetnog štićenika obavlja većinu dužnosti i prava iz sadržaja roditeljske skrbi.Njegove su dužnosti i prava da savjesno brine o djetetovim pravima, zdravlju, odgoju i obrazovanju «kao roditelj»Ako se dijete nalazi u ustanovi socijalne skrbi ili kod udomitelja dužnost skrbnika je posjećivati, brinuti o zdravlju, odgoju i obrazovanju štićenika.Skrbnik brine o obrazovanju svog maloljetnog štićenika.

Njegova je ovlast da:Odluči o izboru i promjeni škole i zanimanja štićenikaOdluči o prekidu školovanjaOdluči o zapošljavanju maloljetnog štićenika

Skrbnik može poduzimati važnije mjere u pogledu osobe maloljetnog štićenika, a osobito u pogledu zdravlja, isprava o osobnom stanju i drugih osobnih prava i interesa maloljetnog

53

štićenika.

Zastupa maloljetnog štićenika kao i roditelj, redovno upravljanje imovinom samostalno, za otuđivanje ili opterećenje nekretnina –potvrda czssaPodnosi izviješće svakih 6 mjeseci pismeno ili usmeno na zapisnik.Ima pravo na mjesečnu naknadu o čijoj visini odlučuje czss prema vlastitoj prosudbi, osim onih skrbnika koji su dužni uzdržavati štićenika- razlog je načelo obiteljske solidarnosti

SKRBNIŠTVO NAD MALOLJETNOM OSOBOM PRESTAJE:

Stjecanjem poslovne sposobnosti, posvojenjem ili prestankom razloga zbog kojeg je stavljen pod skrbništvoSmrću skrbnikaRazrješenjem skrbnika dužnosti

Pravomoćna odluka o prestanku skrbništva dostavlja se matičaru i zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda radi zabilježbe.

SKRBNIŠTVO ZA OSOBE LIŠENE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Poslovna sposobnoststječe se punoljetnošću, sklapanjem braka prije punoljetnosti s navršenih 16 godina nakon provedenog izvanparničnog postupka za dopuštenje sklapanja braka, odlukom izvnp. Suda u slučaju da je maloljetnik postao roditelj a da je stariji od 16 godina

Razlozi za lišenje poslovne sposobnostičinjenice ili stanja zbog kojih osoba nije sposobna sama skrbiti za sebe, svoja prava i interese institut lišenja p.s.postoji radi zaštite osoba koje nisu sposobne odgovorno nastupati u pravnom prometu uz određivanje skrbništvanajčešće su razlozi povezani s određenim problemima normalnog

psihičlkog funkcioniranja osobe, rjeđe s problemima tjelesnog zdravljaOZ kao uzroke navodi duševne smetnje i druge uzrokeZakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama definira pojam osobe s duševnim smetnjama: 1.duševno bolesna osoba, .2. osoba s duševnim poremećajem, 3. nedovoljno duševno razvijena osoba, 4. ovisnik o alkoholu ili drogama ili5. osoba s drugim duševnim smetnjama

POSTUPAK ZA LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

O lišenju poslovne sposobnosti odlučuje sud u izvanparničnom postupku!

Postupak može prijedlogom pokrenuti:CZSSBračni drug osobe o kojoj se vodi postupakKrvni srodnici u ravnoj loziBrat ili sestraSud ex officio

Ako sud tijekom postupka posumnja da stranka nije sposobna sama se brinuti o svojim pravima i interesima i da bi je zbog toga trebalo lišiti poslovne sposobnosti i postaviti joj skrbnika, izvijestit će o tome centar za socijalnu skrb i nadležni sud radi pokretanja odgovarajućeg postupka.

U prijedlogu za pokretanje postupka treba navesti činjenice na kojima se temelji prijedlog i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Sud može pozvati podnositelje prijedloga da podnesu pisani nalaz i mišljenje liječnika ili drugu ispravu koja upućuje da se osoba nije sposobna brinuti o osobnim potrebama, pravima i interesima ili da ona ugrožava prava i interese drugih osoba.

54

Osobu o kojoj se provodi postupak za lišenje poslovne sposobnosti treba, po nalogu suda, pregledati liječnik koji će o rezultatima pregleda dati pisani nalaz i mišljenje.

Osobi koja se lišava poslovne sposobnosti posebnog skrbnika postavlja CZSS. Njegova funkcija ograničena je na zaštitu intetresa štićenika. Poseban skrbnik svoju funkciju obavlja samo tijekom postupka lišavanja poslovne sposobnosti. Prestanak dužnosti posebnog skrbnika ovisi o tome da li je došlo do lišenja poslovne sposobnosti osobe kojoj je bio postavljan kao privremeni skrbnik. Razlozi za postavljanje skrbnika osobi za koju se vodi postupak lišenja poslovne sposobnosti je u potrebi posebne zaštite osobe koja se nije u stanju brinuti za svoja prava I interese uopće. Opseg dužnosti posebnog skrbnika odredit će CZSS svojim rješenjem, a one će trajati do konačnosti rješenja o stavljanju iste osobe pod skrbništvo ili produženu roditeljsku skrb ili do pravomoćnosti sudske osobe kojom je utvrđeno da osobu ne treba lišiti poslovne sposobnosti.

Ako utvrdi da neku osobu treba djelomice lišiti poslovne sposobnosti zbog zloporabe sredstava ovisnosti, sud može zastati s postupkom i odgoditi donošenje odluke, ako se ta osoba podvrgla liječenju u zdravstvenoj ustanovi.

Odluka suda o lišenju poslovne sposobnosti dostavlja se stranci koja je podnijela prijedlog za pokretanje postupka, osobi koja se lišava poslovne sposobnosti, njezinom skrbniku i centru za socijalnu skrb.

Sud ne mora odluku dostaviti osobi koja se lišava poslovne sposobnosti, ako ona ne može shvatiti značenje i pravne posljedice odluke ili ako bi to bilo štetno za njezino zdravlje.

Sud će po službenoj dužnosti obavijestiti centar za socijalnu skrb o pravomoćnosti odluke o lišenju poslovne sposobnosti, odnosno o nastanku pravnih posljedica te odluke kad te posljedice nastaju prije

pravomoćnosti.

DUŽNOSTI SKRBNIKA OSOBE LIŠENE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Skrbnik je dužan savjesno se brinuti o osobi, pravima, obvezama i dobrobiti štićenika, upravljati njegovom imovinom te poduzimati mjere da se osoba osposobi za samostalan život i rad.

Za poduzimanje važnijih mjera glede osobe, osobnog stanja ili zdravlja štićenika skrbniku je potrebno prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.

Punoljetni štićenik se može smjestiti prema ZSS I izvan vlastite obitelji I to u udomiteljsku obitelj, u dom socijalne skrbi I u druge oblike smještaja različitih vjerskih zajednica, društava, udruga, fizičkih I pravnih osoba. Također se punoljetni štićenik ukoliko je lišen poslovne sposobnisti I ako je duševno bolestan može smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Smještaj štićenika u psihijatrijsku ustanovu može biti dobrovoljan, uz njegov pristanak ili pristanak zakonskog zastupnika ili CZSS ako štićenik nije sposoban dati pristanak.

Prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovuPsihijatrijska ustanova je dužna u roku od 12 sati od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju obavijestiti županijski sud, czss i zakonskog zastupnika te osobe.Sudac pojedinac u izvanparničnom postupku donosi konačno rješenje o nastavku prisilnog zadržavanja i to u roku od 72 sata od primitka obavijesti uz obvezu da osobi postavi punomoćnika-odvjetnika te da je posjeti u ustanovi i s njom obavi razgovor.Psihijatar-sudski vještak izdaje stručno mišljenje bez kojeg se ne može donijeti rješenje o prisilnom zadržavanju.Javnost je u tom postupku isključena, rješenje se mora izraditi u roku od 8 dana, a prisilni smještaj ne može trajati dulje od 30 dana.

RODITELJSKA SKRB NAKON PUNOLJETNOSTI

55

Zbrinjavanje osoba s duševnim smetnjama ili tjelesnim smetnjama moguće je institutom roditeljske skrbi nakon punoljetnosti. Da bi CZSS odlučio o tome preduvjet je da takva osoba ima roditelje koji su sposobni I koji pristanu skrbiti o svom djetetu I nakon punoljetnosti. Preduvjet je također da roditelji nisu lišeni roditeljske skrbi I da imaju poslovnu sposobnost. CZSS može odlučiti da samo jedan ili oba roditelja imaju status roditelja produžene roditeljske skrbi. U praksi se institutom roditeljske skrbi nakon punoljetnosti osobito koriste roditelji djece koja su u djetinjstvu osobito bila djeca s tzv.posebnim potrebama jer time ostvaruju neke povlastice iz radnog I socijalnog prava. postupak utvrđivanja skrbi nakon punoljetnosti pokreće se na prijedlog roditelja. Roditelji su I dalje obvezni institutom prava I dužnosti roditelja pa će za njih vrijediti sve odredbe koje im zakon namjenjuje kao da imaju maloljetnu djecu.

SKRBNIŠTVO ZA POSEBNE SLUČAJEVE

Punoljetnoj osobi postavlja se poseban skrbnik kad ona nije sama odredila opunomoćenika koji bi je na temelju ugovora o zastupanju mogao zastupati. Postavlja ga CZSS u slijedećim slučajevima:

Kad se vodi postupak lišenja njezine poslovne sposobnostiKad je nepoznatog boravišta najmanje 3 mjesecaKad je nedostupnaU imovinskim postupcima ili sporovima u slučaju postojanja sukoba interesa skrbnika I štićenika, ili štićenika I skrbnikova bliskog srodnika ili bračnog drugaKad postoji spor između više štićenika istog skrbnika ili kad oni trebaju međusobno sklopiti pravni posaoU drugim slučajevima koji se odnose na zaštitu imovine nepoznatog vlasnika, zaštitu osobe tjelesnog invalida koja nije imenovala punomoćnika, zaštitu odsutnog stranog

državljanina ili apatrida te osobe na izdržavanju zatvorske kazne.

Maloljetnoj osobi poseban skrbnik se postavlja u slučaju:

Kad je dijete tužitelj u sporu radi osporavanja majčinstva ili očinstvaKad se vodi izvanparnični postupak oduzimanju roditelju prava da živi sa svojim djetetom i da ga odgajaU slučaju povjeravanja djeteta s poremećajima u ponašanju u ustanovu za socijalnu skrbU slučaju lišenja roditeljske skrbiU slučaju postojanja sukoba interesa između djeteta i roditelja u imovinskim postupcima ili sporovimaPri međusobnom sklapanju pravnih poslova djeteta i roditeljaU slučaju postojanja spora ili sklapanja pravnog posla između braće i sestara, te polubraće i polusestara nad kojima isti roditelj ostvaruje roditeljsku skrbDjetetu strancu koje se bez zakonskog zastupnika zatekne na području RHU drugim slučajevima suprotnosti interesa djeteta i roditelja

UZDRŽAVANJE

Uzdržavanje je obiteljskopravna ustanova koja se temelji na jednom od osnovnih načela obiteljskog prava – načelu uzajamnog pomaganja svih članova obitelji (NAČELO OBITELJSKE SOLIDARNOSTI)!

PREMA ZAKONU O SOCIJALNOJ SKRBI „svatko je dužan brinuti se za zadovoljavanje svojih životnih potreba i potreba osoba koje je po zakonu ili po drugoj pravnoj ustanovi dužan uzdržavati.“

„Svatko je svojim radom, prihodima i imovinom dužan pridonositi sprječavanju,

56

otklanjanju ili ublažavanju vlastite socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova obitelji koji se ne mogu sami o sebi brinuti“Pravo na pomoć za uzdržavanje nema samac niti član obitelji koji...“ne želi tražiti uzdržavanje od osobe koja ga je dužna uzdržavati na temelju propisa o obiteljskim odnosima, osim ako CZSS utvrdi da zakonski obveznik uzdržavanja nije u mogućnosti davati uzdržavanje.

Uzdržavanje je pravni učinak pojedinih obiteljskopravnih odnosa, a zakonom se može propisati da traje i nakon prestanka pojedinog oblika obiteljskopravnih odnosa (braka itd.)

Propisi koji se primjenjuju kao pravni izvori za ustanovu uzdržavanja u RH su:

USTAV RHMEĐUNARODNI MNOGOSTRANI UGOVORI i dvostrani ugovori s pojedinim državama

Konvencija o pravima djeteta, konvencija UN-a o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu

ZAKONI

ObZ, Zakon o istospolnim zajednicama, zakon o obveznim odnosima, Zakon o parničnom postupku, Ovršni zakon, KZ, Zakon o općem upravnom postupku

PROVEDBENI PROPISI

Pravilnik o načinu vođenja očevidnika sudskih odluka o uzdržavanju i nagodba sklopljenih u centru za socijalnu skrb

„Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.“

UZDRŽAVANJE je ustanova obiteljskog prava koja je osobne i imovinske naravi, a ujedno i pravo koje pojedinim subjektima obiteljskog prava pripada po zakonu u odnosu na zakonom određene članove obitelji.

Prema ObZ Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih drugova i izvanbračnih drugova i srodnika u ravnoj lozi, kada je to predviđeno ovim Zakonom.

OSNOVNA NAČELA USTANOVE UZDRŽAVANJA:

Iz ustavnih i zakonskih odredbi proizlazi da se uzdržavanje temelji na načelima:

Međusonog pomaganja članova obitelji (načelo obiteljske solidarnosti)Osobite zaštite prava djeteta da ostvari uzdržavanjeOdređivanja iznosa uzdržavanja prema potrebama primatelja i mogućnostima davateljaPravednosti

Prema načelu obiteljske solidarnosti od članova obitelji se zahtijeva da se međusobno pomažu prije nego što od države zatraže sredstva socijalne pomoći.Uzdržavanje se određuje uzimajući u obzir potrebe primatelja i mogućnost davatelja uzdržavanja.Potrebe primatelja ovisit će o mnogobrojnim okolnostima:

njegovim prihodimamogućnostima stjecanja prihodazdravstvenom stanjutroškovima školovanjapostojećem životnom standardu

PRAVNA PRIRODA UZDRŽAVANJA

Pravna priroda uzdržavanja prema propisima obiteljskog prava:

Uzdržavanje je zakonska obvezaUzdržavanje je strogo osobna obvezaUzdržavanja se nitko ne može unaprijed odrećiUzdržavanje kao pravo ne zastaruje

57

Uzdržavanje je privilegirano kod ovrhe u odnosu prema ostalim tražbinamaPrimanja na temelju uzdržavanja izuzeta su od ovrhe neke druge tražbineIsplaćeno uzdržavanje se ne vraćaNemo pro praeterito allitur

UZDRŽAVANJE JE ZAKONSKA OBVEZA: Sve osobe koje su se dužne međusobno uzdržavati su zakonom izrijekom navedene. U HR zakonodavstvu međusobno su se dužni uzdržavati roditelji i djeca, maćeha/očuh i pastorčad, bračni i izvanbračni drugovi te istospolni partneri. Baka i djed dužni su umjesto roditelja uzdržavati unuka, a otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati majku svog djeteta.

UZDRŽAVANJE JE STROGO OSOBNA OBVEZA: uzdržavanje se ne može prenijeti na neku drugu osobu i to niti za života niti za slučaj smrti. Kad davatelj uzdržavanja umre njegovi nasljednici nisu dužni nastaviti uzdržavanje.

UZDRŽAVANJA SE NITKO NE MOŽE UNAPRIJED ODREĆI: Odricanje od dužnosti i prava na uzdržavanje nema pravnog učinka.U statusnim stvarima i u stvarima uzdržavanja maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb, stranke se u postupku pred sudom ne mogu odreći svojeg zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke, niti se nagoditi.

UZDRŽAVANJE KAO PRAVO NE ZASTARIJEVA; Pravo na uzdržavanje predviđeno zkonom ne može zastarjeti, što znači da osoba koja ima pravo na zakonsko uzdržavanje može u sudskom postupku tražiti svoje pravo dok traju pretpostavke koje su pravno relevantne za ostvarenje njezinog prava.Neke od tih pretpostavki mogu biti vezane uz PREKLUZIVAN ROK tako bivši bračni drugovi ne mogu tražiti uzdržavanje nakon isteka 6 mjeseci od prestanka braka, a izvanbračni i istospolni partneri nakon isteka

roka od 6 mj od prestanka izvanbračne/istospolne zajednice.

UZDRŽAVANJE JE PRIVILEGIRANO KOD OVRHE U ODNPSU PREMA OSTALIM TRAŽBINAMA: Ovrha je postupak prisilnog namirenja neke tražbine. U slučaju da dužnik ne želi platiti uzdržavanje, ono se može namiriti prisilnim putem na prihodima ili imovini dužnika.

PRIMANJA NA TEMELJU UZDRŽAVANJA IZUZETA SU OD OVRHE NEKE DRUGE TRAŽBINE: Primanja na temelju zakonskog uzdržavanja izuzeta su od ovrhe. Iznosi koji se dosuđuju u pravilu su mali te najčešće dostatni tek za osnovne potrebe vjerovnika.

ISPLAĆENO UZDRŽAVANJE SE NE VRAĆA: zbog toga što se uzdržavanje zasniva na načelu obiteljske solidarnosti, osoba koja je plaćala zakonsko uzdržavanje nema pravo tražiti povrat tih sredstava kad osobi koja je primala uzdržavanje bude mogla vratiti primljene iznose.

NEMO PRO PRAETERITO ALLITUR u doslovnom prijevodu znači: “Nitko se ne hrani za prošlo vrijeme!” uzdržavanje se u pravilu dosuđuje samo za buduće vrijeme. Sudska praksa je odredila da se kao početni dan uzdržavanja uzme dan kad je parnica počela teći, odn.otkad je podnesen zahtjev za uzdržavanje u slučaju kad je postavljen nakon podnošenja tužbe (npr.u bračnom sporu). U slučaju kad se uzdržavanje određuje za maloljetnu djecu ili punoljetnu djecu nad kojima roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, tijekom bračnog spora, početni dan za uzdržavanje je uvijek dan pokretanja bračnog spora jer će sud u bračnom sporu I sporu o podrijetlu djeteta morati odlučiti I o uzdržavanju djeteta. NEMA ZAPREKE DA NETKO SLOBODNO ISPLATI UZDRŽAVANJE ZA PROŠLO VRIJEME!

58

UZDRŽAVANJE IZMEĐU POJEDINIH SUBJEKATA

UZDRŽAVANJE IZMEĐU RODITELJA I DJECE

Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja.Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobost traje.Roditelj kojem je ograničena ili oduzeta roditeljska skrb ili roditeljsku skrb ne ostvaruje, NE OSLOBAĐA se dužnosti uzdržavanja djeteta

Ako dijete ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje.Prihode djeteta roditelji smiju koristiti samo za uzdržavanje djeteta, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje drugih važnih potreba djeteta. Roditelji su dužni pridonositi za uzdržavanje djeteta, a ukoliko nisu u mogućnosti mogu koristiti njegove prihode I sami procijeniti je li to za dobrobit djeteta. Prihode dijete može ostvariti od rada, imovine koju je steklo radom, nasljedstvom, darovanjem ili na nekoj drugoj pravnoj osnovi. Prihode djeteta roditelji smiju koristiti za njegovo uzdržavanje bez prethodnog odobrenja CZSS. Ukoliko žele otuđiti ili opteretiti djetetovu imovinu za njegovo uzdržavanje, tad im je potrebno odobrenje CZSS koji će utvrditi da li je to u interesu djeteta.

Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja.Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije

sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

UZDRŽAVANJE RODITELJA OD STRANE DJECE

Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji.

Pretpostavke za ostvarenje uzdržavanja roditelja od strane djeteta su da:

Roditelj nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz vlastite imovineRoditelj ne može od bračnog ili izvanbračnog druga ostvariti uzdržavanje, odn.da nisu ispunjene pretpostavke za ostvarenje uzdržavanja od drugih osobaJe dijete punoljetno te da ima mogućnost plaćati uzdržavanje

Maloljetno dijete uživa posebnu zaštitu pa ga zakonodavac ne obvezuje da pridonosi za uzdržavanje pojedinih članova obitelji.Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza.

UZDRŽAVANJE DJECE OD STRANE BAKE I DJEDA

BAKA i djed najbliži su srodnici djeteta nakon roditelja.Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog bake ili djeda, odnosno djeteta, donijeti odluku o susretima i druženju unuka s bakom, odnosno djedom, uzimajući u obzir dobrobit djeteta.

Baka I djed dužni su uzdržavati svoga unuka ili unuka:

Ako roditelj po kojemu su srodni ne uzdržava dijete

59

Ako baka, odn djed imaju mogućnost za uzdržavati dijete

Ako je dijete maloljetno Ako je punoljetno, a redovito se

školuje Do godinu dana nakon što je punoljetni

unuk završio školovanje, a ne može se zaposliti

Ako punoljetni unuk zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposoban za rad

Njihova je obveza supsidijarna. Baka I djed istovremeno su obveznici uzdržavanja, pa bi u sudskom postupku mogli biti oboje obuhvaćeni tužbenim zahtjevom. Sud će procijeniti prema kojem od njih I u kojem opsegu će dosuditi uzdržavanje. Postoji mogućnost da jedan od njih plaća cjelokupan iznos, ili da iznos bude podijeljen na njih dvoje.

UZDRŽAVANJE IZMEĐU TAZBINSKIH SRODNIKA

Maćeha i očuh dužni su uzdržavati maloljetnog pastorka ako on ne može ostvariti uzdržavanje od roditelja.Dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka ako su u trenutku smrti živjeli s pastorkom.Nisu dužni uzdržavati pastorka ako je brak između roditelja i maćehe, odnosno očuha djeteta razveden ili poništen.Obveza uzdržavanja traje sve dok je pastorak maloljetan, i supsidijarna je.

Punoljetni pastorak dužan je uzdržavati maćehu odnosno očuha, ako su ga maćeha ili očuh uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.Obveza pastorka je supsidijarna u odnosu na obvezu novog bračnog ili izvanbračnog druga.Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja zajednička je djeci i pastorcima.Ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istovremenu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.

UZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA

Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog druga.

Za zahtjev za uzdržavanje bračnih drugova propisan je prekluzivni rok. Prema tome zahtijev za uzdržavanje može se podnijeti

do zaključenje glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka te

iznimno u roku od 6 mj od prestanka braka ako u parnici za poništaj ili razvod braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje pod uvjetom da su pretpostavke za uzdržavanje postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za poništaj ili razvod braka I trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

Sud mora odbaciti tužbu koja je podnesena nakon što je rok istekao. Postoji nekoliko razloga zbog čega je taj rok postavljen. Sud će lakše u bračnom sporu lakše utvrditi postoje li razlozi za odbijanje zahtjeva za uzdržavanje ako se tuženik poziva na to da bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu. Također će sud u bračnom sporu lakše ispitati stanje odnosa u braku osobito kad je postupak pokrenut tužbom zbog teške I trajne poremećenosti bračnih odnosa. Saznanja suda o odnosima u braku mogla bi utjecati I na usvajanje ili odbijanje tužbe za uzdržavanje. Drugi razlog zbog čega je rok postavljen je zaštita sigurnosti drugoga bračnog druga u smislu hoće li ili neće biti obvezan uzdržavati svojeg bivšeg bračnog druga

Sud može odbiti zahtjev ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga.Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja traje do godine dana osobito kad je brak trajao kratko ili kad je tužitelj u mogunosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život.

60

U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja.Tužba za produljenje može se podnijejti samo do isteka vremena određenog za uzdržavanje.

Pravo na uzdržavanje prestaje kad razvedeni bračni drug ili bračni drug iz poništenog braka koji to pravo koristi sklopi novi brak.Pravo na uzdržavanje prestaje sudskom odlukom ako sud utvrdi da razvedeni bračni drug ili iz poništenog braka to pravo koristi živeći u izvnb zajednici ili da je postao nedostojan tog prava ili ako nema više pretpostavki koje opravdavaju uzdržavanje.

UZDRŽAVANJE IZVANBRAČNOG DRUGA I UZDRŽAVANJE MAJKE IZVANBRAČNOG DJETETA

Obveza uzdržavanja predstavlja učinak izvanbračne zajednice. Uzdržavanje izvanbračnog druga nastupa tek prestankom izvanbračne zajednice. Javlja se problem jer su izvanbračne zajednice neformalne, ne prestaju sudskom odlukom te je zbog toga teško objektivno odrediti trenutak njena prestanka. Uloga suda u ovom slučaju biti će od velike važnosti jer on određuje kad je prestala izvanbračna zajednica što može utjecati na mogućnost podizanja tužbe jer i kod izvanbračnih zajednica govorimo o prekluzivnom roku.

PRETPOSTAVKE ZA UZDRŽAVANJE SU:

Da je izvanbračna zajednica trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Da niti jedan od izvanbračnih drugova nije u braku s trećom osobom.Da je izvanbračna zajednica prestala. Da postoje pretpostavke na strani izvanbračnih drugova koje se odnose na mogućnost ostvarenja sredstava za život.

Da je tužba podnesena u roku od šest mjeseci od prestanka izvanbračne zajednice1.

Da li će sud odbiti ili usvojiti tužbeni zahtjev te da li će pravo na uzdržavanje vremenski ograničiti ovisit će o istim razlozima koji vrijede za uzdržavanje bračnog druga.

Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku godinu dana od rođenja djeteta pod uvjetom da su ispunjene sljedeće pretpostavke:

Da je očinstvo utvrđeno priznanjem ili sudskom odlukom.Da majka skrbi o djetetu.Da majka nema dovoljno sredstava za život.

Majka da bi ostvarila svoje pravo na uzdržavanje ustat će s dvostrukom tužbom: tužba za utvrđivanje očinstva i tužba za uzdržavanje.

UZDRŽAVANJE PARTNERICE/PARTNERA

Uzdržavanje je u ovom slučaju regulirano Zakonom o istospolnim zajednicama te postoje odredbe koje se odnose na obvezu uzdržavanja za vrijeme trajanja istospolne zajednice ili nakon njena prestanka, ako je postavljen zahtjev za uzdržavanje u roku od šest mjeseci od dana prestanka istospolne zajednice.

ZIZ navodi pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi došlo do obveze uzdržavanja:

Da istospolna zajednica traje najmanje tri godine.Da su je zasnovale osobe starije od osamnaest godina. Da partneri ili partnerice nisu lišeni poslovne sposobnosti. Da nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj zaključno do četvrtog stupnja.Da nisu u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici.

1

61

Uzdržavanje može tražiti partner ili partnerica koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine te onaj koji nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti. Kao i kod izvanbračnih zajednica i ovdje se javlja problem dokazivanja trenutka zasnivanja, trajanja i prestanka istospolne zajednice.Prema odredbama ZIZ-a, u postupku određivanja uzdržavanja primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona.

Zahtjev za uzdržavanje može se postaviti:Za vrijeme trajanja istospolne zajedniceU roku od 6 mjeseci od dana prestanka istospolne zajednice

PRESTANAK PRAVA NA UZDRŽAVANJE

Pravo na uzdržavanje uvijek će prestati:Smrću dužnika ili vjerovnika uzdržavanjaKad sud utvrdi da su prestale postojati pretpostavke na temelju kojih je određeno uzdržavanjeIstekom roka na koji je određeno uzdržavanjeKad primatelj uzdržavanja sklopi novi brak ili kad sud utvrdi da je zasnovao izvanbračnu zajednicu

Vremenski je uzdržavanje po zakonu ograničeno:

Za maloljetno dijete koje nije nastavilo redovito školovanje do njegove punoljetnostiZa punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti, do godinu dana nakon završetka školovanjaZa pastorka ili pastorku dok ne postane punoljetanZa majku izvanbračnog djeteta do godine dana od rođenja djeteta.

Uzdržavanje istospolnih partnera prestaje:Kad partner/partnerica sklopi brakKad sud utvrdi da je partner/partnerica zasnovao izvanbračnu ili drugu istospolnu zajednicuAko više ne postoji koja od pretpostavaka za uzdržavanje

OSTVARENJE PRAVA NA UZDRŽAVANJE

Ako netko dragovoljno daje pravo na uzdržavanje zbog osjećaja savjesti prema osobi koju bi mogao po zakonu uzdržavati uopće neće trebati primjenjivati odredbe ObZ-a.U slučaju da uzdržavanje izostane, ovlaštenik uzdržavanja morat će ga ostvariti u sudskom postupku.

Za određivanje uzdržavanja u pravilu je stvarno nadležan sud.Sud u kaznenom postupku može izreći kaznenu sankciju osobi koja izbjegava plaćanje uzdržavanja ili odbija plaćati uzdržavanje na koje je obvezan ovršnom odlukom ili nagodbom.

Kazneni zakon predviđa povredu dužnosti uzdržavanja:

Tko izbjegavanjem zaposlenja, mijenjanjem radnog mjesta, mjesta boravka ili prebivališta, otuđivanjem imovine ili na drugi način izbjegava davanje uzdržavanja za osobu koju je na temelju ovršne odluke ili sudske nagodbe dužan uzdržavati ili tko odbija izvršenje takve obveze, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Ako se obveza odnosi na uzdržavanje djeteta ili maloljetne osobe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. Primjenjujući uvjetnu osudu sud može počinitelju postaviti uvjet da isplati dospjele obveze i da ubuduće uredno ispunjava dužnosti uzdržavanja.

REDOSLIJED OBVEZNIKA UZDRŽAVANJA

62

Pravo na uzdržavanje od bračnog druga ostvaruje se prije uzdržavanja od srodnika.Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja zajednička je djeci i pastorcima.Pravo na uzdržavanje od bake i djeda ostvaruje se prije uzdržavanja od maćehe ili očuha.Ako više osoba ima istovremenu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.Ako osoba koja je dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja.

POSTUPCI U KOJIMA SE ODLUČUJE O UZDRŽAVANJU

U pravilu se uzdržavanje određuje u sudskom parničnom postupku, a kad se radi o uzdržavanju djece od strane roditelja CZSS može na ZAPISNIK primiti nagodbu roditelja i djeteta.

Tko je vjerovnik, a tko dužnik te iznos uzdržavanja određuje se:

sudskom presudomnagodbom sklopljenom na zapisnik pred CZSSrješenjem CZSS

Često će biti potrebno provesti ovršni postupak, a to je postupak u kojem sudovi provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava te osiguranje tražbine kad dužnik ne želi sam dobrovoljno ispuniti svoju obvezu.

ODREĐIVANJE UZDRŽAVANJA I OVRHA UZDRŽAVANJA

U parnici za uzdržavanje primatelj uzdržavanja postavlja tužbeni zahtjev u kojem od obveznika potražuje uzdržavanje.

U parnici o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i zakonske obveze uzdržavanja.

Uzdržavanje se u pravilu određuje u novčanom iznosu, osim ako postoje opravdani razlozi da se osigura u naturi. Opravdanost razloga ocjenjuje se nakon što sud sasluša stranke i provede dokazni postupak.

Novčani iznos može se izraziti na dva načina:

u postotku od plaće, naknade plaće ili mirovineu određenom novčanom iznosu (apsolutnom iznosu)

Nakon što utvrdi potrebe uzdržavanja osobe, te sve pravno relevantne činjenice, sud će iznos za uzdržavanje odrediti u određenom iznosu (pr. da je za uzdržavanje osobe A potrebno mjesečno 1 500kn)Nakon što utvrdi apsolutan iznos sud će utvrditi omjer određenog iznosa prema plaći uzdržavatelja te taj iznos izraziti u postotku od plaće (pr. 20%,30% i sl.)

Kad se uzdržavanje traži za dijete, sud će uzeti u obzir mogućnost roditelja, potrebe djeteta, a potom raspodijeliti obvezu između obveznika uzdržavanja.potrebe djeteta izražavaju se u novčanom iznosu.Ministar nadležan za poslove pravosuđa objavit će jednom godišnje podatke o prosječnim potrebama djeteta s obzirom na troškove života, koje će sud uzeti u obzir.Prosječne potrebe djeteta koje će sud sukladno odredbama ObZ uzimati u obzir kod određivanja visine uzdržavanja iznose:

63

1 440 kn mjesečno za dijete predškolskog uzrasta1 600 kn mjesečno za dijete školskog uzrasta

Potrebe djeteta sastoje se od mnogo elemenata:

Jedan je materijalniDrugi je u obliku neposredne brige koja se ostvaruje u roditeljskoj skrbi za dijete.

U parnici o uzdržavanju djeteta sud će roditelju s kojim dijete živi posebno uzeti u obzir rad i brigu koju ulaže u podizanje djeteta i sukladno tome umanjiti njegov novčani doprinos za uzdržavanje djeteta.

Ako je dijete smješteno kod treće osobe ili je u domu, OBA se roditelja dužna uzdržavati dijete.Sud će uputiti obveznika uzdržavanja da pristane na administrativnu zabranu.

Ovršenik uzdržavanja može pred sudom, javnim bilježnikom, centrom za socijalnu skrb ili poslodavcem, odnosno drugim isplatiteljem dati pristanak da se iznosi određeni za uzdržavanje isplaćuju iz plaće ili drugih stalnih novčanih primanja izravno osobi koja je u odluci suda označena kao primatelj uzdržavanja, bez provođenja ovršnog postupka. Ovdje se dakle radi o ADMINISTRATIVNOJ ZABRANI! Ako ovršenik daje pristanak pred sudom, javnim bilježnikom ili centrom za socijalnu skrb, oni će poslodavcu, odnosno drugom isplatitelju stalnih novčanih primanja odmah dostaviti izjavu ovršenika i odluku o uzdržavanju. Ako je ovršenik dao pristanak pred poslodavcem ili drugim isplatiteljem stalnih novčanih primanja, dužan mu je istodobno podnijeti i odluku o uzdržavanju. Na temelju pristanka ovršenika poslodavac, odnosno drugi isplatitelj stalnih novčanih primanja dužan je kod svake isplate postupiti po odluci o uzdržavanju. Sud će u postupku uzdržavanja maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti donijeti odluku o ovrsi i provesti

ovrhu kad ovršenik ostvaruje plaću ili druga stalna novčana primanja, osim ako je ovršenik pristao na administrativnu zabranu.

Sud može odrediti uzdržavanje u određenom novčanom iznosu, npr.1500 kn mjesečno, u slučaju kad bi obveznik uzdržavanja skrivao stvarne prihode ili kad plaću prima neredovito. To bi moglo biti u slučaju da je roditelj zaposlen u inozemstvu te u slučaju velikuh razlika u mjesečnim primanjima. Prijedlog sudu da odredi uzdržavanje u određenom novčanom iznosu daje osoba koja zahtijeva uzdržavanje.Drugačije će biti ako obveznik uzdržavanja ostvaruje prihode samostalnim obavljanjem djelatnosti osobnim radom ili po drugoj osnovi, a nije u radnom odnosu ili je radno sposoban ali nezaposlen roditelj. Kad sud utvrdi postojanje tih okolnosti po službenoj će dužnosti odrediti uzdržavanje u određenom iznosu. Npr. Nekome tko je obrtnik bilo bi teško dokazati koliki su mu mjesečni prihodi jer postoji opasnost da ih iskazuje u umanjenom iznosu kako bi izbjegao plaćanje uzdržavanja. To se odnosi I na slučaj ako netko nije u radnom odnosu jer je npr.slobodni umjetnik te ne prima plaću I stoga nema osnovice koja bi bila mjerilo uzdržavanja.

PROMJENA IZNOSA UZDRŽAVANJA

Kad god se promjene okolnosti, vjerovnik ili dužnik uzdržavanja mogu tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja jer se na uzdržavanje primjenjuje klausula rebus sic stantibus (dok traju postojeće okolnosti)!Do sniženja iznosa uzdržavanja može doći smanjenjem potreba vjerovnika uzdržavanja (ako dio svojih potreba počne zadovoljavati iz još nekih prihoda, ako se poboljša njegovo zdravstveno stanje itd.) ili smanjenjem mogućnosti dužnika uzdržavanja (npr.ako postane roditelj pa mu se uspostavi obveza uzdržavanja djeteta, ako mu se smanje prihodi itd.).

64

Do povišenja uzdržavanja može doći zbog povećanih potreba vjerovnika (npr.pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja) ili zbog povećanih mogućnosti uzdržavatelja (npr.stjecanje boljih primanja itd.).

ZAŠTITA DOBROBITI DJETETA U POSTUPCIMA O UZDRŽAVANJU

Dobrobit djeteta u postupcima o uzdržavanju štite odredbe ObZ koje propisuju iznimke od općih pravila od pretpostavki za uzdržavanje na strani davatelja uzdržavanja te postupovnim odredbama ObZ.

Sud je dužan tijekom postupka osobito paziti da se zaštite prava i interesi djece, osoba s duševnim smetnjama, ili osoba koje se iz drugih razloga nisu sposobne same brinuti o sebi i o svojim pravima i interesima.

Dobrobit djeteta štiti se tako da:Sud mora ex officio odlučiti o uzdržavanju djetetaSe u postupcima o uzdržavanju djeteta ne može donijeti presuda na temelju priznanja ili na temelju izostankaSe stranke ne mogu odreći svojeg zahtjeva za uzdržavanje, priznati tužbeni zahtjev ili nagoditi se

Sud je dužan ex officio odlučiti o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad te o roditeljskoj skrbi u bračnim postupcima koji završavaju tako da je očito da će roditelj živjeti odvojeno od djeteta te paternitetskim i maternitetskim sporovima kad god je moguće i potrebno s obzirom na ishod spora te okolnosti slučaja donijeti odluku o uzdržavanju.

Odricanje od tužbenog zahtjeva za uzdržavanje, priznanje tužbenog zahtjeva i sklapanje nagodbe nije dopušteno!!!

SUDJELOVANJE CENTRA U POSTUPKU PRED SUDOM

Centar u postupcima o uzdržavanju:može u ime djeteta pokrenuti postupak za uzdržavanje

mora sudjelovati u postupku uzdržavanja kao umješač sui generismože imati ulogu kao posebni pomagač suda

Sudjelovanje CZSS u postupku pred sudom zamišljeno je kao dodatna pomoć djetetu da ostvari svoje pravo na uzdržavanje. CZSS u postupcima o uzdržavanju može u ime djeteta pokrenuti postupak za uzdržavanje, mora sudjelovati u postupku uzdržavanja kao umješač sui generis I može imati ulogu kao posebni pomagač suda.Centar za socijalnu skrb može u ime djeteta pokrenuti i voditi parnicu o uzdržavanju odnosno za povećanje uzdržavanja, ako o djetetu skrbi druga osoba ili ustanova ili ako roditelj s kojim dijete živi to pravo ne ostvaruje iz neopravdanih razloga.Kad sudjeluje u postupku, centar za socijalnu skrb ovlašten je podnijeti svoj prijedlog i poduzimati druge radnje u postupku radi zaštite prava i interesa djeteta, a osobito iznositi činjenice koje stranke nisu navele, predlagati izvođenje dokaza i ulagati pravne lijekove.Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev suda prikupiti podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djeteta i stranaka u postupku, kad sud smatra da je to potrebno za donošenje odluke.Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev suda u sporovima o uzdržavanju brižljivo ispitati imovinske prilike stranaka u postupku, a posebice odgovaraju li njihovi iskazani prihodi stvarnom stanju.

NAGODBA O UZDRŽAVANJU PRED CZSS

Kako bi dijete što prije ostvarilo svoje pravo na uzdržavanje te kako bi došlo do uštede vremena i novaca postoji mogućnost sklapanja upravne nagodbe pred centrom za socijalnu skrb koji će ga sastaviti u obliku zapisnika kad god je to moguće, ali pazeći pritom da je u skladu sa djetetovom dobrobiti.Nagodba može poslužiti za postizanje sporazuma između roditelja i djeteta oko visine doprinosa za uzdržavanje ili pak za

65

povećanje ili smanjenje doprinosa ako promijenjene okolnosti to zahtijevaju.

Zakon upućuje da bi nagodbu trebalo sklopiti:

Uvijek kad je to mogućeVodeći računa o dobrobiti djeteta

SADRŽAJ NAGODBE SU:podaci o vjerovniku i dužnikuodredbe o iznosu mjesečnih novčanih obroka u postotku od plaće ili u određenom novčanom iznosunavod kojega dana u mjesecu tražbina dospijeva

Ovako sklopljena nagodba se smatra ovršnom ispravom što djetetu omogućava lakše ostvarivanje prava na uzdržavanje jer ne mora voditi ovršni postupak u slučaju da bude zakinuto u svom pravu.

OSTALE OVLASTI CENTRA ZA ZAŠTITU INTERESA DJECE

Centar za socijalnu skrb dužan je voditi očevidnik odluka o uzdržavanju djece koje mu dostavlja sud i nagodba sklopljenih u centru za socijalnu skrb .Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će način vođenja očevidnika sudskih odluka o uzdržavanju i nagodba sklopljenih u centru za socijalnu skrb.

Pomoću očevidnika centar lakše izvršava svoju nadzornu ulogu koja uključuje provjeru ispunjava li dužnik uzdržavanja obvezu i to šest mjeseci nakon primljene sudske odluke ili nakon sklapanja nagodbe.

Ako CZSS utvrdi da obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu redovito mora poduzeti potrebne mjere za zaštitu interesa djeteta da ostvari uzdržavanje, a to su:

Osigurati sredstva za privremeno uzdržavanje djeteta kad roditelj ne

ispunjava svoju obvezu dulje od 3 mjesecaPokrenuti i voditi parnicu o uzdržavanju odnosno za povećanja uzdržavanja u ime djetetaTražiti ovrhu odluke o uzdržavanju djeteta

Mogućnost osiguranja sredstava za privremeno uzdržavanje djeteta vezana je uz stanje odgovarajućih namjenskih fondova. Ako je CZSS umjesto drugoga obveznika uzdržavao dijete ima, kao i svaka druga fizička ili pravna osoba, pravo tražiti naknadu troškova od onog koji je bio zakonski obveznik uzdržavanja. Taj zahtjev se naziva VERZIJSKI ZAHTJEV, a uređen je sljedećom odredbom: „Tko za drugoga učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega“

Prema sudskoj praksi osoba koja plaća uzdržavanje može tražiti naknadu tih troškova ako:

Onaj tko je snosio troškove uzdržavanja neke osobe nije bio obvezan uzdržavati tu osobuJe onaj od koga se naknada traži bio obvezan po zakonu plaćati uzdržavanje, ali to nije učinioTroškovi uzdržavanja nisu učinjeni s namjerom da se obdari osoba koja je bila obvezna osigurati uzdržavanjeSu troškovi bili opravdani

IMOVINSKI ODNOSI

POJAM I OBILJEŽJA IMOVINSKIH ODNOSA U OBITELJSKOM PRAVU

Pravno uređenje imovinskih odnosa u obiteljskom pravu obuhvaća:

Pravna pravila kojima se uređuju odnosi stvarnog i obveznog prava u koje ulaze bračni drugovi, izvanbračni drugovi te partneri, odn partnerice međusobno te s trećim osobama

66

Pravna pravila o upravljanju i raspolaganju imovinom djetetaPravno pravilo o pravu majke na naknadu troškova poroda izvanbračnog djeteta

IMOVINSKI ODNOSI BRACNIH DRUGOVA

Uredenje imovinskih odnosa temelji se na nacelima:

ravnopravnosti BRAČNIH DRUGOVAobiteljske solidarnosti u slučaju primjene zakonskog sustavazastite autonomije volje stranakazastite prava postenih trecih osoba

Načelo ravnopravnosti ogleda se u tome što su bračni drugovi, ako ne ugovore drugačije suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini. Stečevinom također upravljaju ravnopravno.

Obiteljska solidarnost ogleda se u tome što bez obzira što netko od njih dvoje možda ima manje prihode, ili ih uopće nema, a drugi veće, oni solidarno sudjelouju u ostvarenju zajedničkog standarda.Zaštita autonomije volje stranaka pruža im mogućnost da sklope ugovor o uređenju svojih imovinskih odnosa u sadašnjoj i budućoj imovini na način koji smatraju prikladnim.

Zaštita prava poštenih trećih osoba ogleda se u posebnim pravilima koja ih više ili manje štite u pravnom prometu s imovinom koja je bračna stečevina, odn suvlasništvo bračnih drugova. Treći ne moraju uvijek znati da netko raspolaže imovinom koja je u statusu suvlasništva pa ih u pojedinim situacijama pravni propisi posebno štite.

Dvije su mogucnosti uredenja imovinskih odnosa:

zakonski i ugovorni.

Zakonski sustav ureduje odnose na nacin koji pretpostavlja da odgovara prosjecnom bracnom paru.Bracnim ugovorom moze se mijenjati u vecoj ili manjoj mjeri zakonski sustav.

ZAKONSKI IMOVINSKI SUSTAV Brak je zajednica života, što znači i gospodarska zajednica.Uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova temelji se na nacelu obiteljske solidarnosti i ravnopravnosti supruznika.

Bracni supruznici mogu imati:bračnu stečevinuvlastitu imovinu

BRACNA STECEVINA

Bracna stecevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bracne zajednice ili potjece iz te imovine, imovinska korist od autorskih i autorskom pravu srodnih prava te dobitak od igara na sreću.Bitna obiljezlja bracne stecevine:

da je stecena radom ili potjece iz imovine stecene radom, imovinska korist od autorskih prava i drugih srodnih prava te dobitak od igara na srećuda je stecena za vrijeme trajanja bracne zajednicepredstavlja suvlasnistvo

Rad je nacin stjecanja nove imovinske vrijednosti,a kao osnova moze biti samostalan ili zajednicki te neposredan ili posredan.Dakle, rad može biti:

samostalanzajedničkineposredanposredan

Samostalan rad je rad svakog od bračnih drugova pojedinacno.

67

Zajednicki rad je rad obaju bračnih drugova na zajednickom imanju,poduzecu,uredu…

Neposredan rad je neposredno stvaranje nove vrijednosti,moze iskazati u obliku place.

Posredan rad je onaj kojim se ne stvara nova vrijednost, ali pomaze bračnom drugu da ostvari povecanu vrijednost oslobadanjem brige za svakodnevne tekuce potrebe (brigom za djecu,potrebe kucanstva,kuhanjem…).Imovina koja potječe iz imovine stečene radom također je bračna stečevina jer se imovina može tijekom vremena mijenjati pr.od zajedničke ušteđevine iz plaće bračni drugovi kupe automobil koji poslije prodaju i kupe dionice./ dionice

Za dvije skupine prava zakon predvidio da ulaze u bracnu stecevinu:

imovinske koristi od autorskih i autorskom pravu srodnih prava (umjetnicki,izvod.)dobitak od igara na srecu

Trajanje bracne zajednice vremensko je odredenje kad neka imovina mora biti unesena u zajednicu da bi usla u bracnu stecevinu. Bracna zajednica predstavlja zivotni sadrzaj braka. Vrijeme prestanka braka sluzi u dokaznom postupku u kojem bi se utvrdivalo do kad je trajao brak kako bi se utvrdio dan do kojeg su supruznici stjecali bracnu stecevinu.

Bračni drugovi su suvlasnici u stecevini u jednakim djelovima,ako nisu drugacije dogovorili.Ono je suvlasnistvo, tj. vlasnistvo vise osoba na istoj stvari u omjeru pola-pola. Jednako suvlasnistvo je presumpcija, neoboriva zbog razloga pojedinacnih nepravdi (jedan radio, drugi nije nista pridonosio).Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima:„Ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a

dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi“

PREDMET BRAČNE STEČEVINE

Bračna stečevina je skup stvari I prava, a njezin predmet može biti:

Plaća (zarada, honorar)Vlasništvo nad pokretninama I nekretninama koje su nabavljene sredstvima stečenim radom, ili novcem ili na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanjVlasništvo trgovačkog društva ili obrta, ako je osnovano ulaganjem novčanih I drugoh vrijednosti koje predstavljaju bračnu stečevinu te predmeti koji služe obavljanju zanata (alati, instrumenti)..Ušteđevina u novcuPrihodi od bračne stečevine (kamate od ušteđevine, najamnina stana ili poslovnog prostora)Prihodi od vlastite imovine do kojih se došlo radom, npr.neposrednim radom na poljoprivrednom zemljištu koje je vlastita imovina jednog od bračnih drugova ili iznajmljivanjem turističkog objekta u kojemu uslugu svojim osobnim radom pruža bračni drug koji nije njegov vlasnik ili suvlasnikPredmeti za osobnu uporabu

Sudska praksa morat će rješavati i pitanja koja izazivaju novi oblici imovinskih prava:

prava iz životnog osiguranja ili dodatnog mirovinskog osiguranjaprava na temelju dionica i dividende trgovačkih društavaprava iz namjenske stambene štednje

UPRAVLJANJE I RASPOLAGANJE BRAČNOM STEČEVINOM

Treba razlikovati izvrsavanje prava vlasnistva glede idealnog dijela stvari i izvrsenje prava vlasnistva nad cijelom stvari, pa i cijelom bracnom stecevinom kao suvlasnickom zajednicom. Svaki je bračni drug ujedno i vlasnik idealne polovice stvari i

68

prava osim ako drugacije nije ugovorno dogovoreno.

Glede idealnog dijela, bračni drug samostalno raspolaze, snosi troskove i terete djela a i zahtijeve glede idealnog dijela. Raspolaganjem ne smije dirati u tuda prava.

Glede cjelokupne bracne stecevine, ograniceno je zajednickim pravima supruznika. Za poslove upravljanja biti potreban sporazum supruznika izricit ili ne (to se odnosi na poslove izvanrednog upravljanja,a za redovne i ne treba pristanak,predpostavlja se da je dao pristanak).

Bračni drugovi mogu dogovoriti da ce upravljanje prpustiti jednom od njih ili trecoj osobi.Ako se ne mogu usluglasiti glede upravljanja imovinom,u slucaju redovnog postupka upravljanja odluku ce donijeti sud u izvanparnicnom postupku, a u slucaju izvanrednog upravljanja jedini izlaz jest da se trazi razvrgnuce suvlasnistva tj. bracne stecevine.

Trece osobe moraju paziti prilikom ulaska u poslove s bračnim drugovima da bračni drug s kojim se dogovara ima pristanak drugog supruznika.

Zastita takvim osobama propisana je: za poslove redovite uprave (smatra da

je dao pristanak) za poslove u svezi s imovinom koja

treba biti upisana u zemljisne knjige, javne upisnike

Tako ce upisom na posebne stvari u knjige (nekretnine,plovila,vozila…) o suvlasnistvu treca osoba imati upozorenje da je potrebna suglasnost i drugog supruznika,u suprotnom sklopljen posao bio bi nistav. RAZVRGNUĆE BRAČNE STEČEVINE

Razvrgnuce bracne stecevine moze BITI:sporazumno

u sudskom postupku

Suvlasnistvo se moze razvrgnuti nad cijelokupnom stecevinom,ali i nad pojedinom stvari ili pravom dogovorom obaju supruznika.

Jedan od supruznika zeli razvrgnuce predajuci zahtijev sudu pri cemu slijedi sudsko razvrgnuce. Ovakvo razvrgnuce moguce kada to zele obje osobe,no ne mogu se sporazumijeti kako podijeliti imovinu. Odlucuje sud u vanparnicnom postupku,no ako je medu supruzniciam sporno sto ulazi u bracnu stecevinu,o tome odlucuje u parnicnom postupku.

Svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuce suvlasnistva u svako doba osim:

kad bi to nastetilo drugom bračnom drugukad je pravo na razvrgnuce ograniceno zakonomsam bracni drug ogranicio ocitavanjem svoje volje pravo na razvrgnuce suvlasnistva

U razvrgnuca, prvi zadatak suda je odredivanje bracne stecevine. Kad se utvrdi diobena masa moguce je nacin razvrgnuca postici sporazumom vodeci racuna o stvarima za koje imaju osobni interes. Od imovinske mase odbit ce se trazbine,dugovi koji terete stecevinu.

Ako se bračni drugovi ne sporazume o nacinu razvrgnuca,odredit ce sud.Primjenjivat ce se sudska razdioba po ekvivalentu. Sud moze na zahtjev svakog od suvlasnika odluciti da svakom pojedinom pripadne odredena stvar ili skupina uzimajuci u obzir njihove potrebe. Ako bi jedan dobio stvari u manjoj vrijednosti od drugog, ima pravo na isplatu razlike u novcu.

Djeljive pokretne stvari podjelit ce fizicki, a nekretnine geometrijski.Ako se utvrdi da imovina gubi vrijednost dijeljenjm, civilno razvrgnuce, na javnoj drazbi prodati imovinu i podjeliti zaradu od prodaje izmedu supruznika.

69

VLASTITA IMOVINA

Odnosi se na imovinu kojom u odnosu na bračnog druga, drugi bračni drug upravlja i raspolaze kao samovlasnik.

Vlastita imovina je bračnog druga je:imovina koju je imao u trenutku sklapanja brakaimovina koju je stekao za trajanja braka na pravnom temelju različitom od rada (pr.nasljedstvo)imovina koju je stekao nakon prestanka bračne zajednice bez obzira na pravni temelj stjecanjanjegovo autorsko djelostvari i prava nakon razvrgnuca bracne stecevine ili pojedina prava temeljem bracnog ugovora,odluke suda

UGOVORNO UREDENJE IMOVINSKIH ODNOSA U BRAKU (PACTA NUPTIALIA) Sve je vise gradana koji imaju znatne prihode,pa su i zainteresirani da bitno drugacije urede imovinske odnose. Sklapanje bracnog ugovora ima svoje prednosti:

potice povjerenje izmedu partnera razgovorom o imovinskim odnosima,mogla bi utjecati na mirniju rastavu posto su rjeseni imovnski odnosi na samom pocetku,smanjuju se visoki sudski troskovi,dugotrajni sporovi i štiti vrijednost imovinemogao bi se imovinski zaštititi drugi bračni drug u odnosu na nasljednike koji bi mu konkurirali u ostavinskom postupku

BRACNI UGOVOR je pravni posao nevjeste i zenika ili bračnih drugova o uredenju imovinskopravnih odnosa na postojecoj ili buducoj imovini.

Moze se sklopiti za vrijeme braka ili prije sklapanja braka.

Sklapaju ga bracni drugovi samostalno, poslovna sposobnost se stjece ex lega, pa i maloljetni bracni drug moze sklopiti.Za bracnog druga lisenog poslovne sposobnosti,moze ga sklopiti skrbnik s prethodnim odobrenjem centra.

Predmet bracnog ugovora nije zakonom određen, što znači da bi svaki sporazum bračnih drugova koji nije protivan prisilnim propisima bio dopušten, primjerice:

određivanje rezličitih udjela u bračnoj stečeviniodređivanje prihoda kao vlastite imovineodređivanje prava prvokupa na imoviniodricanje od prava da zahtijevaju diobu bračne stečevine na određeno vrijemeda su darovi učinjeni iz bračne stečevine vlastita imovina daroprimcanačin razvrgnuća bračne stečevine tako da pojedine stvari ili prava uđu u dio jednog bračnog drugarazvrgnuće bračne stečevineuspostava služnosti

Propisan oblik pretpostavka je valjanosti ugovora.„Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.“

Iznimka od propisanog strogog oblika bračnog ugovora su poslovi redovite uprave imovinom.Za poslove redovite uprave smatra se da je drugi bračni drug dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno. Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe.

DAROVANJE

Darovanje je ugovor u kojem jedna stranka (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepusta

70

drugoj strani (daroprimcu) neku imovinsku korist,a ona to prihvaca. Darovati se mogu stvari (sadanje,buduce-plodovi),prenosiva prava (ploduzivanje) ili imovina.

Kad darovatelj obecava darovanje trebao bi se sklopiti bracni ugovor u pisanom obliku. No, ako je darovanje ucinjeno uz istodobnu predaju stvari,nije potreban poseban oblik. Za darovanje nekretnina trazi ipak pisani oblik s ovjerenim potpisima darovatelja i daroprimca.

Nekad se moze traziti vracanje tj. Opoziv darovanja,OZ to ne ureduje,a GP kaze da opoziva moze doci:

zbog osiromašenja darovateljazbog „grube nezahvalnosti“ obdarenika

Osiromašenje darovatelja je pretpostavka za opoziv darovanja kojom se štite lakomisleni darovatelji koji poneseni emocionalnim zanosom daruju nesrazmjeran dio imovine svom bračnom drugu. Darovatelja se može osiromašiti tako da više nema sredstava za nužno uzdržavanje, a nema nikoga tko bi ga po zakonu bio dužan uzdržavati.

Grubu nezahvalnost će primjenjivati sudska praksa cijeneći pritom zakonska određenja prava I dužnosti bračnih drugova, između ostalog I dužnost međusobnog pomaganja I poštovanja te vjernost. U svakom slučaju može se tumačiti da je do grube nezahvalnosti došlo ako obdarenik učini kazneno djelo ili neko djelo kojim se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

DUGOVI PREMA TRECIM OSOBAMABračni drugovi mogu za dugove prema trećim osobama odgovarati:

pojedinačnosolidarno

Bračni drug odgovara pojedinačno za tražbine koje su nastale prije sklapanja braka i za tražbine koje proizlaze iz vlastite imovine.

U slučaju samostalnog duga vjerovnik može tražiti ispunjenje ili iz vlastite imovine bračnog druga ili iz suvlasničke bračne stečevine.

Solidarno odgovaraju oba bračna druga: Za poduzete redovite poslove iz bračne

stečevine Po općim pravilima građanskog prava

o odgovornosti suvlasnika za tražbine koje proizlaze iz bračne stečevine

Za štetu koju posredno ili neposredno zajedno uzrokuju

Za štetu koju trećima počini njihovo dijete

Bračni drugovi koji su roditelji odgovaraju za štetu koju trećima počini njihovo dijete solidarno. Također odgovaraju svi roditelji bez obzira da li su u braku ili ne za štetu koju trećima počini njihovo dijete. Za štetu koju počini dijete do sedme godine starosti roditelji su objektivno odgovorni (bez obzira na svoju krivnju), osim ako ne postoje zakonom opravdani razlozi za isključenje odgovornosti. Za štetu koju počini njihovo dijete od sedme godine presumira se da su krivi, ali mogu dokazati suprotno. Ako je dijete bilo pod nazorom treće osobe, a ne roditelja, roditelji su odgovorni ako se pokaže da je šteta počinjena zbog lošeg odgoja maloljetnika. U slučaju kad je maloljetnik odgovoran za štetu I sposoban je za rasuđivanje, a ne može nadoknaditi štetu, sud obvezuje roditelje da naknade štetu potpuno ili djelomično iako za to nisu krivi.

Ako dug ne bude placen,slijedi ovrsni postupak.U slucaju ovrhe trazbine jednog bračnog druga ,na suvlasnickoj cijeloj stvari nekretnini,drugi supruznik moze traziti da sud ovrhu proglasi nedopustenom. U slucaju ovrhe na pokretnim stvarima,ne dopusta se proglasenjem ovrhe nedopustenom u pogledu njegova djela, koji nije predmet trazbine.

Bračni drug ima dva prava:Pravo namirenja iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja

71

ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovršnom postupku i prije naknade troškova ovršnog postupkaPravo zahtijevati da mu se stvar koja je predmet ovrhe ustupi ako položi iznos koji odgovara vrijednosti ovršenikova udjela u toj stvari

IMOVINSKI ODNOSI IZVANBRACNIH DRUGOVA

ObZ trazi da zajednica traje duze vrijeme i da niti jedan od sudrugova nije u braku s trecom osobom.Izvanbracni drugovi mogu imati stecevinu (rezultat zajednickog rada i zivota u zajednici) i vlastitu imovinu (imali prije ulaska u zajednicu). Mogu takoder sklopiti i izvanbracni ugovor, a ako tako pozele, primjenjuju ista pravila kao i za bracni ugovor (pisani oblik,ovjereni potpisi,sklopiti i prije izvanbracne zajednice,zabrani primjene stranog prava).Stvari se mogu zakomplicirati odlukom suda da izvanbracna zajednica nije trajala dovoljno dugo,ili da nije doslo do prekida braka jednog od izvanbracnih drugova. Tada se ne primjenjuju odredbe obiteljskog prava vec GP za imovinskopravne odnose.

IMOVINSKI ODNOSI PARTNERA/PARTNERICA

Partneri zasnivaju istospolnu zajednicu koja tekođer ima obilježja i imovinske zajednice koja proizvodi različite učinke između njih, a potom i prema trećima.

Za razliku od bračne zajednice ovdje se umjesto bračne stečevine imovina koja je stečena radom ili potječe iz te imovine, kao i prihodi iz autorskih prava i dobici igara na sreću nazivaju ZAJEDNIČKA STEČEVINA, a partneri/partnerice mogu sklopiti UGOVOR O UREĐENJU IMOVINSKOPRAVNIH ODNOSA.

IMOVINSKI ODNOSI RODITELJA I DJECE

Roditeljska skrb obuhvaca i zastitu imovinskih intersa djeteta. Imovinski interesi djeteta proizlaze iz cinjenice da je dijete vlasnik neke imovine po bilo kojem pravnom temelju (rad, nasljede, dar).Imovina djeteta odvojena je od imovine roditelja jer je dijete zaseban pravni subjekt. Dijete moze biti vlasnikom imovine jer je pravno sposobno,pravni subjekt, no moze raspolagati imovinom tek kad stekne poslovnu sposobnost. Do stjecanja poslovne sposobnosti o djetetu skrbe roditelji,posvojitelji (ukljucuje sklapanje pravnih poslova,upravljanje imovinom djeteta itd.). Tu roditeljsku duznost ovlasten je nadgledati centar, a u slucajevima predvidenim zakonom i ograniciti. IMOVINA DJETETA STECENA RADOM

Imovinom koju je dijete steklo radom,nakon navrsene 15.g.,upravlja sam. Zakon o radu zabranjuje zaposljavanje djece mlade od 15 g. Uz odredene iznimke (snimanje filmova,izvodenje i pripremanje umjetnickih scenickih i sl. djela itd.). S navrsenih 15 godina moze sklopiti ugovor o radu,ako ga pisemno ovlasti zakonski zastupnik,ako ima skrbnika tada mu je potrebno dopustenje centra. Zakonski zastupnik moze u ime maloljetnika,protiv njegove volje,uvijek raskinuti ugovor o radu ili ogranicit ovlasti koje je dao.

Imovinu stecenu radom (15.g.) upravlja sam,bez ogranicenja, oni mladi ne mogu upravljati tom imovinom, imovinom upravlja zakonski zastupnik.

UPRAVLJANJE IMOVINOM MALOLJETNIKA OD STRANE RODITELJA

Kad upravljaju maloljetnikovom imovinom,roditelji imaju pravni polozaj zakonskog zastupnika. Imovinom moraju upravljati kao dobri domacini.OBZ razlikuje:

72

Upravljanje prihodima (kamate,najamnine,dividende)upravljanje samom imovinom djeteta (glavnica,dionica,nekretnine)

Prihode roditelji mogu koristiti za njegovo uzdrzavanje,lijecenje,odgoj,skolovanje,obrazovanje ili podmirenje vaznih potreba djeteta. Roditelji su duzni uzdrzavati dijete,no ako oni za to nemaju dovoljno sredstava mogu koristiti prihode.

Svaki ugovor o raspolaganju imovinom maloljetnika mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. To je predvidio Zakon o javnom bilježništvu. Javnobilježnički akt sastavlja javni bilježnik I provjerava je li njegov sadržaj u skladu s prisilnim propisima. Javni bilježnik mora provjeriti je li za sklapanje tog pravnog posla pribavljeno odobrenje CZSS. Ukoliko ugovor nije sklopljen u propisanom obliku nema pravnog učinka I ništavan je.U slučaju da roditelji ne ispunjavaju svoju dužnost na odgovarajući način CZSS može podnijeti mjere radi zaštite prava djeteta I izreći mjere za zaštitu imovinskih interesa djeteta: u svako doba može zahtijevati od roditelja polaganje o upravljanju djetetovom imovinom I o prihodima koje dijete ili obitelj ostvaruje za potrebe djeteta, staviti roditelje u vezi s upravljanjem djetetovom imovinom u položaj skrbnika, odrediti da se dio djetetovih prihoda ili prihoda obitelji ne isplaćuju na ruke roditelja nego da se tim prihodima podmiruju životne potrebe djeteta odn.obitelji te može tražiti od suda izricanje mjera osiguranja na imovini roditelja.

Centar za socijalnu skrb može u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje računa o upravljanju djetetovom imovinom te o prihodima koje dijete ili obitelj ostvaruje za potrebe djeteta na temelju posebnih propisa.

Centar za socijalnu skrb može radi zaštite imovinskih interesa djeteta donijeti odluku da roditelji glede upravljanja djetetovom imovinom imaju položaj skrbnika, te odrediti da se dio djetetovih prihoda ili prihoda obitelji

ostvarenih po posebnim propisima ne isplaćuju na ruke roditelja, nego da se tim prihodima podmiruju životne potrebe obitelji, odnosno djeteta.

Centar za socijalnu skrb može radi zaštite imovinskih interesa djeteta zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku odredi mjere osiguranja na imovini roditelja.

TROSKOVI PORODA IZVANBRACNOG DJETETA

Troskove nastale trudnocom i porodom izvanbracnog djeteta podmiruju majka i otac, u skladu sa svojim imovinskim mogucnostima.U slucaju spora nadlezan je sud, koji ce na zahtijev jednog od roditelja odrediti udio svakog od njih u podmirivanju. Da bi majka bila u stanju traziti naknadu troskova, potrebno je da prethodno bude utvrdeno ocinstvo. Irelevantno je jeli ocinstvo utvrdeno priznanjem ili sudskom presudom,bitno je da je utvrdeno tko je otac djeteta.

EUROPSKO OBITELJSKO PRAVO U NASTAJANJU

Mogućnost stvaranja europskog obiteljskog prava postala je na prijelazu iz 19 u 20.st jedan od zanimljivih predmeta bavljenja obiteljskopravnih stručnjaka.

Obiteljska zakonodavstva u europskim državama razvijaju se unutar pojedinih domaćih pravnih sustava pod jakim utjecajem društvenih običaja, tradicije i kulturnih posebnosti.

Proces europskih integracija potaknuo je i olakšao slobodan protok dobara i ljudi. Promjena prebivališta imala je posljedicu i zasnivanje obitelji s međunarodnim elementom. Pojedinci su sklapali brak i stjecali imovinu u drugoj državi, sklapali brak s bračnim drugom koji ima različito državljanstvo itd.

73

Sve je to utjecalo na potrebu rješevanja obiteljskopravnih predmeta s međunarodnim elementom.Pritom su kao prva pitanja prepoznata:

koje nacionalno pravo treba primijeniti kad se vodi spor o nekom obiteljskopravnom slučaju

kako neku odluku priznati, primijeniti i provesti u drugoj državi kad je to potrebno

Odgovore na njih daje primjena kolizijskih propisa kojima se bavi MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO. Svaka država predviđa svoja pravila za ta pitanja, a u RH ona su rješena zastarjelim Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.

Ideja o potrebi iznalaženja IUS COMMUNE – zajedničkog procesnog, kolizijskog i materijalnog prava javlja se od prijelaza 19 u 20.st. primjenom raznih poredbenih metoda koje bi trebale dovesti do otkrivanja zajedničkog načela.

Postoje nastojanja da se stvori jedinstvena kodifikacija europskog građanskog prava.Zagovornici jedinstvenog europskog građanskog zakonika govore o unifikaciji prava, a ona bi značila da postoji sporazum određenog broja zainteresiranih država da zamijene svoje propise jednim novim pravnim aktom koji bi se primjenjivao u svim državama koje bi ga prihvarile.

Harmonizacija obiteljskog prava na europskom području počela se odvijati kroz shvaćanje domaćih ustavnih sudova koji su primjenjujući standarde ljudskih prava i sloboda unijeli načela ravnopravnosti žene i muškarca te jednakost djece rođenih u braku i izvan braka.U suvremeno doba domaće pravo je moralo iznalaziti nova rješenja koja su se često tražila u poredbenim sustavima.

Proces se europeizacije materijalnih odredaba obiteljskog prava odvija na više razina:

stvaranjem zajedničkih standarda zaštite ljudskih prava primjenom osobito EKLJP unutar VE.Pravnim uređenjem pojedninih zemalja unutar EUDjelovanjem organizacija koje za cilj imaju harmonizaciju prava

Unutar VE najviše je na harmonizaciju utjecala primjena EKLJP, odn tumačenje Europskog suda za ljudska prava , izraženo u presudama koje su obvezujuće za države stranke.

Koja ljudska prava relevantna za obiteljskopravne institute predviđa zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda?

1. pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života

2. pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji

3. pravo na obrazovanje i pravo roditelja na odgoj i poučavanje djece

4. jednakost prava i dužnost bračnih drugova

5. zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja

6. pravo na slobodu i sigurnost7. pravo na pravično suđenje8. zabrana diskriminacije

PORED EKLJP u okviru VE značajne su:Europska konvencija o posvojenju djeceEuropska konvencija o pravnom statusu djece rođene izvan brakaKonvencija o ostvarivanju dječjih pravaKonvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine

74

Konvencija o kontaktima s djecom

VE poduzima i druge aktivnosti koje utječu na usklađivanje obiteljakog prava, kao što je donošenje preporuka i rezolucija.U okviru VE djeluje KOMISIJA ZA GRAĐANSKA STANJA, ODBOR STRUČNJAKA ZA OBITELJSKO PRAVO, redovito se organiziraju konferenvije i kolokviji na kojima se pokušavaju naći odgovori na novonastala pitanja primjene obiteljskog zakonodavstva.

U užem smislu riječi o europskom pravu govori se samo o pravu koje se nalazi u okrilju EU. U njezinoj nadležnosti nije usklađivanje materijalnih odredbi obiteljskog prava.

Važna je za države članice UREDBA BRUXELLES IIbis o nadležnosti, priznanju i izvešenju sudskih odluka u bračnim stvarima i stvarima roditeljske odgovornosti. Ona je 1.3.2005.g zamijenila uredbu BRUXELLES II.

POVELJA PRAVA EUROPSKE UNIJE JAMČI:

Zaštitu ljudskog dostojanstvaPoštovanje privatnog i obiteljskog životaPravo na sklapanje braka i pravo na osnivanje obitelji, bez navođenja heteroseksualnog obilježja brakaZabranu diskriminacijeRavnopravnost žene i muškarca u svim područjimaPravo roditelja da osigura svojoj djeci obrazovanje u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i gospodarskim uvjerenjimaPrava djece na zaštitu koja je u skladu s njihovom dobi i dobrobiti, pravo da izraze svoje mišljenje koje će biti uzeto u skladu s njihovom dobi i zrelostiPravo starijih osoba na dostojan život i neovisnost, te pravo da sudjeluju u društvenom i kulturnom životuPravo osoba s invaliditetom da imaju koristi od mjera koje su postavljene

tako da osoguraju njihovu neovisnost, društvenu i profesionalnu uklopljenostPravnu, ekonomsku i društvenu zaštitu obitelji

Na usklađivanje obiteljskog prava u Europi utječe i spontana djelatnost članova akademske zajednice.Tako je skupina profesora 2001.g osnovala KOMISIJU ZA EUROPSKO OBITELJSKO PRAVO kojoj je CILJ harmonizacija obiteljskog prava u europskim prostorima, po uzoru na sličan postupak ujednačavanja obiteljskih odredaba u nordijskim državama i SAD-u.

NAČELA KOJA JE IZRADILA CEFL:RAZVOD BRAKAPITANJE UZDRŽAVANJARODITELJSKA ODGOVORNOST

75