REPUBLIKA HRV ATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

o 2 -11- 2015

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

o 5 -11- 2015

Broj : Gž 10/15-3

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lezbijske udruge Kontra, Zagreb, Kralja Držislava 2, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Bezbradica-Jelavić , odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 70, proti I. tuženice Jelene Ćorić Mudrovčić i II. tuženice Osnovne škole Bartola Kašića, Zagreb, Vrsnička 4, koju zastupaju punomoćnici Nermina Stančić-Rokotov i Miroslav Šumanović, odvjetnici u Zagrebu, Marulićev trg 17, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Iskorak, Centar za prava seksualnih i rodnih manjina, Zagreb, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Pnz-9/09-80 od 18. srpnja 20 ll. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pnz-9/09-84 od ll. listopada 2011. i rješenjem od 6. svibnja 2014. , u sjednici održanoj 14. srpnja 2015. ,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Pnz-9/09-80 od 18. srpnja 2011. , ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pnz-9/09-84 od ll. listopada 2011. i rješenjem od 6. svibnja 2014.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Pnz-9/09-80 od 18. srpnja 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u udružnoj tužbi, a kojim je traženo utvrđenje da je I. tuženica, vjeroučiteljica Osnovne škole "Bartol Kašić" u Zagrebu - Jelena Ćorić Mudrovčić, podučavanjem učenika osmog A razreda školske godine 2009/2010 za vrijeme sata vjeronauka da su homoseksualci bolesni, povrijedila pravo na jednako postupanje, na osnovi spolne orijentacije, u odnosu na osobe homoseksualne spolne orijentacije, da je Il. tuženica Osnovna škola "Bartol Kašić" podučavanjem i omogućavanjem podučavanja učenika osmog A razreda školske godine 2009/2010 za vrijeme sata vjeronauka da je homoseksualnost bolest i da su homoseksualci bolesni, te propuštanjem poduzimanja mjera radi zabrane takvog podučavanja učenika, povrijedila pravo na jednako postupanje na osnovi spolne orijentacije, u odnosu na osobe homoseksualne spolne orijentacije; zatraženo je da se I.

-2- Gž 10/15-3

tuženici vjeroučiteljici i II. tuženiku Osnovnoj školi "Bartol Kašić" zabrani svako buduće podučavanje učenika Osnovne škole "Bartol Kašić" na satovima vjeronauka, da je homoseksualnost bolest i da su homoseksualci bolesni i naloži tuženicima da presudu kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na svoj trošak objave u medijima i to u "Jutarnjem listu" u roku od 15 dana. Ujedno je u st. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu 12.377,00 kn.

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugo vijeće.

U odgovoru na žalbu tuženici se protive navodima žalbe i predlažu da se ista kao neosnovana odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91192, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11-dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske postupajući kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., ll., 13. i 14. ZPP, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Nije ostvarena apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. ll. ZPP.

U odnosu na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se žalbom ukazuje, valja reći da prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge odbijanja tužbenog zahtjeva nakon ocjene rezultata na temelju kojeg sud prvog stupnja zaključuje da I. tuženica u nastavi vjeronauka za učenike osmog razreda (tema nastavne jedinice: spolnost i homoseksualnost) nije koristila za homoseksualnost termine "bolest, nastranost i anomalija", kako se to u tužbi tvrdi nego da je upotrebljavala formulacije iz udžbenika "S Kristom u život" u kojima se homoseksualnost ne objašnjava kao izopačenost nego se navodi da su homoseksualni čini u sebi neuredni protivi se naravnom zakonu, i ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni, ne biraju oni svoje seksualno stanje- ono za većinu njih predstavlja kušnju, zato ih treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obazrivošću, izbjegavati prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.

Za takav zaključak sud prvog stupnja daje jasne i uvjerljive razloge utemeljene na ocjeni provedenih dokaza objašnjavajući ih iskazima svjedoka- roditelja djece koji su bili na spornom satu (njih osam) a koji su u suglasju s iscrpnim iskazom I. tuženice vjeroučiteljice,

- 3- Gž 10115-3

sadržaju udžbenika te posebice nalazu Agencije za odgoj i obrazovanje koja je provela stručno pedagoški nadzor konkretnog spornog slučaja uključivo s pregledom učeničkih bilježnica i zapisnika s nastave kao i anonimnom anketom među učenicima. Sud prvog stupnja je u kontekstu ocjene ukupnih dokaza provedenih tijekom postupka na dostatan i prihvatljiv način argumentirao zašto ne prihvaća kao istinite i uvjerljive iskaze svjedoka Marine Vukušić (prijateljice), Jasminke Fučkar i Sandre Točić Prah i zašto ocjenjuje da na osnovi izvedenih dokaza činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno pa je nepotrebno provoditi daljnje dokaze saslušanjem pojedinih učenika. Takve razloge pobijane presude kao i njegovu ocjenu dokaznih i raspravnih rezultata prihvaća i ovaj sud i upućuje na njega žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Pritom treba dodati da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

Prema odredbi čl. 220. st. l. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su nužne za donošenje odluke i radi odlučivanja o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

Nižestupanjski sud je postupajući u skladu sa citiranom odredbom proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu pri čemu su analizirani iskazi saslušanih svjedoka i drugi priležeći pisani dokazi i utvrđene sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. ll. ZPP na koju se revizijom ukazuje.

S tim u vezi u ovom sporu utvrđene su sve činjenice bitne za donošenje meritorne odluke pa se u žalbi neosnovano ističe postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmetna udružna tužba za zaštitu od diskriminacije po osnovi spolne orijentacije podnesena je na temelju odredbe čl. 24. st. l. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12- dalje: ZSD) kojom je određeno da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti.

U tužbi je tijekom prvostupanjskog postupka tužitelji tvrde da je L tuženica podučavanjem učenika osmog A razreda školske godine 2009/2010 za vrijeme sata vjeronauka u Osnovnoj školi "Bartola Kašića" da su homoseksualci bolesni povrijedila pravo na jednako postupanje na osnovi spolne orijentacije, odnosno osobe homoseksualne spolne orijentacije.

U odnosu na temeljno sporno pitanje je li postupanje L tuženice predstavlja diskriminatorsko postupanje koje bi opravdalo pružanje zatražene kolektivne antidiskriminacijske zaštite prvostupanjski sud je zaključio da l. tužena nije iznosila ono što tužitelj tužbom tvrdi glede naravi homoseksualnosti kao bolesti, anomalije i nastranosti, nego

-4- Gž 10/15-3

da se držala formulacije iz udžbenika "S Kristom u život". Takav zaključak prvostupanjski sud izvodi iz sadržaja udžbenika i iskaza l. tužene i svjedoka roditelja djece nazočne nastavi (osam svjedoka). Pri tome prvostupanjski sud također smatra da je I. tužena obradila temu spolnosti i homoseksualnosti na temelju udžbenika i Biblije, u skladu s naukom i poslanjem Katoličke crkve kako to zahtijevaju i vjerska doktrina, uvjerenje i ciljevi a što je prema čl. 9. st. 2. toč. 5. ZSD iznimka o zabrane diskriminacije, s time da smatra kako u ovom slučaju i bez obzira na ekskupacijski razlog, diskriminacije ni nema.

Prema odredbi čl. l. st. 2. ZSD diskriminacijom se u smislu tog zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe na osnovi rase i etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Prema odredbi čl. 2. st. l. ZSD izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od navedenih osnova za diskriminaciju kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporednoj situaciji.

Prije svega valja napomenuti da u konkretnom slučaju, neovisno o karakteru upotrijebljenih formulacija u nastavi, ne može biti riječ o diskriminaciji u pojavnom obliku izravne niti neizravne diskriminacije u smislu čl. 2. st. l. i 2. ZSD. Ovo stoga što je bit navedenog oblika diskriminacije u stavljanju ili mogućnosti stavljanja u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporednoj situaciji, a po nekoj od osnova iz čl. l. st. l. Zakona.

U konkretnom slučaju, utužena diskriminirajuća aktivnost isključivo se iscrpljivala u nastavi katoličkog vjeronauka u školi pri čemu je predmet konkretne nastave bila, pored ostaloga i analiza pojave homoseksualnosti. Tema je obrađena s gledišta vjerskog uvjerenja i moralnog učenja - sustava vrijednosti Katoličke crkve, prema kojem se homoseksualizam po svojoj biti protuprirodan oblik spolnosti "protivi se naravnom zakonu", tretira kao grijeh i posljedično neprihvatljiv u sklopu tog vrijednosnog svjetonazorskog sustava, odnosno vjerskog uvjerenja. Vjeronaučna poduka kao izraz slobode vjeroispovijedi (čl. 40. Ustava Republike Hrvatske) po svojoj naravi nužno uključuje i slobodu iskazivanja vlastite vjeroispovijedi poučavanjem prema čl. 9. st. l. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj, dodatak Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak)~ Konvencija je sastavni dio unutarnjeg hrvatskog pravnog poretka i po svojoj pravnoj SJ1azi]e izn..ad.~~ona (čl. 141. Ustava RH), pa tako i iznad ZSD. Vjeronaučna poduka, namije~jena je isključivo djeci roditelja koji sukladno vlastitom uvjerenju žele takav odgoj vJastitoj djeci. Zato ni načelno ne može predstavljati stavljanje u nepovoljniji položaj u smislu zakonske biti diskriminacije. U konkretnom slučaju homoseksualnost nastavno obrađena s obzirom na njezinu različitost od heteroseksualnosti i učenicima - polaznicima katoličkog vjeronauka je izloženo stajalište o toj različitosti koja proizlazi iz vjerskih uvjerenja i dogmi, pa ni ne postoje usporediva situacija s obzirom na koje se ocjenjuje "stavljanje u nepovoljniji položaj". Ipak i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske takva bi nastavna aktivnost načelo mogla predstavljati uznemiravanje kao oblik diskriminacije (čl. 3. st. l. ZSD) koja se svodi na neželjeno .Ponašanje uzrokovano nekom diskriminirajućom osnovnom iz čl. l. st. l. ZSD koje uzrokuje strah, neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Za ovaj je oblik diskriminacije međutim, bitno da ima

.. J .

- 5 - Gž 10115-3

za cilj ili da stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, što u konkretnom slučaju ne proizlazi iz provedenih dokaza. Ovdje je cilj obrada nastavne jedinice na satu vjeronauka, a nema ni osnove za zaključak o stvarnoj povredi dostojanstva jer je riječ o nastavi vjeronauka te tužitelj niti ne tvrdi da postoji konkretni oštećenik nego da udružnom tužbom traži posrednu i apstraktnu zaštitu.

Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu iz čl. 9. st. l. ZSD, kada je zaključio da utuženi postupci sve i da predstavljaju stavljanje u nepovoljniji položaj odnosno uznemiravanje ne bi potpadali pod kvalifikaciju zabrane diskriminacije jer u katalogu taksativno određenih iznimaka o diskriminaciji izrijekom propisano da se ne smatra diskriminacijom, stavljanje u nepovoljniji položaj u slučaju koji je u vezi s djelovanjem u skladu s naukom i poslanjem crkve ako to zahtijevaju vjerska doktrina, uvjerenje ili ciljevi.

Prema čl. 9. st. 3. ZSD, navedena iznimka treba se tumačiti razmjerno cilju i svrsi zbog kojeg je određena, a to je upravo prethodno istaknuta sloboda vjeroispovijedi kao ustavno i konvencijsko pravo iz propisa jače pravne snage od ZSD. Nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti, jer su stajalište homoseksualnosti izložena u okviru nastavne jedinice koja baš određuje temu homoseksualnosti u okviru vjeronaučne nastave kao nastavnog predmeta namijenjenog samo onim učenicima čiji roditelji baš žele takvu poduku.

Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da u konkretnom slučaju nije riječ o diskriminaciji i sukladno tome pravilno primijenio materijalno pravo kada je antidiskriminacijske zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanim.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. l. ZPP žalba je odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 14. srpnja 2015.

Predsjednica vijeća: Katarina Buljan, v.r.

ZA TOČNOST OTPRAVKA

· e za prijem i otpremu \