čni brtveni sustav; 3 – pokrovni brtveni sustav; 4...sveu ČiliŠte u zagrebu zavrŠni rad:...

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU ZAVRŠNI RAD: GEOTEHNIČKI FAKULTET O sustavima pokrivanja odlagališta otpada

Petra Sačer, 1802 1

1. UVOD

Nekontrolirana odlagališta otpada predstavljaju ekološku prijetnju zbog

onečišćenja podzemnih i površinskih voda te zbog nastanka štetnih plinova.

Kvalitetnom sanacijom postojećih odlagališta te izgradnjom novih uređenih

odlagališta, smanjuje se rizik od onečišćenja.

Otpad koji se odlaže vrlo je aktivan. Procesom raspadanja organskog

dijela otpada nastaje odlagališni plin, a u dodiru otpada s vodom nastaju

procjedne vode.

Odlagalište, stoga, mora imati osigurano brtvljenje s donje i gornje

strane, mogućnost prihvaćanja i pročišćavanja procjednih voda i osiguran

sustav otplinjavanja. Sve veći tehničko-tehnološki zahtjevi za izvedbu uređenih

odlagališta stalno povećavaju troškove odlaganja što se odnosi i na potrebe sve

većih površina zemljišta za odlaganje.

Nakon konačnog osnivanja i puštanja u rad odlagališta, potrebno je

uspostaviti sustav praćenja kvalitete podzemne vode i kvalitete odvodne vode.

U ovom radu bit će prikazani dijelovi gornjeg brtvenog sustava na

uređenom odlagalištu te njihova funkcija u smanjenju onečišćenja okoliša.

Posebno će biti naglašena važnost odabira materijala koji imaju veliku ulogu u

izgradnji gornjih brtvenih slojeva.



2. OPĆENITO O POKROVNIM (GORNJIM) BRTVENIM SLOJEVIMA

Najvažniji dijelovi svakog uređenog odlagališta su brtveni slojevi,

drenažni sustav za odvodnju procjedne tekućine te sustav za otplinjavanje.

Brtvljenje odlagališta predstavlja stvaranje nepropusne prepreke između

odloženog materijala i okoliša. Sustav brtvljenja nužno je prilagoditi stvarnim

uvjetima i potrebama neposredne lokacije, odnosno, vrsti odloženog otpada.

Pokrovni brtveni slojevi su dijelovi pokrovnog sustava koji zaustavljaju

prodiranje oborinskih i drugih voda u tijelo odlagališta te sprječavaju širenje

štetnih plinova iz odlagališta u atmosferu.

Gornji brtveni sustavi ne sastoje se samo od nepropusnih barijera, nego i

od propusnih slojeva. Nepropusni dijelovi sprječavaju prodor oborina i drugih

voda u tijelo odlagališta, a propusni rasterećuju brtvene slojeve odvodnjom

procjedne vode (oborine) i skupljanjem plinova.

Najpogodniji materijali za ugradnju u pokrovne brtvene slojeve su:

- glina i mješavina gline s drugim materijalima kao prirodni nepropusni

materijal,

- propusni prirodni materijali (npr. šljunak),

- geosintetici (geomembrana, geotekstil, geomreže, geokompoziti).

Osim pokrovnog sustava na odlagalištu otpada, postoje temeljni i

bočni sustavi koji isto tako imaju veliku ulogu u uređenom odlagalištu. Ovi

sustavi sprječavaju prodor procjedne tekućine iz tijela odlagališta prema

temeljnom tlu i podzemnim vodama.



Na slici 1. prikazan je presjek tipičnog suvremenog uređenog odlagališta otpada

i njegovih brtvenih sustava.

1 – temeljni brtveni sustav; 2 – bočni brtveni sustav; 3 – pokrovni brtveni sustav; 4 –

detalj pokrovnih slojeva; 5 – detalj drenažne cijevi za odvodnju procjedne tekućine

(eluata); 6 – cijev za evakuaciju odlagališnog plina; 7 – međuetažni sloj (dnevno

prekrivanje); 8 – odvodni jarak (sakupljanje oborinskih voda)

Slika 1. Poprečni presjek suvremenog odlagališta

U ovom radu veća pažnja se posvećuje pokrovnom sustavu

odlagališta i njegovoj ulozi u zaštiti okoliša.



3. POKROVNI BRTVENI SUSTAV I FUNKCIJA NJEGOVIH SASTAVN IH

SLOJEVA

Izgradnjom pokrovnog brtvenog sustava omogućuje se stvaranje

nepropusne prepreke između odloženog materijala i okoliša, pri čemu su

geosintetici neizostavni dio brtvljenja.

Geosintetici koji se najčešće koriste u izgradnji pokrovnih slojeva su

geomembrane, različiti tipovi geotekstila te po potrebi geomreže i geokompoziti.

Geomembrane su savitljive i nepropusne folije koje predstavljaju

barijere protjecanju fluida (slika 2.). U slučaju pokrovnog brtvljenja one

zaustavljaju procjeđivanje vode do tijela odlagališta te isparavanje plinova iz

odlagališta u okoliš. Za brtvljenje najčešće se upotrebljavaju polietilenske

geomembrane visoke gustoće (PEHD gustoće 940 – 960 kg/m3) debljine

između 1,5 i 3,0 mm. Za geomembrane u pokrovnom brtvenom sustavu vrlo je

važna njihova otpornost na mehaničke utjecaje korijenja vegetacije završnog

pokrovnog sloja.

Slika 2. Geomembrana

Geotekstil je definiran kao propusni materijal proizveden od sintetičkih

vlakana koji ima više funkcija u odlagalištu otpada: razdvajanje slojeva, ojačanje

ili filtriranje. U funkciji dreniranja ne dolazi kao samostalni element, već se



pojavljuje kao filtarska zaštita mineralnog drenažnog sloja. Često se geotekstil

koristi i kao zaštita geomembrane kako bi se spriječilo njeno mehaničko

oštećenje. Prema načinu proizvodnje može biti tkani ili netkani (slika 3.).

(a) (b)

Slika 3. (a) netkani geotekstil; (b) tkani geotekstil

Geomreže su geosintetici otvorene mrežaste građe koje se primjenjuju

na odlagalištima u funkciji ojačanja (slika 4.). Njima se postiže dugotrajna

stabilnost brtvenog sustava. Primjena geomreže često je prijeko potrebna kod

strmije nagnutih kosih pokrovnih brtvenih slojeva zbog mogućnosti pojave

klizanja.

Slika 4. Geomreže



Geokompoziti su tvornički proizvedene kombinacije različitih

geosintetika: geomembrana s geotekstilom, geomembrana s geomrežom,

geotekstil s geomrežom ili kombinacija navedenih geosintetika i nekih drugih

materijala (slika 5.). Kod odlagališta otpada služe kao bolja zaštita kod

oštećenja geomembrane, sudjeluju u ulozi boljeg ojačanja te preuzimanja

vlačnih naprezanja.

(a) (b)

Slika 5. (a) Geokompozit sastavljen od sloja geomreže i geotekstila; (b) geokompozit

sastavljen od dva sloja geotekstila i geomembrane



3.1. PRESJEK POKROVNOG (GORNJEG) BRTVENOG SUSTAVA

Na slici 6. prikazan je presjek tipičnog pokrovnog brtvenog sustava, a

funkcija njegovih sastavnih slojeva opisana je u nastavku.

Slika 6. Pokrovni brtveni sustav

3.1.1. Uloga sastavnih slojeva

• tijelo odlagališta:

- prenosi opterećenje pokrivnih slojeva uz minimalna diferencijalna

slijeganja, potrebna je odgovarajuća tehnologija odlaganja otpada i

eventualno dinamičko zbijanje materijala.

• stabilizirajući sloj (pjeskoviti ili šljunkoviti materijal):

- rasprostire koncentrirana opterećenja prilikom zbijanja tijela odlagališta,

sprječava miješanje materijala pokrovnog brtvljenja i materijala tijela

odlagališta, olakšava migracije odlagališnog plina.



• ventilacijski sloj (lomljeni kamen ili šljunak):

- prihvaća plinove koji nastaju razgradnjom otpada, odvodi plinove u

sustav za otplinjavanje, osigurava filtarsku stabilnost mineralnih

brtvenih slojeva.

• mineralni brtveni slojevi (glina):

- sprječavaju procjeđivanje oborinske vode u tijelo odlagališta,

sprječavaju nekontroliranu emisiju odlagališnog plina u atmosferu,

smanjuju utjecaj slijeganja na naprezanja u geomembrani.

• geomembrana:

- sprječava procjeđivanje oborinske vode u tijelo odlagališta, sprječava

nekontroliranu emisiju odlagališnog plina u atmosferu.

• drenažni sloj (lomljeni kamen ili šljunak):

- odvodi procjednu oborinsku i svaku drugu vodu, smanjuje hidrostatički

tlak na brtvene slojeve, povećava stabilnost pokosa na područjima gdje

je odlagalište u nagibu.

• rekultivirajući sloj (krupnozrnati i sitnozrnati materijali):

- štiti mineralne brtvene slojeve od smrzavice, štiti geomembranu od

oštećenja korijenjem vegetacije, zadržava vodu za potrebe vegetacije.

• slojevi geotekstila:

- štite geomembranu od oštećenja, razdvajaju slojeve različitog sastava

i namjene, osiguravaju filtarsku stabilnost drenažnih slojeva.



3.2. TIJEK RADOVA NA POKRIVANJU ODLAGALIŠTA

Prekrivanje odlagališta vrši se prema propisima koji su prethodno

definirani kako bi se uz što manje troškove okolina zaštitila od nepoželjnog

djelovanja otpada.

Tijek radova na pokrivanju odlagališta prikazan je na slici 7.

1 - sloj za poravnanje ili stabilizirajući sloj; 2 - drenaža; 3 - glineni brtveni sloj

(postavljanje prirodne gline ili geosintetičkog glinenog materijala); 4 - geomembrana; 5

– drenaža; 6 – geomreža; 7 - gornji sloj zemlje

Slika 7. Tijek radova na pokrivanju odlagališta

U nastavku će biti opisan tijek radova prema brojevima kako su prikazani na

slici 7.

(1) Radovi započinju postavljanjem stabilizirajućeg sloja od pjeskovitog ili

šljunkovitog materijala na otpad kako bi se spriječilo miješanje otpada sa

materijalom pokrovnog sloja.

1

2

3

4

5

6

7



(2) (5) Drenažni sloj koji se postavlja može činiti šljunak (slika 8.b), posebna

vrsta geotekstila (slika 8.a) ili šljunak u kombinaciji s geotekstilom, ovisno

o propisu. Kada se koristi mineralni drenažni sloj za odvodnju oborinskih

voda, onda se često postavlja mehanički savijen, netkani geotekstil

umjesto zaštitnog sloja od pijeska ili šljunka. Kako bi se izbjegle značajne

deformacije geomembrane u procesu postavljanja i kako bi se osigurala

dugotrajna zaštita, preporučljivo je koristiti netkani geotekstil koji ima

gustoću mase veću od 800 g/m2. U sustavu pokrivanja odlagališta,

sustav za odvodnjavanje (drenažu) geotekstilom može efikasno prenijeti

i usmjeriti oborinske vode ka kolektoru ili točki za odvodnjavanje.

Ispravan sustav za odvodnjavanje smanjuje na minimum stajaće vode na

elementu za brtvljenje čime se povećava efikasnost sloja i povećava

stabilnost sustava za pokrivanje odlagališta. Sustav za odvodnjavanje sa

geotekstilom sastoji se od 3 posebna sloja izrađena od slijedećih

dijelova:

a) filter netkani geotekstil – štiti drenažni sloj od blokiranja

(zagušivanja vodom),

b) sloj za drenažu (odvodnjavanje) prenosi vodu do kolektora (npr.

šljunak),

c) netkani sloj za filtriranje i zaštitu – služi kao sloj za filtriranje ili kao

odvajački sloj prema mineralnim dijelovima ili kao zaštita

geomembrane.

Spajanjem ova tri sloja u jedan osigurava se jednoliki prijenos sile

smicanja unutar sustava drenaže (odvodnje). Geotekstil se može također

koristiti za ventiliranje plinova i za zaštitu slojeva (osobito za zaštitu

geomembrane) u sustavu pokrivanja odlagališta.



(a) (b)

Slika 8.(a) Postavljanje geotekstila; (b) postavljanje drenažnog sloja od šljunka

(3) Nakon drenaže slijedi polaganje prirodne gline u minimalno dva sloja po

oko 25 cm debljine (slika 9.a) ili geosintetičkog glinenog sloja. Tipični

prekrivač od kompaktnog sloja prirodne gline težak je za ugradnju i skup.

Glineni brtveni sloj mora biti kompaktan, potrebno je najmanje 5 prolaska

opreme za kompaktiranje svakog radnog sloja (slika 9.b). Zadnji sloj

treba glatko uvaljati s odgovarajućim glatkim čeličnim valjcima da bi se

dobila glatka površina bez izbočenja i udubina.

Geosintetički glineni materijali koriste se u predjelima gdje lokalno

zemljište nije prikladno za gradnju prirodnih hidrauličkih barijera.

Geosintetički glineni materijal, kad je postavljen, se brzo vlaži

postojećom vlagom u zemlji i na taj način predstavalja slabo propusnu

barijeru. Brza i laka ugradnja geosintetičkog pokrivača donosi uštedu

(smanjujući cijenu i vrijeme ugradnje) u usporedbi sa skupom i

dugotrajnom izradom kompaktnog glinenog pokrivača. Pošto su

geosintetički glineni materijali kod pokrivanja odlagališta iglama izbušeni

po čitavoj svojoj površini, onda su oni sposobni da prenose sile smicanja

na pokosima u više smjerova. Time zadržavaju svoje sposobnosti

brtvljenja pod velikim izduženjima i pod različitim uvjetima izvedbe

slojeva sustava prekrivanja odlagališta.



(a) (b)

Slika 9. (a) Polaganje gline; (b) kompaktiranje gline

(3) Slijedi postavljanje folije, odnosno, geomembrane na glineni sloj (slika

10.). Fizički zahtjevi i kemijska otpornost geomembrana za izgradnju

prekrivki odlagališta su usporedivi sa onima koji su potrebni u postavi

baze odlagališta. Geomembrane pokrovnog sustava su uspješno

provjerene na otpornost prema mnogim kemijskim utjecajima iz okoline i

prikladne su za izgradnju sustava za brtvljenje u oblasti pokrivanja

odlagališta. Strukturirane ili teksturirane (npr.hrapave) geomembrane se

koriste za povećavanje prijenosa sile smicanja između susjednih

komponenti pod povoljnijim uvjetima za osiguranje dugotrajne stabilnosti.

Često se na glineni sloj stavlja najprije geotekstil kao zaštita

geomembrane.

Slika 10. Postavljanje geomembrane



(6) Na geomembranu se po potrebi postavljaja geomreža koja ima funkciju

ojačanja pokrovnog brtvenog sustava. Ona može podnijeti veliko

opterećenje pri instalaciji ili izdržati velike sile kada je prisutno malo

deformiranje mreže. Na velikim strminama ili dugim kosinama odlagališta

geomreže se mogu koristiti za povećanje stabilnosti slojeva pokrovnog

brtvljenja.

(7) Na kraju slijedi gornji sloj zemlje na koji se sadi trava ili drveće

(vegetacijski sloj).



3.3. PRIMJERI MOGUĆIH SUSTAVA PREKRIVANJA ODLAGALIŠTA OTPADA

Na slici 11.a i 11.b možemo vidjeti primjere tipičnih sustava prekrivanja

za komunalna odlagališta. Sastavni slojevi ovih sustava navedeni su u tablici 1.

a) b)

Tablica 1. Sastavni slojevi dvaju različitih sustava pokrivanja komunalnih odlagališta

a) b)

- gornji sloj zemlje veći od 1m

- geotekstil za filtriranje

- sloj za drenažu

- geotekstil za odvajanje

- nepropusni sloj minerala


- sloj za poravnjavanje

- otpad

- gornji sloj zemlje veći od 50 cm


- sloj za drenažu (30 cm)

- geotekstil za zaštitu

- geomembrana 1,5 mm

- kompaktni sloj sa glinom

- filter geotekstilni sloj

- ventiliranje plinova


- otpad

Slika 11 . Primjeri prekrivanja komunalnih odlagališta



Slika 12. prikazuje primjer izvedbe prekrivke odlagališta primjenom

geosintetskog materijala, a sastavni slojevi sustava navedeni su u tablici 2.

Tablica 2. Sastavni slojevi sustava prekrivanja odlagališta primjenom geosintetskog

materijala

Sastavni slojevi

- gornji sloj zemlje (veći od 1m)

- gotekstil za odvodnjavanje (drenažni sustav)

- geosintetički glineni sloj

- sustav za odvođenje plinova (gotekstil za ventiliranje plinova)


- otpad

Slika 12. Primjer prekrivke odlagališta primjenom geosintetskog materijala



4. TEHNIČKI UVJETI IZGRADNJE I KVALITETE GORNJEG BRTVENOG

SLOJA

Kvaliteta gornjeg brtvenog sloja ovisi o pravilnom odabiru materijala za

brtvljenje te načinu njihove ugradnje. Pravilnom i što kvalitetnijom izvedbom

pokrovnog sloja na odlagališu, stvaramo nepropusnu barijeru štetnim plinovima

koji dolaze iz samog tijela odlagališta. Na isti način, kvalitetno izveden sustav

prekrivanja, spriječava procjeđivanje vode koja dolazi iz samog okoliša ili

atmosfere (oborine). Voda koja dospije u tijelo odlagališta postaje zagađena i

puno ju je teže ukloniti nego sa površine. Zaustavljanjem infiltracije vode s

površine u tijelo odlagališta, uvelike smanjujemo rizik od zagađenja podzemnih

voda.

Na slici 13. prikazan je gornji brtveni sloj sa glavnim elementima ugradnje.

filterski geotekstil

Slika 13. Gornji brtveni sloj s elementima ugradnje

4.1. GLINENI BRTVENI SLOJ

Glina, odnosno glinovit materijal, najčešće se upotrebljava za izvedbu

brtvenog sloja. Razlozi tome su višestruki:

- glina je prirodni materijal,



- vrlo slabo propusna,

- njezina su geotehnička svojstva dobro poznata i dokumentirana,

- njena su mehanička i fizikalna svojstva stalna ili predvidljivo

promjenljiva u vremenu,

- rješenja s glinom često su jeftinija od drugih,

- glina dobro podnosi lokalna oštećenja (npr. diferencijalna slijeganja).

Složeni pokrovni brtveni sustavi izvode se polaganjem geomembrane

(najčešće debljine 2 - 3 mm, vrlo male propusnosti) na glineni sloj (slika 14.),

tako da se dvostrukom zaštitom osigurava nepropusnost brtvenog sustava.

Slika 14 . Složeni pokrivni brtveni sustav

Gornji glineni brtveni sloj ima propusnost manju ili jednaku od 1x10-9

m/s. Potreban je detaljan plan rukovanja materijalom u kojem se precizno

navodi vrsta materijala, težina i kritične dimenzije opreme koja se koristi za

rasprostiranje i kompaktiranje, metode zaštite gornjeg glinenog brtvenog sloja

od zagađenja, kao i promjena u količini vlage.

Potreban je izvještaj o procjeni izvorišta gline koji sadrži slijedeće:

lokaciju svakog pojedinog izvorišta, tlocrt i procijenjene količine materijala,

laboratorijske razultate testiranja, hidrauličku propusnost za svaku pojedinu



vrstu materijala ili za kombinaciju više vrsta materijala. Debljina glinenog

brtvenog sloja iznosi najmanje 0,5 m.

Osim samog glinovitog materijala, kod pokrovnog brtvljenja važnu ulogu imaju

bentonitni tepisi.

4.2. BENTONITNI TEPISI

Bentonit je prirodna glina koja ima izvanredna vodootporna svojstva,

osobito u vlažnim uvjetima. Ima svojstvo bubrenja upijanjem vode i time

popunjava prostor između slojeva geomembrane. Dostupan je u obliku praha ili

smole.

Geosintetički bentonitni tepisi sastoje se od tankog suhog sloja

bentonitnog praha (ili kojeg drugog slabopropusnog materijala) između dva

geosintetika. Ti se tepisi izrađuju u obliku traka, debljine 7 do 10 mm, širine 4 do

5 m, duljine 25 do 60 m i isporučuju u rolama. Odmah po razastiranju tepih se

prekriva nadslojem tla visine 30 do 50 cm i polijeva vodom da bi bentonit

hidratizirao. Tepisi imaju vrlo malu propusnost, oko 1x10 -11 m/s.

Uporaba geotekstilnih bentonitnih tepiha znatno je češća kod prekrivanja

odlagališta nego u temeljnom zaštitnom sustavu. Pokrovni brtveni sustav

izloženiji je opasnosti od skupljanja i nastanka pukotina te utjecaju smrzavanja

nego li je to temeljni sloj. Bentonitni tepisi lakše podnose diferencijalna

slijeganja u odnosu na glinoviti sloj te su manje osjetljivi na povećanje ili

smanjenje vlage u zraku.

Pokrovni sustav treba izdržati sva diferencijalna slijeganja slojeva ispod

sebe i ostati u nagibu od barem 3 % (sukladno većini preporuka) kako bi

uspješno odvodio oborinsku vodu koja do njega dopire.

Na slici 15. prikazana su dva primjera geosintetičkog bentonitnog tepiha.



Slika 15. Bentonitni tepisi; (a) s dva prošivena geotekstila, (b) s geotekstilom i geomembranom

Za završni pokrov odgovarajući kriteriji bentonitnih tepiha su: kontaktna i

unutrašnja posmična čvrstoća, minimalni utjecaj isušivanja gline te otpornost na

cikluse smrzavanje-odmrzavanje.

Dva važna svojstva za praktičnu primjenu bentonitnih tepiha su: vrlo

niska propusnost i mala posmična čvrstoća. Niska propusnost poželjno je

svojstvo u odlagalištima otpada. Nasuprot tomu, mala posmična čvrstoća često

je kritična veličina pri projektiranju odlagališta, naročito kada se bentonitni tepisi

koriste na pokosima brtvenog sustava.

4.3. PRIRODNI MATERIJALI DRENAŽNOG SUSTAVA

Drenažni slojevi su dijelovi sustava koji služe za odvodnju procjedne

vode, tj. oborina koje se infiltrijaju s površine odlagališta. Na taj način

rasterećuju se brtveni slojevi i smanjena je mogućnost procurivanja procjedne

tekućine kroz brtveni sloj u tijelo odlagališta. Osim infiltrirane vode, drenažni

slojevi omogućuju efikasno skupljanje odlagališnog plina i po potrebi njegovu

evakuaciju.



Materijal plinskog drenažnog sloja u završnom sustavu prekrivanja

odlagališta mora biti čisto, zdravo, nekohezijsko pjeskovito ili šljunčano tlo. Za

ugradnju u plinske zdence koristi se krupno šljunkovito tlo, a osim šljunka mogu

se koristiti krhotine lomljenog stakla. Šljunak u sustvu otplinjavanja pribavlja se

s prirodno čistog izvora. Potrebna su ispitivanja tla kojima se dokazuje

granulometrijski sastav, koeficjent vodopropusnosti, sadržaj karbonata i

kontaktna posmična čvrstoća između dvaju geosintetika i geosintetika i tla.

Debljina materijala dokazuje se pomoću visinskih provjera početne i

konačne površine sloja za otplinjavanje, a prihvatljiva vertikalna tolerancija je 50

mm. Materijal se ugrađuje tako da se ne stvaraju valovi i nabori na geosintetici.

Granulometrijska analiza provodi se najmanje na svakih 1000 m3 .

4.4. ZAŠTITA POKOSA HUMUSNIM MATERIJALOM I TRAVNATO M

VEGETACIJOM

Humusnim materijalom i travnatom vegetacijom zaštićuju se površine

koje su izložene eroziji zbog malih količina površinskih voda. Nestabilni pokosi

na kojima su se pojavila plitka površinska klizanja, saniraju se na odgovarajući

način prije polaganja zaštite.

Zbog što boljeg prilagođavanja toka površinskih voda niz kosinu,

odnosno s kosine na teren, potrebno je zaobliti gornji rub pokosa. Ispod trave

stavlja se podloga od aktivnog humusnog materijala koji ne sadrži dodatke kao

što su pijesak, šljunak, kamen, korijenje, granje i sl., a nanosi se u jednom sloju,

ne tanjem od 10 cm. Naneseni humus se lagano zbija lakim nabijačem, lopatom

i sl., a na uređenu podlogu od humusa sije se trava koja se odabire obzirom na

vrstu tla i vlažnost koja se očekuje.



5. DNEVNO PREKRIVANJE OTPADA

Dnevno prekrivanje je od jako velike važnosti, jer ne sprječava samo

prodor oborinske vode u tijelo odlagališta, već smanjuje intenzitet neugodnih

mirisa, poboljšava mogućnost pristupa, poboljšava izgled, smanjuje raznošenje

komada otpada vjetrom, smanjuje mogućnost prijenosa zaraznih bolesti (ptice,

kukci, štakori), smanjuje mogućnost izbijanja vatre.

Pored dnevnog pokrovnog sloja u tijelo odlagališta možemo ugraditi i tzv.

prijelazni pokrovni sloj koji prekriva onaj dio odlagališta koji neko duže vrijeme

neće biti nadograđen slojevima otpada ili prekriven konačnim pokrovnim

zaštitnim sustavom slojeva.

Požar na odlagalištu je posebno opasan zbog dimova koji mogu biti jako

toksični (zavisno od vrste otpada). Pojava požara može, a ne mora biti

povezana s prisutnošću metana, jer se na odlagalištu nalazi dovoljno drugih

gorivih tvari. Međutim, glede požara i metana, trebalo bi pripaziti na mogućnost

eksplozije.

Kako bi se kontrolirao leteći otpad (lagani otpaci od papira ili plastike)

neophodna je primjena dnevnog prekrivanja, a po potrebi je moguće izgraditi

kvalitetnu žičanu ogradu oko odlagališta, koja može biti fiksna ili pokretna.

Obavezno je redovito prikupljanje tog materijala npr. na kraju radnog vremena.

Kod dnevnog prekrivanja koristi se najčešće sloj inertnog materijala (ne

podliježe nikakvoj fizikalnoj, kemijskoj ili biološkoj razgradnji) debljine 0,2 – 0,3

m ili PEHD geomembrana (geomembrana visoke gustoće) debljine najčešće

1,5 mm. Ona pokazuje izvanredna kemijska svojstva i otpornost na ultra-

ljubičasto zračenje i može podnijeti teške vremenske uvjete u ovim prostorima.

Dnevnim prekrivanjem formiramo etaže koje su prikazane na slici 16.



Slika 16. Dnevni prekrivni slojevi na odlagalištu otpada



6. ODVODNJA OBORINSKIH VODA I PLINOVA

6.1. ODVODNJA OBORINSKIH VODA

Oborinske vode s odlagališta pokrovnih brtvenih sustava, s nekorištenih

ploha odlagališta te oborinske vode s ostalih slobodnih površina na kojima

nema mogućnosti doticaja oborina s otpadom, prikupljaju se sustavom obodnih

kanala oko cijelog odlagališta (slika 17.) i odvode u prihvatne spremnike za

čiste oborinske vode. Kasnije te vode možemo iskoristiti u protupožarne svrhe,

za pranje prometnica ili ih ispuštamo u prijemnik (npr. rijeke, jezera...). Potrebno

je provoditi kontrolu sastava i količine prikupljenih oborinskih voda. Obodni

kanali trebaju ostati u funkciji i nakon zatvaranja odlagališta pa ih i u tom

razdoblju treba čistiti i održavati. Važno je napomenuti da oborinske vode nisu

otpadne vode.

Oborinska voda koja se ipak infiltrira u pokrovne slojeve, skuplja se u

drenažnom sloju pokrovnog sustava i odvodi u sustav za odvodnju.

Presjek 1-1

Slika 17. Prikaz položaja obodnog kanala za odvodnju oborinskih voda



6.2. ODVODNJA PLINOVA IZ TIJELA ODLAGALIŠTA I VENTI LACIJSKOG SLOJA

Odvodnja plinova iz tijela odlagališta povezana je sa dnevnim

prekrivanjem otpada i formiranjem etaža (vidi slika 16., str. 22.). Etaže se

međusobno odvajaju, tzv. međuetažnim slojevima koji u fazi odlaganja

privremeno prekrivaju otpad , a zatim trajno djeluju kao unutarnja drenaža i

provodnik odlagališnog plina. Radi osiguranja filtarske stabilnosti, potrebno je

ispod i iznad unutarnjeg drenažnog sloja ugraditi geotekstil.

Količina razvijenog odlagališnog plina ovisi o sastavu odloženog otpada.

Plinovi koji se stvaraju prilikom razgradnje organskih tvari na odlagalištima

mogu posredno ili neposredno utjecati na okoliš. U najvećoj količini prisutni su

metan i ugljični dioksid, dok su u manjoj količini prisutni sumporovodik i dušik te

drugi. U slučaju većih količina i slabe propusnosti otpadnog materijala može se

pojaviti potreba izvođenja sondi za evakuaciju plina (slika 20.) čime je

omogućeno otplinjavanje tijela odlagališta. Kako bi se omogućilo trajno

djelovanje šljunčanog tijela sonde, potrebno ga je slojem geotekstila odvojiti od

okolnog otpada (slika 19.).

Sustav za otplinjavanje sastoji se od niza vertikalnih ili vertikalnih i

horizontalnih dijelova (propusni slojevi tla, cijevi) koji zahvaćaju plin u otpadu i

iznad otpada te ga kontrolirano odvode na površinu odlagališta (slika 18.).



Slika 18. Sustav za otplinjavanje s pripadajućim horizontalnim i vertikalnim dijelovima

.

Slika 19 . Sonda za otplinjavanje odlagališta



Slika 20. Evakuacija odlagališnog plina na vrhu sonde za otplinjavanje



7. OZELENJENJE POVRŠINE ODLAGALIŠTA

Nakon konačnog zatvaranja odlagališta otpada potrebno je riješiti pitanje

ozelenjenja površine te njegove kasnije namijene.

Ozelenjavanje je velik problem, jer prilikom slijeganja, npr., može doći do

pucanja pokrovnih slojeva i prodiranja plina koji će, vrlo vjerojatno, loše utjecati

na biljke. Za ozelenjavanje uporebljavamo travu (najčešće), nisko grmlje pa čak

i drveće - kanadska topola (slika 23.). Sadnja drveća moguća je samo u

slučajevima zaista debelog rekultivirajućeg sloja i dobro izvedenog pokrovnog

sustava koji neće dopustiti korijenju da prodre u donje slojeve i ošteti ih.

Kanadska topola je najprikladnije drvo koje se sadi na završnom pokrovu

odlagališta jer uspijeva na pjeskovitom i glinovitom tlu.

Biljke koje sadimo kao završni pokrov na odlagalištu treba birati pažljivo i

pri tome paziti na:

- klimatske uvjete,

- okolnu floru,

- izloženost nepovoljnim uvjetima na lokaciji (vezano uz prirodu odlagališta i odloženi materijal) itd.

Na slici 22. prikazan je jedan od pravilnog način sadnje drveća na

površinu zatvorenog odlagališta otpada.

Slika 22. Sadnja drveća na površini zatvorenog odlagališta



Slika 23. Kanadska topola

Kao opcija uporabe lokacije odlagališta nakon njegova zatvaranja

postavlja se i mogućnost izgradnje objekata iznad tijela odlagališta. Pošto otpad

ima geomehanička svojstva znatno drugačija od svojstava materijala tla,

potrebno je provesti ispitivanja kako bi saznali iznose slijeganja nakon

opterećenja površine izgrađenim objektom. Moguća je izgradnja onih građevina

koje su lagane i jednostavne, te relativno neosjetljive na veće pomake i

slijeganja (hale, skladišta, odnosno – igrališta, sportski tereni s pratećim

objektima isl.).

Slika 24. Pogled na konačno ozelenjnje zatvorenog odlagališta (brdo visine do nekoliko metara)



8. ZAKLJU ČAK

Potreba za zaštitom okoliša ima sve veću ulogu u cijelom svijetu pa tako

i u našoj zemlji. Brtveni sustavi s očekivanim dugotrajnim vijekom trajanja,

postaju nužni za očuvanje i zaštitu podzemnih i površinskih voda te zraka.

Količina otpada svakim danom nekontrolirano raste pa je potrebno osigurati

prostor za njegovo sigurno skladištenje.

Za pravilan izbor odgovarajućeg sustava pokrivanja odlagališta potrebno

je prije svega utvrditi sve mehaničke, kemijske i ostale utjecaje kojima će sustav

biti izložen tijekom izgradnje i djelovanja odlagališta nakon njegova zatvaranja.

Najvažniju ulogu u prekrivanju odlagališta imaju geosintetici. Njihova

zadaća u odlagalištu svodi se na sprječavanje prodiranja oborinske vode u tijelo

odlagališta i na sprječavanju isparavanja štetnih plinova koji se razvijaju unutar

odlagališta. Na taj način, geosintetici osiguravaju zaštitu podzemnih voda i

površinskih tokova te sudjeluju u očuvanju čistog zraka. Potreban je, pri tome,

pravilan izbor geosintetika kako bi se omogućila potpuna zaštita okoliša uz što

manje troškove izgradnje samog sustava prekrivanja.

Razvojem odgovarajuće tehnologije odlaganja potrebno je da svaki

pojedinac poštuje pravila odlaganja otpada kako bi se ostvario zdraviji i čišći

okoliš.

U radu su prikazane razne mogućnosti prekrivke odlagališta s naglaskom

na neophodno korištenje geosintetika. Pravilan odabir i ugradnja materijala

pokrovnog sustava osiguravaju dugotrajnost i stabilnost brtvenih slojeva.

Petra Sačer



LITERATURA 1. Babić B. i suradnici: (1995), Geosintetici u graditeljstvu, Hrvatsko društvo

građevinskih inženjera, Zagreb

2. Benac Č.: (2005), Zaštita okoliša za studente graditeljstva, Građevinski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

3. Banić, M.: (2005), Primjer izgradnje brtvenih slojeva na odlagalištu otpada,

Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Geotehnički fakultet Varaždin

4. Hrnčić, N.: (2007), Primjena geosintetika na odlagalištu otpada, Diplomski

rad, Sveučilište u Zagrebu, Geotehnički fakultet Varaždin

5. Sredojević J.: (2003), Obrada i deponiranje otpada, Strojarski fakultet

Sveučilišta u Sarajevu, Sarajevo

INTERNET IZVORI

http://rgn.hr/~pkvasnic/Povrsinska_odlagalista_otpada_2007.pdf

(8.srpanj 2010.)

http://www.gt-trade.hr/aplik/tehgraddep02.htm (2. kolovoza 2010.)

http://rgn.hr/~pkvasnic/07_GEOSINTETICI.pdf (23. lipanj 2010)

http://www.grad.hr/nastava/hidrotehnika/gf/zastitaokolisa/predavanja/2slidea/7.

%20Utjecaj%20odlagalista%20otpada.pdf (26. lipanj 2010.)

http://www.istra-

istria.hr/fileadmin/dokumenti/upravna_tijela/SUO_Jelencici_sazetak.pdf

(19. kolovoza 2010.)

http://www.kastijun.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=33&Item

id=34&lang=hr (19. kolovoza 2010.)

čni brtveni sustav; 3 – pokrovni brtveni sustav; 4...sveu ČiliŠte u zagrebu zavrŠni rad:...

Documents