LIMFNI SUSTAVDr.med. Vinko Bubić

Limfni je sustav svojom građom sličan venskom dijelu krvnožilnog sustava, limfa teče samo jednim smjerom.

Limfa teče od perifernih tkiva prema velikim venama.

Zalisci (cuspisi) onemogućuju vraćanje limfe prema perifernim dijelovima tijela.

Sva limfa na putu do vene barem prođe kroz jednu skupinu limfnih čvorova.

Najveći limfni vodovi čovječjeg tijela Lijevostrano smješteni prsni limfovod

– ductus thoracicus. Desnostrani desni limfovod – ductus

lymphaticus dexter. Oba limfna voda utječu u stjecište

potključne i unutarnje jugulane vene, tzv. venski kut.

Limfa (lympha) je međustanična tekućina (intercelularna ili ekstracelularna ili intersticijalna) koja protječe limfnim žilama.

Venski kut

Limfne žile

Limfne žile su položene odmah ispod kože u potkožnom masnom tkivu i smjera su uvjek prema najbližim pregibnim dijelovima tijela, prema kojima idu popu žbica na kotaču bicikla (radijarno)

Stijenke su im vrlo tanke i nisu upadljive poput krvnih žila. Stijenka im je građena od endotela uz primjesu veziva.

Dvije osnovne limfne žile su: Ductus thoracicus longus – skuplja limfu iz oba donja

ekstremiteta, cijelog abdomena, lijeve polovice toraksa, lijeve ruke, lijeve strane vrata i lijeve polovice glave

Truncus lymphaticus dexter – iz desne polovice toraksa, desne ruke, desne strane vrata i desne polovice glave.

Krvne kapilare i limfne kapilare

Jednosmjeran tok limfe osiguravaju valvule (zalisci)

Limfne žlijezde I

Veličina normalna oko 1-15mm Nakupine limfnog tkiva, opkoljenog vezivom ,

služe kao filtri za pročišćavanje limfe odnosno kao pravi krvi organi za stvaranje stanica iz leukocitnog reda – limfociti.

Limfa ulazi kroz aferentne žile na periferiji čvora , a izlazi u hilusu kroz eferentne limfne žile, koje prenose pročišćenu limfu i novostvorene limfocite prema venoznom sustavu

Pregibne regije tijela obiluju limfnim žlijezdama: ingvinalne, aksilarne, kubitalne, submandibularne, retroaurikularne;

Limfne žlijezde II

Mandule (tonsillae) – parni limfni organi građeni od limfnog tkiva prekrivenim višeslojnim pločastim neorožnjelim epitelom iza nepčanih lukova s lijeve odnosno desne strane korijena jezika.

Povezane su sa nosnim vegetacijama (vegetationes nasi) čineći adenoidni faringealni sustav.

Limfatički aparat slijepog crijeva – oko crvuljka ili apendiksa te slijepog crijeva ili cekuma. Zove se i abdominalna tonzila.

Slezena – organ ispod lijevog svoga dijafragme, uklopljen kao jedini limfni organ u krvni , a ne u limfni sustav i optok. Ima crvenu pulpu (limfociti, eritrociti, granuolociti, monociti i plazma stanice) te bijelu pulpu (nakupine limfnih čvorića) u koju ulaze arterije!

Povećane tonzile (streptokokna infekcija)

Adenoidne vegetacije

Slezena i crvuljak

Funkcije limfe

Neprekidno odnošenje bjelančevinskih molekula iz međustaničnih prostora (koloidno- osmotski tlak međustaničja drži u homeostazi).

Važna zadaća limfe je i prijenos masti.

Obrana organizma u kojoj sudjeluju limfni čvorovi.

Imunost – biološka sposobnost organizma da prepozna i odupre se stranim tvarima (antigenima) koje ga mogu ogroziti.

Izvršitelji su imunosnih reakcija stanice (stanična ili celularna imunost) te protutijela i komplementski sustav (humoralna) imunost.

Sposobnost imunog reagiranja je urođena ili stečena.

Imunost može biti aktivna kad izvršitelje imunosti proizvodi vlastiti organizam ili pasivna kad su oni uneseni izvana (protutijela).

Specifična imunost – samo prema jednoj tvari ili vrsti mikroorganizma

Nespecifična – prema mnogim stranim tvarima

Specifična imunost

Stanice imunosnog sustava – posvuda u tijelu Neka “strateška” mjesta imaju organizaciju

stanica imunosnog sustava u tkiva i organe – limfni čvorovi, krajnici i slezena te timus.

Limfni čvorovi: Aktivacija limfocita nakon što oni prepoznaju strani

antigen Uklanjanje stranih čestica - zadaća fagocitnih stanica

Mjesta nakojima ima mnogo limfnih čvorova su: ispod čeljusti, vrat, pregibna strana lakta, pazuho, prepone, stražna strana koljenskog zgloba, plućni hilus i mezenterij

Krajnici (tonsillae palatinae) – nakupine imunosnih stanica organiziranih u limfno tkivo. Smješteni su oko ulaza u ždrijelo i dušnik

Slezena (lien seu splen) – organ hematopoeznog sustava, smješten u lijevom gornjem dijelu trbuha.

Ošitna ploha slezene (facies diaphragmatica) je izbočena i u odnosu sa ošitom, a medijalna je konkavna i tu se nalazi hilus slezene

Arterijsku krv slezeni nosi a. lienalis, a v. lienalis odvodi vensku krv.

U bijeloj pulpi se nakon prepoznavanja stranog antigena aktiviraju limfociti, a u crvenoj pulpi fagocitne stanice uklanjaju strane tvari koje su krvlju dospjele u slezenu.

U crvenoj pulpi fagociti odstranjuju stare crvene krvne stanice koje su postale neelastične.

Slezena je i svojevrstan spremnik krvi – u slučaju krvarenja, može stisnuti i izbaciti dodatnu količinu krvi u cirkulaciju.

Slezena – 2 pulpe

Prepoznavanje

Uklanjanje

Nespecifična imunost

Koža i sluznice su mehanička zapreka ulasku mnogih napadača

Tjelesne tekućine imaju efektore nespecifične obrane – fagocite

Funkcije fagocita: Dijapedezom mogu izići u međustanični prostor Pomoću svojih izdanaka mogu se kretati poput amebe Mogu biti privučeni na mjesto prodora mikroorganizma

(kemotaksija) Hrapavost povšine, manjak zaštitnog bjelančevinskog

omotača, električni naboj su neke nespecifične karakteristike na koje djeluju fagociti pa kažmo da oni provode nespecifičnu zaštitu ljudskog organizma.

Prepoznavši stranu tvar ili česticu, fagociti je svojim izdancima obuhvate i uvuku u svoju unutrašnjost

Mjehurići u kojima se nalazi strana tvar ili čestica zovu se fagosomi, a enzimatski se razgrađuju sa enzimima iz lizosoma

Egzocitozom se luče van organizma Kupfferove stanice – fiksirani makrofagi jetre,

uklanjaju čak 99% bakterija koje dospiju u jetru iz crijeva

Mnoštvo makrofaga u plućnim alveolama, u koži, potkožnom tkivu, limfnim čvorovima, slezeni i koštanoj srži

Maligni limfomi

Primarne neoplazme limfatičnog sustava koje se najčešće očituju bezbolnim povećanjem limfnih čvorova

2 skupine: ne-Hodgkinovi limfomi (NHL) B ili T tipa te Hodgkinova bolest (HL)

Idiopatske, najvjerojatnije multifaktorijalne bolesti.

4 patohistološke slike (vrste) CHOP kemoterapija i radioterapija