Nepogrešivost Biblije

Aleksandar Trajkovski

Nepogrešivost Biblije

Sadržaj

1. Ja li Biblija nepogrešiva?

2. Navodne greške i kontradikcije

3. Islam o biblijskoj nepogrešivosti

1

Je li Biblija nepogrešiva?

Postoje mnoge ideje u vezi Biblije, odnosno njene istinitosti i nepogrešivosti. Neki misle da Biblija uopće

nije Božija Riječ. U tom slučaju je suvišno govoriti o njenoj nepogrešivosti. Drugi misle da je mješavina

Božijih i ljudskih riječi pa, prema tome, sadrži istine i neistine, odnosno greške, ili je Božija riječ, ali

svejedno sadrži greške. Ovakva razmišljanja su karakteristična uglavnom za posljednjih tri-četiri stoljeća.

Prije toga je rijetko ko dovodio u pitanje nadahnuće i nepogrešivost Biblije. Zbog učestalih protivljenja

biblijskoj nepogrešivosti u Chicagu su se 1978. sastali vodeći evanđeoski teolozi i napisali izjavu o

nepogrešivosti Biblije koja je poznata pod nazivom Čikaška izjava o nepogrešivosti Biblije. Na nju ću se

još osvrnuti u toku lekcije.

U ovoj lekciji ćemo vidjeti da je Biblija istinita i nepogrešiva, te odgovoriti na mnoge prigovore i pogrešna

učenja. Na kraju ćemo vidjeti i šta Islam naučava o nepogrešivosti Biblije.

Def. Budući da je Biblija nadahnuta (66 kanonskih knjiga), odnosno da je Božija Riječ iako je pisana preko

apostola i proroka, slijedi da je u potpunosti vjerodostojna, pouzdana, istinita, nezabludiva i nepogrešiva

u svemu što tvrdi i naučava. U daljnjem tekstu ću uglavnom koristiti dvije riječi, a to su istinitost i

nepogrešivost.

Ako kažem da je Biblija istinita i nepogrešiva, onda moram objasniti šta to znači, odnosno šta ne znači.

Moram objasniti i neke tekstove u Bibliji za koje neki kažu da sadrže pogreške, neistine ili kontradikcije.

Prije nego što objasnim ove stvari pogledat ćemo šta sama Biblija o sebi kaže.

1. Učenje same Biblije

Biblija za sebe tvrdi da je istinita i nepogrešiva Riječ Božija. Nekoliko stotina puta u Bibliji se pojavljivaju

fraze „riječ je Jahvina!“ ili „ovako govori Jahve“ i druge slične. Osim što se na mnogo mjesta u Bibliji tvrdi

kako se radi o Riječi Božijoj, nailazimo i na tvrdnje da je Biblija u potpunosti Riječ Božija. U 2 Timoteju

3:16 piše:

Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, Da

bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo. (2Ti 3:16-17, Šarić)

Osim što Bilija tvrdi da je Riječ Božija, u potpunosti i jednako nadahnuta, tvrdi i da je apsolutno istinita.

Isus je rekao u molitvi:

Posveti ih u istini! Riječ je tvoja istina. (Iv 17:17, Šarić)

Budući da Isus izjavljuje kako je Riječ Božija istinita, pitam se zašto neki tvrde da su vjernici, a ne vjeruju

u istinitost i nepogrešivost Biblije? Mnogi drugi tekstovi potvrđuju da Bog nikada ne laže i da je Biblija u

potpunosti istinita.

Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su riječi istinite i ti daješ ovo lijepo obećanje svome sluzi. (2Sa

7:28)

Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k

pobožnosti u nadi života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, (Tit 1:1-

2)

Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa

ne ispuni? (Br 23:19)

Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno. (Ps 12:7)

Suvišno je dalje dužiti. Jasno je šta Biblija uči o samoj sebi.

2. Značenje nepogrešivosti

Biblija je nepogrešiva u izvornim rukopisima

Kada govorimo o nepogrešivosti, govorimo ustvari o apsolutnoj nepogrešivosti izvornih rukopisa tzv.

autografa. To znači da priznajemo samo jednu kategoriju grešaka u Bibliji, a to su štamparske,

prevodilačke i prepisivačke greške. Vjerovatno ste već primijetili neke štamparske greške u vašim

Biblijama.

U davna vremena nisu postojali kompjuteri, skeneri, niti štamparije. Tekstovi su se umnožavali ručno,

prepisivanjem. Originalni rukopisi su bili pisani na pergamentima i papiru te su se vremenom istrošili i

uništili. Danas posjedujemo samo prepise tih originala u kojima postoji određen broj grešaka

prepisivača.

Znači li to da je Biblija koju imamo u rukama puna grešaka prepisivača koje su se unijele tijekom stoljeća

prepisivanja i do te mjere iskrivile tekst da ne možemo sigurno znati izvornu riječ? Ne! Postoje razlike u

prepisima ali one, kao što ću objasniti, u suštini nisu iskrivile tekst. Tako možemo reći da je Biblija koju

posjedujemo gotovo sto posto identična izvornim rukopisima Biblije.

Naravno, neki će se spravom pitati kako možemo biti sigurni da posjedujemo Bibliju ko je gotovo u

potpunosti identična izvornom tekstu? Kako možemo znati da neko nije nešto promijenio, kao što tvrde

protivnici Biblije?

Dva su osnovna odgovora na ova pitanja. Prvi je da vjerujemo Bogu koji je ne samo dao objavu, nego i

bio vjeran i milostiv da je sačuva i za nas danas. Drugi odgovor je odgovor znanstvenika. Kada bismo

imali samo jedan primjerak biblijskog teksta, mogli bismo u određenoj mjeri rekonstruirati originalni

rukopis, jer je vrlo dobro poznato koje greške čine prepisivači. Zaborave neko slovo, ili čak riječ, ili je

napišu dva puta ili naprave grešku u spelovanju i sl. (Ovakve greške čine preko 99 % prepisivačkih

grešaka u Bibliji.) Takve greške su često očite i moguća je djelimična rekonstrukcija. Međutim, nemamo

samo jedan rukopis, nego ih imamo stotine i tisuće. Za Novi Zavjet imamo preko 5600 rukopisa na

grčkom, 10000 na latinskom, oko 500 na drugim jezicima. Neki od rukopisa su veoma stari (drugo

stoljeće). Također postoje mnogi citati u djelima ranokršćanskh pisaca (koji su navodili originale ili vrlo

rane prepise). Zašto je to važno? Zato što je vrlo lako moguća rekonstrukcija teksta uspoređivanjem

brojnih rukopisa. Tako imamo da je naša Biblija koju posjedujemo gotovo identična izvornim rukopisima.

Profesor Wayne Grudem kaže da za 99 % riječi Biblije znamo šta original kaže. Čak i za veliki broj

tekstova, u kojima postoje različite tekstualne varijante, s velikom sigurnošću možemo pretpostaviti

izvorno značenje. Postoji samo nekoliko mjesta u Bibliji gdje je veoma teško sa sigurnošću znati šta je

pisalo u originalu. Međutim, čak i u takvim slučajevima iz konteksta možemo razaznati pravo

značenje. (Wayne Grudem, Systematic Theology)

F.F. Bruce, u knjizi „The New Testamenst Documents, Are They Reliable? (Novozavjetni dokumenti: da li

su pouzdani?) Citira Fredericka Kenyona Koji kaže kako nema nikakve sumnje da su Sveta Pisama koja

posjedujemo u biti jednaka originalima.

Tako, kada kažemo da je Biblija nepogrešiva, u prvom redu mislimo na izvorne rukopise, ali to se odnosi i

na sadašnje Biblije u onoj mjeri u kojoj su u skladu s izvornim tekstovima, a rekli smo da su gotovo

identične.

U Čikaškoj izjavi o biblijskoj nepogrešivosti, koju sam spominjao na početku, u članu 10 piše ovako:

Potvrđujemo da se inspiracija, strikno govoreći, odnosi na sve izvorne rukopise teksta Svetih pisama koji

se, zahvaljujući Božijoj providnosti, mogu utvrditi iz postojećih rukopisa s velikom preciznošću. Takođe

potvrđujemo da su kopije i prevodi Svetih pisama Božja riječ u mjeri u kojoj vjerno predstavljaju originale.

Pobijamo tvrdnju da je povrijeđen osnovni elemenat kršćanske vjere time što nemamo originalne

rukopise. Pobijamo i tvrdnju da odsutstvo ovih originalnih rukopisa čini doktrinu o biblijskoj

nepogrešivosti nevažećom.

Biblija je nepogrešiva u svemu što tvrdi i naučava

Neki žele ograničiti nepogrešivost Biblije samo na duhovna i vjerska pitanja. Drugim riječima, kažu da je

Biblija nepogrešiva samo kada govori o duhovnim stvarima, vjeri i spasenju, a pogrešiva kada govori o

povijesti i znanstvenim pitanjima. Takve tvrdnje su za mene smiješne. Ko bi se još oslanjao i vjerovao

Bibliji koja daje pogrešne povijesne i znanstvene podatke? Ja vjerujem Bibliji jer je istinito sve što

naučava. Čikaška izjava (Član 12) kaže ovako:

Potvrđujemo da je Biblija u cjelosti nepogrešiva, da je slobodna od bilo kakve pogreške, nedostatka i

mane.

Pobijamo tvrdnju da su biblijska nepogrešivost i nezabludivost ograničene samo na duhovna, vjerska

pitanja ili pitanja spasenja, i da se ne odnose na pitanja povijesti i nauke. Također pobijamo tvrdnju da se

naučne hipoteze o povijesti zemlje mogu upotrijebiti da se opovrgne nauka Svetih pisama o stvaranju i

potopu.

Biblija je nepogrešiva iako su je zapisali ljudi koristeći razne literarne stilove i jezik vremena u kojem

su živjeli

Biblija je nepogrešiva iako su je zapisali ljudi. Neki teolozi prigovaraju da se previše naglašava Bog kao

autor Biblije, a zanemaruje ljudski udio u Pismu. Idu toliko daleko da kažu kako Biblija mora biti

pogrešiva jer su je pisali ljudi. Ovakva tvrdnja ne stoji jer smo do sada vidjeli kako su je pisali ljudi

nadahnuti Duhom Svetim i kako sama Biblija za sebe tvrdi da je istinita Božija riječ iako su je zapisali

ljudi.

U članu 9 Čikaške izjave piše:

Potvrđujemo da inspiracija, iako nema odlike sveznanja, garantuje istinito i vjerodostojno prenošenje

onoga što su biblijski pisci bili pokretani da govore i pišu.

Pobijamo tvrdnju da je konačnost ili pala priroda pisaca nužno, ili na neki drugi način unijela pogreške ili

zastranjenja u Božiju riječ.

Biliju su zapisali ljudi koristeći razne literarne stilove. Neki dan čitam u jednoj islamskoj knjizi kako pisac

pokušava omalovažiti Bibliju tvrdeći da daje čudan opis Boga (Ahmed Didat, Kuran ili Biblija). Njemu je

čudno što u Bibliji, kako kaže, piše da Bog ima uši, nosnice iz kojih se diže dim, a s neba silazi uz pomoć

prevoznog sredstva. Tu citira 2 Samuelovu 22:7-13.

u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. I

zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. Iz nosnica

mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. On nagnu nebesa i siđe, pod

nogama oblaci mu mračni. Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. (2 Sa 22:7-11)

Ja bih spomenutom piscu rekao dvije stvari. Prvo bih ga pitao gdje je on vidio Boga i kako zna da Bog

nema uši, nosnice iz kojih se diže dim, i da se ne vozi nekim prevoznim sredstvom? Drugo, rekao bih mu

da se ovdje radi o pjesmi i slikovitom načinu izražavanja. Nikad nisam čuo da je neki kršćanski

propovjednik ovo shvatio doslovno i naučavao da Bogu stvarno iz nosa izlazi dim, a iz usta plamenovi

suču i izlazi užareno ugljevlje.

Biblija je nepogrešiva iako je jezik Biblije jezik vremena u kojem je nastala. Kada kažem jezik vremena,

ne mislim doslovno na hebrejski ili grčki, nego na način izražavanja ljudi u ono vrijeme. Čitao sam u

jednoj knjizi kako pisac tvrdi da su Matej i Luka iskrivili riječi iz Markovog Evanđelja (Mustafa Šahin,

Kršćanstvo). Citira Marka koji kaže:

"Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." (Mk 3:34-35)

Zatim citira Mateja koji kaže:

"Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je

brat i sestra i majka." (Mt 12:49-50)

Očigledno je da Matej i Marko ne prenose Isusovu izjavu istim riječima. Marko kaže „ko god vrši volju

Božiju“, a Matej „ ko god vrši volju Oca mojega“. Ovdje moramo primijetiti da u ono vrijeme nisu

postojala pravila za pisanje koja postoje danas. Govorilo se i pisalo na način na koji su pisali ljudi onog

vremena, a slično je i danas. Marko vjerovatno prepričava ono što je Isus rekao, a Matej navodi

doslovnije. Ovdje nema nikakve greške jer obojica prenose tačan smisao onoga što je rečeno.

U Članu 13 Čikaške izjave piše:

Također pobijamo tvrdnju da doktrinu o nepogrešivosti obezvrijeđuju činjenice kao što su nedostatak

moderne tehničke preciznosti, nepravilnosti u gramatici i izgovoru, opisi prirode stvoreni na temelju

promatranja, izvještaji o neistinama, upotreba hiperbola, tematsko aranžiranje materijala, proizvoljno

odabiranje materijala u uporednim izvještajima, ili upotreba slobodnih citata.

Biblijska nepogrešivost nije narušena nečijim neznanjem i krivim tumačenjem

Čitao sam i slušao o nekim navodnim greškama u Bibliji. Veliki dio tih nazovi-grešaka ustvari otkriva

neznanje onih koji su ih pronašli, ili njihovo krivo tumačenje ili jednostavno njihovu nevoljnost da

prihvate ono što Biblija uči.

Jedan protivnik Biblije se pita kako je Bog mogao stvoriti vegetaciju trećeg dana, a sunce četvrtog,

odnosno kako će biljke preživjeti bez sunčeve svjetlosti? Stvarno zanimljivo pitanje. Isti stručnjak se još

pita kako je Bog mogao stvoriti svjetlost prvog dana (Post 1:3-5) a sunce i zvijezde četvrtog (Post 1:14-

19)? Neki će na ovo odgovoriti da je Bog sunce stvorio prvog dana, ali se ono na neki način otkrilo

četvrtog dana. Ja ne vidim potrebu za ovakvim dubokoumnim mislima. Ako Bibliju tumačimo Biblijom,

kao što bismo i trebali, onda ćemo u knjizi Otkrivenje naići na opis budućnosti, odnosno budućeg

Jeruzalema i svijeta u kojem neće biti ni sunca ni mjeseca, ali će Bog sve obasjavati svojom svjetlošću.

I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. (Otk 21:23-24)

Ovo ne treba objašnjavati nego vjerovati. Kada je apostol Pavao govorio pred kraljem i pričao mu kako je

sreo Isusa Krista, rekao je slijedeće:

kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje

suputnike. Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle,

zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi:

'Ja sam Isus koga ti progoniš! (Dj 26:13-15)

Isusu ne treba sunce da bi nam dao svjetlost, On sam svijetli svjetlošću sjajnijom od sunca. Kao što je i

Savao, odnosno apostol Pavao, tako će i svi drugi protivnici pasti ničice pred Njegovim veličanstvom. Zar

se mogu protiv ostana praćakati? Dokle će drsko govoriti protiv Boga i Njegove svete Riječi?

U članu 18 Čikaške izjave piše:

Potvrđujemo da tekst Svetih pisama treba tumačiti gramatičko-istorijskom egzegezom, da se pri tom

treba uzeti u obzir njihova literarna forma i da Sveta pisma treba tumačiti Svetim Pismima.

Zaključak

Vidjeli smo da je Božija Riječ Biblija istinita i nepogrešiva u svemu što tvrdi i naučava. Nepogrešivost se u

prvom redu odnosi na izvorne rukopise. I pored toga što nemamo izvorne rukopise ipak možemo

ustvrditi da je današnji tekst Biblije gotovo identičan izvornom. Ono što nam preostaje je da Bibliju

čitamo, ispravno tumačimo, vjerujemo i vršimo.

2

Navodne greške i kontradikcije

Jedan profesor iz Hrvatske mi je u nekoliko e-mailova iznosio tvrdnje kako je Biblija puna grešaka i kako

nipošto nije Božija riječ. Budući da se radi o fakultetskom profesoru pomislio sam da s čovjekom mogu

imati jednu dobru i argumentiranu diskusiju pa sam mu dao izazovnu ponudu. Između ostalog sam

napisao ovako:

„Dobro bi bilo utvrditi da li je Biblija stvano istinita ili nije? Da li u njoj ima stvarnih grešaka ili nema?

Radili li se o riječi Božijoj ili riječi ljudskoj? Jer ako Biblija nije pouzdana i istinita onda slijedi da nije Božija

riječ. Ukoliko nije Božija riječ, onda će i za mene biti bolje da je odložim na policu i ne zamaram se

proučavajući je i vršeći, a pogotovo poučavajući druge. Ali ako je Biblija pouzdana i istinita, onda slijedi

da je i za tebe dobro i potrebno i neophodno da je uzmeš zaozbiljno, proučavaš i vršiš.“

Drugim riječima, predložio sam mu da zajedno proučimo ima li u Bibliji grešaka ili nema. Ukoliko ima, ja

ću se odreći Biblije, a ukoliko nema, on joj se treba pokoriti. I znate li šta je bilo? Odbio je moj izazov (ali

je i dalje nastavio govoriti kako ima grešaka).

Ovaj čovjek nije iznimka. Postoje mnogi ljudi i čak mnogi teolozi koji naučavaju da je Biblija puna grešaka

i kontradikcija i da nije Božija riječ. Mnoštvo knjiga govori o tome. Čak je i kod nas u Bosni prevedeno i

štampano nekoliko knjiga s tom tematikom.

Vjerujem da vas zanima kakvi se to argumenti i dokazi iznose u ovim knjigama? Da li su njihove

tvrdnje istinite i da li je Biblija stvarno puna grešaka i kontradikcija? Moj izazov stoji i vrijedi za sve:

Ukoliko mi mogu dokazati da je Biblija puna stvarnih pogrešaka i kontradikcija, ja ću je se odreći, a

ukoliko nije, onda joj se oni trebaju pokoriti.

Mnogi ljudi su zavedeni knjigama koje pišu protiv Biblije i vjeruju im bez da su sami čitali i proučavali

Bibliju. Neki dan sam na Youtubu dobio komentar na propovijed o nepogrešivosti Biblije. Evo šta kaže:

„Ajde ne provaljuj se, pročitao sam bibliju i ima 2000 grešaka i 3000 kontradikcija, sam novi i stari zavjet

jedno drugo kontradiktuju.“

Zamislite, čovjek je iz jednog čitanja uspio zabilježiti sve ove podatke. Istina je vjerovatno ta da čovjek

nije niti pročitao Bibliju, a kamoli odvojio vrijeme da je ozbiljno proučava ili traži savjete i upute od onih

koji je dobro poznaju. Žalosna je istina da mnogi ljudi nikada nisu pročitali Bibliju a kamoli da je

svakodnevno čitaju i proučavaju. Još je žalosnije da je mnogi koji se nazivaju teolozima nikada nisu

pročitali. A, vjerovali ili ne, ima i takvih koji predaju na teološkim fakultetima i nikada je nisu pročitali.

Profesor Tom Schrainer je u jednom predavanju spomenuo svog kolegu profesora, nije ga imenovao, koji

nije pročitao čitavu Bibliju. Ne sumnjam da postoji mnogo onih kojih čak pišu knjige o Bibliji a da je

nikada nisu pročitali.

Poznati teolog i apologeta James White tvrdi da devedeset pet posto ljudi s kojima je imao debate ili

diskusije nisu nikada pročitali biblijsku knjigu protiv koje su raspravljali. Dakle, ljudi se uključuju u debate

i diskusije i žele nas uvjeriti da Biblija nije istinita, a nikada je nisu pročitali.

1. Biblija je nepogrešiva

Prije nego što pogledamo neke navodne greške, želim dati jasnu izjavu o tome da li postoje greške u

Bibliji. Mi tvrdimo i vjerujemo da je Biblija nepogrešiva. To znači da je lišena pogreške bilo koje vrste. I

ova se izjava odnosi na izvorne rukopise Biblije.

2. Navodne greške

Ovdje ne govorim o prepisivačkim, nego o drugim, navodnim, greškama koje su pronašli kritičari Biblije.

Prema mom iskustvu, spominje se nekoliko vrsta navodnih grešaka i kontradikcija. Prvo, to su nazovi

greške i nazovi kontradikcije što se tiče samog teksta Biblije. Drugo, to su neslaganja Biblije s navodno

naučno dokazanih činjenica. Treće, radi se o neznanju, nerazumijevanju i pogrešno protumačenim

biblijskim tekstovima koji se onda prikazuju kao greške. I četvrto, radi se o nevjeri i ne prihvaćanju

biblijskog učenja, i to se onda proglašava greškom. Pa idemo pogledati neke od ovih „grešaka.“

Navodne greške i kontradikcije u samom tekstu

Evo jednog komentara s youtuba na moju propovijed o nepogrešivosti Biblije. Kritičar je napisao ovako:

„...jedno pitanje koje je povezano sa ovom lekcijom; vi verujete u nepogrešivost Biblije [bar tako sam

shvatio iz ove vaše istoimene lekcije] pa kako onda objašnjavate one izjave koje su navedene ovde, npr.

zadnje reči Isusa? I ja licno sam poslije čitanja ovih izjava od mišljenja da evandjelja su protivrečna u

tome šta je Isus zadnje rekao na križu, dal je to bilo "Bože, Bože, zasto si me ostavio" iz Matej 27:46-

ili Luka 23:46 " Tada povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Ovo reče i izdahnu."....

ili Ivan 19:29 " A kad je bio Isus primio ocat, reče: "Svršeno je." Tada nakloni glavu i predade duh."....Ne

pitam iz namere da imam debatu ili svadju nego stvarno me zanima na koji nacin objašnjavate ove

razlike a još verujete u nepogrešivost Biblije?“

Šta biste vi odgovorili? Kao prvo, moje mišljenje je da čovjek nije čitao Bibliju i tako došao do ovakvih

pitanja, nego je čitao knjige ili slušao predavanja koja govore protiv Biblije. Drugo, moj odgovor je bio

otprilike slijedeći:

„(...) ja ne vidim nikakav problem. Niti jedan od evanđelista ne tvrdi da je to bilo sve što je Isus rekao i da

nije rekao ništa više. Dakle, Isus je sigurno rekao sve ono što su oni zapisali a možda i više od toga. Kada

evanđelisti, kao Kristovi očevici, opisuju događaje iz Njegovog života, nigdje ne vidimo detaljne izvještaje.

Oni izdvajaju one pojedinosti koje su vezane za poruku koju žele prenijeti. Zato predlažem da uzmete i

čitate Bibliju kako biste shvatili cjelu poruku i razumjeli kontekst. Pogrešno je izdvajati pojedine stihove i

tumačiti ih zasebno od cjeline.“

Čovjek međutim ne reagira na moje objašnjenje nego nastupa drsko i naš dijalog se tu prekida. Navest

ću još par navodnih kontradikcija.

(46) Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je

sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. (47) Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine

Davidov, Isuse, smiluj mi se!" (Mk 10:46-47)

U Mateju 20:29-34 piše da su bila dva slijepca. I evo, kažu, greška i kontradikcija. Je li ovo kontradikcija?

Ni u kojem slučaju. Marko, koji spominje jednog slijepca, ne kaže da ih nije bilo još. Kada bi Marko rekao

da je bio samo jedan jedini, onda bi to bi bila kontradikcija, a ovako nije. Ovo je uobičajen način pisanja i

govora i dan danas. Gotovo nikada u pisanju ili govoru ne iznosimo sve moguće detalje, nego istaknemo

neke zanimljivosti ili ono što smatramo važnim. Marku je zbog nekog razloga bio važan ili zanimljiv samo

jedan slijepac, Bartimej, i zato samo njega navodi.

Međutim, ovdje ne prestaju navodni problemi s ovim tekstom. U Marku deset piše da je Isus izlazio iz

Jerihona kad je sreo slijepca a u Luki 18 piše da se približavao Jerihonu. Evo prave kontradikcije, zar ne?

Kako i jedno i drugo može biti istina? Neprijatelji Biblije se ne bi trebali radovati prije vremena. Šta ako

su postojala dva Jerihona, stari i novi (kao što i jesu), i tako izlazeći iz jednog, ulazimo u drugi? Gdje je

sad kontradikcija? Nije li u pitanju samo neznanje ljudi koji pronalaze navodne kontradikcije? Postoji i

drugo moguće rješenje problema, a to je prevod. Tekst iz Luke se može prevesti i u smislu da je Isus bio

blizu Jerihona. I to bi itekako moglo biti riješenje navodne kontradikcije. Možda je i više puta u toku dana

ulazio i izlazio iz Jerhona. Ko bi to mogao osporiti?

Šta je dakle bitno kod ovakvih vrsta navodnih kontradikcija? Bitno je da znamo da će nam bolje

poznavanje Biblije, povijesti, zemljopisa, kulture i izvornih jezika pomoći da ispravno razumijemo

tekstove u kojima se nalaze navodne kontradikcije.

Navodno neslaganje Biblije i znanosti

Druga, vrsta nazovi grešaka o kojoj želim da govorim je navodno neslaganje između Biblije i znanosti.

Kažem navodno jer vjerujem da ne postoji stvarno neslaganje. Evo par primjera navodnog neslaganja.

Biblija nije u skladu s teorijom evolucije. Ona veoma jasno uči da je Bog stvorio svijet za doslovnih šest

dana. Teorija evolucije uči da je svijet nastajao procesom evolucije milijardama godina. Da li ovo

dokazuje da Biblija nije istinita? Nipošto! Ako znamo zašto se teorija evolucije naziva teorijom, sve će

nam biti jasno. Teorija evolucije se naziva teorijom zato što nije dokazano da je istinita. Kada bi

znanstvenici uspjeli dokazati da je teorija evolucije istinita, onda se ona više ne bi zvala teorijom. Postoje

dokazi, koji se prikrivaju, a koji jasno pokazuju da je teorija evolucije puka fantazija. S druge strane

postoje nepobitni dokazi koji potvrđuju biblijski izvještaj o stvaranju. Tako slobodno možemo reći da je

teorija evolucije ona koja ima problema da se uskladi sa znanošću, a ne Biblija.

Kao drugi primjer navodne greške u Bibliji navest ću tvrdnju profesora kojeg sam već spomenuo na

početku. Naime, on tvrdi da Bog ne zna koliki je broj pi. Broj pi je 3, 14 159... To je broj koji se dobije

kada se obim kruga podijeli s prečnikom. Odnosno, obim nekog pravilnog kruga možemo izračunati tako

što pomnožimo prečnik kruga s brojem pi. Prema tome, ako je prečnik kruga 10 lakata, onda bi obim bio

10x3,14. Rezultat je 31,4 lakta. I kakve to ima veze s Biblijom pitate se? Pa u Bibliji, u 1 Kraljevima 7:23

piše ovako:

(23) Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo

naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. (1Kr 7:23)

Gdje bi, dakle, prema profesoru, trebao biti problem? Pa trebalo bi pisati da je obim 31,4 a ne 30 lakata.

Da li je ovo stvarno greška? Profesor bi najprije trebao dokazati tri stvari: prvo, da je more bilo

geometrijski pravilnog oblika. U slučaju da je bilo malo jajasto ili elipsasto, njegova teorija pada u vodu.

Drugo, mora dokazati da je opseg mjeren po vanjskom rubu, a ne ispod ruba. I treće, mora dokazati da je

zaokruživanje brojeva pogrešno i grešno. Zaokruživanje brojeva je nešto što činimo svakodnevno, pa čak

i u matematici.

Profesor mi je, između ostaloga, odgovorio da se broj ne može zaokruživati jer bi se more prosulo.

Međutim, izgubio je iz vida činjenicu da ovdje nisu date mjere po kojima se more treba napraviti, nego

se radi o opisu mora koje je već napravljeno.

Dakle, moj odgovor na prigovor da Biblija nije istinita jer se ne slaže sa znanošću je da ta tvrdnja nije

istinita. Biblija se savršeno slaže sa znanošću.

Nerazumijevanje biblisjkog učenja.

Treća kategorija nazovi grešaka je nastala iz nerazumijevanja i pogrešnog tumačenja bibijskog teksta.

Poznati misionar, šeik Ahmed Didat je u jednoj debati iznio razloge zbog kojih on misli da Biblija nije

Božija riječ. Jedan od njegovih argumenata je bio da sama Biblija u prvih pet Mojsijevih knjiga 700 puta

tvrdi kako nije Božija riječ. Začudila me ova njegova izjava i pitao sam se gdje je to pročitao. Evo šta je

rekao (parafraziram):

„U Mojsijevim knjigama na mnogo mjesta piše: Bog reče Mojsiju, a Mojsije odgovori Bogu.“ Dakle, kako

sam ga shvatio, to što je Mojsije rekao Bogu je Mojsijeva, a ne Božija riječ. Ovim on pokazuje da

jednostavno ne razumije biblijsko učenje o inspiraciji ili nadahnuću. O tome sam pisao u posebnoj

brošuri.

Vjerujem da je mnogo ovakvih primjera gdje ljudi nalaze navodne greške, a ne razumiju šta govore niti

šta uporno tvrde.

Ne vjerovanje i ne prihvaćanje biblijskoga učenja.

Pogledat ćemo još jednu vrstu navodnih grešaka u Bibliji a radi se o biblijskim učenjima ili tvrdnjama koje

ljudi jednostavno ne žele da vjeruju ili prihvate. I onda na temelju toga niječu istinitost Biblije.

Ponovo ću navesti prigovor mog prijatelja profesora. Njegov prigovor je kako nije pravedno da Bog ljude

za konačne grijehe kazni beskonačnom kaznom. Drugim riječima, nije pravedno da Bog ljude, koji su

griješili dvadeset ili trideset godina, kazni vječnom mukom. Evo mog odgovora:

Da bismo razumjeli kako je moguće postojanje beskonačne kazna za konačne grijehe dobro je da

razumijemo slijedeće. Ako čovjek uvrijedi čovjeka, npr. profesor drugog profesora, ovaj ga može tužiti i

sud će ga možda i kazniti simboličnom kaznom. Ako neki čovjek uvrijedi kralja vrlo lako može izgubiti

glavu. Hoće li se iko usuditi prigovoriti i reći da je to nepravedno? Vidimo istu uvredu a različite

posljedice. Zašto su različite posljedice? Zato što su uvrijeđene različite osobe. Uvrijediti Njegovo

Veličanstvo je veliki grijeh zbog kojeg će uvrijeditelj izgubiti glavu. E sad, za uvredu Božijeg Veličanstva

uvrijeditelj će snositi vječne posljedice. Posebna otežavajuća okolnost je što je Bog čovjeku dao

mogućnost da se pokaje i primi oproštenje na Božiji način, a čovjek je to drsko odbio.

Na kraju ćemo pogledati nekoliko argumenata misionara i apologete šeika Ahmeda Didata. On je u knjizi

Kuran ili Biblija, iznio nekoliko razloga zbog kojih misli da Biblija nije Božija riječ. Pa evo šta, između

ostalog, kaže (parafraziram):

„Biblja ne može biti istinita jer piše da je Samson magarećom čeljusti pobio 1000 ljudi, a to nemože biti.

Da su svi samo pljunuli na njega, utopio bi se.“

Čovjek jednostavno ne vjeruje da je bilo onako kako piše u Bibliji. Da li njegova nevjera dokazuje da

Biblija nije istinita? Nipošto! On ne vjeruje, ali ja vjerujem.

Dalje kaže da u Bibliji piše kako je Samson otišao kod neke bludnice, a i za druge Božije poslanike piše

kako su učinili ovaj ili onaj grijeh. I to je, prema njegovom mišljenju, dokaz da Biblija nije istinita, jer

Božiji poslanici moraju biti bezgrešni i savršeni.

Mi ne vjerujemo da Božiji poslanici moraju biti savršeni da bi bili poslanici. Jedini savršen je bio Isus Krist.

A za ostale znamo da su bili ljudi kao i mi, sa svojim vrlinama i manama, usponima i padovima. Biblija nas

uči da su pogriješili, ali su za svoje grijehe snosili posljedice. Samson je završio u tamnici iskopanih očiju

te je na kraju poginuo rušeći zgradu na Filistejce. Dakle, to što neko ne vjeruje onome što Biblija kaže,

nije nikakav dokaz da Biblija nije istinita ili da ima grešaka.

Zaključak

Mi vjerujemo da je Biblija nepogrešiva riječ Božija jer nam se Bog Biblije objavio i otvorio nam oči da to

vidimo. A vjerujemo i zato jer ne postoje nikakvi valjani argumenti i dokazi koji bi pokazivali suprotno.

3

Islam o nepogrešivosti Biblije

Islamski teolozi tvrde da je Biblija iskrivljena, puna grešaka i kontradikcija. Čak i na našem jeziku postoje

mnoge islamske knjige u kojima se tvrdi da je Biblija izmijenjena. Prodaju se a neke dijele i besplatno na

mnogim mjestima. Nameće nam se jedno zanimljivo pitanje: Zašto islamski teolozi govore i pišu o

navodnim greškama u Bibliji? U ovom poglavlju ću odgovoriti na to pitanje. Razmotrit ćemo šta Kuran

kaže o Bibliji, a šta kažu islamski teolozi. Pa pogledajmo najprije šta o Bibliji (Tevratu i Indžilu) kaže

Kuran:

„Reci: ‘O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga

što vam objavljuje Gospodar vaš.’...” (5:68)

136. O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u

Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i

u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao. (Sura 4, str.52, 53)

47. i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji

nisu sudili prema onome što je Allah objavio - pravi su grješnici. (Sura 5:47)

48. A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti

im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine

koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne

vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra

učiniti; Allahu ćete se svi vratiti,

pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (sura 5:48, str 60)

111. U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on

priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji

vjeruje. (Sura 12, str 132)

43. Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im -pitajte sljedbenike Knjige ako ne

znate -44. jasne dokaze i Knjige. (sura 16, str 147)

3. On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je* 4. još

prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove

riječi ne vjeruju čeka teška patnja; - a Allah je silan i strog.Sura 3:3,4)

93. Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije

nego što je Tevrat objavljen bio. Reci:"Donesite Tevrat pa ga čitajte, ako istinu govorite!"(Sura 3:93)

Drugim riječima: „Dokažite na temelju Tore da istinu govorite“ ili „Potvrdite Biblijom da istinu govorite.“

Ovo su citati iz Kurana koji pokazuju da Kuran nedvosmislno jasno uči da je Alah objavio Bibliju, da Kuran

potvrđuje Bibliju, da Židovi i kršćani trebaju slijediti Bibliju, suditi na temelju Biblije, da se istina treba

dokazivati na temelju Biblije, da muslimani trebaju vjerovati u Bibliju. Nema nikakvog govora o tome da

je Biblija izmijenjena ili da u njoj ima nekakvih grešaka ili kontradikcija. Osim toga, Kuran sasvim jasno

govori da se Alahove riječi ne mogu izmijeniti:

34. A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi

došla pomoć Naša - a niko ne može Allahove riječi izmijeniti - i do tebe su doprle o poslanicima neke

vijesti.(Sura 6:34)

64. za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti - to će,

zaista, velik uspjeh biti.(Sura 10:64)

114. Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima

smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!

115. Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve

čuje i sve zna.(Sura 6:114, 115) Zatim Sura 18:27

Alahove riječi niko ne može izmijeniti. To se nipošto ne može odnositi samo na Kuran jer, prema Kuranu,

Alahove riječi su i Kuran i Biblija. Eto tako o Bibliji naučava Kuran. A šta kažu Hadisi, koji su pisani puno

kasnije od Kurana? I oni jasno potvrđuju ove istine.

4439. ISPRIČAO NAM JE Abdullah b. Mesleme, kog j e obavijestio Malik b. Enes o onom što je prenio od

Nafia,a on od Ibn Omera: "Jevreji su došli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i spomenuli mu da su čovjek i

žena od njih počinili blud. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,ih upita: 'Šta u vezi bluda nalazite u Tevratu?' Rekoše:

'Da ih osramotimo i da se izbičuju.' Abdullah b. Selam reče: 'Lažete! U njemu je naredba o kamenovanju.

Donesite Tevrat!' Donijeli su ga i otvorili, a jedan od njih stavi ruku na citat o kamenovanju i poče čitati

ono prije i ono poslije njega. Abdullah b. Selam reče: 'Podigni ruku.' Kada je podiže, ispod bijaše citat o

kamenovanju,te kaza: 'Muhammede, istinu je rekao. U njemu je citat o kamenovanju. Allahov Poslanik,

s.a.v.s., naredi te se njih dvoje kamenovaše.(Zbirka Sunen Ebu Davuda, knjiga 6, 4439, str 37)

Ebu Davud jasno uči da je u vrijeme Muhameda postojao Tevrat i nema nikakvog govora o njegovoj

izmjeni. Budući da Kuran i Islamske svete knjige naučavaju kako je Biblija istinita Alahova objava u kojoj

nema promjene, zašto onda moderni Islamski teolozi naučavaju da je Biblija puna grešaka? Takvo što je

u Islamu prvi počeo naučavati Ibn-Khazem 400 godina poslije Muhameda, ali zašto? To je jednostavno

bio jedan pokušaj da se riješi veliki problem, a taj problem je da se učenja Kurana i Biblije nipošto ne

slažu.

A da li je to valjano rješenje? Nipošto. Važno pitanje na koje islamski teolozi trebaju odgovoriti je: Kada

su se ove greške pojavile? Kuran je pisan u sedmom stoljeću poslije Krista i tada (prema Kuranu) u Bibliji

nije bilo nikakvih grešaka. Ako ima grešaka, onda su se morale pojaviti nakon sedmog stoljeća. Međutim,

ovdje dolazimo do još većeg problema. Mi imamo primjerke Biblija koji su stariji i od Muhameda i od

Islama. Znači da imamo one Biblije koje nisu izmijenjene i koje je Kuran potvrdio (i koje su identične

današnjim Biblijama).

Sagledajmo činjenice

Prvo, postoje materijalni dokazi, tj. tisuće rukopisa i ranih prevoda Biblije koji dokazuju da Biblija nikada

nije bila izmijenjena, tj. da su Biblije koje danas imamo identične originalnim Biblijama. To nije mišljenje

teologa, to su činjenice. Tvrditi da je Biblija izmijenjena i da ima grešaka je tvrdnja koja ne samo da se ne

može dokazati, nego se suprotstavlja jasnim činjenicama i dokazima. Drugo, Kuran i Hadisi naučavaju da

je Biblija istina Božija riječ koja nije izmijenjena.

Tvrdnja da je Biblija izmijenjena je tvrdnja koja se suprotstavlja očiglednim dokazima i učenju samog

Kurana.

Kako islamski teolozi odgovaraju na ova pitanja? Evo jednog odgovora iz knjige Opći prikaz islamske

vjere:

Mi vjerujemo u Kur'an i u sve knjige o kojima nas Kur'an upoznaje, a to su „Suhufi Ibrahima (a.s.)“,

„Suhufi Musa (a.s.)“, tj. „Tevrat“, „Zebur Davuda (a.s.)“, i „Inđil“, Isa.(a.s)“ Kur'an je sudija nad njima i

mizan (mjerilo) pomoću kojeg se zna ono što je istinito i točno od njih, za razliku od onog što je iskrivljeno

i izmijenjeno. (...) Stoga, vjerujemo u ono o čemu nas Kur'an izvještava da je od tih knjiga, i smaramo

nevjernikom onoga ko to poriče, i da promjena nije stigla do njih, a ono od tih vijesti što proturječi s

Kur'anom vjerujemo da je iskrivljeno i izmijenjeno. (Ali Attantavi, Opći prikaz islamske vjere, Visoki

Saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 1996, 141, 142).

Vidimo dakle kako ovaj teolog rješava očit problem u islamskoj teologiji: „Kuran i Biblija se ne slažu, znači

Biblija je iskrivljena.“ A šta stim što Kuran uči da Alahove riječi niko ne može izmijeniti? O tome ništa ne

kaže. Postoji i malo drugačiji pristup. Jednom kritičaru Biblije sam postavio slijedeće pitanje:

Nego nisi mi odgovorio na najvažnije pitanje. U videu koji sam priložio tvrdi se da Kuran prihvaća knjige

koje su bile objavljane prije. Prema tome, u vrijeme pisanja Kurana, prema Allahu, odnosno Muhamedu,

u Biblji nisu postojale greške. Ispravi me ako nisam dobro razumio. A sada vi tvrdite da je Biblija puna

grešaka. Ono što ti trebaš objasniti je kada su se te greške pojavile i kakve dokaze imate?

Ono što mi je upitani gospodin odgovorio je bilo prilično nejasno. A otprilike je rekao da Tevrat nije i ne

može biti izmijenjen, ali da Tevrat nije ono što mi imamo u našoj Bibliji niti je Inđil ono što imamo u

Novom Zavjetu. Naša Biblija sadrži neke djelove Tevrata i Indžila i plus mnogo drugog dodanog i

izmijenjenog materijala. Iz njegovog odgovora se da naslutiti da je Indžil ustvari bilo Matejevo Evanđelje

koje je izvorno pisano na Hebrejskom, i izvjesni Q dokument, i ove tekstove danas nemamo. Moj

odgovor je bio ovaj:

Dakle, vjerujemo da je Biblija koju imamo identična izvornoj Bibliji i za to postoje nepobitni dokazi, a za

suprotna mišljenje ne postoje nikakvi dokazi. Također ne postoje nikakvi dokazi za postojenje nekog

drugog Tevrata, Zebura i Indžila. Jednostavno govoriš o stvarima koje su povjesno netačne. Navodno

postojanje Q dukumeta uopće ne ide u prilog hipotezama koje iznosiš. Osim toga, iz Kurana je jasno da je

u vrijeme Muhameda postojao i Tvrat i Zebur i Inđil a to nije ništa drugo nego Biblija koju sada imamo i

koju je Kuran potvrdio kao istinitu Božiju objavu. Jasno je da Kuran potvrđuje da ona nije izmijenjena a i

sam znaš da danas posjedujemo rukopise Biblije koji su daleko stariji od Muhameda . Da je Postojao neki

drugi Tevrat onda bi takav dokument postojao i danas. (Ili bi barem postojali neki povijesni dokazi o

postojanju nekog takvog dokumenta) ... pitanje je ... gdje su kopije tog dokumenta? Jasno je da su

postojale u vrijeme Muhameda. DA LI SU TADA MISTERIOZNO NESTALE? Ili odbijaš da odgovoriš na ovo

moje jasno pitanje? I znate šta? Upitani gospodin je odbio da odgovori na moje pitanje, jednostavno je

ignorirao. A znate li zašto? Jer nema šta odgovoriti.

Zaključak

Šta ćemo zaključiti? Vidjeli smo da Biblija nipošto nije izmijenjena i to je činjenica. Vidjeli smo da Kuran

to potvrđuje. Osim toga Kuran zapovijeda da se u Bibliju vjeruje, da se Biblija slijedi i na temelju Biblije

sudi. Dakle, učenje da je Biblija izmijenjena je učenje koje se ne slaže niti s Biblijom niti s Kuranom niti s

dokazanim činjenicama. Kako onda uskladiti Bibliju i Kuran u onome što različito naučavaju? Vidjeli smo

koji je pristup islamskih teologa. Biblijski pristup je da je samo Biblija istinita Božija riječ. Sve što se ne

slaže s Biblijom treba odbaciti kao neistinito.