SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

BASTIAN KUNDA

NEŽIVOTNA OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

NEŽIVOTNA OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika osiguranja

Voditelj: dr.sc. Ivan Frančišković

Student: Bastian Kunda

Smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 2423008136

Rijeka, lipanj 2014

SADRŽAJ

1. UVOD...................................................................................................................................1

1.1. Problem i predmet istraživanja......................................................................................1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja..............................................................................................1

1.3. Znanstvene metode........................................................................................................2

1.4. Struktura rada.................................................................................................................2

2. Povijesni pregled razvoja osiguranja....................................................................................3

2.1. Razvoj osiguranja...........................................................................................................3

2.2. Pojam i funkcije osiguranja...........................................................................................4

2.2.1. Pojam osiguranja.................................................................................................4

2.2.2. Osnovni elementi osiguranja...............................................................................5

2.2.3. Zaštitna funkcija..................................................................................................6

2.2.4. Mobilizacijsko – alokacijska funkcija.................................................................7

2.2.5. Društveno – socijalna funkcija............................................................................8

2.2.6. Sudionici u osiguranju.........................................................................................8

2.3. Temeljne vrste osiguranja..............................................................................................9

2.3.1. Životno osiguranje...............................................................................................9

2.3.2. Neživotno osiguranje.........................................................................................10

3. Karakteristike neživotnog osiguranja..................................................................................12

3.1. Osnovna obilježja neživotnog osiguranja....................................................................12

3.2. Klasifikacija neživotnih osiguranja..............................................................................13

3.2.1. Imovinska osiguranja.........................................................................................13

3.2.1.1. Osiguranje imovine u užem smislu........................................................19

3.2.1.2. Osiguranje imovinskih interesa.............................................................24

3.2.2. Osiguranje od odgovornosti..............................................................................26

3.2.3. Transportna osiguranja......................................................................................32

3.2.4. Osiguranje motornih vozila...............................................................................40

3.2.5. Neživotna osiguranja osoba...............................................................................44

3.2.5.1. Osiguranje od nezgoda..........................................................................45

3.2.5.2. Zdravstveno osiguranje..........................................................................46

3.2.6. Kreditno osiguranje...........................................................................................48

4. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj.......................................................50

4.1. Osiguravajuća društva u Republici Hrvatskoj.............................................................51

4.2. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj................................................56

5. Trendovi razvoja neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj.........................................62

6. Zaključak.............................................................................................................................66

Popis literature..........................................................................................................................68

Popis ilustracija.........................................................................................................................70

Popis tablica..............................................................................................................................70

Popis grafikona.........................................................................................................................70

Popis shema...............................................................................................................................71

1

1. UVOD

1.1. Problem i predmet istraživanja

U poslovima osiguranja vrlo je bitno imati na umu podjelu osiguranja. Uloga osiguranja je

vrlo značajna kako za pojedinca tako i za cjelokupno društvo u cjelini , pa tako i za zaštitu

čovjeka , te njegove osobne imovine od posljedica na koje on ne može bitno utjecati, ali i od

drugih okolnosti.

Za samu bit osiguranja vežu se pojmovi naknade štete kao najbitnije uloge u imovinskom

osiguranju i isplate osiguranih svota u osiguranju osoba. Osiguranje funkcionira samo u

slučaju ako su doprinosi koje prilaže pojedinac jednaki iznosima očekivanih zahtjeva za

isplatu.

U ovom diplomskom radu problem istraživanja je nedovoljno saznanje i informiranost o

važnosti neživotnog osiguranja u svakodnevnom životu.

Nalazeći rješenja tog problema i podrobnije analiziravši temu istaknut će se predmet

istraživanja, a to je istraživanje osiguranja i analizirati značaj neživotnog siguranja, te ukazati

na njegovo bitno značenje u Republici Hrvatskoj.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja u ovom diplomskom radu je uočiti značajnost neživotnog osiguranja u

Republici Hrvatskoj.

Ciljevi istraživanja su pronalazak odgovora koji će ukazati na važnost neživotnog osiguranja

kao bitnu vrstu osiguranja u Republici Hrvatskoj te iskazati dobivene rezultate znanstvenog

istraživanja.

Da bi se mogli dobiti svrha i ciljevi istraživanja, potrebno je pronaći odgovore na nekoliko

bitnih pitanja:

- Što je osiguranje i koje su njegove temeljne funkcije?

- Koja su temeljne karatkeristike neživotnog osiguranja?

- Koja su neživotna osiguranja, te njegova obilježja?

- Kakvo je financijsko ustrojstvo u Republici Hrvatskoj?

2

- Što nosi budućnost neživotnim osiguranjima?

1.3. Znanstvene metode

Pri istraživanju i obrazlaganju rezultata istraživanja, koji su predočeni u ovom diplomskom

radu, u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće metode: induktivna i deduktivna

metoda, metoda analize i sinteze, metoda konkretizacije, metoda kompilacije, komparativna

metoda.

1.4. Struktura rada

Ovaj diplomski rad je pisan u šest međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, uvodu, ukazuje se na problem i predmet istraživanja, svrhu i ciljeve

istraživanja, znanstvene metode koje su korištene prilikom izrade rada, te struktura samog

rada.

Drugi dio nosi naslov Povijesni pregled razvoja osiguranja. U tom dijelu se formira razvoj

osiguranja, pojam osiguranja i razrađuje se osiguranje na temeljne vrste.

U trećem dijelu koji ima naslov Značajke i karakteristike neživotnog osiguranja objašnjavaju

se osnovna obilježja osiguranja, te se klasificiraju neživotna osiguranja i pobliže opisuje

svako pojedino neživotno osiguranje.

Četvrti dio ima naslov Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj . U njemu se

ističe kakav je financijski sustav Republike Hrvatske i koja osiguravajuća društva posluju na

ovim prostorima.

Peti dio ima naslov Trendovi razvoja neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj, u kojem se

želi naglasiti budućnost neživotnih osiguranja, te prilagodba osiguravajućih društava u

Hrvatskoj osiguravajućim društvima unutar Europske unije.

U posljednjem dijelu, Zaključku iskazuje se sinteza rezlutata istraživanja kojima je dokazan

postavljen predmet i problem.

3

2. Povijesni pregled razvoja osiguranja

U ovom dijelu diplomskog rada obrađuju se sljedeće teme: 1) razvoj osiguranja, 2) pojam i

funkcije osiguranja i 3) temeljne vrste osiguranja.

2.1. Razvoj osiguranja

Prvi oblici ekonomske zaštite od potencijalnih šteta vežu se uz razvoj trgovine i prijevoza

roba i sežu u daleku prošlost. Javljaju se 3000 godina prije Krista u Kini kada se prilikom

transporta robe rizik raspodijeljuje na više manjih rizika. Nadalje, u Hamurabijevom

zakoniku dane su prve pisane odredbe o solidarnoj raspodjeli rizika zbog napada pljačkaša

tijekom prijevoza robe pustinjom, te o odgovornosti graditelja za nekvalitetnu izgradnju

nekog objetka.

Prvi počeci pomorskog osiguranja nalaze se u židovskom Talamudu, po kojem ukoliko

vlasnik broda bez svoje krivice izgubi brod, od zajednice brodara dobiva drugi brod.

U rimskom pravu se nije znalo za institut osiguranja, već je pomorske rizike pokrivalo

pomorskim zajmovima, koji je navodno još bio poznat Feničanima. Pomorski zajam je

uzimao vlasnik broda ili robe prije puta, pa ako su brod i roba stigli na odredište neoštećeni,

vlasnik broda ili robe vraćao je zajam uz ugovorenu kamatu. Pomorski je zajam funkcionirao

kao jedini oblik osiguravateljne zaštite sve do 13. stoljeća.

Ključni preokret na području pomorskog osiguranja dogodio se 1234. godine kad je papa

Grgur VII, dekretom zabranio sklapanje pomorskog zajma zbog lihvarskih kamata koje su

naplaćaivali zajmodavci. Zbog sve većeg razvoja trgovine potreba za osiguravateljnom

zaštitom sve je više rasla, pa su umjesto zabranjenog pomorskog zajma uvedeni fiktivni

kupoprodajni ugovori na temelju kojih se unaprijed plaćao dio novca (premija). Kupoprodaja

se raskidala ako je brod stigao na odredište neoštećen i s teretom (pa nije trebalo platiti

nadoknadu štete) (Andrijanić i Klasić, 2007) .

Razvoj trgovine i sve veći promet tražili su nova rješenja, koja nisu bila u obliku samostalnog

ugovora o osiguranju, već u obliku notarijskih isprava vezanih za kupoprodaju.

Prva notarska isprava o osiguranju koja se odnosi na pomorsko osiguranje vezano uz

kupoprodajni ugovor izdana je 1347. godine u Genovi, gdje je i danas pohranjena.

4

Ubrzo je izdana i prva samostalna polica osiguranja koja se odnosi isključivo na osiguranje i

to 1384. godine u Pisi. Godine 1435. izdan je prvi zbornik pomorskih običaja poznat kao

Barcelonski ordonans, a 1536. godine prva polica životnog osiguranja. Pomorsko osiguranje

brzo se širilo iz Italije u druge zapadnoeuropske i mediteranske zemlje (Andrijanić i Klasić,

2007) .

Razvoj trgovine i pomorstva, počeci industrijalizacije te napredak znanosti, posebno

matematike i statistike, povoljno su utjecali na razvoj osiguranja. Poslom osiguranja počeli su

se samostalno baviti trgovci i poslovni ljudi koji postupno formiraju osiguravajuća društva. U

to doba nastaje vjerojatno najpoznatije osiguravajuće društvo, Lloyd's i to počinje s radom u

Londonu 1686. godine. Lloyd's danas predstavlja veliku korporaciju pojedinačnih privatnih

osiguravatelja i jedno od najvećih tržišta osiguranja na svijetu (Andrijanić i Klasić, 2007) .

U Hrvatskoj je 1884. godine osnovana prva domaća osiguravajuća zadruga Croatia za koju je

temeljni kapital položilo zagrebačko gradsko poglavarstvo u sklopu borbe protiv ekonomske

ovisnosti o strancima (Andrijanić i Klasić, 2007) .

Na području Republike Hrvatske u 2013. godini djelovalo je 26 domaćih i stranih

osiguravajućih društava (www.huo.hr) .

2.2. Pojam i funkcije osiguranja

Danas postoji mnogo različitih definicija osiguranja, te ovisi o složenosti osiguravateljne

djelatnosti, autori daju više ili manje različite defincije.

Funkcije osiguranja proizlaze iz ciljeva i zadaća koje društvena zajednica nameće modernom

sustavu osiguranja. U tom smislu nameću se sljedeće funkcije: funkcija zaštite,

mobilizacijsko-alokacijska i društveno-socijalna (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

2.2.1. Pojam osiguranja

Osiguranje sa stajališta pojedinca je gospodarski instrument kojim pojedinac zamjenjuje mali

određeni iznos, odnosno premiju za veliki neizvjestan financijski gubitak koji bi postojao

kada ne bi bilo osiguranja (Vaughan 2000) .

5

Osiguranje s motrišta društva je gospodarski intrument za smanjivanje i uklanjanje rizika

procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim rizicima, kako bismo mogli

predvidjeti gubitke za promatranu skupinu kao cjelinu (Vaughan 2000) .

U najširem smislu, osiguranje je ekonomski institut društvenog i gospodarskog života kojim

se zaštićuje pojedinac, poslovni subjekt i gospodarski razvoj od ekonomskih štetnih posljedica

prirodnih sila i nesretnog slučaja. Smisao i svrha zaštite ostvaruje se unaprijed prikupljenim

sredstvima – premijama, koje se koriste kasnije za nadoknadu materijalnih i nematerijalnih

gubitaka (oštećenja imovine i tjelesne povrede) (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

Značajke osiguranja su (Andrijašević i Petranović, 1999) :

a) Objedinjavanje rizika je suština osiguranja. Nastale štete pojedinim članovima rizične

zajednice raspodjeljuju se na sve članove zajednice proporcionalno veličini rizika koji

je pojedini član unio u rizičnu zajednicu. Ako postoji dovoljno velik broj promatranih

objekata, osiguravatelj će moći točnije odrediti i veličinu šteta, a time i odgovarajuću

premiju

b) Pokriće slučajnih šteta – štete koje osiguranje pokriva moraju biti slučajne,

nepredvidljive, ali vjerojatne. U protivnom nema mogućnosti njihovog pokrića

c) Transfer rizika predstavlja prijenos rizika sa osiguranika na osiguratelja

d) Naknada štete – u imovinskom osiguranju isplaćuje se naknada za nastalu štetu. U

životnom osiguranju isplaćuje se ugovorena svota, a u osiguranju od odgovornosti

naknada za štetu nastalu trećoj osobi, za koju je osiguranik odgovoran po zakonu ili

ugovoru

2.2.2. Osnovni elementi osiguranja

Za svako osiguranje moraju biti definirani:

· Predmet osiguranja

· Opasnost od kojeg se predmet osiguranja osigurava

· Vrijeme trajanja osiguranja

· Oblik pokrića štete

Predmet osiguranja može biti: materijalni predmet, imovinski interes, osoba, životinja ili

nešto drugo što može biti povrijeđeno, oštećeno, uništeno i sl. Predmet osiguranja mora biti

6

jednoznačno definiran na način da nema dvojbe o njegovim karakteristikama i identifikaciji i

pri ugovaranju osiguranja i kada nastane osigurani slučaj.

Opasnosti od kojih se određeni premdet osigurava mogu djelovati slučajno i iznenada na

osigurani predmet, a posljedice tog djelovanja su uništenje, oštećenje, umanjenje vrijednosti,

nastanak materijalnih obveza, gubitak dohotka i sl. To su primjerice požar, oluja, potres, tuča,

poplava, mraz, skrivene greške u materijalu i konstrukciji stroja, provalna krađa i razbojstvo,

bolest, prometna nezgoda, smrt.

Osiguranje od određenih opasnosti može se ugovoriti samo za buduće djelovanje tih

opasnosti, te ako je njihov nastanak neizvjestan i neovisan od volje osiguranika.

Trajanje osiguranja mora se jasno definirati prilikom sklapanja osiguranja. Štete nastaju u

vremenu pa prema tome i premija osiguranja ovisi o trajanju osiguranja, godišnjem dobu i sl.

Što je razdoblje trajanja osiguranja dulje to je rizik veći, jer je veća vjerojatnost da će se

ostvariti osigurani slučaj u dužem razdoblju.

Oblik pokrića štete, koji na sebe preuzima osiguratelj u odnosu na osiguranika, određuje kako

će se utvrditi odšteta za slučaj djelovanja osigurane opasnosti na osigurani predmet

(Andrijanić i Klasić, 2002) .

2.2.3. Zaštitna funkcija

Zaštitna funkcija je temeljna funkcija osiguranja u kojoj se ogledaju razne metode zaštite

čovjeka i njegove imovine. Unutar te funkcije nalaze se neposredna i posredna zaštita u

osiguranju. Sve aktivnosti neposredne zaštite sadrže dvije skupine mjera: preventivne i

represivne. Mjere preventive čine mjere, instrumenti i aktivnosti kojima je krajnja svrha

uklanjanje ili sprječavanje uzroka koji potencijalno izazivaju rizični događaj sa štetnim

posljedicama. Da bi se zaštitio čovjek i njegova imovina, te mjere su ponekad nedovoljne,

stoga se koriste još i represivne mjere. One se primjenjuju kada se ljudskom nepažnjom ili

djelovanjem drugih sila dogodi događaj kojim je ugrožena imovina ili ljudi. Mjerama

represije se barem djelomično mogu nadomjestiti slabosti u sustavu preventive. Da bi

osiguratelji bili sigurni da osiguranici sudjeluju akitvno i pošteno u mjerama prevencije, nude

svojim osiguranicima mjere stimulacije i sankcija.

7

Osiguratelj može stimulirati osiguranika putem diferenciranih premija, popustima ili

bonusima, te franšizama ili samopridržajima. Isto tako osiguratelj može, u slučaju da se

osiguranik ponaša neodgovorno prema osiguranom sredstvu ili da je svojim propustom

prouzročio štetu, primjeniti metodu diferencirane premije, doplatke na premiju, te

proporcionalno smanjenje obaveze osiguratelja.

Kod funkcije posredne zaštite cilj je osiguratelja da nadoknadi eventualno nastalu štetu

nastupom štetnog događaja osiguraniku, kako je prethodno dogovoreno u ugovoru o

osiguranju. Upravo ta ekonomska zaštita je temelj posredne zaštite i temelj cjelokupnog

sektora osiguranja u cjelini. Obilježja koja su pristuna kod posredne zaštite su sigurnost,

stabilnost i kontinuitet poslovanja koje osiguratelj jamči osiguraniku.

2.2.4. Mobilizacijsko – alokacijska funkcija

Mobilizacijsko – alokacijska funkcija predstavlja prijenos sredstava od suficitarnih jedinica,

tj. njihova štednja se preusmjeruje deficitarnim jedinicama financijskih tržišta. Uplatom tih

svojih štednih uloga, osiguranici kupuju vlastitu sigurnost sredstvom premije osiguranja, dok

osiguravajuće društvo ta sredstva koristi za pokriće preuzetih obveza na financijskim

tržištima. Ova funkcija vrlo je bitna za cjelokupno gospodarstvo, te uz to ona pokazuje i

razvijenost tržišta kapitala. Kroz ovu funkciju društva za osiguranje istodobno djeluju sa više

ciljeva, kao što su (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· prikupljaju viškove suficitarnih jedinica nudeći tržištu razne oblike osiguranja imovine

i osoba

· potiču individualnu štednju i brigu pojedinca za budućnost

· alociraju plasmane gospodarsko deficitarnim sektorima

· pridonose razvoju financijskih tržišta poslovnim i vlasničkim integracijama s drugim

institucijama

· ulažu u državne i komunalne vrijednosnice, te tako podupiru razvojnu, zdravstvenu i

socijalnu politiku

· razvijaju zajednički financijske proizvode s drugim, vlasnički povezanim i

nepovezanim financijskim institucijama

· pogoduju modernizaciji sustava garancija

8

2.2.5. Društveno – socijalna funkcija

Društveno – socijalnu funkciju osiguranje ostvaruje kroz potpunu ekonomsku, zdravstvenu i

socijalnu zaštitu čovjeka, obitelji i nacije. Ekonomska zaštita podrazumijeva materijalnu

naknadu za nastale štete i isplatu osiguranih svota u mnogobrojnim vrstama i podvrstama

osiguranja imovine i osoba. Jedino je na ekonomskoj zaštiti i sigurnosti standarda življenja

moguće razvijati društvo smjerom njegovog svekolikog napretka. Jednako tako, čak i s više

socijalnog obilježja, životna osiguranja pridonose zadovoljenju budućih potreba i pokriću

budućih troškova čovjeka (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

2.2.6. Sudionici u osiguranju

Osnovni sudionici u osiguranju su: osiguravatelj, ugovaratelj osiguranja, osiguranik i

reosiguravatelj.

Osiguravatelj je društvo za osiguranje, odnosno pravna osoba s kojom je sklopljen ugovor o

osiguranju i koja se obvezuje da će ugovaratelju osiguranja, tj. korisniku osiguranja

nadoknaditi štetu u skladu s uvjetima osiguranja. Osiguravajuće društvo nastupa na

financijskom tržištu prikupljajući novčana sredstva putem polica osiguranja koje zatim

financijski plasira na tržište u skladu sa Zakonom o osiguranju. Stoga, glavne obveze

osiguravatelja su izdavanje polica osiguranja i isplata osigurnine.

Ugovaratelj osiguranja je osoba s kojom osiguravatelj sklapa ugovor o osiguranju.

Ugovaratelj je dužan plaćati premiju i ispunjavati ostale obveze iz ugovora prema

osiguravatelju, no istovremeno ne mora biti i osiguranik. U tom slučaju ugovaratelj nema

mogućnosti koristiti prava iz osiguranja bez pristanka osiguranika.

Osiguranik je osoba iz ugovora o osiguranju čiji je imovinski interes osiguran i kojoj

pripadaju prava iz osiguranja, te osoba od čijeg doživljenja, smrti, invaliditeta ili narušenog

zdravlja ovisi isplata nadoknade iz osiguranja. Prava iz osiguranja osim osiguraniku mogu

pripadati korisniku osiguranja (u slučaju smrti osiguranika). Korisnika, u pravila, određuje

ugovaratelj u dogovoru s osiguranikom.

Reosiguravatelj je osiguravajuće društvo koje ugovorom o reosiguranju (ugovorom o

ponovnom osiguranju dijela preuzetih rizika od izravnog osiguravatelja) preuzima obvezu da

izravnom osiguravatelju plati dio ili čitav iznos štete koju bi on trebao platiti svom

9

osiguraniku. Za preuzetu obvezu, početni osiguravatelj se obvezuje da će platiti

reosiguravatelju određenu premiju reosiguranja (Andrijanić i Klasić, 2007) .

2.3. Temeljne vrste osiguranja

Postoji izuzetno puno kriterija temeljem kojih se vrši podjela osiguranja. Danas je prihvaćena

podjela osiguranja na poslove životnog i poslove neživotnog osiguranja, a isti taj kriterij

zastupljen je i u hrvatskom Zakon o osiguranju (Narodne novine 151/05) .

2.3.1. Životno osiguranje

Životnim osiguranjima se rizik prerane smrti dijeli na veću skupinu ljudi koji čine rizičnu

zajednicu osiguranja života. Ugovorom o životnom osiguranju rizik prerane smrti povećava se

prema isteku roka na koji je sklopljen. Rizik za osiguratelja nije sadržan u dvojbi hoće li

osiguranik umrijeti nego kad će se to dogoditi. Ako osiguranik umre prije očekivanog dana,

osiguratelj je izgubio premije i troškove oportuniteta od ulaganja.

Ako se životno osiguranje sklapa za pokriće rizika staračke ovisnosti, onda je doživljenje

poželjan ishod za osiguranika i osiguratelja. Osiguratelj je za cijelo vrijeme trajanja ugovora

iz premija pokrivao svoje i posredničke troškove, a ostatak ulagao i oplođivao. Tako je

ostvarena korist za osiguratelja koja se ogleda u isplaćenoj osiguranoj svoti uvećanoj za

ostvareni dobitak koji priprada osiguranicima.

Međutim, kad nastupi prerana smrt, isplata osigurane svote dospijeva u cijelosti. Budući da

nema djelomične isplate osigurane svote, police životnih osiguranja su nominalno potpuno

konzumirajuće.

S pravne točke motrišta, u ugovorima o osiguranju života pojavljuje se nekoliko subjekata:

ugovaratelj osiguranja, osiguranik i korisnik osiguranja.

Ugovaratelj osiguranja je osoba koja sklapa ugovor o osiguranju života, obvezujući se na

plaćanje premije, te joj pripadaju sva prava iz ugovora o osiguranju. Među pravima je pravo

određivanja korisnika osiguranja, kao i pravo opoziva ili promjene prethodno određenog

korisnika. To pravo ugovaratelj pridržava sve do nastupanja osiguranog slučaja.

10

Osiguranik je osoba o čijoj smrti ili doživljenju ovisi isplata ugovorene osigurane svote.

Korisnik osiguranja je osoba u čiju se korist osiguranje sklapa. Korisnici mogu biti više

osoba. U mješovitom životnom osiguranju za slučaj smrti i doživljenja razlikuju se korisnici

za slučaj smrti od korisnika za doživljenje. Uobičajeno je da se na policama osiguranja života

kao korisnik za slučaj smrti navedu nasljednici, odnosno, supružnik, djeca i tome slično, a za

doživljenje sam ugovaratelj osiguranja (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

Osnovni oblici životnih osiguranja su (Narodne novine 100/09) :

1. Životno osiguranje

2. Rentno osiguranje

3. Dopunska osiguranja uz životno osigurnje

4. Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja

5. Životna ili rentna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik

6. Tontine

7. Osiguranje s kapitalizacijom isplate

2.3.2. Neživotno osiguranje

Napredak i poboljšanje osiguravajućih institucija pratio je i ekonomski, tehnološki i sveopći

napredak ljudskog čovječanstva. Tako je i napredovala funkcija zaštite čovjeka i njegove

imovine i djelatnosti. Kod neživotnog osiguranja, osiguravatelj se obvezuje osiguraniku

nadoknaditi štetu koja je mogla nastati slučajno ili pak krivnjom ugovaratelja osiguranja,

osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je ta njegova obveza za određenu štetu

isključena iz ugovora o osiguranju.

Za razliku od životnog osiguranja, gdje je predmet osiguranja ljudski život, kojem nije

moguće utvrditi stvarnu vrijednost, a samim time niti vrijednost štete, koja može nastati

ukoliko se život osiguranika dovede u pitanje, kod osiguranja imovine, vrijednost same

imovine se može točno utvrditi. Kako je moguće utvrditi vrijednost imovine, tako se i

vrijednost nastale štete na toj imovini također može točno utvrditi.

Gledajući poziciju osiguratelja, on bi morao prilikom sklapanja ugovora o osiguranju sa

ugovarateljem točno navesti u njemu koje uvjete isključuje kod priznavanja pojedine vrste

osiguranja. Na taj način se osiguratelj osigurava, odnosno neće nadoknaditi štetu u slučaju da

11

se osiguranik ne ponaša u skladu sa ugovorom, tj. da se ne ponaša pošteno ili u slučaju da

osiguranik nije dobro razumio koje su štete pokrivene sklopljenom policom.

Neživotna osiguranja se prema Zakonu o osiguranju mogu podijeliti na sljedeći način

(Narodne novine 100/09) :

1. Osiguranje od nezgode

2. Zdravstveno osiguranje

3. Osiguranje cestovnih vozila

4. Osiguranje tračnih vozila

5. Osiguranje zračnih letjelica

6. Osiguranje plovila

7. Osiguranje robe u prijevozu

8. Osiguranje od požara i elementarnih šteta

9. Ostala osiguranja imovine

10. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila

11. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica

12. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila

13. Ostala osiguranja od odgovornosti

14. Osiguranje kredita

15. Osiguranje jamstava

16. Osiguranje raznih financijskih gubitaka

17. Osiguranje troškova pravne zaštite

18. Putno osiguranje

12

3. Karakteristike neživotnog osiguranja

U ovom dijelu diplomskog rada obrađuje se sama tema ovog diplomskog rada, tj. obrađuje se

neživotno osiguranje i to kroz sljedeća poglavlja: 1) osnovna obilježja neživotnog osiguranja i

2) klasifikacija neživotnih osiguranja unutar koje se nalaze: imovinsko osiguranje, osiguranje

od odgovornosti, transportna osiguranja, osiguranje motornih vozila, neživotna osiguranja

osoba i ostala neživotna osiguranja.

3.1. Osnovna obilježja neživotnog osiguranja

S obzirom na to da neživotna osiguranja obuhvaćaju imovinske i osobne rizike, te osiguranje

od odgovornosti, potrebno je izdvojiti njihova zajednička obilježja (Andrijanić i Klasić,

2007):

· Trajanje osiguranja je, u pravilu, jednogodišnje

· Ako je osiguranje sklopljeno kao višegodišnje ili dugoročno osiguranje onda se

obnavlja svake godine

· Premija se može, ali ne mora mijenjati svake godine

· Moguće je proširenje pokrića

· Ugovor je na snazi i nakon nastale štete (osim u slučaju smrti u osiguranju nezgode)

· Može se dogoditi više šteta po jednoj polici

· Moguća je velika razlika u veličinama šteta, jer veličine šteta nisu poznate prigodom

sklapanja osiguranja, pa čak ni u trenutku nastanka štete

· Nema štedne komponente

· Zaračunata bruto premija je policirana premija

· Računa se prijenosna premija.

13

3.2. Klasifikacija neživotnih osiguranja

Grupiranje vrsta osiguranja provodi se na temelju srodnosti rizika koje pokrivaju i na temelju

zajedničkih obilježja rizika. Posebno treba naglastiti da je ovaj prikaz samo jedan od mogućih

način prikazivanja općih karakteristika neživotnih osiguranja (Andrijanić i Klasić, 2007) .

3.2.1. Imovinska osiguranja

Unutar ove skupine osiguranja postoji podjela na osiguranje imovine u užem smislu i

osiguranje imovinskih interesa.

Kroz život, ljudi radeći pokušavaju steći neke oblike imovine da bi si priuštili što lagodniji

život u sadašnjosti, ali i sigurnost u budućnosti. Promatrajući svakodnevne pojave koje se

događaju oko čovjeka, javlja se potreba za zaštitom od mogućih nesretnih događaja, bilo za

ljudski život bilo za njegovu imovinu.

Iako se ljudi pokušavaju zaštititi od vanjskih negativnih utjecaja, to ipak nije u potpunosti

moguće. Imajući na umu da postoji mogućnost većih šteta od onih koje čovjek može sam

nadomjestiti ili popraviti, javlja se potreba za sklapanjem ugovora o osiguranju s

odgovarajućim osiguravajućim društvom koje se bavi poslovima osiguranja.

Osiguranje imovine predstavlja obveznopravni odnos u koji ulaze ugovaratelj osiguranja s

jedne strane i ovlašteni osiguravatelj s druge strane, radi zaštite ili osiguranja imovine i

imovniskih interesa bilo samog ugovaratelja, osiguranika ili pak treće osobe.

Ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake

osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja. Osiguranik može biti samo osoba

koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače

pretrpjela neki materijalni gubitak i može zahtijevati naknadu nastale štete pokrivene

osiguranjem samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu u

trenutku nastupanja osiguranog slučaja (Andrijanić i Klasić, 2007) .

Ugovor se sklapa na temelju usmene ili pismene ponude, a sklopljen je u trenutku kad

ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića. Nadalje, ugovori o osiguranju mogu se

podijeliti na zakonski obvezne ugovore i dobrovoljne ugovore, te se ugovor o osiguranju još

može podijeliti na ugovore s određenim rokom trajanja i neodređenim rokom trajanja.

14

Sklapanjem ugovora o osiguranju ugovorne strane se obvezuju preuzeti utvrđene obveze i

prava koji su definirani u samom ugovoru. Ti ugovori koji su skopljeni ogledaju se u obliku

police osiguranja ili lista pokrića.

Polica osiguranja i list pokriča su formalno pisani ugovori o osiguranju koji se ispisuju na

obrascu osiguravatelja, te ih zajednički potpisuju ugovorne strane. Polica osiguranja i list

pokrića imaju valjanost legitimacijskog dokumenta, jer se osiguranik ili korisnik osiguranja

pred osiguravateljem legitimiraju kao nositelji prava temeljem ugovora o osiguranju.

List pokrića je potvrda o sklopljenom osiguranju kojom se može privremeno zamijeniti

polica. List pokrića sadrži bitne dijelove ugovora o osiguranju. Ukoliko je za izdavanje police

osiguranja potrebno dulje vrijeme ili ako se osiguranje sklapa bez poznavanja svih relevantnih

podataka za ispravan izračun premije osiguravatelj izdaje list porkića. List porkića obvezno

potpisuje osiguravatelj. Ugovaratelj na temelju lista porkića plaća dio premije osiguranja i

osiguranje počinje važiti s datumom početka osiguranja navedenim u listu pokrića. Jedna ili

više polica osiguranja izdaje se naknadno kada su poznati svi elementi za kalkulaciju premije

i tada list pokrića prestaje važiti (Andrijanić i Klasić, 2007) .

Sklapanju ugovora o osiguranju mora prethoditi također i određivanje vrijednosti osiguranog

predmeta u novčanom obliku. Upravo ta vrijednost može se odrediti prema više načina:

stvarnoj cijeni, knjigovodstvenoj cijeni, novonabavnoj cijeni, tržišnoj cijeni ili ugovorenoj

cijeni. U duhu poštenog poslovanja, teži se da ta vrijednost osiguranog predmeta bude realna.

Iznos vrijednosti osiguranog predmeta upisuje se u ugovor o osiguranju kao svota osiguranja.

Da bi ugovor o osiguranju tekao bez ikakvih poteškoća sa strane ugovaratelja osiguranja, on

je dužan uplaćivati premiju za koji se iznos prethodno dogovorio sa osiguravateljem. Premija

se u pravilu plaća odjedanput pri sklapanju ugovora, no može se i plaćati obročno u

dogovorenim rokovima. Ako je ugovoreno plaćanje premije odjednom, tada se ugovaratelj

osiguranja obvezuje uplatiti na račun osiguravatelja svotu premije na dan sklapanja ugovora.

Obročno plaćanje premije ugovara se na način da se prvi obrok premije plati na dan sklapanja

ugovora, a ostatak obroka se plaća prema ugovorenim rokovima. U slučaju da ugovaratelj

kasni sa plaćanjem premija, osiguravatelj može obračunati ugovorene zatezne kamate.

15

Da bi se ugovor o osiguranju odvijao po planu, potrebno je da se ugovorne strane drže svojih

obveza koje se nalaze unutar samog ugovora o osiguranju, ali i obveza koje su načelno

moralne i poštene da se ugovor izvrši na obostrano zadovoljstvo.

Ugovaratelj imovinskog osiguranja dužan je obavijestiti osiguravatelja o bilo kojoj promjeni

okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja koje mogu biti važne za promjenu rizika. Dužan je i

obavijestiti osiguravatelja u slučaju da je rizik povećan nekim njegovim postupkom.

Osiguranik je osoba čija se imovina osigurava ugovorom o osiguranju. On se prema toj

osiguranoj imovini treba odnositi s pažnjom poštenog pojedinca, odnosno mora se ponašati u

duhu dobrog gospodarstvenika. Da bi osiguranik spriječio ostvarenje osiguranog slučaja,

dužan je poduzeti sve preventivne mjere koje su u njegovoj moći. U slučaju nastupa

osiguranog slučaja, osiguranik ima pravo zahtijevati naknadu štete dogovorenu iz ugovora o

osiguranju.

Osiguravatelj je osoba koja je dužna pažljivo ocijeniti okolnosti vezane za ocjenu rizika.

Temeljna, ali i najvažnija obveza oiguravatelja jest naknada štete osiguranicima ili

korisnicima ugovora o osiguranju u slučaju nastanka osiguranog slučaja. Tijekom sklapanja

ugovora o osiguranju, osiguravatelj mora obavijestiti osiguranika o uvjetima osiguranja, ali i

tijekom samog trajanja, osiguravatelj se obvezuje da će u slučaju bilo kakve promjene uvjeta

obaviještavati osiguranika.

Imovinska osiguranja su vrlo bitna skupina osiguranja iz razloga što nije moguće predvidjeti

svakodnevne događaje koji su vezani za poslovanje ili život pojedinca ili skupine, stoga se na

taj način makar djelomično olakšava poslovanje i neizvjesnost koja vlada u svakodnevnom

životu.

Ipak, u prilog ovoj tvrdnji ne ide činjenica, da je u 2013. godini postotak imovinskih

osiguranja vrlo mali. Istraživanje koje je provela Hrvatska gospodarska komora, točnije

Centar za poduzetništvo, inovacije, i tehnološki razvoj dovelo je do poražavajućih brojki u

pogledu imovinskog osiguranja. Naime, iako je srednje i malo poduzetništvo u Hrvatskoj

najviše zastupljeno od ukupnog broja poduzetnika i to sa 99,8% , brojke govore da više od

90% obrtnika, malih i srednjih poduzetnika ili uopće nema ili osigurateljno pokriće ili ono

pokriva samo manji dio rizika kojima je izloženo njihovo poslovanje (www.business.hr) .

16

Zajednička obilježja imovinskih osiguranja jesu (Frančišković 2004.) :

· Daju pokriće osiguraniku za gubitak ili oštećenje materijalne imovine, koja može biti

pokretna i nepokretna imovina i zalihe (uključene životinje i usjevi)

· Štete su relativno česte, ali se zbog svoje materijalne prirode brzo prijavljuju i

rješavaju

· Šteta se nužno ne namiruje u novcu, već se oštećena stvar može zamijeniti ili

popraviti

Opasnosti koje su ovim osiguranjima pokrivene se mogu podijeliti na osnovne i dopunske.

Osnovne opasnosti obuhvaćaju (Frančišković 2004) :

· Požar, pod kojim se, prema uvjetima osiguranja, podrazumijeva vatra koja je nastala

izvan određenog vatrišta ili vatra koja je ovo mjesto napustila i sposobna je dalje se

širiti svojom vlastitom snagom

· Udar groma, kod kojeg su pokrivene štete zbog djelovanja snage ili topline groma, te

štete od udara predmeta srušenih gromom

· Eksplozija, osim eksplozije nuklearne energije, kojom se smatra iznimno iskazivanje

sile osnovano na tendenciji plinova ili pare da se prošire

· Oluja odnosno vjetar iznad određene brzine predviđene uvjetima osiguranja

· Grad (tuča)

· Oštećenja uzrokovana zrakoplovom, vozilima ili životinjama na osiguranom objektu

(udar i pad)

· Manifestacije i demonstracije kojima se smatraju organizirano ili spontano javno

izražavanje raspoloženja skupine građana

Dopunske opasnosti obuhvaćaju (Frančišković 2004) :

· Potres (može biti i osnovna opasnosti ako su definirani uvjeti osiguranja i pripadajući

cjenik premija)

17

· Poplave, bujice i visoke vode, pod kojom se smatra stihijsko neočekivano poplavljenje

terena od stalnih voda (rijeka, jezera, mora i dr.) zbog tog što se voda izlila iz korita ili

provalila obrambeni nasip ili branu

· Istjecanje tekućina (lekaža), pod čime se smatra istjecanje tekućina odnosno izlaženje

plinova iz nepokretnih posuda – cisterni, cjevovoda i sl., ako tekućina istječe zbog

iznenadnog puknuća posude ili neočekivanog kvara na ugrađenim uređajima za

ispuštanje i istakanje tekućine

· Izlijevanje užarene tekućine odnosno rastopljene mase izvan mjesta određenog za

ispuštanje i odvođenje

· Klizanje tla, pod kojim se smatraju iznenadni pokreti zemljine površine na kosim

terenima s jasnim manifestacijama lomova na površini tla i srozavanja, koji s pojavom

jakih deformacija i širokim pukotinama na građevinskim objektima nastaju u kratkom

razdoblju

· Snježnu lavinu, kao snježnu masu u pokretu koja se otkida s planinskih obronaka

· Odronjavanje kao otkidanje i pad materijala kao geološke pojave

· Pucanje i izlijevanje iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi

· Samozapaljenje zaliha, ako su zalihe uskladištene i ostale radnje izvršene u skladu sa

zakonskim odnosno tehničkim propisima.

Opasnosti koje osiguravatelji pokrivaju još obuhvaćaju (Andrijanić i Klasić, 2007) :

· Lom strojeva

· Lom stakla

· Provalnu krađu i razbojstvo

· Krađu inventara (najznačajnija opasnost za pokretnu imovinu)

· Štete u kućanstvu

· Uginuće životinja

· Troškove liječenja životinja

· Građevinske nezgode na objektima u izgradnji i montaži

Često se u svijetu za osiguranje imovine odnosno osiguranje industrijskih i komercijalnih

rizika od požara, udara groma, eksplozije i pada letjelice te širokog spektra drugih opasnosti,

18

koje se posebno ugovaraju, koristi naziv „All risks“ (svi rizici) . U europskoj praksi skraćeni

naziv za ta osiguranja je FLEXA (Fire, Lightning, EXplosion, Aircraft) (Andrijanić i Klasić,

2007) .

Predviđene nadoknade za nastale štete u imovinskim osiguranjima jesu (Frančišković 2004) :

· Na stvarnu vrijednost, koju čini amortizirana vrijednost predmeta

· Na novu vrijednost, koju čini cijena zamjene novim predmetom.

Isključenja iz osiguranja vezana su uz pojedine vrste osiguranja, a odnose se na (Andrijanić i

Klasić, 2007) :

· Štete nastale zbog nuklearnih rizika, rata i civilnih nereda

· Imovinu koja se osigurava po pomorskoj polici, robu u transportu, te novac i

dokumente u transportu koji su također isključeni iz pokrića, ako nije drugačije

ugovoreno

· Nedostaci osigurane stvari (ako nije drugačije dogovoreno)

· Namjerno prouzročene štete

· Istrošenost predmeta osiguranja

· Rizici poput određenih bolesti stoke („kravlje ludilo“), koje su isključene ako nisu

posebno specificirane u polici osiguranja

· Gubitak kvalitete usjeva, koji je obično moguć samo kao dopunsko osiguranje .

Čimbenici koji utječu na visinu premije jesu sljedeći (Andrijanić i Klasić, 2007) :

· Iznos svote osiguranja (ili broj soba u osiguranju u kućanstvu)

· Lokacija

· Je li to kuća ili stan ili poslovni objekt

· Tip i vrsta gradnje

· Starost građevinskog objekta

· Vrsta i starost opreme

· Oprema za zaštitu od provale

19

· Oprema za zaštitu od požara

· Koristi li se imovina za neki posao ili ne

· Je li osiguranik i vlasnik ili iznajmljuje nekretninu ili pokretninu

· Je li ugovorena primjena franšize.

3.2.1.1. Osiguranje imovine u užem smislu

Osiguranje imovine u užem smislu moguće je klasificirati po različitim kriterijima.

Tradicionalni pristup u razlikovanju pojedinih vrsta i podvrsta osiguranja imovine u užem

smislu dopušta sljedeću podjelu (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

1) Osiguranje industrije i trgovačke djelatnosti

2) Privatna osiguranja

3) Osiguranje poljoprivrede

4) Osiguranje prometnih sredstava

Shema 1. : Podjela osiguranja imovine u užem smislu

Izvor: Ćurak, M. i Jakovčević, D., 2007., Osiguranje i rizici, str. 131

OSIGURANJE

IMOVINE U UŽEM SMISLU

Osiguranje

industrijske i

trgovačke djelatnosti

Privatna osiguranja Osiguranja

poljoprivrede

Osiguranje

prometnih

sredstava

20

1) Osiguranje industrije i trgovačke djelatnosti

Osiguranje industrije i trgovačke djelatnosti praktički obuhvaća osigurljive rizike svojstvene

poduzetničkim aktivnostima. Industrijski se rizici, u ovom kontekstu, razlikuju od trgovačkih

s obzirom na kriterij proizvodnih spram neproizvodnih gospodarskih subjekata.

Budući da je predmet osiguranja djelatnost, industrijskim rizicima izložene su proizvodne, a

trgovačkim (komercijalnim) neproizvodne djelatnosti gospodarstva. U osiguranje industrije i

trgovačke djelatnosti mogu se ubrojiti sljedeće podvrste (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· Osiguranje industrijskih, obrtničkih, trgovačkih i sulužnih tvrtki

· Osiguranje strojeva

· Osiguranje objekata u izgradnji

· Osiguranje objekata u montaži i montažne opreme

· Osiguranje računala

· Osiguranje od rizika prekida rada (šomažno osiguranje)

· Garancijsko osiguranje

· Osiguranje filmske proizvodnje

· Osiguranje robe u hladnjačama

· Osiguranje stvari u rudnicima .

Rizici navedene grupe osiguranja klasificiraju se prema razredima opasnosti u odnosu na

djelatnost kojom se bavi osiguranik. Ugovorima o osiguranju pokrivaju se osnovni rizici za

sljedeće opasnosti: požar, udar groma, eksplozija, oluja, grad(tuča).

Osiguranje od rizika prekida rada ili šomažno osiguranje temelji se na osiguranju rizika

požara, polave i nekih drugih opasnosti, ali pokriva i rizike izmaklog dobitka, plaća te fiksnih

troškova uključujući amortizaciju. Prema tome, posebnost te vrste industrijskog osiguranja je

u uvjetovanosti pokrića rizika izmaklog dobitka, gubitka plaća i nadoknade fiksnih troškova

zaključenjem ugovora o osiguranju od opasnosti požara i poplave. Stoga se izračun premije

šomažnog osiguranja sastoji od riziko premije koja pokriva osnovne opasnosti požara i

poplave te dopunske riziko premije za rizike izmaklog dobitka, plaća i fiksnih troškova

(Ćurak i Jakovčević, 2007) .

21

Garancijsko osiguranje štiti osiguranika ako je izdavanjem garancije preuzeo obvezu pokrića

šteta za greške na isporučenim proizvodima. Predmet osiguranja kod garancijskog osiguranja

je proizvod ili objekt koji je osiguranik isporučio ili predao na korištenje trećoj osobi (kupcu),

a za greške koje su posljedica neispravnosti ili nedostatka osigurane stvari. Garancijsko

osiguranje vrijedi samo za razdoblje garantnog roka koje je definirano u kupoprodajnom

ugovoru. Osim toga, za sklapanje ugovora o garancijskom osiguranju potrebna je naglašena

obzirnost i uzajamno povjerenje ugovornih strana kako bi se izbjegli slučajevi rješavanja šteta

koje su posljedica najtežih rizika (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

2) Privatna osiguranja

Privatna osiguranja su imovinska osiguranja koja su izdvojena u zasebnu vrstu osiguranja radi

razlikovanja te vrste od industrijskih i trgovačkih osiguranja. U pravilu se ovim osiguranjima

pokrivaju rizici svojstveni objektima i predmetima kojima raspolažu fizičke osobe i kućanstva

ili se ne osiguravaju u okviru osiguranja industrije i trgovačkih djelatnosti.

Privatnim osiguranjima obuhvaćene su sljedeće podvrste osiguranja (Ćurak i Jakovčević,

2007) :

· Osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti

· Osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva

· Osiguranje stakla od loma

· Osiguranje priredbi za slučaj atmosferskih oborina

· Osiguranje kućanstva .

Predmet osiguranja kod privatnih osiguranja su: poljoprivredna gospodarstva, zgrade,

namještaj i ostale pokretne stvari, roba i zalihe u trgovačkim i ugostiteljskim tvrtkama,

muzeji, izložbene stvari, kazališta, cirkusi, sajmovi i slične priredbe, zalihe drva i ugljena na

slobodnom prostoru, šume, srušena stabla i drvo na šumskom prostoru, niskogradnje

(željezničke pruge, nasipi, mostovi, ograde, ceste, avionske piste i sl.).

Osigurane opasnosti kod privatnih osiguranja definiraju se i ugovaraju gotovo identično kao i

kod industrijskih i trgovačkih osiguranja. To osobito vrijedi za osiguranje od opasnosti

požara, poplave i nekih drugih opasnosti. Različiti mogu biti predmeti i subjekti osiguranja.

22

Osiguranja od opasnosti provalne krađe i razbojstva mogu biti pokretne stvari u zgradama ili

prostorijama, namještaj i uređaji u uredima; novac, dragocjeni predmeti, vrijednosni papiri,

zbirke, kolekcije; roba, sirovine, poluproizvodi, gotov materijal, pomoćni i potrošni materijal i

sitni inventar.

Tim se osiguranjem pokrivaju rizici izvršenja provalne krađe ili razbojstva te pokušaj

izvršenja provalne krađe ili razbojstva. Osiguranje ne pokriva štete: od provalne krađe čiji su

počinitelji članovi obitelji osiguranika; obične krađe i pronevjere; posrednih gubitaka koji su

prouzrokovani nastankom osiguranog slučaja (gubitak zarade); te od manjka utvrđenog

popisom imovine.

Predmet osiguranja kod osiguranja stakla od loma su: stakla svih vrsta, slike, natpisi i ukrasi

izrađeni na osiguranom staklu te ulična zrcala za reguliranje prometa; svjetleći natpisi i

reklame, neonske i ostale svjetleće cijevi sa pripadajućim uređajima, mramorne ploče ili ploče

od umjetnog kamena na stolovima, pultovima, regalima; porculanski umivaonici i zahodske

školjke; kulturni, povijesni i nadgrobni spomenici od mramora, kamena, betona i kovine.

Osiguranjem stakla od loma isplaćuje se osigurnina uslijed uništenja ili oštećenja osiguranog

predmeta za sve opasnosti kojoj je mogla biti izložena osigurana stvar.

Osiguranjem priredbi (sportskih, umjetničkih) za slučaj atmosferskih oborina pokriva se

gubitak osiguranikova očekivanog prihoda od održane priredbe samo ako je održana na

otvorenom. Osiguranje nadoknađuje štetu u visini očekivanog bruto – prihoda, te troškove

nastale prilikom organizacije priredbe. Osigurani rizici su snijeg, kiša, tuča.

Osiguranje kućanstva je kombinirano osiguranje koje pokriva štete na predmetima u stalno

nastanjenom stanu i pomoćnim prostorijama stana (tavan, podrum, garaža, šupa, terasa) koji

su vlasništvo osiguranika i članova njegova kućanstva. Ovo osiguranje obuhvaća sljedeće:

stvari koje služe uređenju stana, za osobnu uporabu i potrošnju; gotov novac, vrijednosne

papire, dragocjenosti, umjetnine, zbirke i antikne predmete; boju na zidovima te podne i

stropne obloge, stakla na prozorima i vratima stana, električne kućanske aparate i uređaje;

odgovornost osiguranika i osoba koje s njime žive u zajedničkom kućanstvu za štete prema

trećim osobama. Osigurane opasnosti su: požar, djelovanje električne energije na kućanske

aparate, provalna krađa i razbojstvo, lom stakla, događaj za koji je odgovoran osiguranik ili

član njegova kućanstva (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

23

3) Osiguranje poljoprivrede

Osiguranje poljoprivrede je gospodarski značajna djelatnost u onoj mjeri u kojoj se

poljoprivredi daje važnost proizvodne grane koju treba zaštititi i razvijati. Osiguranjem se

pokrivaju značajni rizici čije nastupanje može ugroziti opskrbu tržišta važnim prehrambenim

proizvodima kao što su žitarice te drugi biljni i mesni proizvodi.

Osiguranje poljoprivrede obuhvaća sljedeće podvrste osiguranja (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· Osiguranje domaćih i nekih drugih vrsta životinja

· Osiguranje usjeva i plodova, tj. biljne proizvodnje.

Osiguranjem domaćih i nekih drugih vrsta životinja pokriveni su sljedeći rizici:

· Uginuće

· Prisilno klanje zbog bolesti ili nesretnog slučaja

· Troškovi liječenja

· Drugi ugovoreni rizici prema posebnim uvjetima osiguranja.

Svota osiguranja se sporazumno utvrđuje između ugovornih strana, ali ona ne može biti veće

vrijednosti od stvarne vrijednosti životinje u vrijeme zaključenja ugovora niti može biti dokaz

da je tržišna vrijednost osigurane životinje jednaka svoti osiguranja. Za životinje koje se drže

u stadu i izjednačene su vrijednosti uobičajeno je ugovoriti osiguranu svotu na prosječnu

svotu osiguranja.

Naknada iz osiguranja usjeva i plodova određuje se samo na vrijednost količinskog gubitka

uroda, a ne i kvalitete. Rizik gubitka kvalitete se može ugovoriti kao dopunsko osiguranje.

Svotu osiguranja određuje ugovaratelj osiguranja, ali najviše do vrijednosti koju bi usjevi i

plodovi mogli imati u vrijeme žetve ili berbe.

Osiguranjem biljne proizvodnje nadoknađuje se šteta na osiguranim usjevima i plodovima.

Pokriće osiguranja se može odnositi na zrno (žitarice, uljarice), korijen (korjenaste biljke),

gomolj (gomoljaste biljke), stabljiku (konoplja, trska), sjeme (lan, mak, duhan), plod (hmelj,

pamuk, voćnjaci, vinogradi), list (duhan), čokot/stablo (mladi voćnjaci i vinogradi). Osigurani

rizici su tuča, požar, udar groma, oluja, poplava, mraz, itd. (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

24

4) Osiguranje prometnih sredstava

Osiguranjem motornih vozila ugovara se pokriće imovinskih rizika na imovini koja obuhvaća

sve vrste motornih i priključnih vozila za kopno, odnosno, cestovna i tračna motorna vozila te

radne samohodne strojeve.

Ubrzani razvoj tehnologije, kao i mnoge tehničke i tehnološke inovacije proteklih desetljeća,

utjecali su na sve veću ponudu prometnih sredstava prilagođenih suvremenim zahtjevima

čovjeka. Vozila za osobne i gospodarske svrhe postala su znak prestiža i ugleda, dokaz

financijske moći, pa se više milijunske količine proizvedenih i prodanih vozila mogu

promatrati, s jedne strane kao dokaz boljeg standarda današnje civilizacije, a s druge strane

kao povećanje potencijalne opasnosti stradanja ljudi i imovine. Stoga, ta vrsta osiguranja

svugdje u svijetu iz godine u godinu ostvaruje značajne stope rasta.

U osiguranju prometnih sredstava ubrajaju se sljedeće podvrste osiguranja (Ćurak i

Jakovčević, 2007) :

· Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila

· Kasko osiguranje dodatne opreme i prtljage

· Kasko osiguranje samohodnih strojeva, tračnih vozila, kontejnera

· Osiguranje vozača od regresa osiguratelja

3.2.1.2. Osiguranje imovinskih interesa

Zajednička osnovna obilježja osiguranja imovinskih interesa jesu sljedeća (Frančišković

2004) :

· Daju pokriče osiguraniku za financijski gubitak nastao poradi prekida rada zbog

požara i nekih drugih opasnosti, otkaza putovanja, davanja garancije za proizvod, itd.

· Komercijalne rizike u osiguranju kredita pokrivaju osiguravatelji, dok nekomercijalne

odnosno političke rizike osigurava država ( u Hrvatskoj to radi HBOR – Hrvatska

banka za obnovu i razvitak ), s tim da država može dio poslova povjeriti

osiguravateljima.

25

Opasnosti koje su pokrivene obuhvaćaju (Frančišković 2004) :

· Financijski gubitak zbog nevraćanja kredita, koji se pokriva kreditnim osiguranjima.

Osiguranik odnosno vjerovnik ima pravo naknade štete prema uvjetima ugovora o

osiguranju ako zbog nastanka određenog rizika nije bilo u mogućnosti naplatiti svoje

potraživanje od svog dužnika. Dakle, kreditna osiguranja su jamstvo što ih

osiguravatelj pruža prodavatelju koji kreditira kupca da će podmiriti njegovo

potraživanje, ako dužnik ne izvrši svoju obvezu plaćanja duga. Dijeli se na: 1)

Kreditno osiguranje u užem smislu – To je osiguranje u kojem ugovor o osiguranju

sklapa vjerovnik, a osiguravatelj se obvezuje nadoknaditi štetu vjerovniku

(osiguraniku) ako njegov dužnik ne podmiri svoje dugovanje. Dužnik ne mora znati da

je takvo osiguranje zaključeno. 2) Kaucijsko ili zajamčeno kreditno osiguranje –

Predstavlja osiguranje kod kojeg ugovor o osiguranju sklapa dužnik s osiguravateljem

kojim se ugovorno obvezuje zajamčiti vjerovniku ispunjenje obveza dužnika

(osiguranika). Dakle, ovo osiguranje zaključuje se za račun treće osobe. Dužnik plaća

premiju osiguranja, a vjerovnik ima pravo tražiti nadoknadu od osiguravatelja ako

dužnik nije ispunio svoje obveze temeljem police osiguranja, koju mu je dužnik uručio

prigodom odobravanja kredita. U ugovoru o osiguranju dužnik je ugovaratelj

osiguranja, a vjerovnik osiguranik, pa osiguravatelj ima pravo regresa prema dužniku.

· Financijski gubitak za pruženo jamstvo, koji se pokriva garancijskim osiguranjem.

Tako, primjerice, osiguravatelj garancijskim osiguranjem pokriva rizik za garancijski

proizvod.

· Osiguranje opcije ili izdavanje obvezatne ponude osiguravatelja. Osiguravatelj može

na zahtjev domaćeg izvoznika izdati osiguraniku obvezatnu ponudu (opciju, kvotaciju)

kojom se obvezuje da će, ako osiguranik zaključi određeni izvozni posao na kredit,

sklopiti kreditno osiguranje za taj posao. Nakon zaključenja posla sa stranim

partnerom (izvoza robe, izvođenja radova ili usluga u inozemstvu) osiguravatelj izdaje

policu osiguranja. Opcija u pravilu važi šest mjeseci od dana njezina izdavanja, a

troškovi izdavanja koje plaća osiguranik odbijaju se od premije osiguranja ako dođe

do realizacije izvoznog posla.

· Financijski gubitak zbog pronevjere, koji se pokriva osiguranjem povjerenja. Radi se

o slučaju kada jedna osoba povjerava drugoj osobi imovinu ili novac, s time da je ta

druga osoba dužna tu imovinu ili novac vratiti neoštećenu. Ugovor o osiguranju se, u

pravilu, sklapa između osiguranika (pravne osobe) i osiguravatelja, a pokriva štete

26

koje može zaposlenik osiguranika prouzročiti otuđenjem ili pogreškom pri

raspolaganju tuđom imovinom ili novcem (to su primjerice, blagajnici, prokuristi,

zastupnici ili druge ovlaštene osobe).

· Financijski gubitak poradi prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti. Ovaj se

mogući gubitak može osigurati na način da zainteresirani osiguranik sklopi posebni

ugovor s osiguravateljem za osiguranje od ovih specifičnih rizika, koji nisu

obuhvaćeni osnovnim požarnim osiguranjem.

· Gubitak prihoda od priredbi na otvorenom zbog oborina. Radi se o slučaju kada je,

primjerice, neka agencija organizirala nastup odnosno koncert nekog umjetnika ili

ansambla za točno utvrđeni dan i sat, ali ga mora otkazati zbog iznenadnih loših

vremenskih prilika (kiša, tuča, orkansko nevrijeme i sl.) . Agencija je utrošila znatna

novčana sredstva za organizaciju takvog koncerta, a uz to će morati vratiti novac

posjetiteljima koji su za taj koncert kupili ulaznice. Stoga će se agencija unaprijed

osigurati od takvih riziika, te od osiguravatelja naplatiti nastale troškove, osim izmakle

dobiti. Ukoliko je do otkaza takvog koncerta došlo krivnjom izvođača, osiguravatelju

ostaje pravo regresa prema tom izvođaču.

3.2.2. Osiguranje od odgovornosti

Osiguranjem od odgovornosti štiti se imovinski interes osiguranika za slučaj odštetnih

zahtjeva trećih osoba. Odštetni zahtjevi trećih osoba mogu proizlaziti iz izvanugovorne

(deliktne) ili ugovorne odgovornosti osiguranika kao posljedice ponašanja u smislu obavljanja

djelatnosti, iz posjedovanja stvari ili određenog svojstva kao izvora opasnosti ili iz pravnog

odnosa.

Izvanugovorna odgovornost je vrsta odgovornosti kod koje oštećenik ne stoji ni u kakvom

ugovornom odnosu s osiguranikom. Najčešće se naziva građansko – pravna, odnosno deliktna

odgovornost budući da nastaje iz određenog građanskog delikta – ponašanja osiguranika

prema trećim osobama. Osiguranje od izvanugovorne odgovornosti naziva se osiguranje od

opće odgovornosti.

Ugovorna odgovornost za razliku od izvanugovorne odgovornosti podrazumijeva postojanje

određenog ugovornog odnosa između osiguranika i oštećenika. Uvjet za nastanak odnosa

odgovornosti za štetu je povreda određene ugovorne obveze, točnije profesionalni propust ili

27

pogreška prilikom obavljanja određene profesije. Osiguranje od ugovorne odgovornosti

naziva se osiguranje od profesionalne odgovornosti (www.jadransko.hr) .

Danas u sve većem broju djelatnosti osiguranje od profesionalne odgovornosti postaje

obvezno. Obveza sklapanja ugovora o osiguranju propisuje se posebnim zakonom za pojedinu

djelatnost. Sukladno hrvatskom zakonodavstvu, osiguranje od profesionalne odgovornosti

obvezno je za određene djelatnosti i to upravo kao jedan od preduvjeta za obavljanje te

djelatnosti. Takvom regulativom nastoje se prvenstveno zaštititi osobe koje se koriste

uslugama profesionalaca, budući da štete prilikom nastanka osiguranog slučaja mogu biti

velike (www.triglav-osiguranje.hr) .

Neke od djelatnosti koje se vežu za osiguranje od profesionalne odgovornosti su sljedeće

(www.jadransko.hr) :

· odvjetnici,

· javni bilježnici,

· revizorske tvrtke,

· knjigovođe,

· zaštitarske i detektivske djelatnosti,

· liječničke, stomatološke i ljekarske djelatnosti,

· stečajni upravitelji,

· otpremnici/špediteri,

· posrednici u prometu nekretnina

· zastupnik/posrednik u osiguranju

· brodopopravljač

· stalni sudski vještaci

· posrednik pri zapošljavanju pomoraca

· vlasnici, odnosno korisnici marine

· članovi uprave trgovačkih društava

· organizatori paket aranžmana

· uporabe proizvoda

Osim temeljne funkcije osiguranja, a to je obeštećenje treće osobe i isplata osigurnine za

događaj kojeg je prouzrokovao osiguranik, osiguravatelj je dužan voditi spor u ime

28

osiguranika, te nadoknaditi sve troškove parničnog postupka, pa i onda kada zahtjev za

naknadu štete nije bio osnovan. Pravo oštećene osobe koje se ogleda u zahtjevu da nadoknadi

moguću nastalu štetu za koju je odgovoran osiguranik moguća je, ali samo u visini osigurane

svote. Upravo to pravo na naknadu iz osiguranja oštećena osoba stječe od dana kada se desio

osigurani slučaj za koji je odgovoran osiguranik.

U današnje vrijeme mnogo djelatnosti se svrstava u ovu skupinu osiguranja, te se očekuje u

budućnosti da će i druge djelatnosti naći mjesta u ovoj vrsti osiguranja. Sve to u svrhu što

bolje zaštite treće strane koja može tražiti naknadu štete, ali i osiguranika. Iako ima puno vrsta

osiguranja od odgovornosti, ipak će se navesti bitnije vrste osiguranja od odgovornosti u

tablici 1.

Tablica 1. Bitnije vrste osiguranja od odgovornosti

Vrste osiguranja od odgovornosti Skupine podosiguranja od odgovornosti

Osiguranje od automobilske

odgovornosti

Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih

vozila od odgovornosti za štete trećim osobama

Dragovoljno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih

vozila od odgovornosti za štete trećim osobama

Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na

prijevoz u cestovnom prometu

Ostala osiguranja od automobilske odgovornosti

Osiguranje od odgovornosti u

zračnom prometu

Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih

letjelica od odgovornosti za štete trećim osobama

Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelica od

odgovornosti za štete putnicima

Osiguranje odgovornosti vozara za robu primljenu na

prijevoz u zračnom prometu

Osiguranje od odgovornosti

brodara

Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika ili korisnika

pomorskih brodova i brodica za štete trećim osobama

Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na

prijevoz u pomorskom, riječnom i jezerskom prometu

Ostala osiguranja od odgovornosti brodara

Izvor: Bijelić, M., 2002., Osiguranje i reosiguranje, str. 143

29

1) Osiguranje od automobilske odgovornosti

Obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete

trećim osobama provodi se prema Zakonu o osiguranju u kojemu je osiguranje vlasnika,

odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama utvrđeno kao

obvezno osiguranje, zatim prema Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske

odgovornosti i Temeljnom premijskom sustavu za obvezno osiguranje od automobilske

odgovornosti u Republici Hrvatskoj, te Cjeniku premija za osiguranje od automobilske

odgovornosti. Uvjete i Temeljni premijski sustav za obvezno osiguranje od automobilske

odgovornosti u Republici Hrvatskoj donijela su osiguravajuća društva članovi Hrvatskog

ureda za osiguranje, pa su i te odredbe jedinstvene kod svih osiguratelja.

Premiju osiguranja od automobilske odgovornosti (Cjenik premija) osiguravajuća društva

utvrđuju samostalno na osnovi Temeljnog premijskog sustava (u njemu utvrđene jedinstvene

osnovice za izračun funkcionalne premije) koji objavljuje Hrvatski ured za osiguranje uz

prethodnu suglasnost Direkcije za nadzor društava za osiguranje. Na ugovore o osiguranju

vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama

primjenjuju se odredbe Zakona o osiguranju (izvorno) i Uvjeti za obvezno osiguranje od

automobilske odgovornosti (sastavni dio ugovora o osiguranju – police osiguranja).

Takvo osiguranje može biti obvezno i dobrovoljno. Kad je takvo osiguranje od automobilske

odgovornosti obvezno, to znači da je vlasnik, odnosno korisnik motornog i priključnog vozila

dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koju uporabom motornog vozila

nanese trećim osobama zbog:

· Smrti, tjelesne ozljede i narušavanja zdravlja (štete na osobama – nematerijalne štete)

· Uništenja ili oštećenja stvari (štete na stvarima – materijalne štete)

U osiguranja od automobilske odgovornosti spada još i osiguranje od odgovornosti vozara za

robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu. Ta vrsta osiguranja provodi se po tipskom

Ugovoru – polici i Cjeniku za osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na

prijevoz u cestovnom prometu. Osiguranje od odgovornosti vozara se dijeli na: osiguranje od

odgovornosti vozara u cestovnom prometu za štete na pošiljkama u domaćem prijevozu i

osiguranje od odgovornosti vozara u cestovnom prometu za štete na pošiljkama koje nastanu

u međunarodnom prijevozu (Bijelić 2002) .

30

2) Osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu

Pod pojmom osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu misli se na više podvrtsa

osiguranja, koje obuhvaćaju osiguranja koja pokrivaju sve vrste odgovornosti koje nastaju

uporabom bilo kakvog zrakoplovnog prijevoznog sredstva.

Osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu, stoga možemo podijeliti na (Bijelić 2002) :

· Obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za

štete trećim osobama

· Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete

putnicima

· Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u zračnom prometu

· Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete

nastale uslijed kemijskih rizika

Osiguratelj je na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti operatora zrakoplova obvezan

nadoknaditi štetu za koju je odgovoran osiguranik na temelju Zakona o osiguranju, Zakon o

obveznim odnosima, te drugih propisa koji reguliraju odgovornost i naknadu štete, a koja je

nastala uporabom zrakoplova:

· Operator zrakoplova odgovara za štetu nastalu zbog smrti, oštećenja zdravlja ili

ozljede trećih osoba, te za štetu nanesenu stvarima koje uzrokuje zrakoplov u letu,

osobe ili stvari koje su ispale ili su izbačene iz zrakoplova u letu

· Trećim osobama se ne smatraju osobe koje se prevoze zrakoplovom, kao ni osobe koje

po nalogu operatora ili za njegov raču, rade na obavljanju prijevoza (putnici i posada)

Osiguranje se zaključuje na svotu osiguranja i ugovorena svota pokrića predstavlja gornju

granicu obveze osiguratelja za sva davanja po jednom osiguranom slučaju. Najniži iznos na

koji se mora zaključiti osiguranje određuje nadležno tijelo vlasti u vrijeme sklapanja ugovora

ako se drugačije ne ugovori (Bijelić 2002) .

31

3) Osiguranje od odgovornosti brodara

U ovu skupinu osiguranja spadaju sljedeće vrste osiguranja (Bijelić 2002) :

· Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika pomorskih brodova

i brodica na motorni pogon za štete trećim osobama

· Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika riječnih i jezerskih

plovila na motorni pogon za štete trećim osobama

· Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u pomorskom,

riječnom i jezerskom prometu

· Osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika platforme

· Ostala osiguranja od odgovornosti brodara

Pod osiguranjem od odgovornosti podrazumijeva se ugovor o osiguranju osiguranika od

odgovornosti za štete prouzročene trećim osobama. Tim se ugovorom osiguratelj obvezuje

nadoknaditi osiguraniku iznos koji je on dužan platiti oštećenim osobama na temelju

odgovornosti koja je pokrivena osiguranjem. Dakle, predmet osiguranja je odgovornost

osiguranika za štetu. Osiguranja od odgovornosti su vrlo složena i različito riješena, što ovisi

o vrsti plovnih objekata, vodama u kojima plove ili se nalaze, te visini svota pokrića i dr.

Ugovaraju se uz pomorski kasko (međunarodni i domaći), riječni ili jezerski kasko ili

odvojeno, ovisno o uvjetima na temelju kojih se konkretna osiguranja od odgovornosti

zaključuju. Najsloženija takva osiguranja su osiguranja odgovornosti u pomorskom

osiguranju (Bijelić 2002) .

4) Ostala osiguranja odgovornosti

U ovu skupinu osiguranja spada izuzetno mnogo vrsta osiguranja, odnosno odgovornosti. To

su sljedeća (Bijelić 2002) :

· Osiguranje od ugovorne odgovornosti izvođača građevinskih radova

· Osiguranje od ugovorne odgovornosti izvođača montažnih radova

· Osiguranje od odgovornosti proizvođača za proizvode

· Osiguranje od odgovornosti u željezničkom prometu

· Osiguranje garancije proizvođača, prodavača i dobavljača

· Osiguranje od opće odgovornosti

· Ostala osiguranja od odgovornosti

32

3.2.3. Transportna osiguranja

Transportna osiguranja su najstariji oblici imovinskih osiguranja koji potječu iz vremena

starih Grka, Rimljana, a neki oblici sežu čak u doba Feničana.

Nastanak premijskog osiguranja povezuje se uz pomorsko osiguranje, kada je stvarni zajam

bio prikriven kupoprodajnim ugovorm. Uvjet kupoprodaje je bio da su brod i teret prodani te

da će prodajna cijena biti isplaćena samo u slučaju brodoloma. Ako bi brod stigao na

odredište, kupoprodajni bi se ugovor raskidao, ali je u svakom slučaju brodar unaprijed platio

kupcu određenu svotu, koju ovaj nije vraćao. Tako su zapravo inaugurirarana dva najvažnija

elementa osiguranja – premija, kao pokriće rizika i naknada (osigurnina), kou treba platiti u

slučaju nastanka osiguranog događaja.

Transportna osiguranja obiluju mnogim prednostima zbog kojih se izdvajaju iz imovinskih

osiguranja u zasebnu cjelinu.

Najčešći oblici osigurljivog interesa u transportnim osiguranjima pojavljuju se u odnosu na

vlasništvo nad brodom, zrakoplovom ili robom; vozarinu; premiju osiguranja; očekivani

dobitak; carinu, porez i druga davanja i odgovornost.

Osigurani rizici kod transportnih osiguranja su štetni događaji koji nastaju zbog izloženosti

raznim opasnostima broda, zračnih letjelica i tereta koji se prevozi (Ćurak i Jakovčević,

2007).

Opasnosti koje se porkivaju:

· Pomorske ili prometne nezgode

· Nevremena (uključujući udar groma)

· Potonuća, prevrnuća, nasukanja

· Požar

· Eksplozije

· Provalne krađe

· Sudar ili udar s bilo kojim čvrstim ili plutajućim predmetom

· Zlonamjenski postupci trećih osoba

· Potresi

33

· Vulkanske erupcije

· Lom jarbola

· Pucanje kotlova

· Lom osovine

· Nehat kapetana, posade ili pilota

· Nehat brodopopravljača i dr.

Na sljedećoj shemi prikazana je klasifikacija transportnih osiguranja.

Shema 2. Vrste transportnih osiguranja

Izvor: Ćurak, M. i Jakovčević, D., 2007., Osiguranje i rizici, str. 121

Osigurani rizici kod transportnih osiguranja su štetni događaji koji nastaju zbog izloženosti

raznim opasnostima broda, zračnih letjelica i tereta koji se prevozi. Uobičajena klasifikacija

rizika u transportnim osiguranjima obuhvaća osnovne, dopunske, ratne i političke rizike.

TRANSPORTNO

OSIGURANJE

KARGO

Domaće i međunarodno

Pomorski kargo

Kopneni kargo

Zračni kargo

Poštansko kargo

Uvoz

Izvoz

Tranzit

Reeksport

KASKO

Domaće i međunarodno

Pomorski kasko

Riječno-jezerski

kasko

Zračne letjelice

Brodogradnja

ODGOVORNOST U

TRANSPORTU

Domaće i međunarodno

Odgovornost vozara za

robu

Zakonska i ugovorna

odgovornost špeditera

Odgovornost brodara za

štete trećim osobama

Odgovornost popravljača brodova

34

Osnovnim rizicima se smatraju takvi rizici koji se mogu materijalizirati na svakoj robi ili

prijevoznom sredstvu, kao što su pomorska ili prometna nezgoda, požar, elementarna

nepogoda i sl. Štete nastale izloženošću osnovnim rizicima ne događaju se često, ali ako se

dogode, u pravilu su uvijek velike. Ti su rizici uglavnom pokriveni policama osiguranja.

Dopunskim rizicima razumijevaju se one opasnosti koje su svojstvene određenim vrstama

robe ili prijevoznog sredstva, primjerice: krađa i neisporuka, manipulativni rizici, lom,

curenje, rasipanje, dodir s drugom robom, brodsko znojenje, kvar i sl. Dopunski se rizici

osiguravaju samo na zahtjev osiguranika. Krađa i neisporuka i manipulativni rizici pokrivaju

se u okviru formulacije „svi rizici“ dok se ostali dopunski rizici moraju izričito osigurati.

Ratnim i političkim rizicima razumijeva se svaki ratni akt, štrajk, građanski nered i sl. Ratni i

politički rizici uvijek se osiguravaju na zahtjev osiguranika i moraju izričito biti navedeni na

polici te se za njih plaća posebna premija. Često se za takve rizike izdaje zasebna polica.

Izloženost ratnim i političkim rizicima može dovesti do šteta ogromnih razmjera – kumula.

Stoga se svaki osiguratelj pribojava situacije u kojoj se na ratom ugroženom području

istodobno kreće više brodova i veća količina tereta čiji su rizici pokriveni njegovom policom

osiguranja. Ti se rizici u pravilu ne osiguravaju u domaćem nego u međunarodnom transportu

(Ćurak i Jakovčević, 2007) .

Ø Osiguranje stvari za vrijeme prijevoza (kargo)

Najvažnije obilježje kargo osiguranja je pokriće određenih rizika za pošiljku koja se

transportira od prodavatelja do kupca. Prema tome, osigurljiv interes mijenja osobnost ovisno

o uvjetu pod kojim je sklopljen kupoprodajni ugovor. Ključno je precizno definirati moment

prelaska rizika s prodavatelja na kupca. U tom smislu, standardizirane uzance koje vrijede za

svjetsku trgovinu neizostavan su čimbenik pri odlučivanju kome pripada osigurnina.

Da bi se izbjegli nesporazumi vezani za definiranje uvjeta prodaje, uvedena su međunarodna

pravila za tumačenje trgovinskih termina pod nazivom Incoterms (International Commercial

Terms). Strane u kupoprodajnom poslu trebaju odlučiti pod kojim će uvjetima realizirati

posao (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

35

Specifični čimbenici rizika kod kargo osiguranja su (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· Vrsta prijevoznog sredstva

· Vrsta robe koja se prevozi

· Pakiranje kao najvažnija mjera prevencije kod transporta robe

· Veličina/težina/vrijednost zbog rizika krađe

· Oprema za rukovanje pri ukrcaju/iskrcaju, pogotovo kod velikih i teških komada

opreme

· Ruta putovanja – određena područja u nekim dijelovima godine predstavljaju poseban

problem za određene vrste karga – temperatura, vlaga, nedostatna oprema u određenim

svjetskim lukama

· Trajanje putovanja – što duže putovanje traje, veća je vjerojatnost nastanka osiguranog

slučaja

· Godišnje doba – sezonska pojava monsuna, uragana, tajfuna, tornada ili zimskih oluja

· Osiguranje brodova i zračnih letjelica (kasko)

Osiguranjem brodova osiguranje pokriva široku lepezu plutajućih ili plovećih objekata od

malih čamaca pa sve do vrlo sofisticiranih, iznimno velikih prekooceanskih tankera.

U smislu kapaciteta mjerenog u DWT (dead weight tons) osiguranje počinje za brodove od

nosivosti nekoliko stotina kilograma pa da 560 000 t za najveći tanker za prijevoz sirove nafte

(ULCC) koji je ikad sagrađen. Prema kriteriju navigacije na transportnom tržištu osigurljivo

je sve što se povremeno kreće, uključujući plutajuće objekte stalno na vezu, primjerice

plutajući svjetionici. Iznimka su offshore objekti kojima se eksploatiraju nafta i plin koji se ne

mogu osigurati na tržištu pomorskih kasko rizika.

Kasko osiguranjem brodova u pravilu se osigurava brod, njegovi strojevi, uređaji, oprema i

zalihe, ali ne roba i druge stvari koje se prevoze brodom ili se na njemu nalaze.

Rizici pokriveni kasko osiguranjem uključuju razne opasnosti kojima je izložen brod za

vrijeme plovidbe i to: pomorska nezgoda, elementarna nepogoda, eksplozija, požar i

36

razbojništvo. Moguće je osigurati i druge rizike kojima je osigurani predmet izložen, kao što

su ratni i politički rizici, rizici štrajka i sl.

Brod se može osigurati na određeno vrijeme ili na putovanje ili u kombinaciji putovanje –

vrijeme (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

Ako nije drukčije ugovoreno, osiguranjem su pokrivene štete nastale zbog osiguranih rizika

(Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· Potpuni gubitak

· Djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta

· Troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni nastupanjem osiguranog

slučaja

· Zajednička havarija

· Nagrada za spašavanje

· Troškovi utvrđivanja i likvidacije štete pokrivene osiguranjem

Kasko osiguranjem broda nije pokrivena odgovornost osiguranika za štete nanesene trećim

osobama, osim ako je ugovorom o osiguranju drukčije određeno.

Iz osiguranja su isključene štete nastale neizravno ili izravno zbog namjernog propusta

osiguranika. Ako ugovorom o osiguranju nije drukčije određeno, iz osiguranja su isključene i

štete nastale neizravno ili izravno zbog: krajnje nepažnje osiguranika; namjernog postupka ili

krajnje nepažnje osoba za čije postupke, prema samom zakonu odgovara osiguranik;

nastupanja ratnih i političih rizika i rizika štrajka; nastupanja nuklearnog rizika.

Domaći kasko se osigurava prema domaćim uvjetima za osiguranje brodova, a rizici koji su

pokriveni tim uvjetima su imenovani rizici. Za razliku od međunarodnog kaska, domaći uvjeti

pokrivaju i dopunske rizike i to: odgovornost za sudar, za udar, odgovornost prema kupačima

i troškove vađenja ili na drugi način uklanjanja broda. Svaki od dopunskih rizika moguće je

ugovoriti do svote na koju je brod osiguran i za svaku od dopunskih opasnosti se obračunava i

plaća zasebna premija. Policom osiguranja potrebno je definirati koji su rizici pokriveni i koje

su štete pokrivene, jer je moguće ugovoriti i uže pokriće s obzirom na osigurane opasnosti i

osigurane štete, npr. samo „potpuni gubitak“ kao posljedicu određenih rizika.

37

Međunarodni kasko se, za razliku od domaćeg kaska, osigurava prema tzv. Institutskim

klauzulama koje se slično kao i u domaćem kasku temelje na imenovanim opasnostima.

Pokriće može biti modificirano ugovornim uključenjima onih rizika koji su isključeni

ugovorenom institutskom klauzulom, a koje je inače moguće osigurati. To su ratni rizici i

rizici štrajka (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

· Osiguranje zračnih letjelica

Osiguranje zračnih letjelica provodi se po sličnim načelima kao i osiguranje pomorskog i

riječnog kaska. Osiguranje se može ugovoriti po domaćim uvjetima i standardnim

međunarodnim uvjetima. Međunarodni uvjeti, za razliku od domaćih, jednom policom

pokrivaju kasko i odgovornost prema trećima uključujući i putnike.

Rizici koji se osiguravaju su kasko osiguranje zrakoplova, osiguranje od odgovornosti prema

trećima, osiguranje putnika, osiguranje od odgovornosti za teret, osiguranje kršenja uvjeta

osiguranja i sl.

Kasko osiguranje pokriva fizički gubitak ili oštećenje letjelice uslijed svih rizika, osim onih

koji su isključeni, ali se ne isključuje mogućnost osiguranja na načelima imenovanih

opasnosti. Pokriće se pruža za sve faze operacije pri uporabi zrakoplova, za vrijeme leta,

polijetanja i slijetanja te mirovanja. Iz osiguranja su isključeni ratni i politički rizici koji se

mogu posebno ugovoriti na izričit zahtjev osiguranika (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

· Osiguranje od odgovornosti u transportu

Pojam odgovornosti u transportu po tradiciji se povezivao s profesionalnim djelatnostima te,

sukladno tome, obuhvaćao zakonsku odgovornost prijevoznika, špeditera, brodopopravljača,

vlasnika marina, čartera, itd. Iznimka je odgovornost za sudar, koja je obuhvaćena kasko

pokrićem.

Osiguranjem odgovornosti vozara za robu osigurava se samo interes vlasnika robe i drugih

osoba koje imaju interes na robi. U slučaju da je za nastalu štetu na robi, u skladu sa zakonom,

odgovoran prijevoznik, njegova obveza naknade štete i dalje ostaje. Naknadu za takvu štetu

38

prijevoznik ili njegov osiguratelj trebaju platiti vlasniku robe ili osiguratelju koji je platio

štetu po polici osiguranja karga.

Predmet osiguranja prijevozničke odgovornosti je građansko-pravna odgovornost vozara kao

cestovnog prijevoznika za dokazan potpun ili djelomičan fizički gubitak ili uništenje stvari

preuzetih na prijevoz.

Osiguratelj će nadoknaditi sve troškove koje osiguranik treba platiti s naslova prijevozničke

odgovornosti, osim šteta koje su isključene iz osiguranja, a to su namjera ili gruba nepažnja

osiguranika, ugovorna odgovornost, ratni rizik, nepravilno pakiranje, gubitak vozarine,

nuklearna energija, ako vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće vozačke dozvole ili pod

utjecajem alkohola i sl.

Odgovornost prijevoznika u domaćem prijevozu utvrđuje se u skladu s odredbama Zakona o

prijevozu u cestovnom prometu, a ako je riječ o međunarodnom prijevozu, prema odredbama

Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometu (CMR

konvencija) (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

· Osiguranje od odgovornosti brodopopravljača

Osiguranje od odgovornosti brodopopravljača pruža se samo za brodove koji su primljeni radi

izvođenja radova i dok takvi radovi traju. Brodovi koji se nalaze na čuvanju kod

brodopopravljača nisu pokriveni policom odgovornosti brodopopravljača. Osigruanje od

odgovornosti brodopopravljača temelji se na zakonskoj odgovornosti, a u okviru zakonske

odgovornosti samo za one odgovornosti koje su navedene u polici osiguranja. Standardnim

pokrićem odgovornosti brodopopravljača nisu pokriveni brodovi nad kojima se vrši

rekonstrukcija ili preinaka, dakle kad se mijenja bitna karakteristika broda, no i taj se rizik

može pokriti osiguranjem (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

· Osiguranje od odgovornosti brodara za štete učinjene trećim

Osiguranje od odgovornosti brodara za štete učinjene trećim osobama se ugovara klupskim

osiguranjem. Iznimka je slučaj sudara brodova kad odgovornost brodara djelomično pokriva

39

osiguratelj. Klupska osiguranja poznatija su kao osiguranja koja provode klubovi za „zaštitu i

obeštećenje“ (P&I Protection and Indemnity Association).

P & I klubove osnovali su brodari radi uzajamnog osiguranja vlastite odgovornosti za smrt ili

tjelesnu povredu kao i za rizik oštećenja drugog broda u sudaru, ako nije pokriven

uobičajenom pomorskom policom za brod.

Povećanje prekomorske trgovine i izmjena prava su bili glavni razlozi razvitku klubova do

današnjih dana. Novi zakoni su utjecali na povećanje odgovornosti brodara, a posljedica toga

su bili zahtjevi klubu za širim pokrićima.

Član kluba može biti brodovlasnik, voditelj poslovanja, brodar ili zakupac. Poduzeće ili osoba

postaje članom kada se brod ili brodovi učlane u Klub. Vrste pokrića koje se pružaju

članovima Kluba svode se na (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· Odgovornost prema pomorcima (svatko zaposlen na brodu)

· Odgovornost prema dodatnom osoblju (rođaci pomoraca ili svaka druga osoba

koju je član pristao uzdržavati ili prevesti učlanjenim brodom)

· Odgovornost prema putnicima (osoba koja se prevozi učlanjenim brodom shodno

ugovoru o prijevozu putnika)

· Odgovornost prema trećim osobama (odgovornost zbog smrti, tjelesnih ozljeda i

bolesti svake druge osobe osim pomoraca, dodatnog osoblja i putnika)

· Slijepi putnici (osoba koja se u nekoj luci pritaji na brodu bez suglasnosti brodara

ili zapovjednika i koja se nalazi na brodu nakon što brod napusti luku)

· Izdatci za skretanje (radi liječenja ozlijeđene ili bolesne osobe ili dok čeka zbog

zamjene odnosno iskrcaja slijepih putnika ili izbjeglica)

· Spašavanje života (spašavanje života na moru)

· Osobe u opasnosti (radi pružanja pomoći osobama u opasnosti prema konvenciji

SOLAS nadoknađuju se samo troškovi čistog gubitka u odnosu na gorivo,

osiguranje, zarade pomoraca, zalihe, opremu i lučke troškove)

· Karantena (naknada troškova fumigacije i dezinsekcije, dodatni troškovi za plaće,

gorivo, zalihe i opremu te lučke troškove)

· Odgovornost za sudar s drugim brodom (pokriće samo za gubitak koji se ne može

nadoknaditi po polici za brod i ograničava se na ¼ )

40

· Štete na brodovima bez dodira (nanesena šteta nekom drugom s isključenjem

sudara)

· Štete na imovini (udar u fiksne i plutajuće objekte, pokrivaju se štete za svote koje

prelaze iznose naknada po kasko polici)

· Onečišćenje (pokrivene se prouzročene štete, troškovi čišćenja, troškovi

sprečavanja daljeg onečišćenja i troškovi koji nastaju kao posljedica postupanja po

nalogu ili naputku državnih tijela zbog sprečavanja ili smanjenja onečišćenja)

· Uklanjanje podrtine (pokriven je trošak podizanja, uklanjanja, uništenja,

osvjetljavanja i označavanja zapreke ili podrtine kada je to obavezno po zakonu i

kada ona postane opasna za plovni put ili zapreka za korištenje sidrišta ako potone

na sidrištu)

· Tegljenje

· Odšteta po ugovoru o tegljenju

3.2.4. Osiguranje motornih vozila

Zajednička osnovna obilježja osiguranja motornih vozila su (Andrijanić i Klasić, 2007) :

· Vozilo je svako motorno odnosno svako priključno vozilo, pri čemu je motorno vozilo

svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitih motora, osim tračnih vozila. To su

osobna vozila, teretna vozila, autobusi i slična vozila, vučna vozila, radna vozila i

radni strojevi, specijalna motorna vozila

· Pokriva gubitak vozila (primjerice krađu ili totalnu štetu od požara), oštećenje vozila i

nadoknadu trećim osobama nastalu iz uporabe vozila

· Isključuje transportne rizike (koji su pokriveni transportnim osiguranjem)

· Primjenjuje se sustav bonusa i malusa, kojim se premija snižava u postotku do nekog

minimalnog iznosa (50%) ukoliko osiguranik u promatranom razdoblju ne prouzroči

štetu

· Materijalne štete brzo se prijavljuju i rješavaju, dok štete iz odgovornosti mogu biti

tzv. „dugog repa“. Iznosi šteta su ponekad vrlo visoki

41

Osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete prema trećim osobama

u svakodnevnom govoru naziva se osiguranje od autoodgovornosti i obavezno je prema

Zakonu o obaveznim osiguranjima u prometu. Osiguranje automobilskog kaska nije

obavezno, no često ga zahtijevaju leasing kuće i banke kako bi zaštitile svoju imovinu.

Ø Predviđene nadoknade

U pravilu je svota osiguranja zamjenska vrijednost vozila odnosno zamjena vozila istim tipom

vozila , modela i starosti. Ako troškovi popravka premašuju tržišnu vrijednost vozila (koriste

se tablice vrijednosti vozila), vozilo se proglašava potpuno otpisanim (totalna šteta) i isplaćuje

se samo njegova tržišna vrijednost.

Uključen je sustav bonusa i malusa, te franšiza. Osiguratelji sve češće nude mogućnost

naknade tzv. „male štete“ bez gubitka bonusa kada se šteta dogodi, uz doplatnu premiju. Isto

tako, nude dodatna pokrića za štete koje se češće događaju, a za koje su iznosi odšteta

relativno niski (primjerice osiguranje stakala na vozilu), pa se u slučaju takve štete bonus ne

gubi.

Odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u

slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva

oštećenoj osobi dostaviti: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za

naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za

naknadu štete ili visina štete sporni.

Ako se za vrijeme trajanja osiguranja promijeni vlasnik vozila, prava i obveze iz ugovora o

osiguranju od automobilske odgovornosti prenose se na novog vlasnika i traju do isteka

trajanja osiguranja (Andrijanić i Klasić, 2007) .

Ø Isključena iz osiguranja

Isključenja su uglavnom ona koje se odnose na korištenje vozila i to (Andrijanić i Klasić,

2007) :

· Vožnja pod utjecajem alkohola i droga

· Korištenje vozila za utrke

· Nezakonita uporaba vozila

42

Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, ali će šteta biti nadoknađena trećoj osobi

(Andrijanić i Klasić, 2007),

· Ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno

· Ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim

ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog

vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje

· Ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je

izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili

mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane uporabe

inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske

· Ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola izvan ugovorene granice,

opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari

· Ako je vozač štetu prouzročio namjerno

· Ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost

vozaču vozila bila poznata

Ø Čimbenici koji utječu na visinu premije

U osiguranju motornih vozila poznat je velik broj faktora rizika koji utječu na određivanje

visine premije, od kojih je neke teško ili čak nemoguće unaprijed predvidjeti i/ili izmjeriti.

Zato se pri izradi tarifa odnosno cjenika premija umjesto njih koriste zamjenske veličine, koje

mogu biti različite u raznim zemljama i kod raznih osiguravatelja.

Svrha uporabe motornog vozila znači da se različito tretira ako se vozilo koristi za kućanstvo

ili poslovne svrhe, za prijevoz s posla i na posao, ima li radnu uporabu s isključenjem

transporta, kao taksi ili rent-a-car, za prijevoz dobara ili kao vozilo za prijevoz putnika u

javnom prometu.

Starost vozila je važna, jer je statistički utvrđeno da starija vozila prelaze manje kilometara.

Zanimanje osiguranika/vozača utječe na visinu premije, jer je utvrđeno da neke kategorije

zanimanja voze više od drugih (komercijalisti i sl.), pa je za te kategorije zanimanja veća

vjerojatnost da će se dogoditi osigurani slučaj.

43

Više vozača po jednom vozilu znači da će vozilo prijeći više kilometara u danu, pa je

vjerojatnost osiguranog slučaja veća. Umjesto gustoće prometa koristi se kao zamjena mjesto

gdje se vozilo drži preko noći (mjesto stanovanja), koje pak određuje zonu rizika. Ovaj kriterij

nije pouzdan, jer osiguranici mogu dnevno daleko putovati do posla i natrag. Osim toga,

veoma se često podaci o prebivalištu/boravištu ne podudaraju s pravom adresom stanovanja

osiguranika, čime se nepouzdanost tog kriterija povećava.

Umjesto sposobnosti vozača koriste se kao zamjena dob osiguranika/voazača, te je li vožnja

ograničena na određen broj poznatih vozača. Pretpostavlja se da su stariji vozači sposobniji od

mlađih do neke dobi, a zatim se smanjuju njihove fizičke sposobnosti, pa stoga i vjerojatnost

da će se dogoditi osigurani slučaj raste. Ako su vozači nepoznati, onda nije moguće procijeniti

sposobnost vozača.

Umjesto brzine kojom se uobičajeno vozi i općih osobina vozila, kao zamjena se koriste

skupine premija i opseg modifikacije motora ili karoserije. Skupine premija vozila nastaju na

način da se grupiraju vozila koja pokazuju slične osiguravateljne karakteristike, a opseg

modifikacije motora ili karoserije se korsti za prilagođavanje standardne skupine premija.

Umjesto kriterija lakoće kojom vozilo može biti oštećeno i troška popravka koriste se kao

zamjena skupina premija za vozila i starost vozila, jer popravak novog vozila može biti

skuplji kod nekih vrsta vozila zbog iznimno skupih rezervnih dijelova.

Umjesto rizika krađe kao zamjena se koristi skupina premija za vozila, lokacija vozila tijekom

noći i je li vozilo garažirano tijekom noći. Praksa je pokazala da je kod vozila s ugrađenim

alarmima manji rizik krađe nego kod vozila bez takve zaštite. Viši je rizik krađe utvrđen kod

određenih tipova vozila koja se „rado“ kradu (to mogu biti različite marke i tipovi vozila u

različitim razdobljima na nekom teritoriju) .

Primjena franšize može znatno utjecati na visinu premije. Ako osiguravatelj primjenjuje

odbitnu franšizu (koja određuje obavezno sudjelovanje osiguranika u šteti do nekog

ugovorenog iznosa), visina premije može se značajno smanjiti (Frančišković 2004) .

44

3.2.5. Neživotna osiguranja osoba

Osiguranjem osoba provodi se zaštita zdravlja čovjeka, njegove radne sposobnosti i života, a

to su najvažnije vrijednosti suvremene civilizacije. Budući da je suvremeni čovjek dinamično

biće i to u osobnom, obiteljskom i poslovnom okruženju, smisao osiguranja svodi se na

zaštitu od izloženosti osobnim rizicima, koji proizlaze iz djelokruga i načina ljudskog

življenja. Osobni rizici koji su predmet osiguranja osoba uključuju opasnosti oštećenja

zdravlja i posljedičnog gubitka zarade, nastanak ovisnosti o pomoći drugih osoba te preranu

smrt osiguranika. Pokriće rizika smanjene radne sposobnosti i prerane smrti ugovara se

između ugovaratelja osiguranja i osiguratelja. Posebnost osiguranja osoba je što ugovaratelj i

korisnik osiguranja ne moraju biti iste osobe. Osim toga, osigurani slučaj nije samo nezgoda

ili nesretan slučaj, već je to i doživljenje u životnim osiguranjima.

Doživljenjem se materijalizira štedna komponenta premije životnih osiguranja koju

osiguratelji isplaćuju korisniku osiguranja kao osiguranu svotu ispunjavajući obvezu iz

ugovora. Suprotno tome, isplata osiguratelja za smrt, tjelesnu ozljedu ili oštećenje zdravlja u

osiguranju od nezgode ima karakter odštete, što je svojstvo neživotnih osiguranja. Stoga je u

strukturi osiguranja osoba ključno razlikovati osiguranje osoba od nezgode od osiguranja

života (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

Shema 3.Klasifikacija osiguranja osoba

Izvor: Ćurak, M. i Jakovčević, D., 2007., Osiguranje i rizici, str. 143

OSIGURANJA

OSOBA

OSIGURANJA

OD NEZGODE

PUTNO

OSIGURANJE

ŽIVOTNA OSIGURANJA

Osiguranje za slučaj smrti

Mješovito osiguranje

Rentno osiguranje

Ostala životna osiguranja

Tontine osiguranje

Osigruanja povezana

s investicijskim

fondovima

45

3.2.5.1. Osiguranje od nezgode

Nezgoda ili nesretan slučaj stalna su prijetnja svakodnevnog života suvremenog čovjeka.

Dinamična aktivnost ljudske populacije, stalna promjena mjesta boravka uz promjenu načina

transporta i korištenje sofisticiranih sredstava, najvažniji su pokretači rizika nezgode. Upravo

zbog mnogo različitih vrsta nezgoda koje se svakodnevno događaju ljudima, osiguratelji su

standardizirali pojam osigurljivog rizika nezgode.

Uobičajeno je da osiguratelji u općim uvjetima, koji su sastavnica svakog ugovora o

osiguranju, precizno definiraju pojam i obilježje nezgode. Stoga se nezgodom smatra svaki

iznenadni i od volje osiguranika neovisan događaj koji djelujući uglavnom izvana i naglo na

osiguranikovo tijelo, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet

(gubitak opće radne sposobnosti), prolaznu nesposobnost za rad i oštećenje zdravlja koje

zahtijeva liječničku pomoć.

Događaji koji se po prirodi stvari smatraju osigurljivim rizikom od nezgode su: prometni

sudari, udar nekim predmetom ili u njega, pad s visine, okliznuće, ranjavanje oružjem, ubod

insekata, ujed životinja, itd.

Izvan pokrića osiguranja od nezgode su sve posljedice koje su prouzročene: potresom,

ratovima, zakonom nedopuštenim upravljanjem prometnim sredstvima, samoubojstvom,

namjerno izazvanim nesretnim slučajem ugovaratelja osiguranja ili korisnika osiguranja,

djelovanjem alkohola i drugih opijata, itd.

Ugovorom o osiguranju nezgode, u pravilu se osiguravaju osobe starije od 14 pa sve do

navršenih 75 godina. Za osiguranike ili korisnike osiguranja od nezgode čija je radna

sposobnost smanjena zbog težih bolesti prije zaključenja ugovora, uobičajeno je uz poseban

specijalistički liječnički pregled zaračunati dopunsku premiju svojstvenu pokriću anormalnih

rizika (Ćurak i Jakovčević, 2007) .

Kada nastupi osigurani slučaj osiguratelj je dužan (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· Isplatiti osigurninu korisniku osiguranja ili osobi koja može dokazati svoje pravo na tu

isplatu

· Dio osigurane svote prema postotku invaliditeta koji je nastao kao posljedica nezgode,

a sukladno standardiziranoj tablici invaliditeta

46

· Dnevnu naknadu u ugovorenoj visini (primjerice za dan provedenog bolničkog

liječenja) ako je osiguranjem pokrivena prolazna nesposobnost za rad

· Nužne troškove liječenja koji su stvarno učinjeni, ako ih ne pokriva zdravstveno

osiguranje oštećenog korisnika osiguranja

Osiguranje od nezgoda može se sklapati na pojedinčanoj i na kolektivnoj osnovi. U tablici 2.

mogu se vidjeti vste osiguranja od nezgoda.

Tablica 2. Vrste osiguranja od nezgoda

VRSTA OSIGURANJA OD NEZGODE

Osiguranje osoba od posljedica nezgode pri i izvan redovnog zanimanja

Osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima i pri posebnim

djelatnostima

Osiguranje djece i školske mladeži od posljedica nezgode i posebna osiguranja

mladeži od posljedica nezgode

Osiguranje gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od posljedica nezgode

Osiguranje potrošača, pretplatnika, korisnika drugih javnih usluga i sl. od

posljedica nezgode

Ostala posebna osiguranja od posljedica nezgode

Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode

Ostala osiguranja od posljedica nezgode

Izvor: Bijelić, M., 2002., Osiguranje i reosiguranje, str. 149

3.2.5.2. Zdravstveno osiguranje

Zdravstvena osiguranja u Republici Hrvatskoj se dijele na obvezna (osnovno) i dobrovoljna

zdravstvena osiguranja. Dobrovoljna zdravstvena osiguranja se dijele zatim na dopunsko,

dodatno i privatno zdravstveno osiguranje.

Obvezno osiguranje ima karakter socijalnog osiguranja, što znači da se financira najvećim

dijelom doprinosima iz plaća zaposlenika, a to omogućava korištenje zdravstvenih usluga

svim kategorijama stanovništva, te onima koji doprinosima iz rada plaćaju osiguranje, te

47

djeci, nezaposlenima, umirovljenicima i drugima. Dopunsko, dodatno i privatno zdravstveno

osiguranje spadaju pod dobrovoljno osiguranje, te se svaki građanin može odlučiti želi li

takvo osiguranje dodatno i uplaćivati.

Osnovnim ili obveznim zdravstvenim osiguranjem pružaju se svim osiguranim osobama

prava i obveze iz osnovnog zdravstvenog osiguranja na načelima dostupnosti,

sveobuhvatnosti i solidarnosti. Kao što samo ime kaže, osnovno zdravstveno osiguranje u

Republici Hrvatskoj je obvezno. Funkciju provođenja osnovnog zdravstenog osiguranja ima

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvaćenu obveznim zdravstvenim osiguranjem osigurava se

pod jednakim uvjetima za sve osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje

(HZZO-a). Ta prava obuhvaćaju (www.hzzo.hr) :

· Primarnu zdravstvenu zaštitu

· Specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu

· Bolničku zdravstvenu zaštitu

· Pravo na lijekove koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova HZZO-a

· Pravo na dentalna pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom dentalnih

pomagala HZZO-a

· Pravo na ortopedska i druga pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom

ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a

· Pravo na zdravstvenu zaštitu u drugim državama članicama Europske unije,

ugovornim i tećim državama

Dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje ugovaraju se kao dugoročna osiguranja, a

najmanje u trajanju od godine dana. Prava i obveze koje pripadaju osiguraniku dobrovoljnog

zdravstvenog osiguranja ne mogu se prenositi na druge osobe niti nasljeđivati.

Dopunsko zdravstveno osiguranje jest osiguranje kojim se osigurava porkiće dijela troškova

do pune cijene zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (doplata).

Dodatnim zdravstvenim osiguranjem osigurava se viši standard zdravstvene zaštite u odnosu

na standard zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja te veći opseg prava u

odnosu na prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

48

Privatnim zdravstvenim osiguranjem osigurava se zdravstvena zaštita fizičkim osobama koje

borave u Republici Hrvatskoj, a koje se nisu obvezne osigurati sukladno Zakonu o obveznom

zdravstvenom osiguranju i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj

(Narodne novine 85/06).

3.2.6. Kreditno osiguranje

Pod pojmom kreditnog osiguranja treba razumjeti ugovorne obveze osiguratelja u raznim

oblicima jamstava i garancija. Osiguratelj jamči da će iz osiguranikove obveze po ugovoru o

kreditu podmiriti potraživanje vjerovnika, ako on u svojstvu dužnika o dospijeću kreditnog

potraživanja ne može ispuniti svoju obvezu plaćanja duga.

Kreditnim osiguranjima pokrivaju se gubici vjerovnika nastali na temelju ugovora o kreditu.

Ti su gubici uvjetovani kašnjenjem u podmirenju obveza po glavnici, kamati i naknadi, pa

prema tome mogu biti potpuni ili djelomični gubitak kreditnog potraživanja. Zajednički

nazivnik svih kreditnih osiguranja je u pokriću kreditnog rizika. S obzirom na posebnosti u

načinu zaključenja ugovora o pokriću kreditnog rizika moguće je razlikovati (Ćurak i

Jakovčević, 2007) :

Ø Kreditno osiguranje u užem smislu ili del credere osiguranje i

Ø Kaucijsko ili garancijsko kreditno osiguranje.

Ø Kreditno osiguranje u užem smislu ili del credere osiguranje je osiguranje od kreditnog

rizika koje zaključuje sam vjerovnik, a dužnik o zaključenom osiguranju ne mora niti znati.

Svaki vjerovnik koji se izlaže kreditnom riziku prema svom dužniku može se zaštititi ako s

osigurateljem zaključi ugovor o kreditnom osiguranju. Kreditni rizik je vjerojatnost kašnjenja

ili izostanka naplate dužnikove obveze prema vjerovniku. Dakle, vjerovnik se u ovom poslu

pojavljuje kao korisnik osiguranja, a osiguratelj mu se obvezuje nadoknaditi štetu koju bi

pretrpio ako njegov dužnik ne podmiri svoje dugovanje. Takvim se osiguranjem mogu pokriti

sva kreditna potraživanja, ali i pojedinačna potraživanja osoba koje su osiguranje zaključile.

49

Zbog potencijalno velikih gubitaka svojstvenih kreditnim rizicima, u osiguranju kredita treba

se voditi primjenom sljedećih dvaju načela (Ćurak i Jakovčević, 2007) :

· Rizici moraju biti svrstani po kategorijama koje odražavaju prosjek kreditnih rizika.

Smisao je odrediti gradaciju rizičnosti klijenata u svakoj od tih komponenti kako bi se portfelj

homogenizirao od najrizičnijih do najmanje rizičnih i za banku prihvatljivih kreditnih

potraživanja. Veličina rizika ovisi o moralnosti dužnika, njegovoj financijskoj snazi i

poslovnoj sposobnosti, ali i o objektivnim čimbenicima kao što su opći eknomski uvjeti i

kretanja u zemlji dužnika i efikasnost pravnog sustava za naplatu potraživanja. Rizičnijoj

skupini klijenata ugovaraju se veće kamatne stope od manje rizičnih, pa prema tome

osiguratelj pri analizi, koja prethodi preuzimanju rizika, zaključuje može li prihvatiti kreditni

rizik takvog stupnja.

· Pokrićem rizika ne obuhvaća cijelo kreditno potraživanje

To načelo podrazumijeva da osiguranik zadržava dio rizika u svom samopridržaju kako bi

osiguratelj bio uvjeren da mu nisu transferirana samo najrizičnija kreditna potraživanja.

Ø Kaucijsko osiguranje, za razliku od del credere osiguranja, zaključuje sam dužnik u

svojstvu osiguranika u korist vjerovnika. Naime, u ugovoru o kreditu vjerovnik može dužniku

uvjetovati obvezu osiguranja potraživanja. Ako dužnik ne podmiruje svoje obveze po kreditu

prema vjerovniku, riječ je o osiguranom riziku za koji je osiguratelj dužan isplatiti štetu

vjerovniku. Dužnik plaća ugovorenu premiju, a osiguratelj izdaje policu kaucijskog

osiguranja te mu je predaje. Premda vjerovnik nije zaključio ugovor o osiguranju, on na

temelju ugovora i police koju mu je uručio njegov dužnik pri zaključenju ugovora o kreditu

može tražiti isplatu osigurnine. Vjerovnik će to učiniti ako mu dužnik nije ispunio uvjete

plaćanja navedene u ugovoru o kreditu. Prema tome, kaucijsko osiguranje ima obilježje

osiguranja koje se zaklučuje za račun treće osobe.

Kako bi osiguratelj ispravno procijenio rizik, osiguranik mu je obvezan objaviti podatke i

informacije o svom imovinskom stanju, a dužan je ispuniti i ugovornu obvezu prema

vjerovniku. Ako nastupi osigurani slučaj, te dužnik ne ispuni obvezu prema vjerovniku, to će

umjesto njega učiniti osiguratelj, a za isplaćenu osigurninu kasnije će se regresirati od dužnika

(Ćurak i Jakovčević, 2007) .

50

4. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj

U ovom dijelu diplomskog rada obradit će se analiza neživotnog osiguranja na prostorima

Republike Hrvatske. Prikazat će se broj i stanje osiguravajućih društava koje djeluju, njihova

uloga na tržištu, biti će obrađena zaračunata bruto premija, broj polica neživotnih osiguranja i

likvidacije šteta.

Prije samog obrađivanja prikupljenih statističkih podataka koji su obradili odgovarajući

ovlašteni organi, biti će riječi o sustavu osiguranja i na koji način osiguravajuća društva

dobivaju dozvole za rad, te kako se njihovo poslovanje kontrolira.

Sve države, pa tako i Republika Hrvatska, nadzire i kontrolira rad i aktivnosti osiguravajućih

društava. Glavna zadaća tog nadzora i kontrole je zaštita interesa osiguranika, kao najvažnije

zadaće koju si postavlja bilo koja država. Zaštitu osiguranika država provodi nadzorom uvjeta

osiguranja koje se nalaze u svakoj polici osiguranja, te na taj način spriječava moguću

špekulaciju na tržištu osiguranja. Uz to, država provodi i kontrolu premijskih stopa.

U Republici Hrvatskoj posluje agencija koja provodi nadzor i kontrolu nad osiguravajućim

društvima pod imenom Direkcija za nadzor društava za osiguranje. Ona izdaje odobrenja za

rad društava za osiguranje, zatim nadzire posluje li društvo za osiguranje po ekonomskim

načelima i pravilima osiguranja i aktuarske struke.

Direkcija provjerava jesu li osnivači društva za osiguranje uplatili temeljni kapital društva,

izradili plan poslovanja, utvrdili vrste osiguranja koje će pokrivati, ima li društvo adekvatnu

kvalifikacijsku strukturu zaposlenih da može ostvarivati zacrtani plan poslovanja, je li društvo

izradilo statut i utvrdilo uvjete osiguranja (tablice maksimalnog pokrića, cjenike premija za

sve vrste osiguranja, tehničke osnove osiguranja, pravilnik o utvrđivanju matematičke pričuve

i njegovoj primjeni u osiguranju života, pravilnik o utvrđivanju prijenosnih premija i pričuva

šteta, rezervacija za masovne i katastrofalne štete i dr.)

U osnovanom društvu za osiguranje prati se i usmjerava financijsko poslovanje. Posebice se

vodi računa o razini jamstvenog kapitala, koji se utvrđuje nakon uplate poreza na dobit.

Nadzor nad poslovanjem osiguratelja je kontinuiran. U svrhu zaštite osiguranika osiguratelju

se može ograničiti i zabraniti slobodno raspolaganje iz premija prikupljenim sredstvima, a u

postupku likvidacije čak i naložiti da svoj investicijski portfelj ustupi drugom osiguravajućem

društvu (Javorović i Ostojić, 2005) .

51

4.1. Osiguravajuća društva u Republici Hrvatskoj

U razdoblju od 1. siječnja do 31.prosinca 2012. društva za osiguranje koja posluju u Republici

Hrvatskoj ostvarila su zaračunatu bruto premiju u iznosu od 9,0 mlrd. kuna, što predstavlja

smanjenje od 1,1% u odnosu na isto razdoblje 2011. godine. Gustoća premije osiguranja u

2012. iznosila je 2114 kuna, odnosno 280 eura ukupno za životna i neživotna osiguranja, što

predstavlja pad u odnosu na prethodnu godinu.

Gustoća premije osiguranja u skupini neživotnih osiguranja iznosila je 1538 kuna (204 eura),

dok je u skupini životnih osiguranja iznosila 576 kuna (76 eura). U razdoblju od 2003. do

2008. gustoća premije osiguranja bilježila je kontinuirani rast, koji je u 2009. zaustavljen

najvećim dijelom kao posljedica financijske krize. Razvijenost tržišta osiguranja moguće je

sagledati i kroz odnos ukupne aktive i BDP-a. Upravo tim pokazateljem pokazat će se udio

osiguranja u sljedećem grafikonu 1.

Grafikon 1. Udjel zaračunate bruto premije u BDP-u za razdoblje od 2003. do 2012. godine

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

Udio premije osiguranja u BDP-u u 2012., za razliku od silaznog trenda započetog u 2007., a

nastavljenog sve do 2011., zabilježio je rast u odnosu na prethodnu godinu. Naime u 2011.

navedeni udjel (ukupno životna i neživotna osiguranja) iznosio je 2,68% te je u 2012. povećan

0,70% 0,76% 0,83% 0,86% 0,79% 0,74% 0,74% 0,73% 0,71% 0,75%

2,44% 2,44% 2,38% 2,40%

2,09% 2,09% 2,06% 2,03% 1,97% 1,99%

3,14% 3,20% 3,21% 3,26%

2,88% 2,83% 2,81% 2,76% 2,68% 2,74%

0,00%

0,50%

1,00%

1,50%

2,00%

2,50%

3,00%

3,50%

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Životna osiguranja

Neživotna osiguranja

Ukupno

52

na 2,74%. U skupini životnih osiguranja navedeni udjel je sa 0,71% u 2011. porastao na

0,75% u 2012., dok je istovremeno kod neživotnih osiguranja isti udjel porastao sa 1,97% na

1,99% (www.hanfa.hr) .

Ø Opis tržišta

Na dan 31. prosinca 2012. na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj bilo je 27 licenciranih

društava za osiguranje i jedno društvo za reosiguranje.

U grafikonu broj 2. može se vidjeti detaljan sastav u osiguravajućem sektoru, po broju

osiguravajućih društava koje djeluju na prostoru Republike Hrvatske od 2003. do 2012.

godine.

Grafikon 2. Broj licenciranih društava za osiguranje i društava za reosiguranje u razdoblju od

2003. do 2012. godine

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

U 2012. sedam društava za osiguranje obavljalo je isključivo poslove životnih osiguranja,

deset društava za osiguranje isključivo poslove neživotnih osiguranja, a deset društava za

osiguranje poslove životnih i neživotnih osiguranja(tzv. kompozitna društva) . Poslove

reosiguranja u 2012. godini obavljalo je jedno društvo za reosiguranje.

4 4 5 4 5 8 8

6 7 7

7 8 7 5

8

9 10 10

10 10

13 12 11

11

10

10 10

10 10 10

1 2 2

2

2

2 2

1 1 1

0

5

10

15

20

25

30

35

Reosiguranje

Životno i neživotno osiguranje

Neživotno osiguranje

Životno osiguranje

53

Navevši prethodno kako se kretao broj osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj, u

sljedećem grafikonu biti će izložena vlasnička struktura tih istih društava za osiguranje i

reosiguranje.

Grafikon 3. Vlasnička struktura licenciranih društava za osiguranje i društava za reosiguranje

(neposredno vlasništvo) u razdoblju od 2003. do 2012. godine

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

Iz ovog grafikona je vidljivo da su se postepeno smanjivala društva s većinskim domaćim

kapitalom, te da na kraju 2006. godine ih je djelovalo samo 10, te da se od te godine počeo

povećavati broj društava s većinskim stranim kapitalom u narednim godinama.

Od ukupno 28 licenciranih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje na dan

31. prosinca 2012. godine 16 društava bilo je u neposrednom većinskom vlasništvu

nerezidenata. Premijski udjel za 16 društava u neposrednom većinskom vlasništvu

nerezidenata na dan 31. prosinca 2012. godine iznosio je 41,8%, dok je za preostalih 12

društava u većinskom vlasništvu rezidenata na dan 31. prosinca 2012. premijski udjel iznosio

58,2%.

13 13 11 10 11 11 12 12 12 12

12 13 14

12

14

18 18

15 16 16

0

5

10

15

20

25

30

35

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Društva u neposrednomvlasništvu nerezidenata

Društva u neposrednomvlasništvu rezidenata

54

U sljedećoj tablici biti će prikazani sljedeća društva za osiguranje i društva za reosiguranje

koja su svoje poslove osiguranja obavljala u Republici Hrvatskoj kroz 2012. godinu, kao i

društva koja se istodobno bave životnim i neživotnim osiguranjima.

Tablica 3. Poslovi osiguranja koje su društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavljala

tijekom 2012. godine

Životno osiguranje Neživotno osiguranje Životno i neživotno

osiguranje

Reosiguranje

Agram životno osiguranje

d.d.

BNP Paribas Cardif

osiguranje d.d.

Allianz Zagreb d.d. Croatia Lloyd d.d.

ERGO životno osiguranje

d.d.

Croatia zdravstveno

osiguranje d.d.

Basler osiguranje

Zagreb d.d.

Erste osiguranje Vienna

Insurance Group d.d.

ERGO osiguranje d.d. Croatia osiguranje d.d.

KD životno osiguranje d.d. Euroherc osiguranje d.d. Generali osiguranje

d.d.

Societe Generale osiguranje

d.d.

HOK osiguranje d.d. Grawe Hrvatska d.d.

Velebit životno osiguranje

d.d.

Hrvatsko kreditno

osiguranje d.d.

Helios Vienna

Insurance Group d.d.

Wűstenrot životno

osiguranje d.d.

Izvor osiguranje d.d. Kvarner Vienna

Insurance Group d.d.

Jadransko osiguranje d.d. Merkur osiguranje d.d.

Sunce osiguranje d.d. Triglav osiguranje d.d.

Velebit osiguranje d.d. Uniqa osiguranje d.d.

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

Ø Zaračunata bruto premija

Društva za osiguranje ostvarila su u 2012. zaračunatu bruto premiju u iznosu od 9,0 mlrd.

kuna, što je za 0,1 mlrd. kuna (1,1%) manje u odnosu na 2011., kada je premija iznosila 9,1

mlrd. kuna. Točnije, premija u segmentu neživotnih osiguranja smanjena je za 132,7 mil.

kuna (2,0%), dok je premija u segmentu životnih osiguranja porasla za 29,9 mil. kuna (1,2%).

55

Porast ukupne zaračunate bruto premije u 2012. u odnosu na 2011. ostvarilo je 14 od ukupno

26 društava za osiguranje koja su obavljala poslove osiguranja i u 2011. godini.

Grafikon 4. Kretanje zaračunate bruto premije društava za osiguranje u razdoblju od 2003.

godine do 2012. godine (u tis. kn)

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

U segmentu neživotnih osiguranja u 2012. nastavljen je trend smanjenja zaračunate bruto

premije započet 2009., dok je u segmentu životnih osiguranja trend smanjenja prekinut te je

prvi put od 2008. premija porasla.

13

49

98

1

15

69

42

1

18

95

76

9

21

65

06

1

24

82

74

3

25

45

77

5

24

88

67

5

24

57

68

3

24

31

26

8

24

61

15

4

47

17

06

1

50

57

44

6

54

54

30

4

60

15

09

4

65

82

18

9

71

34

36

6

69

16

79

0

67

77

76

2

67

05

25

2

65

72

52

7

0

1000000

2000000

3000000

4000000

5000000

6000000

7000000

8000000

9000000

10000000

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Neživotna osiguranja

Životna osiguranja

56

4.2. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj

U sljedećoj tablici prikazati će se struktura aktive društava za osiguranje u 2011. i 2012.

godini (u tis. kn), za neživotna osiguranja.

Tablica 4. Struktura aktive društava za osiguranje u 2011. i 2012. godini (u tis. kn)

31.12.2011. Udjel 31.12.2012. Udjel Indeks

2012./2011.

Nematerijalna

imovina

88600 0,52% 90563 0,51% 102,22

Materijalna

imovina

2272139 13,27% 2190354 12,44% 96,40

Ulaganja 10815320 63,17% 11386808 64,67% 105,28

Udio

reosiguranja

u tehničkim

pričuvama

1133992 6,62% 1128615 6,41% 99,53

Odgođena i

tekuća

porezna

imovina

27537 0,16% 41389 0,24% 150,30

Potraživanja 2184126 12,76% 2161770 12,28% 98,98

Ostala

imovina

359313 2,10% 343579 1,95% 95,62

Plaćeni

troškovi

budućeg

razdoblja i

nedospjela

naplata

prihoda

240403 1,40% 264663 1,50% 110,09

UKUPNO

AKTIVA

17121430 100% 17607741 100% 102,84

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

57

U sljedećoj tablici prikazati će se struktura pasive društava za osiguranje u 2011. i 2012.

godini (u tis. kn), za neživotna osiguranja.

Tablica 5. Struktura pasive društava za osiguranje u 2011. i 2012. godini (u tis. kn)

31.12.2011. Udjel 31.12.2012. Udjel Indeks

2012./2011.

Kapital i

rezerve

4651512 27,17% 5066713 28,78% 108,93

Obveze drugog

reda (podređene

obveze)

41808 0,24% 41880 0,24% 100,17

Tehničke

pričuve

10172138 59,41% 10114224 57,44% 99,43

Ostale pričuve 97037 0,57% 112065 0,64% 115,49

Odgođena i

tekuća porezna

obveza

375607 2,19% 341478 1,94% 90,91

Depoziti

zadržani iz

posla predanog

u reosiguranje

76148 0,44% 87157 0,49% 114,46

Financijske

obveze

203339 1,19% 281801 1,60% 138,59

Ostale obveze 1226914 7,17% 1087015 6,17% 88,60

Odgođeno

plaćanje

troškova i

prihod budućeg

razdoblja

276927 1,62% 475408 2,70% 171,67

UKUPNA

PASIVA

17121430 100% 17607741 100% 102,84

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

58

Tablica 6. Pregled zaračunate bruto premije po vrstama neživotnih osiguranja u 2011. i 2012.

godini (u tis. kn)

VRSTA

OSIGURANJA

2011. Udjel 2012. Udjel Indeks

2012./2011.

Osiguranje od

nezgode

517410 7,72% 504048 7,67% 97,42

Zdravstveno

osiguranje

255147 3,81% 238668 3,63% 93,54

Osiguranje

cestovnih

vozila

797849 11,90% 720458 10,96% 90,30

Osiguranje

tračnih vozila

5325 0,08% 4346 0,07% 81,61

Osiguranje

zračnih

letjelica

15130 0,23% 7536 0,11% 49,81

Osiguranje

plovila

204916 3,06% 181125 2,76% 88,39

Osiguranje

robe u

prijevozu

59805 0,89% 51557 0,78% 86,21

Osiguranje od

požara i

elementarnih

šteta

565981 8,44% 586515 8,92% 103,63

Ostala

osiguranja

imovine

751571 11,21% 705244 10,73% 93,84

Osiguranje od

odgovornosti

za upotrebu

motornih

vozila

2934900 43,77% 2939904 44,74% 100,17

59

Osiguranje od

odgovornosti

za upotrebu

zračnih

letjelica

2565 0,04% 6046 0,09% 235,72

Osiguranje od

odgovornosti

za upotrebu

plovila

36617 0,55% 35869 0,55% 97,96

Ostala

osiguranja od

odgovornosti

289132 4,30% 288045 4,38% 99,62

Osiguranje

kredita

130084 1,94% 147360 2,24% 113,28

Osiguranje

jamstava

7869 0,12% 8050 0,12% 102,31

Osiguranje

raznih

financijskih

gubitaka

81376 1,20% 89671 1,36% 110,19

Osiguranje

troškova

pravne zaštite

2911 0,04% 2845 0,04% 97,72

Putno

osiguranje

46663 0,70% 55241 0,85% 118,38

UKUPNO 6705252 100% 6572527 100% 98,02

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

U ukupno zaračunatoj bruto premiji na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj i dalje su

prevladavala neživotna osiguranja, koja su činila 72,8% ukupne zaračunate bruto premije, dok

su životna osiguranja činila 27,2% zaračunate bruto premije. U odnosu na 2011. godinu, u

2012. nije bilo značajne promjene udjela životnih i neživottnih osiguranja u ukupnoj

zaračunatoj bruto premiji.

60

Više od dvije trećine ukupno zaračunate bruto premije čine neživotna osiguranja, a posebno

značajan udjel u ukupno zaračunatoj premiji zauzima i osiguranje od odgovornosti za

upotrebu motornih vozila (32,5%).

Iz navedenog proizlazi kako su građani Republike Hrvatske i dalje usmjereni prema obveznim

proizvodima osiguranja (prvenstveno osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih

vozila), kao i osiguranjima vezanima uz kredite koje plasiraju kreditne institucije.

Poboljšanjem gospodarskih prilika postoji mogućnost za nastanak prostora za rast bruto

zaračunate bruto premije manje zastupljenih proizvoda osiguranja iz ostalih skupina

osiguranja.

Ø Broj osiguranja, šteta i likvidacija šteta

U sljedećoj tablici prikazat će se broj sklopljenih osiguranja, nastalih šteta, te iznos

likvidiranih šteta u Republici Hrvatskoj u 2012. godini za neživotna osiguranja.

Tablica 7. Broj osiguranja, šteta i likvidacija šteta u Republici Hrvatskoj u 2012. godini (u tis.

kn)

Vrsta osiguranja Broj osiguranja Broj šteta Likvidirane štete

(bruto iznosi)

Osiguranje od

nezgode

2453359 17127 130777

Zdravstveno

osiguranje

185880 300519 183877

Osiguranje cestovnih

vozila

363772 101469 617181

Osiguranje tračnih

vozila

161 308 1205

Osiguranje zračnih

letjelica

97 3 558

Osiguranje plovila 16018 1829 115245

Osiguranje robe u

prijevozu

20934 4490 20620

61

Osiguranje od požara

i elementarnih šteta

509059 28852 300037

Ostala osiguranja

imovine

592319 89311 487637

Osiguranje od

odgovornosti za

upotrebu motornih

vozila

1977751 80794 1091934

Osiguranje od

odgovornosti za

upotrebu zračnih

letjelica

169 4 1244

Osiguranje od

odgovornosti za

upotrebu plovila

33734 96 6327

Ostala osiguranja od

odgovornosti

113506 13079 130762

Osiguranje kredita 42095 3907 70084

Osiguranje jamstava 587 319 2592

Osiguranje raznih

financijskih gubitaka

30623 1908 16511

Osiguranje troškova

pravne zaštite

4682 1 105

Putno osiguranje 184299 23241 11550

Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)

Iz tablice je vidljivo da najveći broj neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj u 2012.

godini ima osiguranje od nezgoda. Odmah iza se nalazi osiguranje od odgovornosti za

upotrebu motornih vozila. Što se tiče broja šteta, najviše šteta zabilježeno je u zdravstvenom

osiguranju, te u osiguranju cestovnih vozila. Podskupina neživotnog osiguranja koja je

zabilježila najviše likvidiranih šteta je osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih

vozila.

62

5. Trendovi razvoja neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj

Broj pružatelja usluga osiguranja se kroz zadnjih par godina u Republici Hrvatskoj nije

drastično mijenjao, te je iznosio do broja od 27 ili 28 društava za osiguranje. Broj tih istih

društava je varirao većinom zbog spajanja društava ili otkupom nekog društva od strane jačeg

društva za osiguranje.

Godinama se bilježi stalni rast broja sklopljenih osiguranja, a time i zaračunate bruto premije,

gdje neživotna osiguranja imaju veliku prednost nad životnim. Unutar neživotnih osiguranja,

najveći dio osiguranja spada u osiguranje od nezgode. Zatim slijedi osiguranje od

odgovornosti od upotrebe motornih vozila, te ostalih osiguranja koja se vezuju za upotrebu

motornih vozila.

Situacija na hrvatskom tržištu osiguranja je ohrabrujuća za osiguravajuća društva koja ovdje

posluju. Ne tako davno, početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, započeo je razvoj

tržišta osiguranja na našim prostorima. Do tog trenutka, Osiguravajuće društvo „Croatia“, kao

Državni osiguravajući zavod imalo izrazito monopolni položaj na tržištu sa udjelom od preko

80 posto. 1990. godine to isto društvo se promijenilo u dioničko društvo, te je počelo

poslovati kao pravna osoba na tržištu osiguranja.

Početkom devedesetih godina donose se zakonski propisi koji imaju za cilj liberalizaciju

tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj i regulaciju nastanka i poslovanja osiguratelja na

tržištu. Postepeno se pojavljuje niz novih osiguratelja koji započinju međusobnu

konkurenciju. Upravo je ta konkurencija među osigurateljima pozitivna stvar jer ih prisiljava

na sniženje troškova poslovanja i stvaranje rezervi za sigurnost pokrića iz osiguranja, te brzu

o pravilnu likvidaciju šteta.

Sve veći broj osiguratelja na hrvatskom tržištu kroz zadnjih dvadesetak godina vodi

konkurentsku borbu za osvajanje što većeg dijela tržišta. Svi se moraju što bolje izboriti za

opstanak i razvitak, jer u suprotnom propadaju. Pa je tako vidljivo, kako udio Croatia

osiguranje d.d. na hrvatskom tržištu osiguranja stalno opada kroz godine, iako i dalje drži

većinu tržišta. Isto tako kroz godine su uz domaća društva za osiguranja, svoje mojesto na

tržištu pronalazili i strani ulagači, sa tendencijom stalnog povećanja njihovog udjela u

vlasničkim strukuturama.

63

Danas, skoro godinu dana nakon pristupanja Republike Hrvatske u Europsku Uniju, tržište

osiguranja se još više približilo onoj najvažnijoj skupini tržišta, a to su korisnici osiguranja.

Upravo iz razloga što je olakšan pristup stranih društava za osiguranje, najveće koristi od te

konkurentske borbe imat će sami osiguranici.

Strani ulagači očito u Republici Hrvatskoj vide odličnu priliku za ulaganje, što se može vidjeti

po broju osiguratelja koji su po ulasku u Europsku Uniju poslali zahtjev za radom, prema

navodima iz članka.

Ukupno 18 osiguravajućih društava iz zemalja EU dosad je dobilo ovlasti od Hanfe za

obavljanje poslova osiguranja na području Republike Hrvatske. Najviše zanimanja pokazala

su osiguravajuća društva iz Irske i Velike Britanije, a zasad po njih četiri iz svake od tih

zemalja ima dozvolu za rad u Hrvatskoj. Nakon njih, dozvolu za rad dobila su po tri društva iz

Austrije i Njemačke, a iz Nizozemske, Belgije, Slovenije i Linhenštajna dozvolu je dobilo po

jedno društvo.

Svi ti osiguratelji pružaju usluge u segmentu neživotnih osiguranj, uglavnom je riječ o

osiguranjima od odgovornosti, ali i osiguranju kredita i jamstava. No, pojavio se i novi

zdravstveni osiguratelj, Nokatus Insurance iz Irske, ali i nekoliko osiguratelja koji nude

automobilsko osiguranje. To su Allianz Global Corporate&Specialty AG, Provinzial

Rheinland Versicherung, Society of Lloyd's, Allianz Risk transfer (Bartulović 2013) .

Nadalje, liberalizacija tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj povećala je mogućnost dolaska

još većeg broja osiguratelja i posrednika u osiguranju, ali i mogućnost domaćih osiguratelja

da izađu na tržišta Europske Unije. Pa je tako Hanfa objavila u listopadu 2013. da 26

europskih osiguratelja ima namjeru ući na hrvatsko tržište osiguranja, te 54 posrednika i

zastupnika u osiguranju. Isto tako, u registru slovenskog nadzornog tijela nalazilo se tada pet

hrvatskih društava za osiguranje spremnih za izlazak na strano tržište: Allianz, Croatia

osiguranje, Generali, Triglav i Hrvatski nuklearni pool (Gajski Kovačić 2013) .

Danas se postavlja pitanje, da li je sadašnji broj osiguravajućih društava prevelik za zemlju s

nepunih 4,5 milijuna stanovnika. Neki stručnjaci misle da je previše osiguravajućih društava,

te da će doći do eventualnih „preslagivanja“ u osiguravateljskoj djelatnosti. U prilog tome ide

i činjenica da Europska Unija nalaže uvođenje raznih direktiva, tj. novih pravila poslovanja,

koja će predstavljati nove organizacijske promjenem ali i povećati materijalne troškove.

64

Upravo svoje mišljenje o tome je dao i Marijan Ćurković za časopis koji se izdaje u

Hrvatskoj. On smatra, da je broj osiguratelja definitivno prevelik za hrvatsko tržište i

razmišljanja je da će uskoro morati doći do određenih promjena spajanjem društava iz istih

grupacija, akvizicijama i sličnim radnjama. Za njega, od malih društvava perspektivu imaju

samo ona koja su se usko specijalizirala za određeni segment osigurateljne ponude.

Upravo u prilog takvom razmišljanju idu i događanjana osigurateljnom tržištu u 2013. godini.

Spojila su se osiguravajuća društva Kvarner i Helios, koji sada posluju pod zajedničkim

imenom Wiener osiguranje. Austrijska grupacija Uniqa je kupila Basler osiguranje Zagreb od

švicarske Baloise grupe. Upravo ta spajanja na osigurateljnom tržištu posljedica su bojazni od

nove konkurencije koja dolazi iz Europske Unije. U prosincu 2013. Hanfa je notificirala više

od sto stranih osiguratelja i zastupnika u osiguranju, koji su tako svojom notifikacijom

pokazali bilo sadašnji bilo budući interes na hrvatskom tržištu (Gajski Z., 2013) .

U postupku liberalizacije, u početku su se teško osiguravajuća društva odlučivala izaći u

javnost sa novim liberaliziranim cjenicima. Prvo društvo koje je izašlo bilo je Generali

osiguranje, dok je drugi osiguratelj na hrvatskom tržištu bio Allianz.

Upravo je Allianz prvi izašao sa novim proizvodom koji se temelji na individualnom pristupu

u izračunu premije i nudi cijene prilagođene stvarnom riziku. Taj novi proizvod prilagođen je

individualnim karakteristikama vozača, pa se tako izračun premije određuje prema stvarnom

riziku, odnosno prema starosti vozača, snazi vozila, registarskim oznakama i vremenskom

razdbolju bez nezgode. Upravo se tim individualnim pristupom korisnicima nudi pravedniji

cjenik (Gajski Kovačić 2013) .

Kraj prošle, pa i cijela ova godina, bit će u analima osigurateljne djelatnosti obilježeni

početkom dugo odlagane liberalizacije tržišta obveznog autoosiguranja. Osiguratelji koji su

prvi krenuli s liberaliziranim cjenicima premija obveznog autoosiguranja ponudili su tržištu

znatno povoljnije cijene premija, ali i jednako povoljne uvjete obveznog autoosiguranja. Pri

tome, ne nude se samo znatno niže cijene nego i bonusi kakvi dosad nisu bili u tom segmentu

osiguranja.

Upravo slijedom tih liberalizacija cjenika, javlja se pitanje, je li se u toj konkurentskoj utrci

za novim osiguranicima i većim udjelom na tržištu pretjeralo i prijeti li i nama repriza onog

što se dogodilo osigurateljima u nekim europskim zemljama u postupku liberalizacije tržišta

obveznog autoosiguranja? Upravo zbog toga, zbog nelojalne konkurencije i dampinga u

65

Grčkoj je u postupku liberalizacije otišlo u stečaj više od 30 osiguravajućih društava, a bez

osiguranja je ostalo više od pola milijuna vozača. Čak su i poslovično oprezni Austrijanci

platili visok ceh zbog pogrešna poimanja liberalizacije: u šest godina prosječna premija pala

je 23,3 posto, a ukupni gubitak iznosio je više od 400 milijuna eura. U Njemačkoj je taj ceh

iznosio dvije milijarde eura (Gajski Z., 2014) .

U cilju privlačenja novih osiguranika i smanjenja cijena, za prognozirati je da se očekuju

međusobna nadmetanja i u nastavku godine na osiguravateljnom tržištu. Prosječna premija

automobilske odgovornosti je već tijekom siječnja i veljače ove godine niža za 10 posto u

odnosu na isto razdoblje prethodne godine i iznosi 1510 kuna.

U budućnosti je jedino za nadati se da Hrvatska neće slijediti primjere nekih europskih država

koje su upravo zbog liberalizacije tržišta obveznog autoosiguranja išli toliko u krajnost radi

osvajanja većih udjela na tržištu, da bi na kraju završile sa stečajima i financijskom propašću.

66

6. Zaključak

Napredak i poboljšanje sustava osiguranja, posebno gledajući osiguravajuću djelatnost i njene

sudionike, prati trendove gospodarskog, tehnološkog i sveopćeg čovjekovog napretka,

uzimajući u obzir čovjeka kao najvažniju kariku, te njegovu zaštitu, zaštitu njegove imovine i

djelatnosti.

Unutar tih promjena koje se svakodnevno događaju, ponekad je teško sve djelatnosti u

osiguranju pratiti. Osiguravajuća društva se razlikuju međusobno od svojih sudionika na

tržištu, da li po uvjetima ili po načinu poslovanja. Osiguratelji pokušavaju poduzeti sve

moguće radnje da stvore klimu za što bolju zaštitu bilo koje imovine ili djelatnosti čovjeka. Pa

tako, postoji puno različitih vrsta osiguranja koja se nude korisnicima na tržištu osiguranja.

Radi što boljeg pozicioniranja na tržištu osiguratelji pokušavaju što više individualizirati

osiguranja po potrebama korisnika.

Upravo osiguranje predstavlja najbolji oblik zaštite pojedinca, njegove obitelji i njegove

imovine. Imajući na umu svakodnevne rizike koji su mogući, osiguranje predstavlja najbolji

način transfera rizika sa pojedinca na osiguravajuće društvo, koje mu jamči da nastankom

osiguranog slučaja, osiguratelj ima obvezu nadoknade štete, koja mu pruža makar koliko

toliko sigurnosti.

Osiguranje je moguće podijeliti na više načina. Najvažnija podjela osiguranja je na životno i

neživotno osiguranje. Upravo ovakva podjela postoji u zemljama Europe, a i Hrvatska u

svojem Zakonu o osiguranju koristi upravo nju.

Životna osiguranja uključuju osiguranje života, rentna osiguranja, te dodatna osiguranja koja

imaju veliki utjecaj na sigurnost čovjeka i njegovu okolinu.

Neživotna osiguranja se mogu podijeliti na imovinska osiguranja, osiguranja od odgovornosti,

transportna osiguranja, osiguranje motornih vozila, neživotna osiguranja osoba, te ostala

osiguranja. Upravo, neživotna osiguranja zauzimaju veći udio na tržištu osiguranja od

životnih osiguranja.

Od osnutka Republike Hrvatske pa do danas tržište osiguranja prošlo je mnogo promjena, na

sreću pogodnih za korisnike osiguranja. Od nekolicine osiguravajućih društava početkom

devedesetih godina prošloga stoljeća, pa sve do zdrave konkuretne klime koja dopušta

osiguranicima više izbora.

67

Stalni porast osiguravateljskih djelatnosti bilježi se do 2008. godine, kada slijedi pad, uslijed

ekonomske krize koja očito zahvaća i ovaj dio tržišta. No kako god, zadnjih par godina

osiguravajuća društva bilježe porast premija i broja sklopljenih osiguranja, od kojih je velika

većina skupina neživotnih osiguranja, gdje veliki udio zauzima osiguranje od

autoodgovornosti.

Pripremama osiguravajućeg sektora za ulazak u Europsku Uniju, tj. liberalizaciji tržišta

osiguranja prethodile su promjene u Zakonu o osiguranju, Zakonu o obveznom osiguranju, te

drugi niz propisa koje moraju usuglasiti sa ostalim zemljama članicama.

Preostalo je za vidjeti što će se događati u sljedećih par godina, s obzirom na to da je

Republika Hrvatska članica Europske Unije, te se mora pridržavati svih pravila tržišnog

natjecanja pa tako i u osiguranju. Bez obzira što je tržište sada slobodnije, Agencija za nadzor

ne bi smijela prepustiti totalnu kontrolu tržištu, već da prati događanja na tržitšu i djeluje u

skladu s tim. Koristi od liberalizacije tržišta trebali bi imati korisnici osiguranja, samo je za

nadati se da će sva događanja biti u njihovu korist, jer ipak su tu oni u ovoj priči najbitniji.

68

Popis literature

Knjige

Andrijanić I. i Klasić K. 2007, Osnove osiguranja načela i praksa, TEB, Zagreb

Andrijanić I. i Klasić K. 2002, Tehnika osiguranja i reosiguranja, Mikrorad, Zagreb

Andrijašević S. i Petranović V. 1999, Ekonomika osiguranja, ALFA, Zagreb

Bijelić M. 2002, Osiguranje i reosiguranje, Tectus, Zagreb

Ćurak M. i Jakovčević D. 2007, Osiguranje i rizici, RRIF, Zagreb

Frančišković I. 2004, Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet Sveučilišta

u Rijeci, Rijeka

Javorović M. i Ostojić G. 2005, Osiguranje i država, Golden marketing-Tehnička knjiga,

Zagreb

Vaughan E.J. i T.M. 2000, Osnove osiguranja, upravljanje rizicima, Mate, Zagreb

Ostali izvori

Business.hr, Vijesti, pogledano 8. svibnja 2014,<http://www.business.hr/ekonomija/manje-

od-deset-posto-obrtnika-i-malih-poduzetnika-ima-imovinska-osiguranja>

Hanfa, www.hanfa.hr

Hrvatski ured za osiguranje, Arhiva, pogledano 5. travnja 2014,

<https://www.huo.hr/hrv/arhiva>

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Obvezno osiguranje, pogledano 28. svibnja 2014,

<http://www.hzzo.hr/obvezno-osiguranje/pravo-na-zdravstvenu-zastitu>

Jadransko osiguranje, Grupe osiguranja, pogledano 15. svibnja 2014,

<http://www.jadransko.hr/grupe-osiguranja/poslovni-korisnici/moj-business/odgovornost >

69

Jadransko osiguranje, Osiguranja od profesionalne odgovornosti, pogledano 15. svibnja 2014,

< http://www.jadransko.hr/grupe-osiguranja/poslovni-korisnici/moj-

business/odgovornost/osiguranja-od-profesionalne-odgovornosti/ >

Triglav osiguranje d.d. , Neživotna osiguranja, pogledano 15. svibnja 2014,

<http://www.triglav-osiguranje.hr/271/osiguranje_od_profesionalne_odgovornosti.aspx>

Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, 85/06

Zakon o osiguranju, NN 151/05, 100/09

Članci

Bartulović P. (2013). Novih 18 osiguratelja dobilo dozvolu za rad u Hrvatskoj, Svijet

osiguranja, 8(2013), str. 7

Gajski Kovačić N. (2013). Neki samo prate klijente, no neki se spremaju za ozbiljan posao,

Svijet osiguranja, 10(2013), str. 35

Gajski Kovačić N. (2013). Liberalizirane cijene, prilagođene stvarnom riziku, Svijet

osiguranja, 12(2013), str. 8

Gajski Z. (2013). Novi vjetrovi na osigurateljnoj sceni, Svijet osiguranja, 12(2013), str. 6

Gajski Z. (2014). Počelo je (pre)oštro, Svijet osiguranja, ½(2014), str. 6

70

Popis ilustracija

Popis tablica

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Bitnije vrste osiguranja od odgovornosti 28

2. Vrste osiguranja od nezgoda 46

3. Poslovi osiguranja koje su društva za osiguranje i

društva za reosiguranje obavljala tijekom 2012. godine

54

4. Struktura aktive društava za osiguranje u 2011. i 2012.

godini (u tis. kn)

56

5. Struktura pasive društava za osiguranje u 2011. i 2012.

godini (u tis. kn)

57

6. Pregled zaračunate bruto premije po vrstama

neživotnih osiguranja u 2011. i 2012. godini (u tis. kn)

58

7. Broj osiguranja, šteta i likvidacija šteta u Republici

Hrvatskoj u 2012. godini (u tis. kn)

60

Popis grafikona

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1. Udjel zaračunate bruto premije u BDP-u za razdoblje

od 2003. do 2012. Godine

51

2. Broj licenciranih društava za osiguranje i društava za

reosiguranje u razdoblju od 2003. do 2012. godine

52

3. Vlasnička struktura licenciranih društava za osiguranje

i društava za reosiguranje (neposredno vlasništvo) u

razdoblju od 2003. do 2012. godine

53

4. Kretanje zaračunate bruto premije društava za

osiguranje u razdoblju od 2003. godine do 2012.

godine (u tis. kn)

55

71

Popis shema

Redni broj Naslov sheme Stranica

1. Podjela osiguranja imovine u užem smislu 19

2. Vrste transportnih osiguranja 33

3. Klasifikacija osiguranja osoba 44