NASTAVA USMJERENA NA UČENIKA

Milan Matijević, Diana Radovanović

NASTAVNI KURIKULUM

Teorija kurikuluma objašnjava učenje i poučavanje kao procese u kojima su glavni subjekti učenici i nastavnici.

Kurikulum predstavlja ukupno planirano učenje u školi, a obuhvaća: ciljeve, sadržaje, metode, medije, strategije, uvjete odvijanja i evaluaciju.

U Njemačkoj se didaktika definira kao teorija kurikuluma.

Govori se o kurikulumu usmjerenom na učenika i kurikulumu usmjerenog na nastavnika. Desetljećima je dominirala nastava i didaktička koncepcija koja je u prvi plan stavljala nastavnika, što se moglo vidjeti i po načinu odvijanja nastavnih aktivnosti (učionica za frontalnu nastavu).Kurikulum usmjeren na dijete definira se kao pedagoško događanje uz optimalno uvažavanje djeteta. Tu se dijete postavlja u prvi plan, od izbora ciljeva do izbora uvjeta za organiziranje nastavnih aktivnosti.

Nastavni kurikulum je pedagoški dokument koji su pripremili i izradili stručnjaci za određeno nastavno područje, a u kojem su konkretizirani nastavni ciljevi, opisani uvjeti i oprema koji su potrebni za ostvarivanje tih ciljeva te planirani modeli za praćenje i evaluaciju.

Skriveni kurikulum: u školi se osim istaknutih ciljeva odgoja i obrazovanja, ostvaruju i brojni drugi, često prikriveni, ali za odgoj iznimno važni ciljevi (učenje stavova, vrijednosti, vjerovanja, pretpostavki.

U svakoj školi su važni dokumenti: nastavni kurikulum određene škole kurikulum za svaki nastavni predmet školski kurikulum (školski dokument u kojem su navedene posebnosti koje

će se događati tijekom jedne ili više školskih godina)

PRIRODA I STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA

Nastava je dinamičan proces koji podrazumijeva zajednički rad i učenika i nastavnika.

Učenje i poučavanje je iznimno složen proces koji traži temeljito planiranje, pripremu i raznovrsne aktivnosti (istraživanje, otkrivanje, slušanje, govorenje, rješavanje problema i dr.).

Nastavnici na temelju poznavanja psihologije, metodike i didaktike stječu kompetencije za upravljanje razredom te procesima poučavanja i učenja. Pripremne aktivnosti i nastavnika i učenika (dogovor, planiranje te psihičku, metodičku i tehničku pripremu) iznimno su važne u nastavnom procesu.

Stručnjaci su se na početku ovog milenija odlučili za nastavu koja polazi od učenikovih mogućnosti i potreba, kao i za aktivnosti u kojima su učenici aktivni subjekti.

PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE O I O U ŠKOLI

Planiranje i programiranje nastavnici provode u skladu sa službenim dokumentima koje je donijelo mjerodavno Ministarsto:

Nacionalnim okvirnim kurikulomum te strukovnim kurikulomum.

Ti dokumenti svakom odgojno-obrazovnom djelatniku temelj su za planiranje i programiranje nastave te traže temeljitije bavljenje ciljevima i odgojno-obrazovnim ishodima.

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće i obvezno srednjoškolsko obrazovanje (2010) temeljni je dokument koji donosi smjernice i načine unaprjeđenja o i o u hrvatskom sustavu školstva. To je temeljni dokument na nacionalnoj razini koji služi za izradu svih ostalih kurikulumskih dokumenata (školski kurikulum, predmetni kurikulum, izrada udžbenika, definiranje standarda i kriterija za vrjednovanje kvalitete učeničkih postignuća), odn služi za planiranje i programiranje nastave u školama. Osobitu pozornost daje: znanju, solidarnosti, identitetu i odgovornosti.

Strukovne kurikulume izrađuju stručni timovi, obično iskustveni nastavnici iz strukovnih škola, savjetnici iz AZOO te sveučilišni nastavnici. Tim se kurikulumom određuje trajanje obrazovanja, uvjeti za njegovu provedbu, odgojni i obrazovni ishodi, načini praćenja i ocjenjivanja, ukupni fond nastavnih sati i dr.

Školski kurikulum – novost u našim strukovnim školama. To je svojevrsni projekt kratkoročnog i dzgoročnog razvoja i ostvarivanja ciljeva o i o. Pruža veću mogućnost za unošenje originalnih sadržaja i aktivnosti u školski život (u skladu s mogućnostima škole i lokalne sredine te interesa učenika).U školskom kurikulumu ističu se ciljevi i svrhe pojedinih aktivnosti i projekata, te definiranje potrebnih sredstava, materijala te imenovanja nositelja i rokova za svaki zadatak.

2

OKVIRNI NASTAVNI PLAN I PROGRAM

Nastavni plan: državni dokument koji propisuje za sve istovrsne škole popis nastavnih predmeta koje svi učenici moraju učiti, zatim godišnji i tjedni broj sati i redoslijed njihova poučavanja.

Nastavni program: školski dokument koji određuje osnovne ciljeve, opseg, dubinu i redoslijed sadržaja koje učenici neke škole trebaju usvojiti u okviru nekog nastavnog predmeta.

Za OŠ nastavni plan i program je jedinstven, a u srednjim školama razlikuje se u odnosu na struku, odn smjer obrazovanja. Tako u srednjim školama postoje nastavni planovi i programi za područje ekonomije, trgovine, turizma, ugostiteljstva i dr.Unutar svakog područja razlikujemo nastavne planove i programe za pojedina zanimanja npr. u području ekonomije, trgovine i poslovne administracije nalazimo nastavne planove za zanimanja: upravni referent, poslovni tajnik, komercijalist i dr.

Nastavni plan i program strukovnih škola sadrži zajednički općeobrazovni te posebni stručni i fakultativni dio. U tom zajedničkom dijelu nastavnog plana i programa nalaze se i izborni predmeti od kojih učenik bira jedan ili više predmeta prema svojim sklonostima i interesima.Zajednički dio nastavnog plana i programa za gimnazije sadrži nastavne predmete koji su obvezni za sve učenike određene vrste programa, a izborni dio obuhvaća predmete od kojih učenik obvezno bira jedan ili više prema svojim sklonostima.Zajednički dio nastavnog plana i programa za stjecanje srednje i niže stručne spreme sadrži općeobrazovne predmete koji su zajednički i obvezni za određenu razinu obrazovanja, a posebni dio sadrži strukovne predmete koji su vezani za određeno zanimanje.

Školska godina započinje 1. rujna, a završava 31. kolovoza svake godine.A nastavna godina regulirana je pravilnikom o kalendaru rada osnovnih i srednjih škola koje donosi Ministar. Tim pravilnikom propisuje se početak i završetak nastavne godine, trajanje polugodišta i trajanje učeničkih odmora. Nastava treba biti izvedena u najmanje 175 nastavnih dana, odn u 35 nastavnih tjedana, a za učenike završnih razreda srednje škole najmanje 160 nastavnih dana, odn 32 tjedna.

IZVEDBENI PLANOVI I PROGRAMI

Godišnji izvedbeni plan i program sadrži mjesec i redni broj nastavnog sata, naziv nastavne cjelina i nastavne jedinice, ciljeve nastavne cjeline/teme, nastavne metode i oblik rada, nastavna sredstva i pomagala, mjesto izvođena nastave, korelaciju s drugim predmetima i napomene.

3

Nastavnik izrađuje izvedbeni program tako da iz nastavnih cjelina koje su naznačene u okvirnom nastavnom planu i programu izdvaja i kreira pojedine nastavne jedinice.

Cilj učenja nastavne jediniceKad artikuliramo ciljeve učenja polazimo od osnovnog pitanja koje glasi: Koja znanja, vještine ili sposobnosti očekujemo da će učenici imati nakon učenja određene nastavne cjeline. Ovi ciljevi obuhvaćaju sve ciljeve svih nastavnih jedinica koje ćemo raditi s učenicima tijekom učenja pojedine nastavne cjeline. Ponekad će neka nastavna cjelina zahtijevati rad od mjesec ili više dana, a neka nastavna cjelina dva tjedna. (stavljamo ciljeve za svaku nastavnu cjelinu, što obuhvaća ciljeve svih nastavnih jedinica te nastavne cjeline.)ZA realizaciju ciljeva potrebno je predvidjeti nastavne metode, te nastavna sredstva i pomagala. Ponekad će to biti sredstva i pomagala koja je potrebno kupiti na početku školske godine, a ponekad će to biti uobičajena nastavna sredstva i pomagala koja škola posjeduje.

Korelacija s drugim nastavnim predmetima predstavlja vezu između sadržaja koje ćemo poučavati i sadržaja drugih nastavnih predmeta kako bismo učenike poučavali na interdisciplinarnoj razini. Stoga je potrebno proučiti sadržaje ostalih srodnih nastavnih predmeta iz nastavnog plana i programa kako bismo uočili dijelove koji se međusobno nadopunjuju.Također trebamo predvidjeti i mjesto izvođenja nastave…A stupac napomene popunjavamo tijekom nastavne godine nakon realizacije pojedinog dijela nastavnog plana i programa. (zapisati npr da nam za neku nastavnu cjelinu treba više vremena, ili da su nam bila potrebna dodatna sredstva i pomagala ili da možda nismo izabrali odgovarajuću metodu rada i sl.

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NASTAVE I UČENJA

Kao ishod učenja u novije vrijeme spominju se znanje i kompetencije, a o određenju sadržaja tih pojmova vodi se i najviše rasprava.

Znanje kao ishod učenja – može biti različite kvalitete, što ovisi o stupnju usvojenosti činjenica i generalizacija. Obzirom na kvalitetu razlikujemo više stupnjeva znanja.Bloom i suradnici učenje u kongitivnom smislu promatraju kao stjecanje znanja i kompetencija na različitim kongitivnim razinama: znanje, shvaćanje, primjena, analiza, sinteza, evaluacija.

Učiti znati, može se smatrati sredstvom i ciljem života. Tako shvaćeno znanje omogućuje ljudima da razumiju različite aspekte svoga okružja, potiče intelektualnu znatiželju, pobuđuje kritičke sposobnosti i omogućuje ljudima shvatiti smisao stvarnosti postizanjem samostalnosti u prosudbi.

Vještine kao ishod učenja - stječu se vježbanjem. Cilj je vježbanja visok stupanj automatskog izvođenja nekih radnji. Takvih radnja ima u raznim zanimanjima koja se stječu u školama u kojima dominiraju nastavni predmeti iz područja društvenih znanosti (trgovina, ekonomija, ugostiteljstvo)…Važno je kako su nastavni predmeti u kojima se stječu vještine smješteni u tjednom rasporedu nastavnih sati.

4

Naučiti kako se uči, odn učenje tehnike samostalnog učenja – jedna je od važnih kompetencija koje se stječu u svim školama. Prije 50 ili 100 godina to je značilo učiti samo iz knjiga, iz znanstvenih ili stručnih časopisa, i nastavnikovih predavanja, ali danas to znači učiti i uz pomoć svih novih informacijskih medija: TV, interneta… Odnosno tu spada ne samo tražiti potrebne informacije, već naučiti tražiti, selekcionirati i koristiti se informacijama.

Strategije učenja: učiti otkrivanjem, iskustveno učenje, učiti radom, učiti rješavanjem problema, te projektno učenje.

U tradicionalnoj školi bilo je uobičajeno da su didaktike i metodike usmjerene na nastavnika. I sva nastavna oprema i obrazovna sredina (učionica) bile su podređene takvoj nastavi (školska ploča, grafoskop, projektori, raspored sjedenja učenika… itd.)Danas prevladava mišljenje da je najbolja ona nastava koja je usmjerena na učenike, odn onaj nastavni proces koji podrazumijeva jednaku aktivnost i učenika i nastavnika. Očekuje se konkretiziranje aktivnosti i učitelja i učenika na konkretnom nastavnom satu. Za takvu nastavu i metodičku orijentaciju treba u učionici osigurati raznovrsnu opremu za individualni ili skupni rad učenika, a također i omogućit takav raspored radnih mjesta za učenike da mogu raditi u paru, u manjim skupinama ili za potrebe razgovora da učenici sjede u krugu gledajući se licem u lice.

KONGITIVNO PODRUČJE: znanje (definirati, navesti, opisati..), shvaćanje (razumjeti, navesti primjer, objasniti..), primjena (primijeniti, računati, napraviti…), analiza (analizirati, raščlaniti, zaključivati..), sinteza (sintetizirati, generalizirati, kombinirati…), evaluacija (ocijeniti, razmotriti, procijeniti..)

AFEKTIVNO PODRUČJE primanje (upoznavanje nekog fenomena, pokazivanje osjećaja za

socijalne probleme..- pitati, birati ) reagiranje (učenici sudjeluju aktivno, slušaju, reagiraju, sudjeluju u

raspravi, žele pomagati – pomagati, odgovarati, raspravljati..) vrednovanje (razlikovat, objasniti, predlagati..)

PSIHOMOTORIČKO PODRUČJE imitacija (segmentarno izvođenje operacija, imitacija…) manipuliranje (usavršavanje pojedinih pokreta, poboljšanje nekih

radnji…) koordinacija pokreta jačanje izdržljivosti ( usvršavanje naturalizacija (vješto sviranje klavira, vješto plivanje, jasno i čitljivo

pisanje…)

NOVE ULOGE UČENIKA

5

Aktivnim učenjem smatramo svaki onaj oblik učenja u kojemu učenik nije pasivni promatrač, nego sudionik koji radom na izvršenju određenog zadatka ili više zadataka pridonosi svom razvoju u kongitivnom, afektivnom ili motoričkom području povezanim s ciljem učenja. Aktivni oblici učenja potiču u učenika intrinzičnu motivaciju i samim tim predstavljaju jedan od temeljnih uvjeta za uspješnost učenja.Štaru školu bismo trebali nazvati školom pamćenja, dok bi današnja nova škola trebala biti škola mišljenja. Donedavne postulate slušaj, pamti, ponovi danas zamjenjuju istraži, promisli, stvori nešto novo.Učenike treba staviti u uloge istraživača te našim vođenjem poticati na razmišljanje i kreiranje novog na osnovi već postojećega (znanja, vještina, navika…). Nastavnici trebaju kao imperativ svoga poučavanja postavljati trajne ishode učenja te na osnovi toga kreirati i provoditi nastavne aktivnosti.Pitanje: Koje to kompetencije kod učenika razvija nastavnik kod kojeg je dominantna metoda rada predavačka nastava, a aktivnost učenika – prepisivanje? Pri planiranju i izboru nastavnih metoda u bilo kojem dijelu nastavnog sata trebamo se pitati: Što očekujemo da će učenik u to vrijeme raditi? Slušati ili biti potaknut da promišlja i raspravlja.

Sve ono što u nastavi može učiniti učenik, neka učini to sam ili u suradnji s drugim učenicima: objasniti drugim učenicima ponekad i nove nastavne sadržaje, postavljati pitanja, tražiti odgovore, demonstrirati, zaključivati, ponoviti rezimirati…Najlošiji je oblik poučavanja pripremiti sjajno predavanje za vrijeme kojeg učenici mogu meditirati i biti potpuno pasivni, a mi smo na kraju sata prezadovoljni jer smo to „sjajno izveli“, nitko „nije smetao“ pa je zaključak i da su „svi sve razumjeli“.

Nastavni sat

Nastavni sat najčešće u našem o o sustavu traje 45 minuta, dok u nekim alternativnim pedagoškim koncepcijama vremenski intervali u kojima se učenici bave određenom aktivnošću nisu vremenski tako strogo detremninrani.Metodiku poučavanja razvijamo stoga kreirajući artikulaciju nastavnog sata od 45 minuta koja ima svoje osnovne dijelove: uvod, središnji dio i završetak. Unutar svakih od tih dijelova gradimo pojedine metodičke scenarije.Ovim programiranim (u minute isplaniranim) nastavnim procesom narušena je spontanost učenja i nastave kao životnog procesa. No planirajući određene aktivnosti i okvirno vrijeme njihova trajanja, treba uzeti u obzir da smo mi moderatori nastavnog procesa, a ne i njihovi derterminatori jer se nastavni proces ne može do kraja determinirati jer su njihovi sudionici živi ljudi i da nije potrebno do kraja određivati način ponašanja učenika ili učeničke odgovore.Bitno je da u svakom trenutku znamo koji je cilj učenja i kroz koje smo etape nastavnog sata planirali taj cilj ostvariti.Moguće je da tijeko nastavnog sata uz suradnju i interakciju s učenicima uvidimo da nešto što smo planirali i nije dobro upravo sada provesti jer nam živa situacija nameće nešto drugo što bi bilo bolje. Tada trebamo modelirati i reorganizirati nastavni proces na licu mjesta. To je umijeće kvalitetnog nastavnika koje se stječe praksom, usavršavanjem i neprestanim preispitivanjem svoga rada.

6

Učenicima bi se trebali u uvodnom dijelu sata jasno najaviti ciljevi nastavnog sata da im se omogući na kraju sata procijeniti vlastitu uspješnost. Osim toga učenicima treba ukazati na važnost stjecanja tih znanja, odnosno kompetencija.

Uvodni dio sata obično je posvećen sljedećim aktivnostima učenika i nastavnika: priprema, dogovor, motivacija, najava cilja ili plana rada. Središnji dio obično je posvećen spoznavanju novih nastavnih sadržaja, ponavljanju tih sadržaja radi njihova pamćenja te vježbanju radi stjecanja vještina.Završni dio nastavnog sata obično je posvećen sintezi, zaključcima, vrednovanju nastavnog procesa te najavi novog plana.

UVODNI DIO SATA

Uvodni dio predstavlja početnu fazu rada (početak zajedničkog rada nastavnika i učenika) koja treba materijalno, tehnički, intelektualno i emocionalno pripremiti i motivirati učenika na daljnji rad.Govorimo o tri dijela uvoda: priprema, motivacija i najava plana rada tj. cilja nastavnog sata.

Priprema može bit materijalna i tehnička (pripremanje radnog prostora, organiziranje rasporeda sjedenja, pripremanje materijala za rad i dr.), a postoji i emocionalna priprema za rad. Određene pripremne radnje izvršavamo s učenicima, a postoje i pripremne radnje koje izvršava nastavnik radi organiziranja i provjere optimalne odgojno-obrazovne sredine (uređenje učionice prema mjerilima učenika i osiguranja optimalnih higijensko-tehničkih uvjeta). Iako smo još uvijek svjedoci organiziranja i provođenja nastave u neodgovarajućim uvjetima zbog nedostatka sredstava. Sam nastavnik može utjecati na organiziranje kvalitetnije sredine za učenje: od prozračivanja do osvjetljenja učionice, organiziranja radnih mjesta, uređenja panoa itd.

Higijensko tehnički zahtjevi za prostore srednjih škola: kvaliteta osvjetljenja (mogućnost zamračenja), prirodno prozračivanje (4 izmjene zraka kroz sat), vlažnost, toplinska zaštita, zaštita od buke, grijanje i hlađenje prostorija

Motivacija je aktivnost kojom ćemo učenike zainteresirati za daljnji rad, aktivirati ih, pobuditi njihovu znatiželju i stvoriti optimalnu atmosferu za daljnje učenje. Razlikujemo: intelektualnu motivaciju (uvod u temu nastavnog sata na kongitivnoj razini) i emocionalnu motivaciju (stvaranje emocionalne klime u razredu, pozitivnog ozračja i poticaja za učenje).Intelektualna motivacija može se postići postavljanjem zanimljivog pitanja koje bi učenike potaknulo na traženje odgovora, mogu se učenici poticati i da govore o poznatoj temi, zatim izazivanje učeničke znatiželje povezivanjem nastavnog sadržaja s primjerima iz života, poticanje rasprave, kratke diskusije i sl.Emocionalna motivacija – nastavnik već samim svojim nastupom može stvoriti pozitivnu odn negativnu atmosferu u razredu. Dobro je provesti kratke aktivnosti zasnovane na igri (kviz, pogađalice, zagonetke), ispričati ili potaknuti učenike na pričanje vica ili neke šale. Emocionalnom pripremom smatramo i postizanje odgovarajuće radne discipline te uspostavljanje pozitivnog kontakta s učenicima.

7

Niti jedan od spomenutih dijelova uvodnog dijela sata, priprema te emocionalna i intelektualna motivacija ne smije se zanemariti jer se sve te faze međusobno nadopunjuju i preduvjet su za efikasan daljnji rad na nastavnom satu.

Završni dio uvoda (ili početni dio središnjeg dijela sata) predstavlja najava cilja nastavnog sata ili plana rada, tj. objašnjenje učenicima što će na konkretnom nastavnom satu raditi te što od njih očekujemo. Kada učenici imaju jasno izrečen ili na neki drugi način definiran cilj i plan neke aktivnosti, lakše će koračati prema tom cilju i moći će se bolje fokusirati na ono što je bitno.

Primjer:Danas ćemo učiti o _______:

naučit ćemo što je _________ naučit ćemo zašto se _________ naučit ćemo koje su etape ________

SREDIŠNJI DIO SATA

Središnji dio sata dolazi nakon uvoda i predstavlja vrijeme za ostvarenje osnovnih ciljeva zadane nastavne jedinice. U središnjem dijelu sata učenike poučavamo o onim nastavni sadržajima i/ili ponavljamo ili vježbamo neke radnje, odn operacije.Ukoliko se učenici prvi put susreću s određenim sadržajima, tada će spomenuti središnji dio sata sadržavati etapu spoznaje unutar koje će biti etapa ponavljanja i/ili vježbanja. Dominantna aktivnost učenika je spoznaja novih nastavnih sadržaja, što ističemo i kao cilj nastavnog sata.Učenici će nove nastavne sadržaje učiti (spoznavati) te ih ponavljati i/ili vježbati.Sadržaje koje nastavnik poučava valja učenicima približiti analizom i sintezom zadanih pojmova i vještina.

Analizom nastavnih sadržaja smatramo misaonu operaciju u kojoj raščlanjujemo cjelinu cjelinu na dijelove koje proučavamo. Nastavnik treba u svojoj pripremi za konkretnu nastavnu jedinicu razraditi plan učenja, tj odrediti u kojim će to manjim koracima ili cjelinama učenike poučiti određenim sadržajima. Iznimno je važno da nastavnik u svakom trenutku svoga poučavanja zna put kojim će nastavne sadržaje približiti učenicima u manjim, učenicima pristupačnijim koracima. Nastavnik treba oblikovati tako metodičke scenarije da pri spoznaji učenici stvaraju vezu između postojećih znanja i sposobnosti koja imaju i novih znanja koja trebaju usvojiti. Nastavnik treba neprestano surađivati s učenicima izbjegavajući metodu predavačke nastave.

Sintezom smatramo misaonu operaciju u kojoj od pojedinačnih dijelova sastavljamo cjelinu. U nastavnom procesu to znaci da ćemo nakon uvoda i najave cilja s učenicima analizirati, raščlanjivati nastavne sadržaje, a potom zaključiti o njihovom međusobnom odnosu, sintetizirati ih ili generalizirati.

Analizom i sintezom unutar spoznaje nastavnih sadržaja nastavnik samo rukovodi, a ne izvodi ih sam. Učenike treba poticati da u što većoj mjesri ne samo sudjeluju nego i da grade nastavni proces.

Ukoliko su učenici već upoznati s određenim nastavnim sadržajima, tada će središnji dio nastavnog sata činiti etapa vježbanja. Tada ističemo da je

8

dominantna aktivnost učenika na ovom satu vježbanje te to ističemo i kao cilj nastavnog sata. Učenici će vježbanjem svoj proces stjecanja znanja podizati na višu razinu i time napredovati u spoznaji, vještini i sposobnosti koju proučavamo.Suvremeni metodičko-didaktički pristupi smatraju da se na svakom satu uči i spoznaje nešto novo čak i onda kada se ponavljaju već „poznati sadržaji“. Može se dogodii da se baš kod nekih učenika na tom satu dogodio proces spoznaje.Danas se stoga smatra neopravdanim nastavne sate dijeliti strogo na usvajanje novih sadržaja i ponavljanje jer na svakom satu učenik nešto novo nauči pa i onda kada je riječ o poznatom znanju koje usavršava i produbljuje.

Spoznaja nastavnih sadržaja odnosi se na aktivnosti kojima učenike poučavamo ključnim pojmovima zadane nastavne jedinice. Procesom spoznaje ne smatra se samo aktivnost i metode nastavnika kojima određene nastavne sadržaje približava učeniku, već napose aktivnosti u kojima će učenik neposredno sudjelovati u spoznaji te se na razne načine izraziti: usmeno, pisano, grafikonom, pokretom, praktičnim radom.Mi ne možemo smatrati da se proces spoznaje dogodio kod učenika prije nego su se učenici iskazali nekim načinom sudjelovanja u nastavnom procesu i u spomenutoj spoznaji.

Procesom spoznaje smatramo i ponavljanje. Ono je nevidljivi dio spoznaje a u metodici označava aktivnost učenika kojima će svoje znanje ponavljati ili/podizati na višu razinu.

Ponavljanje slijedi nakon upoznavanja novih nastavnih sadržaja. Može biti reproduktivno i produktivno. Reproduktivno ponavljanje je ponavljanje tj reprodukcija nastavnih sadržaja radi utvrđivanja i sprječavanja zaboravljanja. Znači ako s učenicima ponavljamo samo značenje naučenog pojma radi se o reproduktivnom ponavljanju.Ali ako iz spomenutog pojma i spoznatih odnosa gradimo, kreiramo neke nove veze, mogućnosti, tada je riječ o produktivnom ponavljanju.Produktivnim ponavljanjem učenje podižemo na višu razinu, razinu prilagođavanja i kreativne primjene znanja u novim situacijama.

Aktivnosti čiji će učinak biti samo puka reprodukcija treba svesti na najmanju moguću mjeru jer takvo znanje nije trajno niti učinkovito. Stoga u nastavi treba izbjegavati učenje definicija i pravila (koja se brzo zaboravljaju), nego treba na osnovi njihova razumijevanja poticati uporabu naučenog u novim simuliranim ili stvarnim situacijama.Najčešća je zabluda da gradivo treba najprije „ispredavati“ a zatim razgovarati s učenicima. Naše predavanje ukoliko nije popraćeno stalnom komunikacijom s učenicima (dvosmjerna komunikacija, objašnjavanje učenika, zaključivanje uz vodstvo nastavnika) kao nastavna metoda biva potpuno nefunkcionalno. Stoga učenike treba maksimalno uključivati u sve etape nastavnog procesa i dopustiti im da se proces spoznaje i sama nastava dogodi tu među njima, a ne iza katedre.

Spoznaju novih nastavnih sadržaja ne moramo uvijek izvoditi tako da nastavnik poučava, a potom učenici ponavljaju. Određene sadržaje konkretnog nastavnog sata možemo razdijeliti na manje cjeline, pri čemu ćemo skupine učenika zadužiti za proučavanje i pripremu prezentacije uz našu pomoć i usmjeravanje, nakon čega učenici prezentiraju naučeno. Nastavnik moderira nastavni proces, usmjerava, nadopunjuje ispravlja, upozorava na bitno. Ovaj model učena je vrlo dinamičan, omogućuje dobru komunikaciju i učenik – učenik i učenik – nastavnik.Na isti način mogu učenici raditi na rješavanju nekog problema.

9

Naučena znanja olakšat će nam također i vježbanje koje teba dovesti so stjecanja određenih vještina (npr. mikroskopiranje). Ponavljamo radnje koje mnogobrojnim ponavljanjima podižemo na višu razinu. U nastavi pri pisanju ciljeva nastavne jedinice valja razlikovati proces vježbanja i proces ponavljanja.

ZAVRŠNI DIO SATA

Dvije su osnovne strukture aktivnosti u završnom dijelu: evaluacija ili vrjednovanje nastavnog procesa i najava plana za sljedeći nastavni sat.

Evaluacija ili vrjednovanje nastavnog procesa predstavlja aktivnost učenika i nastavnika kojom ćemo dobiti kratku povratnu informaciju o učinku toga nastavnog sata, a samim time i smjernice za daljnji rad. Polazeći od osnovnih ciljeva nastavnik kreira kratke provjere kako bi dobio povratnu informaciju jesu li i u kojoj mjeri učenici usvojili zadane nastavne sadržaje. No ovdje osim usmenih ili pismenih kratkih provjera možemo predvidjeti i neku igru, razgovor u krugu, rješavanje križaljki, kviz…Rezultate takve unutarnje evaluacije rabimo kao smjernice za daljnji rad s učenicima za sljedeći nastavni sat. Ne smijemo zaboraviti pohvalu kao pedagošku mjeru poticanja napredovanja učenika. Bitno je omogućiti svim učenicima da procijene što su naučili. Tim načinom evaluacije nastavnici vrjednuju učinak nastavnog sata, a učenicima se pruža mogućnost samoevaluacije. Nakon što s učenicima proanaliziramo učinjeno, trebamo najaviti okvirno plan za sljedeći nastavni sat (kratko rečenica ili dvije).

Kako je teško točno predvidjeti koliko će trajati pojedine aktivnosti, korisno je imati određeni repertoar kraćih scenarija koje tada izvodimo s učenicima koji su u funkciji ponavljanja, vrednovanja i sl. To može biti neka križaljka koju treba popuniti i sl. To izvodimo prije najave aktivnosti a sljedeći nastavni sat.

Nastavni sat završavamo zahvaljivanjem na suradnji.

ZADAVANJE DOMAĆE ZADAĆE

Uz aktivnosti koje se izvode na nastavnom satu, nastavnici često zadaju i zadatke za samostalan rad kod kuće, tj domaće zadaće.DZ omogućuju proširenje nastavnog procesa i pružaju mogućnost da se sadržaji koje su učenici učili u školi ponove, prošire, upotpune. Radom kod kuće učenici razvijaju naviku i tehnike učenja. Kod zadavanja zadataka treba voditi računa da oni iziskuju samo reproduktivno ponavljanje, već da to budu aktivnosti koje razvijaju određene vještine, kreativno razmišljanje, izražavanje.Nema pravila kada treba zadati DZ u kojem dijelu nastavnog sata, možemo to učiniti u svakom dijelu, samo najlošija je opcija to učiniti u zadnjoj minuti nastavnog sata kad učenici više nemaju odgovarajuću pozornost.

Kopirati stranu: 87, 88 i 89

Metodičke pogreške nastavnika (najčešće): predavačka nastava – učenici pasivni promatrači

10

u procesu nastave nastavnik sam izvodi zaključak, ne ostavlja dovoljno vremena učenicima, ne navodi učenike na zaključak heurističkim zagovorom

nastavnik vodi monolog, postavlja pitanja i sam na njih daje odgovore nastava nije potkrijepljena primjerima iz života nastavnik nije učenicima dovoljno jasno objasnio učenici govore u isti glas – nastavnik ne razvija kulturu slušanja i govorenja učenici rijetko govore – nastavnik treba poticati svakog učenika na

izražavanje jasnim i suvislim rečenicama nastavnik često postavlja zatvorena pitanja na koja je odgovor da ili ne nastavnik potiče samo reproduktivno ponavljanje didaktički materijali nepotrebno se podvostručuju (isti sadržaj na prozirnici

ili slajdu npr naslov koji nastavnik ponovo piše kredom po ploči) prostorno nastavnik tijekom cijelog sata stoji pred pločom nastavnik je okrenut učenicima leđima, najčešće se to događa kada čita s

grafofolija ili slajdova nastavnik umiruje učenike s neprestanim „ššššššššššššššššš“

(upotrijebimo suvisle rečenice, opomenimo, stanimo uz učenika koji ometa nastavu…).

BLOK SAT

Uvodi se u nastavu radi prevladavanja nedostataka predmetno-satnog sustava u kojem se svakih 45 min izmjenjuju nastavne aktivnosti učenika. Organiziranjem nastavnih aktivnosti u obliku blok sati smanjuje se broj nastavnih predmeta tijekom jednog dana. Najmanje poželjna varijanta jeblok sata je spajanje dvaju klasičnih nastavnih jedinica s potpuno dvije različite teme. Didaktički bi opravdanija inačica blok sata bila posvećenje jednoj temi uz više aktivnosti (razgovor, rad u grupama, rad u parovima i dr.)

Preporuke za aktivnost tijekom uvodnog dijela sata razgovor – povezivanje sa stvarnošću učenici međusobno postavljaju pitanja u vezi s prethodnom nastavnom

jedinicom (učenik koji točno odgovori na pitanje dalje sam postvlja pitanja) čitanje, slušanje, komentiranje aktualnog medijskog članka čitanje i komentiranje domaćih uradaka

Preporuke za aktivnost tijekom uvodnog dijela sata: rad na određenom problemu uz nastavnikovo vođenje skupni rad pa potom prezentiranje ostalim učenicima heuristički razgovor didaktički osmišljene igre

NASTAVNE STRATEGIJE I METODE

Razlikujemo dvije osnovne globalne didaktičke strategije:

11

1. nastava usmjerena na nastavnika (nastavnik predaje a učenici sjede, slušaju i gledaju)

2. nastava usmjerena na učenika (učenici rješavaju probleme, istražuju, analiziraju, razgovaraju, vrednuju….)

Nastavni proces predstavlja proces vođenja, upravljanja, poučavanja onih koji ne znaju od strane onih koji su kompetentni u nekoj struci i koji su upoznali kompetencije organiziranja i vođenja nastavnog procesa.Nastavnici kao stručnjaci za poučavanje trebali bi poznavati brojne metode i postupke za upravljanje učenjem i upravljanje razrednim odjelom te imati ideje za raznovrsne metodičke scenarije.

STRATEGIJE AKTIVNOG UČENJA U SREDNJIM ŠKOLAMA

Rješavanje problema i istraživanje

Kad je riječ o ciljevima učenja danas se često ističe da svako školovanje treba pridonijeti osposobljavanju za samostalno otkrivanje rješenja za neke probleme, zatim osposobljavanje za samostalno istraživanje te traženje informacija.Učenje rješavanjem problema, odn otkrivanjem rješenja ima više prednosti u odnosu na druge didaktičke strategije. Cilj takva učenja nije postizanje nekih specifičnih znanja činjenica, već usvajanje načela procesa mišljenja te putova dolaženja do novih znanja.

Uz ovu strategiju treba upozoriti na prijeku potrebu drugačijeg koncepta vrednovanja od onoga kojim se u prvi plan stavlja stjecanje znanja. I uloga nastavnika s takvom didaktičkom strategijom bitno je izmijenjena. Nastavnik pomaže u uočavanju problema, zatim pri objašnjavanju i pri samom rješenju problema; pri čemu je naglašena samostalna aktivnost učenika.U strategiji učenja putem rješavanja problema, odn učenja otkrivanjem, u prvom je planu, kako je rečeno, problem, sučeljavanje osobe koja uči s problemom. Pri tom je naglašena uloga vlastitog mišljenja, odn staranje kreativnog odn inovativnog mišljenja.

Rješavanje problema traži stvaralačke i istraživačke aktivnosti neke osobe.Problemska nastava može se promatrati u nekoliko faza:

uočavanje problema pobliže određenje problema rješavanje problema verifikacija hipoteza.

U vezi sa strategijom učenja putem rješavanja problema je i učenje istraživanjem. Radi se također o problemskoj nastavi, ali se želi naglasiti polaznikova aktivnost na sakupljanju podataka, činjenica, informacija, kao i na aktivnost proučavanja nekog fenomena ili pojave radi uvježbavanja metoda istraživanja, proučavanja literature i sl.

Prednosti problemske nastavne strategije su u razvijanju stvaralačke sposobnosti, u razvijanju smisla za kolektivni rad te odgajanje nekih pozitivnih osobina kao što su: upornost, kritičnost, radoznalost, uzdržanost od donošenja zaključaka bez dovoljno argumenata dr. Osnovni nedostaci ove nastavne strategije su da je za ostvarenje nekog zadatka ponekad potrebno mnogo više vremena nego uz predavačko-prikazivačku strategiju obrazovanja.

12

Studij slučaja

Studij slučaja kao didaktička strategija može biti povezana s rješavanjem problema, a može poprimiti obilježja simulacije. Odabrani slučajevi mogu se proučavati individualno i skupno, a mogu ih odabrati nastavnici i učenici.

Igra i simulacija

Škola i brojni programi danas su kognitivistički usmjereni. Najviše pažnje pridaje se znanju i intelektualnom razvoju. Neke složene vještine i sposobnnosti, emocionalni stavovi stječu se isključivo vježbanjem u stvarnim ili stvorenim uvjetima.Suvremeni programi osposobljavanja trebaju biti usmjereni i na osposobljavanje za rješavanje problema. Kako se takvo osposobljavanje ne može uvijek izvoditi rješavanjem stvarnih problema, nego se neki problemi uspješno mogu riješiti primjenom strategije koja ima obilježje simulacije i igre. A simulacija je proces izrade modela koji zamjenjuje realne sustave.Simulacija može biti izvođena u obliku igranja uloga, proučavanja slučajeva, simulacijske igre, misaonih eksperimenata. Iako neki autori smatraju da igra i školovanje ne idu zajedno, prof Matijević smatra da igre pridonose otklanjanju monotonije koja je često uzrokom pada koncentracije i motivacije u o o procesu.Igra sama sebi nije svrha, već se uvijek povezuje s ostvarivanjem o – o ciljeva od kognitivnih do afektivnih i motoričkih.

Igre uloga

U nekim programima osposobljavanja nužno je uvježbavanje određenih aktivnosti izražavanja govorom, mimikom i gestikuliranjem. ZA uvježbavanje tih aktivnosti potrebno je polaznike staviti u stvarnu ili zamišljenu situaciju i tražiti da izvode odgovarajuće aktinosti izražavanja kombinirajući ih s drugim aktivnostima.Takav put ostvarivanja o o zadataka zovemo „igranjem uloga“, a pogodan je za osposobljavanje kadrova koji će raditi s ljudima.ZA primjenu ove didaktičke pretpostavke nužno je osigurati određene pretpostavke:

odrediti cij konstruirati situaciju kojom će se taj cilj postići odrediti uloge i odabrati sudionike pripremiti slušatelje i sudionike za epizodu odigrati situaciju analizirati epizodu procijeniti i raspravljati o epizodi.

Nije preporučljivo da epizode dugo traju, svega 5 – 10 minuta

Sažetak:

Ciljevi odgoja su posebno važni za izbor primjerene strategije rada jer suvremena nastava među ostalim treba pridonijeti osposobljavanju za samostalno učenje, rješavanje problema, traženje i izbor informacija. Nije više važno samo znanje već i putovi stjecanja i stvaranja znanja te još neka svojstva osobnosti

13

na koje se odgojem može i treba utjecati (kreativnost, spremnost za promjene…)Osoba koja uči treba biti stvarni subjekt procesa učenja. Nastavnik se više ne priprema za predavanje, nego za organizaciju aktivnosti osoba koje uče. On ne izrađuje podsjetnik za predavanje, nego radne naloge za učenike (nastavne listiće), scenarije za raznovrsne nastavne situacije.Uz prikazane strategije korijenite promjene mora doživjeti i vrjednovanje aktivnosti učenika, kao i vrjednovanje ukupnih učinaka odgojnih aktivnosti. Prevlast testova (ispita znanja), uz nastojanje da u prvi plan dospiju spomenuti ciljevi odgoja, samo je još jedan primjer anakronizma u o o procesu.

Dosadašnja dokimološka rješenja za ispitivanje i praćenje učenika treba zamijeniti takvim rješenjima koja će biti u skladu s istaknutim ciljevima o i o.

PROJEKTNA NASTAVA I PROJEKTNO UČENJESvi čimbenici nastavnog kurikuluma međusobno su isprepleteni, povezani i uvjetovani. Ciljevi o i o uvjetuju izbor didaktičkih strategija te mjesta i didaktičkih scenarija uz koje će biti ostvareni. Na kraju nastavnog procesa vrednuje se ostvarenost ciljeva nastave.

U nastavi koja bi mogla biti označena sintagmom nastava usmjerena na učenika, učenik bi trebao bit aktivniji od nastavnika, ili barem jednako aktivan kao nastavnik.

U tradicionalnoj didaktici uobičajeno je isticanje ciljeva nastave tako da se naznači što će nastavnik raditi. U didaktici nastave usmjerene na učenike ističu se ciljevi koje trebaju ostvariti učenici, ističu se kompetencije koje trebaju steći tijekom neke nastavne aktivnosti.Umjesto učenja slušanjem, gledanjem treba dati u školi prednost nastavnim situacija u kojima se učenje događa radeći, ili učenje igranjem, ili učenje otkrivanjem.

Tijekom takvih aktivnosti učenici mogu steći sljedeće kompetencije npr.: naučiti kako se uči, naučiti istraživati, naučiti tražiti i odabrati informacije, naučiti koristiti se informacijama, stjecati socijalne vještine, učiti surađivati.

Važno je sve što se radi s učenicima komentirati i procijeniti (vrjednovati). Skala od 5 stupnjeva (1-5) koja se u našim školama rabi već 9 desetljeća nije prilagođena novim didaktičkim spoznajama te novim ciljevima o i o. Nastavnici se

14

opravdano pitaju šta i kkao procijeniti nakon didaktičke radionice, nakon uspješno odrađenih projekata.

Kao povratna informacija učenicima će biti korisno čuti mišljenje samih nastavnika glede urađenog, glede provedenih aktivnosti i sl. Projekti i igre svojom atraktivnošću privlače učenike na sudjelovanje, te je samo sudjelovanje dovoljno jak motivacijski pokretač tako da uz to nije potrebna nikakva napisana ocjena, pogotovo iskazana kao jedan broj.. Najbolje bi bilo da kao nastavnici tako shvatimo i prihvatimo da što manje učeničke aktivnosti svodimo na brojeve i statistiku. Neka nastava samo po sebi bude dovoljno atraktivna i za učenika i za nastavnike.

Problemska nastava i projektna nastava su često povezane. Onemogućuju ostvarivanje ciljeva na način kako to druge strategije ne omogućuju.Problemsko učenje i projektna nastava imaju istaknutu jasnu didaktičku svrhu i smisao - učiniti učenje efikasnijim i zanimljivijim.Projektna nastava u ovom smislu odnosi se na projekte koji se ostvaruju u školi ili u nastavi radi ostvarivanja ciljeva i i o, odn ciljeva učenja. Glavni subjekti su učenici i nastavnici, a mnogo je situacija gdje sudjeluju i roditelji.Projekte razlikujemo s obzirom na broj sudionika, s obzirom na područje razvoja (kongitivni, afektivni, motorički), s obzirom na instituciju koja je nositelj projekta, s obzirom na ciljeve, s obzirom na nastavni predmet, s obzirom na trajanje i dr.Projekti mogu biti individualni, skupni, razredni, školski, razredni, školski.

Za osiguranje uvjeta i organiziranje pedagoških situacija koje će pridonijeti zadovoljavanju razvojnih potreba učenika korisno je organizirati razne nastavne projekte. Izvršioci mogu biti: pojedinci, parovi, skupine ili čitav razredni odjel.Trajanje projekta ovisit će o motivaciji i ciljevima (sat posvećen invalidima ili slijepim osobama) Vrijeme za ostvarenje projekta je fleksibilno: prije i poslije nastave, u vrijeme vikenda, u vrijem sata razrednog nastavnika idr.)

Projekti:1. biramo ime našeg razreda2. suradnja s drugim razredima

NASTAVNI MEDIJ (NASTAVNA SREDSTVA)

Uvijek je najučinkovitije učenje organizirati u izvornoj prirodnoj ili društvenoj stvarnosti te uz pomoć stvarnih proizvoda ljudskog rada. Dakle, školska učionica nije najbolje mjesto za organiziranje učenja. Kad neke nastavne sekvence ne možemo ostvariti izvan učionice – jer se događaju negdje daleko, ili jer je financijski iznad mogućnosti škole i učenika – možemo neke dijelove prirode ili konkretne proizvode ljudskog rada donijeti u učionicu radi sustavnog proučavanja i učenja.

U suvremenoj nastavi udžbenik će postupno prestajati biti glavni izvor znanja i glavni medij koji uvjetuje metodičke scenarije u svim nastavnim predmetima. Sve će više nastavnika biti sposobno kreirati nastavne situacije koje mogu zadovoljiti razvojne potrebe učenika bez detaljnih uputa u udžbeniku ili uz udžbenik.Udžbenik je u srednjoj školi najčešće samo pomoćni medij koji dopunjuje samostalne ili zajedničke aktivnosti nastavnika i učenika

Preporuke za oblikovanje slajdova i prozirnica trebamo se najprije pitati treba li nam uopće to izbjegavati previše teksta na slajdu

15

slova od 24 – 36 točaka slajd ne treba služiti nastavniku kao podsjetnik izbjegavati vizualne efekte koji odvlače pozornost učenika prezentacija na slajdu treba predstavljati dopunu ili služiti obogaćivanju

ostalih oblika komunikacije ponekad je za nastavni sat dovoljna jedna kvalitetna prozirnica ili slajd.

SOCIJALNI OBLICI RADA U SREDNJIM ŠKOLAMA

Sudjelovanje u grupnom raduSvaki učenik unutar grupe imat će neko svoje zaduženje o kojemu će brinuti i za koje će biti odgovoran unutar svoje grupe. Uputimo tada učenike da unutar grupe odrede pisača, crtača, čitača, glasnogovornika, tehničara, skladištara. NA taj način postižemo da svaki učenik u grupi ima odgovornost a ne samo 2 ili 3 najaktivnija učenika.Učenike trebamo podsjetiti na vrijeme izvršenja grupnog zadatka. Grupe mogu međusobno surađivati.Nakon rada na određenim zadacima slijedi provjera učinka, izvještaj o rezultatima rada, predstavljanje uradaka.. ovisno o nastavnim sadržajima glasnogovornik može oredstaviti rezultate rada, ili više učenika ili svaki član grupe pojedinačno. Rezultate rada trebamo zajednički prokomentirati i dati povratnu informaciju o učinjenom ili eventualnu korekcijuOsim vrednovanja nastavnih sadržaja, dobro je prokomentirati s učenicima kojim su se strategijama rada koristile pojedine grupe., što je otežavalo rad u grupi, a što se smatra poželjnim ponašanjem u grupnom radu. Metodička preporuka: da grupni rad bude dobro organiziran (da učenici ne bi izgubili pravi smjer…)

UNUTARNJA I VANJSKA EVALUACIJA U SREDNJOJ ŠKOLI

DA bi se mogao odvijati optimalan proces o i o (optimalno ostvarivanje mogućnosti svakog pojedinca), mora se osigurati zdrav psihički i fizički razvoj. Kad je osigurana poticajna okolina za zdrav razvoj pojedinca, mogu se očekivati i pozitivni rezultati O i O. Osnovne ljudske vrednote su istina, ljubav, mir, nenasilje i ispravno djelovanje.

Najsustavnije se odgoj i obrazovanje odvijaju u školi. Stručno osmišljen proces o i o u školi označuje se kao nastava ili nastavni proces.Nastava je, kao i o i o, dinamičan i višestruko determiniran proces.

Ciljevi odgoja su polazište za definiranje modela praćenja.Evaluacija učenika može biti unutarnja i vanjska. Unutarnja evaluacija: vrednovanje se odvija u školi, a organizatori su nastavnici i učenici. ZA sam pedagoški proces (upravljanje, vođenje i samostalno učenje) taj oblik evaluacije iznimno je važan.

16

Interes za rezultate učenja i odgoja pokazuju subjekti izvan škole ( npr ministarstvo i dr vladine institucije, međunarodne organizacije i dr., a tada je riječ o vanjskoj evaluaciji. Zato jer su organizatori evaluacije subjekti izvan škole.

Godinama je u hrvatskim školama na djelu intelektualistička didaktička paradigma za koju je obrazovni ideal usvajanje velike količine informacija (poznavanje informacija, naučiiti knjigu od korica do korica i sl).NA visokoj su cijeni kompetencije koje se odnose na pronalaženje, selekciju i korištenje informacija.Nastava usmjerena na program ili na nastavnike ne omogućuje stjecanje takvih kompetencija (učionice u kojima učenici najviše vremena provode sjedeći, slušajući i gledajući).

Nastavnici su dužni pratiti rad i napredovanje svakog učenika te poduzimati mjere za stvaranje najpovoljnijih uvjeta i pomaganje da svaki učenik postigne najbolje rezultate. To se postiže učestalim povratnim informacijama učenicima od strane nastavnika.Nastavnici nastoje uočiti učenikove poteškoće i učestale pogreške te poduzeti pedagoške mjere da se poteškoće prevladaju.

Na kraju određenog školskog razdoblja (tromjesečje), polug ili kraj šk god) nastavnici su dužni utvrditi neku sintetičku ocjenu za ukupne aktivnosti i rezultat određenog učenika.Ocjenjuju se različite varijable (poznavanje informacija, marljivost, konkretni radovi) određenim numeričkim pokazateljima (brojčane ocjene).

Znanost koja proučava ocjenjivanje zove se dokimologija. Školska dokimologija proučava uvjete i zakonitosti u kojima se odvija školsko ocjenjivanje. Stavovi učenika prema školi i učenju ponajviše ovise o njihovim školskim uspjesima i školskim ocjenama.MOdeli praćenja i školske ocjene znatno utječu na razredno-nastavno i školsko ozračje te na individualne uspjehe i motivaciju učenika.

Učenici mogu biti raspoređeni u skupine: odlični, vrlo dobri, dobri, dovoljni i slabi, a svaka od tih kupina može dobiti brojeve od 5 do 1. Skala školskih ocjena nije objektivan mjerni instrument, pa se često govori o subjektivnosti nastavnika i školskih ocjena. Često je teško razlikovati koliko ocjena pokazuje učenikovo postignuće, a koliko je rezultat nastavnikove subjektivnosti. Zato je neopravdano školskim ocjenama pridavati uloge koje one ne mogu zadovoljiti (glavni kriterij za upis u neku višu školu, ili pokazatelj uspješnosti na temelju kojeg se nekome dodjeljuje posao , a drugome ne. Zato je preporučljivo kombinirati ocjene s nekim drugim ispitima i pokazateljima.

Metodičke napomene o ocjenjivanju:

Učenicima treba objasniti kriterije i pravila kojih se nastavnik pridržava pri dodjeljivanju ocjena

Izbjegavati prijetnje negativnim ocjenama Ako smo u dilemi između dviju ocjena uvijek je bolje dati veću ocjenu Ako učenik ima dvije negativne ocjene, treba promisliti kako učeniku

možemo pomoći da nauči to što ne zna Učenici vole školu ako u njoj doživljavaju uspjeh i osjećaju se ugodno.

Učenik koji prečesto dobiva negativnu ocjenu stječe negativnu sliku o sebi i jača negativan odnos prema školi i učenju.

17

Učenici cijene realne, objektivne i pravedne nastavnike Dobro je uključiti i učenike u kriterije ocjenjivanja Treba poticati učenike da uče radi stjecanja kompetencija koje će im

trebati u budućem školovanju ili radu, a ne radi ocjene.

PRIPREMANJE NASTAVNIKA ZA NASTAVU

Kompetencije koje treba razvijati suvremena škola traže metodičke scenarije i događanja u školi koji su bitno različiti od onih koji su dominirali proteklih 50 godina. Danas nije dovoljno napraviti samo plan nastavnih jedinica za svaki nastavni predmet tijekom jedne šk godine, već treba planirati i druge raznovrsne aktivnosti i scenarije koji će djelotvornije od klasičnog sata pridonijeti stjecanju tih kompetencija. Ključne kompetencije bile bi izražavanje i kulturna svijest, inicijativnost i poduzetnost, društvene i građanske kompetencije, učiti kako učiti, digitalna kompetencija i dr

Te ključne kompetencije mogu učenici djelotvorno stjecati sudjelovanjem u raznim nastavnim projektima, istraživanjima, pedagoškim radionicama, terenskoj nastavi, ali i na nastavnim satima koji imaju bitno drugačiju mikrostrukturu od inih koje su bile planirane prije 30 ili 50 godina.To je razlog da se u novije vrijeme od škola traži i sustavan rad na razvoju školskih kurikuluma.

U novije vrijeme se sve više uz pripreme za pojedini nastavni sat očekivani ishodi učenja iskazuju se u obliku operativnih ciljeva, odn u obliku ciljeva koji upućuju na operacije koje će učenici uspješno izvršavati nakon nekog nastavnog sata ii nastavne epizode.Takvi iskazi obično naglašavaju koje će pojmove ii definicije učenici upoznati ili moći objasniti, koje će radnje (Intelektualne, izražajne, praktične) moći izvoditi…Znatno teže od operacionalizacije ciljeva koji se odnose na učenje u kongitivnom i motoričkom području, predstavlja konkretiziranje ciljeva koji se odnose na afektivno područje učenja i razvoja. Obično je tu riječ o usvajanju određenih vrednota (kooperativnost, istina, ljubav, nenasilje, poštenje, tolerancija..) koje je teško konkretizirati, a također kasnije i procijeniti.

Učenicima od samog početka školovanja treba o tim očekivanim ishodima učenja što ćešće razgovarati i upoznavati ih s njima kako bi i oni mogli sudjelovati u procjenjivanju aktivnosti.

Kako nastavnici u današnjem školskom sustavu rade s većim brojem učenika kojima je teško prepoznati individualne probleme, potrebe pojedinih učenika sl potrebno je na temelju postignutih rezultata na kontrolni ispitima na temelju čega će organizirati planirane nastavne aktivnosti.…ponekad nastavnici trebaju individualizirati ciljeve učenja i pružiti instruktivnu pomoć koju će usmjeriti prema određenim učenicima,Metodički scenariji

Dužnost je svakog nastavnika imati pisanu pripremu za svaki nastavni sat. Pisane pripreme služe nastavniku kao pomoć i smjernica u radu, a može ih zatražiti na uvid ravnatelj, pedagoginja iz škole te savjetnica iz Ministarstva.

18

Nastavnici bi pripreme trebali pisati prema određenom obrascu u kojem bi trebali navesti plan aktivnosti te konkretizirati vlastite aktivnosti i aktivnosti učenika.Pisana priprema za svaki nastavni sat treba sadržavati podatke iz koji je vidljivo tko, što, gdje i kada će nastavni sat održati,s kojim ciljevima, uz koje socijalne oblike rada i metode, koja didaktička pomagala će koristiti, kako će izgledati osnovna artikulacija nastavnog sata, odn metodički scenarij (aktivnost učenika i nastavnika) te plan ploče, izgled prozirnica ili slajdovaNastavnik kreira i organizira nastavni proces ali ga ne može do kraja determinirati. Stoga je u pisanim pripremam potpuno nepotrebno pisati svaku riječ nastavnika ili predviđene odgovore učenika. Pri tom se treba usmjeriti na osmišljanje što raznolikijih i zanimljivijih metodičkih scenarija koji će kod učenika razvijati znanja, vještine, navike te probuditi učeničku znatiželju, intrinzičnu motivaciju i želju za novim spoznajama.

Fotokopirati str 258-263

Važan dio svake napisane pripreme jesu konkretizirani i/ili operacionalizirani ciljevi učenja

UPRAVLJANJE RAZREDOM I RAZREDNA DISIPLINA

Upravljanje razredom, upravljanje učenjem i upravljanje vremenom važne su kompetencije svakog nastavnika.Upravljanje razredom – niz kompetencija koje se očituju u sposobnostima nastavnika da objasne svako ponašanje pojedinih učenika i razreda kao cjeline, zatim da postave dijagnoze za pojedine individualne ili kolektivne probleme razreda.

Upravljanje vremenom – važna je kompetencija svakog nastavnika koja se očituje u sposobnosti planiranja raznovrsnih aktivnosti.

Uzroci nediscipline

Učenici u razredu iskazuju neprilagođeno i neprimjereno ponašanje u učionici zbog raznih razloga. Zadaća je nastavnika da pokuša otkrizi uzroke učenikova neposluha kako bi mogli pedagoškim i metodičkim metodama rješavati nesporazume

Neki praktičari vjeruju da ne postoje dobra ili loša djeca, nego da postoje dobri i loši oblici ponašanja za koje postoji uvijek konkretan uzrok. Nastavnici kao stručnjaci za o i o rebaju biti kompetentni te uzroke otkriti, stručno objasniti te izabrati odgovarajuće pedagoške metode za djelovanje.

Umjesto naredaba i autoritarnog stila vođenja, mladi u toj razvojnoj dobi radije će prihvatiti svaki oblik demokratskog vođenja koji podrazumijeva razgovaranje i dogovor.ZA reguliranje ponašanja učenika jednog razrednog odjela stoje na raspolaganju raznorazne odgojne mjere, ali najosjetljivija je primjena kazni.

19

U radu s adolescentima nije dobro ni pretjerano kažnjavanje a ni pretjerano nagrađivanje…Posebno treba bit oprezan s primjenom školskih ocjena za reguliranje ponašanja učenika. Određene nepoželjne oblike ponašanja ne smijemo vrednovati ocjenamaJedan od putova poticanja učenikova rada na sebi je učenje na pogreškama. Nastavnici trebaju spremno dočekati i negativne oblike ponašanja i razvijati stav: „Što iz toga možemo naučiti?“

Važna je i suradnja s roditeljima budući da se radi o malodobnim osobama pa za njihove postupke odgovaraju i njihovi roditelji.

20