31

MLADIMLADIMLADIMLADI KNJIŽNIČARIKNJIŽNIČARIKNJIŽNIČARIKNJIŽNIČARI

SvakogaSvakogaSvakogaSvakoga utorkautorkautorkautorka,,,,

mimimimi smosmosmosmo nananana knjižničarimaknjižničarimaknjižničarimaknjižničarima.... MarljivoMarljivoMarljivoMarljivo knjigeknjigeknjigeknjige slažemoslažemoslažemoslažemo,,,, knjižničarkiknjižničarkiknjižničarkiknjižničarki pomažemopomažemopomažemopomažemo....

KadaKadaKadaKada izgubimoizgubimoizgubimoizgubimo iskaznicuiskaznicuiskaznicuiskaznicu,,,,

dođemodođemodođemodođemo uuuu knjižnicuknjižnicuknjižnicuknjižnicu.... NoveNoveNoveNove sesesese napravenapravenapravenaprave iiii svimasvimasvimasvima sesesese podijelepodijelepodijelepodijele....

LijepimoLijepimoLijepimoLijepimo, , , , posuđujemoposuđujemoposuđujemoposuđujemo,,,, vraćamovraćamovraćamovraćamo iiii pišemopišemopišemopišemo,,,, iziziziz knjigaknjigaknjigaknjiga išaranihišaranihišaranihišaranih marljivomarljivomarljivomarljivo brišemobrišemobrišemobrišemo....

KnjigeKnjigeKnjigeKnjige slažemoslažemoslažemoslažemo popopopo abecediabecediabecediabecedi ---- dugodugodugodugo trajetrajetrajetraje, , , , alialialiali trudatrudatrudatruda vrijedivrijedivrijedivrijedi.... NašaNašaNašaNaša knjižnicaknjižnicaknjižnicaknjižnica jejejeje čistačistačistačista,,,,

svasvasvasva odododod sjajasjajasjajasjaja iiii ljepoteljepoteljepoteljepote blistablistablistablista....

MateaMateaMateaMatea PečekPečekPečekPeček, , , , 6666. . . . bbbb

NašaNašaNašaNaša jejejeje školaškolaškolaškola oveoveoveove godinegodinegodinegodine surađivalasurađivalasurađivalasurađivala ssss bankombankombankombankom SonicSonicSonicSonic kojakojakojakoja jejejeje našimnašimnašimnašim najvrjednijimnajvrjednijimnajvrjednijimnajvrjednijim učenicimaučenicimaučenicimaučenicima dodijeliladodijeliladodijeliladodijelila zanimljivezanimljivezanimljivezanimljive nagradenagradenagradenagrade....

Mogućnost otvaranja štednje s 50 kuna na

računu dobili su učenici koji su se posebno

istaknuli u raznim izvannastavnim

aktivnostima. Tako je nagradu za naj

čitatelja dobio učenik 6. b razreda Dino

Stošić, a učenica 7. b razreda Barbara

Tičić nagrađena je za najuspješnijeg

knjižničara. Za sudjelovanje na školskim

natjecanjima nagrađeni su:

Vedrana Paljević, Matilda Peršić, Mihaela

Zlosa, Matea Špehar i Valentina Pavlović. Za

uspješnog mladog recitatora nagrađene su

Martina Bošković i Petra Nemet, a Ivona Flam

dobila je nagradu za uspješnog mladog

literarca. Iva Matoković i Vlatko Zlosa

nagrađeni su za uspješno likovno stvaralaštvo.

Sanela Grepo, knjižničarka

32

S U P E R T A L E N T I

u četvrtom razredu PŠ Donja Motičina Učenici su na satu razrednog odjela pokazali svoja posebna znanja i mogućnosti i na taj nam

način otkrili svoje talente. U svakom je učeniku otkriven poneki talent.

Izdvojit ćemo neke Super talente: sviranje gitare, sviranje sintesajzera, stajanje na lopti, ples, rad sa mažoretskim štapom, hodanje na rukama...

učiteljica: Mirjana Puhanić

Legenda o motičkoj klupi

Skup je u Donjoj Motičini. Ljudi dolaze sa svih strana. Polako se puni dom. Sva su mjesta zauzeta, samo je jedna klupa slobodna.

I tako dođe jedan brđanin, vidi praznu klupu i sjedne. Pa dođe jedan gornjanin i pita može li sjesti, te sjedne. Dođe jedan od Nikolanovih, najbogatijh u selu. Pita može li sjesti. Puste i njega. I dođe jedan donjanin, jedan od najstarijih u selu. Za njega mjesta nema. Gledaju, ali nitko se ne diže pa opet gledaju, gledaju...

Netko dođe na ideju da razvuku klupu. Pošto je bila zima, imali su kožnjake i skinuli ih da im ne bude vruće, te krenuli na posao razvlačiti klupu. Vuku, pa vuku. Bio je to jako težak posao te se, uz koju ljutu kapljicu, pođu odmoriti. Onda nastave dalje s poslom. Vuku, vuku, vuku...

Odlučiše sjesti. I gle! Nekim čudom uspjela sva petorica sjesti na klupu. Nije to bilo nikakvo čudo. Bila je to istina. Razvukli su klupu. I dan danas ta se klupa čuva u Donjoj Motičini i živi legenda o njoj.

Antonija Geljić, 7. a

Feričanci

Moje je malo selo poznato po Feravinu. Imamo lijepe ravnice, široka polja i još bolje šume.

Poznati smo po krasnim voćnjacima, njihovim plodovima, žitnim oranicama i brežuljkastim vinogradima. U dugoj se Kolodvorskoj ulici čuje glasno zujanje vlaka. U našoj školi učimo o množenju i dijeljenju broja četiri. Bijeli, gusti snijeg prekrio je krovove kuća i duge staze. Crkva nam je visoka i lijepa, a na misu dođe puno ljudi iz raznih ulica. Moja je najmilija rijeka Iskrica. Njezina se sestrica zove Grnjašnica. Svu svoju ljubav i dobrotu darujem selu. Za sva blaga i zlata na ovome svijetu ne bih prodao ovo selo.

Fabijan Brkić, 2. razred

33

Našu školu pohađa 321 učenik. Među njima se kriju pravi talenti, možda

budući pisci, umjetnici, poduzetnici... Tko su ti učenici? Čime se bave?

Saznajmo!

BUDUĆI „PODUZETNIK“ I BUDUĆI PISAC

Pa to je prilično puno. Brineš li se sam o njima ili ti netko pomaže? Matko: Najčešće sam sam, ali kad imam nekih drugih obveza, uskoči tata. Planiraš li proširiti "proizvodnju"? Matko: Za sada ne. Kako i gdje nabavljaš hranu? Matko: Imam svoje sijeno, ali dobivam i dobrovoljne priloge od susjeda. :-)) Imaš li još uvijek i neke druge ljubimce? Matko: Da, psa, kokoši... Koju školu planiraš upisati? Matko: Opću gimnaziju ili poljoprivrednu školu. U srednjoj ćeš školi imati puno više obveza, što će biti sa stadom? Matko: Trudit ću se dobro organizirati vrijeme, a ako mi ne bude uspijevalo, tu je tata! :) Planiraš li ih prodavati? Matko: Da, već jesam nekoliko. Što si učinio s novcem? Matko: Dio sam dao roditeljima, a dio spremio u kasicu. ;-)

Nadamo se da će Matko upisati

željenu školu i da će uspjeti dobro

organizirati svoje vrijeme kako bi se i

dalje mogao baviti ovim zahtjevnim

hobijem.

Valentina Pavlović, 8. c

Lani smo krenuli u potragu za

učenicima koji se bave nečim

neobičnim, koji imaju nekakav

zanimljiv i nesvakidašnji hobi. Odlučili

smo nastaviti tu tradiciju kako bismo

doznali kakvi se sve talenti kriju među

vrijednim učenicima u našoj školi. Tako

smo pronašli Matka Šisla ( 8. c ),

vjerojatno najzaposlenijeg učenika naše

škole. Prisjetimo se: Matko ima vrlo

neobičan hobi; bavi se uzgojem ovaca. I

ove smo godine porazgovarali s njim.

Koliko danas imaš ovaca? Matko: Imam 13 ovaca i jednog ovna. A janjića? Matko: 14.

34

A sada potpuno nešto drugačije.

Ove smo godine našli učenika koji se u

zadnje dvije godine intenzivno bavi

pisanjem romana s temama iz

znanstvene fantastike. Riječ je o

Slavenu Đurokoviću, učeniku 8. b

razreda. Potaknuti činjenicom da jedan

učenik piše poprilično opsežan i

zanimljiv roman, postavili smo mu

nekoliko pitanja.

Kako se zove roman koji trenutno pišeš?

Slaven: Space duo.

Odakle crpiš teme za roman?

Slaven: Iz glave.

Hoćeš li uskoro završiti roman koji

trenutno pišeš?

Slaven: Možda ću ga završiti za mjesec

dana.

Je li na pomolu novi roman?

Slaven: Je, dva nova.

U koje doba dana pišeš?

Slaven: Najčešće navečer.

Razmišljaš li o objavi romana?

Slaven: Pa ako dobro ispadne, da.

Je li ti mentor tvoj učitelj hrvatskog?

Slaven: Da, je.

Imena novih romana?

Slaven: Jedan će se zvati „U vratima

prošlosti“, a drugi „Tajna o big foot-u“.

Na kraju nam ne preostaje drugo

nego poželjeti da Slaven ustraje u

pisanju kako bismo jednoga dana čitali

njegove romane.

Vedrana Paljević, 8. b

35

Prošloga su ljeta učenici sedmih razreda, današnji osmaši, krenuli na putovanje

koje će još dugo, dugo pamtiti. Bio je to njihov maturalac na Sv. Filip i Jakov.

Sedmi razred! Godina školovanja koje smo se svi pomalo pribojavali. Novi

predmeti, neki novi profesori, joj, joj! Najveća nam je utjeha bila to što ćemo na kraju

školske godine ići na „mali maturalac“. U drugom polugodištu nije prošao niti jedan

dan da nismo planirali naše putovanje. S našim smo se razrednicima, prof. Valentinom

Petković, prof. Markom Kneževićem te prof. Milanom Delićem, dogovorili da ćemo ići

u Sv. Filip i Jakov.

„Sv. Filip i Jakov je biser rivijere, smješten na obali Pašmanskog kanala, atraktivno

turističko mjesto tradicionalno gostoljubivih domaćina. To je mjesto poznato po

nekadašnjim ljetnikovcima i perivojima zadarskih plemića od kojih je danas još

uvijek poznat onaj obitelji Borelli. Već je pedesetih godina prošlog stoljeća počeo biti

zanimljivo odredište mnogobrojnim turistima. Zanimljivo je da Sv. Filip i Jakov ima

svoju pjesmu, čiji stihovi glase: "U Filipjakov moram poć, čežnja me vodi u litnju noć,

misec nek sluti, a more zna da Filipjakov volim ja...".

36

1. dan

Naše je uzbuđenje svakim novim danom sve više raslo. Nakon dugog je iščekivanja stigao i taj dan, 16. lipnja 2009.

godine. Kod škole smo se sastali (7. a, 7. b i 7. c razred) sa svojim razrednicima. Ubrzo su se nakon toga pred školu

parkirala dva autobusa. Jedan je bio predviđen za učenike 7. a i 7. b razreda, dok su u drugom putovali učenici mog, 7. c

razreda, zajedno s učenicima iz Drenja. Odmah smo se sprijateljili s „Drenjanima“, a rođene su i neke nove simpatije.

Naše je prvo odredište bilo rodno mjesto Nikole Tesle, Smiljan. Tamo smo se uz mnoge pokuse upoznavali s radom i

izumima našeg poznatog izumitelja i znanstvenika.

Nakon predavanja i filma smo krenuli dalje. Ubrzo smo stigli na naše

odredište, Sv. Filip i Jakov. Naš je smještaj bio u apartmanskom naselju „Margarita Maris“. Bili smo razmješteni po

troje i četvero u sobe. Naša nam je mlada voditeljica podijelila ključeve. Jako smo bili oduševljeni smještajem. Svaki je

apartman imao kuhinju, kupaonicu, te jednu ili dvije sobe. U dogovoru s našim sjajnim razrednicima, odmah smo mogli

na plažu (iako smo stigli tek predvečer). Spremili smo se za samo par minuta. Na svu sreću, plaža nije bila daleko. Zaista

smo uživali, no ubrzo smo se morali vratiti u apartmane jer smo morali na večeru. Hrana je bila izvrsna; takozvani

švedski stol za doručak, ručak i večeru. Nakon večere su slijedile sportske aktivnosti, a nakon toga povratak u

apartmane i „spavanac“(naravno nitko nije zaspao prije tri sata, ali psssst!). Bio je to kraj prvog dana našeg maturalca.

2. dan

Prijepodne drugoga dana bilo je predviđeno za mali izlet na otok Pašman. No, počela je kiša pa je izlet odgođen za

poslijepodne. Kasnije smo uz dužu šetnju obalom stigli do malene luke gdje nas je čekao brodić koji nas je vozio do

Pašmana.

Na Pašmanu je bilo super. Malo je pirio vjetar, no to nam nije smetalo. Spuštali smo se niz tobogan u more. Bilo je

tako zabavno, sve dok… Neki su se učenici htjeli brčkati u plićaku i tražiti školjke, no pridružila im se nepozvana gošća,

smeđa vlasulja, koja je neke od njih i osobno pozdravila. Naša je razrednica, profesorica biologije i kemije Valentina

Petković, odmah shvatila o čemu se radi pa je opečenoj „prepisala“ kremu protiv opeklina. Na kraju je ipak sve dobro

prošlo. Polako smo se uputili natrag u Sv. Filip i Jakov. Slijedila je večera i zabava do kasno u noć.

37

3.dan

Na naš maturalac nismo

išli samo radi zabave. Nešto

smo naravno morali i naučiti.

Tako smo se trećega dana

uputili u Nacionalni park

Krka. Nakon duže vožnje smo

napokon stigli. Bili smo

očarani. To je bio samo još

jedan dokaz da Hrvatska ima

prelijepu prirodu.

Nakon uživanja u prirodnim ljepotama, malo smo vremena posvetili i kulturi. Uputili smo se prema jednom od

najljepših hrvatskih gradova, Šibeniku. Šibenik je bio prepun ljudi jer su se u njemu naveliko pripremali za

međunarodni dječji festival. Nama to nije ni najmanje smetalo. Svima nam se svidjela katedrala Sv. Jurja koju su

gradili poznati i veliki umjetnici Juraj Dalmatinac i Nikola Firnetinac. Nakon kraćeg obilaska Šibenika, odlazimo u

mali „shopping“ u središtu Šibenika. Potom se vraćamo natrag u Sv. Filip i Jakov gdje se odmaramo nakon ručka,

odlazimo na plažu, a nakon večere u mali večernji izlazak u Biograd na moru. Tamo smo imali malo vremena za sebe.

Šetali smo uz more, otišli na sladoled, u lunapark, itd. Točno u 23 sata smo se svi ponovno našli na mjestu gdje nas je

autobus ostavio. Polako je završio i predzadnji dan našeg maturalca.

4. dan

Većini najzabavniji dan. Proveli smo ga na plaži kupajući se, a neki su htjeli i dobiti „boju“ (većina

bezuspješno). Bilo je zaista zabavno. Naši su se dečki malo otkačili pa su profesor Marko, naša „raska“, profesorica

Valentina, pa čak i profesor Milan završili u moru (odjeveni!!!). Prof. Milan i prof. Marko su nekima vratili istom

mjerom. Uglavnom, super smo se provodili ☺☺☺☺. Polako se bližila večera.

Brzo smo jeli jer smo znali da nas čeka izlazak u Zadar. Naša nas je voditeljica provela Zadrom i pričala nam

zanimljive legende o tom prelijepom hrvatskom gradu. Najviše su nas oduševile morske orgulje i pozdrav suncu.

Nakon obilaska je slijedilo svima nam najzabavnije slobodno vrijeme. Malo smo se prošetali ulicama Zadra, kupili

suvenire za naše najdraže, nešto pojeli, i ubrzo se uputili kući.

38

Kada smo došli u apartmansko naselje, naši su

razrednici pripremili za nas malo iznenađenje. Ne samo da su

nas sve počastili sokovima i slatkišima, nego su nam, pošto je

to bila posljednja noć ondje, dozvolili da ostanemo „vani“

jedan sat duže, što nas je sve jako razveselilo. Nakon luuude

zabave, polako smo se uputili u svoje apartmane gdje smo se

počeli pakirati za put kući.

5. dan

Svima nam je poznata ona izreka „Sve što je lijepo, kratko traje“. Tako je i našem prelijepom maturalcu došao

kraj. Ujutro smo počistili svoje lijepe apartmane, zatvorili kovčege i putne torbe, obavili kupovinu za put, oprostili se s

voditeljicama, doručkovali i polako krenuli na put kući. Put je bio veoma zabavan iako nas je pratila kiša. U svačijim

se očima mogla vidjeti nostalgija.

Put je jako brzo prošao. Kada smo ugledali slavonske ravnice, bili smo sretni što ćemo vidjeti svoje

najmilije. Došli smo pred školu. Kiša je pljuštala „kao iz kabla“. Oprostili smo se s prijateljima iz Drenja. Naše su nas

obitelji veselo čekale. Bilo je tu milijun pitanja. Na sva smo strpljivo odgovarali. Slijedili su ljetni praznici. Maturalac je

bio nezaboravan. Naši su voditelji, Valentina Petković, Marko Knežević i Milan Delić, bili zaista odlični. Brinuli su se za

nas, a opet su u svakom trenutku bili spremni za šalu. I mi učenici smo se trudili ponašati što bolje i pristojnije. Mislim

da nam je to u većini slučajeva i uspijevalo. Bilo je puno lijepih trenutaka. Sada smo 8. razred i kad god netko spomene

maturalac, svima se pojavi osmijeh na licu. ☺☺☺☺

Valentina Pavlović, 8. c

39

POHVALA NAŠIM OSMAŠIMA

Iako je kazalište bilo puno učenika koji

ga imaju priliku češće posjetiti, naši su im

učenici svojim ponašanjem mogli poslužiti kao

uzor. Pratili su predstavu kulturno i sa

zanimanjem, a druge su učenike hostese

morale umirivati i razmještati cijelo vrijeme.

Također su u predvorju za vrijeme stanke

uspješno izbjegavali sukobe koje su

pokušavali potaknuti ti drugi učenici.

Pohvaljujem naše osmaše za

besprijekorno ponašanje i poručujem ostalim

učenicima naše škole da slijede njihov

primjer! Za nagradu smo ih vodili u

McDonald's što im nije teško palo s obzirom

na dan proveden u školi. Nakon McDonald'sa

smo u veseloj atmosferi krenuli kući. Puni

dojmova smo stigli kući oko 23 sata.

Anita Azenić

Evo nekoliko komentara naših učenika Manuel Bijuklić: „Predstava Jalta, Jalta mi se jako svidjela zbog zanimljivosti teme i humorističnosti likova. Također mi se svidjela odabrana glazba uz predstavu. Nije mi se svidjelo to što je predstava dugo trajala.“

Valentina Pavlović: „Predstava mi se jako svidjela zbog glazbe, humora i zanimljivih likova. Nije mi se svidjelo što je predstava predugo trajala. Smatram da se sve moglo reći u puno kraćem vremenu.“

POSJET KAZALIŠTU

Učenici osmih razreda su se 1. ožujka 2010. zaputili u Hrvatsko narodno kazalište u

Osijeku gledati mjuzikl Jalta, Jalta pod vodstvom učiteljice Anite Azenić, te učitelja Milana

Delića i Marka Kneževića. Ovaj najpoznatiji hrvatski mjuzikl duhovito se poigrava temom

podjele svijeta 1945. godine u sklopu glasovite konferencije na Jalti. Izvedena je više od

tisuću puta te je tako postala djelo za sva vremena.

Naši su osmaši, nakon dana

provedenog u školi, u 16:30 h autobusom krenuli

u Osijek. Čim su stigli u grad na Dravi, žurno su

krenuli prema kazalištu jer je bilo još jako malo

vremena do početka predstave. Nakon kupovanja

karata smo imali još samo vremena smjestiti se

te potom uživati u predstavi. Većini se učenika

predstava svidjela iako je bila prilično dugačka.

Likovi su im bili zanimljivi, a osobito im se svidio

lik Samuela.

40

STRUČNA EKSKURZIJA NA PLITVICE

Djelatnici naše škole su se 12. listopada 2009. godine uputili na dvodnevnu stručnu ekskurziju na Plitvice te u Smiljan, rodno mjesto našega znanstvenika Nikole Tesle.

Rano ujutro smo se okupili pred školom te

iščekivali kada ćemo ući u autobus i krenuti. Kada

su svi pristigli, avantura je mogla početi. Iako

nas je cijelim putem pratilo ružno vrijeme, svi su

bili prilično dobro raspoloženi. Do našega smo

odredišta, uz nekoliko stajanja, stigli u ranim

popodnevnim satima. Već je po izlasku iz autobusa

bilo jasno da od razgledavanja Plitvičkih jezera

neće biti ništa. Kiša je i dalje padala. Zadnju

nam je nadu uništio pljusak snijega i jak vjetar.

Bio je to trenutak za promjenu plana.

Sve smo aktivnosti prebacili na sutrašnji dan

nadajući se da će kiša stati. Zaputili smo se

prema hotelu u Korenici. Unatoč tome što nismo

uspjeli realizirati planove za taj dan, većina

nas je i dalje zadržala vedro raspoloženje.

Po dolasku u hotel smo se malo odmorili i

okrijepili, a zatim smo započeli s „radionicama“.

„Kurikularna planiranja“ odvijala su se širom

hotela; u prolazu pored recepcije, na aperitiv

baru, u hotelskim sobama, u dnevnim boravcima

koji su se nalazili u hodnicima, pa čak i za

večerom.

Poslije večere smo još po skupinama

održali „okrugle stolove“, a potom smo pošli na

počinak u nadi da ćemo ujutro ipak ugledati sunce

umjesto oblaka.

I zaista, ujutro je zasjalo sunce, a osim

njega nas je iznenadio i snijeg u blizini. Nakon

doručka smo krenuli na Plitvice. Prizori koje smo

tamo vidjeli bili su čarobni. Priroda okupana kišom

i jutarnjim suncem odisala je svježinom i

čistoćom. U tom su netaknutom kutku naše

Hrvatske neobične bile samo rijeke Kineza

(ili Japanaca?) koji su bili posvuda. Čak smo i

brod dijelili s njima.

Kada smo završili razgledavanje,

zaputili smo se prema Smiljanu gdje smo posjetili

rodnu kuću Nikole Tesle te saznali razne

pojedinosti o njegovu životu i radu.

I tako se malo pomalo naše putovanje

bližilo kraju. Bogatiji za neka nova iskustva i

saznanja, a i pomalo umorni, sjeli smo u autobus i

pjevajući (doslovno!), na sveopću radost našeg

ozača, krenuli prema Slavoniji nadajući se

toplijemu vremenu, no ni to nam se baš nije

ostvarilo! U Feričance smo stigli u večernjim

satima razmišljajući pomalo o nekom novom

putovanju.

Anita Azenić

Mali p

reda

h na dječjem

igralištu