MUSTAFA BUSULAD2le: 11111111111111111111111 Spomenidka grada 1I 63 28-234(0 036.6

I 1 I I 0123414

0 m D

D D

n1 <

COBISS

PRVI PRIEVODI KUR-ANA U SVIETU 1 KOD NAS

SARAJEVO, 1945.

Spomenioka grada

11 3 603036.6 t22 31111

COB1SS 0 Id

A3C

IMU

S b)4

310

FI8

IE1

4.".irmt eflUrrk.4 .t: N Kr

znavanja is1amskih vjerskih spisa, u

prvom redu Kur-ana, glavnog izvora cjelokupnog muslimanskog vjerskog, duhovnog i driatveno-politiCkog sustav-d, objavljenog

na arapskom jeziku, koji je kao takav progiren

i na Iztoku i na Zapadu.

Prvi prievod Kur-ana izralpn je u

Spanjolskoj, dok se ova

nalazila u

politiCkom krugu islama, na podticaj sve6enika Pietra

Maurizia zvanog Venerabile. Kako je u ono doba Spanjolska

privlaCila krkanske uCenjake iz Citave Europe zemlju posjeti Maurizio izmedu 1141.

i 1143. U ielji da krkanskim apologe-

tiCarima i misionerima pruii Cyrstu podlogu za njihove protu-

islamske razprave . tom prilikom nade dvojicu dobrdh po-

znavalaca jezika, koji su bili u stanju prevesti Kur-an: Engleza Roberta iz Retinesa i Niemca Hermanna Dalmata. Njih dvojica uz suradnju Petra od Toleda, koji je bail latinsku redakciju prievoda,

i Francuza Petra iz Poitiersa, Maurizieva tajnika,

izradige prvi latinski prievod Kur-ana g. 1143. Ovaj prvi latin-

ski prievod Kur-ana shaio je punih 5 stoljeCa sve do Marra-ccieva prievoda kao jedina podloga bezbrojnim protumusli-manskim razpravama u

Europi. Prievod je brzo razgiren po europskim zemljama mnogobrojnim priepisima

i nakon gto

ga je tiskao u Baselu g. 1543. Theodor Buchmann (Bibliander) zajedniCki s vise razprava polemiCkog i poviestnog sadfiaja

u poznatom djelu pod naslovom: Machumetis Saracenorum prin-cipis eiusque successorum vitae doctrina ac ipse Alcoran Na temelju latinskog izraden je prvli talijanski prievod Kur-ana tiskan

u Mletcima g. 1547. Kao prevodilac je podpisan Andrea

Arxivabene koji je zapravo samo tiskao i izdao prievod, iako krivo tvrdi, da je to s arapskog izvornika prievod

na nag prosti (talijanski, op. pisca) jezikc U XIV. (?) vieku Spanjolac Marko iz Toleda je ponovo preveo Kur-an

na latinski. Prievod

nije tiskan, ali je jedan rukopisni primjerak prievoda saCtivan u Parizu. Dominikanac Ricoldo iz Montecroce

g. 1290. poCeo je Bagdadu prevadati Kur-an na latinski jezik.

Prvi aragonski prievod Kur-ana, koji je podpuno zagubljen; potjeCe i,z prve polovice 16. stoljeea od jednog krkanskog svecenika Giovan Andrea za koga europski orientalisti (Ga-brieli i

dr.) pigu, da je prije bio muslirnan, po zanimanju pray-nik (fakih), po emu se

i zvao Mont) et Alfacqui (Al-Fakihi?)

Roden je u

gpanjolskom gradu Sciativi (Satiba). Pregao je na

krkanstvo po nagovoru markiza Adesora i po odredbi gpa-

njolskog kralja Ferdinanda i

kraljice Izabele povjerena mu je zadaCa pokrgtavanja muslimana Spanjolske, Granade

i Aragona.'

Na nagovor biskupa od Barcelone Mastro Martina Gracia kao dobar poznavalac arapskog jezika

i knji2evnosti, uz suradnju

gpanjolskih sveCenika, napisao je djelo poznato zbog svog protuislamskog zadrlaja: ',Opera chiamata confusione della setta Machometanac U uvodu djela se ka2e, da je s arapskog na

aragonski preveo Citav zakonik Mora (ili Moriscosa, kako su se

tada u nemuslimanskoj Europi nazivali gpanjolski Arapi, op. pisca)

s njegovim tumaCem i sedam knjiga Zune (Sunne) iii

corpusa islamske predaje. Djelo je objavljeno

u Sevilji na spanjolskom jeziku g. 1527.

Talijanski prievod djela tiskan je u

Mletcima g. 1545, po pre-vodiocu Domenicu di Gaztelu, tajniku gpanjolskog carskog poklisara u Mletcima Don Lope de Soria. Osim spomenutib poznat nam je latinski netiskani prievod Kur-ana, od koga su saeuvana dva rukopisna prievoda ito jedan

u Montpellieru,

podrietlom iz Albani, a

drugi se Cuva u

Escorialu kod Madrida. Prevodilac je Franjevac Domenico Germano iz Slezke, koji je dugo vrerhena boravio kao misioner na Iztoku

u Persiji (Kumu,

Meghedu i Isfahanu). Neko vrieme je bio profesor iztanih jezika

u Rimu, odakle se povratio u Spanjolsku

u samostan

Escorial, gdje je izmedu 1650. i

1655. zavrgio svoj latinski prie-vod Kur-ana.

U meduvremenu, dok su se objavljivali latinski prievodi, u Mletcima je g. 1530. po prvi \put, u vrlo slaboj opremi, tiskao arapski izvornik Kur-ana Paganino iz Brescie. Odmah po izlazku unigten je do zadnjeg primjerka po naredbi pape. Podpuni arapski izvornik tiskan je po Abrdhamu Hinckelmannu u Hamburgu 1694. Cetiri godine iza toga (1698.)

u Padovi je

izagao do sada najpodpuniji latinski prievod Kur-ana od naj-veeeg katoliClog islamiste 17. stoljaa Ludovica Marraccia. Orientalisti Sir Edward Denison Ross, Nallino

i Gabrieli Marra-

ccievu latinskom prievodu Kur-ana 'pridaju ogromno litprarno znaCenje, kao gto u svojim posebnim studijama posveCuju mnogo pahije liCnosti samog prevodioca. 1)

1) E. Denison Ross ),Ludovico Marracci u ',Bulletin of the School '

of Oriental Studies, London Institution sv. II, 1921, str. 117-123; Carlo Alfonso Nallino; Le fonti arabe monoscritte dell' opera

di Ludovico

Marracci sul Corano u L' II, str. 90-134, Roma 1940, Istituto per I' Oriente; G. Gabrieli; Gli studi orientali e gli ordini religiosi in

u II pensiero Missionario br. 3- za rujan 1931, str. 297-313, Unione Missionaria del Clero in Italia, Roma.

6 7

Marracci, roden '1612. u

Torciiiiano u

pokrajini Lucca (Italija), a umro

u Rimu 1700., bijae poznavalac iztoMih

jezika (hebrejskog, sirskog, kaldejskog i arapskog). Za-

uzimao je razlitIte crkvene polc:4aje za vrieme papa Klementa VIII.

i trojice Inocentija X., XI.

i XII. G. 1691. nakon odobrenja

crkvenih vlasti (u studenom 1691.) izade u Rimu njegovo

po-znato djelo Prodromus ad "refutationem Alcorani koje je predhodilo prievodu Kur-ana. torn djelu Marracci podvrgava kritici u6enja islamskog vjerovanja, povldi uzporedbu

izmedu islamskih dogmatskih

i krgeanskih uCenja, po prvi put

u Europi na temelju Ebul-Fidaova -djela pie Muhamedov '2ivotopis pun podvala, pogr6aka i izyrnutth poviestnih Cinjenica.

Nakon Prodromusa Marracci objavljuje svoje 2ivotno djelo,

na kome je radio bko 40 godina u Padovi 1698. latinski prievod

Kur-ana u dva svezka pod naslavomi Alcorani textus universus. 2) U proin svezku ponovno je tiskan Prodrorniis

a drugi sadrti

arapski izvornik i latinski prievod Kur-ana s tumaCem; napo- menama, biljdkama i kritikom. Marracciev latinski prievod Kur T ana, tiskan u Padovi 1698.

u tiskari

u Europi se smatra kao najveei doprinos u razvitku novovjeke orienta-listike. Sam prevodilac

u svom uvodu ka2e, da je konzultovao

9 rimskih knjihiica, u

kojima se sluIid arapskim rukopisnim djelima. Pri izradi svoga Prodromusa

i prievoda slu2io

se u obilrioj mjeri islamskim vjerskim, pravnim

, filozofskim, poviest-nim geografskim izvorima na arapskom jeziku

i latinskim

prievodima djela islamskih pisaca. Ovdje Ce biti iztaknuti samo nekoji od njih: tumaC (tefsir) Kur-ana Esrarut ir tenzil od Bejdavije (umro 685. [1286.]), koga prevodilac naziva Beida-vius,_Tefsir el-Welalejn ad Melaludin Sujutije (umro

911. [15051) u Etiropi poznat pod imenom Gelaleddinus, El \- Keggaf od Zamahkrije (Zamchascerius, umro 538. [11441), Sahihul Buchari (ex-Sabiho Abbochari) od Buharije (umro 256. [8701), Murud2-ez-Zeheb od Mes'udije (Masaudius,

2) x,Alcorani textus universus ex correctioribus Arabum exempla-ribus summa fide etque pulcherrimis caracteribus eademque fide

ac pari

diligentia ex arabico idiomate in latinum translatus; apposites unicuique capiti notis atque refutatione. His omnibus preamissus est Prodromus totum priorem tomum implens atictore Ludovico Marraccio e Congr. dericorum Regularium Matris Dei, Innocentii XI gloriosissimae olim confessario, Patavii, 1698, ex tipographia Seminariic.

umro 345. [957.]), TerOemetu akideti ehlissunneti (Exposi-tione professionis fidei Sonnitarum) od Gazalije (Algazelus Algazel) umro 505 (1111.),i mnogim drugim arapskim

ruko-pisnim djelima. Od djela arapskih pisaca

u latinskom prievodu

sluklo se: filozofskim prirua"nikom An-Nag'ah od Ibni Sine .(Avicenna) tiskan u

Rimu 1593., Geographia Nubiensis (Roma

1592.) izvadak iz -Idnisijina djela, L' Historia Saracenica od

Giorgio Almakina (Almacinusa) i

dr. Marraccievo pisanje i tumd'Kur-ana nose peat zagraljivosti

i u njemu se odrazuje

mgljenje tadanje Europe o Muhamedu i islamu. Sam prevo-dilac da se veC petdeset godina,

u nemogudnasti da vodi

bitku maCem, bori -perom-protiv muslimana. Marracci smatra, da

je bitka zavrkna,

ne bez uspjeha, kako se nadao objavlji-

vanjem djela protiv Kur-ana. Pored tiskarskih pogregaka Marracciev prievod, tumd i, pisanje karakterizira obilje netoe

. -

nosti, nekritiCko obradivanje i neozbiljno zaklju6vanje. Tako Marracci tumaCeoi prvi odlomak poglavlja El-Muzemmil: Ja ejjuhel muzzemmilu ... (0 ti zavieni

u svoj ogrtaC) zakljuCuje,

da je Muhamed bio epileptiCar i obsjednut sotonom. Ne sarno da je to podvala u oCitoj protivnosti s poviestno utvrdenim :_injenicama nego

se uol3Ce iz spomenutih rieCi Kur-ana ne rno2e

zakljuCiti Muhamedova epilepsija, od

koje nikada nije patio. Ali ova Marraccieva tvrdnja kao

i mnogi njegovi zakljue'ci

smatrani su do najnoviega

vremena u

Europi . kao poviestno

dokazane istine. Pored prievoda Kur-ana Marracci je uz

surad-nju posebnog od crkvenih vlasti izabranog odbora radio

na arapskom prievodu Biblije (od 1624.-1671.), 'koja je-izagla

u tri svezka pod naslovom; Biblia sacra Arabica Sacrae Congre-gationis de Propaganda Fide iussu edita ad usam Ecclesiarum Orientalium, Romae, 1671..

Dok je Marracci privodio kraju svoje ivotno djelo, u

Europi je misao o pokretanju kri2arskog rata protiv Turaka, koji

su 1683. bili pod Bdom, zadobivala sve vise pristalica,

Rat se vodio ne samo mdem nego i perom. Marracciev prievod i kritika Kur-ana imala je posluilti torn cilju. Zato on rimsko

izdanje Prodromusa posvecuje Leopoldu I.,

poljskom kralju Ivanu

III. i Mletdkoj republici i ostaliin krkanskirn vladarima,

koji su

radili na

progonu Turaka iz Europe. Marracciev latinski: prievod Kur-ana bi ubrzo preveden po D. Nerreteru na nj-e-

, mdki

i tiskan u

Niirnbergu 1703., dok je arapski izvornik ,8 9

ponovno tiskan u d2epnom obliku u Leipzigu 1721. zaslugom R: Christiani Reinecci S. J.

Po uzoru na Marracciev prievod George Sale prevodi pG prvi put Kur-an na englezki jezik 1734. The Koran Transla-ted& Po Clauvinu Saleov je prievod do 1892. u Englezkoj do2ivio 27 izdanja, ali je i nakon te godinejo nekolikd puta tiskan. Saleovu prievodu predhodila je razprava o islamu The preliminary discourse to the Koran tiskana nekoliko puta i kasnije prevedena na a,rapski, holandski i 2 puta 'na francuzki. Osim Saleova prievoda Kur-an je' do 1937. preveden na engle-zki sedam puta od razlidtih pisaca, od kojih su trojica mu-stimani: Rodwell (The Koran, 1876.), E. H. Palmer (The Kur'an, Oxford 1880., 1900. i puoko izdanje 1928.), Mirza Abdul Fazt (The Koran arrahged chronologically and translated, Allahabad, 1900.), Muhamed Ali (The holy Qur'an, Lahore, 1916. i 2..izdanje 1920.), 4) Marmaduke Pickthall (The Meanig of the glorius Koran, London, 1930.), Hafiz Ghulam Sarwar (1930.) i R. Bell (The Qur'an Trans]. with a critical re-arrangement of the Surahs. I., Edinburg, 1937.). Od svih prievoda na englezkom najbolji je Palmerov i Muhamed Alijin. prievod Kur-ana, kome neki prigovaraju zbog prevodiaeve. pripadnosti Ahmadijskom po-kretu i posebnih tuma6enja u duhu tog pokreta.

U Franculkoj, koju od Spanjolske dieli lanac Pirineja, rano u srednjem vieku pojavio se velik interes za islam. Odtuda su mnogi Oeni ljudi putovali u nauthe svrhe u muslimansku Spanjolsku. Onda nije ludo, da je prvi moderni prievod Kur-ana izako u Francuzkoj od Du Ryera (Paris, 1647.). Prievod je izako u doba pape Aleksandra VII., kada je cenzura Sv. Kon-gregacije bila zabranila u kom bilo obliku iii jeziku objavIji-vanje Kur-ana. Iza toga je izaslo nekoliko prievoda, od kojih su najpoznatiji od Kasimirskog (Le Koran, 1840., .1854. i 9. izdanje 1909.). i E. Montet-ov (Le Coran, 1925. i 1929.). Pored prievoda Eduard Montet, inaa"e profesor iztanih jezika i bivsi rektor sveudlika, u Zenevi je na francuzkom napisao izbor poglavija Kur-ana koji je preveo Silvie Froj na talijanski 'pod naslovom II Corano (Bad, Laterza 1928.).

8) The Holy Qur'an containing the arabic text With english trans-lation and commentary by Maulvi Muhammed Ali president Ahmadiyya Anjuman ishdat islam. Lahore, Punjab 1920 8 str. CXLV, 1257.

Velika je zasluga njemadcog orientaliste Flugela, koji je ugledajud se u Hinckelmanna 1834. (1841.) u Leipzigu tiskao arapski izvornik Kur-ana sa svim potrebitim oznakama po-glavlja (sureta) i odlomaka (ajeta) Coranus arabicee). Flu-gelovo izdanje, koje se obzirom na oznaku brojeva poglavlja i odlomaka u stanovitoj mjeri razlikuje od iztothih izdanja Kur-ana, slu2ilo je svim kasnijim europskim prevodiocima kod prievoda Kur-ana. Arapski. izvornik, koji je izdao Fltigel tiskan je vise puta u Europi, narodto Njema6koj. Na njema&om je-ziku postoji nekoliko prievoda Kur-ana: S. F. G. Wahl (Der Koran, Halle, 1828.), L. Ullmann (Der Koran, Krefeld, 1862.), Hening (Der Koran), F. Ruckert (Der Koran im Auszuge, Frank-

,- furt na Majni, 1888.) i Klamrdth (Die fiinfzig altesten Suren

des Korans in gereimter deutscher Ubersetzung, Hamburg 1890.). Najnoviji njema'tki prievod s arapskim tekstom potjee od Dra Abdullaha, bivkg, imama berlinske dkmije. Po sudu kriti6ara najbolji je Ullmannov prievod, koji je Njemadwj do2ivio vise izdanja.

U novije doba na talijanskom jeziku imamo nekoliko prie-voda Kur-ana, koji su prievodi iz druge ruke, jer nisu prevedeni s arapskog jzvornika. Godine 1912. izagla su na talijanskom jeziku dva prievoda: A. Franchiev u Milanu i E. Branchiev u Rimu). U nakladi Ulricha Hoeplia u Milanu (1914.) izako je arapski tekst i talijanski preivod od FracaSsia, o kome se tali-janska i europska kritika vrlo nepOvoljno izrazila zbog nedo-stataka i pogrjekka, koje je prevodilac napravio. Fracassi se mnogo sluzio Marraccievim latinskim prievodom. Prazninu i nedostatke u pr-edhodnim prievodima izpravio je prof. turskog jezika na Orientalnom Institutu u Napulju Dr. Luigi Bonelli, koji je s arapskog izvornika preveo Kur-an na talijanski, o ko-jem se talijanski strutha kritika izrazila, da je to dosad najbolji i najsavjestniji talijanski prievod. Izraden na temelju FltigelOva arapskog teksta Bonelliev prievod, kome predhodi sakt uvod o vainosti, sadrkju, sastavu, kronolo2kom poredaju poglavlja i odlomaka te izdanjima i prievodima Kur-ana, izakci je u na-kladi Hoeplia u Milanu (prvo izdanje 1929. 'i drugo ponovno

5) Od istog pisca je djelo; Concordantiae arabicaec Leipzig, 1842. ) 2.11 Corano, versione tolta direttamnete dal testo arabo da Eugenio

Camillo Branchi (Roma, naklada Carra 1912). lako se u naslovu kasge da je djelo prevedeno izravno

s arapskog izvornika, to je obitni prievod.

10 11

pregledano i popravljeno izdanje 1940.) pod naslovom: >>I1 Co-rano (Nuova versione letterale italiana). U nakladi iste knjit'are izagao je u Milanu 1937. arapski tekst pod naslovom El-Kur' anu ve huve el-huda vel-furkan. Tekstu predhodi talijanski uvod ad Bonellia. Odlomci su oznat'eni brojkama. Na kraju 'je priloten analitiC'Iti index i tabela o podudaranju izmedu ajeta po Flugelu i podjele ajeta po indijskim izdanjima arapskog teksta Kur-ana.

Na 'Svedskom jeziku postoje dva prievoda od Tornberga (1874.) i orientaliste Zettersteena (1917.). Godine 1921. Fr. Buhl je preveo Kur-an na danski jezik. Nedavno je izako djelomfean prievod na albanskom jeziku u Tirani. Nismo mogli ustanoviti da postoji suvremeni prievod Kur-ana na portugalski i "13a-njolski, iako je na ovom posljednjem jeziku napisano mnottvo djela iz podrutja islamistike, dije je izu6avanje vezano i za nacionalnu poviest gpanjolskog naroda.

Od slavenskih jezika Kur-an je preveden na ruski, poljski, hrvatski i srbski. Na.,ruski ga je preveo G. Sablukow, t'ije

je treCe izdanje izalo u Kazanu (1907.). Predratni politidki prvak ruskih muslimana i predstavnik krimskih muslimana u Dumk Ismailbeg Gasprinski je tiskao arapski izvornik. Caristiela vlada je prije prvog svjetskog rata plienila neke sure Kur-ana, pa su tako u nekim Mushafima izpala zaplienjena poglavlja. Na poljskom jeziku izagao je uz djelornit .an arapski tekst i dje lomidan prievod izabranih odlomaka Kur-ana koji se odnose na vjerovanje, druttveni i higijenski tivot i duclarede pod naslovom Wersety z Koranu. Prievod je priredio muftija poljskih mu-slimana Dr. Jakub Sienkiewicz. U ukusnoj opremi djelo je ti-skano u Dr2avnoj tiskari u Sarajevu 1935.

Na,srbski jezik Kur-an je preveo s francuzkog Mieo Ljubi- brati6-Hercegovac pod naslovom: Koran (Pdatano o troku zadunine Ilije Milosavljevi6a-Kolarca, Drlavna tamparija, Bio- grad, 1895.). LjubibratiCev srbski jezik je '6ist i jedar. Na temelju Ljubibratideva srbskog prievoda Dr. M. Joyanovi6-Batut, pro- fesor beogradskog medicinskog fakulteta, napravio je izbar onih odlomaka, koji se odnose na zdravlje, i objavio pod na- slovom: 2ivot, zdravlje, bolest i smrt u Kuranu (Izdanje higi- jenskog zavoda Sarajevu, Dr2avna tamparija, Sarajevo, 1927.).

Sukrija Alagie (umro 1936.), jedan Od naMh boljih 'orienta- lista, prvi je po'Ceo na hrvatski jezik prevoditi s arapskog izvor-

12

nika Kur-an s tumaC'em na temelju tefsira glasovitog egipatskog u'C'enjaka Muhamed Reid Rida-a, koji spada u krug Sejh Mu-hamedovih uC'enika. Alagi6 je 'za tivota uspio izdati cetir.i knjige svoga prievoda tumaC'a koje nosi naslov: El-Kur'anul-Hakitnu Kur'an mudri Prievod i tumat"), Posljednjom (IV.) knjigom tiskanom u tiskari Josipa Laya u Derventi (1934.). Alagi&v je prievod i tuma6 obuhvatio Kur-an do kstdesetog ajeta poglavlja Ennisa. Osim toga AragiC je preveo veCi dio 30. dtuza Tef-siru Dtuz-i-Amme, koji je na arapskom jeziku napisao Sejh Muhamed Abduhu (Islamska dionit'ka tamparija, Sarajevo, 1933. (1352.). Povodom Alagi6eva prievoda Kur-ana u nakm tisku se razvila kritika, koja je na razlialt ndin ocienila Alagi6evu prevodildku djelatnost (Novi :Behar, Hikmet, Gajret, Obzor,, Islamski Sviet). Unato6 svih nedostataka AlagiC je radio s mnogo sprerne i savjestno. Stoga je .njegov prievod, iako nepodpun, kod nas najbolji prievod KurLana. Nakon Alagiea, Dtemaluddin Caugevia reis-ul-ulema (umro 1938. g.) i` H. M. Panda preveli su po prvi put na hrvatski 6itav Kur-an: Kur-an easnk (Sarajevo, Tiskara Va:ek i dr. 1937.). Uz hrvatski prievod do-nekn je i arapski tekst, koji je pFvotno s potrebitim turndern i biljetkama na englezkom napisao Muhamed Alija. Muhamed Alijin englezki prievod je na turski s tumgem i uvodom preveo Omer Riza: Kurani ketim, turVime tefsirk (Istanbul 1934.). eaugevi6 i Panda su na hrvatski preveli Omer Rizaov turski prievod i tuma'6. 0 prievodu Kur-ana Caukvie-Pandia Glavni odbor El-Hidaje u Sarajevu napisao je u istoimenom listu obse'lnu kritiku Prikaz knjige Kur-an dasni, prieVod i tumd Kur-ana od Hfz. Muhameda Pandle i Dtemaluddina Caukvi6a, El-Hidaje br. 7-8 g. II., 1937., i Muhamed Pai6: U - 'emu se sastoje greate, podvale i potvore Glavriog odbora El-Hidaje u prikazu djela Kur-an Casni, El- Hidaje, br. 1. g. II. 1937. i br. 2-3, g.:

II. 1938.). Tetike kritike postavljeno je na Muha-med Alijinu pripadnost Ahmadijskom pokretu. Ubrzo nakon prievoda .Caugevie-Pandta, HadtioAli Riza Karabeg (umro 1044.) izdao je svoj prievod Kur-ana: Kur-an, preveo s arapskog H. a

Ali Riza Karabeg

vrlo dobar poznavalac arapskog jezika. To je uostalom miljenje i znanstvene kritike (H.

M. HandZie: 1.Prevod Kur-ana od Hadii Ali Riza Karabegac El-Hidaje br. 9., g.

II. 1938. i Muhamed Paid: Moje ingljenje o prevodu Kur-ana od Had2i Ali Riza ef. Karabega o. c.).

Arapski tekst Mushafa je dOiivio mnogobrojna izdanja u

raznim oblicima na Iztoku, osobito u Egiptu. Najpoznatije je kairsko dr'2"avno izdanje Mushafa (Amirijje Bulak 1342. (1925. 1926.), oko dijeg se tiskanja brinuo poseban odbor poznavalaca Kur-ana. Za nau upotrebu tiskani Mushafi su se dobavljali ma-horn iz Carigrada i Kaira. Prije izuma tiska i kod nas su se sirili Mushafi prepisivanjem. U Bosni i Hercegovini se i danas nade Mushafa pisanih rukom prije nekoliko stotina godina, koji po svom krasnom arapskom pismu predstavljaju remek djela arapske kaligrafske umjetnosti. Jedan takav rukom pisani Mushaf, od koga su se saduvala 23 auza, uvezana u korice ukrakna pozladenim relijefnim ornamentima, duva se u Gazi Husrevbegovoj knji2nici u Sarajevu. Muzove je dao naelniti veliki vezir Muhamed paga Sokolovid to ih uvakufio za svoju d2amiju u svom rodnom mjestu u Sokolovidima kod Viegrada odakle su preneseni u spomenutu knjiinicu 1902. g. Vakufsko ravnateljstvo u Sarajevu je po prvi put pomodu izradenih kli-kja u Sarajevu izdalO arapski tekst Kur-ana, koji je do sada

u vise Usti& primjeraka izaao u cetiri izdanja (posljednje 1944.) i time podmirio domadu potrainju. Znatan dio primjeraka Mus-hafa, koje je izdalo nak ravnateljstvo vakufa, razprodan je za rnuslimansko stanovnidtvo Krima.

Od izvaneuropskih jezika Kur-an je ,preveden na perzijski, urdu i japanski jezik.

Na kraju je zanimljivo napomenuti, da svi prevodioci Kur-ana na strane jezike jednodugno priznaju tainu posla I nemo-gu6nost todnOg prievoda zbog klasidnog arapskog stila,

u kome je Kur-an Muhamedu objavljen. Montet, jedan od francuzkih prevodilaca Kur-ana i izvrstan arabist, u uvodnoj rieei sv.oga prievoda >>Nakon Marraccia Kur-an je desto prevadan. Prievodi na latinskom, francuzkom, englezkom, njemadkom i drugim jezicima su podpuno nejednaki. Jedan od najboljih je englezki prievod od Palmera, ali svi bez izni mke su

14

mnogo zaostali za arapskim izvornikom. Za

prievod Kur-ana je naronto te2ko ujediniti eleganciju s to6no'S*6 tie).

7) Literatura: Giuseppe Gabrieli; 'Gli studi orientali e gli ordini religiosi in Italian u 3II Pensiero Missionariba g. 111. sv. 3. 1931; Carlo Alfonso Nallino; Le fonti arabe manoscritte dell' opera di Ludovico Ma rracci sul Co ranox u Raccolta di scritti editi e ineditia sv. II. str. '90-134, Roma 1940; Nallino Corano u 3Nuovo Digesto Italiano.s< sv. IV. str. 242-244. 1938; Nallino; 311 Corano Nueva versione letterale italiana con una prefazione e note critico illustrative del dott. Luigi Bonellia

3Raccoltaa str. 453-458; Bonelli; 311 COranoc, Milano 1940; A. J. Wen-sinck i J. H. Kramers; 3Handworterbuch des Isl ama, Leiden, E. J, Brill, 1941; Theod. Noeldeke; 3Gesichte des Qorans, Leipzig 1919; Prof. Dr. Carl Brockelmann; 3Geschichte der Arabischer Literature Leiden, E. J. Brill 1937; Montet; II Corano, Late rza, Bari, 1928; Enno Litmann; Der Deutsche Beitrag zur Wissenschaft vom vordern Orients Stuttgart i Berlin, 1942; Fehim Spaho; Gazi Husrevbegova knjanicaa u 3Spomenici Gazi Husrevbegove Cetiristogodignjicea str. 74-84; Durclii Zejdan; 3Ta-rihu adabillugatil-arebijjeha, Kai ro.

15

Zusammenfassung Der Koran wurde das erstemal in Jahre 1143 aus dem ara-

bischen Urtext ins Lateinische iibersetzt. Danach folgte die italienische Obersetzung in Venedig 1547. In Padua erschien 1698 die bekannte Lateinische Ubersetzung von Marracci: Alco-rani textus universus, welche bis zu den modernen Uber-setzungen in die 'westlichen Sprachen, als Unterliage zum Studium des Islams diente. Ein volkommener arabischer Urtext erschien 1694, bei 'Abraham Hinkelmann in Hamburg. Im Jahre 1834. druckte Fliigel in Leipzig den arabischen Urtext mit dem ganzen wissenschaftlichen Apparat, welcher alien europaischen Ubersetzern des Korans als Grundlage diente. Ausser ins La-teinische, wurde der Koran .bis jetzt in die deutsche, franzo-sische, italienische, 'englische, ttirkische, persische, japanische, danische, schwedische, russische, polnische, tschechische, spa-nische, serbische, kroatische, und teilweise auch albanische Sprache, tibersetzt. Aus dem Franzosischen wurde der Koran von Mite Ljubibratit (Belgrad 1895) ins Serbische tibersetzt. Zwei komplette Ubersetzungen, eine von Cauevit und eine von Karabeg (Sarajevo 1937) und eine teilweise arabische Obersetzung von Sukrija Alagit, welche trotz gewisser Mangel, die beste kfoa-tische Obersetzung ist. Die Direktion des Vakufs in Sarajevo hat bis jetzt in vier Auflagen (die letzte 1944) einige tausend Stilck des arabischen Urtextes des Koran,, far den Hausgebrauch drucken lassen. Alle europaischen und orientalischen Ober-setzter betonen, wie schwierig und beinahe unmOglich es sei, den Koran genau zu abersetzten, wegen des klassich-arabischen Stiles in welchem der Koran Mohameds verOffentlicht ward.

16

Page 1Page 2Page 3Page 4Page 5Page 6Page 7Page 8