monografija bugojanskih dzamija - sultan ahmedova dzamija

mr.hfz. Elvir Duranoviæ

bugojanskih džamija i mesdžida

Elvir Duranovic

Monografija bugojanskih džamija

Izdavaè:Medžlis IZ Bugojno

Za izdavaèa: Haris Mujiæ, prof.

Recenzija:Mustafa Mlivo, dipl.ing.

Lektor:Vernesa Manov, prof.

Korice:Irfan Mehmedagiæ

Likovno ureðenje:Almedina Duranoviæ, prof.

Štampa:Bemust, Sarajevo

Tiraž:1000 kom

Bugojno, 2010.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo726.2(497.6Bugojno)(084)

DURANOVIÆ, ElvirMonografija bugojanskih džamija i mesdžida /

Elvir Duranoviæ. - 1. izd. - Bugojno : Medžlis IZ,2010. - 122 str. : ilustr. ; 30 cm

Bibliografija: str. 120ISBN 978-9958-9625-3-0COBISS.BH-ID 18034182

mr.hfz. ELVIR DURANOVIÆ

Monografijabugojanskih džamija i mesdžida

Prvo izdanje

Bugojno, 2010.

Ovu knjigu posveæujem bugojanskim imamima, mujezinima,mutevelijama i džematlijama

Meðu najstarije saèuvane kulturno-historijske objekte na podruèju Opãine

Bugojno spadaju džamije i mesdžidi. Upravo su izgradnjom Sultan Ahmedove džamije

1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni temelji današnjem gradu

Bugojno. Oko džamije se formiralo jezgro grada koji se, zahvaljujuãi pogodnom

položaju u blizini rijeke Vrbas, postepeno razvijao.

Džamije su simboli islama i muslimana, slièno kao što su crkve simboli

kršãanstva. Dovoljan je jedan pogled na panoramu nekog mjesta, pa da se na osnovu

postojanja vitkih, bijelih minareta može zakljuèiti da li u njemu žive muslimani ili ne.

Do sada su o bugojanskim džamijama objavljena dva teksta. Prvi tekst o džamiji

Princcceze Džewhere napisao je Salih ef. Indžiã. Tekst je objavljen u Glasniku Islamske

zajednicce i u Godišnjaku BZK „Preporod” iz Bugojna za 2005. godinu. S obzirom da

Salih-efendijin tekst obraðuje istu tematiku koja je i nas zanimala, uvrstili smo ga, s

njegovim dopuštenjem, u Monografiju, na èemu smo mu iskreno zahvalni. Drugi tekst

pod nazivom „Sultan Ahmedova džamija u posljednjih 100 godina” autora Elvira

Duranoviãa, takoðer je objavljen u Godišnjaku BZK „Preporod” iz Bugojna za 2005.

godinu. Ostalih radova koji se bave iskljuèivo bugojanskim džamijama nema.

Osjetila se, stoga, potreba za djelom u kojem bi se obradile sve bugojanske

džamije i mesdžidi, sabrali svi raspoloživi podaci o njima i objavili na jednom mjestu.

Kao rezultat te potrebe nastala je ova Monografija.

Monografija bugojanskih džamija i mesdžida nastajala je upornim radom,

istraživanjem na terenu i analizom arhivske graðe Medžlisa IZ Bugojno u periodu od

2003. do 2010. godine. Monografija je riznica podataka o utemeljiteljima džamija,

njihovim neimarima, graðevinskim i džematskim odborima, vjerskim službenicima, te,

ponegdje, o vakufima iz kojih je finasiran njihov rad.

Meðutim, premda su u Monografiji evidentirane osobe koje su direktno bile

povezane s brigom o džamijama, ipak postoje ljudi koji nisu spomenuti, a dali su veliki

doprinos tokom njihove izgradnje. To su: Mustafa ef. Nurikiã, dugogodišnji glavni

imam Odbora IZ Bugojno, Vehid ef. Arnaut, sadašnji glavni imam, Mustafa Mlivo,

predsjednik IO Medžlisa Bugojno u periodu nakon agresije na našu zemlju do 2006.

godine, Haris Mujiã, sadašnji predsjednik IO Medžlisa Bugojno, te Mlaèo Dževad,

Mustafa Strukar i Hasan Ajkuniã, naèelnici Opãine Bugojno u periodu od agresije na

našu zemlju do danas.

Naravno, Monografiju o bugojanskim džamijama i mesdžidima ne bih mogao

završiti bez svesrdne podrške kolega bugojanskih imama, hatiba i muallima na èemu

sam im iskreno zahvalan.

mr. hfz. Elvir Duranoviã

Poslije Ka’be, nakon èetrdeset

godina, sagraðena je Mesdžidul-Aksa,

džamija u Jerusalimu.

Ebu Zerr, r.a., kaže: “Upitao sam

Allahovog Poslanika, a.s.: 'Koja džamija

je prva sagraðena na Zemlji?' Odgovorio

je: 'Mesdžidul-haram.' Upitah: 'A potom?'

Reèe: 'Mesdžidul-aksa.' Upitah: 'U kojem

su vremenskom razmaku sagraðene?'

Reèe: 'Za èetrdeset godina.' Upitah: 'Koja

je džamija sagraðena poslije njih?' Reèe:

'Klanjaj gdje god te zatekne namaz. Cijela

Zemlja je prostor za klanjanje.'”

(Muttefekun alejhi)

Muhammed, a.s., je u prvim

godinama poslanstva obavljao namaz

pored Ka’be. Ka’ba je u to vrijeme bila

ispunjena kumirima što su ih njegovi

sugraðani obožavali mimo Allaha. Kada se

preselio iz Meke u Medinu, Allahov

Poslanik, a.s., sagradio je džamiju u

Kubau, predgraðu Medine.

Nakon toga izgraðena je centralna

džamija u Medini poznata kao džamija

Allahovog Poslanika, a.s. Od tada pa do

danas, po uzoru na nju, sagraðene su

džamije širom svijeta.

Pored spomenutih, najpoznatije i

najljepše džamije na svijetu su: Kupola na

stijeni u Jerusalimu, Umajidska džamija u

Damasku, Sidi Ukba u Kajrevanu, Velika

džamija u Kordobi, Plava džamija u

Istanbulu, te mnogobrojne džamije.

Najpoznatije džamije u Bosni i

Hercegovini su: Begova džamija u

Sarajevu, Ferhadija u Banja Luci i Aladža

u Foèi.

Džamija Allahovog Poslanika, a.s., u Medini. Po uzoru na nju napravljene su sve ostale džamije na svijetu.

Kupola na stijeni dominira panoramom Jerusa-lima. U njenom središtu nalazi se stijena s koje je Muhammed, a.s., uzdignut na Miradž. Sagra-ðena je u za vrijeme halife Abdulmelika ibn Me-rvana 72. godine po Hidžri.

Mesdžidul-aksa je sagraðena u Jerusa-limu 40 godina nakon Ka'be u Meki.

Džamija –terminološko odreðenje

Rijeè džamija potjeèe iz arapskog jezika

od izraza el-mesdžidul-džami što u prijevodu ima

znaèenje: veliki središnji prostor za obavljanje

namaza petkom. Uzvišeni Allah, dž.š.,je rijeèima:

“…A i džamije u kojima se mnogo spominje

Allahovo ime”, odredio svrhu džamije. Džamije

se, dakle, osnivaju da se u njima slavi i velièa

Milostivi Gospodar, da se u njima obavlja

zajednièki namaz, te da se u njima nareðuje i

spominje dobro, a zabranjuje zlo. Islamski

uèenjaci su poredili džamiju s prodavaonicom

mirisa. Ako u džamiji, kao i u nekoj prodavaonici,

èovjek ne kupi miris, barem æe se za vrijeme

provedeno u njoj lijepo i ugodno osjeæati.

Uz èisto vjersku komponentu, džamija ima

fundamentalnu ulogu u oèuvanju zajednice

muslimana – džemata. Muslimani se u džamiji

svakodnevno okupljaju, na taj naèin upoznaju i

stvaraju veze temeljene na vjeri.

Pored toga džamije su obrazovne ustanove

u kojima se pouèava znanju koje oplemenjuje dušu

uèenika i razvija njegov intelekt. Kroz takav vid

obrazovanja razvijaju se lijepe osobine uèenika.

To im kasnije omoguæuje da oplemene svaku

nauku ili posao kojim se u životu bave.

Historijat džamija

Prva džamija na Zemlji je Ka’ba

u Meki. Ka’ba je kibla i za

sve muslimane. Muhammed, a.s., je rekao:

“Namaz obavljen u Mesdždul-haramu vredniji je

od stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj

drugoj džamiji. Namaz u mojoj džamiji bolji je od

hiljadu namaza. Namaz u Mesdžidul-aksau

vrijedniji je nego petsto namaza obavljenih u

nekoj drugoj džamiji.” (Et-Taberani)

sagraðena

najvrijednija je džamija

Ka'ba je najstarija džamija na Zemlji.Sagradili su je Ibrahim i Ismail, a.s., prije 4000 godina.

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Namaz u džematu bolji je od namaza pojedinca z a d v a d e s e t i s e d a m p u t a . ” (Muttefekun alejhi)

Poslije Ka’be, nakon èetrdeset

godina, sagraðena je Mesdžidul-Aksa,

džamija u Jerusalimu.

Ebu Zerr, r.a., kaže: “Upitao sam

Allahovog Poslanika, a.s.: 'Koja džamija

je prva sagraðena na Zemlji?' Odgovorio

je: 'Mesdžidul-haram.' Upitah: 'A potom?'

Reèe: 'Mesdžidul-aksa.' Upitah: 'U kojem

su vremenskom razmaku sagraðene?'

Reèe: 'Za èetrdeset godina.' Upitah: 'Koja

je džamija sagraðena poslije njih?' Reèe:

'Klanjaj gdje god te zatekne namaz. Cijela

Zemlja je prostor za klanjanje.'”

(Muttefekun alejhi)

Muhammed, a.s., je u prvim

godinama poslanstva obavljao namaz

pored Ka’be. Ka’ba je u to vrijeme bila

ispunjena kumirima što su ih njegovi

sugraðani obožavali mimo Allaha. Kada se

preselio iz Meke u Medinu, Allahov

Poslanik, a.s., sagradio je džamiju u

Kubau, predgraðu Medine.

Nakon toga izgraðena je centralna

džamija u Medini poznata kao džamija

Allahovog Poslanika, a.s. Od tada pa do

danas, po uzoru na nju, sagraðene su

džamije širom svijeta.

Pored spomenutih, najpoznatije i

najljepše džamije na svijetu su: Kupola na

stijeni u Jerusalimu, Umajidska džamija u

Damasku, Sidi Ukba u Kajrevanu, Velika

džamija u Kordobi, Plava džamija u

Istanbulu, te mnogobrojne džamije.

Najpoznatije džamije u Bosni i

Hercegovini su: Begova džamija u

Sarajevu, Ferhadija u Banja Luci i Aladža

u Foèi.

Džamija Allahovog Poslanika, a.s., u Medini. Po uzoru na nju napravljene su sve ostale džamije na svijetu.

Kupola na stijeni dominira panoramom Jerusa-lima. U njenom središtu nalazi se stijena s koje je Muhammed, a.s., uzdignut na Miradž. Sagra-ðena je u za vrijeme halife Abdulmelika ibn Me-rvana 72. godine po Hidžri.

Mesdžidul-aksa je sagraðena u Jerusa-limu 40 godina nakon Ka'be u Meki.

Džamija –terminološko odreðenje

Rijeè džamija potjeèe iz arapskog jezika

od izraza el-mesdžidul-džami što u prijevodu ima

znaèenje: veliki središnji prostor za obavljanje

namaza petkom. Uzvišeni Allah, dž.š.,je rijeèima:

“…A i džamije u kojima se mnogo spominje

Allahovo ime”, odredio svrhu džamije. Džamije

se, dakle, osnivaju da se u njima slavi i velièa

Milostivi Gospodar, da se u njima obavlja

zajednièki namaz, te da se u njima nareðuje i

spominje dobro, a zabranjuje zlo. Islamski

uèenjaci su poredili džamiju s prodavaonicom

mirisa. Ako u džamiji, kao i u nekoj prodavaonici,

èovjek ne kupi miris, barem æe se za vrijeme

provedeno u njoj lijepo i ugodno osjeæati.

Uz èisto vjersku komponentu, džamija ima

fundamentalnu ulogu u oèuvanju zajednice

muslimana – džemata. Muslimani se u džamiji

svakodnevno okupljaju, na taj naèin upoznaju i

stvaraju veze temeljene na vjeri.

Pored toga džamije su obrazovne ustanove

u kojima se pouèava znanju koje oplemenjuje dušu

uèenika i razvija njegov intelekt. Kroz takav vid

obrazovanja razvijaju se lijepe osobine uèenika.

To im kasnije omoguæuje da oplemene svaku

nauku ili posao kojim se u životu bave.

Historijat džamija

Prva džamija na Zemlji je Ka’ba

u Meki. Ka’ba je kibla i za

sve muslimane. Muhammed, a.s., je rekao:

“Namaz obavljen u Mesdždul-haramu vredniji je

od stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj

drugoj džamiji. Namaz u mojoj džamiji bolji je od

hiljadu namaza. Namaz u Mesdžidul-aksau

vrijedniji je nego petsto namaza obavljenih u

nekoj drugoj džamiji.” (Et-Taberani)

sagraðena

najvrijednija je džamija

Ka'ba je najstarija džamija na Zemlji.Sagradili su je Ibrahim i Ismail, a.s., prije 4000 godina.

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Namaz u džematu bolji je od namaza pojedinca z a d v a d e s e t i s e d a m p u t a . ” (Muttefekun alejhi)

Skoro sve džamije imaju mahfil, galeriju

iznad centralnog molitvenog prostora. Mahfil

predstavlja mjesto za mujezina, a služi i za

poveæanje prostora za klanjanje. Za vrijeme dnevnih

namaza u veæini džamija mahfil koriste žene kao

mjesto za obavljanje namaza. Radi sigurnosti i

estetskog ukrašavanja, mahfil je ograðen stilski

ureðenom ogradom.

Ulazni trijem i portal sastavno su obilježje

svake džamije. glavni ulaz u džamiju, u

pravilu se nalazi na suprotnom zidu džamije u odnosu

na mihrab. U džamijama u Bosni i Hercegovini to je

sjeverozapadni zid, a u veæini džamija portal je

naglašen pravougaonom osnovom koja doseže visinu

i do pet metara. Ulazni otvor povuèen je u nišu koja se

završava visokim lukom. Vrata su uvijek drvena s dva

krila, èesto bogato ukrašena.

Poznato je da se namaz, izvršava u taèno

odreðenom vremenu, te da se poèetak molitve

oglašava ezanom, pozivom na namaz. U vrijeme

Poslanika, a.s., ezan je uèen s krovova kuæa koje su se

nalazile pored džamije. Kada je osloboðena Meka 8.

godine po Hidžri, Muhammed, a.s., naredio je Bilalu

da s krova Ka’be prouèi ezan. Želja da što više

muslimana èuje poziv za namaz dovela je u vrijeme

Umejeviæa do uvoðenja novog elementa u okviru

džamije – minareta. Terminološki odreðen minaret je

svjetionik, putokaz ili stražarska kula. Možda je

sliènost prvih minareta sagraðenih još u doba Muavije

sa stražarskim kulama dovela do upotrebe ovog

termina za kulu ili toranj s kojeg se uèio ezan. Osim

toga, na minaret su postavljane uljanice ili kandilji za

osvjetljenje prilikom obavljanja noænih molitvi.

Kasnije, kandiljima se vizuelno najavljuje prekid

posta tokom mjeseca ramazana. Tako su minareti

postali neka vrsta svjetionika što takoðer potvrðuje

jezièko znaèenje te rijeèi. U našim krajevima minareti

se grade od drveta na manjim džamijama, dok se uz

veæe džamijame prave kamene ili betonske munare.

Portal,

Mahfil Bajazidove džamije u Istanbulu

Minaret džamije u Samari spada meðu

najpoznatije na svijetu. Sagraðen je za

vrijeme halife Mutevekila 852. godine,

u vrijeme kada je Samara bila središte

Abasijskog hilafeta

Osnovni elementi džamije

Glavni dio džamije èini centralni molitveni

prostor predviðen za obavljanje namaza. Poštujuæi

kur'ansku zapovjed o kibli sve džamije su

usmjerene ka Ka’bi u Meki. U unutrašnjosti

džamije smjer kible oznaèen je mihrabom. Mihrab

je polukružna niša iz koje imam predvodi vjernike

prilikom zajednièkog obavljanja namaza.

Polukružna niša mihraba pri vrhu je zasvedena, a

zatim uokvirena istaknutim pravougaonim

okvirom. Širina niše mihraba je 100 cm, visina 2,5-

4,5 m, a gornji dio niše je ukrašen stalaktitnim

ukrasom precizne izrade klesanim u kamenu.

Pravougaoni okvir je jako naglašen i dostiže visinu

preko 7 m. Iznad mihraba, a unutar pravougaonog

okvira ispisane su prikladne kur'anske poruke koje

u tekstu sadržavaju rijeè mihrab. Najèešæe je to

ajet: “I dok se on u mihrabu stojeæi molio, meleki

ga zovnuše….” (Ali mran, 39.)

U vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., i

Pravednih halifa mihrab nije postojao u

džamijama. Prvi mihrab dao je naèiniti halifa Velid.

Desno od mihraba nalazi se minber. Rijeè

minber znaèi uzvišenje, a minber i predstavlja

mjesto s kojeg hatib drži predavanje petkom, te za

vrijeme bajrama i u drugim prilikama. Uveden je u

upotrebu još u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s. U

njegovoj džamiji bio sagraðen od drveta

s dvije stepenice i jednim sjedištem.

Lijevo od mihraba smješten je æurs. Æurs je

postolje od drveta ili kamena koje služi za uèaèa

Kur'ana i za održavanje povremenih neobaveznih

predavanja i sastoji se od sjedišta, ograde i klupice

za Kur'an ili knjige. Æurs je uglavnom polukružnog

oblika, a širok je 80-90 cm. Uveden je u upotrebu u

XV stoljeæu.

minber je

Dok bi, stojeæi duže, Muhammed, a.s., držao hutbu, oslonio bi svoju plemenitu ruku na panj posjeèene palme. Kada se broj klanjaèa uveæao, ashabi mu naèiniše minber na kom æe stajati dok drži hutbu.Prostor izmeðu minbera u džamijiAllahovog Poslanika, a.s., i njegovogkabura je revda - džennetska bašæa

P r i j e i s l a m a , m i h r a b o m j e nazivana posebna prostorija unutarBejtul-makdisa, gdje su vjernici skrušeno moli l i Al laha, dž.š .U takvom mihrabu, prema Kur’anu, živjela Merjema, majka Isa, a.s

Skoro sve džamije imaju mahfil, galeriju

iznad centralnog molitvenog prostora. Mahfil

predstavlja mjesto za mujezina, a služi i za

poveæanje prostora za klanjanje. Za vrijeme dnevnih

namaza u veæini džamija mahfil koriste žene kao

mjesto za obavljanje namaza. Radi sigurnosti i

estetskog ukrašavanja, mahfil je ograðen stilski

ureðenom ogradom.

Ulazni trijem i portal sastavno su obilježje

svake džamije. glavni ulaz u džamiju, u

pravilu se nalazi na suprotnom zidu džamije u odnosu

na mihrab. U džamijama u Bosni i Hercegovini to je

sjeverozapadni zid, a u veæini džamija portal je

naglašen pravougaonom osnovom koja doseže visinu

i do pet metara. Ulazni otvor povuèen je u nišu koja se

završava visokim lukom. Vrata su uvijek drvena s dva

krila, èesto bogato ukrašena.

Poznato je da se namaz, izvršava u taèno

odreðenom vremenu, te da se poèetak molitve

oglašava ezanom, pozivom na namaz. U vrijeme

Poslanika, a.s., ezan je uèen s krovova kuæa koje su se

nalazile pored džamije. Kada je osloboðena Meka 8.

godine po Hidžri, Muhammed, a.s., naredio je Bilalu

da s krova Ka’be prouèi ezan. Želja da što više

muslimana èuje poziv za namaz dovela je u vrijeme

Umejeviæa do uvoðenja novog elementa u okviru

džamije – minareta. Terminološki odreðen minaret je

svjetionik, putokaz ili stražarska kula. Možda je

sliènost prvih minareta sagraðenih još u doba Muavije

sa stražarskim kulama dovela do upotrebe ovog

termina za kulu ili toranj s kojeg se uèio ezan. Osim

toga, na minaret su postavljane uljanice ili kandilji za

osvjetljenje prilikom obavljanja noænih molitvi.

Kasnije, kandiljima se vizuelno najavljuje prekid

posta tokom mjeseca ramazana. Tako su minareti

postali neka vrsta svjetionika što takoðer potvrðuje

jezièko znaèenje te rijeèi. U našim krajevima minareti

se grade od drveta na manjim džamijama, dok se uz

veæe džamijame prave kamene ili betonske munare.

Portal,

Mahfil Bajazidove džamije u Istanbulu

Minaret džamije u Samari spada meðu

najpoznatije na svijetu. Sagraðen je za

vrijeme halife Mutevekila 852. godine,

u vrijeme kada je Samara bila središte

Abasijskog hilafeta

Osnovni elementi džamije

Glavni dio džamije èini centralni molitveni

prostor predviðen za obavljanje namaza. Poštujuæi

kur'ansku zapovjed o kibli sve džamije su

usmjerene ka Ka’bi u Meki. U unutrašnjosti

džamije smjer kible oznaèen je mihrabom. Mihrab

je polukružna niša iz koje imam predvodi vjernike

prilikom zajednièkog obavljanja namaza.

Polukružna niša mihraba pri vrhu je zasvedena, a

zatim uokvirena istaknutim pravougaonim

okvirom. Širina niše mihraba je 100 cm, visina 2,5-

4,5 m, a gornji dio niše je ukrašen stalaktitnim

ukrasom precizne izrade klesanim u kamenu.

Pravougaoni okvir je jako naglašen i dostiže visinu

preko 7 m. Iznad mihraba, a unutar pravougaonog

okvira ispisane su prikladne kur'anske poruke koje

u tekstu sadržavaju rijeè mihrab. Najèešæe je to

ajet: “I dok se on u mihrabu stojeæi molio, meleki

ga zovnuše….” (Ali mran, 39.)

U vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., i

Pravednih halifa mihrab nije postojao u

džamijama. Prvi mihrab dao je naèiniti halifa Velid.

Desno od mihraba nalazi se minber. Rijeè

minber znaèi uzvišenje, a minber i predstavlja

mjesto s kojeg hatib drži predavanje petkom, te za

vrijeme bajrama i u drugim prilikama. Uveden je u

upotrebu još u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s. U

njegovoj džamiji bio sagraðen od drveta

s dvije stepenice i jednim sjedištem.

Lijevo od mihraba smješten je æurs. Æurs je

postolje od drveta ili kamena koje služi za uèaèa

Kur'ana i za održavanje povremenih neobaveznih

predavanja i sastoji se od sjedišta, ograde i klupice

za Kur'an ili knjige. Æurs je uglavnom polukružnog

oblika, a širok je 80-90 cm. Uveden je u upotrebu u

XV stoljeæu.

minber je

Dok bi, stojeæi duže, Muhammed, a.s., držao hutbu, oslonio bi svoju plemenitu ruku na panj posjeèene palme. Kada se broj klanjaèa uveæao, ashabi mu naèiniše minber na kom æe stajati dok drži hutbu.Prostor izmeðu minbera u džamijiAllahovog Poslanika, a.s., i njegovogkabura je revda - džennetska bašæa

P r i j e i s l a m a , m i h r a b o m j e nazivana posebna prostorija unutarBejtul-makdisa, gdje su vjernici skrušeno moli l i Al laha, dž.š .U takvom mihrabu, prema Kur’anu, živjela Merjema, majka Isa, a.s

Bugojanske džamije kroz historiju

Mesdžid sultana Mehmeda II el-Fatiha ustanovljen je u Susidu, tvrðavi iznad

Graèanice, nešto prije 1469. godine. To je, do sada, prvi poznati i najstariji mesdžid u

tvrðavi na podruèju našeg grada. Najstarija džamija sagraðena van tvrðave nalazila se

u Veseloj. Defter iz 1574. godine navodi da se u ovom naselju nalazila mahala džamije

Mehmed-bega, sina Skender–paše, s imamom. Izgradnjom Sultan Ahmedove džamije

1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni su temelji današnjem gradu

Bugojno.

Nakon Sultan Ahmedove džamije u Bugojnu sagraðena je, u prvoj polovini

XVII vijeka, džamija u Odžaku. U vrijeme izgradnje džamije od 1728. do 1730.

godine vezir Bosanskog ejaleta bio je Ahmed-paša, sin Rustem-paše Skopljaka, koji je

rodom iz Odžaka odnosno njegove okolice. To su, uz džamiju u Glavicama, èetiri

džamije koje su sagraðene za vrijeme Osmanske carevine.

Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije 1878.

godine Bugojno postaje centar kotara i cjelokupne Gornjevrbaske regije. U periodu od

1878-1945. godine u Bugojnu su sagraðeni mektebi ili medžidi u naseljima: Golo

Brdo, Kopèiæ, Zanasoviæi, Karadže, Kotezi, Drvetine, Crniæe, Graèanica, Kordiæi,

Planinica, Porièe, Piriæi i Jakliæ. To su bile jednostavne graðevine koje su se uglavnom

sastojale od hodnika i veæe prostorije koja je služila za obavljanje namaza, te kao

uèionica za mektebsku nastavu.

Za vrijeme SFR Jugoslavije sagraðeno je nekoliko novih džamija na podruèju

Opæine Bugojno. To su džamije u naseljima: Planinica 1950., Rovna 1968.,

Zanasoviæi 1969., Graèanica 1970., Porièe 1979., Drvetine 1987., Podripci 1989. i

Kopèiæ 1989. Ukupno devet džamija.

Tokom agresije na našu zemlju u periodu od 1992. do 1996. godine potpuno je

srušena i uništena džamija u Kopèiæu, dok su Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu, te

džamije u naseljima: Drvetine, Podripci i Glavice pogoðene brojnim razornim

projektilima

Nakon rata na podruèju našeg grada sagraðene su sljedeæe džamije: Islamski

centar i džamija Princeze Dewhere, otvorena 2002. godine, džamija u naselju Gaj,

otvorena 2006. godine, džamija u naselju Karadže, otvorena 2007. godine, džamija u

naselju Voznik, otvorena 2008. godine, te džamije u naseljima: Kula, Poljice, Golo

Brdo, Planinica, Kopèiæ i Vrbanja, koje su još uvijek u izgradnji i nisu zvanièno

otvorene.

Bugojanske džamije kroz historiju

Mesdžid sultana Mehmeda II el-Fatiha ustanovljen je u Susidu, tvrðavi iznad

Graèanice, nešto prije 1469. godine. To je, do sada, prvi poznati i najstariji mesdžid u

tvrðavi na podruèju našeg grada. Najstarija džamija sagraðena van tvrðave nalazila se

u Veseloj. Defter iz 1574. godine navodi da se u ovom naselju nalazila mahala džamije

Mehmed-bega, sina Skender–paše, s imamom. Izgradnjom Sultan Ahmedove džamije

1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni su temelji današnjem gradu

Bugojno.

Nakon Sultan Ahmedove džamije u Bugojnu sagraðena je, u prvoj polovini

XVII vijeka, džamija u Odžaku. U vrijeme izgradnje džamije od 1728. do 1730.

godine vezir Bosanskog ejaleta bio je Ahmed-paša, sin Rustem-paše Skopljaka, koji je

rodom iz Odžaka odnosno njegove okolice. To su, uz džamiju u Glavicama, èetiri

džamije koje su sagraðene za vrijeme Osmanske carevine.

Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije 1878.

godine Bugojno postaje centar kotara i cjelokupne Gornjevrbaske regije. U periodu od

1878-1945. godine u Bugojnu su sagraðeni mektebi ili medžidi u naseljima: Golo

Brdo, Kopèiæ, Zanasoviæi, Karadže, Kotezi, Drvetine, Crniæe, Graèanica, Kordiæi,

Planinica, Porièe, Piriæi i Jakliæ. To su bile jednostavne graðevine koje su se uglavnom

sastojale od hodnika i veæe prostorije koja je služila za obavljanje namaza, te kao

uèionica za mektebsku nastavu.

Za vrijeme SFR Jugoslavije sagraðeno je nekoliko novih džamija na podruèju

Opæine Bugojno. To su džamije u naseljima: Planinica 1950., Rovna 1968.,

Zanasoviæi 1969., Graèanica 1970., Porièe 1979., Drvetine 1987., Podripci 1989. i

Kopèiæ 1989. Ukupno devet džamija.

Tokom agresije na našu zemlju u periodu od 1992. do 1996. godine potpuno je

srušena i uništena džamija u Kopèiæu, dok su Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu, te

džamije u naseljima: Drvetine, Podripci i Glavice pogoðene brojnim razornim

projektilima

Nakon rata na podruèju našeg grada sagraðene su sljedeæe džamije: Islamski

centar i džamija Princeze Dewhere, otvorena 2002. godine, džamija u naselju Gaj,

otvorena 2006. godine, džamija u naselju Karadže, otvorena 2007. godine, džamija u

naselju Voznik, otvorena 2008. godine, te džamije u naseljima: Kula, Poljice, Golo

Brdo, Planinica, Kopèiæ i Vrbanja, koje su još uvijek u izgradnji i nisu zvanièno

otvorene.

SULTAN AHMEDOVA DŽAMIJA U

BUGOJNU

Bugojno se prvi put u Osmanskim

defterima spominje 1574. godine kao selo sa 6

èifluka u blizini Vesele Straže. Veæ 1604. godine

popisane su dvije baštine i sedam èifluka od kojih je

jedan u posjedu zaima Osman-bega, sina Malkoè-

bega. U selu ima èetrnaest muslimanskih kuæa,

kršæanskih nema. U posjedu stanovnika sela su dva

mlina od kojih je jedan na rijeci Vesoènici, a drugi

na Poriènici. Od današnjih gradskih dijelova

Bugojna navedenim defterima iz 1550., 1574. i

1604. godine spominju se: Èipuljiæ koji je 1550.

godine imao èetiri muslimanska doma, te Jakliæ

koji je 1574. godine imao jedanaest domaæinstava,

a koji je opisan kao zaselak Vesele Straže.

Znaèajniji razvoj grada Bugojna desio se za vrijeme

Austro-Ugarske kada je Bugojno postalo regionalni

i administrativni centar Gornjevrbaske regije.

Povijesne okolnosti u kojima je

sagraðena Sultan Ahmedova džamija u

Bugojnu

U vrijeme izgradnje džamije u Bugojnu

velikom Osmanskom imperijom vladao je sultan

Ahmed-han Drugi, sin sultana Ibrahima. Ahmed-

han Drugi, ustolièen je 1102. godine po Hidžri

(1690/91. godine). Vladao je èetiri godine, a umro

je u pedeset i treæoj godini života. Novac koji je

kovan za vrijeme ovog sultana po obliku i po

izgledu bio je kao i novac kovan za vrijeme sultana

Sulejman-hana Drugog, a i prometna vrijednost mu

je bila približna. bosanski valija

bio Gazi Mehmed-paša Korèa, porijeklom iz sela

Korèe u sarajevskom kadiluku. Bio je bosanski

valija od 1104. godine (1692/93. god.) do 1109.

godine po Hidžri (1697. god.), a ukopan je u

Travniku.

U njegovo vrijeme

Medresu u Bugojnu osnovao je Halil-beg Kositeroviæ, èlan èuvene porodice Kositeroviæ s Kupresa. Pošto Halil-begova vakufnama o osnivanju medrese i njenim vakufima do sada nije pronaðena, ne postoje pouzdani podaci o tome kada je medresa sagraðena. Meðutim, na osnovu podataka o radu muallimhane u Bugojnu, te prvom zabilježenom spominjanju Kositeroviæa medrese 1892. godine, da se zakljuèiti da je medresa, najvjerovatnije, otpoèela s radom sedamdesetih, odnosno osamdesetih godina XIX vijeka. Zgrada medrese s ru šena j e 1997 . god ine .

Sultan Ahmed han II po kojem nosi ime džamija u Bugojnu

DŽAMIJA SULTAN AHMED HAN II

SULTAN AHMEDOVA DŽAMIJA U

BUGOJNU

Bugojno se prvi put u Osmanskim

defterima spominje 1574. godine kao selo sa 6

èifluka u blizini Vesele Straže. Veæ 1604. godine

popisane su dvije baštine i sedam èifluka od kojih je

jedan u posjedu zaima Osman-bega, sina Malkoè-

bega. U selu ima èetrnaest muslimanskih kuæa,

kršæanskih nema. U posjedu stanovnika sela su dva

mlina od kojih je jedan na rijeci Vesoènici, a drugi

na Poriènici. Od današnjih gradskih dijelova

Bugojna navedenim defterima iz 1550., 1574. i

1604. godine spominju se: Èipuljiæ koji je 1550.

godine imao èetiri muslimanska doma, te Jakliæ

koji je 1574. godine imao jedanaest domaæinstava,

a koji je opisan kao zaselak Vesele Straže.

Znaèajniji razvoj grada Bugojna desio se za vrijeme

Austro-Ugarske kada je Bugojno postalo regionalni

i administrativni centar Gornjevrbaske regije.

Povijesne okolnosti u kojima je

sagraðena Sultan Ahmedova džamija u

Bugojnu

U vrijeme izgradnje džamije u Bugojnu

velikom Osmanskom imperijom vladao je sultan

Ahmed-han Drugi, sin sultana Ibrahima. Ahmed-

han Drugi, ustolièen je 1102. godine po Hidžri

(1690/91. godine). Vladao je èetiri godine, a umro

je u pedeset i treæoj godini života. Novac koji je

kovan za vrijeme ovog sultana po obliku i po

izgledu bio je kao i novac kovan za vrijeme sultana

Sulejman-hana Drugog, a i prometna vrijednost mu

je bila približna. bosanski valija

bio Gazi Mehmed-paša Korèa, porijeklom iz sela

Korèe u sarajevskom kadiluku. Bio je bosanski

valija od 1104. godine (1692/93. god.) do 1109.

godine po Hidžri (1697. god.), a ukopan je u

Travniku.

U njegovo vrijeme

Medresu u Bugojnu osnovao je Halil-beg Kositeroviæ, èlan èuvene porodice Kositeroviæ s Kupresa. Pošto Halil-begova vakufnama o osnivanju medrese i njenim vakufima do sada nije pronaðena, ne postoje pouzdani podaci o tome kada je medresa sagraðena. Meðutim, na osnovu podataka o radu muallimhane u Bugojnu, te prvom zabilježenom spominjanju Kositeroviæa medrese 1892. godine, da se zakljuèiti da je medresa, najvjerovatnije, otpoèela s radom sedamdesetih, odnosno osamdesetih godina XIX vijeka. Zgrada medrese s ru šena j e 1997 . god ine .

Sultan Ahmed han II po kojem nosi ime džamija u Bugojnu

DŽAMIJA SULTAN AHMED HAN II

Pošto se radi o državnoj,tj., carskoj džamiji, sredstva za gradnju obezbjeðena su kroz neke

od državnih fondova. Takva odluka donesena je s ciljem oèuvanja muslimanskog stanovništva što

bliže granaci Osmanskog carstva, pogotovu u vrijeme velikih migracija stanovništva iz Slavonije,

Like i Dalmacije nakon Karlovaèkog mira (1699. godine). Izgradnjom Sultan Ahmedove džamije

1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni su temelji današnjem gradu Bugojno. Uz

džamiju je podignut mekteb, prva obrazovna ustanova u gradu, te niz duæana, što je nekadašnje

žitište i trg za prodaju stoke preobrazilo u jezgro buduæeg grada. Svakako da je snažan poticaj

razvoju obrazovanja u Bugojnu, a time i opæeg kulturnog napretka dao Ahmed-aga, sin Huseina

Bosnali, koji je 1739. godine, oko 150 godina nakon izgradnje džamije, u rodnom mjestu kasabi

Bugojno, uz Sultan Ahmedovu džamiju, dao sagraditi mekteb tipa muallimhane. Muallimhana je

bila aktivana tokom cijelog Osmanskog perioda, da bi za vrijeme Austro-Ugarske ustupila mjesto

medresi koja je poèetkom 20. vijeka prerasla u mektebi ibtidaijju. Zgrada medrese srušena je

1997. godine.

Žuta linija na mapi oznaèava granice Osmanskog carstva nakon Karlovaèkog mira 1699. godine

Granice Osmanskog carstva u ovom podruèju

u to vrijeme intezivno su napadale hrvatske i

mletaèke vojne jedinice. Jedan napad desio se godinu

dana nakon izgradnje džamije Sultan Ahmed-han

Drugi. Naime, hrvatske vojskovoðe Jankoviæ i

Vuèkoviæ i mletaèki vojskovoða Letrešiæ s dvanaest

hiljada vojnika, napali su iznenada na nahiju

Uskoplje, pa su sva sela oko Donjeg Vakufa

opljaèkali i opustošili. Meðutim, pristigao je bosanski

valija i uz Božiju pomoæ ih je pobijedio. Oko osam

hiljada neprijatelja je sabljom sasjeèeno a navedeni

Letrišiæ je živ uhvaæen. Odsjeèene glave Jankoviæa i

Vuèkoviæa, zajedno s njihovim zastavama poslane su

na Dvor. Vjerovatno je u ovoj navali hrvatskih

vojskovoða stradalo i tadašnje naselje Bugojno.

Znaèaj Sultan Ahmedove džamije u formiranju

grada Bugojna

Nastanak i razvoj brojnih naselja u

Osmanskoj carevini bio je usko povezan s javnim i

komunikacijskim potrebama. Bilo da se radi o

postojeæem srednjovjekovnom naselju ili nekom

važnom punktu gdje je trebalo okupiti stanovništvo,

džamija je bila prva kulturna ustanova. Zatim se uz

džamiju dodaju prosvjetni i privredni objekti potrebni

za razvoj èaršije. Prve džamije u mnogim krajevima

bile su carske, odnosno državne. Najviše carskih

džamija, njih dvadeset i pet, u Bosni je napravljeno od

sedamdesetih godina XV vijeka do sedamdesetih

godina XVI vijeka. Tim džamijama su udareni temelji

brojnih kasaba koje su se kasnije razvijale u

privredne, kulturne i društvene centre svojih regija.

Izgleda da su veliki ratovi koji su se dešavali krajem

XVII stoljeæa utjecali na odluku lokalnih vlasti da se u

Bugojnu sagradi centralna džamija koja je dobila ime

po tadašnjem sultanu Ahmed-hanu Drugom.

Izgled lijevog dijela mahfilaprije restauracije 1970. godine

Izgled mihraba Sultan Ahmedove džamije prije restauracije

Džematlije na namazu u Sultan Ahmedovoj džamiji prije restauracije