Nezir Halilović & Dženan Imamović

2013.

ISLAMSKA ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI

VJERSKOPROSVJETNA SLUŽBA RIJASETA I MUFTIJSTVO GORAŽDANSKO

GODINA OBNOVE ALADŽA DŽAMIJE

• Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na 9. redovnoj sjednici, održanoj u Sarajevu 18. januara 2013. godine, donio je zaključak kojim “Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini proglašava 2013. godinu godinom intenzivnih aktivnosti na pripremi i otpočinjanju radova na obnovi Aladža džamije u Foči...”

• Na temelju navedenog zaključka, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Muftijstvom goraždanskim i muftijom Hamed ef. Efendićem realizirat će tokom 2013. godine više aktivnosti i programskih sadržaja kako bi tokom cijele 2013. godine unutar Islamske i šire društvene zajednice držali u fokusu važnost mobilizacije svih raspoloživih resursa za obnovu Aladža džamije, upoznali najširu javnost sa znamenitošću Aladža džamije kao vjerskog i kulturno-historijskog spomenika izvanredne arhitektonske ljepote, jačali svijest i identifikaciju muslimana u Bosni i Hercegovini i dijaspori s Aladžom te istaknuli njen značaj kao simbola islama i muslimana u Foči i Podrinju, što bi moglo ohrabriti Fočake da se vraćaju na svoja prijeratna ognjišta i snaže vezu sa rodnim krajem.

OD LEGENDE DO DŽAMIJE• Hasan Nazir• Sin siromašnih roditelja iz

sela Vakuf kod Čelebića• Neposlušnost roditeljima• Uspjeh u školi, karijeri,

vojnim pohodima i stjecanju imetka

• Izun od sultana• Kabul dova na putu• Dolazak do majke u Foči i

preseljenje majke• Gradnja džamije na toj

lokaciji• Alameti stijene i majdana• Godina dana slijeganja prije

kupole.

ALADŽA DŽAMIJA (Šarena džamija, džamija Hasana

Nazira)• Izgrađena 1550. godine u Foči• Jedan od najvrjednijih objekata

islamske kulture na Balkanu• Dobrotvor, investitor džamije bio je

Hasan Nazir, nadzornik sultanskih prihoda u Bosni.

• Aladžu je „u ime Preuzvišenog Boga“ sagradio hajir-sahibija, inspektor sultanovih prihoda u Hercegovačkom sandžaku, ponizni Allahov rob Hasan Nazir, “želeći postići Božije zadovoljstvo“.

• Arhitekt i graditelj bio je bliski saradnik čuvenog Mimara Sinana, neimar Ramadan.

UNESCO-va LJEPOTICA• Aladža džamija uvrštena je u

kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u.

• Aladža džamija, prije njenog rušenja, predstavljala je jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja i bila je jedan od najbolje proporcioniranih objekata, koji je imao izvorno sačuvane unutarnje dekoracije.

• Arhitektonska cjelina je bila izuzetno vrijedna, bili su sačuvani šadrvan, dio ogradnog zida i kasnije sagrađena česma u zidu harema.

GRADNJA ALADŽE

• Aladža džamija podignuta je na desnoj obali rijeke Ćehotine, na prostranoj livadi koja zauzima površinu od oko 14.000 m2

i koja je vremenom postala mezaristan sa većim brojem kaburova.

• Fočaci su ovaj mezaristan zvali "Veliko groblje“.

FOČA – KULTURNI I ADMINISTRATIVNI

CENTAR

• Foča je u to vrijeme bila sjedište Hercegovačkog sandžaka, i važan centar centar islamske kulture i civilizacije na širem području Balkana.

• Džamija je bila skladno ukomponirana pored puta Dubrovnik - Carigrad, koji je prolazio kroz Foču.

Aladžu džamiju su činila tri glavna sadržaja:

arhitektura, interijer i zidno slikarstvo.

• Uloživši svu svoju sposobnost i iskustvo gradnjom dvadeset i jedne džamije prije Aladže, neimar Ramadan napravio je izuzetan Božiji hram, čije su temeljne dužine bile 10,15 metara (33 lakta) i širine 13,75 metara (25 lakata).

• Zidovi su debljine 110 centimetara. Unutrašnji prostor (kubus) skoro je bio identičan (11x22x11, 30x11,50).

• Svojom virtuoznošću se isticala vanredno vitka, 36 metara visoka četrnaestostrana munara. Na svakom polju u podnožju munare bijahu uklesani lijepi motivi arapskog stila i svi su bili različiti.

MUNARA

TRIJEM

• Visoki trijem džamije pružao se cijelom širinom zida, podijeljen na tri dijela. Sofe su bile nešto izdignute desno i lijevo od neznatno nižeg srednjeg prolaza koji je vodio do portala. Trijem su nosila četiri visoka mermerna stuba. Bio je prekriven sa tri okrugle kupole (kubbe).

• Krasnom arhitekturom i umjetničkom ornamentikom Aladža je postala džamijom spomeničke vrijednosti prvoga reda.

• Ime „Aladža" dobila je po bogatom živopisnom ukrasu, dolazi od turske riječi „aladža", što znači „šareno" i „obojeno".

• Slikarskom dekoracijom ukrašena je unutrašnja i dio spoljne strane džamije kod ulaznih vrata.

• Najstarije boje u unutrašnjosti objekta bile su očuvane u piramidalnom krovu minbera. Radi se o pastelnim tonovima najčešće upotrebljavanih boja: crvene, plave i zelene. Rascvjetali žbunovi i kitnjaste rozete naslikane su bile na zidnim površinama između prozora. Cjelokupno slikarstvo bilo je izvedeno na mehkom, poroznom malteru sa “dosta kreča, u seko tehnici, sa veoma razrijeđenim i tempera bojama”. Čitavo to djelo umjetnika, ustvari, svjedočilo je pokoljenjima o ukusu, vrijednostima, kulturnim dometima i duhu jednog vremena na području BiH i šire.

• Motivi koje su majstori-umjetnici (vrsni arhitekti, slikari, klesari) koristili za dekoraciju unutrašnjosti govore o poznavanju turskih, perzijskih i drugih slikarskih i klesarskih vještina.

• Mihrab je bio vrlo impozantan i neuobičajenih dimenzija za naše džamije. Visine 6,07 metara a širok je bio 2,64 metra.

• Istom ljepotom i umjetničkom nadarenošću je pravljen i minber.

• Evlija Čelebija je okvalifikovao slikarstvo Aladža džamije "ravnim Behzadovu, Manijevu i Šah-Kulovom kistu", izjednačio ga je sa djelima klasika perzijsko-islamskog dekorativnog umijeća.

• Motivi cvijetnog slikarstva, islikanog po zidovima, a koje se ogleda u cvjetovima i stabljikama ruža, nara, livadskih cvjetova, stilizirani u vriježima, listovima, pupoljcima predstavljali su najviši domet zidnog, cvjetnog slikarstva.

• Općenito u dekoraciji su se isticali vegetabilni i geometrijski motivi. Jedni i drugi motivi osnivaju se na mreži pravih crta (armaturi), a načelo im je rezultat dobrog poznavanja geometrije. Tu se susreću obje vrste ornamentskih oblika, a uz njih se upotrebljuje još i pismo za ukrašavanje.

• U ornamenatima u unutrašnjosti džamije šare su zlatne, a temelj crven, modar ili zelen.

• Obilježje interijera džamije činila su tri elementa: mihrab, mahfil i minber. Sva ta tri sadržaja su se svojom nenadmašnom ljepotom uklapala u impozantnu cjelinu objekta.

• Za Andreja Andrejevića mihrab nije imao premca, po ljepoti i skladu, na prostorima tadašnje Jugoslavije.

• Minber je bio ukrašen cvjetnom ornamentikom sa vriježama, listićima i cvjetovima ruže i šipka. Minber je bio remek-djelo klesarske umjetničke vještine.

• Izvanredno umjetničko-graditeljsko ostvarenje predstavljao je i impozantni mahfil.

• Da se radi o originalnom rješenju ovog dijela objekta, govori činjenica da su ga kasnije pokušali kopirati brojni graditelji u Bosni.

• Iznad ulaznih vrata džamije nalazio se arapski natpis, koji je u stihu iznosio posvetu, ime osnivača džamije i vrijeme kad je sagrađena. Natpis je uklesan u kamenu ploču veličine 90x50 cm, sročen u tri elipsasta polja i predstavlja vrhunac kaligrafskog umijeća.

• Natpis glasi: “Kad bena haze-l-džamia eš-šerife ve-l-mesdžide-l-munife sahibu-l-hajrati ve-l-hasenati Hasan ibni Jusuf. Ve elka hatifu-l-gajbi tarihahu ja kajjumu tekabel bikabulin hasenin.”

• Prijevod: Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime uzvišenog Boga dobrotvor Hasan, sin Jusufov, za ljubav Bogu, želeći postići Božije zadovoljstvo. Tajni glas izreče kronogram: O vječni (Bože) primi (ovo djelo) lijepo. Zbir daje hidžretsku 957. godinu, u kojoj je Aladža džamija u Foči sagrađena, što odgovara 1550. godini.

• Na trijemu desno, pored ulaznih vrata, poznati svjetski putopisac iz 17. stoljeća, Evlija Čelebija, oduševljen ovom džamijom i Fočom napisao je lijepim tekstom poruku budućim generacijama: "Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovakvo mjesto nisam još vidio". "Pisao mujezin Evlija godine 1074". (1664. godine)

• Nekoliko metara sjevernije od trijema džamije podignut je šadrvan za abdest koji upotpunjuje ljepotu kompleksa.

• "To je umjetnički izrađen šafijski šadrvan, da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz kamene čaše pljušti živa voda i pravi vodoskok, prestanu čeznuti...". Kako reče jedan od putopisaca.

• Harem džamije, sa istočne i južne strane, bio je ograđen zidom (visine oko 1,60 m) sa dvije kapije, jedna na istočnom a druga na južnom zidu. Na južnom zidu harema ukomponovana je i česma koja je služila prolaznicima da se okrijepe i vode napiju. Harem oko Aladža džamije je služio za ukopavanje uglednih i zaslužnih Fočaka.

• U haremu Aladža džamije se nalazilo i turbe jedinstvene ljepote i posebne priče.

• Naime, Hasana Nazira zadesila je velika tuga, jer u vrijeme gradnje Alladže, njegov sin pogibe kao šehid, te mu on prepusti svoje turbe i pokopa ga u njemu.

• Na nišanu, visine 1,26 m i osnovicom 16x16 cm, ispisan je tarih: "Sretni šehid, Ibrahim-beg, sin Hasana Čelebi Nazira".

• Turbe je bilo otvoreno kupolasto čija je osnova 3,70x3,70 m sa mramornim stubovima na uglovima koji nose konstrukciju kupole (kubbe). Između stubova je kovački majstor iskovao željezne rešetke i luknjice sa vrhunskim umijećem, pa ko bi pažljivo pogledao ovo turbe i željezne rešetke ostajao je zadivljen.

• Hasanu Naziru, koji je preselio na ahiret tri godine iza pogibije sina Ibrahim-bega, na južnoj strani džamije podignut je sarkofag od bijela mramora. Iz natpisa na nadgrobnom spomeniku vodljivo je da je Hasan Nazir sina Sinana umro koncem mjeseca zil-hidže 960., odnosno 1553. godine.

• Aladža džamija je, međutim, sa stanovišta graditeljskog sklada i dekorativnog zidnog slikarstva, bila jedinstveno ostvarenje, ne samo na bosanskim, nego i na mnogo širim, balkanskim prostorima. Za nju putopisac Evlija Čelebija 1664. godine, kaže:“U ovu džamiju, sa stanovišta građevinske geometrije, utrošeno je toliko truda, toliko ukusa, toliko finoće i ostvareno toliko ljupkosti, da ovakvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli... Neimar je, čak, na zidovima četvorougaone osnove, napravio okruglu kupolu poput plave zdjele, dostojnu divljenja, koju treba pogledati. Minber, mihrab, prozori i galerija za mujezina su perforirani radovi od bijelog mermera koji odaju toliku vještinu da se u svemu osjeća neka vrsta dopuštene magije.” (Čelebi, 1967., str. 179.)

• Andrej Andrejević, arhitekt i historičar umjetnosti iz Beograda, napisao je studiju o Aladža džamiji. On ističe da Aladža, po svojim likovnim odlikama, nadmašuje

• “Gazi Husrev-begovu džamiju u Sarajevu, Stari most u Mostaru, Mustafa-pašinu džamiju i Kuršumli han u Skoplju i Sokolovićevu ćupriju u Višegradu. Ona i u širim okvirima osmanlijske umjetnosti, može da stane u isti red sa zadužbinama Sinanovog doba u samom Carigradu.”

• (Andrejević 1972., str. 51.)

• Devastiranje Aladže džamije otpočelo je u trenutku kada austrougarska vlast skida olovni lim koji je prekrivao džamiju i sve objekte oko džamije i krovni prepust (suldurmu) koji je bio postavljen sa prednje strane džamije.

DEVASTACIJA

Aladža nakon skidanja olovnog lima.

• Godine 1956. opštinska uprava proglasila je "Veliko groblje" za gradski park, bez saglasnosti Islamske zajednice i muslimana Foče. Mezaristan je poravnat. Ostalo je nekoliko nišana, napravljene su staze, postavljene klupe i tako je nestalo jedno od obilježja identiteta Bošnjaka u Foči. Džamija je bila pod zaštitom države zajedno sa ostalim objektima koji su joj pripadali.

• Preko 440 godina Aladža je bila Božiji hram, smjerni dom vjernika, ukras grada i inspiracija zaljubljenicima u ljepotu i lijepo.

• Divili su joj se i muslimani i nemuslimani, svima je pripadala, prevenstveno Fočacima.

• Velikosrpski zločinci su minirali Aladžu 2. augusta 1992. godine i uklonili njene ostatke.

• Nakon 440 godina od njene gradnje, minirani ostaci Aladža džamije nađeni su na dvije lokacije.

• Jedna je bila 200 metara južno od željeznog mosta preko rijeke Drine. Ostaci su bili prekriveni debelim nanosima zemlje, šuta i otpada i zauzimali su površinu od oko 800 m2. Na tom prostoru, ispod šuta, otpada i ostataka nacionalnog spomenika, nađena su tijela ubijenih Fočaka i profilirani ulomci za koje je utvrđeno da se radi o dijelovima trijema i dijelovima kamenih stubova koji su pripadali sofama Aladža džamije.

• Druga lokacija se nalazila 300 metara sjeverno od željeznog mosta preko

rijeke Drine, udaljena oko 500 metara od prve

lokacije. Nađen je veliki broj fragmenata za koje je

utvrđeno da pripadaju munari i mihrabu Aladža

džamije.

VRATIMO LJEPOTICU BALKANA NAZAD!

KONKURS: “Aladža džamija ljepotica Balkana”

• Za najbolji likovni rad za polaznike vjeronauke od 1. do 5. razreda osnovne škole)

• Za najbolji literarni prozni sastav za polaznike vjeronauke od 6. do 9. razreda osnovne škole i od 1. do 4. razreda srednje škole)

• Za najbolji literarni poetski sastav za polaznike vjeronauke od 6. do 9. razreda osnovne škole i od 1. do 4. razreda srednje škole)

• Za prva 3. mjesta u sve tri kategorije predviđene su vrijedne nagrade i priznanja (ukupno 9 nagrada).

• Konkurs traje od 15.08. 2013. do 27.09. 2013. godine.

• Radove slati na adresu: Fond “Bošnjaci” Sarajevo, ul. Džemala Bijedića, br. 17, 71 000 Sarajevo, sa naznakom za konkurs “Aladža džamija ljepotica Balkana”.