mogucnosti za izvoz meda u eu (1)

Procjena mogućnosti za izvoz

bosanskohercegovačkog meda na

tržišta Evropske unije

juli/srpanj 2012.godine

PRIPREMA OVE PUBLIKACIJE JE OMOGUĆENA OD STRANE AMERIČKE AGENCIJE ZA MEĐUNARODNI RAZVOJ (USAID) I ŠVEDSKE AGENCIJE ZA MEĐUNARODNI RAZVOJ (SIDA) PUTEM PROJEKTA PROGRAM RAZVOJA TRŽIŠNE POLJOPRIVREDE (FARMA) Stajališta izražena u ovoj publikaciji odražavaju stajališta autora i ne moraju da odražavaju stajališta Američke agencije za međunarodni razvoj,

Vlade Sjedinjenih Američkih Država, Vlade Kraljevine Švedske, ili Švedske međunarodne agencije za razvoj.

IZVJEŠTAJ: PROCJENA MOGUĆNOSTI ZA IZVOZ BOSANSKOHERCEGOVAČKOG MEDA NA TRŽIŠTA EVROPSKE UNIJE 1

STRANICA NAMJERNO OSTAVLJENA PRAZNA

2 PROGRAM RAZVOJA TRŽIŠNE POLJOPRIVREDE (FARMA)

PROGRAM RAZVOJA TRŽIŠNE

POLJOPRIVREDE (FARMA)

Contract No.168-C-00-09-00102-00

FARMA - Bosnia and Herzegovina (BiH)

United States Agency for International Development (USAID)/BiH Economic Restructuring Office

Swedish International Development Cooperation Agency (Sida)/Embassy of Sweden

PUBLIKACIJA: PROCJENA MOGUĆNOSTI ZA IZVOZ BOSANSKOHERCEGOVAČKOG MEDA NA

TRŽIŠTA EVROPSKE UNIJE

DATUM IZDAVANJA: JULI/SRPANJ 2012

MJESTO: SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA

VERZIJA DOKUMENTA: FINAL

AUTOR: gosp. MAGNUS HEDBERG

stažista


STRANICA NAMJERNO OSTAVLJENA PRAZNA


SADRŽAJ

SADRŽAJ ................................................................................................................................................... 4

SAŽETAK ................................................................................................................................................... 5

UVOD ......................................................................................................................................................... 6

PROIZVODNJA U BOSNI I HERCEGOVINI ............................................................................................... 7

UDRUŽENJA PROIZVOĐAČA ................................................................................................................... 9

PRERAĐIVAČI ........................................................................................................................................... 9

TRŽIŠNI KANALI ...................................................................................................................................... 10

Bosanskohercegovačko tržište.............................................................................................................. 10

Super i hipermarketi .............................................................................................................................. 10

Uvoz meda ........................................................................................................................................... 10

Domaća i “neformalna” prodaja ............................................................................................................. 11

Uvoznici ................................................................................................................................................ 11

Samo-izvoz ........................................................................................................................................... 12

Barijere za izvoz ................................................................................................................................... 13

Potražnja na EU tržištima ...................................................................................................................... 13

Primjeri cijena na tržištima meda u EU .................................................................................................. 16

Održivost izvoza na osnovu cijene ........................................................................................................ 20

IZVOZNE STRATEGIJE ........................................................................................................................... 21

ZAVRŠNE NAPOMENE ........................................................................................................................... 22


SAŽETAK

Bosna i Hercegovina (BiH) proizvodi male količine visoko kvalitetnog meda. Ovaj izvještaj predstavlja studiju o njegovim izvoznim mogućnostima na tržišta EU. Proizvodnja meda u BiH je fragmentirana i raširena na veliki broj malih proizvođača što povećava troškove proizvodnje. Ovo je naglašeno velikom domaćom potražnjom za prirodnim medom što nadalje povećava cijene na bosanskohercegovačkom tržištu, čineći ga neto uvoznikom meda. Proizvodnja se može podijeliti na proizvođače sirovog meda i prerađivače meda. Prvo-spomenuti su suviše fragmentirani da bi se s njima mogao ugovarati izvoz, i također imaju više profitne marže za prodaju na lokalnim tržištima ili čak za neformalnu prodaju. Međutim, prerađivačke firme otkupljuju sirovi med od udruženja ili pčelarskih zadruga i održavaju određeni stepen vertikalne kontrole proizvodnje. Oni uvjetuju otkup kroz ugovaranje određene količine meda određene kvalitete. Potom prerađivači prodaju prerađeni i upakirani med lokalnim super i hipermarketima za skromne profite. Najperspektivniji kanal za izvoz bosanskohercegovačkog meda, jednom kada BiH bude na listi Trećih zemalja, jeste putem uvoznih firmi. Ovo se čini kao najpristupačniji tržišni kanal za med sa ciljem da se koristi njihova ekspertiza kao i tržišna povezanost sa specijaliziranim uvoznicima. Cijena bosanskohercegovačkog meda ne bi trebala prelaziti cifru od €7/kg meda, inače će prodaja u lokalnim super/hipermarketima biti profitabilnija. Međutim, dugoročno, ako se pokaže da je izvoz uspješan i bosanskohercegovački med se etablira na tržišnoj niši EU, direktni izvozni pothvati će postati mogući, a i posrednici će se u tom slučaju moći izbjeći. Glavne barijere s kojima se suočavaju bosanskohercegovački potencijalni izvoznici meda odnose se na činjenicu da se BiH ne nalazi na listi Trećih zemalja, između ostalog, usljed nepostojanja akreditirane laboratorije za testiranje meda na različite nepoželjne/nedozvoljene rezidue. Kad su u pitanju tarife, ukoliko ne postoji preferencijalni trgovinski sporazum potpisan s EU, tarife za izvoz meda, jednom kad dođe na listu Trećih zemalja, iznosile bi 17.3% poreza. Izvještaj zatim ukratko analizira potražnju meda na EU tržištu, jednom od najvećih potrošača meda u svijetu, a kroz ispitivanje stepena potražnje različitih vrsta meda, te raspona cijena, uključujući varijacije za organske, Fair Trade i druge certificirane etikete. Studija je utvrdila da postoji potražnja za medom koji se proizvodi u BiH na tržištima EU, posebno u Njemačkoj i Belgiji. Izvoz meda se sada čini moguć samo za posebne, monoflorne vrste meda (bagrem, šumski, kadulja, vrijesak, cvijet kestena), a ne i za poliflorne medove (livadski), budući da bi drugo-spomenuti imali oštru konkurenciju u medovima proizvedenim u EU. Profitne marže također bi bile suviše niske, budući da poliflorni med nema dovoljno visoke cijene na EU tržištima. Dodatne pogodnosti bi se postigle ukoliko se bosanskohercegovački med certificira kao organski, s obzirom da to sa sobom nosi nezanemarive premijske cijene na EU tržištima. U smislu poboljšanja izvoznih strategija, bilo bi preporučljivo za proizvođače iz BiH da se fokusiraju na verificiranje kvalitete meda kao i certificiranje proizvoda, obzirom da je međunarodno tržište do sada bilo svjedokom nekoliko mutnih shema tzv. „pranja meda“. Pored toga, bilo bi mudro investirati u organsku proizvodnju zbog njene pristupačnosti (većina proizvođača mogla bi preći na organsko pčelarstvo bez izlaganja značajnim troškovima) i većih premijskih cijena. Fair Trade certificiranje se pokazalo problematičnim budući da FLO certificira samo velike, formalno organizirane proizvođače. Ovakve organizacije, sudeći po dosadašnjim pokazateljima i iskustvima, pokazale su se problematične za formiranje u bosanskohercegovačkom političkom i institucionalnom okruženju. Iako se na prvi pogled ne čini da Fair Trade donosi značajne pogodnosti u smislu profita, tržište za takve robe je manje konkurentno nego standardna tržišta meda. Ići u ovom smjeru bi moglo doprinijeti izgradnji reputacije bosanskohercegovačkog meda. U zaključku ovog izvještaja, jednostavno rečeno, govorimo o tome da postoji izvozni potencijal za bosanskohercegovački monoflorni med na tržišta EU, ali pod uvjetom da se uklone barijere za izvoz. Čini


se da će dobitak od te prodaje u početku biti skroman; koristi od toga će imati uglavnom veći prerađivački pogoni a manje individualni pčelari. Međutim, dugoročno, kada se bosanskohercegovački proizvodi etabliraju na tržišnim nišama, može se očekivati da će se povećati profitne marže jednako za proizvođače i prerađivače.

UVOD Bosna i Hercegovina (BiH) ima veliki potencijal za proizvodnju prirodnog meda; Bosna sa svojom kontinentalnom klimom i planinskim terenom omogućava proizvodnju nekoliko veoma vrijednih vrsta monoflornog meda (cvijet kestena, bagrem, vrijesak, kadulja) i šumskog meda, dok mediteranski predjeli Hercegovine omogućavaju proizvodnju drugih vrsta meda (vrijesak, kadulja). Različitost klime predstavlja prirodnu prednost, ali proizvodnja meda u BiH uživa pogodnosti niskih troškova radne snage, kao i slabe gustoće stanovništva. Ovo omogućava da proizvodnja meda bude moguća bez kontaminanata (hemijskih, pesticida) i bez pojave sindroma misterioznog nestanka pčela (Colony Collapse Disorder). Shodno tome, BiH ima potencijal za proizvodnju visoko kvalitetnog prirodnog meda. Međutim, samo nekoliko proizvođača u BiH su dovoljno veliki da podrže sve izvozne procedure (ApiMed, Medicom, Herzeg Med, itd.). Takođe, značajna je proizvodnja meda koja nije nigdje registrirana, a za koju se procjenjuje da je veća od registrirane. Brojke koje ovo oslikavaju odražavaju se negativno i utiču na mogućnosti države da implementira Nacionalni plan za monitoring rezidua koji je potreban da bi BiH dospjela na listu Trećih zemalja. Pčelari se mogu registrirati sa ciljem da dobiju subvencije od entitetskih ili kantonalnih vlada, ali oni nužno ne plaćaju poreze. Iz razloga što ova proizvodnja nije registrirana i nije oporezovana, ne može biti razmatrana za kontrolu rezidua pa samim tim ni za izvoz i stoga će biti isključena iz ovog izvještaja. Značajnija registracija proizvođača bila bi svakako korisna radi stvaranja preciznije slike o potencijalu proizvodnje meda u BiH. Kroz ovaj izvještaj ćemo pokušati procijeniti izvozni potencijal bosanskohercegovačkog meda na tržišne niše u EU tako što ćemo se ukratko osvrnuti na proizvodnju i produktivnost bosanskohercegovačkih proizvođača meda, sa osvrtoma na prepreke s kojima se suočavaju prilikom izvoza. Takođe ćemo analizirati cijenu meda na međunarodnim tržištima da bismo lakše procijenili konkurentnost proizvoda iz BiH. Fokus nam je na tržišnim nišama zbog toga što se u BiH proizvode relativno male količine meda, što na tržištu široke potrošnje konkurenciju s velikim proizvođačima čini neodrživom. Međutim, visoko kvalitetni med koji se proizvodi u BiH omogućio bi izvoz na tržišne niše za tzv. specijalizirani med. Ovaj izvještaj ne pretendira da daje gotove preporuke za potencijalne izvoznike meda iz BiH, već jednostavno sugerira koja bi tržišta bila pogodna za dalja ispitivanja. Zaključci prezentirani u ovom izvještaju mogu imati raznoliku primjenu u stvarnim tržišnim situacijama, budući da konkretni pregovori između izvoznika i uvoznika mogu promijeniti parametre kao što je npr. određivanje cijena. Sve procjene cijena konvertirane su u euro, u svrhu jednostavnije komparacije, po deviznom tečaju iz jula 2012. godine. Najvažnija pitanja u pogledu izvoza bosanskohercegovačkog meda odnose se na njegovu konkurentnost u pogledu cijene, kvalitete i količine; troškovi proizvodnje, pakovanje, izvoz, tarife i marketing treba da omoguće i rezultiraju kreiranjem profitne marže većom od one koja se dobije prodajom na domaćem tržištu. U pogledu kvalitete, bosanskohercegovački med morao bi zadovoljiti EU i druge međunarodne standarde za sigurnost hrane da bio se mogao izvoziti. Iako je vjerovatno da bosanskohercegovački proizvodi zadovoljavaju takve standarde, objekti za njihovo testiranje su ili neadekvatni ili nisu akreditirani od strane EU. Cijene za med široke potrošnje na domaćem tržištu su uporedive (€7-10 po kg) onima na EU tržištu, što pored postojanja zakonskih barijera za izvoz, dodatno ohrabruje proizvođače iz BiH da se koncentriraju na prodaju svojih proizvoda na domaćem tržištu ili čak neformalno. Također, limitirajuće za BH proizvođače kad je u pitanju izvoz meda, su nedovoljne količine proizvedenog meda za stabilno snabdijevanje EU tržišta. Ovo bi se moglo izbjeći tako što bi se odredile tržišne niše za specijalizirane vrste meda iz BiH.


PROIZVODNJA U BOSNI I HERCEGOVINI Proizvodnja meda predstavlja mali dio bosanskohercegovačkog primarnog sektora; oko 1% ukupne poljoprivredne proizvodnje u 2010. godini. Ukupna proizvodnja meda u BiH iznosila je do 3.340 metričkih tona u 2010. godini, prema podacima FAO-a. Iako postoje dokazi dugoročnog rasta proizvodnje, ona i dalje ostaje mala kada se uporedi s proizvođačima iz EU (vidi prikaz 1). Relativno mala proizvodnja je jedan od glavnih razloga zašto su cijene meda na domaćem tržištu tako visoke: postoji izuzetno malo proizvođača u BiH koji mogu tvrditi da posluju u ekonomiji obima. Brojka 2 pokazuje koliko je proizvodnja meda u BiH važna i prikazuje relativnu proizvodnju na milion stanovnika. Na osnovu ovih pokazatelja, čini se da je BiH najveći proizvođač meda, među proizvođačima prikazanim u tabeli. Mnogi od većih bosanskohercegovačkih brendova (kao što su npr. ApiMed, Medicom, itd.) kupuju svoj med od udruženja i zadruga te malih proizvođača. Mnogi mali proizvođači imaju veće troškove proizvodnje nego što ih ima bilo koji veći proizvođač, što samim tim povećava i cijenu meda. Visoke cijene meda na domaćem tržištu također se objašnjavaju i nedostatkom odgovarajućih prodajnih mjesta; većina proizvođača se suočava ili s viskom start –up troškovima za ulazak u velikih prodajne centre (Mercator, Interex) ili sa činjenicom da ne mogu biti uključeni u manja službena prodajna mjesta jer nisu registrirani kao proizvođači.

Prikaz 1 : Godišnja proizvodnja prirodnog meda (tone) po zemlji. Izvor FAO (2012)1

1 FaoStat (2012) http://faostat.fao.org/site/569/default.aspx#ancor

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

35000

40000

Croatia Bosnia & Herzegovina

Serbia France Germany Spain

Pro

izvo

dn

ja (

ton

e)

2008

2009

2010

http://faostat.fao.org/site/569/default.aspx#ancor


Prikaz 2: količina (tona) meda proizvedena na million stanovnika

BiH je povećala proizvodnju za 29.9% od 2008. do 2010. godine, dok je Njemačka povećala svoju proizvodnju za 47.1%, Španija za 11.9% i Srbija za 74.9%. Bosanskohercegovačka proizvodnja meda ne ogleda se samo u manjoj količini proizvedenog prirodnog meda u odnosu na konkurente na tržištu; njena proizvodnja, također, raste sporijim tempom u poređenju sa drugima. Pored toga, nedavni podaci iz Agencije za statistiku BiH ukazuju na pad proizvodnje prirodnog meda sa 3.340 tona u 2010. godini na 3.059 tona u 2011. Godini, uslijed nepovoljnih klimatskih uvjeta. U svjetskim razmjerima, izvan evropskih tržišta, BiH ima jako mali udio u svjetskoj proizvodnju meda, dok je Kina najveći proizvođač (Kina je proizvela 398,000 tona 2010. godine). Relativno male količine meda i visoke cijene na domaćem tržištu navode nas na pitanje da li uopšte postoji potencijal za izvoz meda iz BiH na međunarodne tržišne niše. Noviji trendovi pokazuju povećanu potražnju u EU (i drugdje) za proizvodima koji su brednirani kao organski i Fair Trade, kao i za monoflornim specijaliziranim medovima; to su područja u kojima bi BiH, eventualno, mogla imati komparativne prednosti u odnosu na druge proizvođače. BiH ima prednost i kad je u pitanju proizvodnja organskog certificiranog meda, budući da pčelarska industrija još uvijek nije pogođena sindromom misterioznog nestanka pčela. Relativno mali broj stanovnika u BiH, velika šumska prostranstva te zanemarljiva upotreba hemijskih sredstava u poljoprivredi također su preduslov za proizvodnju prirodnog meda bez kontaminanata, koji se mnogo češće nalaze u proizvodima porijeklom iz drugih industrijskih zemalja. Prosječan trošak proizvodnje kod specijaliziranih pčelara u BiH za kilogram meda iznosi oko €2.5 u poređenju s amaterskim proizvođačima, čiji troškovi po kilogramu iznose približno €3.5. Prema ovim cijenama, većina proizvođača prodala bi svoj med po cijeni od €4.5-5/kg (ovisno o prinosu i vrsti). Takve cijene su zaista konkurentne na evropskom tržištu, kao što ćemo kasnije, iz analiza cijena na međunarodnim tržištima za med, vidjeti. Međutim, mnogi pčelari se suočavaju sa zaprekama, obzirom da nemaju standardiziranu ambalažu, proizvodi im nisu certificirani kao i zbog korištenja neregistriranih i neoporezivanih prodajnih mjesta za svoje proizvode. U nastavku slijedi evaluacija različitih vrsta proizvođača meda u BiH, s namjerom da se prikaže proizvodnja meda u zemlji.

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

Croatia BiH Serbia France Germany Spain

Proizvodnja meda (u tonama) na milion stanovnika


UDRUŽENJA PROIZVOĐAČA Bosanskohercegovačka „proizvodnja“ (registrirana) može se podijeliti u dvije glavne kategorije: udruženja proizvođača/zadruge i prerađivači meda. Prvo-spomenuta je, kao što ime sugerira, sastavljena od pčelara organiziranih u zadruge i udruženja. Oni objedinjuju dio svoje proizvodnje i formiraju zajedničke strategije za plasman i prodaju tih proizvoda. Mnoga od ovih udruženja ne posjeduju pogone za preradu meda kojeg proizvode, te shodno tome, prodaju svoje proizvode direktno potrošačima, često za profit od €5-6/kg; to ovisi najviše o troškovima ambalaže i transporta (cijena monoflornog meda od cvijeta kestena, na primjer na „neformalnom“ tržištu iznosi koko €10/kg). Ovo obuhvata subvenciju iz BiH institucija od €0.41 po prodanom kilogramu. Zbog fragmentirane prirode proizvodnje (bez ekonomije obima), ova udruženja suočavaju se s relativno visokim troškovima proizvodnje. Zbog ovih visokih troškova ali i spremnosti kupaca da plate za posebne vrste meda, kao što je kesten, cijene na domaćem tržištu ostaju visoke. S druge strane, ovi proizvođači imaju malo razloga i poticaja da investiraju u bilo koju vrstu certifikacije (organska, Fair Trade; certifikacija geografskog porijekla), budući da često prodaju članovima svoje lokalne zajednice za veće marže nego kada bi prodavali prerađivačima. Također ne postoji neposredna potreba da oni uvedu HACCP ili druge standarde u svojoj preradi, budući da nisu neposredno zainteresovani za izvoz ili prodaju u lokalnim super i hipermarketima. Med koji proizvode ovi proizvođači podvrgnut je testiranju na rezidue kao i testiranju sveukupne kvalitete, ali te rezultate koriste samo proizvođači za internu kontrolu svojih proizvoda. Budući da BiH trenutno nije na listi Trećih zemalja i budući da se med na lokalnom tržištu trenutno prodaje za veće profitne marže nego što bi to bilo kada bi ga ovi proizvođači prodavali prerađivačima (€5-6/kg ako se proda lokalno, približno €2/kg ako se proda prerađivačkim firmama), mali su izgledi, uprkos odličnoj kvaliteti meda, da će se ovi proizvođači okrenuti prodaji na strana tržišta.

PRERAĐIVAČI Oni koji su najzaslužniji za registriranu proizvodnju meda na bosanskohercegovačkom tržištu su prerađivačka preduzeća. Neki od njih nisu samo prerađivači meda, oni su i sami uključeni u primarnu proizvodnju. To im omogućava vertikalnu kontrolu nad proizvodnim procesom, te pomno praćenje kvalitete i količine proizvedenog meda na efikasniji način od prerađivača koji isključivo kupuju sirovi med od nezavisnih proizvođača. Neki prerađivači koriste drugačiji pristup da bi održali odgovarajući stepen kontrole nad kvalitetom meda kojeg kupuju; kroz ugovaranje proizvodnje s pčelarom ugovara se i proizvodnja određene količine meda određene kvalitete. Oni, dakle, kupuju prirodni med isključivo od ugovorenih pčelara. Vertikalna kontrola proizvodnje se smatra prednošću kada se razmatra izvozni potencijal; ovi prerađivači su u boljoj poziciji jer mogu upravljati i predvidjeti svoj output, te stoga imaju i veće mogućnosti da eventualno sklope ugovore sa uvoznicima, a u cilju izvoza meda iz BiH. Prerađivači kupuju sirovi med od proizvođača za približno €4-5.5/kg, ovisno o specifičnoj vrsti meda i o prinosu. Ova cijena je relativno visoka, a moguća je zbog toga što su proizvođači meda suviše mali da bi mogli reducirati troškove proizvodnje kroz ekonomiju obima. Prerađivači otkupljuju velike količine prirodnog meda, no njegova proizvodnja od strane pčelara je i dalje fragmentirana. Vrste meda koju prerađuju i pakuju ove firme variraju od poliflornog (livadski) meda, do monoflornih varijanti (cvijet kestena, bagrem, vrijesak, kadulja). Veliki prerađivači meda imaju uveden HACCP certifikat za proizvodne operacije, med ima sljedljivost kroz brojeve partija, a proizvodi se redovno testiraju i


kontrolišu, jer su dio nacionalnog programa za praćenje rezidua koji je implementiran od strane ureda za Veterinarstvo. Mnoge od ovih firmi koje su uključene u ovaj program žele biti u mogućnosti izvoziti med. Pored toga, mnogi od ovih prerađivača rade redovne kontrole kvalitetea svoji proizvoda u laboratorijama van Bosne i Hercegovine. Također se uočava da su mnogi od ovih prerađivača znatno investirali za poboljšanje svoje ambalaže u marketinške svrhe. Kontrola kvalitete je nužna za ove prerađivače i da bi dospjeli do svojih prodajnih mjesta, uglavnom veće super i hipermarkete kao što su Interex ili Mercator. Ovi prodajni centri zaračunavaju prerađivačima značajnu sumu da bi plasirali njihove proizvode na police a otkupna cijena prerađenog i upakovanog meda je između €7 i €8/kg. Tako prerađivači ostvaruju prosječnou profitnu maržu od €1.5/kg. Ovo obuhvata i subvenciju od €0.21 po kilogramu koju bosanskohercegovačke institucije dodjeljuju prerađivačima meda. Neke prerađivačke kompanije već su kontaktirali strani investitori (iz Turske) i ponudili su otkup meda na veliko, po cijenama između €6 i €7.5/kg. Budući da se konkretna prodaja trebala odvijati na veliko i putem uvoznika, bosanskohercegovački prerađivači se ne bi trebali suočavati s troškovima ambalaže, transporta i marketinga. To bi im ostavilo veću profitnu maržu (približno €2/kg) nego kada bi med prodavali u super i hipermarketima. Pored toga, marketinške troškove snosile bi uvozne kompanije, koje također posjeduju neophodne tržišne veze za prodaju meda, što pojednostavljuje izvoz za proizvođače iz BiH.

TRŽIŠNI KANALI Bosanskohercegovačko tržište

Super i hipermarketi Lokalni super i hipermarketi (Mercator, Interex, itd.) pružaju proizvođačima mogućnost plasmana njihovih proizvoda na domaćem tržištu. Međutim, zbog ne postojanja zakona koji regulira prodaju domaćih proizvoda od meda, marketi su u mogućnosti da diktiraju uvjete prodaje. Čak i većim proizvođačima/prerađivačima sa standardiziranim proizvodima i verificiranom kvalitetom, veliki marketi zaračunavaju veliki iznosi (oko 1.500 KM), samo da bi se njihovi proizvodi stavili probno na njihove police. Nakon isteka tog perioda, marketi imaju moć da prekinu prodaju, ukoliko smatraju da proizvod nije dovoljno unosan. U vrijeme pisanja ove analize, kilogram poliflornog meda prodaje se u velikim prodajnim centrima kao što su Mercator i Interex za približno €7-9/kg. Specijalizirane vrste meda kao što su kesten ili kadulja prodaju se za nešto veći iznos (oko €8-10/kg). Uvjeti za prodaju uglavnom su pod kontrolom trgovaca u maloprodaji i oni imaju moć da kontroliraju cijene kao i trajanje ugovora s proizvođačima. Na vladi BiH je da zakonski regulira ove odnose, a sve u cilju kreiranja poslovnog okruženja koje će biti povoljnije za proizvođače meda i omogućiti im da budu konkurentni u odnosu na uvezeni med koji je u prodaji u velikim maloprodajnim centrima. No, unatoč svemu navedenom, prodaja u ovim super i hipermarketima je relativno atraktivna za bosanskohercegovačke prerađivače meda, obzirom da im još uvijek omogućava ostvarivanje profitne marže od oko €1.5/kg meda, bez obzira na vrstu meda. Čini se vjerovatnim da bi se profitne marže mogle povećati ukoliko bi se savladale barijere za izvoz; uvjeti trgovine bi se promijenili u smislu prestanka favoriziranja maloprodajnih lanaca, a proizvođači bi dobili mogućnost za otvaranje novih tržišta u EU gdje bi mogli postići i veće cijene za specijalizirane proizvode. Uvoz meda BiH je neto uvoznik meda, budući da domaća proizvodnja ne može zadovoljiti domaću potražnju kao i zbog relativno visoke cijene meda na domaćem tržištu. To je povoljno za inostrane proizvođače. Imajući u vidu „moć“ maloprodajnih lanaca da kontroliraju uvjete trgovine i prodaje, konkurencija domaćeg u odnosu


na uvezeni med je ozbiljna i problematična; dolazi do poremećaja cijena na lokalnom tržištu i marža od strane maloprodaje za bosanskohercegovačke proizvode će biti veća od marže za uvezeni med, koji je već u startu jeftiniji od domaćeg. Prikaz 3 ukazuje na stabilno povećanje uvoza meda, koji je već konkurentan domaćem i nadopunjava prodaju na domaćem tržištu čime se zadovoljava domaća potražnja. U ovom okruženju vrijedi postaviti pitanje ne bi li bilo bolje da se potakne proizvodnja i potrošnja domaćeg meda u cilju smanjenja uvoza i povećanja samo-dostatnosti. No unatoč tome, veliki maloprodajni trgovci putem svojih politika prisiljavaju bosanskohercegovačke proizvođače da postanu konkurentniji, i da uvoz meda ne umanjuje izvozni potencijal specijaliziranih vrsta bosanskohercegovačkog meda na međunarodna tržišta.

Prikaz.3: količina uvezenog meda u BiH na godišnjoj osnovi (u tonama). Izvor: FAO Stat 2012

Domaća i “neformalna” prodaja Ako posmatramo bosanskohercegovačke proizvode meda u odnosu na njihove uvozne ekvivalente, mnogi proizvođači poput UP Kesten fokusiraju se na prodaju u svojim lokalnim sredinama i zajednicama ne želeći da plaćaju premiju koju zahtijevaju lanci supermarketa prisutnih na lokalnom tržištu. Procjenjuje se da se manje od 30% ukupne bosanskohercegovačke potrošnje prodaje kroz službene kanale2. Pored toga, trendovi na domaćem tržištu su takvi da nisu poticajni za proizvođače da se odluče za sprovođenje svih procedura neophodnih za izvoz meda u EU. Ipak, čini se da se veliki proizvođači i prerađivači sve više orjentiraju plasmanu svojih proizvoda ka maloprodajnim lancima i izvozu (dugoročno). Uvoznici Najjednostavniji način za bosanskohercegovačke proizvođače da izvoze na specijalizirana i druga tržišta u inostranstvu bio bi da se oslone na kompanije kao što su Fuersten-Reform (njemačka kompanija koja uvozi sortni, organski i Fair Trade med koji pakuje za prodaju na njemačkom tržištu), Rowse (prerađivač hrane iz Ujedinjenog Kraljevstva koji pakuje i vrši veleprodaju meda prodajnim centrima u UK), Bernard Michaud (francuski proizvođač meda i prerađivač meda široke potrošnje i specijaliziranih vrsta meda sa značajnim tržišnim udjelom na francuskom tržištu meda) ili Meli (prerađivač meda u Belgiji, koji se zanima i za med široke potrošnje i specijalizirane vrste meda s prodajnim centrima u zemljama Beneluksa), koje su specijalizirane za uvoz meda. Pored toga, uvoznici koji su specijalizirani za organske proizvode,

2 FARMA Izvještaj o pčelarskoj industriji u BiH (februar 2010)

0

50

100

150

200

250

300

350

2007 2008 2009

BiH uvoz prirodnog meda (u tonama)


također bi mogli biti održivi kanali za otkup. Nakon pakovanja, kompanije uvoznice prosljeđuju med veletrgovcima, a ovi opet specijaliziranim prodavnicama za direktnu prodaju potrošačima. Dva su osnovna modela ili načina za ostvarivanje izvoza. Jedan je kroz uspostavljanje kontakta direktno sa maloprodajom i isporuka proizvoda ide po unaprijed dogovorenoj cijeni. Drugi je uspostava kontakta sa posrednikom koji će biti vaš predstavnik i naći kupca za vaše proizvode, završiti posao sa carinom, transportom itd. Ako su u pitanju manje količine, uslovno rečeno, „manje vrijednog meda“, povoljnije za izvoznika je da koristi usluge posrednika nego da pokušava sam pronaći kupca na inostranom tržištu. Za postizanje većeg profita veoma je važno imati veće količine; u tom slučaju svi troškovi povezani sa izvozom mogu biti raspoređeni na tu veliku pošiljku. BiH proizvođači bi trebali razmišljati na način da svakako pokušaju obezbijediti velike količine proizvoda, ili kroz otkup dodatnih količina ili kroz saradnju sa ostalim proizvođačima, da bi bili u stanju kontrolirati troškove izvoza. Ako su količine koje se izvoze veoma male najbolje ih je otpremiti brzom poštom kao što je FedEx, DHL ili slično. Kako bi izvoz postao održiv, odnosno profitabilniji od prodaje na domaćem tržištu, uvoznici bi morali platiti BiH proizvođačima cijenu koja ne bi smjela biti manja od €6-7/kg. Profitne marže za ove proizvođače bi u tom slučaju bile oko €2/kg, što je bolje od sadašnje profitne marže koju kompanije kao što su, recimo, ApiMed ili Herzeg Med ostvaruju kroz prodaju u lokalnim super i hiper marketima. Izvještaj CBI3 procjenjuje da je provizija uvoznika za uvoz meda oko 5% i marža za testiranje, filtriranje i pakovanje meda oko 10%. Veletrgovci na sve dodaju još 5-10% da bi proizvod distribuirali trgovcima u maloprodaji. Marže za maloprodaju variraju; pojedini supermarketi ne dodaju maržu na svoj najjeftiniji med, dok specijalizirane prodavnice dodaju čak i više od 100% (vidi tabelu 1).

TABELA 1

Međunarodni špediteri Morski transport, osiguranje, uvozne formalnosti

3-5%

Carina Uvozne dažbine 0-17.3%* Domaći špediteri Cestovni transport 0-10% Uvoznici Skladištenje, testiranje, analiza, provizija 5% Pakeri Zavarivanje, filtriranje, pakovanje,

etiketiranje 10%

Veletrgovci Distribucija u veleprodaji 5-10% Malotrgovci Maloprodaja 0-100% (30% u prosjeku)

Tabela 1: Pregled marži (CBI procjene, 2011)*BiH, ako bi se nalazila na listi Trećih zemalja, zahtijevao bi se preferencijalni trgovinski sporazum da bi se ostvarile tarife niže od 17.3% na proizvode animalnog porijekla.

BiH bi, prije svega, bilo potrebno odobrenje da stupi na tržišta EU i Turske, što zahtijeva mjesto na listi Trećih zemalja. Kada se to postigne, mogao bi početi proces iznalaženja i pregovaranja ugovora s uvoznicima. Samo-izvoz Proizvođači i prerađivači mogli bi teoretski povećati svoju dobit ako bi izbjegli “posrednika” kao što su uvozne firme. Bila bi potrebna znatna ulaganja u logistiku, ako bi se radilo na ovaj način. Pri tome se ne pominje mreža kupaca i maloprodajnih trgovaca koju proizvođači i prerađivači u BiH ne posjeduju. Prednost uvoznih firmi je da one imaju kapacitet da vrše distribuciju te da uspostave kanale za te aktivnosti. Bosanskohercegovačkim proizvođačima također nedostaje financijski kapital da bi se upustili u takav pothvat, budući da ne bi bili u stanju da se uhvate u koštac s apsorbiranjem troškova u slučaju neuspjelog izvoznog eksperimenta. Na dugoročnom planu, ukoliko bi se razvile stabilne tržišne niše za specijalizirane vrste meda iz BiH, takva investicija bi vjerovatno uspjela. Međutim, na kratkoročnoj osnovi, ne bi bilo preporučljivo za individualne proizvođače i prerađivače iz BiH da se upuštaju u direktan izvoz.

3 CBI izvještaj, kojeg je sastavio ProFound o trgovnskoj strukturi i kanalima za med (2011)


Izuzetak od ovog bi bio ako bi bosanskohercegovački proizvođači/prerađivači mogli doći u direktan kontakt s velikim maloprodajnim lancem, koji je orijentiran prema prodaji npr. specijaliziranih vrsta meda. Ako bi se ovo dogodilo, potencijalno kroz susret na različitim poljoprivrednim sajmovima, transportni troškovi mogli bi se podijelit s maloprodajnim trgovcem. Međutim, ovo zahtijeva kupca određene veličine, kao i čvrsto osiguranje da je med koji se prodaje dobre kvalitete. Pored toga, bosanskohercegovački proizvođači trebali bi prilagoditi etiketiranje svojih proizvoda da bi uspješno komunicirali s EU kupcima. Teško je kvantificirati koji bi troškovi bili involvirani u jednoj takvoj transakciji, i koje bi naknade maloprodajni trgovci zahtijevali od bosanskohercegovačkih proizvođača. Barijere za izvoz Najveći izazov za bosanskohercegovački med koji ima potencijal za izvoz predstavljaju EU restrikcije na proizvode animalnog porijekla. Bosna i Hercegovina trenutno ima određeni broj laboratorija i nudi usluge redovne kontrole rezidua, čime rukovodi Državni ured za veterinarstvo. Jedan od problema je u tome što ove laboratorije nisu certificirane od strane nezavisnih organizacija za akreditaciju, priznatih od strane EU. Kao posljedica toga, testovi kvalitete za med koje vrše laboratorije u BiH nisu u skaldu sa standardima, a da bi se uspješno realizirao izvoz bosanskohercegovačkog meda. Sistem inspekcije u BiH također nije centraliziran uslijed kompleksne prirode bosanskohercegovačke vlade. BiH trenutno implementira Nacionalni plan monitoringa rezidua u nastojanju da dođe na listu Trećih zemalja, ali proces još nije završen. Veliki prerađivači meda kao što su ApiMed, Medicom i Herzeg Med implementiraju EU standarde, tako da su spremni za izvoz kada BiH dobije dozvolu da izvozi proizvode animalnog porijekla u EU (u produžetku, u Tursku). Kada BiH dođe na listu Trećih zemalja, individualni proizvođači će morati kontinuirano održavati svoju proizvodnju u skladu sa EU standardima, da bi postali odobreni izvoznici. Spora implementacija i napredak u pravcu pristupa listi Trećih zemalja kreira investicijsku klimu koja nije dovoljno motivirajuća za pojedine proizvođače i prerađivače da implementiraju potrebne standarde kao što su HACCP i mjere sljedljivosti, da bi bili spremni za izvoz. Međutim, ako bi BiH trebala doći na listu Trećih zemalja, a ni jedan preferencijalni trgovinski sporazum ne bi bio potpisan (kako se čini vjerovatnim u vrijeme pisanja ove analize), tarife na med za izvoz u EU iznosile bi 17.3% poreza4. Ovo bi predstavljalo značajan izazov za bosanskohercegovačke izvoznike u smislu značajnog reduciranja marži u cijenama. Privatni uvoznici iz EU zemalja, također će, najvjerovatnije, zahtijevati plaćanja za svoje usluge, što bi nadalje uticalo na smanjenje potencijalnih prihoda za bosanskohercegovačke proizvođače i izvoznike. Tarife za regionalna tržišta kao što su Hrvatska i Srbija također su značajne, u obje zemlje one iznose više od EU stopa. Izvoz poljoprivrednih proizvoda u Hrvatsku imao bi za posljedicu tarifu od 15.5%, dok bi izvoz u Srbiju iznosio 24.6%.5 Jedna od rijetkih prednosti pristupanja Hrvatske EU je ta da bi se smanjile tarife s kojima se suočavaju bosanskohercegovački proizvodi koji su usmjereni na hrvatske kupce. Međutim, tržišni kanali za med, vjerovatno, ovim neće biti obuhvaćeni; djelomično usljed postojanja kontinuirane tarife za ulazak na druga regionalna tržišta. Zbog, uglavnom, visokih cijena meda, uvoz će vjerovatno ostati stabilan. Također, potencijalne EU subvencije za api-kulturu u Hrvatskoj mogle bi nadalje povećati konkurentnost cijene hrvatskog meda na tržištima u BiH.

Potražnja na EU tržištima Da bi proizvodi iz BiH dospjeli na međunarodna tržišta, mora se utvrditi da li su oni konkurentni u smislu cijene i kvalitete, ali također i da li su usklađeni sa potrebnom legislativom. Također, treba uzeti u obzir da će postojati određeni zahtjevi za uvoznike u pogledu količina pa treba ispitati i to da li su proizvođači u BiH u mogućnosti da ih ispune. Obzirom na relativno male količine koje proizvodi bosanskohercegovačka

4 Evropska komisija (2012)

http://ec.europa.eu/taxation_customs/dds2/taric/measures.jsp?Lang=sv&Taric=&GoodsText=honung&Domain=TARIC&MeasText=&Offset=200&Area=BA&ExpandAll=&LangDescr=sv&callbackuri=CBU-2&SimDate=20120717 5 Profil tarifa za po zemljama (2009) http://stat.wto.org/TariffProfile/WSDBTariffPFView.aspx?Language=E&Country=BA

http://ec.europa.eu/taxation_customs/dds2/taric/measures.jsp?Lang=sv&Taric=&GoodsText=honung&Domain=TARIC&MeasText=&Offset=200&Area=BA&ExpandAll=&LangDescr=sv&callbackuri=CBU-2&SimDate=20120717

http://ec.europa.eu/taxation_customs/dds2/taric/measures.jsp?Lang=sv&Taric=&GoodsText=honung&Domain=TARIC&MeasText=&Offset=200&Area=BA&ExpandAll=&LangDescr=sv&callbackuri=CBU-2&SimDate=20120717

http://stat.wto.org/TariffProfile/WSDBTariffPFView.aspx?Language=E&Country=BA


industrija meda, ne bi bilo preporučljivo da se ista usmjeri na strana tržišta za sortni med. Uspjeh bi bio vjerovatan na specijaliziranim tržištima za proizvode kao što su monoflorni med, med s kontroliranih područja porijekla i/ili certificirani organski i/ili Fair Trade. Pod pretpostavkom da bi BiH mogla ostvariti pristup listi Trećih zemalja (što se očekuje da će se dogoditi tokom sljedeće godine), izvoz meda bio bi moguć u EU i druge zemlje koje primjenjuju standarde EU, kao što su Norveška i Turska. Ovo bi također značilo da i individualni izvoznici treba da budu odobreni na osnovu istih standarda. Izvoz u EU mogao bi se pokazati kao profitabilan pothvat za bosanskohercegovačke proizvođače zbog visoke kvalitete njihovih proizvoda (onda kada bude priznat) i niskih troškova rada. Pored toga, neposredna blizina EU smanjila bi transportne troškove koji, na primjer, čine izvoz u SAD prilično komplikovanim i izazovnim, iako s već niskom profitnim maržom. Kao što smo vidjeli, neki proizvođači kao što su ApiMed, Herzeg Med i Medicom, aktivno se pripremaju za te mogućnosti i prilično je vjerovatno da će naći profitabilne prodajne centre u inostranstvu. Međutim, za sada se čini da su oni fokusirani na prodaju na veliko u Tursku ili na prodaju specijaliziranih malih pakovanja meda za hotelsku upotrebu, umjesto na prodaju specijaliziranih vrsta meda na tržišnim nišama EU.

Prikaz 3: Ukupna godišnja uvezena količina prirodnog meda u EU u tonama. Izvor: Baza podataka o tržišnom pristupu, dostavila DG za trgovinu i

Evropska komisija (2012).

EU predstavlja velikog uvoznika prirodnog meda (oko 20-25% svjetske potrošnje) i kao što Prikaz 3 sugerira, veliki omjer uvezenog meda na tržišta EU proističe iz zemalja izvan EU. Ovo se može pripisati uvozu meda za industrijsku upotrebu od većih proizvođača, kao što je npr. Kina (obuhvata 38.8% ukupnog EU uvoza u 2011. godini). Međutim, brojke zaista sugeriraju da postoji značajna potražnja na tržištima EU za uvezeni med iz velikog broja većih i manjih zemalja proizvođača, čineći ga potencijalno unosnim tržištem za BiH proizvode. CBI je procijenio da je približno 41% uvoza meda u EU u 2009. godini poticalo iz zemalja u razvoju.

0

20000

40000

60000

80000

100000

120000

140000

160000

2008 2009 2010 2011

Ukupna godišnja uvezena količina prirodnog meda u EU (u tonama)

From extra EU 27 countries

From intra EU 27 countries


Prikaz. 4 Ukupna godišnja vrijednost uvoza prirodnog meda u EU (u 1000 eura). Izvor: Baza podataka o tržišnom pristupu, dostavili DG za

trgovinu i Evropska komisija (2012).

Ono što je također zanimljivo uočiti jeste, da se uprkos smanjenju uvezenih količina meda zbog ekonomske krize 2009. godine, vrijednost uvezenog prirodnog meda znatno povećala između 2008. i 2011. godine (vid prikaz 4). Također se čini da vrijednost uvezenog meda iz drugih zemalja, članica EU, slijedi vrijednost uvoza iz zemalja izvan EU, što indicira proizvod veće vrijednosti. Ovo se ponovo može pripisati činjenici da EU uvozi najviše meda za industrijsku upotrebu, dok se u isto vrijeme fokusira na proizvodnju sastojka za med široke potrošnje (stolni med). Ne uzimajući u obzir važnost industrijskog meda, približna vrijednost između uvoza iz zemalja EU i onih izvan EU, može ukazati ne samo na velike količine industrijskog meda koji se uvozi iz Kine i Argentine, već i na veću vrijednost uvoza meda od proizvođača proizvoda široke potrošnje i posebnih gradiranih proizvoda. Čini se, na osnovu ovih brojki, da bi evropska tržišta bila obećavajuća odredišta za izvoz bosanskohercegovačkih proizvoda od meda. Evropska tržišta su atraktivna za izvoznike meda zbog velike potražnje za medom. EU ne proizvodi dovoljno da bi podmirila svoju potrošnju; procjene za 2007. godinu su da je ukupna potrošnju meda u EU oko 309 933 tona6, dok je proizvodnja bila procijenjena na 194 895 tona7. Potrošnja po stanovniku koja se vidi iz Prikaza 5, pruža popratne informacije za studije slučaja koje elaboriraju tržišne cijene za različite vrste meda na tim tržištima. Potrošnja po stanovniku je nedovoljna da bi se procijenio potencijal za izvoz bosanskohercegovačkih proizvoda u te zemlje, ali pruža određeni uvid u to koje zemlje imaju najveću bazu potrošača za med.

6 CBI Izvještaj o istraživanju tržišta meda -Honey Market Research report (2009)

7 FaoStat (2012)

0

50000

100000

150000

200000

250000

300000

350000

2008 2009 2010 2011

Ukupna godišnja vrijednost uvoza prirodnog meda u EU (u hiljadama Eura)

From extra EU 27 countries

From intra EU 27 countries


Prikaz 5: godišnja potrošnja po stanovniku u selekciji EU zemalja u 2007. godini; Izvor CBI istraživanje o tržištu meda (2009)8 *Belgija: podaci iz

2005. godine

Primjeri cijena na tržištima meda u EU Francuska Francuska je vodeće tržište meda u EU, koje obuhvata 11% očigledne potrošnje prirodnog meda u EU za 2009. godinu. Također je obuhvatala 10% ukupnog EU uvoza meda u 2010. godini. Ukupno 19% meda konzumiranog u Francuskoj uvozi se direktno iz zemalja u razvoju, od kojih Argentina predstavlja glavnog trgovinskog partnera obuhvatajući 5.7% ukupnog uvoza. Međutim, između 2006-2010. godine u Argentini se proizvodnja našla pod negativnim uticajem sindroma misterioznog nestanka pčela, što je nagnalo Francusku da uvozi med drugog porijekla. Kao takva, Francuska predstavlja atraktivno tržište za međunarodne proizvođače meda. Prema izvještaju CBI iz 2011. godine9, francuski potrošači su pokazali jake preference za kvalitetan monoflorni med, posebno za med od bagrema. Ovo bi moglo predstavljati relevantne trendove koje treba razmotriti za potencijalni izvoz iz BiH, budući da su sjeverni predjeli BiH poznati po svojoj proizvodnji meda od bagrema. Međutim, isti izvještaj sugerira da francuski potrošači imaju naklonost ka domaćim proizvodima. Med koji se uvozi obično je jeftina poliflorna mješavina, uglavnom iz Argentine ili Kine (budući da je zabrana na kineski med uklonjena 2004. godine). CBI izvještaj tvrdi da je prosječna cijena meda koji se uvozi iz zemalja u razvoju 27% niža od prosječne cijene meda koji se uvozi iz EU zemalja. Iako se, po gore navedenom, čini da je situacija, kad je u pitanju mogućnost izvoza posebnih vrsta bosanskohercegovačkog meda na francusko tržište nepovoljna, određene pouke bi se mogle izvući iz situacije u Čileu. Čile je zemlja u razvoju koja je značajna za snabdijevanje francuskog tržišta, koristeći tržišnu nišu zbog svoje specijalizacije za Fair Trade etiketirane proizvode. Francuska je bila zastupljena s 10% globalne Fair Trade prodaje meda u 2009. godini (4. po veličini na svijetu) a također se čini da bi mogla biti značajno tržište za organske proizvode.

8 CBI Izvještaj o istraživanju tržišta meda -Honey Market Research report (2009)

9 CBI Izvještaj o medu u Francuskoj -Report Honey in France (2011)

0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2

1.4

France United Kingdom Belgium* Germany Sweden EU average

Godišnja potrošnja po glavi stanovnika (u kilogramima)


Ukoliko bi bosanskohercegovački proizvođači imali sličan ili neki drugi certifikat za svoje proizvode, francusko tržište bi moglo biti zanimljivo i profitabilno odredište za izvoz. Odlučujući faktor bila bi svakako cijena po kojoj bi se prodavali bosanskohercegovački proizvodi, uključujući marže koje su potrebne za certifikaciju, uzorkovanje, testiranje. Analizom cijena meda na francuskom tržištu dolazimo do zaključka da za francuski poliflorni ili regionalni med treba izdvojiti od €5 do €8 po kilogramu. Ovdje treba imati na umu da potrošači u Francuskoj više vole domaći/lokalni med čija je proizvodnja ozbiljna i na osnovama ekonomije obima. Konkurencija sa ovakvom industrijom može se pokazati teškom, ako ne nemogućom za proizvođače iz BiH. To se temelji na činjenici da su francuskii proizvođači u stanju da ponude niže cijene za svoje proizvode. Međutim, posebne vrste meda (uglavnom majčina dušica, bagrem, lavanda ili jela) prodaju se u manjim pakovanjima (250gr, 500gr) za mnogo veće cijene. Cijene za monoflorne vrste meda znatno variraju; oviseći o veličini pakovanja i porijeklu (uvozne varijante su jeftinije) i prodaju se za oko €20/kg za med od majčine dušice i lavande, €15 za med od bagrema, i €25-32 za med od jele i planinski med. Čileanski organski (i određeni Fair Trade) etablirali su se na ovom tržištu, a prema CBI izvještaju mogu se prodati i po cijeni od €45/kg. Čini se da njihova ekskluzivna priroda i ukus potiču iz veoma posebne vegetacije iz koje se proizvode ove vrste monoflornog meda (Quillay, Tiaca, Ulmo), a koja raste samo u Čileu, pa su shodno tome formirane i njihove cijene. U tom pogledu, može biti teško da proizvođači iz BiH postignu sličan uspjeh, jer monoflorne vrste meda koje se proizvode, rade i drugi proizvođači u EU. Unatoč tome, na primjer, cijene monoflornog meda od kadulje na francuskom tržištu kreću se oko 20€ po kilogramu. Postoji potencijal da izvoz iz BiH bude profitabilan, pod uvjetom da se prevladaju barijere za izvoz. Ukoliko bi sve to još bilo potkrijepljeno dobrom reklamom za nove proizvode (koja bi možda trebala biti i drugačija i neočekivana za „prekaljene“ potrošače meda koji više vole domaći med), bilo bi šanse da se ovakav bosanskohercegovački proizvod nađe na tržištu. Med određenog regionalnog porijekla (Provansa, Pirineji) uprkos tome što je poliflorini, prodaje se za €10-16 po kilogramu. Međutim, nije vjerovatno da bi proizvodi iz BiH mogli postići to da budu priznati od strane francuskih potrošača. Stoga je neizvjesno da li će bosanskohercegovački proizvodi imati šanse na ovom tržištu ukoliko budu naglašavali regionalno porijeklo svojih proizvoda. Med sa „bio“ (ekvivalent za „organski“) etiketom prodaje se po većoj cijeni. Poliflorni med koji ima certifikat „bio“ prodaje se za €10-15 po kilogramu, oviseći o veličini pakovanja. Lokalne varijante monoflornih i „bio“ vrsta meda kreću se u rasponu od oko €12 po kilogramu za med od majčine dušice do približno €26 za šumski med i med od lavande, dok med od bagrema i kestena dostiže cijenu od približno €20/kg (prodaje se u staklenkama od 250 gr). Uvezeni monoflorni med može se naći na francuskom tržištu po cijeni od oko €20/kg. Čini se da med sa Fair Trade certifikatom predstavlja samo ograničeno tržište, iako CBI izvještaj sugerira rastuće tržište meda sa ovim certifikatom. Posebni Fair Trade (Max Havelaar) certificirani proizvodi prodaju se samo za oko €10-15 po kilogramu za osnovne poliflorne proizvode. Certifikacija Fair Trade može zaista pomoći bosanskohercegovačkim proizvodima da dobiju prednost na niši francuskog tržišta kao što su to ranije postigli čileanski proizvodi. Međutim, nije vjerovatno da bi premijska cijena koju određuje etiketa učinila izvoz značajno vrijednim, osim ako bi se kombinirala s organskom ili certificiranom monoflornom/klasifikacijom posebnog porijekla. Ukratko, postoje značajne premijske cijene koje bi se dobile za monoflorni med, i možda čak i više za proizvode s organskom etiketom. Međutim, vjerovatno je da bi bosanskohercegovački proizvođači naišli na značajne poteškoće u pokušaju da dobiju dio mjesto na već „zrelom“ i zasićenom francuskom tržištu. Izvoz specijaliziranih vrsta meda s certifikatom geografskog porijekla, organske („bio“) proizvodnje i možda Fair Trade mogli bi se potencijalno prodavati, iako ostaje da se vidi koje bi bile profitne marže u poređenju s onim koje su prisutne na lokalnom tržištu u BiH. Čini se da je proizvodnja meda u Francuskoj fokusirana na poliflorni med tzv. svakodnevne varijante. Shodno tome, postoji potražnja za uvezenim specijaliziranim vrstama meda. Čini se unosnim uvoziti strane specijalizirane vrste meda na francusko


tržište te ako BiH dođe na listu Trećih zemalja i dobije neophodne certifikate kvalitete, uvoznici bi mogli biti zainteresirani za visoko-kvalitetni monoflorni med.

Ujedinjeno Kraljevstvo UK obuhvata 10% ukupne EU potrošnje na tržištu i parira Francuskoj kao glavni potrošač. Iz klimatskih i drugih razloga, proizvodnja meda u UK je prilično niska (oko 7.000 tona godišnje) i stoga je UK veliki uvoznik meda (13% ukupnog EU uvoza u 2010. godini). Od ovog uvoza, 63% potiče iz zemalja u razvoju, znatno više nego u Francuskoj i EU u prosjeku (41% u 2009. godini). Poput Francuske, uvoz meda u UK koji potiče iz zemalja u razvoju pretrpio je posljedice sindroma misterioznog nestanka pčela u Argentini, što je navelo uvoznike iz UK da uvoze sa drugih zemalja. Pored toga, UK je najveće tržište na svijetu za Fair Trade proizvode, obuhvatajući 20% globalne prodaje u 2009. godini. Također obuhvata 1/5 EU tržišta organskog meda. Sudeći prema CBI izvještaju o istraživanju tržišta iz 2011. godine, potražnja potrošača za certificiranim proizvodima u zadnje vrijeme opada zbog ekonomske krize iz 2009. godine, a to je još pogoršano i lošim marketingom u pogledu pogodnosti organskih proizvoda. Međutim, noviji trendovi ipak pokazuju da se potražnja potrošača počinje popravljati. Cijena poliflornog stolnog meda u UK u prosjeku iznosi oko €5 po kilogramu za med na nižem kraju spektra kvalitete. Poseban naziv i domaći med kao što su „Yorkshire“ ili „English“ med (npr. Tiptree, Wilkin and Sons) mogu postići cijene do oko €15-18 po kilogramu. Istu tu cijenu postižu određeni uvezeni medovi kojeg pakuju uvoznici (npr. Rowse Honey). Imajući na umu ove brojke, ponovo je teško zamisliti uspješan ulazak bosanskohercegovačkih proizvodana ovo tržište i ponovo je teško da budu konkurentni s domaćim, uprkos pogodnostima kao što su niski troškovi angažmana radne snage. Troškovi prevoza i pakovanja mogu nadmašiti profit koji se postiže od prodaje čak i poliflornog (livadskog) meda čija je cijena za samo oko €5 veća nego što je na domaćem tržištu. Niska domaća proizvodnja meda u UK znači da postoji značajno tržište za uvezene proizvode, čak i u pogledu stolnog meda. Uspjeh izvezenog bosanskohercegovačkog meda ovisio bi o preferencama kupaca, ali i o kapacitetu bosanskohercegovačke api-kulture da proizvodi dovoljno velike količine da bi se održalo konstantno snabdijevanje. Također je vjerovatno da je tržište za med široke potrošnje zasićenije od tržišta za specijalizirane vrste, što čini drugo-spomenuto održivijim ciljem za izvoz iz BiH. Specijalne vrste meda engleskog porijekla (uglavnom med od vrijeska, divljeg cvijeta ili lipe) prodaju se u specijaliziranim prodavnicama u manjim staklenkama (obično od 340 grama) između €25 i €30 po kilogramu što je slično cijenama međunarodnih uvezenih ekvivalenata, čak i za ugledni Manuka med s Novog Zelanda, koji je obuhvatao 8% tržišta meda u UK u 2009. godini. Postoji također malo ali značajno tržište u UK za afrički med (npr. Zambija). Uprkos tamnijoj boji i jačem okusu tropskih vrsta meda, za njima postoji potražnja među malom grupom kupaca, što efektivno stvara tržišnu nišu. Međutim, čak i ove tržišne niše meda (kao što su one koje pakuje Tropical Forest Honey), uprkos što imaju organsku etiketu, s cijenom ne prelaze €15 po kilogramu. Slično kao primjer čileanskog meda u Francuskoj, ovo nam govori da postoji potencijal da se formiraju tržišne niše u UK za specijalizirane vrste meda, također. Ako se bosanskohercegovački izvoznici pokažu u stanju održavati kontinuirano snabdijevanje, tržišta za specijalizirane vrste meda u UK izgledaju unosna. Postojanje tržišnih niša pokazuje da postoji potencijal za prodaju stranog meda. Međutim, nije jasno koje količine bi se morale izvoziti da bi se osigurao dovoljno velik profit koji bi motivirao bosanskohercegovačke proizvođače da se usmjere na tržište UK. Strategija ulaska na tržište UK također bi se morala prilagoditi, možda putem neke velike uvozne firme organskog/Fair Trade meda ili proizvoda u generalnom smislu. Fair Trade med se prodaje u UK, ali ne za značajnu premijsku cijenu, neke vrste se prodaju za samo €12 po kilogramu. Mnoge od tih vrsta također pakuju i prodaju veliki uvoznici i veletrgovci ( kao što je Equal Exchange) nakon što ih re-brendiraju kao generički „Fair Trade“ med. S obzirom na takve cijene, upitan je interes bosanskohercegovačke api-kulture da stupi na takva tržišta. Ne postoji razlog, ni kad je u pitanju cijena ni kvaliteta, zbog kojeg bosanskohercegovački proizvodi ne bi bili konkurenti u specijaliziranim trgovinama, obzirom da su cijene tu veće nego na domaćim tržištima u


BiH. Konkurentnost bosanskohercegovačkih proizvoda nije zanemariva u smislu razlike u cijenama, ali ovo ovisi o troškovima koji su involvirani u njihov izvoz. Marketing bi posebno morao pokazati inovativne metode, s obzirom da postoji potreba da se diferenciraju bosanskohercegovački proizvodi kao novi na tržištu. Ali, za ovo će, uglavnom, najvjerovatnije, biti odgovorni uvoznici. Čini se da je tržište UK prijemčivije za uvoz inostranih specijaliziranih vrsta meda nego što je to tržište Francuske, djelomično zbog niske domaće proizvodnje, ali i zbog već utvrđene potražnje za tim proizvodima. Stoga je moguće da bi bosanskohercegovački proizvođači meda mogli uspješno izvoziti u UK.

Belgija Belgija predstavlja interesantnu, ali različitu vrstu tržišta u poređenju s Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom. Iako predstavlja relativno malu potrošačku bazu (2.5% potrošnje u EU za 2008. godinu), u CBI izvještaju se kaže da je prvenstveno re-izvozno tržište koje je usmjereno na potrošače u Francuskoj, Španiji i Poljskoj. Također je vodeći uvoznik za zemlje u razvoju; Belgija je odgovorna za 15% EU uvoza iz zemalja u razvoju u 2010. godini. S obzirom da se uvoz meda u ovu zemlju povećava za 23% godišnje od 2006. do 2010. godine, belgijski uvoznici su naviknuti i čak specijalizirani za otkup proizvoda iz područja kao što je potencijalno BiH. Kao za većinu EU tržišta, najveći izvor uvezenog meda je Kina (približno 68% belgijskog uvoza). Zbog male apsorpcije belgijskog tržišta, usmjeravanje na Belgiju za izvoz bosanskohercegovačkih proizvoda zahtijevalo bi da se bosanskohercegovački proizvođači moraju osloniti na belgijske uvoznike kad je riječ o pakovanju i/ili prodaji njihovog meda, ili jednostavno da ih koriste kao posrednike. U tom slučaju bi profitne marže bile smanjene. Postoje dva glavna distributera organskog i Fair Trade meda u Belgiji: Maya Fair Trade i Oxfam. Slično kao u Francuskoj, tržište za standardni poliflorni med (miel de fleurs) kupcima pruža relativno niske cijene od €10-15 po kilogramu. Sličan med koji je organski proizveden (bez obzira na domaće ili uvozno porijeklo) dobit će premijsku cijenu od oko €5 po kilogramu više od svoje ne-organske konkurencije. Problem za proizvode iz BiH uprkos konkurentnim cijenama, a da bi bili u konkurenciji s ovim, bio bi nedostatak kapaciteta da ove distributere snabdijeva dovoljnim količinama meda s kojim su potrošači upoznati (kristalizirani, kremasti, francuske/holandske etikete). Specijaliziran med od različitih vrsta (bagrem, eukaliptus, cvijet naranče, lavanda) bez organskih etiketa, određuju cijene od €20 po kilogramu. Slična premijska cijena od €5 za organske proizvode primjenjuje se za ove varijante također, a neke se čak prodaju za €30 po kg (poseban naziv, poseban organski med). Veliko mnoštvo specijaliziranih vrsta meda i visoka cijena po kojoj se prodaju, sugeriraju da je belgijsko tržište otvoreno za uvoz novih vrsta medova, a koje bi mogle biti bosanskohercegovačkog porijekla. Organska etiketa bi pomogla u povećanju profitne marže za izvoznike iz BiH.

Njemačka Njemačka je značajan uvoznik prirodnog meda (82.575 tona u 2009. godini); veći od Francuske (23.413 tone meda u 2009. godini) i UK (30.411 tone u 2009. godini) zajedno, što je čini najvećim uvoznikom prirodnog meda u EU. U kombinaciji s velikom domaćom proizvodnjom (pogledati prikaz 1), može se zaključiti da je Njemačka, također, veliki potrošač meda. To potvrđuje visoka potrošnja po stanovniku (1,076 kg/godišnje u poređenju s prosjekom EU od 0.610 kg/godišnje). Sama veličina njemačkog uvoznog tržišta trebala bi ga učiniti privlačnim odredištem za izvoznike meda. Poliflorni med njemačkog porijekla prodaje se za oko €8-10 po kilogramu, slično ako ne i nešto niže od onog za šta se prodaju bosanskohercegovački proizvodu na svom, domaćem tržištu. Konkurencija s njemačkim stolnim medom nije ekonomski održiva za proizvođače iz BiH kad je u pitanju cijena ali i zahtjevi za količinama potrebnim za ovo tržište. Domaće posebne vrste meda kao što su vrijesak, jela i šumski med, prodaju se za €16-20 po kilogramu. Neke vrste meda imaju i veće cijene, kao što su to recimo med od vrijeska i bijele jele (oko €20/kg), češće


lokalne vrste kao što je med od bagrema prodaju se po nižim cijenama od €13/kg. Uvezene, posebne vrste meda iz evropskih zemalja (unutar i izvan EU) prodaju se za približno €16/kg. Sudeći po takvim cijenama, upitno je da li bi proizvodi iz BiH bili konkurentni, čak i ako bi mogli održati potreban nivo snabdijevanja. Čini se da se posebne vrste meda s „bio“ (organskom) etiketom ne prodaju po značajnoj premijskoj cijeni kada se uporede sa svojom ne-organskom konkurencijom; glavna odrednica za veće cijene po kg meda proizlazi iz posebnog porijekla proizvoda (npr. Schwartzwald) ili iz vrste monoflornog meda (med od vrijeska i jele je skuplji: €20-22/kg).

Švedska Švedsko tržište u posljednjih 10 godina postalo je otvorenije za uvoz, i nivoi potrošnje uvezenog meda nadmašili su potrošnju domaćih proizvoda u 2001. godini10. Proizvodnja švedskog meda je skromna, čak i kada se uporedi s BiH (2.300 tone u 2010. godini, smanjenje sa 3.500 tone iz 2008. godine)11. Izvoz švedskog meda je vrlo mali jer se većina konzumira na domaćem tržištu. Međutim, tokom posljednjih godina uvoz se povećao s 2.798 tona iz 2008. godine na 3.604 tone 2009. godine. Kao u BiH, domaći med se prodaje po većim cijenama od uvoznog. Godišnja potrošnja meda po stanovniku je u prosjeku po EU standardima (pogledati prikaz 5) 662gr/godišnje (2007). Cijene na švedskom tržištu izgledaju uporedive s onim u drugim EU zemljama. Domaći med (uglavnom poliflorni, kristalizirani) prodavat će se za €10/kg ako se prodaje u staklenkama od 700gr, ali za €13/kg ako se prodaje u manjim staklenkama od 350 gr. Uvezeni med iz zemalja koji su veliki proizvođači, kao što je Argentina, prodaje se za €7-8/kg, uglavnom u bocama za istiskivanje, i uglavnom med od bagrema. Za jedno takvo tržište i takve cijene, bosanskohercegovački izvoznici meda ne mogu proizvesti dovoljne količine da bi bili konkurentni. Također, ne postoje poticaji za izvoz na takvo tržište u slučaju da se proizvodnja može prodati za istu cijenu na domaćem tržištu ili čak na neformalnom tržištu. Ako je označen sa „ekološki“ ili „Fair Trade“, uvezeni polriflorni med različitog porijekla diktirat će cijenu od oko €13/kg, ako se prodaje u većim pakovanjima (obično od 700 gr.), što je upitno profitabilno za konkurenciju sa bosanskohercegovačkim proizvođačima zbog troškova izvoza. Monoflorni med ili med iz verificirane regije ili porijekla prodaje se za približno €16/kg na švedskom tržištu. Međutim, istinski izgledi za izvoz meda iz BiH se javljaju ukoliko se razmatra prodaja u specijaliziranim prodavnicama. Specijalizirane prodavnice za poklone i luksuzne robe prodavat će uvezeni monoflorni med, s etiketom „ekološki“ (organski), koji se prodaje u staklenkama od 250 gr., i za €22/kg za med od bagrema, €20/kg za med od kestena, ili čak €60/kg u ekstremnim slučajevima (za med od lavande koji se prodaje u malim pakovanjima od 125 gr.). Pakovanje za sve ove proizvode je uporedivo sa standardima koji su uočeni kod proizvođača u BiH. Po ovim cijenama, čak i sa tarifom od 17.3% na izvoz proizvoda animalnog porijekla u EU, i premijom koju zahtijevaju maloprodajni trgovci i/ili izvoznici, moglo bi biti korisno za proizvođače iz BiH da izvoze na švedska tržišta, koja sve više postaju ovisna o uvozu, da bi zadovoljili svoju nacionalnu potražnju. Pored toga, moguće je da bi bosanskohercegovačka dijaspora u Švedskoj činila značajnu tržišnu nišu.

Održivost izvoza na osnovu cijene

Na osnovu tržišta i cijena analiziranih u gornjem tekstu, možemo zaključiti da postoji potražnja za proizvođačima meda iz BiH na tržištima EU, po različitim cijenama. U pogledu poliflornog meda koji se naveliko konzumira, čini se da cijene u maloprodaji ne idu u prilog izvozu livadskog meda iz BiH. Prvo, količine za izvoz bile bi nedovoljne, a i zasićenje na tržištima široke

10

Rapport om honungsmarknaden, 2008, Jordbruksverket 11

FaoStat (2012)


potrošnje za tu vrstu meda već postoji. Kad je u pitanju cijena, čini se da se poliflorni med na EU tržištima prodaje za €10-15/kg. Da bi profitne marže za bosanskohercegovačke proizvođače i prerađivače bile veće nego ako bi svoj med prodavali na domaćem tržištu, med bi trebalo otkupljivati od proizvođača za najmanje €7/kg, u prosjeku (pogledati analizu lokalne proizvodnje i tržišta u gornjem tekstu). Kada se posmatraju faktori marži koje je procijenio CBI (pogledati analizu „uvoznika“ u gornjem tekstu) maloprodajni trgovci iz EU kupovali bi poliflorni med od veletrgovaca za približno €10-12/kg. To ne ostavlja značajne profitne marže za trgovce u maloprodaji. Shodno tome, potencijal za izvoz varijanti poliflornog meda iz BiH je vrlo slab. Čini se da je bolja situacija ako se razmatra monoflorni med kojeg proizvodi BiH (vrijesak, kadulja, bagrem, kesten) i njihove maloprodajne cijene na tržištima EU (oko €20/kg u prosjeku). S primjenom marži (tarife od 17.3%, uvozne dažbine, pakovanje, itd.), veletrgovci bi bosanskohercegovački monoflorni med koji se otkupljuje od prerađivača za €7/kg prodavali specijaliziranim prodavnicama u maloprodaji za približno €10-12/kg, ostavljajući trgovcima u maloprodaji mogućnost da ostvare oko 60-100% profita i prerađivačima u BiH maržu od €2-3/kg, oviseći o prinosu. Po takvim stopama, bosanskohercegovački proizvodi od meda su vrlo konkurentni u pogledu cijene u poređenju s alternativama. Ako se može vjerovati procjenama CBI-a i prodajnim maržama maloprodajnih trgovaca koje iznose u prosjeku od 30%, tada je uvoz monoflornog meda iz BiH profitabilan poslovni pothvat. Profitne marže za trgovce u maloprodaji i privlačnost bosanskohercegovačkih proizvoda bi se povećali u slučaju posjedovanja organskog certifikata za med, jer postoji premijska cijena za organski med (CBI procjenjuje oko 10-20%) na EU tržištima. Ovo naravno ovisi o prinosu, podneblju i ekonomskoj situaciji potrošača u EU.

IZVOZNE STRATEGIJE Potrebno je imati posebnu strategiju da bi bosanskohercegovački proizvođači mogli stupiti na tržište EU. Diversifikacija proizvoda vjerovatno nije dobar pristup, budući da bi to zahtijevalo visok nivo ulaganja kojeg potencijalni izvoznici iz BiH ne posjeduju. Također je teško postići diversifikaciju proizvoda od meda, osim ako bi se u med dodali orasi i voće što već rade kompanije kao što je Herzeg Med. Nejasno je da li ovakav med ima potencijal za plasman na EU tržištima. Ostale strategije bi uključile „penetraciju na tržište“ na osnovu nuđenja konkurentnih cijena za postojeće kupce. Ili, da se u otkup i prodaju uključe kupci koji nisu trenutno zaokupljeni proizvodima od meda, već drugim uvezenim prehrambenim proizvodima. Izvještaj kojeg je objavio CBI sugerira da je najbolji pristup razmatrati specijalne sastojke meda12 kao što je to recimo monoflorni med. Imajući u vidu vrlo niske marže koje traže prerađivači i proizvođači, konkurentnost cijena može se pokazati kao glavna prednost bosanskohercegovačkog meda na tržištima EU. Druga tačka na koju bi se trebalo fokusirati pri izvozu meda bili bi veći uvoznici koji se fokusiraju na otkup organskih ili Fair Trade proizvoda. Kako se po svemu čini, etiketa Fair Trade nije od velikog značaja za bosanskohercegovačke proizvođače; više se radi na tome da se proizvodi od meda i med organski certificiraju, najčešće putem Organske kontrole a često i ostalih međunarodnih certifikacijskih tijela koja su prisutna u BiH. Shodno tome, kontakt s većim uvoznicima organskih proizvoda na ciljanim tržištima potencijalno bi predstavljao održiv put ka tržištima EU. Ovo je od posebnog značaja, budući da će se organski med s organskom etiketom generalno prodavati za veću cijenu. Kad govorimo o promociji, ovi uvozni „posrednici“ mogu služiti da „poguraju“ proizvode iz BiH na novo tržište, promovirajući i prodajući ih ispred drugih konkurentnih proizvoda. Glavna prednost naše proizvodnj

12

CBI Izvještaj: Strategija proizvoda za prehrambene sastojke- Product Strategy for Food Ingredients (2011)


u ovom sektoru je u niskim troškovima rada, relativno niskoj cijeni meda na veliko (prema EU standardima) i visoko-kvalitetnom prirodnom proizvodu. Ukoliko bi se dalje certificirali, proizvodi od meda iz BiH također bi mogli imati pogodnosti prilikom pristupanja specijaliziranim maloprodajnim centrima u inostranstvu. Organski proizvodi imaju sve veći trend na tržištima EU i izvozit će se s većom lakoćom. Proizvodi s etiketom „Fair Trade“ ne prodaju su nužno po većim cijenama, ali su u trendu, i certifikacija Fair Trade mogla bi pomoći stvaranju tržišne niše za med iz BiH. Također postoji manje žestoka konkurencija među proizvodima s etiketom Fair Trade, u poređenju sa, na primjer, organskim varijantama. Glavni izazov za certifikaciju Fair Trade za med iz BiH je da FLO, organizacija koja je zadužena za dodjeljivanje etiketa, priznaje samo organizirana udruženja pčelara, što bi moglo biti problematično za mnoge nezavisne proizvođače ili neformalne grupe. Proizvođači koji su bili pioniri za dobivanje certifikata o zaštiti regionalnog porijekla meda naišli su na velike poteškoće zbog kompleksne legislative koja se odnosi na ove atribucije. Također se može pojmiti da bi se etiketa „regionalnog porijekla“ mogla pokazat kao prilično irelevantna za potrošača iz EU, koji, najvjerovatnije, nisu upoznati s regijama u BiH i njihovoj važnosti za kvalitetu određenih vrsta meda. Pored toga, ako se pokuša stupiti na francusko tržište na primjer, takvi brendovi bi se suočili s konkurencijom mnogo poznatijih lokalnih alternativa. Možda postoji pogodnost koja bi se postigla u egzotičnoj prirodi „bosanskohercegovačkog meda“, ali na zrelim potrošačkim tržištima nije vjerovatno da će sam naziv porijekla stvoriti dovoljnu prednost u smislu profita ili marketinga. Dugoročno, verificiran naziv bi mogao pomoći u kreiranju brenda za med iz BiH uprkos tome što se neće odmah generirati profit. Drugi metod za pristup tržišnim nišama bio bi naglasak na zdravstvenim pogodnostima i prirodnom porijeklu proizvoda, mimo organske certifikacije. Tako dodane prednosti i karakteristike, ako se adekvatno naglase, mogle bi dovesti do toga da med ima veću dopadljivost među određenom ciljnom grupom potrošača. Zdravstvene pogodnosti meda nisu univerzalno priznate, ali marketing koji se zasniva na njegovoj tradicionalnoj ljekovitoj upotrebi mogao bi se koristi da se zaobiđe ovaj problem, jer je protivno zakonima EU da se prehrambenom proizvodu pripisuju zdravstvena svojstva bez odobrenja. Bosanskohercegovački med ima prednost jer je visoke kvalitete i mogao bi postići značajnu premijsku cijenu ako se adekvatno reklamira. Na tržištu meda može postojati značajna razlika u cijeni, oviseći o kvaliteti proizvoda. Glavni problem se odnosi na nedostatak adekvatne certifikacije za kvalitetu meda koji se proizvodi, obzirom da BiH još uvijek nema akreditiranih ili adekvatno opremljenih laboratorija za takve vrste analiza. Da bi se bosanskohercegovački med etablirao kao kvalitetan proizvod, neophodno je imati adekvatnu, detaljnu analizu njegovog kvaliteta (sadržaj šećera, vode, kiselina, rezidua i polena). Takva analiza bi se zatim mogla koristiti kao neki oblik zaštitnog znaka ili brendiranja za bosanskohercegovački med. Takav oblik brendiranja vjerovanto neće generirati veće profite u kratkoročnom periodu, ali je od esencijalnog značaja za dugoročno kreiranje imidža proizvoda i sticanje povjerenja kod kupaca u stabilan kvalitet proizvoda. U svrhu promocije, direktno slanje uzoraka i analiza kvalitete specijaliziranim maloprodajnim trgovcima u inostranstvu uspostavilo bi bolji odnos između proizvođača/prerađivača i potrošača, čime bi se potaknuo interes za novim proizvodom, te bi se na taj način stvorila potražnja koja bi „povukla“ bosanskohercegovačke proizvode kroz tržišne kanale, smanjujući barem dio transportnih troškova.

ZAVRŠNE NAPOMENE Proizvodnja meda u BiH nije dovoljno razvijena. Mnogi proizvođači meda nisu registrirani ili dovoljno veliki da bi mogli poslovati na principima ekonomije obima, a to povećava njihove troškove proizvodnje. Niska proizvodnja meda nije dovoljna da zadovolji lokalno tržište, a u kombinaciji s visokim cijenama čini BiH neto uvoznikom prirodnog meda.


Izvozni potencijal bosanskohercegovačkog meda leži u prerađivačkim firmama kao što su ApiMed, Medicom, Herceg med itd., jer one:

1) Proizvode visoko-kvalitetne proizvode koji su u potražnji na EU tržištima (monoflorne specijalizirane vrste meda)

2) Investiraju u pakovanje i brendiranje svojih proizvoda 3) Imaju kapacitet da dalje investiraju za certifikaciju (posebno organsku) 4) Streme vertikalnoj kontroli proizvodnje 5) Aktivno se usmjeravaju na strana tržišta i već su bile u kontaktu s uvoznim firmama 6) Implementiraju sisteme kontrole da bi bile spremne za pristupanje Bosne i Hercegovine Trećim

zemljama (HACCP na primjer) 7) Uprkos visokim troškovima, ove firme i dalje proizvode med po konkurentnim cijenama za tržišne

niše u EU, što čini izvoz potencijalno unosnim pothvatom s većim profitnim maržama nego što je to prilikom prodaje na lokalnom tržištu

Glavna barijera za izvoz meda iz BiH leži u činjenici da zemlja, pored ostalog, nema akreditirani Nacionalni plan za monitoring rezidua u medu. Zbog toga, BiH ne može biti dodana na listu Trećih zemalja, što se je glavni preduslov za uklanjanje barijera za izvoz proizvoda animalnog porijekla u EU. Privremeno rješenje bi možda moglo biti u korištenju laboratorija iz susjednih zemalja koje su akreditirane. Ovo će možda povećati troškove, ali bi moglo riješiti problem kratkoročno. Vrste meda koje imaju najveći potencijal za izvoz u EU su monoflorne vrste. Što se tiče specijaliziranih vrsta monoflornog meda, njihov izvoz bi varirao u skladu s preferencama potrošača u konkretnoj zemlji EU na koju se usmjeravaju. Čini se da je bagrem univerzalno popularan, dok su jači okusi kao što su šumski (jela) i cvijet kestena popularniji u zemljama kao što je Njemačka ili UK. Med od kadulje i vrijeska također su popularni na ovim tržištima. Govoreći o ovome, postoje prilike za sve vrste meda da se etabliraju na tržišnim nišama, na primjer, u Švedskoj ili Belgiji, jer potrošači tamo uvijek imaju sklonost ka konzumiranju „egzotičnih“ vrsta meda, čak i ako je to u manjoj mjeri nego za ekvivalente u UK i Njemačkoj. Švedska, koja je manje pogođena sadašnjom ekonomskom krizom, i čiji stanovnici, potencijalni potrošači meda, neće iskusiti značajno smanjenje dohotka, najvjerovatnije neće smanjiti potražnju za specijaliziranim ili ekskluzivnim proizvodima. Poliflorne vrste meda su konkurentnog kvaliteta, ali im nedostaje konkurentnost u pogledu količine i cijene da bi uspješno stupile na tržišta EU. Izuzetak bi, eventualno, bio ako bi poliflorni proizvod bio označen organskom etiketom, ali bi i tada konkurencija s lokalnim i etabliranim brednovima bila žestoka. Ipak, najvažnija kvalifikacija koja je potrebna za uspješan izvoz meda iz BiH je kvalifikacija kvalitete. Međunarodno tržište meda je iskusilo nekoliko primjera mutnih shema „pranja meda“ gdje su porijekla „monoflornih“ medova bila lažirana. Da bi BiH stekla povjerenje na tržištima EU, njena visoka kvaliteta mora biti stabilna, certificirana i reklamirana. Organsko etiketiranje također bi bilo korisno za proizvođače meda iz BiH. Niska gustoća stanovništva omogućila bi da se znatan dio proizvodnje meda dešava na sigurnoj udaljenosti od kontaminanata. Troškovi certifikacije bi se brzo povratili, budući da većina tržišta EU pokazuje trendove povećane potražnje za organskim proizvodima, dok se prodaju za nezanemarivu premijsku cijenu. S druge strane Fair Trade pokazuje se kao malo problematičan za BiH proizvođače. Takva certifikacija suočena je se s problemom jer FLO certificira samo velike, formalno organizirane grupe proizvođača. Iako je ovo moguće prevazići, to bi zahtijevalo više napora nego, na primjer, prelazak na organsko pčelarstvo. Komplikovana struktura vlasti i institucija u BiH usložnjava ovaj proces više nego što je potrebno. Pored toga, čini se da Fair Trade proizvodi ne dostižu visoku premijsku cijenu kao organski proizvodi. Međutim, prednosti ovoga su u manje konkurentnoj prirodi tržišta za Fair Trade proizvode. Takva certifikacija također bi mogla biti korisna za etabliranje meda iz BiH na tržištima EU tako što bi ga izdvojila stvarajući brend.


Izgleda da je, ipak, najjednostavniji i najjeftiniji način za izvoz meda ukoliko se odvija putem uvoznih firmi koje su specijalizirane za med ili organske ili Fair Trade proizvode. Med je, generalno, „besplatan za ukrcavanje -FOB“ prilikom otpremanja. Stoga uvoznici snose troškove transporta, pakovanja i veleprodaje. Profitne marže za prerađivače iz BiH mogu biti samo blago veće nego za prodaju na lokalnom tržištu, ali se ovdje uočava poboljšanje. Međutim, gledano dugoročno, onda kada se uspostave tržišne niše, s tržišnim vezama i mrežama, direktniji izvoz će biti povoljan i znatno bi povećao profitne marže.

mogucnosti za izvoz meda u eu (1)

Documents