Modul: Zaštita od bolesti i štetnika

u voćarstvu – dio zaštita od bolesti• Cvjetković, B. (2010.): Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze.

Sveučilište u Zagrebu. Agronomski fakultet, 1-534.

• Jurković, D., Ćosić, J. (2003.): Zaštita vinograda i voćnjaka od

uzročnika bolesti. Veleučilište u Požegi. Skripta, 1-83.

• Kišpatić, J (1992.): Bolesti voćaka i vinove loze. Sveučilište u

Zagrebu. Agronomski fakultet, 1-292.

• Ćosić, J., Jurković, D., Vrandečić, K. (2006.): Praktikum iz

fitopatologije. www.pfos.hr

PROGNOZA POJAVE BILJNIH BOLESTI

• Predvidjeti vrijeme pojave i moguću jačinu neke bolesti može biti presudno za uspjeh kontrole bolesti te prije svega ekonomski učinak, određene proizvodnje.

• Svrha je prognoze da spriječi epidemiju bolesti (osobito onih koje se mogu suzbijati fungicidima) pravovremenim informacijama o početku, razvoju i jačini napada.

• Prognoza je osobito bitna za bolesti koje jako variraju u intenzitetu napada.

• Kod bolesti koje se redovito javljaju prognoza ima zadatak da odredi rokove i razmake tretiranja.

• Glavni zadatak prognoze je utvrditi rizik od pojave bolesti ili

mogućnost da će se intenzitet bolesti povećati (Campbell and

Madden 1990).

• Što definira uspješan prognozni model? Campbell and Madden (1990) izdvajaju:

• pouzdanost (korištenje podataka o biologiji patogena i okolišnim čimbenicima)

• jednostavnost

• važnost bolesti (bolest je važna za određenu kulturu, ali se rijetko javlja tako da potreba za tretiranjem nije dana)

• Korisnost (prognostički model treba primijeniti kada bolest i / ili patogen može biti otkriven pouzdano )

• dostupnost (potrebne informacije o čimbenicima za nastanak bolesti (trokut) bi trebale biti raspoložive)

• višenamjenski primjenjivost (praćenje i donošenje odluka za više bolesti i štetnika treba biti na raspolaganju)

• isplativosti (prognostički sustav bi trebao biti pristupačne cijene u odnosu na ostale mjere zaštite koje se poduzimaju)

• Prognoza je osobito bitna u voćarstvu zbog smanjenja broja

prskanja.

• Za prognozu potrebno je poznavati:

– biologiju parazita: koje spore parazit stvara, kojim sporama se

širi u vegetaciji, a koje omogućuju održavanje pod nepovoljnim

uvjetima, kada nastaju infekcije, kroz koje organe dolazi do

zaraze, koji su minimalni, a koji optimalni uvjeti za razvoj

parazita (za sporulaciju, infekciju, klijanje konidija) i dr.

– uvjete pod kojima nastaju zaraze

• Treba pratiti (i bilježiti) klimatske čimbenike (temperatura - najčešće srednja dnevna temperatura, ali i druge kada to metoda zahtjeva, količina oborina, relativna vlažnost zraka, rosa, trajanje sijanja sunca, jačina i smjer kretanja zračnih struja i dr.).

• Poznavanje jačine zaraženosti ili kontaminacije sjemena, lukovica, gomolja...

• kontinuirani obilasci i pregledi nasada ili polja (konfiguracija terena, mikroklima)

• poznavanja osjetljivosti sorata ili hibrida (fenofaza razvoja biljke)

• Prognoza se nekada služi indirektnim metodama, na pr. kada su u pitanju virusne zaraze prati se pojava vektora (vektori su prenosioci virusa), najčešće su to lisne uši. Intenzitet pojave bolesti u jednoj godini ponekada može biti indikator za prognozu jačine bolesti u drugoj godini.

ANTIFUZIKLADIJSKA SLUŽBA

• Ova služba predviđa pojavu čađave krstavosti (Fusicladium

dendriticum - nespolni stadij gljive; Venturia inaequalis - spolni stadij

gljive), bolesti koja se svake godine javlja u nasadu jabuka (i

krušaka).

Venturia inaequalis

Carstvo:Fungi, Pododjel:Ascomycota, Razred: Dothideomycetes,

Red:Pleosporales, Porodica: Venturiaceae, Rod: Venturia

-uzročnik krastavosti jabuke ili fuzikladija (Fusicladium dendriticum)

- napada najčešće list i plod, a znatno rjeđe cvijet i mladice

- najvažnija i najštetnija bolest (cijeli plan zaštite jabuke ravna se prema

planu prskanja protiv krastavosti)

Na listovima se od proljeća do jeseni uočavaju maslinasto zelene pjege

i to pretežito na gornjoj strani lista (oko 1 cm).

Pjege se mogu spajati, a list je često deformiran što za posljedicu ima

slabiju asimilaciju, jaču transpiraciju i izvor zaraze za plodove.

U slučaju velikog broja pjega list se osuši i otpadne.

Pjege rijetko nalazimo na naličju što se objašnjava dlakavošću te je

otežana infekcija.

Na zarazu su osjetljiviji mladi listovi. Najjaču zarazu

nalazimo u unutrašnjosti krošnje zbog dužeg

zadržavanja visoke vlage zraka odnosno kapi vode.

Što je voćnjak bujniji i gušćeg sklopa to su razlike u

zaraženosti unutrašnjosti krošnje i rubova manje.

Gljiva nije tipični endoparazit jer hife zalaze samo subkutikularno, a ne

prodiru u epidermu i parenhim.

Rub pjega nije oštro odjeljen od zdravog dijela, nego postepeno prelazi u

nezaraženi dio plojke.

Štetnost napada na lišće očituje se u smanjenoj asimilaciji, a takovo lišće i

jače transpirira (takav gubitak vode posebice dolazi do izražaja u vrućim

ljetnim mjesecima), lišće postepeno žuti i otpada još tijekom vegetacije, i na

kraju, napadnuto lišće je izvor zaraze za plodove.

Na plodovima se takđer javljaju maslinasto-zelene pjege veličine obično

2-6 mm, ali mogu biti i veće (1-2 cm).

Pjege su površinske (hife su ograničene na subkutikularni rast).

Jako zaraženi plodovi su deformirani, sitniji i otpadaju.

Stariji plodovi, čak i ako su jače zaraženi, u pravilu ne otpadaju, već se

unutar pjege raspucavaju

Ispod zaraženog staničja dolazi do tvorbe plutastog staničja (aktivna

obrambena reakcija) koje izolira zaraženo tkivo od zdravog.

Posljedice napada plodova su:

- gubitak plodova (otpadaju, sitni su i deformirani)

- kroz pukotine ulaze drugi paraziti (Monilia)

- loša kvaliteta (niža tržišna cijena)

Napad fuzikladija na cvjetovima nije česta pojava, ali se može naći. Zaraza

se javlja na laticama i lapovima u obliku maslinasto-zelenih mrlja.

Direktnih šteta nema.

Napad na kori mladica također kod jabuka nije česta pojava. Simptomi

napada na mladicama su krastava mjesta s plitko raspucanom korom.

U tim krastama prezimi micelij, te u proljeće kraste poprimaju

maslinasto-zelenu boju zbog formiranja konidija.

Biologija

Zaraženo lišće otpada tijekom cijele vegetacije, a posebice u jesen.

Tada gljiva prelazi na saprofitski način života, a micelij prelazi iz

subkutikularnog staničja u mezofil gdje se proširi.

U proljeće se nakon spolnog razvoja javljaju periteciji s askusima i

askosporama, a vratovi plodišta pojavljuju su na licu lista u ožujku i travnju.

Askospore se oslobađaju aktivno i za to je potrebna voda (kiša). Ukoliko

nema dovoljno kiše ni dozreli periteciji neće izbaciti askospore.

Primarna zaraza - askospore ili konidije koje se razvijaju na kori mladice.

Ako askospore kliju u miceliju na listovima dolazi do perforiranja kutikule i

micelij se smjesti subkutikularno.

Nakon inkubacije nastaju mrlje, a na njima konidije, koje se šire kišom i

omogućuju sekundarnu infekciju.

Jak razvoj parazita treba očekivati

u godinama s čestim kišama u

travnju i svibnju uz relativno toplo

vrijeme.

Suzbijanje

1. kulturalne mjere (pravilan izbor tla, izbor sorata, razmak između redova,

prorjeđivanje krošnje, njega voćaka, pravilna gnojidba, suzbijanje korova)

kemijska zaštita (sumporni fungicidi - nisu najbolji, ali djeluju i na pepelnicu;

bakarni fungicidi - ne preporučuju se zbog fitotoksičnosti iako imaju dobro

djelovanje na parazita; organski fungicidi - Radocineb 0,2-0,4%, Dithane M-

45 FLO 3,5-4,5 l/ha, Topas C 0,1-0,15%, Delan 750 0,035-0,05%, Systane

0,035-0,04%, Score 250 0,013-0,015%)

• Koda nas se za prognozu koriste aparati CDA-AGRA-

Čakovec i Metos (Weiz- Austrija) bazarinai na Millsovoj tablici.

• Tijekom godina iskušane su različite metode određivanja roka za provođenje prvog prskanja. Temelj svih metoda je:

• utvrđivanje dozrelosti peritecija (to su plodišta parazita koja nastaju nakon prezimljenja zaraženog lišća iz prethodne vegetacije)

• izbacivanje i let askospora (askospore su osnovni izvor primarnih zaraza)

Za uspješno suzbijanje fuzikladija potrebno je pratiti oborinepočetak i trajanje vlaženja listatemperaturu za vrijeme vlaženja listarelativnu vlagu zrakalet spora.

Početak kiše u proljeće uvjetuje let spora, a dovoljno je već 0.2 mm kiše za pucanje askusa i let spora.

Kiša zatim uvjetuje trajanje vlažnosti lista. Može isprati i fungicide.

Relativna vlaga zraka je važna jer spora može ostati klijava bez vode duže što je viša relativna vlaga zraka. 7 sati pri 70 % r.v.z, 8 sati pri 80 % r.v.z., te duže vrijeme kod 90 % r.v.z.

Praćenje leta zimskih spora je osnovni podatak, jer one svojim klijanjem prouzrokuju primarne infekcije.

• Askospore se iz askusa oslobadaju silovito, bivaju izbačene pod

tlakom i nakon izbacivanja iz askusa prepuštene su zračnim

strujanjima. Askospore mogu uzrokovat zarazu samo pod određenim

uvjetima, tj. u određenom rasponu temperatura i u ovisnosti o

dostupnosti vode potrebne za klijanje ovih spora.

• Konidije ove gljive nastaju nakon zaraze biljnih organa raznose se po

nasadu uglavnom vodom (kišnim kapima).

• Inkubacijska krivulja po Millsu služi prvenstveno radi predviđanja

mogućnosti i jačine zaraze jabuke askosporama i konidijama gljive V.

inaequalis.

• Pretpostavlja se da su tijekom vegetacije u voćnjaku uvijek prisutne

konidije gljive uzročnika krastavosti.

• U nekim velikim nasadima jabuka danas su postavljeni aparati koji automatski hvataju askospore, te na temelju kompjutorskih modela i unešenih podataka sami preračunavaju elemente potrebne za određivanje roka prskanja.

• U manjim nasadima, ali i pojedinim velikim voćnjacima prognoza se radi na temelju iskustva, poznavanja biologije i ekologije parazita, te praćenju podataka o oborinama i temperaturama.

• Nakon što se utvrdi da su periteciji u otpalom lišću počeli oslobađati

askospore, na temelju kretanja dnevnih temperatura i duljine

vlaženja lista utvrđuje se rizik od zaraze.

Millsova inkubacijska krivulja

Ovom metodom ne određuje se trenutak prvih zaraza niti periodi kad

je moguće očekivati daljnje zaraze, već se samo predviđa jačina

zaraze krastavošću.

Prisutnost zrelih askospora neophodno je pratiti hvatanjem spora ili

provjerom zrelosti pseudotecija gljive. Nakon što se utvrdi da su

pseudoteciji u otpalom lišću počeli oslobađati askospore, na temelju

kretanja dnevnih temperatura i duljine vlaženja lista utvrđuje se rizik od

zaraze.

Uvjeti za zaraze mogu se prikazati grafički (krivuljom) ili tablično.

• Sa suzbijanju krastavosti jabuke kreće se nakon što je utvrđeno

oslobadanje askospora, a postoje uvjeti za zarazu.

• Nakon prvog tretiranja prate se uvjeti za daljnje zaraze te se

odlučuje o slijedecim tretiranjima.

• Millsova inkubacijska krivulja korisna je u planiranju zaštite od ove

bolesti jer pruža podatke o uvjetima pri kojima dolazi do zaraze, ali

uz to predviđa i jačinu zaraza. Na osnovi tih podataka proizvođač

može odluciti o potrebi i vremenu tretiranja, a uz to odabrati i

adekvatan fungicid prema načelima ekonomičnosti.

Average Temperature1

Wetting Period (hr)2

Incubation

Period (days)3F C

79 26 11.3 ---

77 25 8 ---

75 24 6.1 ---

73-63 23-17 6 9-10

61 16 6.1 9-10

59-57 14-15 7 12-13

55 13 8 14

54 12 8.3 14

52 11 9 15

50 10 11 16

48 9 12.2 17

46 8 13.4 17

44 7 15.4 17

43 6 18 17

40 5 21.2 ---

39 4 27.8 ---

37 3 29.6 ---

35 2 34.7 ---

34 1 40.5 ---

1Average temperature during the wetting period in Fahrenheit or Celsius2Minimum wetting period needed to achieve infection3Time in days until visible symptoms appear

Revised Mills Table

• Kraće vrijem za infekciju Infekcija askosporama ili konidijama se

može javiti u kraćem vremenu nego što je opisao Mills. To osobito

vrijedi za temperature niže od 5,5 °C. npr. Minimalno vrijeme potrebno

za infekciju na 2,7 °C je 30 sati, što je 11-18 sati manje nego što je bilo

u ranijim tablicama.

• Jednaki zahtjevi za primarnu i sekundarnu infekciju. U ranijim

tablicama se iznosi da je za infekciju s konidijama potrebno manje

vrijeme nego s askosporama. Novija istraživanja pokazuju da obje

spore trebaju podjednake uvjete.

• Samo je minimalno vrijeme vlaženja iznešeno u novoj tablici

zato što jačina infekcije ovisi o dužini vlaženja, količini inokuluma,

osjetljivosti domaćina i kultivaru.

• Za prognozu se koriste i aparati koji automatski registriraju uvjete za razvoj fuzikladija, tj. vlažnost lista i temperaturu – Biometron, Bosch, KIT, Metos, CDA Agra, Apple scab predictor – aparat prognozer fuzikladija.

• Svi aparati rade na principu Mills i Laplante krivulje. Postoje i dugoročne i kratkoročne prognoze, a služe za određivanje vremenskog razdoblja, odnosno početka povoljnih uvjeta za infekciju i razvoj bolesti, te uvjetuju preventivnu zaštitu protiv fuzikladija ploda jabuke.

Nectria galligena – rak jabuke

Carstvo:Fungi, Pododjel:Ascomycota, Razred:SordariomycetesRed:Hypocreales, Porodica: Nectriaceae, Rod:Nectria

• Raširena u svim uzgojnim područjima osim Australije (iskorijenjen u Tasmaniji i Australiji

• Utvrđena je na više od 60 vrsta drveća i grmova iz različitih rodova prevladava na komercijalnoj jabuci (Malus sylvestris) i krušci (Pyrus communis) (Langrell 2002)

• Aceraceae - Acer, Anacardiaceae - Rhus, Aquifoliaceae - Ilex, Betulaceae - Alnus, Betula, Cornaceae - Cornus,Corylaceae (Betulaceae) - Corylus, Carpinus, Fabaceae – Cercis, Castanea, Fagus, Quercus, Hippocastanaceae - Aesculus, Juglandaceae -Carya, Juglans, Lauraceae - Umbellularia, Malvaceae - Tilia, Meliaceae - Swietenia, Nyssaceae - Nyssa, Oleaceae - Fraxinus, Rosaceae - Amelanchier, Crataegus, Cydonia, Malus, Pyrus, Sorbus, Rutaceae - Citru, Salicaceae - Populus, Salix, Ulmaceae -Ulmus, Violaceae - Viola

• Simptomi različiti na izbojima i granama.

• Izboji - ulegnute smeđe pjege, dio izboja iznad odumrlog mjesta se

suši, savija.

• Na granama slične promjene, biljka stvaranjem kalusa pokušava

spriječiti širenje parazita.

• Crvenosmeđe pjege oko lisnih ožiljaka, pupa, kratkih izboja, rana

od rezidbe ili neupadljiva tamna udubljenja na mladoj stabljici

uglavnom u kasno proljeće ili rano ljeto.

• Kod mladih izboja odumire kora oko pupa, a na odumrloj kori razviju se koncentrični krugovi.

• Na starijim granama i deblu u početku neupadljive, malo smeđe pjege, u pravilu uz ožiljak, pup, izboj, ozljedu od rezidbe. Odumrli dio kore brzo zasuši i raspuca.

• Rakasta tvoreveni se povečava i postaje eliptična. Gljiva prodire u kambij i nastaje višegodišnja infekcija.

• U povoljnim uvjetima bolest brzo napreduje, parazit zalazi

dublje u koru razvijaju se tipični simptomi raka, okružen

hipertrofiranim stanicama kore. Zaraženi dio brzo odumire, a

mlada stabla propadaju.

• Hipertrofija – aktivna obrambena reakcija kojom voćka

pokušava zatvoriti ranu.

• “Zatvoreni” i “otvoreni” tip raka.

• U koliko se na voćki nalazi nekoliko rak rana javlja se

suhovrhost, a kasnije i sušenje voćke. Ponekad se biljka suši i

ranije, dok rak nije opkolio granu ili deblo.

• Mogu biti napadnuti i plodovi. U pravilu promjene nastaju

tijekom skladištenja – suha trulež u obliku tamno smeđih do

crnih pjega oko čaške ili drugdje na plodu. Ispod pjege tkivo je

mekano, a na presjeku ploda vide se smeđe pruge poput

strelica.

• Na zaraženim dijelovima nastaju žotobijeli jastučići (plodišta s konidijama) – obično tijekom ljeta.

• Crveni prištići (periteciji promjera 1-2 mm) – formiraju se tijekom cijele godine, ali uglavnom ne u prvoj godini. Za infekcije od listopada do veljače odgovoran peritecijski stadij.

periteciji

askusi

• U proljeće i rano ljeto, ružičaste ili krem reproduktivne strukture (sporodohije – nakupine konidiofora s konidijama) se formiraju na površini tkiva zaraženih prethodne godine.

• Periteciji se formiraju u kasno ljeto ili ranu jesen kod “mladih” rakastih tvorevina sa korom, u pukotinama kore ili na rubu “starog raka” kojem nedostaje kora. Oni su u početku crveni, a kasnije smeđi ili crni.

• Askospore izlaze iz peritecija za vrijeme kišnih razdoblja u proljeće i jesen. Šire se vjetrom, vodom ili alatom za obrezivanje. Na veću udaljenost šire se samo askospore.

• Konidije i askospore mogu inficirati samo ozljeđeno tkivo kore, mrtvo tkivo, ali i preko ožiljaka nakon otpadanja lišća, rana od rezidbe, tuče, niskih temperatura.

• Gljiva prezimljava kao micelij u rakastoj tvorevini ili kao periteciji (u kori).

• Prema nekim istraživanjima može uzrokovati i trulež ploda koji počinje kod čaške.

• Suzbijanje:• Indirektne mjere:

– Za sadnju voćnjaka izbjegavati mrazevim izložene položaje

– Izbjegavati prekomjernu gnojidbu dušikom

– Saditi otpornije sorte (potpuno otpornih nema)

– Ne podizati novi voćnjak blizu starog i napuštenog

• Direktne mjere:

– Pravovremeno irezivanje zaraženih mjesta, grana (uništavanje istih)

– Premazivanje istih aseptičnim voskovima

– U rasadnicima i mladim voćnjacima kod osjetljivih sorti na položajima gdje se rak često javlja moguće prksanje fungicidima (na bazi Cu, kaptana, tolifluandia ili benzimidazola) svakih 10-14 dana za vrijeme otpadanja lišća

MONILINIA FRUCTIGENA - uzročnik truleži plodova

MONILINIA LAXA - uzročnik paleži cvjetova i mladica

Carstvo:Fungi, Pododjel:Ascomycota, Razred:LeotiomycetesRed:Helotiales, Porodica: Sclerotiniaceae, Rod:Monilinia

• Monilinia izazivaju trulež plodova, a kod koštuničastog voća i sušenje mladica s cvjetovima. Na jezgričastom voću najčešće dolazi M. fructigena, a na koštuničastom M. laxa.

• Savršeni (askomikotni stadij) – Sclerotinia monilinia fructigena.

• Obje vrste rasprostranjene su u Europi, Americi, Australiji i Novom Zelandu, a M. fructigena i u Aziji i Africi.

• Plod (pokožica) prvo dobije

tamnu pjegu koja se brzo širi, a

meso ploda ispod pjege smeđi

i trune te je ubrzo zahvaćen

cijeli plod.

• Na površini ploda razviju se

žućkasti (M. fructigena)

jastučići u koncentričnim

krugovima.

• Ako se dva ploda dodiruju

trulež prelazi s jednog na

drugi.

• Zaraženi ili truli plodovi zasuše i ostanu na stablu ili padnu na tlo.

• Potpuno su protkani micelijem gljive.

• U tom obliku gljiva prezimi. To je "mumija".

• Slijedeće se godine na mumijama razviju nove generacije konidija.

• Savršeni stadij u prirodi rijedak.

• Održava se uglavnom u konidijskom

obliku.

• Formiranje konidija na mumijama

uglavnom iza cvatnje, tako da te

konidije zaražavaju samo plodove.

• Do zaraze dolazi putem rana.

• Osjetljivost jabuke se povisuje

dozrijevanjem (veći sadržaj šećera

veća osjetljivost).

• Broj sekundarnih infekcija veliki.

• Iako postoje razlike u otpornosti sorti, otpornih nema.

• Suzbijanje:

– Otežano iz nekoliko razloga

• Infekcija ide preko rana te fungicidno djelovanje

ograničeno

• Šećeri iz plodova vežu i inaktiviraju brojne

fungicide.

– Mehanička zaštita

– Indirektna (prskanje protiv krastavosti i savijača i

smanjena gnojidba mineralnim gnojivima)

• Kod koštuničastog voća (višnje, trešnje, breskve, kajsije, šljive)

Monilia laxa se javlja u dva oblika - sušenje mladica s cvjetovima i

trulež plodova.

• Monilia laxa se ponekada može naći na jezgričastom voću, a

Monilia fructigena i na plodovima koštuničastog voća.

• Sušenje mladica u cvatnji očituje se kroz naglo posmeđenje,

sušenje i propadanje tek procvalih cvjetova. Mladica se osuši. Broj

osušenih mladica može biti velik i na njima nema plodova.

• Prezimi u zaraženim polusuhim granama, na kojima u proljeće

nastaju ležišta konidija.

• Konidije obavljaju zarazu u cvatnji mladice preko cvjetnih organa.

• Ponekada može doći do zaraze dok je cvijet još zatvoren ili kada su

plodovi već zametnuti.

• Najkritičnije vrijeme je cvatnja, odnosno kišovito i prohladno vrijeme

u to vrijeme.

• Na odumrlim cvjetovima i mladicama razvija se velik broj jastučića

konidija sive boje, za razliku od žućkastih jastučića kod M.

fructigena.

• Simptomi truleži plodova jednaki su kao i kod jabuka i krušaka.

Plodovi prvo dobiju smeđu pjegu, koja se brzo širi, trune i ubrzo biva

zahvaćen cijeli plod.

Phytophthora cactorum – kružna trulež kore

Carstvo: Chromista, Pododjel: Oomycota, Razred: Oomycetes, Red: Pythiales, Porodica: Pythiaceae, Rod: Phytophthora

• Nije jako raširena, neke sorte su osobito osjetljive

• zaražava 200 vrsta iz 160 rodova uključujući jabuke, jagode, brojno drvenasto ukrasno bilje i voćke.

• Raširena u različitim područjima, najviše umjereni klimat, na slabije obrađenim tlima.

• Simptomi variraju ovisno o domaćinu: kružna trulež kore, trulež plodova, palež klijanaca, venuće..

• Simptomi:

– Odgođena cvatnja, sušenje

postranih grana, promjena

boje lista, smanjna veličina

plodova

– Na deblu (obično mjesto

nacjepljivanja) – natrula

pjega ljubičasto-seđe boje.

– Tkivo odumrlo i oštro

odijeljeno od zdravog

dijela.

– Širi se prema krošnji,

manje sa strane.

– Deblo može biti opkoljeno

u istoj godini.

• U tlu može preživjeti nekoliko godina u obliku oospora i hlamidospora (nespolana reprodukcija). Oospore kliju u micelij ili sporangije i počinju klijati kad su temperature oko 7 C, porastom temperatura povećava se brzina klijanja.

• Neki autori navode da oospore preživljavaju 1-2 godine bez domaćina, a hlamidospore stotinjak dana.

• Oospore i hlamidospore su uglavnon odgovorne za primarne infekcija, a sporangije za sekundarne.

• U starim voćnjacima moguće je u tlu naći obilje oospora.

• Zoospore se kreću u vrlo vlažnom tlu i one su glavni izvor zaraze. Tijekom zime može prezimjeti u inficiranim stablima, korovima, otplaim zaraženim plodovima.

• Pogoduju koj temperature 10- 16 C i vlažno tlo.

• Zoospore s tla, zaraženih plodova ili korova dospjevaju na koru debla.

• Za infekciju najpogodnije vrijeme između listanja do cvatnje.

• Širenju bolesti na nova stabla pogoduju teža tla i vlažna proljeća ili učestalo navodnjavanje.

• Suzbijanje:– Sadnja zdravog sadnog materiajla.

– Smanjenje inokuluma u tlu upotrebom kemijskih i bioloških pripravaka.

– Potapanje korijena zaraženih biljaka u otopinumetalaxil ili al-fosetila ili Cu hidroksid, zantno smanjenje nivoa zaraze (Jeffers, 1992).

– Natapanje tla s metalaxil plus mankozeb efikasno u ranim razvojnim fazama bolesti. Fenilamid vrlo efikasan.

– Biološka kontrola• Mogućnost korištenja Enterobacter aerogenes (Utkhede,

1987), Bacillus subtilis (Utkhede and Smith, 1991) iTrichoderma vrsta (Roiger and Jeffers, 1991).

Tranzschelia pruni spinosae – Hrđa šljive

• Domaćini su joj i kajsija, badem i breskva.

• Javlja se u svim uzgojnim područjima šljive osobito u kišnim godinama, ravničarskim krajevima uz rijeke.

• Kod jačeg napada dolazi do defolijacije, plodovi ostaju manji s manje šećera

• Moguće je da već u kolovozu biljka izgubi svo lišće. Ako nakon toga slijedi jaka zima dolazi do sušenja stabla ili grana.

Red Uredinales | Porodica Uropyxidaceae Rod Tranzschelia

• Obično se javlja početkom srpnja.

• Na listu male klorotične pjege 1-2 mm promjera, a na naličju okrugle žute nakupine – uredosorusi.

• Jače zaraženo lišće žuti i otpada.

• Plodovi su rijetko zaraženi, na njima male nakupine spora.

• Kod nekih sorata na izbojima nastaju male rak rane duguljastog oblika.

• Pred kraj ljeta umjesto uredosorusa razvijaju se crni jastučići

– teleutosorusi s teleutosporama (dvostanične lako

razdvojive).

Biologija

• Heterecijska, makrociklična hrđa.

• Teleutospore p rezime na otplaom lišću, u proljeće kliju u

četverostaničan bazid . Bazidiospore inficiraju šumarice

(Anemone).

• Spermagoniji i ecidije nastaju na šumaricama na naličju lista.

• Ecidije su smještene između spermagonija.

• Šumarice mogu biti trajno zaražene tj. gljiva prelazi u rizome –

trajni izvor zaraze.

• Ecidiospore sa šumarica vjetrom dosprjevaju na listove šlljive

i na naličju dolazi do infekcije.

• Inkubacija 7-10 ili više dana. Tijekom vegetacije mogući veći

broj uredogeneracija.

• Krajem ljeta formiraj se teleutosorusi koji prezimljavaju.

• Mogući je i drugi način prezimljenja. Uredospore u jesen

zaraze koru jednogodišnjih mladica i tu prezimi uredomicelij.

Na njemu u proljeće nastaju prve uredospore.

• Uredospore mogu prezimjeti i do 5 mjeseci i zadržati klijavost

20%. Mogu biti prenešene iz južnih krajeva.

• Šumarice nisu neophodne za održavanje.

• Kišno i toplo vrijeme u svibnju i lipnju pogoduje razvoju bolesti. Optimum za klijanje uredospora 20-23 °C.

• Suzbijanje:

– Izbor manje osjetljivih sorti

– Redoviti pregled nasada

– Kad se pojave prvi uredosorusi tretirati fungicidma svakih 10-12 dana (npr. Folpan 80 WG, Folpan 50 WP, Futura 50 WP)

Erwinia amylovora - uzročnik bakterijske paleži krušaka,

jabuka i drugih vrsta por. Rosaceae

• 1780. godine u Americi je utvrđena bolest krušaka kasnije poznata kao "bakterijska palež". Prava priroda bolesti utvrđena je 1879. godine.

• parazitira na više od 160 biljnih vrsta iz oko 30 rodova. Dobri domaćini su biljke iz porodice Rosaceae (npr. jabuka, kruška dunja, glog, vatreni grm i dr.). Najčešće dolazi na navedenim biljnim vrstama, međutim krug domaćina joj je puno širi. Najviše vrsta na kojima parazitira E. amylovora pripada rodovima: Pyrus, Malus, Cydonia, Crataegus, Cotoneaster, Pyrachantha, Amygdalus, Prunus, Sorbus, Mespilus, Amelanchier, Spirea, Rosa, Rubus, Eriobotrya itd.

• Gdje god se bakterijska palež proširila štete su bile velike.

• U Republici Hrvatskoj E. amylovora utvrđena je 1995. godine na području Osijeka.

• Stupanj zaraze bakterijskom paleži u voćnjacima SAD-a početkom 20. stoljeća kretao se 20 - 90 %.

• Velike štete pretrpjele su i Velika Britanija (naročito na jabukama na kojima su u nekim sezonama zabilježeni 100 %-tni gubici uroda zbog potpunog uništenja cvjetova) te Novi Zeland i Nizozemska.

• Nakon pojave bolesti u Republici Hrvatskoj poduzete su sve mjere propisane za karantenske bolesti. Zaražena stabla su krčena i spaljivana. U toj akciji je iskrčeno 199.432 stabla jabuka, 142.479 krušaka, 148 dunja i 152 mušmule. Bolest nije iskorijenjena unatoč uloženim naporima.

• Oboljeti mogu list, cvijet, izboj,

plod, grana, deblo, a pod

određenim uvjetima može biti

zaražen i korijen.

• na mladom lišću boja se

mijenja od rubova prema

sredini. Oni pocrne i bez sjaja

su.

• Ako zaraza nastupi preko peteljke ili izboja, promjena boje u obliku trokuta započinje na mjestu spoja peteljke i plojke i širi se na veći dio lista.

• Zaraženo lišće se uvija prema gore i osušeno visi na stablima do kraja vegetacije.

• Veoma često infekcija nastaje preko cvijeta.

• Mogu biti napadnuti pojedini cvjetovi ili čitava cvat. Oni prvo poprimaju vodenasti izgled, a potom posmeđe i naglo se osuše, pa izgledaju kao da su sprženi vatrom.

• Bakterija se kroz cvjetne peteljke brzo proširi na izboj na kojemu se također javlja promjena boje.

• Ukoliko je vrijeme vlažno i toplo na cvjetnim peteljkama i plodovima vide se kapljice bijele ili jantarne boje bakterijskog eksudata.

• Plodovi bivaju inficirani od zametanja do berbe. Tek zametnuti plodovi pocrne, osuše se, mumificiraju, ali ostaju na granama. Na zelenim plodovima uočavaju se prvo uljane pjege koje kasnije pocrne. Pred zriobu javljaju se lokalna posmeđenja, ali je to rjeđi simptom.

• Veoma karakteristični simptomi su na ljetorastima, odnosno "vodopijama". Za nekoliko dana infekcija zahvati 15-30 cm izboja koji pocrni. Vršni dio savijen je poput ručke kišobrana.

• Na kori debljih grana i na deblu mogu se uočiti uleknute, nešto tamnije površine na kojima se kora osuši i ljušti, uslijed čega se razvijaju promjene tipa rak-rana.

• Ispod kore javlja se crvenkasto smeđa boja i bakterijski eksudat koji

za vlažnog vremena izbija u vidu kapljica na površini. U početku

eksudat je bijele, zatim jantarne i na kraju smeđe boje.

• Prazit prezimljuje na rubovima rak-rana iz prethodne godine, mumificiranim plodovima bilo na stablu, bilo na tlu.

• Bakterijski eksudat s površine biljnih organa kiša i vjetar raznose omogućujući širenje parazita.

• Mravi, muhe, ose, pčele i drugi insekti na usnom ustroju i nogama prenose bakterije na sve osjetljive organe. Ozljede od tuče, mraza, vjetra, insekata, osiguravaju brojne infekcije.

• Biljke su najosjetljivije u vrijeme cvjetanja, te stoga produžena cvatnja povećava mogućnost zaraze.

• Suzbijanje:

– jedan je od najtvrdokornijih parazita protiv kojega za sada nema uspješnih mjera suzbijanja.

– Najbolji pristup je integrirana zaštita i proizvodnja.

– Danas su nam na raspolaganju isključivo preventivne mjere zaštite od bakterijske paleži.

– Sadnja otpornih sorata na bakterijsku palež jedna je od preventivnih agrotehničkih mjere zaštite jabuka.

Preventivne mehaničke mjera zaštitile odstranjivanje zaraženih izboja i to rezom 30 cm ispod prijelaza iz bolesnog u zdravo tkivo kod jabuke, odnosno 50 cm kod kruške.

– Orezane dijelove biljaka potrebno je bacati u plastične vreće ili na prikolice prekrivene plastičnom folijom.

– Pri rezidbi nakon svakog reza potrebno je dezinficirati alat, kao i rane učinjene rezidbom. Rane nastale pri rezidbi premazati 3 %-tnom otopinom pripravaka na osnovi bakra.

– Orezane dijelove nikako ne bacati na tlo i naknadno

sakupljati.

– Orezane zaražene dijelove iznijeti iz voćnjaka i

zajedno sa plastičnim vrećama i folijom spaliti.

– Sredstva za dezinfekciju alata i strojeva : etilni

alkohol (70 %), varikina (sa 12 % slobodnog klora),

Menno Florades, formaldehid (38 %) i dr.

Preventivne kemijske mjere zaštite

– primjenom pripravaka na osnovi bakra u normalnim

dozama koje koristimo za suzbijanje Venturia

inaequalis te u cvatnji primjenom manjih koncentracija

(5 – 10 puta manje nego u vegetaciji). U cvatnji je

također dozvoljena primjena sredstva na osnovi

fosetila.

Stigmina carpophylla (Clasterosporium carpophilum) –

uzročnik šupljikavosti lišća

• napada sve vrste koštićavog voća (breskva, nektarine, šljivu, trešnju, višnju, marelicu i bajam)

• Breskva - napada list, plod i mladice.

• opasna na mladicama i plodu jer plod nema nikakvu tržišnu vrijednost, a mladice se suše.

• Češće se javlja u kišnim godinama i u voćnjacima s umjetnim kišenjem.

Carstvo:Fungi, Pododjel:Ascomycota, Razred:Dothideomycetes

Red:Dothideales, Porodica:Incertae sedis, Rod: Stigmina, Vrsta:S. carpophila

• Na listovima nalazimo

okruglaste crveno-smeđe

pjege, obično obrubljene

tamnijim rubom.

• Unutrašnji dio pjege

ispada – odumrlo tkivo i

tako postaje list šupljikav.

• Kod kasnijih zaraza ne

dolazi do ispadanja

napadnute zone već

samo do nekroze.

• Uzrok ispadanja -antitoksična obrambenareakcija biljke na djelovanje patogena.

• Jače zaraženi listovi otpadaju, kod nekih sorti i prije nego su jače šupljikavi pa voćka u slučaju jačeg napada ostaje gotovo bez lišća.

• Na peteljkama nastaju izdužene pjege, posljedica sušenje lista.

• Na izbojima slične pjege kao na listu (okrugle ili eliptične). U okviru pjega tkivo ulježe i suši se. Ukoliko je zahvaćen cijeli izboj dio iznad napadnutog mjesta se suši.

• Ako se ne osuši, mnogi pupovi na proljeće ne potjeraju jer ih je gljiva oštetila. Za takva stabla je karakteristično u proljeće da izgledaju golo. Gljiva je glavni uzročnik sušenja mladica breskve.

• Grančice s pojedinačnim

pjegama podsjećaju na

oštećenja od tuče. Zbog

prodora gljive u dublja

staničja pojavljuje se smola.

• Na plodovima okruglaste crveno-smeđe pjege koje su malo

udubljene. Kod većeg broja pjega plod se deformira i izlučuju

se kapi smole.

• Gljiva prezimljuje na breskvi na slijedeće načine:

- u obliku zbijenog micelija, tzv. gema na kori grana, u

rak-ranicama u kori grančica

- u obliku konidija koje su vrlo otporne na hladnoću i

isušivanje

- zaraženo otpalo lišće

• Za vrijeme vlažna vremena, u proljeće na kori i rak-ranicama prezimjeli micelij stvara obilje konidija.

• Konidije kliju i time počinje u proljeće prva infekcija listova.

• Konidije raznosi kiša cijedeći se niz stablo, na listove gdje klična cijev vrši infekciju ili preko puči ili direktnom perforacijom epiderme.

• Posebno su zarazi izloženi mladi listovi. Stariji listovi često su potpuno otporni.

• Konidije kliju već na 2-4°C. Optimalna je temperatura za razvoj konidija 20-23°C.

• Najvažniji faktor za jači napad količina i raspored oborina.

• Inkubacija 5-14 dana, tijkom vegetacije moguć veći broj zaraza.

• Kako je kiša glavni faktor koji širi konidije unutar krošnje, to je obično jače zaražen donji dio krošnje. Čest je slučaj da su listovi na vrhu krošnje zdravi, a na donjem dijelu stabla gotovo da ih i nema.

• Lišće postaje krajem lipnja otporno na zarazu. Tada počinje zaraza kore jednogodišnjih mladica. Na lisnom ožiljku gdje je list otpao najčešće dolazi do zaraze. Gljiva prodire u koru i dovodi do odumiranja zametnutih pupova, pa takva grana u proljeće slabo cvate i prolistava.

• Gljiva se nalazi i na otpalom lišću ispod voćke, što nije previše bitno jer je glavni uzrok zaraza na voćki.

• Suzbijanje:• Rezidba zaraženih izboja tijekom zime.

• Kasna jesenska prskanja fungicidima na bazi Cu.

• Organski fungicidi 3-4 prskanja. Prvo iza cvatnje,

drugo 2-3 tjedna nakon toga i treće za tri tjedna

nakon prethodnog otprilike. Ovo je prosječno i ovisi

o padavinama kao i o godini. Nakon prolistavanja

više se ne koristi Cu jer je fitotoksičan, već

organski fungicidi – Polyram, Kaptan, Dithane,

Antracol.

• Stigmina carpophylla parazitira često i trešnju.

• Napada listove, plodove i mladice.

• Simptomi na listu i kori kao kod breskve.

• Napadnuti plodovi poslije cvatnje se suše poprimaju

tamnosmeđu, gotovo crnu boju i otpadaju. Na zelenim

plodovima nastaju svijetlo smeđe relativno velike pjege.

• Biologija i suzbijanje kao kod breskve.

• Na šljivi se se javlja najrijeđe, simptomi obično u drugom

dijelu vegetacije.

• Kod suzbijanja se koriste isti fungicid kao u zaštiti od

Tranzschelia pruni-spinose koji suzbijaju ili barem smanjuju

intenzitet zaraze. Zimska prskanja fungicidima na osnovi Cu.

Za vrijeme vegetacije fungicidi na osnovi folpeta i mankozeba.

Armillaria mellea – uzročnici truleži drveta

• Carstvo:Fungi, Pododjel: Basidiomycota, Razred: Basidiomycetes, Red: Agaricales, Porodica: Sthrophariaceae, Rod:Armillaria

Krug domaćina uključuje tisuće drvenastih biljaka, grmove, vinova loza.

• Živi kao parazit na živom staničju domaćina ili kao saprofit na odumrlim biljkama.

• Kao uzročnik truleži drveta najčešće je opisna Armillaria mellea iako najnovija istraživanja indiciraju da je trulež povezana s nekoliko blisko povezanih gljivičnih vrsta pa se koristi naziv Armillaria.

• Zaražava korijen te se iz njega širi u deblo za razliku od drugih gljiva koje uzrokuju trulež i koje ulaze u voćku putem rana ili prelomljenih grana.

Simptomi:

• korijen zaražen s A. mellea ima bijelo do žućkasto oblikovane

lepezaste micelijske površine između kore i drveta.

• Tamno semeđi do crni rizomorfij ponekada se može vidjeti na

površini korijena.

• Rizomorfij (tvorevine poput niti sastavljene od gustog spleta hifa) živi između kore i drvnog dijela korijena (debla) dovodeći do odumiranja kambija i sušenja voćke.

• Armillaria se može naći u šumama gdje producira veliki broj poput meda obojenih tjela na i oko baze odumrlog drveća. Iz tog razloga potječe ime “medena gljiva”

• Armillaria je također poznata kao “gljiva pertla" jer se mnoge vrste šire kroz tlo ili ispod kore kao rizomorfij koji nalikuje pertli.

• Širi se uz pomoć bazidiospora koje kolononiziraju panjeve. Kolonizirano tkivo panja služi kao hrana i osnova za širenje do korijena drugog drveća (od manje važnosti u širenju ove gljive).

• Kod nekih Armillaria vrsta širi se micelijem od korijena do korijena.

• U mnogim slučejevima rizomorfij raste preko korijena, unutar kore mrtvog drveća, širi se po nekoliko metara od baze formirajući mrežu rizomorfija koji kod agresivnijih vrsta može napasti drveće ili kod manje patogenih napasti domaćina koji je oslabljen usljed drugih čimbenika.

• Rizomorfij raste puno brže nego uobičajene hife gljive (19 mm

dnevno u laboratorijskim uvjetima) i unutar njega se hrana

translocira od izvora hrane (npr. panj) do vrha po nekoliko metara.

Vrh rizomorfija ima dovoljan “zarazni potencijal” da prodre u koru

korijena i progresivno uništi struktrno korijensko tkivo.

• Genetički potpuno iste kolonije rizomorfija su nađene da prekrivaju

površunu od nekoliko nogometnih igrališta.

Suzbijanje:

• Preživljava na odumrlom korijenju.

• Izbjegavati podizanje novih nasada na području gdje je poznato da je patogen bio prisutan.

• Nakon krčenja starog nasada poželjno 2-3 godine uzgajati ratarske kulture(okopavine, lucerna) jer u tom vremenu ostatci korijena istrunu.

• Održavati dobro zdravstveno stanje nasada.

• Kulturalne mjere:

– Kod zaraženih stabala izlaganje korijenove krune i gornjeg dijela korijena može usporiti razvoj gljive.

– U proljeće, uklanjanje tla od oko baze od stabla do dubine od 9 do 12 inča. Ostavite trup izložen do kraja vegetacije. Tijekom proljeća, ljeta i jeseni, držati gornji dio korijena i krune suhim.

• Kemijske mjere:– Fumigacija tla krajem ljeta do početka jeseni. Prije fumigacije

ukloniti sve zaraženo drveće, panjeve i što veći dio korijenovog sustava. Zaražene dijelove spaliti.