milan mladenovic od luzice - opsesionizam
DESCRIPTION
Milan Mladenović od Lužice - OPSESIONIZAMFilosofski eseji i drugi književni obliciIzdavač: "Centar slobodarskih delatnosti", Kragujevac, 2010.216 strana. Ilustracije. 24 cm. Tvrdi povez. Ćirilica. Srpski.Urednik: Đorđe SavićRecenzenti: Dr Milan Brdar, dr Želimir VukašinovićPriređivač: Krile Belić JastrebićLikovna oprema: Ivan TanićISBN 978-86-87863-11-8TRANSCRIPT
RE^ PRIRE\IVA^A
Me|u koricama ove kwige prvi put su sabrani tekstovi
~ije je pisawe wihov autor zapo~eo pre vi{e od ~etrdeset godi-
na (1967), a dovr{io sedam godina kasnije, tokom svog gimnazij -
skog i studentskog {kolovawa.
Predgovornik i prvi tuma~ filosofije opsesionizma dr
@elimir Vuka{inovi}, sada profesor filosofije na Filolo{kom
fakultetu u Beogradu, napisao je svoj predgovor jo{ pre sedam godina,
tek po{to se vratio sa doktorata i kratke univerzitetske profesure
u Melburnu. Tada je ovom prire|iva~u i predlo`io svrstavawe posto-
je}e gra|e na na~in na koji je ona raspore|ena u ovoj kwizi.
Wenom objavqivawu ispre~ile su se, me|utim, broj ne
spoqa{we i li~ne neprilike samog autora, ali i nedoumice oko
celokupne koncepcije objavqivawa wegovog zama{nog i razno rodnog
opusa. Ko zna dokle bi sprega te dve ometaju}e okolnosti
osuje}ivala izlazak Opsesionizma na svetlo dana, da se nisu poja -
vili filosof, pesnik i izdava~ \or|e Savi}, veliki po{tovalac
li~nosti i dela Milana Mladenovi}a, i wegov kragujeva~ki "Centar
slobodarskih delatnosti", zahvaquju}i kojima ova kwiga, evo, izlazi
pred sud nara{taja.
Uprkos tome, ostaje `al da je van doma{aja javnosti ostalo
tada bri`qivo pripremano Petokwi`je pod zajed ni~kim nazivom
Opsesija Ivice Ponora, koje je, prema Vuka{inovi}evoj zamisli,
osim Opsesi onizma, sadr`avalo i Mladenovi}ev pesni~ki opus
opse si onizma pod nazivom Beskon, zatim kwigu prozno-poetskih mapa
sa wegovih putovawa Du{e gradova, pa izbor eseji sti~kih i
kriti~kih radova pod nazivom Opsene filosofije, najzad i wegov
dnevnik Opsenarijum - Kwiga pre`ivqavawa, prerastao u "neho -
ti~an" filosofski roman. Ostaje nada da }e se i ta celokupna
zamisao uskoro ostvariti.
Prire|iva~ je tekstove propratio opse`nim bele{kama, sa
uverewem da }e one doprineti wihovom boqem razumevawu. A u
nameri da ~itaocu {to pre omogu}i pristup glavnini kwige, preba-
cio je na wen kraj zna~ajna razja{wewa i uputstva kojima bi ina~e
mesto bilo ovde. ^itaocu ve}e rado znalosti preporu~ujemo da na ta
7
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:56 AM Page 7
razja{wewa obrati pa`wu pre no {to se upusti u filosofiju opse-
sionizma. Izme|u ostalog, ona }e osvetliti status zagonetonog
"Ivice Ponora" kojem autor pripisuje koautorstvo svoga dela, ali i
mesto i zna~aj "opsesionisti~ke faze" u celokupnom bogatom i
raznorodnom opusu Milana Mladenovi}a od Lu`ice.
^itaocu tako|e preporu~ujemo prethodno upoznavawe sa
biografijom osniva~a opsesionizma koja }e objasniti za{to je
tako sna`an duhovni pokret sedamdesetih go dina pro{log veka
morao da sa~eka pola stole}a na svoje mesto pod suncem.
Ostaje da se osvrnemo i na nekoliko okolnosti koje su
obele`ile ovaj prire|iva~ki rad.
Najpre, kao obrazovan jezi~ki mnogoznalac, Mlade no vi} je
svoje navode iz drugih jezika u izvornom rukopisu ispisivao u ori -
ginalu. Prire|iva~ ih je ispo{tovao svuda gde su oni pisani lati-
ni~nim pismom, ali ih je ozna~avao kosim }iri li~nim slovima svaki
put kada su navo|eni (staro)gr~kim pismenima. Uostalom, sli~an je
slu~aj bio i u periodici u kojoj su ti tekstovi objavqivani.
Drugo, prire|iva~ se u najve}oj mogu}oj meri trudio da
zadr`i sve leksi~ke i ortografske osobenosti izvornih tekstova i
rukopisa. Ipak, odlu~io se da od te nakane mestimi~no odustane,
po{tuju}i {to potowe rukopisne, {to aktuelne autorove sugestije,
najpre preimenovawem "bitka" u Su{to(st), zatim doslednim ujed-
na~avawem upotrebe velikih slova, najzad i zamenom nekih tada
nehajno kori{}enih tu|ica.
Tre}e, za ovu priliku izostavili smo svako komentari-
sawe "Nagove{tajnih pisama" i odlomaka iz Opsenarijuma, sma-
traju}i da oni sami sobom dovoqno svedo~e ve} zaokru`enoj
opsewsionisti~koj misli, ali i da je o wima bilo dovoqno re~i
u prethodnim bele{kama.
Najzad, u pomenutim bele{kama, prire|iva~ je nastojao da
o`ivi atmosferu i li~nosti zahvaquju}i kojima je uop{te bilo
mogu}e da u Srbiji, na srpskom jeziku, na stane jedan nov kwi`evni
i filosofski pravac univerzalnog doma{aja kakav je opsesi -
onizam, kojeg je dr @elimir Vuka{inovi}, u predgovoru za ovu
kwigu, smelo ozna~io (dodu{e ne sasvim eksplicitno) kao naj -
zna~ajniji filosofski iskorak posle egzistencijalizma.
Da li je to zaista tako, neka prosude ~itaoci, ali i vre-
mena koja dolaze.
8
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:56 AM Page 8
OPSESIONIZAM
MILANA MLADENOVI]A
- O VE^NO-IZOSTAJU]OJ HOMOLOGIJI
ILI PROHOD KA POLIFONIJI MI[QEWA -
Beograd, septembar, 2003. g.
Pred nama je Opsesionizam...
Misao Milana Mladenovi}a od Lu`ice, artikulisana u
wegovim mladim godinama, od tre}eg razreda gimnazije do
zavr{etka studija filosofije, ovim delom nezadr`ivo pada i u
na{e vreme. Odelotvorivan ~itave ~etiri i po decenije (ne,
dakle, samo rano iskazanim teorijskim stavovima nego i daqim
`ivotom osniva~a opsesionizma), neminovniji od svih prepreka,
besciqan i neokori{ten, usud Ivice Ponora, opstaje tamo gde je
najte`e: gde je pro-padawe, ta gravitacija Praznine, raskriveno
u samoj sr`i egzistencije. Pro-padawe treba razumevati kao
putawu pri-zemqewa duha, kao horizont zavi~ajnosti jezika, ali
i kao qudski put stvarala~kog samoprevazila`ewa.
Branko Miqkovi}, Milan Mladenovi} i Milan Lali} su
stvaraoci koji su imali i potencijala i hrabrosti prodreti u
logiku paradoksa, u polifoniju Bivstvovawa. Ovaj prodor, ovaj
po-kret, za na{u je tradiciju vitalan. Ono {to je za~eto
Heraklitovim ponirawem u stalno kretawe, potom nastavqeno
Sofokleovim "nadapolonskim" pevawem, te [ekspirovim "egzis-
tencijalnim pitawem", Helderlinovim propevalim mi{qewem i
Ni~eovim dionizijama, Kamijevim Apsurdom, ~ak Sartrovim
egzistencijalizmom, kao i Hajdegerovom heremeneutikom
Bivstvovawa, a danas se kotvi u revitalizaciji filosofije
Drugog, nalazi mesto, jo{ uvek neovladano, u (na{em) po-kretu
ka Praznom. Neome|ivost duha, ve~no vra}awe Pitawa, ovako
de monstrira na~in bivstvovawa same egzistencije. Filosofija
se time kre}e ka svojoj su{tini: filosofirawu. Tamo, izvan
"slike sveta", s one strane svake konstrukcije, u Praznom,
mi{qewe se osloba|a kao na{e iskonsko o-se}awe Izvori{ta.
11
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:56 AM Page 11
Ovo o-se}awe, jer je (odve}) Tu, mo`e biti obelodaweno jedino
kao pro-izvo|ewe, kao stvarawe u smislu razotkrivawa –
poiesis, kao pevawe. Otuda, iz zavi~ajnosti jezika, predawem
korena, obra}a nam se filosofija opsesionizma Milana
Mladenovi}a od Lu`ice.
Opsesionizam je pokret koji se za~iwe u Beogradu izme|u
1966. i 1968. godine. Vezuje se za pojavu autora iz Devete
(novo)beogradske gimnazije, za imena Branka Aleksi}a, Nade
Prodanovi}, Slobodana @uwi}a, Zorana Zeca, Jasmine i Biqane
Luki}, i, pre svih, Milana Mladenovi}a koji je potom otvorio
"opsesionisti~ki krug" svojim univerzitetskim kolegama: pesnicima
Milanu Lali}u, Dragiwi Uro{evi}, Bratislavu Milanovi}u, Du{ku
Novakovi}u, Mirku @ari}u, Slobodanu Zubanovi}u, Milisavu
Krsmanovi}u, Ambru Maro{evi}u, pripoveda~ima Janku Vujnovi}u,
Ranku Stojanovi}u, Radomiru Glu{cu i kwi`evnom kriti~aru Jovanu
Pej~i}u. Tokom godine 1973, u svojoj prepisci sa Milanom Lali}em,
Mladenovi} jasno ukazuje na osnovni poziv wihova delawa:
" (...) Poezija i filosofija u bitnom smislu
nikada ne napu{taju zajedni~ki izvor; i uto-
liko na{e filosofsko nastojawe ne mo`e
mimoi}i na{e poetske rezultate."
Evidentno, Mladenovi} i Lali} uvi|aju da je poezija
su{tina filosofije. Jezik kao horizont (po)javqawa
Bivstvovawa, poezijom dose`e svoju punu potenciju. Poezijom se,
dakle, prevazilazi svakodnevna "upotreba" jezika, ali i o~uvava
govor predaka. Filosofirawe je tek time omogu}eno.
1. U-put u Prazno.
Ovde nam se ukazuje osnovna smernica opsesionizma: u-
put u Prazno. Ovaj u-put, kroz nikad-do-kraja-stvoreno dolazi do
svojega tla i svoje istori~nosti. Opsesionizam je time neodvojiv
od qudskog na~ina bivstvovawa i nu`nosti delawa.
2. Opsesionizam se ti~e ~oveka i wegova vremenovawa.
Opsesionizam se tako ti~e ~ovekovog bivstvovawa u vre-
menu, ali se wime ne iscrpquje. Opsesionista, boqe re~eno
~ovek u svojemu su{tinskom odre|ewu, zati~e se u Praznom... - i
tu op-staje. Opsesionizam, ta rezonancija Praznog, ve} je,
12
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:56 AM Page 12
uvi|amo, nepodvodiv pod bilo koju antropologiju. {tavi{e, opse-
sionizam Ni{ta uzima za "objekt", ali upravo Wegovim karakterom,
dakle na~inom na koji Ni{ta jeste - na na~in ni{tewa. Prate}i
ironi~no dejstvo nihilizma, bez objekta, tako li{en svakog imper-
ativa za objektivno{}u, opsesionista prevazilazi svojom stvar-
ala~kom praksom i sebe kao subjekta. Utoliko se delo Milana
Mladenovi}a ne mo`e tretirati u konstruktivisti~kom, pa ~ak ni u
pozitivisti~kom ili formalno-akademskom maniru. Izvorno{}u
odbegao kako formalno-logi~kom zakqu~ivawu, mo}i su|ewa, tako i
analiti~koj ekspoziciji, ali pri-pao dinamici Bivstvovawa,
Mladenovi} demolira svoj “ filosofski sistem” ka stvarala~koj,
uvek samo-prevazilaze}oj, praksi. Opsesionizam ukida “ svoj
pogled” na Svet, sunovra}uje se u isti, uleva se u Tok sami, biva i
jeste po-kret. Zato opsesionizam i ne mo`e biti funkcionalizovan,
pozicionisan, sistematizovan... Istovremeno, ne sme biti ni
banalizovan. Opsesionizam je, dakle, dinamizam, put u Tok, ... opse-
sionizam je po-kret.
3. Opsesionizam kao po-kret u Praznom.
Opsesionizam, kao pokret u Praznom, reafirmi{e odnos
~oveka i Sveta. Svet prestaje biti ~ovekov projekt, neponovqiv,
uvek iznova, se samo-pojavquje u prostoru kojim se jo{ uvek nije
ovladalo. Kako ne kani konstruisati Svet, opsesionista re-
aktivi{e nikad-do-kraja-stvoreno, dakle (ono {to je) Ve~no.
Mladenovi}evim re~nikom, u rasponu Kona, u rasponu na{e
sme{tenosti od Iskona do Konca, opsesionizam nam razotkriva
predele Beskona. Opsesionizam je, u ovome domenu, est/eti~ka
ontologija.
4. Opsesionizam ne zna za krajwu svrhu, nema ciq.
Obzirom da je nekonstruktivan, opsesionizam, u smislu
ni{tewa svake dovr{enosti, svake ispuwenosti, ne zna za krajwu
svrhu, nema ciq.1 Dakle, u svojoj nekonstruktivnosti, opsesion-
izam je besciqan. Iz ove karakteristike opsesionizma pomaqa
se: a) Stvarala{tvo kao otvorenost za nekompletnost,
otvorenost za ono {to jeste, kao otvorenost za Bivstvovawe, kao
otvorenost za Ve~no, i b) Lutawe kao opsesivno bivstvovawe,
kao put-ovawe bez ciqa, vra}awe u su{tinu egzistencije, kao
prodor u smisao Bivstvovawa i Bivstvovawe samo.
13
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:56 AM Page 13
5. Qudsko bivstvovawe bez zavi~aja.
Oslobodiv{i stvarala{tvom horizont ve~nog putovawa,
Mladenovi} afirmi{e "qudsko bivstvovawe bez zavi~aja", tako
nas uvode}i u domen Slobode. Sloboda je, po Mladenovi}u,
"izvan svakog izbora, ona nije na{ odnos prema drugima, ona je
na{ odnos prema nama samima". Egzistencija se, dosledno
re~enom, kroz samo-razumevawe osloba|a. ^ovekova situacija je,
kako nam je ve} predo~eno, Praznina. Prodor ~oveka u vlastitu
nedovr{enost, nekompletnost, kona~nost, pa tako nesavr{enost,
gre{nost, smrtnost, ali i u nefunkcionalnost i neupotrebqivost
egzistencije, jeste wegov susret sa onim {to je najtemeqnije.
Sloboda je, u tom smislu, vibracija Praznine, a samo-
razumevawe akcija osloba|awa. Ovako se filosofirawe oslo-
ba|a od mi{qewa kao znawa i, implicitno, prevazilazi se svaka
konstrukcija smisla ka Toku, ka kompoziciji smisao/besmisao. To
je ve} re-afirmacija Praznine. Ovovremena filosofija bi
doti~ni proces nazvala re-afirmacijom Drugog. Prirodno onda
da je Mladenovi} kasnije, u svom Opsenarijumu, i sam, na izvo-
ran opsesionisti~ki na~in, otvorio problematiku drugosti.
6. Opsesionizam i filosofija mo}i.
Evidentno je, me|utim, da u svojoj po~etnoj fazi opsesion-
izam ostaje u granicama filosofije mo}i.2 Rasvetqavaju}i put
samo-razumevawa, Mladenovi} kristalizuje ~ovekove saznajne
mo}i: intuiciju kao sposobnost qudske ose}ajnosti i svest kao
pitaju}u sposobnost razuma.
a) Intuicija, vi|ena temeqnije od svake iracionalisti~ke
kategorizacije, uvi|a samo-razumevawe dinamikom odnosa
Sopstva i Drugog. Pre svakog racionalisti~kog odre|ewa ~oveka,
intuicija otvara prostor i za ono {to ~ovek o sebi ne zna, ali
sluti. Slutwa, nadilaze}i svaku kategorizaciju, izbacuje ~oveka
iz stati~nosti, iz puke izvesnosti, uvodi ga u Tok. Ovako
Mladenovi} prodire u samu su{tinu znawa – u ne-znawe. Tu
stvaralac otpo~iwe kao filosof, tu se istinsko stvarala{tvo
omogu}ava (umogu}uje, da ovde s razlogom upotrebim jedan od
Mladenovi}evih neologizama), tu svaka ideologija i demagogija
isku{avaju svoj poraz. Ovo je mesto, ovaj prazan prostor, napon
duha u re~ koja tek treba da se iska`e u govor koji je dostojan
nejednoobraznosti Toka. Govor Beskona tako postaje jezik, puls
14
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:56 AM Page 14
Kona, i obratno. Ovo mesto je susretawe u imanentnost – filoso-
fa i pesnika.
"Pa iako pesnik i filosof ratuju u
svakom individuumu, iako se ta borba
pro{iruje i na duh svake epohe, nema auten-
ti~nog filosofskog razumevawa bez neobuz-
danosti Pesnika, nema pesni~kog
osmi{qavawa besmisla bez trezvenog sagle-
davawa Filosofa: Jer Pesnik, koji se sebi i
drugima predaje {irinom pu~ine i dubinom
no}nog neba, ~ijem se uvidu prostori duha
otvaraju neposrednom jasno}om, ima tu
nesre}u da je dubini i jasno}i wegovog prodi-
rawa svojstveno to {to su mu neki trezveniji
pogledi obavijeni maglom. Wegovoj bezobal-
noj imaginaciji nedostaje razu|enost razuma;
wegovo ~u|ewe ve} je pitawe, wegova strast
ve} odgovor, tako da individuum koji kre}e na
put samoshvatawa, ide za uverewem da }e
time do}i do epohalnog pitawa, ve} ima
putokaz za razumevawe svoje i qudske egzi-
stencijalne situacije - putokaz koji daju
Filosof Pesnikom razgaqen, Pesnik zauzdan
Filo sofom, pro`imawe ose}aja i svesti.
Druga je stvar {to }e ishod putovawa
dati za pravo Pesniku, utoliko {to }e
Filosof, ako `eli da se odvoji od svoje puke
izvesnosti te se otiskuje na put Istine,
morati da se odlu~i na onaj korak koji je
Pesniku ve} poznat i bez op{irnog razla-
gawa i dokazivawa."
b) Svest nalazi svoj sadr`aj u Pitawu. Utoliko je kore-
spondentna intuiciji. Zateknuta u otvorenosti, u Praznini,
egzistencija eruptira kao Pitawe. Pitawe je, prema tome, na~in
bivstvovawa egzistencije, vest o wenoj su{tini – svest. Saznawe
tako izmi~e izvan gabarita epistemologije, pomaqaju}i se kao
15
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 15
egzistencijalno-ontolo{ko pitawe. Pokretawe Pitawa je nar-
avno ve} odgovor: biti! U tom smislu, za Mladenovi}a, ~ovekovo
bivstvovawe jeste Pitawe, a Pitawe jeste odgovarawe. Drugim
re~ima, akcent je na Pitawu koje opet ne nalazi svrhu u kona~nom
odgovoru, nego je kao takvo vekovni na~in odgovarawa. Pitawe je,
dakle, u domenu odgovor-nosti egzistencije, i u toj meri
stvar(nost) Slobode. Svest, u svojoj kolektivnoj i individualnoj
dimenziji se, dakle, artikuli{e i afirmi{e kao saznajna mo}
ontologizovane egzistencije.
Tlom samorazumevawa dopiremo do temeqne mogu}nosti
egzistencije kao de{avawa slobode individuuma u bilo kom
momentu svetske povesti. "Istinitost takve slobode sastoji se u
imperativu: @iveti onako kako to nala`e kosmi~ka i planetarna
situacija bilo kog ~oveka u bilo koje vreme.
Tako|e, Mladenovi} ve} ovde, u sadr`aju svesti, evidentira
istori~nost egzistencije. Naime, Pitawem se egzistencija upu}uje u
svoju istori~nost onoliko koliko svest otkriva pitawe koje pada u sve
epohe. To je ono najtemeqnije pitawe koje orkestrira, u istorijskom
smislu, polifoniju mi{qewa. Ne ovladav{i Pitawem, ne ukona~uju}i
nas u smislu "sme{tavawa u kona~an odgovor, filosofirawe se,
~ulno{}u odgovarawa na zov Bivstvovawa, otkriva kao na~in na koji
egzistencija jeste. Kona~i{te je za ~oveka Tok, a ne ovladano mesto.
Uput u ono {to jeste ti~e se Istine, te imanentno, i Dobra i Lepog.
Est/etika je, prema tome, neodvojiva od ontologije. Utoliko filoso-
firawe ne mo`e biti svedeno na jednu formu izraza, utoliko filo-
sofirawe nadilazi svaki ekskluzivizam i zariva se u sam smisao
Bivstvovawa. Sloboda, Istina, Dobro i Lepo, opsesionisti~ki,
me|usobno su imanentni i imaju karakter otvorenosti egzistirawa.
7. Opsesionizam zadire u praosnov sveta.
Obelodawuju}i istori~nost Pitawa, rasvetquju}i svest
kao Tok, opsesionizam nadilazi konkretizaciju svesti, i zadire u
praosnov sveta: "Postoji li jedna prvobitna svest koja je uzrokom
svih drugih svesti, postoji li pouzdani oslonac koga }e se misao
do~epati kao utemeqiva~a umnog poretka u svetu, te na osnovu
wegove prvobinosti presazdati izgled celine i svoje mesto na
putu? "Pro-niknu}e ili, boqe re~eno, pra-niknu}e u prvo bitnu
svest, ima regresivan karakter, ali i svoju projekciju, svoju
putawu i uputnost, i u budu}nost(i). Reformuli{u}i, prvobitna
16
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 16
svest ve~no izmi~e doma{aju uma. Svet, sledstveno, ima karakter
neutemeqenosti, a wegov praosnov karakter pro-ticawa, pa je
samim tim praosnov sveta Ni{ta za svest. Svest, u stalnom pro-
ticawu, u svojoj ne-pojedina~nosti, biva omogu}ena kao ekviva-
lent Slobode. Istori~nost se ne reducira na pro {lost, te se
prote`e i kroz ostale ekstaze vremena: sada{wost i budu}nost.
Pomenuti regresivizam, vredi napomenuti, koliko i proporcija
istori~nosti, ve} se naziru u Ni~eovom u~ewu ve~nog vra}awa
Istog. Opsesionizam, me|utim, ne pristaje na pozicionirawe
Istog kao Iskona, pitaju}a svest iznova ga podriva i preta~e u
Tok. Zato }e Mladenovi} u svojim kasnijim, zavr{nim, opsesio-
nisti~kim razmatrawima pre-formulisati slavnu Ni~eovu sen-
tencu u "ve~no vra}awe Istom".
8. Svrha sveta postaje Ni{ta za svest.
Prodor "u znawe" za pojedina~nu svest nosi pri-znawe
vlastite neutemeqenosti, a time i saznawe o neutemeqenosti
sveta. Obzirom da je prvobitni osnov svih stvari nedostupan
umu, suo~avamo se sa zateknu}em u iskustvu "~e`we za Su{tim", i
imanentno sa dinamikom smisao/besmisao. Znawe je, prema tome,
projekt "~e`we za smislom" i, utoliko, beg od Praznine. Iz ovoga
izrawa Mladenovi}eva `ivopisna interpretacija:
"Tako }e bilo koja pojedina~na svest, koja je ve}
zaronila u ni{ta Su{tog kada je na pitawe:
"Odakle dolazi{?" odgovorila sa "Niotkuda",
odbiti da ciq svog puta vidi u sopstvenoj svrho-
vitosti; ono {to dolazi iz bezdana, ne samo da
u wemu lebdi, ve} u bezdan stremi; ono u {ta je
svest kao u celinu utkana, ono {to joj prethodi i
{to je prevazilazi, ono {to je omogu}uje jer je
obuhvata, to je tmina kojom di{e svetska no}, to
je prostor u kome se vreme raspliwava u nepo -
kret, smisao u besmisao, Su{tost u Ni{ta."
9. Ve~no-izostaju}a Su{tost ili Ni-zbog-~ega bivstuvuju}i svet.
Svest prinu|ena iskusiti kompoziciju smisao/besmisao
isku {ava svoj raspon izme|u Niotkuda i Nikuda. Homologija svih
17
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 17
unutarsvetskih bi}a shvata se kao "ve~no izostaju}a". Prime}uje se
da Mladenovi} dosledno, svojim akcentom na "izostajawu", razvi -
ja svoju ontologiju Praznine. Neutemeqenost sveta nas vodi u jez-
gro Su{tog, u izostanak konkretnog. Egzistencija u svetu se zato
do ̀ ivqava kao besmislena jer se svet u koji je ba~ena mo`e razu-
mevati samo kao "ni-zbog-~ega-bivstvuju}i-svet". Sa ovih osno va se
dopire do egzistencije u wenom jeste, dopire se do fundamen tuma
iz koga se konstrui{e Ni{ta – ni ciq, ni svrha. Smisao egzisten-
cije je, dakle, ontolo{ki: (s)misao egzistencije je u wenom jeste. A
kako se to jeste utapa u Ni{ta, prirodno da je Mladenovi}, u
Opsenarijumu, pribegao pre-imenovawu ontologije u udenollogiju
(gr~. ouden = ni{ta), su{toslovqe u ni{toslovqe.
10. ^e`wa za Su{tim postaje gnev: ~e`wa spram ni{ta
Su{tog.
Svest u potrazi za smislom biva pra}ena, po Mladenovi}u,
~e`wom za Su{tim koja izvire iz otkrivawa besmisla. Stoga i
dolazi do metamorfoze sadr`aja svesti: iz pitawa o smislu u
pitawe o besmislu. Gnev se pomaqa kao prodor u Ni{ta Su{tog
ili u stawe ve~nog odsustva Su{tog kao Ni{ta za svest. Drugim
re~ima, ~e`wa za Su{tim se regeneri{e u gnev. Ontolo{ki
imperativ egzistencije je, stoga, `iveti bez ciqa, bez nade u
nadolazak Su{tog, bez zavi~aja u temequ Sveta.
11. Ideja o Su{tom kao zami{qeni smisao besmisla.
Nada li{ena opredme}ewa ili redukovanosti na (s)misao, iz
egzistencijalnog iskustva kompozicije smisao/besmisao sebe reflek-
tuje u neopredme}enost, u prazno budu}nosti. Ovako Mla de novi} iz
promi{qawa besmisla afirmi{e nadu kao egzistencijalno iskustvo
osloba|awa. Izvesno je da se time obelodawuje jo{ jedan aspekt
Mladenovi}eva razumevawa temporaliteta i ekstati~nosti egzisten-
cije. Da bi prevazi{ao svaku potencijalnu racionalizaciju, psiholo-
gizaciju, ali i antropologizaciju ~ove kova na~ina bivstvovawa, on
insistira na prevazila`ewu eks klu zivisti~kog projektovawa egzisten-
cije u "iskustvo smisla". Time se, evidentno, nadilazi domet
Hajdegerove fundamentalne ontologije i wenog pitawa "o smislu
Bivstvovawa". Zato Ideja i jeste razumevana kao zami{qeni smisao
besmisla. Imaginacija je time vra}ena stvarala~kom naponu
filosofirawa. Dakako da se na ovaj na~in izmi~e metafizi~koj kate-
gorizaciji sveta i ulazi u ontolo{ku (udenolo{ku) dimenziju ~ovekova
18
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 18
istorijskog bivstvovawa. Korespodentno, razaznaje se osnovna odred-
nica Mlade novi}eva mi{qewa u intenciji da se filosofija otvori
kroz neiskqu~ivost filosofirawa. Ovde se, prema tome, de{ava
osloba|awe filosofije za otvorenost Bivstvovawa, a tako i za tok
filosofirawa.
12. Grupni projekt u svetu oskudice. Ve~no putovawe.
Su{tost bez povesti i povest bez Su{tog
Revitalizuju}e svojstvo filosofije opsesionizma daqe se
o~ituje u onome {to je i MacIntyre istakao kao alternativu glob-
alno konstruisanom svetu: grupni projekt. Ukoliko uva`imo da je
savremeni svet upravo egzaltacija "oskudice" ili "ve~no izosta-
ju}e Su{tosti", onda je jasno da bilo koja individualizacija koja
iskqu~uje kolektivnu dimenziju tu-bivstvovawa jeste neautenti~na
individuacija. Zato, prime}ujemo, Mladenovi} demolira sve
povesne suprotnosti, sve konstrukcije koje u svojoj iskqu~ivosti
(zatvorenosti) prenebregavaju otvorenost Bivstvovawa. Katego -
rizacija sveta se otelotvoruje u teskobi egzistencije koja, po dik-
tatu Bivstvovawa, sebe otiskuje u lutawe kao ve~ito putovawe.
Zbog toga se u filosofu mora osloboditi pesnik, jer "on ve} `ivi
ono {to filosof tek treba da dokazuje – neutemeqenost".
Pomenutim smo ve} upu}eni u zavr{nu misao Milana Mlade -
novi}a kojom se jasno raspoznaje karakter same povesti:
"Kada se, dakle, jednom shvati da }e svaka
ideja, svaki projekt ostati daleko od obzora
ve~no-izostaju}eg Su{tog, tada }e se do}i do punog
uvida da nepovezanost, nepokretnost Su{toga
uslovqava odsustvo Su{tog u povesti; da Su{to
nema povesti, a povest ve~no ostaje bez Su{tog.
Nada u ostvarewe ideje ostaje, pak, jedini
na~in da se `ivi, a da se ne `ivi ili umire sa
stalnim prisustvom znawa o tragi~nom smislu
kona~nog svesnog bi}a, sa znawem da je jedini smi-
sao kona~nog bi}a prihvatawe besmisla, jedini
zavi~aj nade - bezna|e, a autenti~ni ~ovek ovog
podnebqa - ~ovek bez zavi~aja.
Usamqeni poku{aji odva`nih poklonika
Istine - da se prihvati imperativ toga znawa - ne
19
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 19
karakteri{u posebno ni jedno vreme jer pripadaju
svim vremenima. Oni su zato bezvremeni jer pred-
stavqaju ve~ito sada qudskog bivstvovawa."
*
Sam Mladenovi} je, dakle, mesto gde filosofija stva -
rala~ki dekonstrui{e identitet stvaraoca u svoje delo.3
Stvaralac, filosof-pesnik, ni~e u ponor, ali wime i deqe ivicu
gde }e dosko~iti, gde }e pri-pasti, u stvarala{tvu odelotvoreno
premo{tavawe ponora - skok. ^itav opus Milana Mladenovi}a
upravo svedo~i ovaj put stalnog samo-prevazila`ewa, nikad
dovr{enog samo-stvarawa. Jelen iz Mladenovi}eva pevawa, u
pesmi Jelewi skok (iz prozora), simbolizuje ovaj pokret egzis-
tencije kojeg je jo{ Kjerkegor raspoznao svojom metafori~kom
identifikacijom transcendencije i skoka. O tome }e nam ve}
posvedo~iti same Pesme Ivice Ponora, u kojima }emo se, izme|u
ostalog, sresti i sa Mladenovi}evim gimnazijskim "Opsesioni -
sti~kim sonetima" i sa studentskom "Kwigom o Praznom".
Spis koji je pred nama, referentno ovde izlo`enom,
razastire horizont mogu}nosti razumevawa "opsesivnosti mod-
erne umetnosti" i "poetskog smisla egzistencije" (vaqa u kwizi
obratiti posebnu pa`wu na dva programska teksta sa ti tim
naslovima), ~ime nam se i otvaraju kapije jezika, a time i samo-
razumevawa i samo-stvarawa u kolektivnom i individualnom
smislu.
@elimir Vuka{inovi}
1. Da se primetiti dvostruko poreklo ove Mladenovi}eve misli:
Sartrova distinkcija izme|u bi}a-za-sebe i bi}a-po-sebi, te Ni~eovo
razumevawe voqe. Sartr, naime, insistira na egzistenciji kao prazni-
ni, nekompletnosti, nedovr{enosti, a otuda izvodi i svoje razumevawe
mogu}nosti i slobode. Ni~e deluje ka dezinstrumentalizaciji voqe,
odnosno ka osloba|awu voqe za wu samu. Voqa kao takva uvek polazi od
sebe i sebi se vra}a. Mo} je, za Ni~ea, iskustvo voqnosti, iskustvo
`ivotnosti. Suprotno, negativni aspekt voqe podrazumeva ne-stvar-
ala~ko, mediokritetsko, iskustvo osvrhovqene voqe – one koja uvek uzima
"vi{i ciq". Ovde je za~e}e kolapsa `ivotnosti i seme dekadencije.
20
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 20
2. U daqem razotkrivawu filosofije opsesionizma ~ije }e
samoukidawe ozna~iti kao "kritiku kriti~kog uma", Mladenovi}, u svom
"nehoti~nom romanu" Opsenarijum de(kon)strui{e "poziciju mo}i",
nedovoqno osve{}nu u po~etnoj fazi - tematizuju}i problematiku
Drugosti. Time se o~itava su{tina wegova filosofirawa: samo-pre-
vazila`ewe. Dakle, Opsenarijum je potowa faza Mladenovi}eva
filosofirawa ("potowost" upu}uje na samo godinu-dve razmaka u odno-
su na glavne programske radove jer je pisan od autorove dvadesetipete
do dvadesetiosme godine) koja prevazilazi sam opsesionizam:
"Nije stvar u tome da se shvati Drugo kao Razli~ito od mene;
ono nepodnosivo po~iwe naime sa uvidom da vaqa pristati na Drugo-
kao-isto-{to-i-ja-a-ipak-razli~ito. No ako to spozna{, ako to
pre`ivi{ - gle! - kao da se ponovo tvoja vlastita tvarca utelovquje u
Drugo-Isto, i to si onda ponovo ti, to si sa~uvao sebe u beskona~nosti,
ponovo zakrpio procep kroz koji bi sasvim da iscuri{ u razjareno
sveokru`uju}e bespu}e.
Gle! Sa-gle!-dava{ u sebi bu|ewe Individuuma, ~uje{, vidi{,
opipava{ u bi}u svoju nedeqivu supstancu i ka`e{ sebi: JA JESAM! (...)
(...) Uveriv{i tako sebe u svoje Jestawe, bez ~u|ewa spoznaj da
si zasnovao sebe kao pripoveda~kog subjekta verovatne pri~e. Ti vi{e
nikada ne}e{ postojati kao podmet, kao subjekt, kao Subiectum, Sujet, kao
Sujeta koja tirani{e svet. Ti zato ne mo`e{ re}i sebi:
Gle, ja postojim me|u qudima!
Ti mo`e{ postojati samo kao pri~a koju o sebi pri~a{ drugima
zato {to jesi, i ako postoji{, mo`e{ postojati samo mimo qudi ili unu-
tar wih.
Pa zato reci sebi: Ja jesam pripoveda~ki subjekt pri~e koju o
sebi pri~am qudima..."
3. Vredi napomenuti da moje zapa`awe ima svoju delimi~nu uob-
liku u poemi "Stvarnik i Stih" (Kwiga o Praznom, III deo) koja koliko
razabire filosofsku interpretaciju iste tematike, toliko se i adek-
vatno razumeva u skladu sa filosofskom ekspozicijom odnosa
Stvaraoca ("Stvarnik") i Stihije ("Stih").
21
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 21
SVET OPSENA1
- Zavr{ni redovi
"Prvog opsesionisti~kog dnevnika"2, 1967 -
24. 12 1967. g. Nedeqa,
Predeo @ege3 (Novi Beograd)
Kada se ~ovek rodi, u svome telu ima samo polovinu svoje
du{e. Druga polovina je sme{tena u telu nekog drugog bi}a, neke
`ene. Opsesija wegovog `ivota je tragawe za svojom drugom polovi-
nom. Kada je prona|e, sposoban je za smrt. On tada spoznaje svoju
svrhu. Postaje ceo. Ako je to prava druga polovina wegove du{e, telo
kome ona pripada bi}e spremno na samoukidawe radi bla`enstva u
Svetu Opsena. Taj svet je puni `ivot cele du{e. ^emu onda ovaj svet?
Opsesija egzistira kao paradigma materije koja je Ne-
bi}e. Sve {to nema du{u predstavqa Ne-bi}e. Pravo bi}e je Svet
Opsena.4
Kako nazvati Svet Protiv-opsena koji je predodre|en za
du{e koje nisu prona{le svoju drugu polovinu? Ako je Svet Opsena
pravo, celo bi}e, onda se svet Protiv-opsena mo`e nazvati sve-
tom Polu-bi}a, jer on nije negacija du{e kao bi}a ve} samo wena
suprotnost, dakle polovi~nost. Najgore je ono {to nije celo. U
svetu polu-bi}a, Protiv-opsena, polu-du{e su osu|ene na ve~nu
polovi~nost bez mogu}nosti iskupqewa i ocelotvorewa. U na{em
svetu je to mogu}e.
Polovi~nost kao pokreta~ki uzrok!
Pretpostavqam, dakle, da sa mojim telom nije umrla i moja
du{a. Da li je onda moja smrt momenat moje svesti? Umirem "prirod-
nom" smr}u. Da li je iscrpqeno moje telo ili moj duh?
Nebi}e se ne mo`e iscrpsti bez uticaja bi}a. Dakle, iscr-
pqena je du{a. Tako ja umirem kao polovina. Drugo carstvo moje
du{e je pakleni svet po lu-bi}a. Zakqu~ujem: "Prirodna smrt" je mo -
menat svesti polu-du{e o ne sposobnosti da prona|e svoju drugu
polovinu. Svaka je smrt, dakle, momenat svesti. "Prirodna" smrt je
25
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 25
put du{e ka polu-bi}u, a "ve{ta~ka", koju sada mo`emo zvati prirod-
nom, to je put du{e ka pravom, celom bi}u.
No, {ta re}i o samoukidawu iz o~ajawa? Kojim }e putem
krenuti polu-du{a takvog tela? Da li je takvo samoubistvo snaga
ili slabost? ^ovek je ube|en da je prona{ao onu pravu dopunu
svojoj polovi~noj du{i, ali ona be`i od wega. On se ubija. To je
slabost. Ali kako je objasniti? To nije "ve{ta~ka", odnosno prava
prirodna smrt.
Najpre, mora se znati da sve polu-du{e nisu jednake. Neke
su ja~e, neke slabije. Odakle to poti~e, objasni}e se kasnije. Sad
je bitno da je takvu vrstu smrti u stawu da izabere samo slaba
du{a koja je podlo`na dejstvu ideje sli~nosti.
1. Postavqawe ovog i narednog teksta na ~elno mesto kwige koja
izla`e filosofiju opsesionizma predstavqa odstupawe od prvobitne
zamisli koju je pre sedam godina trasirao predgovornik dr @elimir
Vuka{inovi} (vid. o tome "Re~ prire|iva~a"). Od tri rada koje je on namenio
"upu}ivawu u opsesionizam" zadr`ali smo dva ("Prostor opsesije - umesto
manifesta opsesionizma" koji je zauzimao po~etno mesto, i "Opsesinizam
Milana Lali}a", bez obzira na to {to bi prvome bilo mesto u poglavqu
"Pisma", a drugome u "Prilozima" drugom, pesni~kom tomu ovog dela budu}i
prevaoshdno pripadan pesni~koj sferi opsesionizma, kao uostalom i sam
"Prvi opsesionisti~ki dnevnik", a pridodali dva teksga koja svedo~e o ranim
misaonim iskoracima mladog i tek nastaju}eg pesnika-filosofa jer smo u
wima, mimo svakog o~ekivawa, prona{li klicu i takore}i celokupan nacrt
budu}e opsesionisti~ke filosofije. Izostavqeni tekst "Izme|u Ni{ta i
Ni{ta" na{ao je svoje mesto u glavnom delu kwige.
I pored wegove mestimi~ne naivnosti, odre|enih nejasno}a i
obe}anog a nepostoje}eg produ`etka, ovaj tekst s kraja "Prvog opsesio -
nisti~kog dnevnika" zaslu`uje po~asno po~etno mesto ne samo iz hrono-
lo{kih razloga. On ve} u prva dva pasusa isporu~uje zajedni~ki
imeniteq dva kqu~na pojma za ukupnu autorovu poeziju, filosofiju i
prozu - Opsesija (odakle i Opsesionizam) i Opsenarijum - dva pojma
sli~na po zvuku ali sasvim razli~ita po zna~ewu - i to krajwe neo~eki-
vano na ontolo{koj ravni razmatrawa, odudaraju}i od pristupa, na~ina
i sadr`aja prvog dnevnika, predstavqaju}i o~iglednu kop~u sa drugim.
2. Ovaj Prvi opsesionisti~ki dnevnik u svojoj celini svedo~i o
muwevitom razvoju sedamnaesogodi{weg mladi}a od po~etne pesni~ke
zanetosti nadrea listi~kim ponirawem u nesvesne dubine duha i du{e
26
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 26
putem "automatskog pisawa" do intuitivnog iskoraka u prvu pred-filosof-
sku artikulaciju ve} otkrivene a jo{ uvek neprozirne ideje opsesionizma,
oli~enog upravo "Svetom opsena" (vid. u bele{ci za slede}i tekst kako je
i za{to do{lo do tog iskoraka).
Za sudbinu Prvog opsesionisti~kog dnevnika vezana je pri~a koja
gorko zaziva prise}awe na tragi~no sudsko uni{tewe {est tomova
Mladeno vi}evih "Pariskih dnevnika" pisanih 1981-1983. godine.
Okolnosti pod kojima je taj dnevnik davne 1969. godine izbegao
uni{tewe opisao je wegov autor u Opsenarijumu:
"Prisetih se potopa koji je u Dubrovniku, u jednom parku,
pre`iveo moj "Opsesionisti~ki dnevnik". Zajedno sa Jaspersovom
"Filozofijom egzistencije" ostao je, zaboravqen, u tom parku, posle
doru~ka, iza koga sa bratom otputovah u Cavtat. Petnaest dana kasnije
prona|oh svesku sa dnevnikom, sasvim natopqenu ki{om, no ipak ~itivu,
dok je Jaspars nekom zapao kao bo`ji dar." (Opsena od 19. 08. 1975. g.
pod nazivom "[ta je sve pre`ivelo potop u vrtu s an|elom i ranije u
Dubrovniku").
3. "Predeo @ege" je Mladenovi}evo ime za Novi Beograd i
naziv romana u pripremi u kojem autobiografski opisuje Novi Beograd
svoga detiwstva i mladi}stva. Nacrt tog romana mo`e se videti na
internet prezentaciji udru`ewa starosedelaca Novog Beograda
"Paviqonac uvek" (www.paviljonacuvek.com).
4. Evo dokle }e sti}i "Svet Opsena" u "Nagove{tajnim pismima"
koja su bila priprema za "Kwigu o Praznom" (pismo od 08. novembra
1973. g. Vis).
" (...) Sada, me|utim, u kompoziciji mog zami{qenog dela, ulazi
se u prostranstva Glave - ''uzvodnim tokom misli'', putuje kroz ogromnu
zemqu se}awa koja se zove Grad Opsena. U tom gradu borave sa~uvane
sve misli, svi doga|aji, sve nenapisane pesme, sve nedovr{ene i neis-
puwene `eqe. Prema potrebi sve se po`eqno mo`e vratiti u
sada{wost i novo postojawe. U kompoziciji celine dela taj nedogledan
i nepojmivi prostor dove{}e me do dubine u kojoj boravi Pesma. Tu }u
padati u onaj ponor i propadati kroz utrobu zemqe. Tu }u shvatiti da je
sve ono nenapisano istinito, suvi{e duboko za re~i. Va`no je u celoj
ovoj stvari da se pro{li `ivot Ivice Ponora reprodukuje ovim sjajnim
zahvatom. Ali taj wegov pro{li `ivot identi~an je kako budu}em, tako i
onom ve~nom: Negde u slepilu Velikog Sun~anog Puta treperi isti taj
Grad Opsena, onaj ve~ni grad u kome je sve sa~uvano:
Ni{ta zagubqeno u nepokretnom se}awu, u beskraj sle|enom,
al' ni{ta na|eno nije..." (stih iz pesme "Opelo Beloj Demoniji")
27
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 27
FILOSOFIJA OPSESIONIZMA,
DA!
- Uvodne stranice za
"Drugi opsesionisti~ki dnevnik"1, 1968 -
08. 02. 1968. g. Predeo @ege
U ovu svesku Aleks2 i ja `elimo da unosimo svoja
razmi{qawa o opsesionizmu u poeziji. O~ekujemo da }e se nakon
dugotrajnih ispitivawa, eksperimenata, nakon mnogobrojnih
citata iz dela u kojima na|emo elemente koji naslu}uju i
nagove{tavaju opsesionisti~ku ideju, iskrista lisati ~ista teo-
retska obrada na{e poezije.3 Dozvoqavam mogu}nost da u svojim
tra`ewima po|emo i pogre{nim putevima; verujem da }e nam oni
samo pomo}i da na kraju prona|emo onaj pravi, jedini put do
zagonetne opsesije i da svojim skepti~nim drugovima sa zadovoq -
stvom stavimo na raspolagawe rezultate svojih prou~avawa.
Svestan sa kolikom se odgovorno{}u upu{tamo u katakombe novih
mogu}ih pesni~kih vizija, odgovorno{}u pred krvotokom na{eg
vremena koje je tako siroma{no novim pravcima u poeziji a tako
bogato poludiletantskim luta wima, verujem da }emo kona~no
stvoriti ne{to novo, ne te`e}i tome po svaku cenu.
@id je u jednoj re~enici rekao dve velike istine: "Danas
nam nedostaju slu{a~i, isto kao {to nam nedostaju {kole - to je
jedan od rezultata one potrebe za originalno{}u po svaku cenu".
Iako je tata @id ovo rekao jo{ pre 68 godina, mo`e se sa punim
pravom ova misao primeniti i danas, posle dadaisti~ke i
nadrealisti~ke bure koje su ostavile za sobom oseku {to sve
vi{e povla~i u more slepe originalnosti.
Ho}u da ka`em: Civilizacija nas sve vi{e okiva lancima
tehnokratije; mi im se dobrovoqno i sa zadovoqstvom
prepu{tamo, mi ih, kona~no, i sami stvaramo. Tempo `ivota se
ubrzava, obaveze pritiskuju, slobodnog vremena je sve mawe.4
28
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 28
Nije zato neopravdana bojazan da }e poezija ostati bez slu{a~a,
bez svoje publike.
Ali opasnost nije samo u tome. Da li }e pesnici umeti da
na|u izraz kojim }e biti mogu}i u ovom vremenu? Da nam to objas-
ni, pobrinuo se Stanislav Vinaver. Ali wegova bojazan da }emo
ostati neizra`eni u savremenom tempu `ivota bila je preterana.
Ose}aju}i se obaveznim pred ~ove~anstvom i wegovim tekovina-
ma, on je strasno tra`io izlaz iz mehanizovane pustiwe na{eg
veka jer je morao da prihvati tu pustiwu duha kao otkucaj vreme-
na koje je moralo do}i. Kako se, dakle, izraziti i o ~emu pevati
da bi se vratila publika? Ta~nije, da bi se ona prona{la?
Jedan od odgovora bi mogao da glasi: Treba prona}i
ne{to novo. No, zamislimo pesnika koji pi{e poeziju na osnovu
svojih teoretskih projekata. Kona~no, za{to da ne? Nije li taj
"projekat" neka ideja o sadr`aju, formi, ritmu, ideja koja se mo`e
ostvariti u simbiozi sa najdubqim pre`ivqavawima pes-
nikovim?5.
Ali ne apstrahujmo. Govori}u kako se rodila ideja opse-
sionizma. To }e dati odgovor na postavqeni problem.
Kao i sve velike ideje, i ona je u moju glavu dunula slu~ajno, iz
usta {kolske drugarice Tawe @ivanovi} koja je ma{tala o novom
pravcu u svim umetnostima. @elela je da napi{e manifest opsesion-
izma, ali je u svojoj `eqi izgorela. Nazvala me je najve}im pesnikom,
prvim i jedinim pesnikom opsesionizma a da meni, a verujem ni woj,
nije bilo jasno {ta se krije iza te re~i. Po inerciji, a i zanet mo -
gu}no{}u novog pravca koji me je svojom maglovito{}u privla~io, go-
vorio sam o opsesionizmu na izvanrednim sastancima na{e li te r ar -
ne grupe (koja se, evo, opet okupqa u klubu pisaca "Fontana"), ne
nailaze}i, naravno, na razumevawe i odobravawe ostalih ~lanova,
svojih drugova, izuzev Aleksa i Nadice Prodanovi} koja je jedina
naslutila elemente opsesije u mojoj poeziji (i danas smatram da ona
najboqe razume moje pesme, naravno uz samog Aleksa koji je to
naro~ito po~eo da manifestuje povodom moja "Tri soneta za Oqu").6
Sada sti`em do kqu~nog mesta. Ono {to sam samo teoret -
ski naslu}ivao, odjednom sam u jednom trenutku duboko shvatio,
pro`iveo. Onaj ko ne zna za taj tren, a ako je uz to skeptik, vrlo
bi rado opsesionizam nazvao konstruktivizmom. On bi to zaista i
bio da nije bilo tog trenutka kada sam duboko shvatio da se cela
29
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 29
priroda sa svim svojim dife rentnim fenomenima ujediwuje u jednu
savr{enu formu, harmoniju koja je samo fikcija ako ne upotrebi-
mo re~i kao neophodan instrumentarij univerzalne sinteze. Taj
savr{eni oblik, ta kozmi~ka simfonija koja pr{ti mirisima,
zvucima, bojama, to je na{a ~e`wa za Savr{enom Lepotom,
bla`enstvom kome }emo se prepustiti ako ga dostignemo, ali za
koje }emo umreti dok ga ne dostignemo. Ta Savr{ena Lepota, to je
Opsesija, to je na{a Ve~na Tajna.
Pred nama je pitawe: Kako }emo je dosti}i?
Re~ima se udvarajmo Lepoti; zamiri{imo zvukom; gledaj-
mo prstima i dodirujmo vidom! Neka zavlada haos odnosa u
zanosu sinteze!
Ne treba ni re}i da nas sa ~e`wom doziva klasi~na
forma. Za{to, ponavqam i ponovo dodirujem @ida, za{to po
svaku cenu stvoriti ne{to novo? Ako je rima neophodna da u pesmi
zacvrku}emo notama, za{to je ne zagrliti? Novost le`i u ritmu.
To sam pokazao u svojim dosada{wim sonetima. Taj problem
tako|e poti~e od Vinavera - wegovo zazirawe od na{e trohejsko-
epske pro{losti u narodnoj poeziji ujedno ga obavezuje da u toj
mani tra`i na{u potencijalnu snagu. Dakle: Piti sa vrela narod -
nog jezika! (Aleks je ve} uveliko pijan, a ja tek oku{avam, ukus je
sasvim opojan), a ritam "ojambiti" - uviti stih `alosnim vrbama
"zvu~nog, te{kog jamba", da cvr~e brestovi smisla iz svih delova
pesme, opijumima jednake snage.
09. 02. 1968. Petak
Francuska ~itaonica
(KA MORU ^ISTE OPSESIJE)
To da sam ju~e pisao o opasnosti te`we za originalno{}u
po svaku cenu, ima svoj uzrok u nekim Aleksovim shvatawima.
Ka`e: "Rembo je te`io ka savr{enoj harmoniji nesklada u priro-
di. Mi moramo stvoriti ne{to suprotno".
Takav prilaz opsesiji je nedopustiv. Mi ne mo`emo graditi
pravac po svaku cenu, pla{e}i se uticaja velikih pesnika i tra`e}i
dijametralno suprotna shvatawa wihovim. Mi moramo upijati sve
30
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 30
uticaje kao Gete koji po Ni~eovim re~ima "nijednoj stvari nije umeo
da ka`e ne". Na{a umetnost i ne treba da bude ni{ta drugo nego sin-
teza svih mnogobrojnih strujawa i svih poetskih pravaca kao {to je,
kako rekoh, sinteza svih pojava u prirodi.
Ali, ali, ali...
Treba mnogo raditi na tome. Ja ose}am da u moja posled-
wa "Tri soneta za Oqu" postoji sve ono {to mo`e karakterisati
opsesionizam, ja sam to pisao po srcu i po razumu, metodom koji
sve vi{e usvajam pri pisawu. Ali, sa teoretske strane, mnoge
stvari jo{ nisu razja{wene, mnoga pitawa ~ekaju svoj odgovor,
mnoga, pak, jo{ i ne naslu}ujem u sebi. Zato moramo raditi,
gu{iti se u uticajima koji }e nam pomo}i da otkrijemo neprocve-
tale delove sebe i preploviv{i granicu uticaja, uplivamo u more
~iste opsesije razmotrene sa svih strana.
[ta prihvatiti od nadrealizma i kako se odnositi prema
na{em drugom `ivotu, snu? Da li pojmu "slu~aj" re zervisati lo`u u
areni doga|awa? Da li se suprotstaviti smeru u kome se razvija
~ove~anstvo? To su neka od pitawa koja treba ra{~istiti. Ona }e se
vremenom pojavqivati. Kona~no, da li sam dovoqno ra{~istio sa
sobom: Da li je potrebno pisati teoretsku obradu svoje poezije? Jer,
ako na{ metod i na{e ideje pre objavqivawa eventualnog ma nifesta
ne sakupe ve}i broj istomi{qenika, ne}e li to li~iti na
obja{wavawe svoje poezije pred svetom? [ta }e, onda, raditi kri-
tika? Ovo razmi{qawe povla~i dve obaveze. Uvi|am da je, prvo,
neophodno sakupiti ve}i broj pesnika koje }e zanositi opsesija, a
drugo, manifest }e se pojaviti tek kada na{a poezija bude prodrla
i bude ocewena od kritike.
Da bih ovaj uvod zakqu~io, nesiguran u to da sam spome nuo
sve stvari i sve kqu~ne probleme, osvrnu}u se na mogu}nost
opsesije u drugim umetnostima. Dajte mi jednog operskog genija,
jednog Vagnera na{eg vremena, i opera }e postati steci{te novog
stila koji se kroz wu mo`e neobi~no sna`no izraziti. Mo`da se
varam, nisam dovoq no kompetentan, a to }u postati, ali ose}am da
se u operi mo`e posti}i savr{ena sinteza muzike (zvuk), poe zije
(libreto), slikarstva (scenografija, boje), itd, da se u potpunosti
mogu anga`ovati gotovo sva ~ula i ispoqiti sve umetno sti. Ako
budem imao prijateqa muzi~ara, izlo`i}u mu svoje ideje (poku{a}u
sa Dumaksom7). U slikarstvu - Gogen je ve} ~eznuo za sveop{tom sin-
31
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 31
tezom na svojim slikama i zbog toga ga obo`avam. No ~ini mi se da
bi mi bili neophodni razgovori" sa slikarima i muzi~arima.
Javila mi se ideja o osnivawu opsesionisti~kog kluba.
Samo na taj na~in mo`e se stvoriti {kola.
Izvrsno! Aleks, Nadica i ja }emo za "u~enike" nekoliko ne -
deqa govoriti o opsesionizmu dok ih ne upoznamo sa stvari. Ili,
razmisli}u o svemu. Ne}u prenagqivati.
Filosofija opsesionizma, da! Ve} sam je bio po~eo
razra|ivati po povratku iz [apca, 24. 12. 1967, ali sam
preterao sa idealisti~kim pretpostavkama. Odgovor na pitawe:
Kako `iveti opsesionisti~ki? jedan je od ciqeva ove sveske.
Da li nas, recimo, zanima politika? Ovih dana sam
povodom gu`ve sa "Kwi`evnim novinama" mnogo mislio o tome.
Ose}am da se politi~ki uop{te nisam formirao, da nosim u sebi
latentnu klicu anarhizma. Jednom sam, posle literarnog kru`oka
u {koli i razgovora sa Fi{kom8, mi slio da su putevi moje daqe
`ivotne borbe (uostalom, za{to shvatiti `ivot kao borbu?) traj -
no vezani za politi~ku estradu. Ali meni savr{eno Dobro i
savr{ena Lepota nisu vezani za savr{enu jednakost. Na taj na~in
moji i wegovi (Fi{kovi) ideali nisu isti i ja bih zaista bio
anarhista ako bih a priori prihvatio wegove ideje o dru{tvenoj
evoluciji SFRJ i ako bih, ~ak, u woj aktivno uzeo maha. Opsesija
nema za ciq da postane kolektivna. Ona to jeste u tom smislu {to
je zajedni~ki ciq svih qudi (kao savr{ena Lepota), ali se ka woj
ide individualno, a ne grupno, kolektivno.
Zapravo, dozvolio sam sebi nepreciznost u dosada{wem
izlagawu. Ne mo`e moja opsesija biti isto {to i tvoja. Ako je moja
opsesija Sloboda, onda to mo`e biti i tvoja, i u tom slu~aju imamo
izuzetak da je opsesija kolektivna. Vrhovna opsesija je savr{ena
Lepota i ona nije vezana ni za kakvu jednakost u dru{tvenom smis-
lu. Te`e}i woj, ja ne mogu te`iti jednakosti jer ova nije u priro-
di ~oveka i iza zvala bi jednoli~je sa kojim nema estetske puno}e.
Izlazi zakqu~ak da me "progresivna" politika ne zanima.
Iskqu~iti se, dakle, iz politi~kog `ivota? Razmisli}u.
I kona~no: Da li `iveti opsesionisti~ki zna~i `iveti
apsolutno slobodno?
32
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 32
1. Ova bele{ka treba da uka`e na iznena|uju}u okolnost da se u
ovom dnevniku, zapo~etom i brzo napu{tenom s po~etka pesnikovog ~etvr-
tog razreda gimnazije, ve} nalazi takore}i nacrtan celokupan wegov
budu}i sistem opsesio nisti~ke filosofije. Dok se "Prvi dnevnik", kao
{to smo videli, izbavqa iz mahom kwi`evnih paradigmi nadrealizma i
dadaizma, ovaj drugi zakora~uje ka teorijskoj sferi i filosofskom
promi{qawu.
Iznena|ewe zbog tog nacrta smawuje se uvidom da je mladi pe snik,
koji je iza sebe ve} imao za~u~uju}i zrele i zaokru`ene misaone zahvate u
"Kru`ewu sveta", u "Dve ve~nosti jedno sad" i mestimi~no u drugim pesmama,
upravo tada, u Prvoj beogradskoj gimnaziji, zapo~eo sa {kolskim upo -
znavawem istorije filosofije. Dodu{e, prisnost sa dvojicom profesora
filosofije iz wegove prethodne, novobeogradske Devete beogradske gim-
nazije Milanom Kova~evi}em (Sartorije u Opsenarijumu) koji je tada radio
doktorat o Sartru (predavao mu logiku i sa svojim u~enikom igrao {ah u
zbornici), i sa tek svr{enim studenom filosofije Petrom @ivadinovi}em,
koga je tek pet godina mla|i u~enik nazvao Pjerkogor, spojiv{i wegov nadi-
mak "Pjer" i tada{wu opsednutost Kjerkegorom (povremeno zamewivao
kolegu, dru`io se i igrao fudbal sa |acima), jemstvo je za zakqu~ak da je u
kratkom razdobqu izme|u dva "Dnevnika" nastaju}i pesnik-filosof stekao
izvesna filosofska saznawa i pro{ao {to-{ta od podsticajne lektire. I
zaista, u wegovim zabele{kama nalazimo tu potvrdu - Kova~evi} ga je uputio
na ~itawe filosofski nadahnutog romansijera Andre @ida, @ivadinovi}
na Volterovog Mikromegasa. Deluje gotovo neverovatno podatak do kojeg }e
pesnik do}i kasnije, da su oba velika Francuza, prve wegove velike lek-
tire, ro|eni na isti datum kad i on, 21. novembra!
Kada je Mladenovi}, zbog slobodoumqa, izba~en iz Devete i
pre{ao u dor}olsku Prvu beogradsku gimnaziju, daqe rukovo|ewe wego vim
filosofskim razvojem preuzeo je izvanredan profesor filosofije
Predrag Peca Vukadinovi}. Metafizi~ar po ube|ewu, on je u svojim pre-
davawima sledio problemski pristup Vilhelma Vindelbanda, posvetiv{i
celo prvo polugodi{te anti~koj i sredwevekovnoj filosofiji, ne oba -
ziru}i se na va`e}i program obele`en marksisti~kim skrnavqewem
filosofske ba{tine. Taj recept primeni}e kasnije wegov u~enik u obe
svoje profesure, u Sremskokarlova~koj i samoj Prvoj beogradskoj gimna -
ziji, poput svog profesora zaobilaze}i ideolo{ki propisan marksizam
kao filosofski irelevantan, sa slede}im obrazlo`ewem prosvetnim
inspektorima: ""Po va{em mi{qewu, zaobila`ewe Marksa nije dobro.
Ali kada bih ga predavao, bilo bi jo{ gore!"
Od najve}eg zna~aja za Vukadinovi}ev uticaj na Mladenovi}a
bilo je wegovo su{tinsko zanimawe za izvorno srpsko filosofsko
mi{qewe. U uslovima su`ene i ideolo{ki kontro li sane filosofske
33
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 33
publicistike, on se u toj oblasti istakao radovima o zna~ajnim srpskim
misliocima, od kojih onaj o filosofiji Laze Kosti}a i danas va`i kao
neprevazi|en uzor u tuma~ewu filosofske misli velikog pesnika.
Iz te, i one prevashodne, metafizi~ke, sfere svoje zaokupqenos-
ti, sredwo{kolski profesor koji je drugovao sa velikim piscima i mis-
liocima teku}e ge neracije kao {to su Milan Ka{anin, Vasko Popa,
@arko Vidovi}, Vojin Mati}, lako je i brzo uo~io dvostruk, jednako
sna`an, pesni~ki i filosofski dar svoga u~enika. Zaslu`an za izbor
wegove maturske teme "Uticaj Anri Bergsona na Vinaverovo shvatawe jezi-
ka", on je u wega usadio uverewe da nema izvornog filosofskog mi{qewa
bez oslawawa na jezik uop{te, a posebno na svoj vlastiti, te da srpski
jezik nosi u sebi ogromnu neiskori{}enu zalihu za preosmi{qavawe
celokupne filo sofske ba{tine.
Pomenut maturski rad mirne smo du{e mogli uvrstiti u ovaj izbor
koji utemequje filosofiju opsesionizma. Isti je slu~aj i sa potowim
Mladenovi}evim {kolskim spisima tokom studija, seminarskim radovima na
logici, etici i esteici (kod profesora Svetlane Kwazeve, Vuka Pavi}evi}a
i Dragana Jeremi}a), po~ev od "Parmenidovog stava Misliti je isto {to i
biti", preko "Problema teodikeje" do ""Kantove Kritike mo}i su|ewa", u koji-
ma je, "izborom po srodnosti" mislilaca i tema, na svoj opsesio nisti~ki
na~in preispitivao i tuma~io kqu~ne ideje za vlastit problemski krug. Ali
namera da u ovoj kwizi predstavimo glavnu nit izvornog opsesionisti~kog
mi{qewa opredelila nas je da te radove iz dvojimo u poseban tom pod
nazivom Opsene filosofije, u kojem }e, osim navedenih, na}i mesto i bro-
jni kriti~ki, polemi~ki i "sekundarni" tekstovi u sferi poezije, filosofije,
kwi`evne kritike i politike, objavqivani u isto vreme kad i ovi sto`erni,
mahom u "Kwi`evnoj re~i" i na Tre}em programu radio Beograda. Tu pripada
i Mladenovi}ev diplomski rad "Sartrovo shvatawe istorije" kojem je strp -
qivo posvetio tri godine rada, odla`u}i svoju akademsku promociju (a time
i zaposlewe, neophodno za izdr`avawe rano zanovane porodice), kojeg }e
potom ra{~laniti na dva teksta, objavqena u novosadskim "Poqima" i
beogradskim "Idejama", pridodav{i im naknadan kriti~ki osvrt na Sartrovu
filosofiju, objavqen u "Kwi`evnoj re~i" pod nazivom "Ulovqeni tka~".
2. Aleks - Branko Aleksi}, dve godine mla|i od Mladenovi}a, tada
tek prvi razred gimnazije, prvi koji se pojavio u dvori{tu Devete
beogradske dok je wegov stariji kolega nestrpqivo ~ekao na vratima {kole
da vidi ko }e se odazvati na wegov oglas koji je tih dana nalepio na jedan
stub u {kolskom holu (druga je bila Jasmina Luki}, tada u drugom razredu).
Aleksi} je ve} tada bio zadojen nadrealizmom kojem je ostao veran
~itavog `ivota, izrastav{i u jednog od najve}ih svetskih autoriteta za ovaj
kwi`evni pravac koji se u ono vreme na wegove o~i, uz wegov dragocen
doprinos, preobra`avao u opsesionizam (u tim go dinama wegov dar
34
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 34
raspoznao je veliki nadrealisti~ki pesnik Du{an Mati} i omogu}io mu spek-
takularnu javnu promociju). @ive}i u Parizu (odakle putuje u Hajdelberg gde
na ~uvenom univerzitetu predaje nadrealizam), ostvario je `ivotni san svog
prijateqa, ~ak je 1984. godine i nasledio wegov iznajmqeni stan, upravo u
danima kada je ovaj po povratku u zemqu uhap{en kao "narodni neprijateq".
Prijateqstvo me}u mladim pesnicima bilo je toliko prisno da
su jedan drugog oslovqavali sa "Semi" (u zna~ewu "druga polovina").
Svaki je imao svog "unutarweg dvojnika", takore}i isku{avaju}eg demona
- Mladenovi}ev se zvao [abudal, Aleksi}ev Laup. Wihova imena i
tobo`wi rukopis ispisivali su pismenima isko{enim na levu stranu.
Aleksi} je tako|e "[abudalu" pripisivao imena Prometeja i Lucifera,
s obzirom na to da je wegov stariji prijateq ve} tada uo~io su{tinsku
istovetnost ta dva mitolo{ka lika koji su se pobunili protiv tiranije
i otkrili qudima bo`anske tajne, sa razli~itim tretmanom u zapad-
wa~koj civilizaciji. U to vreme "Laup" je poklonio "Luciferu" svesku
~vrstih korica sa petstotinak belih listova u koju }e Mladenovi} sedam
godina kasnije zapo~eti pisawe "Opsenarijuma" i za wu ostati vezan do
dana dana{weg. Evo kako je glasila "Laupova" posveta: "Luciferu, da u
ulaupimo i uprometejimo svoje stanodavce!" -
3. O~ekivawa iskazana na po~etku ovog dnevnika ispuwena su
pet godina kasnije tekstovima "Opsesivnost moderne umetnosti" i
"Poetski smisao egzistencije".
4. Evo predigre za "Pogled umornog mi{qewa".
5. Nepune tri godine kasnije, Mladenovi} ba{ takav "projekat"
doslovce ostvaruje pi{u}i u Parizu opse`nu pripremu za svoj spev
"Pisma sa gnevnog `ala" (vid. o tome bele{ku uz tekset "Opsesija kao
bekstvo u Ni{ta" i u drugom tomu poglavqe "Apsolutna kwiga".
6. Vi{e o opsesionisti~koj dru`ini vid. u tekstu "Opsesionizam
Milana Lali}a".
Ovo jadawe zbog "nerazumevawa prijateqa" vi{e je trenutna
reakcija na pojedina~na osporavawa i ne izra`ava pravo stawe u
mladoj gimnazijskoj, a uskoro i studentskoj kqi`evnoj dru`ini. Upravo
tih dana bili su napisani i na redovnom sastanku pro~itani pomenuti
"Opsesionisti~ki soneti" izazvav{i pravu polemi~ku buru. Profesor i
kwi`evni kriti~ar Jovan Pej~i} izjavi}e dvadesetak godina kasnije da
}e se merilo za razvrstavawe i ocewivawe cele kwi`evne generacije
tra`iti u odgovoru na pitawe ko je bio "za" a ko "protiv" opsesionizma.
7. Du{an Maksimovi} Dumaks - kompozitor i horovo|a, dugogo-
di{wi profesor muzike u Prvoj beogradskoj gimnaziji.
8. "Fi{ko" - nadimak Dragoquba S. Igwatovi}a, pesnika, u to
vreme urednika u "Kwi`evnim novinama" i profesora srpskog jezika i
kwi`evnosti u Prvoj beogradskoj gimnaziji.
35
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 35
PROSTOR OPSESIJE
Umesto manifesta opsesionizma
- Pismo Milanu Lali}u sa Visa1, 1973 -
28. 07. 1973. g. Issaili: 28. ivica 1973. ponora
"Mora biti mnogo pisama" - rekao si, dragi prijatequ, i
ni{ta mi potrebnije od toga nisi mogao zatra`iti. Li{iv{i se
nekih teku}ih obaveza, sada sam u stawu da se tom imperativu
redovno povinujem. Neka moja pisma budu moj novi) Opsesio -
nisti~ki dnevnik - mnogo sam toga od interesa ve} pisao Jasnici
i naro~ito Verenci.
Nadam se da }e ta pisma biti sa~uvana. O~ekujem da na{a
prepiska bude naj~istiji i naj~vr{}i osnov na{eg zajedni~kog
poduhvata.
(...)
Ali na stvar da pre|emo, dragi prijatequ, sa Opsesijom
umno da otpo~nemo. Jer bilo {ta drugo da ti pi{em, spota}i }u
se o taj najisku{qiviji kamen. Vaqa nam ve} sada i na ovaj na~in
staviti na papir najve}i deo onoga {to nam je u razgo vorima
izgledalo tako prirodno. Vaqa nam Opsesiju obu hvatno sagle-
dati. Onaj na{ intuitivni do`ivqaj bitnosti koji se u toj re~i
skriva, vaqa nam dovesti do adekvatno sna`nog iskaza. Naravno,
ti se sla`e{ da smo mi svojim stihovima ve} donekle razotkrili
prostore Opsesije, ali to u najmawu ruku zna~i da nama predsto-
ji obaveza da sami budemo tuma~i sopstvene poezije. Slo`i}e{
se sa mnom da poezija i filosofija u bitnom smislu nikada ne
napu{taju zajedni~ki izvor; i utoliko na{e filosofsko nasto-
jawe ne mo`e mimoi}i na{e poetske rezultate.
Prva stvar sa kojom smo se odmah slo`ili bila je: Ono
{to pojam Opsesije ima da ozna~ava ne mo`e biti bilo ~ija,
jo{ mawe bilo kakva i bilo ~ime opsednutost. Ono {to pre-
tenduje na op{te va`ewe i zna~ewe mora opstojati kao
naj~istija i unutra{we najbogatija bit onog raznovrsno-pojedi-
36
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 36
na~nog. Te{ko}a je, me|utim, na{eg zadatka u slede}em:
Opsesija pripada upravo pojedina~nom, individualnom bi}u;
iz toga je filosofski napor usmeren ka tome da u ovom pojedi-
na~nom prona|e klicu op{teg, op{teva`e}eg. Ja sam gotovo u
svim svojim tekstovima imao taj smer istra`ivawa.
Druga bitna stvar sa kojom smo se odmah slo`ili, bila je:
Ono {to je u sr`i svake opsednutosti jeste opsednutost Praznim.
Ti si, me|utim, smatrao da izme|u Praznog i Praznine treba
praviti razliku, {to ja nisam bio sklon da prihvatim (sem u gra-
mati~kom smislu). Neka naslu}ivawa mi ne nedostaju, ali bi
boqe bilo da mi ti podrobno u slede}em pismu to svoje mi{qewe
izlo`i{. Neka te ne obuzme lewost, shvati ovu molbu kao stvar
od najve}e va`nosti.
[ta to zna~i biti opsednut Praznim? I u kakvoj je
smisaonoj vezi pojam Praznog sa pojmom Ni~ega? Tebi je poznato
da za Grke ne-bi}e jednako ozna~ava prazan prostor koliko i
ni{tavnost. No po{to se kod nas o~igledno radi o razli~itom
zna~ewu istih termina (a ta je razlika, dakako, uslovqena prom-
enama u svetsko-istorijskoj situaciji), zadatak je vi{e nego ned-
vosmislen: Pokazati kako se Opsesija udubquje u prazno svih
stvari, kako ona svojom delotvorno{}u ni{ti najpre Bi}e na
ra~un Su{tog2, zatim i samo Su{to na ra~un Ni~eg. Gr~ko Ni{ta
je Ni{ta Bi}a, ono Ni{ta koje izmi~e dohvatu misli, jedno nepo-
jmivo, neshvativo Bi}e, samim tim Ne-Bi}e - jedan pasivan, iskon-
struisan entitet. Na{e Ni{ta jest Ni{ta Su{tog, ni{te}e
Ni{ta, a Su{to je individuum. I tu se otvara prostor Opsesije:
Poni{tava se svaka ispuwenost u celini da bi nastupilo
Prazno, boravak i opstajawe u Praznom pripada pak opsednu-
tosti. Opsednutost obavezuje na delawe, dakle na ni{tewe:
Obavezuje na probijawe i otvarawe novih (praznih) prostora s
onu stranu Bi}a, unutar Bi}a. Opsesija je stalno ukidawe posto-
je}eg i promenivog radi nikad-do-kraja-stvorenog, dakle ve~nog.
Opsesija jeste jedno duhovno i du{evno stawe individuuma, ali
ona ukqu~uje u sebe i predmet opsednutosti. Tako se u opsesivnom
~inu ujediwuju subjekt i objekt delawa.
Sve ovo da ne bude odve} apstraktno, na tre}u bitnu stvar
da pre|em.
37
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 37
Tre}i na{ veliki zadatak jeste da filosofski utemeqimo
lutawe kao najeminentnije opsesivno bivstvovawe, da domislimo
lutawe kao lutaju}e putovawe. Jer boravak i istrajavawe u
Praznom ne podnosi u~aurenost i zavi~ajnost duha. Tek na luta-
ju}em putovawu produbquje se Bi}e do Su{tog. I kroz Su{to viri
ponor Praznog; jer na lutawu nema tog ciqa koji }e u krajwu svrhu
da preraste, na besciqnom putovawu tek ni{ti se svaka
dovr{enost, svaka ispuwenost. Ili se to poricawe ispuwenosti,
nadirawe Praznog, u Smisao pretvara? Utoliko ti kao bitan
predla`em svoj rani stih - za preispitivawe ga predla`em:
Smisao je prazan, besmisao pun.
Da li on sadr`i u sebi klicu onog dosad nemi{qenog, a
onog mislivog i potrebnog? Jesam li ga i ja sam do sada uop{te
razumevao?
(...)
Tvoj prijateq Ponor
1. Milanu Lali}u kao prvom sledbeniku opsesionizma
posve}eni su naredni tekst i bele{ke koje ga prate, pa }e ovde biti re~i
o jednoj drugoj li~nosti zna~ajnoj za uobli~ewe opsesionisti~ke misli.
Mladenovi} je u pozno prole}e 1973. g. iznenada re{io da
znatno pre zakonske obaveze ode na odslu`ewe vojnog roka, sam
odabrav{i ostrvo Vis kao najudaqenije mesto od Beograda, u nameri da
u izolaciji sabere svoje ideje i iz vojske, ne gube}i tu godinu, polo`i
preostale ispite na fakultetu ({to mu je i po{lo za rukom).
Dogodilo se da je u isto vreme, u istoj "junskoj klasi", svoju vojnu
obavezu odslu`ivao i wegov go dinu dana stariji kolega sa filosofije
Miodrag Peri{i}, u to vreme neposredno ukqu~en u politi~ka previ-
rawa na Beogradskom univerzitetu, a svojim veoma istaknutim
kriti~kim i esejisti~kim ~lancima {iroko prisutan u kwi`evnoj peri-
odici (po izlasku iz vojske posta}e urednik u "Kwi`evnoj re~i", tada
centralnom kwi`evnom glasilu cele generacije u kojem je Mladenovi}
objavio ve}inu svojih opsesionisti~kih tekstova i pesama, ukqu~uju}i tu
i samu programsku pesmu "Opsesija" koju je napisao upravo na Visu).
Zajedni~kom obla~ewu sivo-maslinaste uniforme dvojice dota-
da{wih poznanika i kolega prethodila su dva slu~ajna susreta, drugi
neposredno pre polaska u vojsku, na glavnoj beogradskoj ulici, kada su
uz urnebesne poklike jedan od drugog saznali da istovremeno odlaze na
38
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 38
Vis, prvi pak susret godinu i po dana ranije u ~uvenom dvori{tu
Kapetan Mi{inog zdawa (tada{wa zgrada Filozofskog fakulteta), sa
najkrupnijim mogu}im posledicama ne samo za Mladenovi}a li~no, nego
i za muwevitu i `estoku politizaciju cele opsesionisti~ke dru`ine. Taj
doga|aj zaslu`uje da se ovde podrobnije opi{e.
Nabasav{i u Dvori{tu na Mladenovi}a koji je zbog ne~eg tek
na trenutak napustio veselu "sednicu" celokupnog glavnog opsesion-
isti~kog {taba u kultnoj kafani "Kolarac", ve} svr{eni student
Peri{i}, uvek snabdeven sve`im vestima iz ~ar{ije, o{tro mu, svojim
karakteristi~nim prebacuju}im tonom, zameri na tom lakomislenom
kafan~ewu u trenutku kad "istori~ari" (~itaj: re`imski orjentisani stu-
denti) preuzimaju Fakultetski odbor (ve} pomenuti FOSS). Naime, u to
vreme legalno izabrani predsednik Vlada Mijanovi}, ~uveni lider iz
studentskih demonstracija 1968, poznat kao Vlada Revolucija, zbog
neprekidnog buntovni{tva osu|en na godinu dana zatvora, le`ao je na
robiji, pa je posle jewavawa prvobitnih protesta nastala letargija -
~ekao se wegov izlazak iz zatvora da se sa pobunama nastavi. Da to
preduprede, "reakcionari" su upravo u tom trenutku stupili u dejstvo.
Dobiv{i dragoceno obave{tewe, lider pesni~kog i filosof-
skog opsesionizma sru~i se nazad u "Kolarac" i odatle sa opsesio -
nisti~kim pevidruzima organizova pravi pravcati pu~ kojim }e za
nepunih 24 sata, uz saradwu i pomo} dekana Dejana Medakovi}a,
preuzeti Fakultetski odbor u svoje ruke, namah se preobraziv{i u
harizmatskog studentskog politi~kog lidera, i to ne samo na
Filozofskom fakultetu, ne samo na Beogradskom univerzitetu, nego
uskoro i na prostoru cele tada{we Jugoslavije (vid. vi{e o tome u
bele{ci za tekst "Prostorna su{tina vremena"). Tako }e se dogoditi da
u svojstvu odlaze}eg predsednika FOSS-a, posle dramati~nih zbivawa
oko osuje}ivawa Josipa Broza da se oven~a titulom po~asnog doktora
Beogradskog univerziteta, kao svog naslednika odredi studenta druge
godine filosofije Zorana \in|i}a (vid. o tome u tekstu "Opsesionizam
Milana Lali}a"). Taj ~in uokviruje tre}i Mladenovi}ev opsesio -
nisti~ki iskorak u politiku (prva dva su, naravno, bili izbacivawe iz
gimnazije i u~estvovawe u pomenutim junskim demonstracijama) izme|u
dva podsticaja - jednog kojeg je primio od Peri{i}a, drugog kojeg je sam
dao \in|i}u. Ko je tada mogao pomisliti da }e se ova dvojica ~etvrt
veka kasnije zate}i kao najqu}i suparnici za vo|stvo u Demokratskoj
stranci!
Najve}i deo vojnog roka dvojica prijateqa provela su zajedno u
pro stranom Domu JNA na obali mora i u wegovom egzoti~nom medite -
ranskom vrtu (ali i u bifeu uz ~a{icu, i za bilijarskim stolom,
nadme}u}i se u obe discipline sa stare{inama!), sa mnogo slobodnog
39
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 39
vremena, bogatom bibliotekom na raspolagawu te uslovima za pisawe
i beskona~ne rasprave. Peri{i}ev doprinos Mladenovi}evoj artiku-
laciji filosofije opsesionizma neizmeran je, iako on nijednog trenut-
ka sebe nije video kao opsesionistu - sasvim naprotiv! Ali wegovo
{iroko obrazovawe, duhovitost i dobronamernost, dodu{e vazda zapa-
prena ~esto do sarkazma i groteske zajedqivim duhom, pru`ali su
sna`an podsticaj mla|em kolegi - naj~e{}e kroz protivstavove - da
jakim argumentima odbrani i doka`e svoja uverewa.
Prijateqstvo dvojice "klasnih drugova" nastavi}e se i po
povratku u "civilizaciju", pro{iriv{i se i na porodi~no dru`ewe, ali
ne}e poprimiti obele`je trajnosti. Poti~u}i iz razli~itog socijalnog i
ideolo{kog miqea (Peri{i}ev otac general JNA, Mladenovi}ev pro-
fesor univerziteta, prvi protagonista komunisti~ke revolucije, drugi
iz redova wenih `rtava), dvojica mestom i sudbinom zdru`ena prijate-
qa uskoro }e krenuti razli~itim putevima, toliko razli~itim da }e se
u jednom kasnijem trenutku (tokom i posle Mladenovi}evog boravka u
zatvoru, po~ev od 1984. g.) ne samo potpuno razi}i, nego i dospeti u
otvoren sukob, sve do samog neprijateqstva. Ali po{to to nije predmet
ove kwige, ograni~imo se na podatak da je u jesen 2003. godine, neko-
liko meseci posle ubistva premijera Srbije Zorana \in|i}a, Miodrag
Peri{i} naprasno preminuo kao ambasador SR Jugoslavije u Kanadi.
2. I ovde, i na svim drugim mestima u kwizi, u izvornom tekstu,
autor je umesto "su{tog" i "su{tosti" upotrebqavao re~ "bitak". Sa -
obrazno svojim potowim ontolo{kim ("su{toslovnim") i jezikoslov nim
razgrani~ewima, zasnovanim na "korenskoj providnosti srpskog jezika
prema izvornim zna~ewima re~i", dosledno je izvr{io tu zamenu, pa se
samim tim za wu odlu~io i prire|iva~.
40
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 40
OPSESIONIZAM MILANA LALI]A1
- Tekst za spomen-kwigu povodom
desetogodi{wice smrti Milana Lali}a2, 2001 -
Da nije bilo Milana Lali}a, mo`da opsesionizma kao
kwi`evnog pokreta (i pravca) ne bi ni bilo.
Nije Milan Lali} smislio ni ime, niti teorijski zasno-
vao ideje opsesionizma. Ali kada je prvi put ~uo tu re~ - bilo je
to kada je on bio na drugoj godin studija filosofije, a ja u ~etvr-
tom razredu Prve beogradske gimnazije - odmah je uzviknuo.
- Ja sam opsesionista!
Re~ opsesionizam prvi put sam ~uo dve godine ranije, 1966,
u svojoj prethodnoj, Devetoj (novo)beogradskoj gimnaziji, od svoje
nesvakida{we {kolske drugarice Tawe @ivanovi}. I mene je tada
pogodio isti grom koji }e dve godine kasnije udariti u Lali}a.
Tawa je poha|ala neko "starije" dru{tvo kojim se di~ila i u kojem
je taj pojam bio u opticaju, ali nikako nisam mogao da iskam~im od
we podrobnije (pa ~ak i bilo kakve) podatke o tim prvim opsesion-
istima, niti da dobijem poziv na neki od wihovih sastanaka. Ni do
dana dana{weg nisam saznao ko su bili ti qudi. Kasnije istaknuti
pravnik, najpre tu`ilac, potom advokat, ona kao da nikada nije
shvatila {ta je proizvela svojim ovla{nim saop{tewem u kojem
nije bilo nikakvog drugog sadr`aja osim te magi~ne re~i.
Otuda je ona, ta re~, opsesionizam, postala opsesija celog
na{eg kwi`evnog kruga ~ije se jezgro isprva stvorilo u pomenutoj
Devetoj gimnaziji, po~ev od jeseni 1966. godine (Branko Aleksi},
Slobodan @uwi}, Jasmina Luki}, Zoran Zec, Slobodan \ukanovi},
Nada Prodanovi}, potowa Blagojevi}, Zoran Stanisavqevi},
Dragi Mr|enovi}, Boris Perovi}...), sa kultnom kafanom "Venac" u
ulici Luja Adami~a, u koju smo zalazili kada bi nam zbog poodmak-
log ~asa pogasili svetla i zatvorili vrata gimnazije.
Lali} je upravo te godine maturirao i upisao filosofiju,
te u gimnaziji nismo stigli da se upoznamo. Talas opsesionizma
pro{irio se uskoro na kwi`evni klub "Fontana" i slikarski
"Ateqe 13" u Novom Beogradu ~iji je osniva~ i duhovni vo|a bio
41
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 41
novobeogradska legenda slikar Pavle Nikitovi} Nik. @uwi} je kao
izuzetno darovit slikar bio spojna ta~ka - {teta je {to se zarad
filosofije sasvim odrekao slikarstva, a redovni posetioci
kwi`evnih sedeqki bili su na{i {kolski drugovi, potowi akadems-
ki slikari Joca Stevanovi} i Tafil Musovi} i uz wih dana{wi
istaknut pravnik Joca Pavlovi}. Zec, Stanisavqevi} i \ukanovi}
su te 1967. godine maturirali, a @uwi} i ja izba~eni iz gimnazije,
on dosko~iv{i u Drugu, ja u Prvu beogradsku. "Deveti krug" se,
me|utim, nije raspao, dru`ina je nastavila sa okupqawem petkom
uve~e u mom stanu, u Pariske komune 8/53 ("Pra-Sfairos") sve dok
posredstvom Biqane Luki}, Jasminine starije sestre, u februaru
1968. godine, nije do{lo do povezivawa sa studentskom grupom
Mileta Nedeqkovi}a, Pavla Pavlovi}a i Radojka Mrqe{a, Pavla
Kosina, Milo{a Gvozdenovi}a i Milosava Slavka Pe{i}a, i do
preseqewa dru`ine u "Fontanu". U tom krugu istaknuto mesto zauzi-
mao je mladi pesnik i student filosofije Milan Lali}.
Pre na{eg "presudnog" susreta, 4. aprila 1968. godine,
kada smo na sve~anosti povodom otvarawa vodoskoka u krugu
"Fontane" (proslava dvadesete godi{wice Novog Beograda)
~itali svoje stihove, ve} sam za sobom imao ispisana dva
"Opsesionisti~ka dnevnika" (prvi pisan od 17. jula do 24. decem-
bra 1967, drugi u samo dva dana, 08. i 09. februara 1968.
godine) i "Opse si onisti~ke sonete" koji su upravo tih dana izazi-
vali buru u na{oj sjajnoj kwi`evno-slikarskoj dru`ini.
Pristupawe Milana Lali}a, godinu-dve starijeg od nas, bilo je
kao udarawe pe~ata na ve} ispisan opsesionisti~ki potpis.
U to vreme Lali} je ve} imao napisane svoje "Psalme".
Wihov biblijski odzvuk bio mi je tada neproziran, gotovo stran.
Bio sam, me|utim, za~u|en zanosom sa kojim ih je on izgovarao. A
taj zanos, koji je polako prelazio i na mene, prevla~io je preko tih
{tedqivih stihova ~isto lali}evsku pozlatu koja }e kasnije sijati
iznutra iz doslovce svake wegove pesme, ~ak i kada je, podlegav{i
uticaju redukcionisti~kog modernizma, u "Sovinom vokalu", odlu~io
da se odrekne svoje najve}e svetiwe - pevawa. On je pak tada, sa
sebi svojstvenim ponositim polusme{kom, slu{ao moje strogo
isklesane katrene i sonete, sa besprekornim metrom i rimom, kao
i propovedi o pesni~koj veli~ini Branka Miqkovi}a, o kome sam
ve} tada zami{qao studiju pod nazivom "Pesnik evropskog opse-
42
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 42
sionizma". Jednog dana do{ao je sa sve`e napisanom, rimovanom
pesmom, isturio i rukopis i svoj podra zumevaju}i poluosmeh, koji
kao da je hteo da ka`e: Ako je ve} do tradicije, evo kako ja to radim!
Bila je to pesma ~iji original i danas ~uvam u svojoj arhivi, bez
naslova, kojoj sada dajem naziv "Usamqen si sada". Tek nedavno sam
s ~u|ewem uvideo da Milan tu pesmu nije uvrstio ni u jednu svoju
zbirku, jednako kao ni pesmu "Narcis", koju sam bezbroj puta slu{ao
na kwi`evnim ve~erima na{eg opsesionisti~kog kruga, a koja se,
sre}om, tako|e sa~uvala me|u mojim papirima.
Avaj! to nije slu~aj sa nekim drugim pesmama kojih se se}am,
izme|u ostalih i sa onom ~iju sam jednu strofu odabrao za nisku
od {est programskih glosa, gde sam u dru{tvo Laze Kosti}a, Disa,
Tina Ujevi}a i Branka Miqkovi}a stavio dvojicu svojih opsesion-
ista - dve godine mla|eg Branka Aleksi}a i dve godine starijeg
Milana Lali}a, umesto prvobitno predvi|enih Vinavera i Pope.
Kasnije sam te dve glose - Miqkovi}evu i Lali}evu - preradio u
nezavisne pesme ("Ali te ve~nost sniva” "i "Posta}e{ magla"),
zato jer su se rukopisi bili zaturili, i posvetio ih, prirodno,
inspiratorima izgubqenih glosa. Na svoju neizmernu radost,
nedavno sam ih prona{ao, pa je sada prilika da se ona "Lali}eva"
prvi put objavi i time sa~uva jedna strofa neznane pesme, za koju
ne znam da li }e ikada prona}i svoje katrenske dru`benice:
Ni{ta sem kostura ne vidim draga
I no} vezana zvezdama krvari
I nema vi{e u oblacima traga
Odbegli samo znaju tamni~ari
Ubrzo su po~eli da se re|aju Lali}evi "mrtvi pesnici",
koji su ga u mojim o~ima odmah svrstali u velike pesnike. Taj
izraz nije preteran jer je ~itav na{ krug od po~etka bio pro`et
nepokolebivom samosve{}u: Pona{ali smo se kao da sama mati-
ca Svetskog Duha proti~e kroz nas. Naprosto smo znali ko smo i
za to nam nije trebalo ni vreme niti spoqa{wa potvrda za osve-
do~ewe. @uwi} je ~esto terao {egu slede}im razlogovawem:
"Kako on mo`e biti veliki umetnik kad ga ja poznajem!" A omiqe-
na Lali}eva uzre~ica (uz neizostavan zra~e}i poluosmeh) bila
je: "Ja sam osu|en na uspeh!" I to je svakom zvu~alo umesno i
ta~no. Kako i ne bi, kada su po salama beogradskih fakulteta,
43
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 43
studentskih domova i javnih tribina odzvawali veli~anstveni
stihovi poput:
Mrtav pesnik miri poqa i ponore
("Vijon")
ili
S druge strane Reke bezna|e ih ~eka
Nadaju se lovoru kada ih prevoze
Vara}e ih ve~no brda predaleka
Pi}e bela vina sa otrovne loze.
("Mrtvi pesnici pred Stiksom")
Bili su to dani velikog predmajskog (Pariz) i predjunskog
(Beograd) studentskog vrewa, i mi smo se, blagodare}i neprekidnom
pesni~kom dru`ewu s istaknutim i uticajnim studentima, odmah
na{li u `i`i doga|awa. @uwi} i ja smo cele te godine ve} bili u
gimnazijskoj redakciji "Studenta". Osim toga, "Deveti krug" je raspo-
lagao jo{ jednim "proizvodom" ~iji je tvorac bio kultni profesor
filosofije Milan Kova~evi} koji nas je i likom i mi{qu neodoqi-
vo podse}ao na Sartra (otuda i wegovo ime Sartorije u
Opsenarijumu i mom budu}em romanu Predeo @ege). Taj proizvod
bila je samonikla "Novobeogradska filosofska {kola" koju su
sa~iwavali studenti filosofije na beogradskom Filo sofskom
fakultetu, nekada{wi |aci ovog dubokoumnog i zra~e}eg pedagoga.
Usred "novobeogradske Bastiqe", kako su s pravom nazi-
vali Devetu gimnaziju, pa joj je zato i "Deveti krug" (dosetka jednog
wegovog istaknutog pripadnika, kasnije urednika Studija B,
Milorada Roganovi}a) savr{eno pristajao, usred najqu}e ideo-
lo{ke represije staqinisti~kog kova, koju je nad |acima i pro-
fesorima sprovodio direktor Veqa Milo{evi} sa svojim baha-
tim crnogorskim {tabom pa`qivo biranih profesora, cvetala je
slobodna filosofska misao!
Za ilustraciju, evo dva primera: Na vratima pomenute
opsesionisti~ke kafane "Venac" (druge vaqda i nije bilo na
celom Novom Beogradu) stajalo je re~ito upozorewe:
"Profesorima i |acima Devete beogradske gimnazije strogo
zabrawen ulaz!". Mi smo, me|utim, sa na{im profesorima
Vukomanom Smolovi}em i Fadilom \evenicom, ne haju}i,
44
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 44
ulazili, uprkos ~iwenici da je pomenuti opasan direktor
stanovao sprat iznad kafane. Daqe, istu tu tre}u godinu po -
navqalo je samo u mom razredu {esnaest - i brojkom: 16 - sjajnih
momaka od kojih neki danas spadaju u sam vrh na{e kulture -
po~istili su celu jednu generaciju!
Povodom pomenutog izbacivawa slobodoumnih |aka da u
ovoj prilici navedem jo{ jedan slu~aj koji prethodi @uwi}evom i
mom - "juna{tvo" od nas dve godine starijeg Steve Maxara kome
smo se divili - usudio se da u pismenom zadatku ospori neki
Lewinov citat koji je bio stavqen u naslov! Za tim svetlim
primerom kre nuo sam i ja, narugav{i se pateti~nom naslovu pis-
menog zadatka u slavu 8. marta. Za svoje izbacivawe @uwi} nije
morao da koristi pero, dovoqan mu je bio i jezik - rekao je
razrednoj stare{ini da mu se popela na vrh glave!
Kada su Lali} i Zoran Zec, godinu za godinom, dospeli u
Kapetan-Mi{ino zdawe, tamo su ih do~ekali raniji Kova~e -
vi}evi |aci: Slobodan Divjak, Mladen Kozomora, Svetozar
Sin|eli}, Dragan Jovanovi} i drugi. Kako smo @uwi} i ja ve}
bili sasvim opredeqeni za filosofiju, na{e je studirawe,
vezom "Devetog kruga", zapo~elo jo{ iz gimnazijske klupe.
Kasnije, kada smo kao apsolventi vodili Fakultetski
odbor pobuwenih studenata, posle nezapam}ene panike na
celom Univerzitetu koju smo izazv ali izlepiv{i dvori{te Fa -
kulteta antititovskim parolama, spre~iv{i na taj na~in
"najve}eg sina" da tog dana i na tommestu primi po~asni dok-
torat Beogradskog univerziteta, odredio sam za svog nasledni-
ka na mestu predednika Fakultetskog odbora studenta prve go -
dine, tek prispev{eg iz "Devetog kruga", Zorana \in|i}a. Ali tu
se lanac prekinuo jer je Kova~evi}, doktorirav{i, uskoro pre -
{ao na novosadski Filosofski fakultet. Posle potoweg vi{e -
go di{weg dru`ewa sa svojim Sokratom, izgubili smo ga, avaj, na
besmislen na~in 1988. godine, u wegovoj pedesetoj godini, kada
je tek pripremao svoja glavna dela, posle blistavog filosof-
skog i kwi`evnog opusa kojim smo se ponosili. Tako smo Lali}
i ja ostali bez svog velikog u~iteqa, prijateqa i imewaka. Ko
je tada mogao i poverovati da }e tri godine ka snije Lali}u
wegovo dru{tvo postati prijatnije od mog.
45
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 45
Doda li se tome da je u godini osnivawa Kwi`evnog
kluba (1966) za drugog profesora filosofije u gimnaziju do -
speo tek svr{eni student Petar-Pjer @ivadinovi}, odu{evqen
Kjerkegorom (Pjerkegor u Predelu @ege i Opsenarijumu), koji je
sa nama igrao fudbal, dolazio na ro|endane i pose}ivao
na{e sastanke, dru`e}i se sa nama kao ravan s ravnima, sti~e
se jasna slika o na{oj spremnosti da u studentsku pobunu
ukora~imo s nadobudno{}u povla{}enih protagonista koji se
nisu ustezali da joj odrede smisao ostvarewa vlastite
filosofije i udare joj pe~at opsesionizma.
*
Ni{ta mi se iz tih slavnih dana nije tako sna`no ureza-
lo u pam}ewe kao slika Milana Lali}a pred Podvo`wakom, kako
pored Radomira Roka Andri}a sedi na, studentima na~i~kanom,
"revolucionarnom" kamionu, koji su ovi prethodne no}i oteli
policiji i sa kojeg su se, putem megafona, govornici obra}ali
nepreglednoj masi studenata. Ugledali smo ga Pjerkegor i ja - i
sad mislim da sam prvo ugledao onaj ponositi poluosmeh pa tek
onda wega samog - i to je bio razlog da zapo~nemo probijawe
prema prvim redovima, ne bismo li mu se pridru`ili. Tu~wava
koja je zapo~ela upravo u ~asu kada se domogosmo policijskog kor-
dona koji se povijao pod silovitim pritiskom studentske voqe za
probojem, osujetila je taj naum.
Sutradan, 4. juna, kada sam uspe{no prebrodio tri
obru~a studentskih stra`a na Studentskom trgu, preostao je
najte`i deo posla - kao maturant, dakle ne-student, bez indeksa
u}i na Filosofski fakultet! U taj ~as ugledao sam na ulazu iz
ulice Vuka Karaxi}a glavnu prepreku, visokog mr{avog studenta
ponositog poluosmeha sa redarskom trakom oko ruke. Kakve li
radosti! Grqewe, qubqewe, pobedni~ki usklici! Uveo me u uza-
vrelo dvori{te Filosofskog fakulteta kao rediteq koji vas
vodi na svoju predstavu, a iz celog dr`awa kao da mu je izbijao
pokli~ iz wegove potowe pesme "Drugo leto":
^ujte pod lipom zvuk vaskrsle trube!
Uveo me je u dvori{te pod lipama kao u svetili{te koje }e
to za wega ostati do kraja `ivota.
46
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 46
Ni{ta mu ne mogu la`i ni{ta ne mogu `biri
An|eo je osmi{qen i svoj prostor ~uva
- uzviknu}e na kraju pesme "Dolazak o~ekivanog", uprkos tome, ili
mo`da ba{ zato, {to je cela nacija odslu{ala 9. juna la`i iz pre-
varantskog govora "voqenog predsednika" koji je tobo` dao za pravo
studentima, pa su `biri oskrnavili svetili{te zaigrav{i Kozara~ko
kolo. "O~i{}ewe" je do{lo ~etiri godine kasnije, sa opisanim
plakatirawem Dvori{ta - "osmi{qeni an|eo" sa~uvao je svoj prostor!
I u tim nezaboravnim junskim (lipawskim!) danima u koji-
ma smo sa mirisom lipa prvi put (i zauvek) udahnuli vazduh slo-
bode, i u svim potowim godinama studirawa, sve do kraja `ivota,
ni{ta u sistemu vrednosti Milanu Lali}u nije zauzimalo tako
visoko i ~isto mesto kao Dvori{te pod lipama - ~ak ni sveti
zavi~ajni prostor ^iste Male, Bukovice i Kninske Krajine.
Ovo su, me|utim, samo neke iskrice tog, "opsesio nisti~kog
ose}awa" koje nas je u sun~anom dvori{tu Kapetan-Mi{inog zdawa
zauvek zdru`ilo s mirisom praslovenskih lipa. Od svih mojih pri-
jateqa, jedino sa Milanom Lali}em i Dragiwom Uro{evi} nikada
nisam dospeo ni u kakav - ni u najmawi - spor, ~ak je bilo neza-
mislivo da do wega do|e. Vaqda je zato, iz te preustanovqene sao-
braznosti du{a, Dragiwa odmah i pristupila opsesionizmu.
^etvrti ~lan naju`eg jezgra postao je Bratislav Milanovi}, ali su
tu bili i Milosav Slavko Pe{i}, Mirko @ari} Modi, Du{ko
Novakovi}, Ranko Stojanovi}, Qubica Mileti}, Slobodan
Zubanovi}, Janko Vujinovi}, Radomir Glu{ac, Vuk Milatovi},
Jovan Pej~i}, Milisav Krsmanovi}, Ambro Maro{evi}... Za veli-
ki talas zajedni~kog "generacijskog" nastupa zaslu`na je Dragiwa
koja je goropadnom snagom ru{ila sve prepreke i otpore, kao {to
je Lali} bio zaslu`an za opsesio nisti~ku nit koja je sve to
pesni~ko dru`ewe protkivala - on je smatrao da mora postojati
neki "izam" koji su{tinski obele`ava vreme, i mi smo ga imali,
ube|eni da }e se on jednoga dana sla viti jednako kao i nadreal-
izam, egzistencijalizam, dadaizam, ze nitizam...
1. Ovaj tekst zadr`ali smo u "Uputima" iako po svom sadr`aju
pre pripada drugom, pesni~kom tomu. Razlog tome je dvostruk. Najpre,
tekst vrvi od dragocenih podataka o li~nostima koje su protkivale
47
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 47
"herojske dane" opsesionizma, i o vremenu u kojem je on nastajao, a
posebno o atmosferi koja je pro`imala me|usobne odnose opsesio -
nisti~ke dru`ine. Drugo, sam @elimir Vuka{inovi} ubedqivo je
pokazao u svom predgo voru da su i Lali} i Mladenovi} svoju filosofi-
ju iskazivali stihovima, pa nije bilo razloga da se u ovom slu~aju
pribegava o{trom razgrani~ewu.
Uprkos tome {to je i Milan Lali} po obrazovawu bio filosof,
sav wegov univerzum bio je okrenut poeziji. Tako se i ovaj bolan osvrt
na wegov prebrzo okon~ani `ivot i na presudnu ulogu koju je imao u
razvoju opsesionizma kao pokreta i kwi`evnog pravca, usredsredio na
sr` wegovog dela i wegove li~nosti. Iz prepiske dvojice prijateqa
uvi|amo da je Lali} stalno obe}avao, a onda i odlagao, svoje teorijsko
izja{wewe o na~elima opsesionizma. Zasad nema tragova da je to svoje
obe}awe i o~itu nameru sproveo u delo.
2. Milan Lali} preminuo je u prole}e 1991. g. taman kad je
po~eo da se oporavqa od posledica iznenadnog infarkta koji mu je
privremeno oduzeo desne udove. Potresne govore na opelu i na kome -
moraciji u "Ve~erwim novostima" u kojima je Lali} radio kao novinar
u redakciji za kulturu, odr`ao je sam wegov opsesionisti~ki sadrug i
najboqi prijateq Milan Mladenovi}. Na komemoraciji u Udru`ewu
kwi`evnika Srbije, u Francuskoj 7, stihove preminulog pesnika ~itali
su wegovi pesni~ki prijateqi i po{tovaoci, svaki po jednu. Tom pri-
likom, na predlog Radomira Smiqani}a, dogo voreno je da se ustanovi
nagrada za poeziju i novinarstvo sa imenom Milana Lali}a koju }e
potom osam go dina zaredom dodeqivati "Ve~erwe novosti" i
Mladenovi}eva izdava~ka ku}a "Sfairos".
U pomenutoj spomen-kwizi povodom desetogodi{wice smrti
(izdawe UKS) koju su priredili pesnikova udovica Slavica Lali}, majka
wegovo troje dece, i sama pesnikiwa, i nedavno preminuli pesnik i
prozaista Moma Dimi}, objavwene su sabrane Lali}eve pesme, uz
kriti~ke i komemorativne osvrte na wegovo delo iz pera uglednih pes-
nika, kriti~ara, istori~ara kwi`evnosti i antologi~ara. Neki od wih
bili su i laureati nagrade "Milan Lali}" koji su tek u toj retrospektivi
do{li do sa znawa ~ijom su se nagradom oven~ali. Zahvaquju}i toj kwizi,
iza{lo je na videlo da je Milan Lali} bio veliki pesnik.
48
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 48
OPSESIJA
IZME\U IDEOLOGIJE I UTOPIJE1
- Pozdravni govor na otvarawu
Simpozijuma studenata filosofije Jugoslavije,
Beograd, april 1971 -
Koleginice i kolege i osobito, dragi gosti
Na{li smo se, evo, i ove godine, da filosofski govorimo
o strepwama vremena ~iju sudbinu pro`ivqavamo, skupili smo
se da jedni drugima prenesemo bílo prvih na{ih, katkad, na -
ravno, zama{nih mislenih poduhvata. I premda je jo{ Platon go -
vorio sa mnogo razloga da su upravo nestalne vode mladosti
najve}i protivnih uzornom filosofirawu, mi uporno na stav -
qamo tradiciju ovih susreta, i u svojoj mladosti, kako izgleda,
nalazimo svoju snagu. No iako sebe ubrajam u prista lice ove
Platonove misli, ne dr`im da bi iko ovde trebalo da bude pro-
tivnik filosofije i filosofirawa u mladim godinama, jer
filosofija je uvek blagonaklona prema svojim poklonicima, ~ak
i prema wihovim zabludama. Ali pojavquje se i ostaje pitawe:
Kakav je smisao, kakva uloga i koliki domet studentske
filosofske misli, kona~no, i ovakvih skupova, u rascepu izme|u
sve`ine ideja i neobuhvata znawa, izme|u podsticaja `eqe i
granica mogu}nosti?
Meni se mogu}nost odgovora na ovo pitawe pojavquje u
trenutku u kome se i sam nalazim u tome rascepu. Stoga mi je i
te{ko da odgovaram; stoga i ne}u odgovarati. Ono {to znam, ili
bar verujem da znam, ja }u re}i; ono {to ne znam, pita}u se i
pita}u.
Ja znam, ili bar verujem da znam, da smo utkani u tkivo
jednog od onih vremenskih ciklusa u kojima se iz vatre naj smelijih
nada izvija gusti dim sumwe koji preti da proguta plamen iz koga
je iznikao; da se povest na svome putu ka sveobu hvatu celine
ra{~lanila u svome tu-bivstvovawu na do te mere protivure~ne
51
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 51
strukture i tendencije, da neko wihovo skladno pro`imawe i
prevazila`ewe izmi~e rekonstrukciji Uma. Pitam se i pitam: U
kojoj se meri shvatawu na{ega "tu i sad" i na{ega "jo{ ne" mo`e
pribli`iti uo~avawem i prou~avawem osnovne protivure~nosti
izme|u ideologijskog i utopijskog, izme|u ideologijske i utopijske
svesti? Ho}e li filosofija domisliti povesne tendencije i
shvatawem otvoriti ispravan put delovawu, ako pristupi onto-
lo{kom tretmanu "dru{tvenog bi}a" tra`e}i i nalaze}i pokre-
ta~ki subjekt, jedno negatorsko "jest" povesnog momenta? Ako takav
subjekt nu`nim na~inom mora postojati, nije li wegova svest
istom snagom nu`nosti utopijska i opsesivna budu}i zasnovana na
negirawu vladaju}e ideologije putem jednostranog transcendi-
rawa postoje}ih tendencija? Ne nosi li takva opsesivna utopij -
ska svest ve} u klici uzrok svoje budu}e ideologije? S druge
strane, nije li nam puki istorijski fakticitet predo~io kom-
pletne ideologizacije nekih nau~nih koncepata budu}nosti? Da li
korene takvih ideologizacija treba tra`iti u utopijskom karak-
teru tih nau~nih teorija ili u nedoraslosti subjekata koji su ih
sprovodili?
Ja znam, ili bar verujem da znam, da se vi{e govorilo o
na{im studentskim akcijama nego o na{oj misli; {tavi{e je na{a
misao retko pratila na{e akcije i ove su naj~e{}e bile li{ene
wene prisutnosti. A misao je ono ~ime se rukovodimo, misao je
ono {to nas spaja. Pa se pitam i pitam: [ta je to u
specifi~nosti na{eg dru{tvenog polo`aja {to nam je u nedavnoj
pro{losti omogu}ilo da naslutimo dalek i plodonosan
"Minervin sumrak" istine o jednom dru{tvu, a da ipak ostanemo
zato~eni u nedosawanim blescima praskozorja? Nisu li upravo
neintegrisanost na{a u ve~no u~male slojeve nesre}no ustrojenih
dru{tava i poklik "In novitate vitam ambulamus" - nisu li oni bili
klicom jedne nove svesti, jedne nove opsesivne utopijske svesti
koja ne poznaje okove klasne mr`we i ~iji je {iroko naivan opti-
mizam i panhumanizam unapred bio osu|en na nemo} u ~e`wi i
~e`wu u gnevu?
Da li se jedna takva nova utopijska svest, pro`eta verom
u boqe i humanije dru{tvo projektovano nekuda u budu}nost, odak-
le slu`i kao pokreta~ i kao regulativ, mo`e shvatiti i kao
opsesivni telos prenet iz filosofije prirode u filosofiju
52
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 52
qudskog dru{tva? Nije li upravo na{ zadatak da upoznaju}i
povesne tendencije koje pro`imaju na{e egzistencije i {ire
sturkture na kojima participiraju, u~inimo na{ opsesionisti~ki
koncept realnijim i ostvarivijim? Da li bi to bio onaj momenat
u kome bi upravo na{a misao postala na{a akcija?
1 Ovaj govor objavqen je u pomenutom "Biltenu Simposijuma stu-
denata filosofije Jugoslavije", Beograd, april 1971. g.
53
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 53
IZME\U NI[TA I NI[TA1
- Tekst u "Studentu", Beograd, januar 1972 -
...Pita}e{: ^emu no} bez kona~i{ta
Put bez porekla, smrt bez ambrozije
I ~emu prostor za shva}eno Ni{ta...
"Nesvanica (Pro{ireni soneti)”
1. Jestost i {tastvo svesti
Sposobnost da se pitam nazivam svest. Pitati se, zna~i
pitati se o ne~emu. Ono o ~emu pitam nazivam predmet. Za svest,
dakle, odmah na po~etku postoji izvesnost o dvojstvu: Izvesnost o
sebi (pitaju}i sebe, ja moram postojati, jer koga bih ina~e
pitao?) i izvesnost o svome predmetu (makar taj predmet bila i
svest sama).
Ova izvesnost, osim jalovosti, pru`a jo{ jedan uvid:
Svest koja se pita uzima predmet za ne{to {to jest pored we, a
{to je istovremeno uslovqava; jer kako bi ina~e do{la do izves-
nosti o sebi samoj? Predmet tako posreduje samoizvesnosti
svesti. Ja sam, dakle, najpre svest koja se pita o svome predmetu
i posredstvom predmeta sti~e izvesnost o jestosti sebe same.
Ali pitati se ne zna~i pitati se o tome da li predmet jest
(wegovu jestost podrazumeva pitaju}a svest jer je wime omogu}ena),
ve} o tome {ta predmet jest u odnosu na svest. Nerazre{en odnos
izme|u pitaju}e svesti i {tastva predmeta nazivam problem.
Problem je stoga uvek sadr`an u pitawu, a pitawe je prvi sadr`aj
svesti. Pitawa: "[ta je predmet" ili "[ta je svest kao sopstveni
predmet” postavqa, dakle, svest tako da se problem o {tastvu
predmeta svodi na problem o {tastvu we same.
Ovaj uvid, osim izvesnosti, sadr`i i plodan podsticaj: Svest
koja se pita o problemu ne samo da tra`i razre{ewe ove napetosti
izme|u sebe i svoga predmeta, ona se ne zadovoqava ~ak ni samo
time da ga zahteva; naprotiv, uo~avaju}i problem, ona se o wemu
istovremeno i pita, a pitaju}i se, ona podrazumeva da je pitawe ve}
54
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 54
bremenito odgovorom. Jer ako pitawe zahvata neotkriveni a posto-
je}i odnos svesti i predmeta - odnos koji ~ini sam sadr`aj proble-
ma - tada je odgovor na pitawe ne samo mogu}, ve} on pouzdano jest.
Zadatak je svesti stoga da se iscrp quje u slu`ewu sopstvenoj mo}i:
Da pitaju}i sebe o sebi samoj, pita istovremeno o svome predmetu,
do one granice sa koje }e sam odgovor pitati.
2. Pitawe o prvobitnoj svesti
Pitaju}i sebe o sebi samoj, svest se najpre pita o sop-
stvenom poreklu; jer odgovor na pitawe: "Odakle dolazim"
uslovqava samu mogu}nost da se postavi pitawe: "[ta sam ja
sada?". Poreklo svesti nazivam zavi~aj. To je onaj pouzdani
oslonac sa koga svest ho}e da krene na put rekonstrukcije sop-
stvenog razvoja do sebe same; oslonac koji ne}e dovoditi u sumwu
u pogledu sopstvene izvesnosti. Ova izvesnost treba da poslu`i
uverewu da, dodu{e, svaki beskona~an sled uzroka i posledica
mora imati svoga prvobitnog pokreta~a, ali da se svest, upravo s
razloga nemogu}nosti svoje da ga se do~epa, mora zadovoqiti
wegovim u najve}oj mogu}oj meri apstraktnim postulisawem. Tako
pojedina~na svest, zati~u}i sebe kao stvorenu, uvi|a beskona~an
niz svesti koje joj prethode i koje regresivno streme svom prvobit-
nom uzroku. Preko pitawa: "Odakle dolazim?", svest, dakle, dose`e
do pitawa: "Postoji li jedna prvobitna svest koja je uzrokom svih
drugih svesti?". Ukoliko bi postojao na~in da se utvrdi i doka`e
jestost ove prvobitne svesti, pojedina~na pitaju}a svest otkrila bi
svoj zavi~aj. Time bi se stvorio vidik na celinu pre|enog puta, i
svest bi, misle}i o {tastvu zavi~aja, imala pouzdan kriterijum
prosu|ivawa sopstvenog mesta u celini.
Za svest zapravo ne mora biti od va`nosti {tastvo
zavi~aja; za wu je pitawe pre u tome da li ga ona uop{te ima. Jer
pitawe o {tastvu dolazi tek posle pitawa o jestosti: Da li je prvo-
bitna svest imala nekakvu zamisao o svetu kada mu je dala prvo-
bitni impuls, ili je nije imala; ako ju je imala, da li je bila ruko-
vo|ena vrednosno pozitivnim, negativnim ili indiferentnim nam-
erama; bilo kakvu nameru da je imala, da li je, zadovoqiv{i se
ulogom prvobitnog uzroka, prepustila svet sebi samom, ili je nas-
tavila da ga sobom natkriquje vode}i neprestano brigu o ostva -
55
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 55
rewu svoje pra-misli; - sve su to pitawa koja ve} podrazumevaju
jestost prvobitne svesti, ne podnose}i dovoqno razloga da se
takvoj jestosti pokloni i{ta vi{e od pukog verovawa.
Za bilo koju pojedina~nu pitaju}u svest postoji, dakle,
isto onoliko razloga da se u jestost prvobitne svesti veruje
koliko i da joj se ona ospori. Daqe od verovawa ne dose`e ni
tvr|ewe da takva svest mora postojati samim tim {to se mo`e
zamisliti. Te{ko}a je ovde u tome {to se ne vidi kako bi se ona
uop{te mogla i zamisliti, jer }e svako dete wenom prvobitnom
savr{enstvu na{koditi pitawem: "[ta je bilo pre we?". Ako bi
ona uistinu i postojala, to bi za pojedina~nu svest bilo bez
ikakvog zna~aja, jer ona ne poseduje na~ina kojim bi je u~inila
svojim predmetom. R|avo beskona~nim mislenim transcen-
dovawem po~etne granice, svest nikada ne}e dosegnuti svoju
stvarnu granicu koja bi joj zatvorila bezgrani~nost. Svaka
zami{qena prvobitna svest u biti svoje odredbe mora sadr`ati
sposobnost da se pita, a tu sposobnost ~ini mogu}om upravo ne -
razre{eni odnos izme|u we i wenog predmeta. Ova neraz re -
{enost morala bi biti osobinom bilo koje svesti, pa tako i
prvobitne, {to bi na woj samoj otvaralo problem porekla i tako
je li{avalo wene prvobitnosti.
Stoga se prvobitnoj svesti ukazuje jedina mogu}nost odgo -
vora na pitawe: "Odakle dolazim?": U svojoj nemogu}nosti da se
domogne svog porekla, svog zavi~aja, ona sa`ima celokupan napor
regresivnog transcendovawa u jednu ~vrstu ta~ku koja svojim
trans cendentalnim mrakom zatvara pogled u o~ajni~ko bezmerje.
Tu ta~ku oslonca svest naziva Ni{ta, li{avaju}i sebe zavi~aja u
presahlim maglama pro{losti, te, okrenuv{i svoj pogled u
budu}nost, dose`e do novog pitawa: "Kuda idem?". Ne}e li odgo -
vor na ovo pitawe osvetliti sada{wost svesti, i takvim posred-
stvom, druga~ije postaviti pitawe zavi~aja?
3. Pitawe o svrsi svesti
Za svest, me|utim, pitawe o sopstvenoj svrsi ili o nekom
vi{em odre|ewu ~ijem ostvarivawu slu`i, ne mo`e biti odvojeno
od pitawa o poreklu, o prvobitnoj svesti. Jer ukoliko bi postojala
nekakva stalna, nepromenqiva svrha sveg doga|awa, ona bi morala
56
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 56
biti sadr`ana u zamisli prvobitne svesti tako da bi pojedina~na
svest zaticala sebe u ovom rascepu izme|u zamisli i ostvarewa.
Budu}i da je osporila jestost prvobitne svesti, ona, dakle, ospo-
rava i jestost wene zamisli i stoga prisutnost svoje sopstvene
svrhe, bilo da se ta svrha shvata ontolo{ki (pri ~emu bi pojedi-
na~na svest imala biti neznatnim ~lanom u sveop{tem umnom
pokretu od we nezavisne celine), bilo gnoseolo{ki (pri ~emu bi
svest, svojom transcendentalnom predodre|eno{}u, dode qivala
svetu stvari svoju sopstvenu svrhu i tako sobom prekrila upravo
onaj prostor koji se poklapa sa dosegom wenih saznajnih mo}i). Put
tako vodi u jedno beskona~no Nigde koje svest izjedna~ava sa
po~etnim Ni{ta u pogledu wihove zajedni~ke sadr`ajne praznine.
Kao {to je za po~etak puta uzela jedno Ni{ta - ta~ku sa`imawa
regresivne transcendencije, tako svest i ciq svoga puta ozna~ava
jednom ta~kom koja sa`ima beskona~nu mo} trans cendencije u pro-
gresivnom smeru. Ona na taj na~in nalazi sebe gnoseolo{ki
ste{wenom izme|u Niotkuda i Nikuda, izme|u Ni{ta i Ni{ta.
4. "[ta sam ja sada?"
Ovaj zakqu~ak, me|utim, ne iscrpquje pitala~ku sposobnost
svesti: U rascepu izme|u "Odakle" i "Kuda", tj. izme|u "Niotkuda" i
"Nikuda", zjapi nemeriv prostor ispuwen sve{}u, i to sve{}u u
razvoju. Iskqu~iv{i pitawe smisla ovog razvoja (jer bi pitawe
"^emu?" na{lo svoj odgovor u odgovoru na pitawe "Kuda?"), ona doista
svedo~i wegovu prisutnost, ali se upravo suo~ava sa te{ko}om
odgovora na pitawe: "[ta sam ja sada?". S jedne strane, odsustvo
ontolo{kog zavi~aja bilo u krilu porekla, bilo u zamisli ciqa,
li{ava svest pouzdanog merila za upore|ivawe i utvr|ivawe svog
mesta na putu; s druge strane, skromniji zahtev da se uo~avawem i
pra}ewem uobli~avawa prethodnih tendencija u razvoju sudi i
zakqu~uje o wihovim sada{wim ishodi{tima, ne daje svesti ~vrstinu
nu`nosti tako da bi se ona, pod uslovom da prihvati takav na~in
samoodre|ivawa, nalazila u stalnoj sumwi u pogledu izvesnosti sop-
stvenog {tastva; kona~no, zahtev da se na osnovu postoje}ih tenden-
cija projektuje vizija nekog budu}eg stawa te da se sada na osnovu
wega usmerava i vrednuje sada{wost, dvostruko ne zadovoqava:
Najpre se ukazuje odsustvo kriterijuma za utvr|ivawe prioritetnos-
57
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 57
ti postoje}ih tendencija, a potom, ~ak i uz uslov da su one najbitnije
ispravno uo~ene, ni{ta ne daje za pravo verovawu da }e se one kre-
tati onako kako bi to svest iz wihovog nagove{tavawa mogla
zakqu~iti. To bi za svest zna~ilo: Ulagati svoju posledwu nadu u
izgradwu zavi~aja, pri ~emu se mogu}nost wegovog svanu}a ne temeqi
ni na ~em drugom do na pukom verovawu.
Takva svest - u te`wi da odgovori na pitawe: "[ta sam ja
sada?" - saznaje sebe kao neznatno zrno svetlosti okru`eno
beskrajnom tminom, bez mo}i da obasja sobom tajnu ve~ne no}i
koja se prote`e ispred i iza we. Osu|ena na svoje "tu i sada", ona
odbija da svoj svet proglasi otu|enim svetom jer ne poznaje neki
drugi, savr{eniji svet kojim bi ga merila. Ona odbija
proro~anstvo vizije kao i apsolutno znawe totaliteta izvan sebe
sa najdostojanstvenijim pouzdawem da na taj na~in ne}e ni
preceniti ni potceniti svoje mo}i.
5. Jedini zavi~aj svesti
Uvidev{i tako svoju nemo} da se vine do nesamerivih
razmera mogu}eg totaliteta, a istovremeno i svoju mo} da tu nemo}
shvati, ona }e prigrliti svoj "otu|eni" svet, svoje "tu" i svoje "sada"
kao jedini svoj zavi~aj, kao jedan novi i jedini mogu}i totalitet: To
da nije bila, a da sada jeste; to da sada jeste, a da ne}e biti; to da
je ona Ni{ta, a mrak koji je okru`uje - Sve. Jer ako zrak svetlosti
u mra~noj prostoriji ne doprinosi tome da se raspoznaju prisutni
predmeti, onda se wena uloga ne iscrpquje u drugom do u tome da
svojom suprotno{}u svedo~i o vladavini sveobuhvatne tmine.
Svetlost svesti u mraku nedosti`nog uistinu se pro{i ruje,
ali bi stvar ta{tine bila ako bi ona umislila da }e sobom obuh-
vatiti bezmerje. Nepresu{an napor svesti da se to bezmerje ipak
obuhvati umom, suo~ava je sa strahotom o~ajawa, osim ukoliko ona
`eli da se zadovoqi nekim jalovim i neobuhvatnim "totalitetom".
Izgleda da }e `ivotvornu nadu pru`iti posledwi zakqu~ak svesti:
To da je ona Ni{ta, a da je bezumni mrak wenog nedosega weno Sve;
da je taj mrak wen apsolut koji je obuhvata i natkriquje, koji joj
prethodi i koji }e je nad`iveti. Ali nada u takav apsolut oprede-
quje svest upravo za wenu suprotnost, bezna|e: @iveti bez nade,
bez ciqa, `iveti bez o~ekivawa nadolaska bitnosti, potpuno
58
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 58
okrenut mraku u sebi i mraku van sebe, svom besmislenom boravku
u besmislenom svetu, doprinositi pro{irivawu umi{qenog smis-
la, bez vere u to da }e wegovi tro{ni udovi ikada prohodati.
Pitaju}i sebe o sopstvenom {tastvu, svode}i problem o
{tastvu predmeta van sebe na problem o {tastvu sebe same, svest
je utvrdila svoju ni{tavnost i otkrila zavi~aj u svome slepom "tu"
i "sada", u neumnom svetu Prirode koji zati~e i kome je uobi~a -
javala da dodequje umnost shodno svome odre|ewu sopstvene
svrhe. Sada predmeti van we, koji bi inna~e bez wenog prisust-
va pripadali mraku apsolutnog Ni{ta, postaju za wu deo jednog
beskona~nog, homogenog kontinuuma, delimi~ni uvid u tajnu
nedoku~ivog totaliteta. Upravo posredstvom ovog uvida,
urowavawem u netaknuti poredak Prirode, svest se povezuje sa
onim {to bi bez we bilo Ni{ta po sebi, sa onim {to je u odno-
su na wu Sve, u odnosu na {ta ona i dolazi da samosvesti o svo-
joj ni{tavnosti. Stoga uslov wene ni{tavnosti postaje weno Sve,
stoga je ona najvi{e kod sebe kada je najvi{e van sebe, stoga je
wena jedina budu}nost: @iveti bez budu}nosti, najvi{a svrha:
@iveti bez svrhe, najve}a nada: @iveti bez nade.2
6. Intuicija i odgovor koji pita
Ali svest bi prestala da bude to {to jeste ako ~ak i wen
posledwi odgovor ne bi sadr`ao pitawe u sebi. Odgovor koji pita
- to je ve~na wena ukletost koja je razdvaja od smirewa u shvatawu.
Tako posledwi odgovor svesti: @iveti bez ciqa, `iveti bez nade,
ponovo postavqa pitawe koje wu zati~e u nemo}i, pred kojim ~ak i
o~ajawe kle~i, a besmisao zadire i u posledwu poru napora da se
odgovori: "No ~emu prostor za shva}eno Ni{ta?"3
Svest je sada primorana da napusti sebe i svoju pitala~ku
mo} izgubiv{i se u woj paralelnoj sposobnosti qudskog duha -
intuiciji - koja wu samu stavqa u upitnost.
1. Ovo je prvi filosofski tekst koji je autor ikada objavio
("Student", Beograd,, 1/1972). Vi{e je nego o~igledno da je on poku{aj
filosofskoe artikulacije autorove rane poeme "Kru`ewe sveta" koju je
pisao od svoje petnaeste do sedamnaeste godine. Preporu~ujemo ~itaocu
59
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 59
da iz drugog (pesni~kog) toma ovog dela pro~ita tu poemu pre no {to se
upusti u ovo weno filosofsko "prepri~avawe". Za po~etak, evo podsti-
caja u vidu jedne wene strofe:
"Al' zrno `ivota {to mi ve~nost dade
Da zrnu prostora budem samo trun
Sazre u saznawe svetlije od nade
Smisao je prazan besmisao pun."
Za pojavqivawe i odjek ovog teksta vezane su dve zanimqivosti.
Nekoliko meseci pre no {to }e biti objavqen, wegov pisac izabran
je za predsednika buntovnih studenata Filozofskog fakulteta (Fakultetski
odbor Saveza studenata, skra}eno FOSS). Na istoj burnoj Skup{tini,
odr`anoj u tkzv. "Sali heroja" Filolo{kog fakulteta (Filozofski fakultet
tada nije raspolagao tako velikom salom), u prisustvu vi{e od hiqadu stude-
nata, on je istovremeno i predlo`en da u ime Filozofskog fakulteta bude
urednik u redakciji univerzitetskog glasila "Student", {to je u prvi mah pri-
hva}eno u svemo}nom a Komuni sti~koj partiji poslu{ni~kom "Univerzitetskom
komitetu". Ali ~im je Mladenovi} po~eo da sprovodi svoju "subverzivnu"
ure|iva~ku koncepciju (o kojoj svedo~i wegov pamfletski uvodnik "Triptih kul-
turnog /ne/prepo znavawa"), "u(d)ba~eni" su u redakciju neuki "podobnici" i
ubrzo ga iz we istisli, spre~iv{i i objavqivawe wegovog "politi~ki
nepodobnog" teksta "O teorijskom i praki~nom jedinstvu" (vid. daqe u kwizi).
Komi~an aspekt te partijske infiltracije ispostavio se odmah
po objavqivawu ovog teksta. Ve} u slede}em broju, jedan partijski na -
metnut urednik, kojem je "Izme|u Ni{ta i Ni{ta" o~igledno bilo prvi
filosofsko {tivo koje je pro~itao, stao je da u nekom frivolnom
dnevno-politi~kom osvrtu neprimereno mlatara pojmom "{tastva" koji je
ina~e sasvim redak i u eminentno filosofskim raspravama. Tako je
"{tastvo" u opsesionisti~koj dru`ini poprimilo posprdnu slavu,
podrugqivo upotrebqavan da izazove op{te veseqe i smeh do suza.
Druga zanimqivost nosi mnogo ve}u filosofsku te`inu. Na drugoj
polovini iste stranice "Studenta", tik uz "Izme|u Ni{ta i Ni{ta",
objavqen je i prvi filosofski tekst ~lana opsesionisti~ke dru`ine
Slobodana @uwi}a, tada ve} Mladenovi}evog ven~anog kuma, danas
mo`da i vode}eg srpskog filosofa, pod nazivom "Universitas - ve~ni okvir
filosofije". Oba teksta izazvala su veliki odjek kod mladih filoosofa,
{to nije promaklo pa`wi kultnog profesora Mihaila Markovi}a, veoma
zainteresovanog i podsticajnog za izvorno filo sofirawe svojih stude-
nata, koji je u program seminara metodologije uvrstio razmatrawe tek-
stova dvojice nerazdvojnih prijateqa i najistaknutijih studenata.
@uwi}ev rad, sav pro`et besprekornom u~e wa~kom akribijom, pretresan
je na jednom, Mladenovi}ev pak na ~ak tri seminarska ~asa, ponajvi{e
60
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 60
zato {to je sam @uwi} istupio sa kraj we o{trom kritikom navodno ner-
azumqivih stavova svoga kuma, izlo`enih po wegovom sudu bez referen-
ci, fus-nota, "drskim za hvatom" u su{tinsku filosofsku problematiku,
"kao da nikad niko o tome ni{ta nije rekao". Napadnutog autora uzeo je u
za{titu Milo{ Arsenijevi}, danas tako|e istaknuti filosof, profesor
na Filozofskom fakultetu u Beogradu, dokazuju}i savr{enu logi~nost
svih izvo|ewa, pokazav{i da su relevantna znawa ostapa u
podrazumevanoj i transparentnoj pozadini, ne optere}uju}i tok izlagawa.
Polemika se iz seminara prenela u kafansko dru`ewe i utisnula trajan
beleg u li~ne odnose, o ~emu }e se ~italac do potankosti obavestiti u
zabele{kama Opsenarijuma. kada ta kwiga bude objavqena u celosti.
@uwi}evo osporavawe nave{}e wegovog kuma da se u predgo -
voru za svoj slede}i rad, ubrzo napisan za godi{wi Simpozijum stude-
nata filozofije Jugoslavije odr`an u Zagrebu koji mesec kasnije,
podrugqivo osvrne na "one kojima ni najminimalnije posredovawe jezi-
ka ne pru`a ama ba{ nikakav uvid te svome nezadovoqstvu daju odu{ka
pozivawem na odsustvo intersubjektivnosti u izlagawu", upu}uju}i ih "za
utehu" na ~iwenicu "da im na raspolagawu stoji obiqe literature u kojoj
}e im sve biti savr{eno jasno."
2. Evo kako prethodni stavovi izgledaju u svojoj ranijoj,
pesni~koj obradi, u "Kru`ewu sveta":
"Nekako stvoren ne pitati ^emu
Od nekud i}i ne pitati Gde
Najlep{i govor ]utati o svemu
Najve}a nada @iveti bez we."
3. Naporednost Mladenovi}evog pesni~kog tvorila{tva i
filosofskog promi{qawa, karakteristi~na ne samo za wegovo opsesion-
isti~ko razdobqe, nego i za sav potowi stvarala~ki vek (na {ta je uzorno
ukazao dr @elimir Vuka{inovi} u svojim briqantnim predgo vorima i za
ovu kwigu i za wen pesni~ki ekvivalent Beskon), jasno se o~itava i u ovom
wegovom filosofskom preuzimawu vlastitog stiha iz dve godine ranije
napisane pesme "Pro{ireni sonet", prvog od tri magistrala "Nesvanice",
wegovog venca pro{irenih soneta, u kojoj zati~emo slede}u strofu:
Van moga uma sva su dohodi{ta
Sve ~eg lomna ruka smisla se dotakla
No ~emu prostor za shva}eno ni{ta
I ~emu ponor pot~eonog pakla?
Na isti paralelizam upu}uje i moto ovoga teksta, tako|e preuzet
iz "Nesvanice", pisane u isto vreme kada i svi glavni spisi opsesion-
isti~ke filosofije.
61
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 61
OPSESIJA KAO BEKSTVO U NI[TA
Novi podsticaji
za opsesionisti~ku filosofiju1
- Neobjavqen rukopis, februar1972 -
1. ^udesna zavisnost refleksije od sklopa `ivotnih okol-
nosti koje se tako pode{avaju da filosofski stav nu`no proiz -
lazi iz wih kao razja{wewe i samoshvatawe (u svom Dnevniku
sam izvanredno ta~no uo~io egzistencijalne ciklus koji se kod
mene neprestano obnavqaju);
2. Izvanredna podudarnost mojih sada{wih filosofskih
opredelewa sa pesni~kom vizijom koju sam imao jo{ od drugog
gimna zije, a osobito tokom dva boravka u Parizu (u aprilu 1969.
i potom od septembra do decembra iste godine), kada sam `iveo
sa vizijom Gnevnog @ala: Podudarnost kako terminolo{ke, tako i
sadr`ajne prirode;
3. Sada mi je u okvir opsesionizma do{ao pojam "bekstvo"
kao ishodi{te su{tinske egzistencijalne situacije.
"Shvatiti - to je bekstvo, sunovrat iz suza neotklona"
- pi{e u Pismima sa Gnevnog @ala.2 Sa bekstvom iz sebe - koje je
bekstvo ka Ni{ta, poku{aj da se postane Ni{ta - po~iwu
Putovawe i Lutawe;
4. Odbaciti Sartrovu univerzalizaciju `ivota individu-
uma putem u~estvovawa u `ivotu grupe; zapravo, u~initi je irele-
vantnom (priznati joj ta~nost);
5. "Nema oskudice kada pesnik strada", pi{e u "Pro{ire -
nim sonetima"; na lutaju}em putovawu pesnik nema oslonca u
la`nom zavi~ajnom bivstvovawu, on `ivi neutemeqenost sveta
sopstvenom neutemeqeno{}u. "Svet oskudice" je zauvek jedini
mogu}i svet; stoga on to prestaje biti kada je kao takav shva}en.
Ako je ~ovek "otu|en" zato {to svojim `ivotom ne ostvaruje sop-
stvenu bit, ono {to jo{ nije, a mogao bi biti, pitawe je: Da li bi
on ikada i uop{te mogao biti primeren toj zami{qenoj su{tini?
62
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 62
Ako se utvrdi da on ostaje ve~no otu|en, makar i kao "dru{tveno",
"grupno" bi}e ({to Sartr s pravom i utvr|uje), nu`na je i prome-
na u postavqawu problema:
a) Ako sam, naime, osu|en na ve~nu "otu|enost", tada }u tu
otu|enost uzeti kao svoju bit, pa onda ne}u snevati o svom i svet-
skom preobra`aju;
b) Potra`i}u na~in da `ivim najprimerenije svojoj
otu|enoj biti, a da pri tome ne poreknem "nu`nost svog opstanka";
v) Shvativ{i, dakle, da lebdim u bezdanu kao neutemeqeno
bi}e, izabra}u lutawe kao ve~no putovawe, jer }u tako
najprimerenije `iveti ono {to mi u svemiru pripada.
6. @ivot u grupi nadome{}uje individualno bezna|e samo
prividno, verom, la`nom (ali za ve}inu `ivotvornom) nadom da
}e se ideja ostvariti; ali se bezna|e autenti~no mo`e prevazi}i
samo individualno, tako {to }e se u wemu `iveti - lutaju}im
putovawem koje nu`no{}u `ivotne teskobe preduzima pesnik bek-
stvom, a na koga se filosof mora ugledati po{to prethodno
doka`e nu`nost takvog opredelewa. Pesnik je tako vi{i od
filosofa jer on ve} `ivi ono {to filosof treba tek da doka`e;
ali je ideal qudskog bi}a pesnik-filosof - bi}e koje najskladni-
je sjediwuje u sebi dve najsna`nije sposobnosti qudskog duha -
razum i ose}ajnost.
7. Individualno bezna|e prevazilazi se tako eminentno
esteti~kim ~inom (tu vaqa misliti na Plotina i [elinga), najpre
umetni~kim stvarala{tvom koje u ~asu stvarawa dela zna~i
poku{aj da se ovekove~i trenutak u kojem se doga|a vi{e od
~itavog `ivota, u kojem se shvata…
(^in stvarawa kao bekstvo u Ni{ta)
Tako je ~in stvarawa svojevrsno putovawe, lutaju}e puto-
vawe na kojem se Individuum u celokupnosti svojih odre|ewa
otiskuje na bezmernu pu~inu neznanine (re~ Dragiwe Uro{evi}),
bekstvo u nadumni poredak stvari koji tako daje smisao bez-
umnom postojawu, bekstvo u Ni{ta.
1. Ovaj tekst napisan je u februaru 1972. godine u istoj
sve{~ici u kojoj i prethodni i naredna dva, kao o~igledno pripremni
rad za produ`etak misaonog tkawa zapo~etog tek objav qenim tekstom
63
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 63
"Izme|u Ni{ta i Ni{ta". U rukopisu ovaj podnaslov glasi "Novi podsti-
caji za moju filosofiju".
2. Prilika je da se ~italac uputi u autorovu neo stvarenu
zamisao velikog dvodelnog pesni~ko-filosofskog speva pod naslovom
"Pisma sa Gnevnog @ala" kojeg je naumio da sebi podari za dvadeseti
ro|endan (kroz sve prethodne godine "remboovski" u`agreno umi{qaju}i
da iza te granice nema vi{e `ivota - vid. o tome "Prvi opsesionisti~ki
dnevnik" u drugom tomu), a ~iji je nadahnuto ispisan "sadr`aj" ovaj
prire|iva~ sa najve}im `aqewem izostavio iz filosofskog prikaza
opsesionizma, smestiv{i ga pod nazivom "Apsolutna kwiga", kao tamo
prevashodno pripadaju}i, u drugi, pesni~ki, tom ovog dela.
Zamisao tog speva sazrela je u pesnikovom duhu septembra
1969. g. tokom ~etvorodnevnog "bezumnog" (kako sam ka`e) "bekstva na
putovawe" autostopom iz Rijeke u Pariz, posle tragi~nog do`ivqaja
(opet umi{qeno) neuzvra}ene qubavi. Pesni~ka vizija pretrpela je
prethodnu filosofsku i prozodijsku torturu u vidu pripremnih
zabele`aka o sadr`aju i formi "apsolutne kwige" kojom je pesnik `eleo
da prozre, i{~ita i ispi{e ~uvenu Malarmeovu "neprozirnu belinu
lista". U ishodu se ceo spev, kao svedo~anstvo o vremenu "kada je let
prethodio krilima" (vid. o tome autorov predgovor za "Apsolutnu
kwigu"), sveo na ciglo tri pesme ("Pesma sa Gnevnog @ala", "Jutro" i
"Sumrak", od kojih prva, najzna~ajnija, do dana dana{weg nije objavqe-
na), ali je ba{ ta pripremna "tortura" iznedrila sadr`ajni plan svih
pojedina~nih pesama, u redosledu strogo predodre|enih kako minu-
ciozno propisanom formalnom strukturom speva, tako i namerom da se
filosofska zamisao "lutajueg putovawa" postupno sprovede kroz sa -
obrazne prostore qudskog i kozmi~kog organizma te uzastopne faze
li~e egzistencije.
64
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 64
PESNIK I FILOSOF
- Neobjavqen rukopis, februar 1972 -
Ose}a{ svet, o Pesni~e, ali {ta zna{ o wemu? Poznaje{
svet, o Filosofe, ali {ta ose}a{ u wemu? Ne govorite li obojica
o istoj stvari, a silina vas va{eg duha zavodi maglom za obuhvat, za
pro`imawe ose}aja i svesti? Zauzdaj se, o Pesni~e, Filosofom,
razgali se Pesnikom, o Filosofe! Pa uskliknite zajedno:
Biti u sebi samom i pitati o sebi, a znati o drugom i ne biti
sam! Biti u srcu stvari gde stvar pita, a pitati o woj! Biti u svetu
kao kona~nost, a pitati o smislu i znati put!
Putuje{ kroz no} sveta, o Filosofe, a ne naslu}uje{ zoru.
Putuje{ kroz no} u sebi, a ne vidi{ za sobom ni trag svetlosti bez
koje ni tamu ne bi prepoznao. I pita{ se: Odakle dohodi tvoj
ste{weni korak, kuda to stremi? Ti `eli{ da zna{ svoje poreklo,
`eli{ da svojim umom doku~i{ smisao puta; ti mora{ znati odakle
dolazi{, i kuda ide{, da bi znao {ta si sad i ko si u celini sveta.
Ali ostavi svoj razum, o Filosofe, i zagledaj se u
Pesnika! On se ne pita, on `ivi! Ti si zagledan u bi}a i stvari
van sebe i pita{ o svetskoj osnovi da bi o sebi znao; a on roni
kroz sebe i upoznaju}i svoje bi}e, upoznaje najdubqu osnovu
sveta! Dosluti wegovu okeanski duboku ~e`wu za poistove}ewem
svoga kona~nog duha sa beskona~nim trajawem vaseqene, pa }e{
shvatiti i najdubqi izvor svoga pitawa o sopstvenom mestu u
sveobuhvatnom pokretu celine bi}a. Upozna}e{ izvor iz koga
isti~e tvoje pitawe: I tek ti predstoji {iroka plovidba rekom
uma do smirewa u shvatawu. Ali to je izvor sa koga Pesnikova
~e`wa ve} pije otrov odgovora. On ve} `ivi ono {to }e{ ti tek
shvatati: Neutemeqenost!
Ali obuzdaj svoju nemo} i svoj gnev, o Pesni~e, i ~ekaj da
Filosof doka`e nu`nost wihovog bi}a!1
1. I kao {to sam sebi obe}ava, pesnik se sada perom preme}e
u filosofa, a "neutemeqenost" dokazuje svojim "pesnik~kim" `ivotom.
65
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 65
nezadovoqstvu daju odu{ka pozivawem na odsustvo intersubjektivnosti
u izlagawu, za utehu neka poslu`i ~iwenica da im na raspolagawu stoji
obiqe literature u kojoj }e im sve biti savr{eno jasno.
[to se pak onih drugih, "nerazgovetnih" duhova ti~e, za wih je,
izgleda, najmawa uteha to {to se u mnogim qudskim telima sasvim retko
sre}u, premda im se u vrlinu mora upisati wihovo uverewe da se isti-
na nalazi upravo na wihovoj strani.
28. februar 1972
I
Nijedan poku{aj da se u vrtlogu epohe otkrije ono pitawe
koje u zahtevu za odgovorom najboqe preslikava wenu bit, ne mo`e
biti preduzet sa verom u pouzdanost rezultata, a da se svest koja
pita ne obrati najpre sebi samoj i u sebi ne potra`i jedinstvo
one raznorodnosti sposobnosti koja joj i omogu}uje da dosegne i
raznorodnost epohalnog pokreta ka nepoznatoj celini su{tog.
Tako se mi{qewe nigde ne}e bezbednije naseliti do u svojoj sop-
stvenoj ku}i, u sebi samom. Budu}i sposobnost indivi dualne
svesti, ono }e, ukoliko upu}uje na istinu, biti determinanta i
putokaz individuumu na tegobnom putu samorazumevawa i samore-
alizacije. Ali u istoj meri u kojoj }e prakti~no anga`ovawe zav-
isiti od obavezuju}e snage mislenog preoblikovawa egzistenci-
jalnih fakata, zavisi}e i sam proces mi{qewa, kao i wegov opre-
dequju}i rezultat, od onog ~udnog sklopa `ivotnih okolnosti koji
jedini i pru`a sigurnost samoshvatawu: Da se upravo razume -
vawem toga sklopa namerilo na pravi put izvesnosti.
Ali da bi individuum samoshvatawem dosegao svoju istinu,
potrebno je da prevali put koji vodi od izvesnosti do we.
Samoshvatawe ne pru`a vi{e od izvesnosti, a istina podrazume-
va celinu razumevawa i wegove realizacije. Samoshvatawe je
uslov slobode i sloboda sama, ali je istina ne{to vi{e, dakle
nu`nost; sloboda je, pak, wen uslov, ~ak jedini uslov bez koga
individuum ne bi imao mogu}nosti da se otisne ka woj.
U ovoj digresiji nazna~ene su neke op{te odredbe, one }e
kasnije biti ispuwavane konktretnim sadr`ajem.
Za sada se radi o odnosu refleksije i egzistencijalnih
okolnosti u kojima se ova oblikuje. Pokazuje se da se taj odnos
67
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 67
povratno transponuje u odnos samoshvatawa i slobode. Jer znawe
o sebi, poznavawe najdubqe osnove svoga bi}a, zna~i ve} i
putokaz ka neuznemirenom `ivotu, makar se ta neuznemirenost
sastojala u shvatawu i prihvatawu ve~itog nemira. Upoznav{i
sebe, ja sam slobodan! Ona ste{wenost i nelagodnost u ~ijoj sam
se vlasti tako ~esto osvrtao ka o~aju i iz ~ije sam se krletke i
vinuo ka spasonosnom napornom poduhvatu mi{qewa, postaje
podno{qiva i ~ak blagotvorna kada je kao primerenu svojoj i
op{te~ove~anskoj situaciji shvatim. ^inom prihvatawa, ja posta-
jem slobodan od we! Tako se pesnik, koji je suzama zalivao
ra|awe svoga dela, osetio beskrajno sre}nim bar za ~as kada se
ono kona~no izlije iz tmina wegovog duha.
Ako su, dakle, egzistencijalne okolnosti uslovile put od
mi{qewa ka samoshvatawu, tada }e samoshvatawe kao wihov
osmi{quju}i rezultat, usloviti povratan put, od sebe ka wima;
poznaju}i sebe, ja }u biti gospodar svih onih situacija koje me
mogu zadesiti i, ukoliko se govori o izboru, bi}u slobodan da
izaberem upravo onaj (jedini) put ka istini na koji me mi{qewe
obavezuje. Bi}u slobodan da ga izaberem, ali to podrazumeva i
moju slobodu da se za wega ne odlu~im. Eto ta~ke na kojoj se slo-
boda sagledava kao jedini uslov posedovawa istine. Ja nisam
slobodan time {to mogu birati, ja mogu birati jer sam slobodan!
A slobodan mogu biti tek sebe upoznav{i u onom odre|ewu koje
moju bit izra`ava kao bit svih drugih qudi. Ali ja tada ne pose-
dujem ni{ta vi{e od izvesnosti o postojawu onog puta istine, kao
ni od gole mogu}nosti da ga izaberem. Samoshvatawe je dovelo do
izvesnoti i slobode, a istinu treba `iveti! Ako se, dakle,
uop{te mo`e govoriti o izboru, mo`e se govoriti samo o izboru
ili odbijawu puta istine, ali pre dostizawa same mogu}nosti
takvog opredeqewa vaqa prevaliti mukotrpan put do slobode. Za
ovaj se put, me|utim, mo`e re}i da sa wega odsustvuje bitna
mogu}nost svakog izbora; jer do samoshvatawa ne dolazim pre ili
za vreme odabirawa mogu}nosti koje mi stoje na raspolagawu,
ve} onda kada ono nu`no proizlazi iz egzistencijalne situacije,
kada je prakti~no opredeqewe nu`no i kao takvo se shvata.
Sloboda ne zna~i izabrati svoje okove (ili raskinuti okove koji
drugi name}u, {to je isto), staviti u odnos sebe prema drugom, ili
u situaciju da se okolno{}u bude izabaran, sloboda je izvan
68
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 68
svakog izbora, ona nije na{ odnos prema drugima, ona je na{
odnos prema nama samima.
Ne radi se, dakle, o tome da ja svoju slobodu ostvarujem
time {to posedujem sposobnost da se odlu~im za jednu ili vi{e od
bezbroj jo{-ne-ostvarenih mogu}nosti, da se ~inom odluke
pripremam za ostvarivawe svoga projekta, jo{ mawe o tome da
svojim izborom dodequjem podsticajima snagu motiva, a svetu
stvari sopstvenu svrhu; dodu{e, takva sloboda zbiqa postoji i
we niko nije li{en, ali ona zavr{ava u oskudnosti iz koje je i
potekla: U ve~itom kolebawu, odlagawu, o~ekivawu… Radi se,
naprotiv, o tome da ja steknem izvesnost o onome na~inu `ivota
kojim }u najboqe ostvarivati ne samo svoju bit, ve} i bit svih
drugih qudi, da posedujem opredequju}e znawe iz ~ije }e svetlosti
svaka konfliktna situacija izgledati izli{nom, osim one koja je
izazov vlastitog mi{qewa: Da se izabere istina ma kako potres-
na bila, ili da se ostane u posedu, dodu{e uzvi{ene, ali hladne
izvesnosti. Radi se, kona~no, o tome da ja do toga znawa do|em
tek onda kada sam, samoshvatawem, na wega prinu|en, kada
nikakvog izbora vi{e nema.
O~igledno je da se ovde ne `eli re}i da je bilo koje
samoshvatawe bilo kog individuama preduslov slobode u wenoj
istini. Kako, me|utim, svako saznawe, ukoliko `eli da zadr`i to
po{tovawa dostojno ime, mora pretendovati na op{tost svojih
rezultata, to se ni saznawe individualne svesti ne sme zatvoriti
u pla{t svoje pojedina~nosti, ve} mora prona}i onaj metod koji
}e joj obezbediti ako ne univerzalnu, a ono bar generalnu
op{tost. Pa iako se ovde ne podrazumeva bilo ~ije mi{qewe i
bilo ~ije samoshvatawe, ipak je kona~na svrha ovog spisa da se
ispita mogu}nost i na~in slobode bilo kog individuuma u bilo
kom momentu svetske povesti. Istinitost takve slobode sastoji se
u imperativu: @iveti onako kako to nala`e kosmi~ka i planetar-
na situacija bilo kog ~oveka u bilo koje vreme.
Ali koji put prelazi ~ovek prinu|en na shvatawe? Koja je
to op{te~ove~anska situacija iz ~ije nu`nosti individuum
samoshvatawem izvodi posledwi uslov svoje slobode? Kako }e,
kona~no, izgledati `ivot u skladu sa bitnim odre|ewem koje
obele`ava polo`aj ~oveka u svetu?
69
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 69
Na ovo pitawe odgovori}e se po{to se prethodno raz-
motre one dve osnovne saznajne mo}i sa kojima individuum kre}e
na put samorazumevawa: Svest kao pitaju}a sposobnost razuma i
intuicija kao sposobnost neposrednog umnog uvi|awa.
1. Filosof pesnikom razgaqen, Pesnik zauzdan
filosofom
Nema sumwe da svest, koja se svojim pitawima otisnula na
ovaj put shvatawa, mora ra~unati i sa drugim, sebi paralelnim,
sposobnostima qudskog duha, makar koliko je te sposobnosti svo-
jim rezultatima katkad iskqu~ivale, makar koliko i ona sama
bila iskqu~ena. Razumsko prosu|ivawe nikada ne mo`e biti u
dovoqnoj meri "o~i{}eno" od emocionalnih "naslaga", tako da se
svest kao sposobnost razuma ve} po samoj prirodi stvari mora
pro`imati sa intuitivnim saznawem ose}awa, koje predstavqa
wenu psiholo{ku podlogu. Jer nisu li toliko puta presudna
saznawa pra}ena jo{ presudnijim preobra`ajem emocionalnog
odnosa prema svetu, nije li toliko puta iz potresne dubine nekog
ose}awa izra~io zrak razumevawa ja~e svetlosti? ^ini se da se
upravo iz toga pro`imawa mo`e nazreti ona granica koja plod-
no rastavqa i spaja pesni{tvo sa filosofijom. Intuitivni
do`ivqaj Pesnika dose`e do istog onog uvida koji, me|utim,
Filosof nastoji da racionalno obrazlo`i. Ta~ka do koje Pesnik
dopire slu`i Filosofu tek kao polazi{te, i obratno, zid do
koga Filosof razumom dospeva, mo`e se probiti samo
Pesnikovom intuicijom - onom istom kojom se ovaj rastr`e izme|u
najekstremnijih ose}awa: Od ~e`we do bezna|a, od o~aja do nade,
od nemo}i do gneva…
Pa iako pesnik i filosof ratuju u svakom individuumu,
iako se ta borba pro{iruje i na duh svake epohe, nema auten-
ti~nog filosofskog razumevawa bez neobuzdanosti Pesnika,
nema pesni~kog osmi{qavawa besmisla bez trezvenog sagle-
davawa Filosofa: Jer Pesnik, koji se sebi i drugima predaje
{irinom pu~ine i dubinom no}nog neba, ~ijem se uvidu prostori
duha otvaraju neposrednom jasno}om, ima tu nesre}u da je dubini
i jasno}i wegovog prodirawa svojstveno to {to su mu neki
trezveniji pogledi obavijeni maglom. Wegovoj bezobalnoj
70
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 70
imaginaciji nedostaje razu|enost razuma; wegovo ~u|ewe ve} je
pitawe, wegova strast ve} odgovor, tako da individuum koji
krenuv{i na put samoshvatawa, ide za uverewem da }e time do}i
do epohalnog pitawa, ve} ima putokaz za razumevawe svoje i
qudske egzistencijalne situacije - putokaz koji daju Filosof
Pesnikom razgaqen, Pesnik zauzdan Filosofom, pro`imawe
ose}aja i svesti.
Druga je stvar {to }e ishod putovawa dati za pravo
Pesniku, utoliko {to }e Filosof, ako `eli da se odvoji od svoje
puke izvesnosti te se otisne na put istine, morati da se odlu~i
na onaj korak koji je Pesniku ve} poznat i bez op{irnog razla-
gawa i dokazivawa.
2. Pitawe kao najprimereniji sadr`aj svesti
Radoznalost bilo koje pojedina~ne svesti u bilo kom
momentu povesti - ona radoznalost koja se ve} o~ituje kada se
svest tek osposobi da zaroni u sebe kao u rascep izme|u sebe
same i predmeta van sebe, kao i u napetost izme|u sebe kao sub-
jekta i sebe kao objekta posmatrawa - ta radoznalost izazov je
`udwe za znawem i razumevawem uobi~ajenoj naklonosti ka
lewom prilago|avawu i neuznemirenoj gluposti. Ali ve} je
re~eno da saznawe pojedina~ne svesti, ukoliko `eli da pre-
vazi|e obzor svoje pojedina~nosti, mora prona}i onaj metod koji
}e joj obezbediti ako ne univerzalnu, a ono bar generalnu
op{tost. Taj metod zato za svoju polaznu ta~ku mora imati jedino
polo`aj bilo koje pojedina~ne svesti u bilo kom momentu povesti,
ako postoji na~in da se takav polo`aj uop{te predstavi.
Odmah se, me|utim , pokazuje da se ne mo`e zamisliti ni
jedna empirijska svest koja bi bila li{ena mogu}nosti da se pita
o svome {tastvu (tot en einai kod Aristotela, quidditas kod Tome
Akvinskog), ako ve} o svojoj jesto(s)ti poseduje uvid neposredne
izvesnosti, i da na pitawe o svome {tastvu mo`e odgovoriti tek
po{to najpre razre{i problem svoga porekla (~ime bi se otkrio
pra-osnov i pra-uzrok svih drugih bi}a), kao i problem svoje
svrhe, kojim bi re{ewima svest stekla pregled celine puta na
kome se obrela, te s punim pravom mogla suditi o tome {ta ona
jest: Odakle i kuda ide i ~emu ima da se nada.
71
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 71
Ovo zna~i da bilo koja pojedina~na svest u samom svom
bi}u istrajava napor da dosegne su{to. Jer prosto znawe da
jesam nije {to i znawe toga po ~emu jesam, ali bi znawe onoga po
~emu jesam bilo dovoqan uslov znawu toga {ta jesam. Bi}e izvo-
di sopstvenu jestost iz sebe samog, ono po tome i jest bi}e. Ono
po ~emu bi}e jest kao jestost, ono {to je najdubqi sadr`aj {tast-
va, jest su{to. Pojedina~na svest ima bi}e, ali nema su{tost;
preciznije, ona zna svoje bi}e, ali ne poznaje svoju su{tinu. Ova
nerazre{enost izme|u bi}a i su{tine svesti (izme|u wene egzis-
tencije i esencije) ~ini najprimereniji sadr`aj svesti, sadr`aj
koji je kao takvu i omogu}uje jer na woj stvara rascep u kome
boravi podstrek pitawa i sudbonosni napor da se odgovorom
izvojuje nepomu}enost znawa.
Tako svest, u potrazi za epohalnim pitawima, ve} na
samom po~etku otkriva za sebe pitawe koje zapada u sve epohe.
"[ta sam ja sada" - to je pitawe o tome {ta je svest uvek i u wemu
se sa`imaju wena pro{lost i wena budu}nost, sa wim svest
uspostavqa ve~ito "sada" kao najbitniju svoju vremensku ekstazu.
Poku{aj da se dosegne obzor prvobitne svesti, te da se potom
fiksira ~vrsta ta~ka ka kojoj sva bi}a streme, mo`e imati
kona~nog opravdawa tek iz perspektive sada{wosti pojedina~ne
svesti, iz perspektive wene te`we da poistoveti svoje bi}e sa
posledwom osnovom sveta
3. Praosnov sveta postaje ni{ta za svest
Polaze}i od evidentne ~iwenice svoje jestosti, svaka
pojedina~na svest uspostavqa postojawe drugih svesti ve} i time
{to sebe do`ivqava kao kona~nost i ograni~enost drugim
bi}ima; jer pitaju}i o svome poreklu, svest otkriva beskona~an
niz svesti koje joj prethode, te dose`e do pitawa: "Postoji li
jedna prvobitna svest koja je uzrokom svih drugih svesti, postoji
li pouzdani oslonac koga }e se misao do~epati kao utemeqiva~a
umnog poretka u svetu, te na osnovu wegove prvobitnosti rekon-
struisati izgled celine i svoje mesto na putu".
Potvrdan odgovor na ovo pitawe opredelio bi svest na
smirewe u shvatawu pra-osnova svih bi}a, jer bi tada,
u~iniv{i su{tinu sveta svojim predmetom, imala pouzdan kri-
72
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 72
terijum za ontolo{ko i vrednosno procewivawe pojedinih delo-
va celine.
Ali prvobitna svest ve~no izmi~e doma{aju uma, te se
svaki poku{aj skon~avawa regresivne transcendencije zavr{ava
novom transcendencijom, pri ~emu se bezdan sve vi{e produbqu-
je, a praosnov sveta postaje Ni{ta za svest.
4. Svrha sveta postaje ni{ta za svest
Tako pojedina~na svest u svom naporu da dostigne znawe
dospeva do saznawa svoje neutemeqenosti i neutemeqenosti
sveta, pra}enog ose}awem ~e`we za su{tim. Ako je prvobitni
osnov svih stvari nedostupan umu, gde potra`iti spasavaju}i
smisao? Ho}e li svest prona}i uto~i{te u kona~noj svrsi svih
bi}a, ho}e li u odgovoru na drugo pitawe, "Kuda idem?", otkriti
razre{ewe povesne zagonetke, u kome }e se dogoditi sazvu~je
unutar-svetskih sukoba? Ho}e li ona ~e`wa kojom Pesnik ve}
pomi{qa bliskost susreta sa apsolutom, a od ~ijeg tek nastroje-
wa Filosof poku{ava ispitati samu mogu}nost tog susreta putem
utemeqivawa nekih kona~nih svrha sveg doga|awa - ho}e li,
dakle, ta ~e`wa uroditi ovaplo}ewem, nadola`ewem su{tog?
Ho}e li se, kona~no, dogoditi su{to?
Ali odsustvo prvobitne svesti kao nosioca sveobuhvatne
zamisli o smislu svetskog zbivawa, odsustvo sa kojim i{~ezava
horizont pouzdanog znawa o pokretu celine su{tog, iskqu~uje ve}
sobom samim mogu}nost da se sazna svrha onog ~ega se temeq gubi
u bezdanu nedosega.
Tako }e bilo koja pojedina~na svest, koja je ve} zaronila u
ni{ta su{tog kada je na pitawe: "Odakle dolazim?" odgovorila sa
"Niotkuda", odbiti da ciq svog puta vidi u sopstvenoj svrhovitosti;
ono {to dolazi iz bezdana, ne samo da u wemu lebdi, ve} u bezdan
stremi; ono u {ta je svest kao u celinu utkana, ono {to joj pretho-
di i {to je prevazilazi, ono {to je omogu}uje jer je obuhvata, to je
tmina kojom di{e svetska no}, to je prostor u kome se vreme ras-
pliwava u nepokret, smisao u besmisao, su{tost u ni{ta.
73
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 73
5. Ve~no-izostaju}a su{tost
ili
Ni-zbog-~ega-bivstuvuju}i-svet
Saznajno ste{wena izme|u Ni{ta i Ni{ta, tj. izme|u
"Niotkuda" i "Nikuda", svest je prinu|ena da pro`ivqava svoj onto-
lo{ki besmisao. Su{tina kao "homologija svih unutar-svetskih
bi}a"4 ne samo da izostaje, ve} se shvata kao ve~no- izostaju}a.
Tako neutemeqenost sveta vodi izravno u srce Su{tog,
egzistencija u svetu do`ivqava se kao besmislena jer svet u koji
je ba~ena mo`e se shvatiti samo kao ni-zbog-~ega-bivstvuju}i-
svet.
Ovaj uvid, me|utim, povla~i za sobom nu`an obrt u
postavqawu problema. Ako se, naime, su{to meni objavquje kao
ve~no-izostaju}e, ako od wegovog sadr`aja meni ostaje samo
wegovo Ni{ta, ja moram pitati: Jesam li tada ja Ne{to ili sam
pak i ja Ni{ta? Jer ja jesam ono po ~emu jesam, te ako ja jesam
ili ho}u da budem po onom {to za mene su{to jest, ja sam tad
Ni{ta
Razlika je, me|utim, u tome {to je moje ni{ta - ni{ta bi}a,
ono ni{ta koje se po svome sadr`aju poklapa tek sa onim shva}enim
ni{ta su{tog. Sama su{tost po sebi, u svojoj istini, ostaje nepris-
tupa~na svesti, {tavi{e, su{tost po sebi i nema istine. Ali ako
svest ve} promi{qa su{to, na~in wegovog autenti~nog otkrivawa
jest upravo istina su{tog (ako se ne zaboravi antropolo{ko
zna~ewe nagla{ene re~i). Jer ako se su{to otkriva svesti kao
ve~no-izostaju}e, kao weno sopstveno Ni{ta, ako je pri tome i
svest sama u svome bi}u Ni{ta, tada je to uistinu ono obavezuju}e
znawe, vrhovna izvesnost za kojom je put ka samoshvatawu stremio.
Sada individuum poseduje onu izvesnost koja je bliski trag i
nagove{taj slobode, treba jo{ razmotriti uslove pod kojima }e ovu
slobodu omogu}iti sudbonosni izbor istine su{tog. Taj }e se izbor
pokazati sudbonosnim upravo stoga {to sloboda koja ga omogu}uje
- ste~ena poznavawem i razumevawem stvari - predstavqa put i
uslov nu`nosti, koja se, me|utim, ve} do`ivqava i spoznaje ira-
cionalno - u ko{marnom duhu pesnikovom.
74
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 74
Zato sad najpre treba ispitati dve stvari; prvo, na koji
je na~in poduhvat svesti pra}en i uslovqen emocionalnom sfer-
om qudskog duha, i potom, da li }e se poku{aj prevazila`ewa
bezna|a lak{e ostvariti individualno, ili projektovawem grup-
nih, zajedni~kih ciqeva.
6. ^e`wa za Su{tim postaje gnev:
^e`wa spram ni{ta Su{tog
Svest je krenula na put u potrazi za smislom pra}ena
ose}awem ~e`we za su{tim; kada je otkrila besmisao, ona je
povukla za sobom i preobra`aj svoje ose}ajne osnove. Dok u sebi
pitawe o smislu zamewuje pitawem o besmislu, svest pored sebe
provi|a i promi{qa preobra`aj ose}awa ~e`we u ose}awe
gneva. Zajedni~ki izvor ova dva ose}awa obezbe|uje mogu}nost da
se ona sagledavaju u kontinuitetu svojih nastajawa, pri ~emu ulogu
posrednika preuzima svest; ~e`wa poti~e iz podsticajnog
ose}awa neutemeqenosti svoga bi}a u sveobuhvatne razmere
celine sveta, gnev izvire iz saznawa neutemeqenosti sveta
pra}enog ose}awem nemo}i u svetu.
Kvalitet ovog preobra`aja sagledava se u promeni pred-
meta na koji se ova ose}awa upravqaju; dok je predmet ~e`we
sama Su{tost kao posledwa osnova sveta i trajna smirenost
nemirnih svetskih kretawa, sama mogu}nost utemeqivawa ne -
utemeqenog reda stvari, dotle gnev za svoj predmet ima ono
shva}eno ni{ta Su{tog, ili boqe re~eno stawe odsustva Su{tog,
stawe u kome mu prethodi svest o ve~no-izostaju}oj Su{tosti, o
Su{tom kao Ni{ta-za-svest, dakle postoje}e ustrojstvo stvari i
bi}a. U biti gneva zadr`ava se ~e`wa; u gnevu ~e`wa za Su{tim
postaje ~e`wa spram ni{ta Su{tog.
Stoga je ontolo{ki imperativ svakog kona~nog svesnog
bi}a (indiviiduma): @iveti bez ciqa, bez nade u nadolazak
su{tog, bez zavi~aja u temequ sveta. Lebdeti u bezdanu zna~i:
Uni{tavati ve~no neumni poredak stvari, postati ono {to je za
svest Su{to - postati bezdan, postati Ni{ta.
75
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 75
7. Ideja o Su{tom kao zami{qeni smisao
besmislenog
Ali se koreniti zaokret doga|a kada se dovoqno ozbiqno
uzme u obzir ~iwenica da je ose}awe nade prisutno u svakom qud-
skom bi}u, makar svest tog bi}a i do{la do shvatawa ontolo{kog
besmisla. To je ono ose}awe kojim }e individuum biti sputavan u
nastojawu da se od samoshvatawa vine do samoostvarewa, od
izvesnosti do istine, od slobode do nu`nosti. To je ono ose}awe
bez ~ijeg bi prisustva i sama sloboda bila nemogu}a, jer da ne
postoji nada, ne bi postojao ni onaj posledwi i jedini autenti~ni
izbor, zapravo uslov same wegove mogu}nosti; sve bi progutala
nu`nost besmisla. Ovako svakom individuumu na raspolagawu
stoji daleka mogu}nost da umesto nade izabere besmisao
nu`nosti.
Iako je, dakle, osu|ena na uski prostor svoga "tu" i "sada",
te iz svoje sku~ene perspektive urowena u ve~nost sveobuhvatne
no}i, svest provi|a i promi{qa nadu koju pored sebe zati~e u
ose}ajnosti qudskog duha i wenom postojawu daje smisao utvr-
div{i sopstvenu sposobnost da u predele ni{tavnosti su{tog
projektuje svrhe uslovqene samo wom samom, potpuno neuslov -
qene bilo ~ime {to wu uslovqava. U svom ve~nom `ivotu svest
`ivi besmisao; u svom kona~nom `ivotu ona je slobodna da
promi{qa besmisleno, ona je {tavi{e prinu|ena da se upravqa
prema svrhama koje sebi i svetu van sebe iz sebe postavqa, sve
to da bi neute{nosti svoje kona~nosti dala privid vlastite mo}i
u oblikovawu smisla Su{tog.
Dakako da u ovoj slobodi i u ovoj prinu|enosti svest jo{
nikako nije Su{to na~inila svojim predmetom. Su{to kao ni{ta
za svest uzrok je bezna|a, a ose}awe nade za svoj predmet ima u
budu}nost projektovanu sliku Su{tog. Ideja o prisustvu ve~nog
utemeqiva~a ustrojstva sveta, ili o budu}oj "homologiji" poves-
nih tendencija, samo je racionalna projekcija emocionalne
~e`we kona~nog bi}a, ~ije pak ispuwewe ono sad ~esto kani da
do`ivi kao samo otelovqavawe Su{tog. Takva ideja je most kojim
individuum povezuje nu`nost svoga besmisla sa nu`no{}u svoga
opstanka, ona je zami{qeni smisao besmislenog.
76
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 76
Tako se budu}nost sa`ima u ideju o Su{tom koja pri -
sustvuje, oblikuje i ure|uje u sada{wosti; posredstvom ideje,
budu}nost sveta postaje wena sada{wost. Onaj koreniti zaokret
o kome je bilo re~i upravo tu dobija svoje opravdawe; budu}nost
je mogu}a samo ako iz perspektive sada{wosti ima smisla, jer je
taj smisao tako umi{qen da daje za pravo isku{ewu la`ne nade.
Naravno da smisaonost budu}nosti nema zna~aja za one koji
nemaju nikakvih iluzija u pogledu budu}nosti smisla; za wih je od
zna~aja ono {to se nalazi u ve~itoj transcendenciji ideje, dakle
su{tost sama. Stoga oni ne}e podle}i isku{ewu ideje; oni }e se
vratiti svome gnevu.
II
Prethodnim izlagawem opisana je situacija bilo kog indi-
viduuma u bilo kom momentu povesti i ve} nazna~en smer odgovora
na drugo gore postavqeno pitawe: Kako }e izgledati `ivot u skladu
sa bitnim odre|ewem koje obele`ava polo`aj ~oveka u svetu?
Taj odgovor nailazi kao rezultat opredeqewa izme|u dve
mogu}nosti, od kojih se samo jedna odlikuje ~vrstinom nu`nosti,
te kao takva zaslu`uje da bude slê |ena na putu individuuma ka
istini. To {to se sloboda u svojoj istini posti`e na putu ~iji je
smer suprotan onome koji se ukorenio u duh epohe, nije
nedostatak istine (koji bi se sastojao u tome {to "ona voli da se
skriva", prema Heraklitu), ve} upravo nedostatak epohe koja se i
pored tolikih proma{aja nije otreznila; s druge strane, istina
nikada nije bila kolektivna svojina i nikada to ne}e biti, tako
da su weni malobrojni posednici uvek bili neshva}eni vesnici
budu}ih vremena u kojima je ona, budu}i op{te prihva}ena, pre-
rastala u svoju suprotnost. Dodu{e, istina u svojoj bitnosti
ve~na je i tvrdokorno nepromenqiva, ali je napredak ka woj pro-
lazio kroz deonice koje su kasnije, razumqivo, prevazila`ene;
tako da onaj ko tvrdi da se nalazi u posedu apsolutne istine koja
nikada ne}e biti korigovana, preuzima rizik da bude ismejan
pred vremenom. Odstupnica kojoj on, me|utim, mo`e da pribegne
sastoji se u tome {to }e re}i da s lobodom koju je samohvatawem
stekao on upoznaje put ka istini, i da je to ono {to univerzal-
izuje (ili bar generalizuje) posmatra~ki ugao wegove epohe.
77
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 77
8. Grupni projekt u svetu oskudice
Ako je, dakle, dilema u tome: Da li individualno bezna|e
prevazi}i prihvatawem `ivota u grupi, zajedni~kim naporom i
anga`ovawem (pod zakletvom vernosti) na ostvarewu projekta koji
izgleda da je rezultat zajedni~kih potreba, makar i uz svest da se
tako posti`e samo privid Slobode, ili ga prevazi}i u samom sub-
jektu u kome se i pojavilo - celokupno dosada{we izlagawe daje za
pravo samo drugom ~lanu alternative. Jer opredeqewe za `ivot u
grupi po~iva na oskudnoj pretpostavci da je ovaj svet - svet osku-
dice, otu|en od svoje biti, da je `ivot stoga ne-autenti~an, post-
varen, ne-su{tinski; u takvom svetu nu`an je sukob individualnog i
op{teg interesa, jer je sve ono obiqe mogu}nosti koje individuumu
stoji na raspolagawu kao potencija na putu samorelizacije total-
iteta vlastitih potreba osu|eno represivnim karakterom posto-
je}ih dru{tvenih celina koje individualnom projektu name}u surovu
op{tost svojih interesa, hote}i da se la`no predstave i kao bit-
niji izraz wegovih sopstvenih; {to se ti~e represivnog karaktera
dr`avno-dru{tvenih institucija, niko razuman ne}e sporiti da je
sam taj izraz odve} blag za sve one rafinovane mehanizme kojima
se ove slu`e u ciqu manipulacije; {tavi{e, ose}awe Gneva o kome
je bilo re~i, upravqa se upravo na taj neumni poredak stvari i
bi}a. Ali se radi o tome da ovaj svet prestaje biti "svet oskudice"
kada se za ve~no shvati kao jedini mogu}i svet. Ako je ~ovek "otu|en"
zato {to svojim `ivotom ne ostvaruje sopstvenu bit, ono {to jo{
nije, a mogao bi biti, pitawe je: Da li bi on ikada i uop{te mogao
biti primeren toj zami{qenoj su{tini? Zapravo to i nije vi{e
pitawe, jer je iz prethodnog odeqka lako utvrditi da `ivot u grupi
nadome{}uje individualno bezna|e samo prividno, la`nom (ali za
ve}inu `ivotvornom) nadom da }e se sa ostvarewem projekta
razre{iti li~ne i povesne suprotnosti.
Naprotiv, prema pretpostavci o kojoj je re~, svaki indi-
vidualni poku{aj prevladavawa ovog rascepa izme|u "mogu}e
stvarnosti i stvarne nemogu}nosti", izme|u vizije potpune
~ove~nosti i wene degradacije u postoje}em, poku{aj li{en
uodno{avawa prema kontekstu neposrednih istorijskih
uslovqenosti u kome se izvodi - vodi samo mo}nijem produbqi-
vawu istoga jaza koji se ho}e prevladati, osamqivawu, bezna|u,
78
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 78
ose}awu besmislenosti `ivota…; kao da bi ova saznawa bila
sada u nedostatku svake istinitosti, `ivot bio li{en i minimu-
ma slobode, a du{evna stawa koja ih prate razorna, pogubna po
svog nosioca. I sada pratimo kako se "nu`no" postavqa zahtev za
projektom op{te ~ove~anske emancipacije, za kolektivnom para-
digmom slepih masa, kako se sada{wost izigrava u ime
budu}nosti, a budu}nost gubi u krilu sada{wosti.
Budu}i da je, me|utim, utvr|eno, da individuum ostaje ve~no
"otu|en" bilo u svojoj osamqenosti, bilo kao "dru{tveno", "grupno"
bi}e, treba sad ispitati kako se wegovo bezna|e mo`e prevazi}i.
9. Bekstvo u Ni{ta
ili
O lutaju}em putovawu
Ve} je re~eno da u Gnevu ^e`wa za Su{tim postaje ^e`wa
spram Ni{ta Su{tog, i zatim (na istom mestu) da je ontolo{ki impe -
rativ svakog individuuma: @iveti bez ciqa, bez zavi~aja u temequ
sveta, postati ono {to je za svest Su{tost sama - postati bezdan,
postati Ni{ta. Sada se to mo`e pobli`e odrediti. Ako sam, naime,
osu|en na ve~nu "otu|enost", tada }u tu otu|enost uzeti kao svoju bit,
pa onda ne}u snevati o svom i svetskom preobra`aju, Potra`i}u
na~in da `ivim najprimerenije svojoj otu|enoj biti, a da pri tome ne
poreknem "nu`nost svog opstanka". Shvativ{i, dakle, da lebdim u bez-
danu kao neutemeqeno bi}e, odbi}u svaki oslonac u la`nom
zavi~ajnom bivstvovawu, sopstvenom neutemeqeno{}u `ive}u
neutemeqenost sveta.
Ali to vi{e nije prihvatawe, to je Bekstvo, potpuno
napu{tawe. To je kona~ni odlazak na Putovawe od Bi}a ka
Su{tom, od izvesnosti ka Istini, bekstvo u Ni{ta.
Ve} se prepoznaje i onaj koji svoje bezna|e prevazilazi u
sebi samom time {to pristaje da u wemu `ivi, onaj koji se nu`no{}u
`ivotne teskobe odlu~uje za Lutawe kao ve~ito putovawe, te svojim
bekstvom najprimerenije `ivi ono {to svakom bi}u u vaseqeni pri-
pada. To je Pesnik - jedini ~ovek vi{i od Filosofa; jer on ve} `ivi
ono {to Filosof tek treba da dokazuje - neutemeqenost.
79
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 79
Tako se individualno bezna|e prevazilazi eminentno
esteti~kim ~inom. Pesnik-genije u momentu stvarawa svoga dela
boravi u bezmernoj praznini Ni{tstva, wegovo delo je pobeda
Trenutka nad Ve~no{}u. ^inom stvarawa on se otiskuje na
Putovawe, na Lutaju}e Putovawe na kome wegova Sloboda posta-
je wegova Istina; jer Sloboda u svojoj Istini jeste do`ivqaj
Su{tog kao ve~no-izostaju}eg; ~in pesni~kog stvarawa jeste,
me|utim, Istina u svojoj nu`nosti.
10. Su{tost bez povesti i povest bez Su{tog
Kona~no, prvobitni napor individualne svesti da samo-
spoznavawem otkrije ono pitawe koje }e u zahtevu za odgovorom
najboqe preslikati bit epohe, dospeva do bitne promene u
postavqawu pitawa o smislu Sveta. Jer Ideja shva}ena kao
ve~iti predmet Nade ni u svome ostvarewu ne naslu}uje bu|ewe
Su{tog. Su{tost ve~ito ostaje u wenoj transcendenciji kao nedo-
hvat koji ne traje, koji se ne doga|a. Ostvarena Ideja ponovo
otvara vrata vremenu u kome }e svest istrajavati besmisao
sveta. Ali epoha u kojoj se nada u ostvarewe projekta ugasi, ili
pak ona koja i do`ivi to ostvarewe (ona zato {to se u woj neka-
da{we mogu}nosti pokazuju kao nemogu}nosti, ~emu nas u~i, na
primer, savremena istorija), do}i }e do bitne svesti o ve~noj
neutemeqenosti sveta i bi}a u wemu, tako da }e pitawe o smislu
zameniti pitawem o besmislu, pitawe o Su{tom pitawem o
Ni{ta.
Kada se, dakle, jednom shvati da }e svaka ideja, svaki pro-
jekt ostati daleko od obzora ve~no-izostaju}e Su{tosti, tada }e
se do}i do punog uvida da nepovesnost, nepokretnost Su{tog
uslovqava odsustvo Su{tog u povesti; da Su{to nema povesti, a
povest ve~no ostaje bez Su{tog.
Nada u ostvarewe ideje o Su{tom ostaje, pak, jedini na~in
da se `ivi, a da se ne `ivi ili umire sa stalnim prisustvom
znawa o tragi~nom smislu kona~nog svesnog bi}a, sa znawem da je
jedini smisao kona~nog bi}a prihvatawe besmisla, jedini zavi~aj
Nade - bezna|e, a autenti~ni ~ovek zemaqskog podnebqa - ~ovek
bez zavi~aja.
80
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 80
Usamqeni poku{aji odva`nih poklonika Istine - da se
prihvati imperativ toga znawa - ne karakteri{u posebno ni
jedno vreme jer pripadaju svim vremenima. Oni su zato bezvre-
meni jer predstavqaju ve~ito "sada" qudskog bivstvovawa.
25-27. septembar 1972. g. Beograd
1. Ovaj spis nadovezuje se na javna predavawa koja je autor
tokom zime 1971-72. g. dr`ao na tribini Studentskog kulturnog centra
u Beogradu pod zajedni~kim nazivom "Kozmoplanktos" (st. gr~. "onaj koji
luta kozmosom"), kao i na tekst "Izme|u Ni{ta i Ni{ta" ("Student",
1/1972). Ovo je wegova tre}a, najopse`nija redakcija.
Prva verzija napisana je za Seminar studenata filosofije
Jugoslavije, odr`an u Zagrebu prole}a 1972. g. (u jo{ uzavreloj atmos-
feri posle "Zagreba~kog prole}a", tek {to se autor o`enio, a pri
ni{ta mawe uzavrelim zbivawima na Beogradskom univerzitetu kojima
je on kolovodio kao predsednik studenata Filosofskog fakulteta) i
tamo pro~itana, o ~emu svedo~i slede}a bele{ka u istoj svesci, odmah
iza rukopisa samog teksta, koju je sa~inio u svojstvu izve{ta~a beograd-
skog Radio-Indeksa:
"Drugoga dana Savetovawa studenata filosofije Jugoslavije
koje se odr`ava u Zagrebu zahva}en je {iri teorijski kontekst na kome
po~iva mogu}nost zasnivawa filosofije istorije. Pitawe je bilo
dvostruke prirode: Ho}e li se prakti~no opredeqewe izvoditi iz
filosofskog uvida u celinu sveta, ili }e se iz samog postoje}eg izvodi-
ti smisao eminentno filosofskog anga`mana.
Prva mogu}nost, istaknuto je u diskusiji, podrazumeva
postavqawe pitawa o smislu ili besmislu kozmi~kog, planetarnog i
istorijskog `ivota (nije te{ko pogoditi da je na tu mogu}nost 'diskusiju'
usmerio sam Mladenovi}, ovde u ulozi izve{ta~a - prim. prir.).
Druga mogu}nost stavqa u prvi plan sam trenutak povesti, 'tu' i
'sada' istorijskog momenta; to je pitawe revolucionarnog anga`mana,
kao i metoda kojim }e se on rukovoditi. Me|utim, zakqu~eno je da se ne
mo`e pra viti shemati~an procep izme|u eminentno filosofskog i
metodolo{ko-prakti~kog stava, budu}i da se upravo revolucija mo`e
smatrati metodom filosofske refleksije koja ho}e da promeni svet i
uspostavi uslove autenti~ne qudske zajednice.
81
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 81
Od beogradskih studenata referate su podneli Ratimir
Britvec i Milan Mladenovi}, a od ostalih zapa`eni su referati Lina
Veqaka iz Zagreba i Sulejmana Boste iz Sarajeva."
Druga redakcija, neznatno izmewena prilikom prekucavawa,
objavqena je pod neobi~nim okolnostima u sarajevskom studentskom
listu "Na{i dani" ("Bitak bez povesti i povest bez bitka", po~etak 1973.
g.). Autor je, naime, uredni{tvu najavio novu verziju teksta i na wu se
~ekalo tokom leta. Krajwi rok isticao je 25. septembra. Evo kako je
okolnosti pod kojima je tekst dovr{en opisao dr Antonije Tezi}, u jed-
nom od "Videla" Mladenovi}evog Opsenarijuma:
"Onaj koji je sve dovr{avao u posledwi ~as, na izmaku tog dana,
za radnim stolom kraj 'jelena u ramu prozora', zate~en je poro|ajnim tru-
dovima svoje supruge. Pisawe je prekinuto hitnim odlaskom u
porodili{te i potowim ushi}ewem od neposrednosti saznawa da }e kroz
nekoliko sati postati otac. Devoj~ica Ana rodila se slede}eg jutra u
08:15 u porodili{tu Dediwske bolnice, posle ~ega je usledilo neopisi-
vo celodnevno i celono}no slavqe u celoj opsesio nisti~koj dru`ini,
natopqeno potocima alkohola, najpre u Dvori{tu Kapetan Mi{inog
zdawa, potom u redakciji 'Kwi`evne re~i', najzad u prostranom stanu u
Bulevaru Vojvode Mi{i}a 31, {esti sprat, stan 33. Dru{tvo se razi{lo
u 04h ujutru, a ve} sat kasnije sre}ni otac se probudio potpuno sve` i
orno prionuo doradi '^oveka bez zavi~aja', ne ustav{i od stola sve do
19:30, kada je, staviv{i ta~ku iza re~i 've~ito Sada qudskog bivstvo-
vawa', oti{ao put bolnice i kroz prozor prvi put video svoju k}i."
Potanko opisivawe li~nih okolnosti pod kojima je zavr{en
spis ne bi u ovoj kwizi bilo umesno da ne ispostavqa paradoks od
najve}eg filosofskog interesa: Neko ko je do`iveo najve}u du{evnu
radost svoga `ivota (prvo dete! postati otac! dobiti k}i!), u isti taj
~as se duhovno obavezivao da se, Istine radi, odrekne svih potowih
blagodati koje sleduju kao prirodna posledica "zavi~ajnosti".
Paradoks je utoliko izo{treniji {to onaj, koji }e iz Opsenarijuma
iza}i zarad tragawa za vi{im odre|ewem vlastite individualne egzis-
tencije oslawawem na rod (na-rod, narod!) - u zadatak sebi stavqa
napu{tawe porodice (po-rod) koja je, me|utim, }elijski zajedni~ki
imeniteq onoga {to se umno`avawem te istosti zove narod!
Upu}en u Sarajevo sutradan po zavr{etku, spis u "Na{im da -
nima" ipak nije stigao na vreme, pa je objavqen u prethodnoj, upola
kra}oj, "zagreba~koj" verziji.
Ovu je pak, pod nazivom "^ovek bez zavi~aja", autor poslao na
konkurs "Kwi`evne re~i" za najboqe radove studenata. Pro{av{i kao
pomenut na spisku "u`eg izbora", spis je bio predvi|en za objavqivawe
82
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 82
u nekom od narednih brojeva. Urednik i predsednik `irija Srba
Igwatovi} nikad ga nije objavio. (Prim. prir.)
2. Izvoran gr~ki tekst naveden iz THE OXFORD BOOK of GREEKVERSES, Oxford, 1966. g. Srpski (hrvatski) prevod: Albert Bazala,
Poslovi i dani, Zagreb, 1970. g. (Prim. autora)
3. Ovaj kratak predgovor napisan je usled nerazumevawa na koje
je u delu autorovog filosofskog okru`ewa nai{ao pomenuti tekst
"Izme|u Ni{ta i Ni{ta" (videti gore obja{wewe uz taj tekst), ~iji se
sadr`aj ovim spisom delimi~no pro{iruje, delimi~no sa`ima, a
najve}im delom produbquje i nastavqa. (Prim. prir.)
4. Preuzeto od Lina Veqaka, "Smisao utopijskog", Bilten
Simposijuma studenata filosofije Jugoslavije, Beograd, april 1971,
{tampano u Beogradu 1972, izdava~: Univerzitetski odbor SS Beograda.
(Prim. autora)
83
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 83
O POJMU TEORIJSKOG
I PRAKTI^NOG JEDINSTVA1
- Neobjavqen rukopis, 1972 -
Uvod
Poku{aj da se filosofskim zahvatom uroni u dubqi
smisao prisutnih doga|awa, te da u ovima i otkrije bar deo
sadr`aja koji u~estvuje u bitnom pokretu povesnih tendencija, uto-
liko vi{e otvara pogled prema nepoznatom, ukoliko empirijskom
fakticitetu postavi stro`e pojmovne okvire; dakako da }e se u
ovom mislenom tesnacu obiqe marginalija ose}ati nelagodno,
ali }e upravo stoga onaj umni supstrat, obi~nom oku skriven iza
rasko{ne privla~nosti fasade, prostrujati kroz sve pore
shvatawa i prakti~nog opredeqewa. Te{ko}e, me|utim, po~iwu od
momenta kada se na ovaj poku{aj odva`i sâ m sau~esnik posma-
tranih doga|awa, spreman da se teorijskim uvidom obave`e na
prakti~no delovawe; da kao subjekt posmatrawa, bude i wegov
objekt. No ova te{ko}a, ma koliko mamila olak{avaju}im
~iniocima u vidu ve} postoje}ih li~nih usmerenosti i pozicija u
posmatranom doga|awu, ne sme nametnuti umu racionalizovane
teorijske pretpostavke koje bi tako bile na skriven na~in
oblikovane empirijskim sadr`ajem umesto da ga sáme oblikuju.
Pogre{no bi, me|utim, bilo pomisliti da }e se prelimi-
narnim utvr|ivawem strogih pojmovnih okvira, procesualnost
doga|awa meriti ne~im {to sámo ne podle`e promeni. ^vrsto}a
pojma ne podrazumeva, naime, wegovu stati~nost i nepromen-
qivost, ve} onaj pouzdani raspon u kome se misao kre}e i razvi-
ja poseduju}i izvesnost o tome da jo{ nije napustila teren wego -
vog va`ewa. Ako sad treba ponoviti da }e se misao pojmovnim
zahvatom, tj. obrazovawem pojma o predmetu, na taj na~in
do~epati su{tinskih svojstava tog predmeta, treba tako|e pod-
setiti i na to da je promenqivost bitna odlika samog predmeta,
i to svakog bez izuzetka, koga se misao dotakne, te da stoga
84
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 84
nijedan pojam, u prostoru izme|u dve pokretnosti, ne mo`e osta-
ti stati~an. Tako se mo`e govoriti o razvoju pojma u onoj meri u
kojoj se mo`e govoriti o sadejstvovawu misli i wenog predmeta.
Posledwe uvi|awe omogu}uje da se opravda svrha ovog
teksta. Ona se sastoji u odre|ivawu raspona u kome se kre}e
pojam "jedinstvo", pri ~emu }e za autora pravac prakti~nog
anga`ovawa u postoje}oj konstelaciji odnosa u dru{tvu biti
odre|en ve} i onim minimumom koji pru`a teorijsko opredeqewe
i koji samim tim obavezuje. S druge strane, budu}i izvesno da
jedan pojmovni model mo`e imati veliki broj interpretacija, ovaj
}e tekst opravdati svoju namenu ukoliko po neki od ~italaca
pomo}u wega prepozna i svoje dileme, te bar u~ini poku{aj da
svoj prakti~ni polo`aj sagleda iz svetlosti ponu|enih re{ewa.
1. O pojmu jedinstva
Ve} etimolo{ka analiza otkriva ne{to od sadr`aja: U
svim jezicima re~ "jedinstvo" poti~e od re~i koja ozna~ava broj
jedan (na primer, gr~ki ken -kenosis, latinski unus - unitas,nema~ki ein - einheit, itd.). Supstantivitet koji toj re~i obezbe|uje
sufiks "stvo"2 ukazuje na prisustvo ve}eg broja jedinica obu hva -
}enih wome. Dakle, pojam koji ta re~ ozna~ava, podrazumeva
u~estvovawe ve}eg broja entiteta u zajednici kojom su svi ozna -
~eni kao jedan.
Po{to je za svrhu ovog teksta neva`no pitawe: Da li se
i kako mo`e govoriti o jedinstvu u vanqudskim zajednicama,
daqe }e se podrazumevati da se pojam "jedinstvo" odnosi na
jedinstvo me|u qudima. Dosledno, pojam 'jedinstvo" odnosi}e se
na qude ili organizacije udru`ene u zajednicu kojom su svi
ozna~eni kao jedan. Ako se ~ini da nespretnost ove etimologi-
jom vo|ene definicije navodi na pomisao da bi se ovakvim
jedinstvom progutao svaki pojedina~ni interes i iskqu~ila
svaka nesaglasnost me|u individuama, svakako da }e obra}awe
pa`we na pojam "zajednica" uneti novi sadr`inski moment i ot -
kloniti nejasno}e.
Stupiti u zajednicu radi uspostavqawa jedinstva mogu}e
je samo onda kada postoji identitet ciqeva qudi ili organi-
zacija koje se udru`uju. Pri tome se pojam zajednice iscrpquje u
85
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 85
jednom ili u skupu ciqeva oko kojih se udru`eni ujediwuju; on
nikako ne mora obuhvatati celokupnu oblast wihovih intereso-
vawa i anga`ovawa. Ovo najpre zna~i da pojam jedinstva
podrazumeva identitet ciqeva onih koji stupaju u zajednicu, a
potom: Da se lako mo`e zamisliti slu~aj kada se dva ~lana te
zajednice `estoko spore oko stvari koja nije bila predmet
wihovog ujediwewa.
Prerano bi, me|utim, bilo zakqu~iti da je samim stu-
pawem u zajednicu sa jedinstvenim ciqevima iskqu~ena
mogu}nost neslagawa izme|u ~lanova zajednice oko problema
vezanih upravo za predmet ujediwewa. U idealnom slu~aju,
dodu{e, takav se primer mo`e zamisliti; s druge strane, po -
stojale su i postoje zajednice u kojima je mogu}nost neslagawa
zbiqa (bila) iskqu~ena, ali je to bez sumwe bio najja~i razlog
zbog koga su te zajednice najmawe (bile) idealne; ali strogost
kojom se odlikuje pojam pokazuje se {irom od {irine onih koji
se odlikuju strogo{}u. Iako pojam jedinstva podrazumeva zajed-
ni~kost ciqeva udru`enih, on jo{ uvek ostavqa dovoqno pro -
stora za razmimoila`ewa kako u teorijskom formulisawu,
vrednovawu, preispitavawu tih ciqeva, tako i u prakti~nom
nastojawu da se oni ostvare.
Upravo se ovde dolazi do momenta kada misao mora pa -
ziti da ne prekora~i raspon koji pojam jedinstva obuhvata, te
shodno tome mora u~initi strukturalni zahvat u wegov sadr`aj.
Pokazalo se, naime, da s obzirom na ciq udru`ivawa, mo`e
biti re~i o teorijskom i prakti~nom jedinstvu. Preciznije
re~eno, jedan deo obima pojma "jedinstvo" odnosi se na teori-
jsko, a drugi deo ovog obima - na prakti~no jedinstvo.
Od su{tinske je va`nosti da se ovde obrati pa`wa na
slede}e razlikovawe: U konkretnim situacijama mogu}e je da
prakti~no neslagawe dovede do akcionog razjediwewa; ali pod
uslovom da je ciq ostao nepromewen, mi se jo{ uvek nalazimo u
prostoru ome|enom obimom pojma "jedinstvo", jer nije naru{en
wegov teorijski aspekt. U suprotnom slu~aju situacija je ne{to
druga~ija: Mogu}e je da teorijsko razmimoila`ewe ne prouzroku-
je prakti~no ili akciono razjediwewe, jer se ostajawem u zajed-
nici mo`e ostvariti neki sekundaran ciq; kona~no, katkad se
jedinstvo uspostavqa iz iskqu~ivo prakti~nih razloga. Premda
86
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 86
se u oba posledwa slu~aja zajednica ne naru{ava, o jedinstvu se
mo`e govoriti samo uslovno, jer pojedina~ni i posebni interesi
podrazumevaju i pojedina~ne i posebne ciqeve.
2. Teorijsko jedinstvo
Ako se ovo jedinstvo sastoji u sagledavawu zajedni~kog
ciqa (gr~. theoria - gledawe, sagledavawe), onda to sagledavawe
isti~e u prvi plan momenat svrhovitosti. Moje delovawe u pos-
toje}em motivisano je poimawem koje imam o wegovom razvoju, a
poimawe razvoja zna~i uo~avawe one ta~ke ka kojoj se on kre}e;
ina~e bi moj anga`man bio ili besmislen, ili li{en podr{ke
racionalnog rasvetqewa. Ona ta~ka koju, dakle, misao odre|uje
kao rezultantu nekog doga|awa i koju uzima za determinantu prak-
ti~nog anga`ovawa, ozna~ava svrhu tog doga|awa. Dakako da }e se
razli~iti qudi razilaziti u sagledavawu sadr`aja te ta~ke, {to
zna~i da }e za isti proces o~ekivati i `eleti, dokazivati ili
predvi|ati, razli~it ishod; ali }e se svi slo`iti bar u tome da
ovaj proces ima za wih nekakvu svrhu (~ak i onaj koji izjavquje da
je "sve besmisleno"). Oni, me|utim, koji se sla`u u pogledu
sadr`aja svrhe nekog doga|awa, bilo da su motivisani emo-
cionalno, nau~no, revolucionarno itd, imaju sve teorijske
uslove najop{tije prirode da uspostave jedinstvenu zajednicu.
Primera radi, ako se postizawe jednakosti, pravde, brat-
stva, otklawawe eksploatacije, nagra|ivawe prema potrebi itd.
postave za ciqeve dugoro~nog dru{tvenog razvoja, onda se ~ak i
za one partije koje predla`u sasvim opre~ne programe i metode
za ostvarivawe tih ciqeva, mo`e re}i da se nalaze u jedinstvu.
U odnosu na one koji za ciq dru{tvenog razvoja uzimaju na primer
kona~nu diferencijaciju "izabranih" i onih koji to nisu, gospo-
dara i sluga, itd, ova grupa se zbiqa nalazi u zajednici koju
obrazuje jedinstvena svrha.
Ovo je pak jedinstvo u velikoj meri fiktivno, ukoliko se
subjekti istovetnog ciqa ne ve`u institucijom koju obezbe|uje
zajedni~ki program. U programu se formuli{u osnovne vrednos-
ti, utvr|uju se uop{tene, kao i konkretne metode delovawa koje
udru`ene ujediwuju, ali i obavezuju. Rastegqivost sadr`aja, kojom
razli~iti programi mogu razli~ito obavezivati udru`ene,
87
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 87
dopu{tala bi da se o stvarnom stepenu i kvalitetu jedinstva
raspravqa ad hoc, ako se ne bi uo~ila ona bitna granica koju
name}e pojam; jer u paradigmati~nom slu~aju program bi bio
sa~iwen od najop{tijih stavova koji svojom elasti~no{}u ne bi
sputavali slobodnu inicijativu, kao ni mogu}nost razmimo ila -
`ewa u pogledu prakti~nih puteva koji vode ostvarivawu zajed-
ni~kog ciqa. Jedinstvo ciqeva, ovim programom utvr|eno, ne bi
bilo naru{eno ukoliko bi ~lanovi zajednice zadr`ali pravo da
program razli~ito tuma~e, da, ~ak i tuma~e}i ga svi na isti na~in,
i koriste}i se propisanim metodama, imaju druga~iju predstavu o
realizaciji. Ne samo da time ovo jedinstvo ne bi bilo naru{eno;
naprotiv, upravo je sloboda razli~itog mi{qewa uslov da se ono
odr`i! Jer kao {to preterana sloboda u odnosu na zajedni~ki ciq
prekora~uje raspon pojma "jedinstvo", tako i odsustvo bilo kakve
slobode u odnosu na taj ciq ~ini da se sâ m pojam zgr~i u svoju
suprotnost: Besmislicu. Stanovi{te koje se naziva monolitizam,
a koga podvode pod obim pojma "jedinstvo", nema nikakve veze ~ak
ni sa wegovim sadr`ajem. Ono je slepo za ~iwenicu da se svim
qudima ne mo`e usuti ista pamet, makar su svi obu~eni u istu uni-
formu. Monolitizam ho}e da od jedne jedine stene napravi ~itavu
obalu jednoobraznih kamen~i}a (gr~. monos - jedan, jedini, lithos
- stena), dok se jedinstvo fi gurativno pokazuje upravo obrnuto, sa
tom razlikom {to su sada kamen~i}i koji sa~iwavaju stenu od
najrazli~itijih oblika i materijala.
Videli smo do sada da se prosto jedinstvo ciqeva
pokazuje kao fiktivno ukoliko nije pra}eno programskim jedin-
stvom, da se sa ovim obavezuje na zajedni~ke metode delovawa
koje, me|utim, svojom op{tom i elasti~nom formulacijom
dopu{taju slobodu razli~itog mi{qewa i otvorenog dijaloga.
Tako|e smo utvrdili da je ova sloboda osnovni uslov
odr`avawa jedinstva, jer bi se u suprotnom jedinstvo "zgr~ilo"
u monolitizam, zajednicu u kojoj se svako suprotstavqawe
osu|uje, makar je to usagla {avawe naj~e{}e iznu|eno, u kojoj
samo nekolicina u vrhu hijerarhije ima slobodu suprot-
stavqawa (premda pora`eni naj~e{}e gube poziciju, bez
mogu}nosti da pre|u u otvorenu opoziciju). U savremenoj istori-
ji za ovo stanovi{te prona|ena su mawe kompromituju}a imena,
ali ni ona ne}e izbe}i neumitnom sudu vremena.
88
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 88
Kada smo rekli da su sloboda suprotnog mi{qewa i
otvoreni dijalog osnovni uslovi da bi se o autenti~nom jedinstvu
uop{te moglo govoriti, ve} smo se unekoliko na{li na terenu
onog {to smo nazvali prakti~nim jedinstvom. Teorijski okvir
mora sadr`ati one forme koje }e toleranciji i dijalogu
omogu}iti prakti~nu aktualizaciju. Ako demokratski program,
koji ~ini osnov ujediwewa, ve} dopu{ta mogu}nost prakti~nih (ili
~ak i u`e-teorijskih) alternativa, nu`nim na~inom sledi da }e se
jedinstvo akcije temeqiti upravo na toleranciji i otvorenom
dijalogu. Istini za voqu, sloboda suprotnog mi{qewa, iako
osnovni uslov autenti~nog jedinstva, ni u kom slu~aju ne iscrpqu-
je svoj pojam u ovome: Ona je tako|e osnovni uslov odr`awa
savremenih parlamentarnih demokratija, ~ak i wihov modusvivendi. Svaki onaj sistem koji ho}e sebe da nazove demokratskim,
ne}e zazirati od stvarne vladavine naroda koja je mogu}a samo
uz garanciju slobode na alternativna opredeqewa, kao i na
razli~ite ciqeve. Ni jednom pojedincu ove slobode ne mogu biti
uskra}ene, ni jedan ih pravni kodeks ne mo`e zaobi}i ako ho}e
da se naziva demokratskim. Ovo istovremeno zna~i da se za
pojam "jedinstvo" ne mo`e vezivati pravno-politi~ka organizaci-
ja dru{tva, da naime jedinstvo ciqeva ni najmawe nije uslov
wegovog dobrog funkcionisawa. Postoji, me|utim, vi{e razloga
da se u ovaj problem dubqe ne upu{tamo.
Za one pak koji dobrovoqno pristaju uz zajedni~ki pro-
gram, jedinstvo u raznovrsnosti pokazuje se kao jedina mogu}nost
da ostanu u zajednici.
3. Prakti~no jedinstvo
Ranije je ve} istaknuto da se ~vrsto}a pojma ne sastoji u
wegovoj stati~nosti, ve} u strogo odre|enom rasponu u kome misao
prati promenqivost svoga predmeta, pri ~emu bitan sadr`aj ove
promenqivosti koincidira wenom pojmovnom razvoju. U razmatrawu
problema prakti~nog jedinstva momenat razvojnosti dolazi u prvi
plan, te stoga misao mora biti oprezna u utvr|ivawu granica pojma.
Ako je sagledavawe zajedni~ke svrhe, institucionalizo-
vane zajedni~kim programom, bilo osnovom autenti~nog teori-
jskog jedinstva, tada je delotvorna dejstvenost, prikladnost,
89
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 89
uspe{nost delovawa (gr~. praktikos - koji deluje, izvr{uje;
uspe{an, prikladan), dakle sve ono {to je svrsi-shodno, osnovom
prakti~nog jedinstva. Ova svrsi-shodnost pra}ena je impera-
tivno{}u prakti~nog delovawa (zna~ewe prideva prakteos - koji
mora raditi, izvr{iti). Prakti~no jedinstvo podrazumeva, dakle,
imperativnost zajedni~kog svrsi-shodnog delovawa na ostvari-
vawu programom uspostavqenog ciqa. Ali imperativnost zajed-
ni~kog delovawa ne pru`a ni{ta vi{e od obaveze koja se preuz-
ima pristajawem uz program; ona se, me|utim, ovde posebno
isti~e da bi se nazna~ilo {ta ona zapravo ne sme zna~iti; to da
se ne{to mora izvr{iti, ne zna~i da se ono mo`e izvr{iti samo
na jedan na~in. Ako je ve} programom ostavqen {iroki prostor
za slobodu suprotnog mi{qewa, onda je imperativ prakti~nog
delovawa na ostvarivawu programa, postojawe i po{tovawe
alternativnih mogu}nosti. Ina~e bi se sve ono obiqe svrsi-shod-
nih mogu}nosti svelo na kruti mehanizam izvr{ewa, pri ~emu bi
svrha, umesto da podsti~e i inspiri{e sa dalekog obzorja jo{-ne-
bitka, preuzela ulogu goni~a "nedostojnih", xelata za neposlu{ne.
Uo~ava se, dakle, da je istinski imperativ prakti~nog jedin-
stva sloboda na alternativna opredeqewa. To zna~i da je u zajed-
nici svakome zagarantovano pravo ne samo na izno{ewe sopstvenog
mi{qewa o konkretnoj akciji, ne samo na zadr`avawe svoga
stanovi{ta ako je ono ostalo u mawini, ve} i pravo na kritiku svih
vidova delovawa zajednice, ukoliko smatra da su oni bilo iz kog
razloga ne-svrsi-shodni. Iako prakti~no jedinstvo podrazumeva
akciono, a ovo organizaciono jedinstvo, ni akciji ni organizaciji
ne}e smetati kritika, ~ak ni radikalni zahtev za korekcijama, uko-
liko one po{tuju dostojanstvo ciqa. Naj~e{}e su kreatori i inici-
jatori akcije oni koji su i sámi izvr{ili organizaciju zajednice,
dakle oni u ~ijim se rukama nalazi ve}a mo}. Makar koliko se oni
u akciji pozivali na program i zajedni~ku svrhu, nikome ne mogu
oduzeti pravo da dokazuje proma{enost te akcije, ~ak da ona to i ne
zaslu`uje. U svakom slu~aju, samoj stvari ne}e na{koditi kritika,
ne}e joj na{koditi ni zahtev za radikalnim obratom, ukoliko je on
osnovan. Katkad je ru{ewe akcionog jedinstva (zasnovanog na ne-
svrsi-shodnoj delatnosti) jedini uslov da se potpuno ne izgubi korak
sa ve} proklamovanim ciqem, da se dakle odr`i ili povrati teori-
jsko jedinstvo koje je i ina~e konstituisalo zajednicu.
90
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 90
Pri ovome nikako ne treba gubiti iz vida da je prak-
ti~no jedinstvo mogu}e tek na osnovu teorijskog, programskog
jedinstva. Ako takvo jedinstvo nije uspostavqeno, pozviawe na
nekakvu zajednicu ciqeva je besmisleno, u najmawu ruku dema-
go{ko. Jer samim faktom ne-stupawa u zajednicu, niko ne
preuzima obavezu na zajedni~ki ciq, premda se u izvesnim
slu~ajevima mo`e govoriti o zajednici interesa. Pa iako i wu
mo`e krasiti prakti~no jedinstvo, ono je sasvim druga~ije
prirode; jer interes ne mora podrazumvevati teorijski ciq,
{to zna~i da }e takve zajednice za osnov ujediwewa naj~e{}e
imati skup pojedina~nih koristi, bilo trenutnih bilo
dugoro~nih, a ne op{ti interes kojim se ina~e rukovode ujedi-
weni u zajednice sa jedinstvenim programskim ciqem.
Bez sumwe je da se u ostvarivawu svrhe priroda konkretne
situacije ~esto mewa, iz ~ega sledi da }e se kvalitet prakti~nog
jedinstva shodno tome modifikovati. Tako }e se ~esto doga|ati da
se jedinstvene zajednice raspadaju, da se dobri programi ne ost-
varuju.
*
Prethodno razmatrawe imalo je za ciq da uo~i neke
grani~ne slu~ajeve do kojih dolazi pojam jedinstva, slu~ajeve u
kojima se sa jedne strane nalazi prostor wegovog va`ewa, a s
druge neuporedivo {iri prostor koji se wemu la`no pripisuje.
Tako se misao u obrazovawu pojma kre}e shodno
primerenosti akcije proklamovanom ciqu. Razvojnost ovog puta
reflektuje se u razvoju pojma "jedinstvo" unutar svojih granica.
Pa ako je ve} pokazano da se misao i zbiqa, pojam i wegova
primena, pro`imaju i nadopuwuju, ostaje u pozadini ovog teks-
ta ono {to bi, dodu{e, moglo biti i wegov logi~ni nastavak
(naime, konsekventna analiza postoje}eg), a {to se, kako je ve}
gore pomenuto, sasvim lako mo`e i podrazumevati.
1. Ovaj tekst pojavquje se prvi put. Bio je namewen objavqivawu
u "Studentu", ali je wegov izlazak osuje}en u previrawima na
Univerzitetu, opisanim gore u bele{ci uz tekst "Izme|u Ni{ta i Ni{ta".
91
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 91
Iako se tematski i sadr`inski ne uklapa sasvim u razvijawe
samih teorijskih osnova opsesionizma, ~italac }e razlog za wegovo
uvr{tavawe u ovaj izbor na}i u zavr{nom delu ove kwige, u jednoj od
"opsena" autorovog Opsenarijuma, pod nazivom "Ideja opsesije
objediwuje nespojive sfere duha" (od 31. 07. 1975. g.).
2. Zna~ajan trenutak za uvid ne samo u filosofski (i pesni~ki)
razvoj mladog pesnika-filosofa, nego i za wegovu ukupnu ontolo{ku
artikulaciju filosofije opsesionizma: Uo~avawe "poistove}uju}eg
zna~ewa" sufiksnog supstantiva "stvo" nave{}e ga da u wemu raspozna
jezi~ki izra`aj u srpskom jeziku za imenovawe najdubqe osnove svekolikog
jestawa do kojeg nije mogao da dospe nijedan drugi jezik, te da ga ontolo-
gizuje dodeliv{i mu samostalan onto-gramati~ki supstancijalet: Stvo. Korist od ovog neologizma na{ao je Mladenovi} u rastuma -
~ivawu skrivenog zna~ewa mnogih va`nih filosofskih pojmova kao {to
su "dru{tvo" kao "drug-stvo", "op{tost" kao "ob-stvo", pa i samo "su{tvo"
kao "su-stvo", itd. A pogledajmo dva primera za wegovu upotrebu u
zavr{nom poglavqu ove kwige.
U pretposledwoj "opseni" ("Kritika opsesionizma: Opsenarijum
prelazi u Sfairos"") pisac Opsenarijuma otkriva "tajnu na meru Stva:
Da Govor bude bunar na ~ijem }e dnu zabo ravom-neobuzeto Bi}e uvek
mo}i da ugleda svoj lik, da naime Govor bude Log u kome }e Duh otkri-
vati svoju za snovanost u Bi}u, i lutala~ku sudbinu Bi}a, izop{tenog iz
Stva." A u posledwoj ("Log i Kon") ~itamo da "Vreme nije poznato u Stvu",
{to }e kao grom iz vedra neba odjeknuti i na zavr{etku pesme u prozi
"Struj" iz Du{a gradova, gde se Vreme odre|uje kao "uzdah Bi}a za
izgubqenim Stvom".
Nije te{ko uo~iti zna~aj ovih redova za kona~nu ontologizaci-
ju opsesionizma: "Lutaju}e putovawe" kao najvi{i izra`aj "autenti~nog
opsesivnog bivstvovawa" ispostavqa sam horizont Bi}a zapalog u
Vreme, "izop{tenog" iz "Stva" i ba~enog u "Ni-zbog-~ega-bivstvuju}i
Svet".
92
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 92
DOBA SVETSKE NO]I1
- Neobjavqen rukopis, 1972 -
U paradoksalno vreme se zbivamo: Epoha koja je otkrila
elektricitet, ~ije su no}i obasjane bleskom gradova i neona,
ozna~ena je kao epoha svetske no}i.1 Oslu{kujemo li licemerje
posustalog doba? Slabih duhova? Ili se sa svetlo{}u produbila
senka?
"Svetska no}"? Zar ve} prvi kontakt sa ovim spojem re~i
ne izaziva podozrewe, ili bar upitnost u pogledu wego vog
zna~ewa? Sa malo vi{e sklonosti za doslovnost ne bismo imali
paradoks, ne metaforu, ve} ne{to blisko besmislici. Sre}om,
malo je kome do toga da se a limine razra~unava sa izrazima
tragom ~ijeg zna~ewa nije u~inio nijedan jedini korak, ponajmawe
onom koji je i pored privr`enosti skepsi zadr`ao bar minimum
opreza. Dodu{e, izvesno pravo moglo bi se u ovom slu~aju dati
onima koji dr`e da peru jednog filosofa u najmawu ruku ne
prili~i upotreba takvih, eminentno pesni~kih, figura, pa ~ak i
kad one dopiru iz duboke misti~ke predaje, kakav je slu~aj sa
srodnom teosofskom predstavom pralaje, kozmi~ke no}i,
preuzete iz isto~wa~kog okultizma; ali autoritet toga pera pod-
sti~e, sa druge strane, da se razlog wegove slobode ozbiqno uzme
u razmatrawe.
Na izvestan na~in, ve} je nagove{ten dvostruki smer ovog
ogleda. Da se ovo iska`e jo{ preciznije: Obele`ene su dve
upori{ne ta~ke kojih }e se izlagawe pridr`avati. Prva se sa -
stoji u slede}em: Ako se mo`e pokazati da izraz "svetska no}"
sadr`i prihvativo zna~ewe, mo`e li se ono - i ako mo`e, s kojim
pravom - pripisati karakteru doba u kome `ivimo? ^itavo ovo
ispitivawe poslu`ilo bi osvetqewu paradoksa koji je na samom
…
(Sada nedostaje znatan deo teksta)
93
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 93
tvo time prima na sebe sudbonosnu ulogu - da nas upozori na
opasnost nadolaska "pono}i svetske no}i", ~ime i samim pesnici-
ma mora postati pesni~kim predmetom pitawe o smislu
pesni{tva. "Mi se drugi moramo nau~iti ~uti kazivawe ovih pes-
nika..."13, ka`e Hajdeger i nastavqa da oslu{kuje Helderlina i
Rilkea.
Tu je smisao pomiwanog zbli`avawa pesni~kog i filosof-
skog principa, ~ak podre|ivawa filosofije pesni{tvu - mi }emo
odmah videti da se tako ne{to uvek doga|alo kada se re~ju "no}"
vi{e ukazivalo na "umiruju}u", razre{iva~ku svrhu destrukcije
koja je primerena wenom pojmovnom korelatu, pojmu "ni{ta", bilo
da razre{ewe nosi pozitivan ili negativan predznak.
U tu svrhu moramo se sada pozvati na "nijansu" uo~enu pri-
likom povla~ewa paralele izme|u [elinga i Novalisa na jednoj,
i Hegela i Helderlina na drugoj strani, a zatim u pitawe uzeti
Hajdegerov stav. Sada nam ne nedostaje "helenska" perspektiva i
stoga stvar mo`emo sagledati u celini. Kao zajedni~ka odlika
oba gledi{ta istaknuta je aktivna, tvora~ka mo} one ontolo{ke
sile koju ozna~ava pojmovni sadr`aj re~i "no}"; "nijansa" u razli-
ci bila je obele`ena ja~im nagla{avawem destruktivne, no
samim tim i stvarala~ke snage ovog sadr`aja kod Hegela i
Helderlina. Posmatraja}i iz "hegelske" perspektive, mo`emo se
pitati: Uklapa li se jedan od ova dva puta u Hesiodovu shemu koz-
mogonijskog procesa, ili jo{ pre: Razbija li neki od wih wene
okvire? Odgovoriti na ovo pitawe zna~i osmotriti: Sa kojom se
svrhom kreativna aktivnost "ni{tewa" odvija na trasama ovih
puteva?
Novalis i [eling ne ose}aju opasnost o kojoj govori
Hajdeger, wihovo mi{qewe zaokupqeno je veselo{}u ra|awa
novog duha. Tvora~ka aktivnost "no}i" pogoduje wihovoj `urbi da
{to pre objave nedolazak ve~nosti, izjedna~ewe zemaqskog i
kozmi~kog. "Mora li se jutro neprestano vra}ati?", uzvikuje
Novalis. "Zar se nikad ne}e okon~ati vlast zemaqskoga?"14
Svetlost kao principium individuationis - ("nesre}na radinost raz-
jeda nebesku skramu no}i")15 - mora da ustukne pred "ve~nim i
istinskim sjediwewem" u kome "takore}i u jednom plamenu gori
ono {to je u prirodi i povijesti rastavqeno."16 A prirodu tog
"ve~nog sjediwewa" `urno iskazuje Novalis: "Svetlost beja{e
94
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 94
odmereno vreme; ali vladavina no}i bez vremena je i bez pros-
tora"17 I [eling i Novalis - prvi kao filosof, drugi kao pe snik
- vide u sintezi umetnosti i filosofije organ zahvatawa te ve~ne
harmonije. "Umetnost je filozofu ono najvi{e upravo zato {to
mu, takore}i, otvara svetiwu nad svetiwama."18 Obojica nemaju
sluha za realna istorijska zbivawa, jo{ mawe za propadivost
bi}â i stvari. Utoliko se mo`e re}i da wihova te`wa za har-
moni~nim razre{ewem "zemaqskih" suprotnosti rukovodi i
aktivno{}u koja se pripisuje "no}i"; mera u kojoj se mo`e govoriti
o "ni{tewu" i destrukciji svedena je na nivelisawe mno{tvenos-
ti sveta - od "besvesne umetnoti" prirode do svesne besvesnosti
umetnika vodi neuznemireno uzdizawe duha.
U pore|ewu sa Hesiodovom shemom, ova romanti~arska
vizija poznaje samo uzlaznu stranu razvoja; za razliku od we, ona
pak ontolo{ki plan stvarawa sveta u kome u~estvuju iskonske
prirodne potencije, zamewuje antropolo{kim: Sjediwewu sa
apsolutom i kozmosom posreduje stvarala~ka aktivnost umetnika,
a rezultat te aktivnosti - umetni~ko delo - jeste produkt u kome
se najdelotvornije izjedna~uju duh i priroda. - Oba ova momenta
iskqu~uju romanti~arsko gledi{te iz kontinuiteta Hesiodove
perspektive; sli~nosti sa wom su, dodu{e, tu, ali one ovde ne
presu|uju.
Sa Hegelom i Helderlinom stvar stoji znatno kompliko-
vanije jer bi se o wihovim razlikama moglo govoriti bar isto
koliko i o sli~nostima; ipak, mi }emo, dr`e}i se svoga predmeta,
nastojavati uglavnom na ovim posledwima. I Hegel i Helderlin
ose}aju "Hajdegerovu" opasnost (iako ne u istom stepenu i sa istim
intezitetom) i utoliko se odmah svrstavaju u vidokrug
"produ`enog" anti~kog pogleda. Obojica imaju jasno odre|enu
istorijsku perspektivu posmatrawa (vide}emo odmah da je
Hajdeger ovo osporavao Helderlinu) koja ih navodi da ~iwenicu
svitawa novog doba ve`u za isti istorijski doga|aj (Francuska
bur`oaska revolucija). Kona~no, na bliskost predstavnog bogat-
stva u zna~ewu Helderlinove upotrebe re~i "no}" sa pojmovnim
sadr`ajem Hegelovog "ni{ta" ve} je ukazano. Jedna se pak razlika
mora ista}i: Delatnost dijalekti~ke negacije stremi u Hegelovom
sistemu sve vi{im stupwevima sinteze, da bi razvoj duha uzdigla
do vrhovne instance - apsolutnog znawa (ili, ako se, govori u
95
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 95
istorijskim kategorijama, do apsolutne monarhije), u kome se odi-
grava pomirewe svih svetskih suprotnosti; apsolutno znawe
objavquje Minervina sova koja sa Hegelom dole}e u sumrak, na
kraju svetskog dana, i baca dug pogled na celinu pre|enog puta. Sa
te osmatra~nice mi{qewe sagledava stvari i procese u wihovoj
zaokrugqenosti - za neko kretawe ili promenu na woj je suvi{e
tesno. Nastupa mrak identiteta, sli~an onom [elingovom, samo
ne{to razu|eniji, iako u toj no}i nema mese~ine; razlog za to
le`i u fluoroscentnom sjaju sovinih o~iju (to je no} u kojoj su sve
sove crne). - S druge strane, Helderlin tako|e govori o sumraku
svetskog dana, ali ga on vezuje za nedostatak Boga u ~ije su bi}e
ranije epohe utemeqivale svet. On obra}a pogled u pro{lost, u
Heladu, tra`e}i oslonac na izvoru na{e civilizacije, ali
istovremeno ne zatvara svoj duh pred budu}no{}u. Ta se pak
budu}nost ve} doga|a u savremenosti, francuska revolucija
"zveketom oru`ja" budi Prirodu i objavquje novo svitawe:
"Ali sad svi}e! ^ekah i videh da sti`e,
A to {to videh, svetiwa, nek mi je re~,
Jer ona, ona sama, starija od vremena,
I nad svodovima zapada i istoka {to je,
Ona, Priroda, sad se zveketom oru`ja budi,
I sa eterskog visa do u bezdan dole
Po zakonu ~vrstom, ko nekad, iz haosa svetog ro|ena,
Ose}a sebe s nova." 19
Delatnost negacije ne prekida se za pesnika kao za
filosofa; doslednije od Hegela govori Helderlin o "~vrstom
zakonu", promene i bu|ewa prirode. Mi prepoznajemo pozivawe
na Hesiodovu dijalektiku ra|awa svetlosti iz delovawa no}i na
mrak - inertnu potenciju haosa. Ali kakva razlika! Novo svitawe
doga|a se kao i okrweni izlazak iz tek zavr{enog kozmogonijskog
ciklusa, qudska povest proku{ala je i istrpela isku{ewe
pono}i! Bu|ewe Prirode posredovano je qudskim ~inom, od sada
je ~ovek jedini zakonodavac u svetu Prirode. U mraku Tartara
odre{ila se negatorska sila no}i, Bog je vra}en u svet, ali taj
Bog jednom za uvek postaje ~ovek. - Ovim stihovima izdigao se
Helderlin do neo~ekivane filosofske visine, pokazav{i da se
pesni~kom re~ju mogu iskazati i najdubqi misaoni sadr`aji.
96
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 96
Oslu{kuju}i Helderlina, namerio se Hajdeger na wegov
put. Ali ono {to se ve} na prvi pogled o~ituje kao nerazumevawe
vezano je upravo za wegovo tuma~ewe navedenih stihova. U tome
tuma~ewu preuzeo je Hajdeger obavezu da svoje poglede utisne u
stihove velikog pesnika. "Ali sad svi}e!" - uzvikuje Helderlin i mi
znamo {ta je razlog wegovog ushi}ewa. Hajdeger nastoji da detem-
poralizuje ovo "sad" i da ga li{i svake veze sa istorijskim kon-
tekstom.20
Jo{ je neubedqivija konstrukcija prema kojoj "zveket
(Klang) oru`ja" ne presu|uje u borbi na barikadama, ve} u borbi
izme|u bi}a i nebi}a; umesto pu{ke, Hajdeger zvecka re~ima kao
oru`jem: "... Bu|ewe prirode dolazi u odjek (tako|e Klang) sa
re~ju..., re~ je oru`je.” Stoga govori Helderlin u himni "Na vrelu
Dunava" o "oru|ima re~i" kao "svetili{tima", koja "~uvaju
Sveto"21. Povrh svega, "probu|ivawe svetla koje svetli jeste ipak
najmirniji od svih doga|aja” 22
* Sudbina ovog rukopisnog teksta koji se sada objavquje prvi put
u velikoj je meri doprinela vi{egodi{wem odugovla~ewu sa objavqi-
vawem Opsesionizma. S obzirom na wegov zna~aj, prire|iva~ je uza-
ludno poku{avao da u obimnoj i ra{trkanoj autorovoj arhivi prona|e
ne samo list sa nedostaju}im sredi{wim delom rukopisa (u kojem se,
prema poto wim naznakama, izla`e anti~ko, Hesiodovo, kozmolo{ko
shvatawe pojmova relevantnih za ovu raspravu - No}, Mrak, Tama..., da
bi ga potom suprotstavio shvatawima novovekovnih pesnika i filoso-
fa), nego i wegov mogu}i produ`etak, jer se name}e utisak da je tekst,
ovakav kakav je, ostao nedovr{en. Najzad je odlu~io da ga ipak objavi u
sada dostupnom stawu jer se osnovna ideja, zna~ajna za filosofiju
opsesionizma, i ovako mo`e ispratiti,
Dodatna nevoqa je {to su sa zaturenim delom teksta nestale i
fus-note. Prire|iva~ je odlu~io da wihove naznake ostavi na odgo-
varaju}im mestima, zadr`av{i nadu da }e se i one i nesre}ni odlomak
ipak jednoga dana prona}i.
97
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 97
PROSTORNA SU[TINA VREMENA
- Pismo Davidu Plutu u Qubqanu1, 1972 -
Dragi prijatequ!
(...)
Nedavno mi re~e jedan prijateq - ina~e hajdegerovac - da
je na{em, balkanskom mentalitetu neuporedivo bli`a
elea}anska koncepcija vremena od one koja se za~iwe ve} sa
Platonom. U na{em je karakteru sadr`ano ose}awe ledene
nepokretnosti celine Svemira; a to je ose}awe povezano sa
na{om uro|enom leno{}u i sa potrebom da se svakodnevno
`ivotarewe apsolutno negira ~inom potpunog zaborava.
Da bi ti ovo bilo jasnije, seti se bosanskog sevdaha, kao
i svih onih kafanskih egzaltacija kada kafana gubi objektivno
postojawe jer u woj nema ni jednog treznog pogleda. Upravo u tom
zaboravu proticawa le`i uslov sjediwavawa sa bezvremenom i
nepokretnom su{tinom trajawa. Mo`da je ose}awe bez-vre-
menosti zalo`eno u bi}u svih mladih i sve`ih naroda, ~iji se
na~in `ivota zasniva na neposrednoj razmeni sa prirodnom
okolinom; priroda daje, priroda uzima, a mi smo samo tkivo
jedne beskrajne i nepregledne celine, u ~ijoj bezmernosti svaki
pokret izgleda zanemarivo si}u{an. U takvoj neposrednosti ti se
narodi ne izvijaju do misli, do refleksije koja po~iva na posre-
dovawu. Dabome da se refleksija javqa onda kada na~in `ivota
postane duboko isposredovan, kada se izme|u ~oveka i prirode
umetne ~itav niz posrednih ~lanova, kada razmena postane za -
visna od svih smi{qenih oru|a i ve{ta~kih tvorevina - produka-
ta civilizacije. Svaki od tih posrednih ~lanova ima te`inu za -
borava iskonske neposrednosti; a sa zaboravom iskona mi stu-
pamo u vreme.
(...)
Zahtev za razumevawem prostorne su{tine vremena mogao
bi u na{e doba postati zahtevom za ta~nijim sagledavawem
na{eg, t.j. ~ovekovog polo`aja pred licem Svemira i pred na{om,
98
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 98
tj. wegovom vlastitom sudbinom. Prostor na{eg gradskog prebi-
vawa sku~en je, a no}no nebo nad na{om glavom zakloweno
odblescima neonske svetlosti. Ta svetlosna zavesa zaklawa
pogled u "neophodnu dubinu" i mi ostajemo okrenuti prema svojoj
sku~enosti, sa kojom misao o prolaznosti i kona~nosti postaje
prete}a i ~ak pogubna opsesija.
Davide, predmet ovog pisma zavodqiv je i {irok i ja
padam u isku{ewe da se sad razma{em vi{e no {to sam za prvi
mah to mislio. Ako se ne varam, u re~ima "prostorna bit vreme-
na" sadr`ana je misao sa kojom smo se obojica saglasili
prilokom kratkog razgovora u mom stanu. Verujem da sam donekle
uspeo, ako ne da tematizujem problem, ono bar da otvorim
pitawa koja }e podsta}i na{u prepisku. O~ekujem, dakle, tvoj
odgovor. Ho}e li on biti pri-govor, pre-govor ili do-govor?
Mo`da najpre raz-govor? Sada se prisetih lepe nove re~i, koja,
dodu{e, postoji u re~i "sagovornik": Sa-govor.
Za kraj: da ti postavim neku vrstu zagonetke. Mo`e{ li
na}i neki smisao u slede}oj definiciji: Genije - to je vreme koje
se {iri u nepokretnu ve~nost prostora. Obradovao bi me ako bi
poku{ao da mi napi{e{ svoje tuma~ewe.2
1. Sa Davidom Plutom, tada studentom, a danas profesorom na
Filozofskom fakultetu u Qubqani, Mladenovi} se sprijateqio tokom
zajedni~kih "studentskih gibawa" u svim jugoslovenskim univerzitetskim
centrima toga vremena, kojima je predsednik studenata beogradskog
Filozofskog fakulteta bio neprikosnoven ideolo{ki lider. Taj govor
pod nazivom "Studentsko bi}e" podrugqivo je parafrazirao na tada
opasan polu-komi~nan na~in Marksovu tezu o revolucionarnosti pro-
letarijata "koji nema {ta da izgubi osim svojih okova", primeniv{i je
na privremenost studentskog statusa ("Zadatak studenta je da ukine sebe
kao studenta!") i ozna~iv{i samim tim "studentsko bi}e" kao istinskog
nosioca revolucionarnosti.
2. Sude}i po raspolo`ivim dokumentima, David Plut na ovo
pismo nije odgovorio, pa je i zanimqiva prepiska izostala.
99
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 99
POGLED UMORNOG MI[QEWA1
- Izlagawe na
Simpozijumu studenata filosofije Jugoslavije,
Skopqe, prole}e 1973 -
Mi{qewe koje dolazi posle "dugog dana" svetske povesti,
otkriva umor u samoj biti svoga nastojawa. Svi oni uzvi{eni
poduhvati kojima je ono u pro{losti zami{qalo otelotvorewe
Ideje, ostali su daleko od svoga ostvarewa; sve one najsmelije
nade u mogu}nost op{te~ove~anske emancipacije, do`ivele su
poni`ewe pred strpivo{}u vekova. Zato se posmatra~ki aspekt
epohe umornog mi{qewa natkriquje nad ~itavu povest; zato se
rezultati ovog mi{qewa mogu smatrati ishodi{tem i
obja{wewem dugovekovnih proma{aja.
Zar se, me|utim, olako prepustiti umoru kada ni{ta ne
mo`e osporiti mogu}nost da se i posle nebrojenih neuspeha
napokon uspe u bitnom nastojawu? Zar prenebregnuti pokreta~ku
snagu vizije, `ivotvornu mo} nade? In novitate vita ambulamus,uzvikuju filosofi; "novi `ivot", me|utim, izostaje i svaki novi
~as ~ini ga mawe verovatnim, {tavi{e i onima koji svoju sudbinu
vezuju za wega. "Novi `ivot" pripada epohalnoj zamisli; spram
wega i spram we, ~ini se da epoha istrajava u oskudici. Ovakvom
mi{qewu izostanak biti izaziva upravo suprotan efekt: Bu|ewe
nagona za nadoknadom, za ukidawem oskudnosti. Wemu se ~ini da
re{ewe "povesne zagonetke" postoji i nudi se tek kao realna
mogu}nost, u potenciji.
Ali umor ne prispeva mi{qewu iz oskudnosti vremena;
naprotiv: Iz oskudice i siroma{tva ra|a se `ilavost, a umor i
malaksalost pripadaju bogatstvu, izobiqu. Tako da u svojoj vla-
davini svetska no} ~uva doma{aje prethode}eg dana. Umorno
mi{qewe je, dakle, neodvojivo od epohe naraslog bogatstva
sveta. Radi se, naime, o onom bogatstvu koje svojom samodo -
voqno{}u sabira u sebe sve puteve, a kroz sebe ni jedan ne
propu{ta; to je bogatstvo u kome dovr{ava svetska povest svoj
100
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 100
pohod ka najvi{oj svrsi, to je visoka osmatra~nica sa koje
mi{qewe baca razumevaju}i pogled na celinu pre|enog puta.
No pogled zapada u dubinu vekova i srazmerno wegovoj
du`ini, pronalazi mi{qewe vi{e razloga za umor. [ta u~initi
sa svetom u kome je ve} toliko toga oku{ano i jednako toliko
proma{eno? Mi{lewe koje ho}e da zahvati epohu mora najpre
sagledati sopstvenu povesnu nu`nost; to, me|utim, zna~i:
Sa`iveti se sa prethode}im obiqem. No kako doploviti do
sve`ine Jonaca i neokrwen se vratiti? Napor uzvodne plovidbe
uro|ava, dodu{e, bistrinom izvora, ali domahnuti se izvora ne
dostaje: Domahnu}e pru`a mi{qewu tek razumevawe, a radi se o
oblikovawu vremena i preoblikovawu boravka u svetu. Zar ovo
ne zna~i: Otisnuti se sad istim putem, ovog puta nizvodno,
zaobi}i nebrojene sprudove i pli}ake, ne podle}i vrtoglavim
virovima i re~nim nimfama? Zar ~ak i prevaliti ovaj put ne
zna~i: Potra`iti zatim udobno no}i{te?
Mi{qewe zagledano u pro{lost bdi nad svojim "sada".
Pro{lo pripada prisutnom bogatstvu; zar }e, sa~uvano u umoru,
presuditi onom budu}em? Bogatstvo tra`i prebirawe i nudi se
pitawu i preispitivawu. Natalo`ena znawa sputavaju zamah.
Mi{qewe priziva razgovetnost dana, a dan je klonuo. Zar }e ono
budu}e prigrabiti no}?
Mi{lewe ho}e da deluje, ho}e, dakle, da oblikuje. Dugo je
ve} vremena pro{lo kako je ono sebi samom podnelo ra~un o
nadmo}nosti sopstvene stvarala~ke, oblikovne mo}i. Ono se
ume{alo me|u objekte i prinudilo ih na svoje zakone. Izme|u
predmeta i predmeta stoji misao. Izme|u procesa i procesa stoji
misao. Qudska zamisao posreduje stvarima. Izme|u JA i TI
i{~ezla je neposrednost. Delatni subjekt razdvojen je od svog
prirodnog objekta ropskim lancima posredovawa.
No zar nezavisnost od "prirodnog objekta" ne le`i u sr`i
opstanka? Zar se sloboda misle}eg subjekta ne sastoji upravo u
poznanstvu sa autonomnom kreacijom, nesputanim ~inom? Nije li
mo} posredovawa ona sila ~iji doma{aj presti`e slepi tok
nu`nosti?
Qudski opstanak ne dovr{ava svoj pojam u pukom istra-
javawu, on opstaje kao qudski tek podrazumevaju}i maksimum
sa~uvanih humanih obele`ja koja ~oveka ~ine ~ovekom. Sa~uvati
101
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 101
qudska obele`ja zna~i: Ne prestajati sa promenom, ne pristajati
na sebe kao sebe. To na izvestan na~in tako|e zna~i: Ne pristajati
na ~oveka kao ~oveka. Zato se izme|u trajawa i opstanka u qudskom
svetu ume}e neokon~ani niz beo~uga koji obele`avaju slepilo i
nu`nost posredovawa, a koje mi raspoznajemo kao razli~ite etape
civilizacije. Otuda se danas nad na{e trajawe, kao uslov i na~in
opstanka, gorostasno uzdigla industrijska ci vilizacija.
Bez civilizacije, dakle bez posredovawa, ~ovek je mawe
prilagodiv od posledweg crva. Najintimniji qudski odnos li{en
je neposrednosti. Qubavni ~in, na primer, posredovan je u~inkom
gra|evinske i drvno-prera|iva~ke industrije. Industrija ne o -
kleva da razotkrije svoju bit: Ona je sredstvo i na~in qudskog
opstanka.
Umorno mi{qewe nosi na sebi teret posredovawa;
zagubqeno me|u objektima, iscrpqeno ku{awem opstanka, zar da
se vrati u sebe bez taloga i zebwe? No vrativ{i se ve} u sebe,
kakvo Sebe zati~e?
Nije bez interesa da se ka`e jedna trivijalnost koja se,
me|utim, ~esto zaobilazi: Makar i zadobilo univerzalno
va`ewe, svako mi{qewe plod je one glave u kojoj se za~iwe. Tako
umorno mi{qewe pripada umornom individuumu. Pripadno
umornoj glavi, ono propituje razlog umora. Pitati o razlogu
zna~i, pak, razlo`iti predmet pitawa. No treba li mi{qewu
napor razlagawa (destrukcije)? Zatekav{i sebe, ne zati~e li ono
ve} razlo`eno bi}e individuuma? Ne zati~e li, kona~no, ve}
destruisani svet?
Mo} posredovawa, nu`no uslovqena nu`no{}u opstanka,
ve} samim svojim delovawem razdvaja objekte i postavqa se me|u
wih. Sa pristupom mi{qewa, nerazlu~ena celina sveta namah se
prestrojava u sastavne delove. Tako se mo} posredovawa sakupqa
u mo}i su|ewa: Su|ewem se pojedina~ni aspekt izvla~i iz celine
i istovremeno ukqu~uje u wu. (Pri tome se ni sama mo} posre-
dovawa ne ispoqava neposredno: Woj u su|ewu posreduje jezik).
Ukoliko delovawu prethodi (za)-misao o ~inu, delovawe se zbiva
u-ve}-razlo`enom-svetu.
Kakva je to, me|utim, sila ~ijem osnovnom usmerewu i
odre|ewu pripada destruktivnost? Razla`u}i, nije li ona i sama
podlo`na razlagawu? Destruktivna, nije li ona ve} po samoj
102
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 102
prirodi stvari destruisana? Zar se mi{qewe kontinuirano
pridr`ava jedinstvenog, celovitog predmeta?
Posredovawem i mi{qewem razlo`eni svet osporava
individuumu pravo na osobni integritet. Individualnost drugog,
koja je meni predstavqena wegovim prisustvom, a wemu samim
wegovim Ja, raspar~ana je na onoliko Ja koliko mo`e podneti
neprebrojivost qudskih odnosa. Dakako da parcele ovog Ja oso-
bito izra`eno figuri{u u temequ organizacije i raspodele
dru{tvenog `ivota u dru{tvima industrijske civilizacije; ovde
je, me|utim, dostatno re}i da ~ak ni dve osobe nisu nu`ne da se
sagleda podeqenost individualnog bi}a na mno{tvo nesinhroni-
zovanih li~nosti. Izolovani individuum sam je dovoqan da
op{tosti celine dru{tva ponudi pluralitet svojih pojedina~nih
dimenzija. Wegova participacija u razli~itim sferama
dru{tvenog `ivota, u brojnim formalnim i neformalnim grupa-
ma, wegovo preuzimawe najraznovrsnijih dru{tvenih uloga - ~ine
ga sad jednom, kasnije drugom li~no{}u, danas ~inovnikom, mu`em,
kupcem, Englezom, sutra navija~em, qubavnikom, dobro~initeqem,
nasilnikom.
Pripadno destruisanom individuumu, upu}eno na destru-
isani svet, lebde}i, dakle, u ovom procepu, zati~e mi{qewe pri
povratku sebi razlog svog umora. Vrativ{i se u sebe - pitano je
- kakvo Sebe zati~e? Destruktivno - nagove{teno je - nije li ono
ve} po samoj prirodi stvari destruirano? Od kakvog je, me|utim,
interesa predstaviti i do-kazati destruisanost mi{qewa?
Ono {to je raz-lo`eno, potrebuje dodatan napor s-
lagawa. Bez toga napora, zbir delova nikada ne bi dao celinu.
Celina se, pak, jo{ uvek dr`i na okupu kod onoga ko je razla`e i
dovodi do zaborava. Dakako skrivena, ona prisustvuje upravo u
mo}i onog napora koji je sabira.
Destrui{u}i predmetni svet, mi{qewe i samo biva destru-
isano. Slabo poma`e svest o apstraktnom jedinstvu svih mojih
"li~nosti", svest da sam to jo{ uvek i samo Ja kada, naprimer, moja
nacionalnost reprezentuje ~itavo moje bi}e, ili versko opre-
delewe naciji. Ta svest, mimo svih svojih prednosti, nalazi se u
neprilici kada ho}e da predstavi sebi svoj najdubqi sadr`aj.
Najpre je mi{qewe otkrilo umor na sebi zagledav{i se u
pro{lost. Dug pogled u minule vekove otkrio je riznicu znawa,
103
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 103
optere}ewe umnim nasle|em, uzaludnost najuzvi{enijih nada.
Budu}nost se mo`e i mora poku{ati, ali je wen horizont za -
magqen umorom i samodovoqno{}u ste~enog bogatstva.
Zatim je mi{lewe doku~ilo svrhu vlastite delatnosti: Put
ka specifi~no qudskom opstanku pripada wenoj mo}i posre-
dovawa. Umor prispeva sa ukidawem neposrednosti; i {to se
vi{e izme|u subjekta i objekta, ~oveka i prirode, kona~no izme|u
Ti i Ja ume}e ~a|avo telo industrijske civilizacije, to sna`nije
iscrpqeno mi{qewe postavqa zahtev za novom neposredno{}u.
Najzad je mi{qewe dospelo do svog bitnog odre|ewa.
Zagdedano u predmete, ono je primetilo da ve} samim svojim pri stupom
razla`e amorfnu celinu sveta na neprebrojivo mnogo oblika i svojs-
tava. [tavi{e, ono je prisvojilo svest o tome da nikako druga~ije i ne
bi moglo da "prekroji" svet: Destruktivno u svojoj osnovi, ono i samo
svojom delatno{}u biva destruisano. Svoj naru{eni integritet
mi{qewe nedostatno odr`ava sve{}u o transcendentalnom jedinstvu
svih svojih Ja. Postavqeno je pitawe: Kakav je sadr`aj te svesti koja
formalno okupqa u celinu svoje rastavqne delove?
Stvar je ve} izre~ena, treba je samo ponoviti i bli`e
odrediti. Zagdedano u sebe, odgovorno epohalno mi{qewe zati~e
umor u samoj biti svoga nastojawa. Umor ujediwuje raspar~ane
delove svesti; umor je agens s-lagawa onog raz-lo`enog; sa umo -
rom se uspostavqa zaboravqena celina, napor mi{qewa sa`ima
se u jezgrovito pregnu}e. Umorno mi{qewe pripravno je za
napu{tawe svoga porekla: Svojom celovito{}u ono zaboravqa
na delove iz kojih je sa~iweno. Umor se predstavqa mi{qewu kao
najdubqi sadr`aj one svesti koja reintegri{e destruisanu
li~nost individuuma.
Ne pripada ovde analiza konsekvenci ovakvog zakqu~ka.
Pau{alna bi naznaka samo jo{ podgrejala nedoumicu. Ciq je
postignut: Umor se u mi{qewu dovoqno iskazao. Mi{qewe se
dokopalo svoga odre|ewa i pripravno je na samosvesno delovawe.
Delovawe je odgovor na ispravno postavqeno pitawe. Umorno
mi{qewe je spremno da se upusti u opasnosti svoje pitala~ke mo}i.2
1. Ovaj tekst pro~itan je na Simpozijumu jugoslovenskih stude-
nata filosofije, odr`anom u Skopqu u prole}e 1973. g. Objavqen je u
jednom od narednih brojeva ~asopisa "Znak", glasila studenata i
104
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 104
profesora beogradskog Filolo{kog fakulteta. Za wega je vezana jedna
anegdota koja se ~esto prepri~avala me|u opsesionistima, uz
uobi~ajeno {aqivo-podrugqivo {ega~ewe i, naravno, neobuzdan smeh.
Putuju}i vozom u Skopqe, filosofski deo opsesionisti~ke
dru`ine na ~elu sa Slobodanom @uwi}em i Obradom Savi}em, odmah
po saznawu o naslovu pripremanog saop{tewa svog druga koji se izdvo-
jio u poseban kupe, nastoje}i da dovr{i rad, stade da tera sprdwu sa
pojmom "umora". Okupiv{i se u kupeu oko velikog profesora Branka
Pavlovi}a koji je u ime Filozofske katedre Filozofskog fakulteta
bio vo|a puta, odlu~i{e da mu postave zamku i ukqu~e ga u veselo
{ega~ewe. Kada ovaj u jednom trenutku zapazi odsustvo Mladenovi}a i
dobi obave{tewe da se on "umorio", pa se u susednom kupeu bavi "umor -
nim mi{qewem", "upeca se" i upita;
- Kakvo je to umorno mi{qewe?
- Upravo smo mi vas to hteli da pitamo! - Savi} se, dakle,
na~ini neve{tim, pa tobo` krajwe naivnim glasom, namignuv{i @uwi}u,
ponovi profesorovu re~enicu: - Profesore, objasnite nam, molim vas,
kakvo je to umorno mi{qewe?
Posle kra}e }utwe, mislilac odgovori svojim karakte -
risti~nim, ravnomernim bar{unastim glasom:
- Umorno mi{qewe je mi{qewe... koje je mislilo, mislilo... pa
se umorilo!
Treba samo zamisliti ludi smeh od kojeg se zatresla cela kom-
pozicija, i potowu beskona~nu podrugqivu upotrebu te definicije
umornog mi{qewa. A re`iseri komi~nih scena po`eleli bi atmosferu
u sali skopskog Filozofskog fakulteta dok je Mladenovi} ~itao svoje
saop{tewe. On sam, koji je bio tvorac bezbrojnih humornih situacija,
na{ao se sada na meti! Glasnim zevawem, hrkawem u slu{ali{tu -
tobo` svi su umorni! - opsesionisti su razveselili sve u~esnike
Simpozijuma, pa i samog izlaga~a, i tako "filosofiji umornog
mi{qewa" obezbedili neo~ekivanu slavu na univerzitetima
Jugoslavije.
2. Ostaje utisak da je autor ovome spisu namenio produ`etak
kojem se, me|utim, trag mo`e nazreti tek ponegde u potowim radovima i
u brojnim rukopisima i zabele{kama. Nalazimo ga u ishodi{tima oba
teksta kqu~na za zaokru`ewe opsesionisti~ke misli ("Poetski smisao
egzistencije" i "Opsesivnost moderne umetnosti"), ali ponajvi{e u jed-
nom od neiskori{}eih fragmenata rukopisne verzije "Poetskog smisla
egzistencije" koji smo u ovoj kwizi sa najve}im zadovoqstvom pridodali
na wemu pripadno mesto. Nije na odmet da ga ovde navedemo, ozna~iv{i
ga kosim slovima iza objavqenog dela teksta:
105
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 105
"Mi{qewe ima sada za predmet pojedina~no bi}e individuuma,
ono se umorilo od op{tih zna~ewa i boravka u sebi samom; umor je
proizveo zalutalost mi{qewa u pojedina~no. On je jedinstveno ose}awe
uskra}enosti sadr`ajne puno}e i oblikovne razu|enosti, istovremeno:
Ose}awe ispuwenosti Praznim. Umor mi{qewa i pojma nastawuje plod-
no tle delovawa:"
Na prvi pogled ~ini se nejasnim za{to je ovaj znameniti frag-
ment izostavqen u objavqenoj verziji, ali zagonetku razre{ava ne samo
dvota~ka na wegovom kraju, nego i izdvojeno mesto na kojem je zabele`en
u rukopisu. Obe okolnosti upu}uju na `urbu da se tekst kona~no uobli~i
i preda u {tampu, posebno ako se ima na umu podatak da je tvorac opse-
sionizma preuzetim rokovima primoravao sebe na dovr{avawe i sve
radio u posledwi ~as.
Iz ovog se fragmenta da naslutiti kakkvo bi bilo "samosvesno
delovawe umornog mi{qewa": Na{ pesnik-filosof su{tinsku pre-
porodnu dejstvenost "umora" prebacuje na podru~je umetnosti koja }e
postati "u~iteqica filosofiji". Mo`da i politici?
Jer kad je o politi~koj dejstvenosti "umornog mi{qewa" re~,
ostaje otvorenim pitawe, koje su to "opasnosti wegove pitala~ke mo}i".
Sude}i po na~elnim re{ewima filosofije opsesionizma, o~ekivao bi
se "prakti~an obrt" ("koreniti zaokret" u "^oveku bez zavi~aja"), poput
onog Kantovog, kada je konstitutivnu nemo} ~istoga uma nadomestio u
sferi wegove delatne mo}i. Trebalo bi da se "umor" teorijskog
promi{qawa premetne u eksplozivnu snagu opsesivne transcendencije
koja }e destrukcijom celine istro{enog va`e}eg civilizacijskog modela
preimenovati iskon i svrhu qudskog bivstvovawa i na individualnom i
na kolektivnom planu, ugra|uju}i u wih opsesionisti~ko iskustvo "bekst-
va ka Praznom" i "bezavi~ajnosti", "ni-zbog-~ega-bivstvuju}eg Sveta",
"ve~no izostaju}e Su{tosti, "~e`we za Su{tim", i naro~ito "gneva spram
ni{ta Su{tog". Tom zakqu~ku ide u prilog navod iz "Opsesivnosti mo -
derne umetnosti": "Umor se, {tavi{e, pokazuje kao neophodan agens
destrukcije kojom ~itava zapadna civilizacija preokre}e i zamewuje
tradicionalne vrednosti."
Sli~an nagove{taj "prakti~nog obrta" ve} smo sreli na samom
kraju "Izme|u Ni{ta i Ni{ta" koji je, kao {to smo videli, izazvao ̀ estoku
kritiku istog dela opsesionisti~ke dru`ine koji se sada izrugivao
"umornom mi{qewu", pa je taj nagove{taj razvijen u drugom delu "^oveka
bez zavi~aja", sa uzvra}enim podrugivawem u wegovom predgovoru.
106
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 106
POETSKI SMISAO
EGZISTENCIJE
- "Kwi`evna re~", Beograd, prole}e 1973 -
1
Postoji jedan period u dru{tveno-povesnim ciklusima
kada se ozbiqewe ideala ~ini dostupnim dohvatu ruke. Nije
slu~ajno da se sa takvim uverewem olako zapada u idealizaciju
zbiqe.
Pitati o takvom periodu zna~i za na{u epohu temeqno
zahvatiti u postrevolucionarni zanos koji je Evropu obuzeo
nakon francuske bur`oaske revolucije. Kada se ~inilo da je
Revolucija dovela ~ove~anstvo na prag carstva slobode,
po`urili su poneseni duhovi da objave nadolazak apsolutne
istine. Istina se pak imala ozbiqiti tek punom saglasno{}u poj-
movnog sagledavawa povesne situacije sa onim dru{tvenim
poretkom koji }e biti nosilac i garantija tog ozbiqewa.1
Odu{evqeno primaknu}e ideala, {tavi{e uverewe da je
on delatno prisutan u oblikovawu postoje}eg, rezultira
vi{estrukom nesmotreno{}u; ona pak osnovna za~u|uje svojom
paradoksalno{}u. Sigurnost epohe da se ono najop{tije, dakle
najbitnije steklo upravo u wenoj duhovnoj mo}i, daje joj za pravo
da ~itav budu}i razvoj vezuje za svoj sopstevni princip; dakako da
je pri tome ona i celoj pre|a{woj povesti isti taj princip inko-
rporisala u vidu paradigme. Paradoks je u slede}em: S jedne
strane, otvorenost povesnih mogu}nosti isku{ava stvarala~ke
potencije epohe; s druge, me|utim, novoste~ena svest o apsolutnoj
slobodi duha zatvara horizont idealizacijom i apsolutizacijom
svog principa. Ve} u zoru nove epohe objavquje se sumrak svih
epoha. Let Minervine sove, zajedno sa nastupawem epohe apso-
lutnog duha i apsolutne Dr`ave, najavquje i nadolazak vladavine
op{teg nad pojedina~nim i posebnim. Minervina sova je Hegel,
op{te je princip wegovog sistema. Apsolutna sinteza odgovara
apsolutnosti sistema: Neraskidiva sa-stavqenot (u smislu gr~. i
107
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 107
lat. sistema) naizgled nespojivih delova zbiqe podrazumeva akt
(delatnost, ~in) sastavqawa razli~itosti (u smislu gr~kog sinthe-
sis). Tako je ~in vrhovne sinteze nosilac osnovnog principa sis-
tema: ^vrste po- i sa-sastavqenosti svih fragmenata zbiqe.
^inilac ovoga ~ina jeste mi{qewe; mi{qewe svojom delatno{}u
tvori op{tosti; nauka kojoj su predmet op{tosti jeste filosofi-
ja. Ako, dakle, jeste na na~n znanosti, filosofija mora biti na
na~in sistema. Sistematskom se tako mi{qewu moraju podrediti
oru|a svih drugih delatnosti.
Ono {to je ovde od interesa, jeste mesto i zna~ewe umet-
nosti u okviru, i osobito spram sistematskog mi{qewa. Ne izne-
na|uje, {tavi{e, o~ekuje se misao koja princip umetnosti
podre|uje principu filosofije:
''...^iwenica je da umetnost ne zadovoqava vi{e one
duhovne potrebe koje su ranija vremena i narodi samo u woj
zadovoqavali. (...) Misaona izgra|enost na{eg dana{weg `ivota
uliva nam tu potrebu da se (...) ~vrsto dr`imo op{tih gledi{ta i
po wima reguli{emo ono {to je posebno. (...) S obzirom na sve
to, umetnost za nas jeste i, po svojoj najvi{oj odredbi, ostaje
pro{lost. Time je ona za nas izgubila i pravu istinitost i `ivot-
nost, po{to `ivi vi{e u na{oj predstavi, nego {to bi u samoj
stvarnosti potvr|ivala svoju raniju nu`nost i zauzimala svoje
vi{e mesto."2
Umetni~ka proizvodwa nije dostatna da obuhvati ''misaonu
izgra|enost vremena''. ''Misao i refleksija natkrilile su lepu
umetnost''.3 Tek kao predmet mi{qewa dobijaju dela lepe umet-
nosti zna~aj za sistematsko mi{qewe; tako nauka o umetnosti
postaje zna~ajnija od same umetnosti, kao takva ona je deo
filosofije, ~ime u sebi sadr`i uzdignutiji princip od onog umet-
ni~kog.
Nesmotrenost ovakvog zakqu~ivawa nije, kako smo videli,
slu~ajna, ona se koreni u temeqnoj i moglo bi se re}i nu`noj
zabludi koju svaka postrevolucionarna epoha o sebi podgrejava.
Utoliko tu nesmotrenost vaqa posmatrati kao doga|aj od najve}e
va`nosti. Hegelov je sistem objavio kraj presudne uloge umetnos-
ti, ova je, me|utim, nakon toga neslu}eno obogatila svoje izvore
i svoj sadr`aj. Ako je sistematska zabluda bila nu`na i kao takva
108
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 108
u~estvovala u realnom procesu oblikovawa povesnih tokova, je
li sad nu`an i ovaj obrt, naime preporod umetni~kog principa i
obnovqeni uticaj dela lepe umetnosti? Da li je zapravo taj uti-
caj uop{te prestajao da bude delatan?
2
Ubrzo za zanosom usledi rashla|ewe; doskora{we se
mogu}nosti pokazuju kao nemogu}nosti, obiqe nepredvi|enih
zapreka stavqa se na put realizacije ideala. Izmicawe ve}
objavqenog carstva slobode rezultuje dvostrukim procesom: S
jedne strane nadolazak op{tosti pomera se u transcedenciju, a s
druge, u prvi plan izbijaju subjektivni momenti i prevlast pojed-
ina~nog i posebnog nad op{tim.
Prvom procesu odgovara raskid mi{qewa sa postoje}im,
{to za posledicu ima novu nesmotrenost: Mi{qewe sad
usagla{ava svoj princip sa takozvanom ''istinskom zbiqom'', ~iji
se, dodu{e, koren ima tra`iti u realnim i prisutnim povesnim
tendencijama, no ~iji se konstitutivni element sadr`i tek u goloj
i neizvesnoj mogu}nosti op{te~ove~anske emancipacije, dakle u
transcedenciji. Mi{qewe se suprotstavqa postoje}em, time ono
odri~e prisustvo ideala u wemu; ali je ideal istovremeno prisu-
tan kao realna svrha na ~ijoj realizaciji vaqa anga`ovati sve
povesne potencije.
Drugi proces sna`nije u~estvuje na razarawu sistema i uto-
liko vernije preslikava duhovno raspolo`ewe epohe: Ideal ne
samo da ne prisustvuje u postoje}em, ve} svojim izmaknu}em ukazuje
na svoju trajnu iluzornost. Samim tim ono op{te odstupa iz
vidokruga i na wegovo mesto pristupaju subjektivne snage. Ako je
sistematsko mi{qewe unutar sebe funkcionisalo konzistentno,
ako je sve fragmente postoje}eg postavqalo u ~vrst, nepriko snoven
polo`aj (lat. consisto = postavqati), tada }e se ono mi{qewe koje
dru{tevno-povesna fakta sagledava u bitnoj razjediwenosti,
pona{ati ek-sistentno. Re~ ek-sistencija (egzistencija) ozna~ava
proizla`ewe iz po-stavqenosti, iz-postavqawe, iz-metnu}e (lat.
ek-sisto). Na {ta bi drugo ukazivao zajedni~ki koren ''st'' (gr~. his-
temi = stavqam) u re~ima "sistem" i ''egzistencija'' (existentia), doli
na to da u prvoj predmetak "si" ozna~av a s-je di wewe raznolikosti
109
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 109
i wihovo ~vrsto sa-stavqawe, a u drugoj predmetak ''ek'' -
napu{tawe ~vrstog polo`aja, destrukciju i razjediwewe sa-
stavqenosti? Ek-stati~ka delatnost mi{qewa podriva tako u teme-
qu zabludelu zgradu sistema, egzistencija shva}ena kao iz-teme-
qewe onog sistemom utemeqenog pripada individuumu i kao takva,
ona inauguri{e prevlast subjektivnih individualnih potencijala
nad ''objektivnim'', nadmo} poje dina~nog nad op{tim. I samo
mi{qewe kao nosilac op{teg silazi pri tome sa svog nepriko -
snovenog trona - ono ne promatra vi{e iskqu~ivo svoje sopstvene
funkcije; stavqeno u slu`bu individualnog bi}a, postaje ono tek
sredstvom da se to bi}e mo`e samosagledavati u totalitetu svojih
funkcija. Tako prvorazredni zna~aj dobijaju nagoni i ose}awa:
Voqa, strepwa, `udwa, o~ajawe, bezna|e, briga, anga`man, itd.
Narasle subjektivne snage tra`e dostojanstvo u celini znawa.
Ekstati~ka delatnost celovitog individualnog bi}a upravo vra}a
izgubqeni dignitet pojedina~nom.
Dalo bi se primetiti da ekstati~ka delatnost i sama
vodi u transcendenciju; {tavi{e, ona je bez we i nezamisli-
va. Ono {to izlazi iz po-stavqenosti, to ''presti`e'' ~vrsti
poredak po-stoje}eg: Egzistencija nu`no vodi u transcedenci-
ju. Ali za razliku od onog prvog procesa koji ozbiqewe uma iz
imanencije preme{ta u transcendenciju, ekstati~ka delatnost
ne pretpostavqa dru{tveni apsolut koji se ima i mora
ozbiqiti.4
3
Sa ekstati~kom delatno{}u celovitog individuuma
vra}amo se ponovo na teren umetnosti. Ono {to se ovde naumi-
lo iskazati jest upravo ekstati~ka, potom poetska bit umetnosti.
Mi{qewe ima sada za predmet pojedina~no bi}e
individuuma, ono se umorilo od op{tih zna~ewa i boravka u
sebi samom; umor je proizveo zalutalost mi{qewa u pojedi-
na~no. On je jedinstveno ose}awe uskra}enosti sadr`ajne
puno}e i oblikovne razu|enosti, istovremeno: Ose}awe
ispuwenosti Praznim. Umor mi{qewa i pojma nastawuje
plodno tle delovawa.*
110
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 110
Ali sa preporodom pojedina~nog, prepora|a se sad i onaj
ranije potcewivani princip umetnosti; ''misaona izgra|enost
vremena'' ne susti`e vi{e realnu izgra|enost povesnih tendenci-
ja: Nedo gra|enost mi{qewa saobrazna je nedogra|enosti tih
tendencija, otvarawe novih mogu}nosti (i nemogu}nosti) odgovara
otvarawu, ''prskawu'' sistema. Eto kako se vla`i tlo za klijawe
umetnosti, eto trenutka kad umetnost postaje u~iteqica
filosofiji. Zadatak da se dru{tvene tendencije dograde, a sa
wima i pravo na novu misaonu sveobuhvatnost, na novi sistem, ne
~ini se bliskim ostva rewu. Tako stoji da se ranija sistematska
zabluda zbiqa pokazuje kao zabluda, iako nu`na. Umetnost
uistinu ni jednog trenutka nije izgubila svoj uticaj i svoje
zna~ewe.
No da se odre|ewe umetnosti ne bi olako su`avalo tek na
nadmo} pojedina~ne delatnosti ~ula nad op{tom delatno{}u uma,
vaqa nam odmah pristupiti udubqivawu u onaj pomiwani princip
umetnosti. ^ulno opa`awe, samim tim {to sposobno{}u imagi-
nacije biva isporu~eno razumu u vidu predstave, nikako ne
funkcioni{e bez prisustva onog op{teg, misaonog elementa u
sebi. Tako je umetni~ka proizvodwa koja se zasniva na ~ulnom
opa`awu i imaginativnom predstavqawu, apsolutno nezamisliva
bez vrhovnog nadzora onog najqudskijeg u ~oveku - uma. Svesnom
apstrakcijom od ovog empirijskog materijala, mi{qewe tvori
op{tosti i time utire put filosofiji; svesnom pak potonulo{}u
u tvorevine ~ula i imaginacije, mi{qewe pristupa onom pojedi-
na~nom, me{a se s wim, daje mu oblik.
Zabludi pripada uverewe da tek samozaboravom i pot-
punim gubitkom u ~ulnom mi{qewe osloba|a prostor za umet-
nosti. U procesu umetni~ke proizvodwe zadr`ava mi{qewe
svoj svesni, op{ti, oblikovni princip, ali dozvoqava, i ~ak
te`i tome, da se on obogati sadr`ajem ~ulnog i imaginativnog
predstavqawa. Ovo estetizovawe mi{qewa (gr~. aisthesis -
~ulno opa`awe) odgovara povratnom procesu: ^ulno opa`awe
biva racionalizovano. Plodno susretawe pojedina~nog i op -
{teg, principa umetnosti i filosofije, gnezdi se tako na
zajed ni~ kom stablu - treba sad pokazati odakle ono crpi
hranqive sokove.
111
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 111
Pri tome ne treba zaboraviti na onaj dru{tveno-poves-
ni kontekst na koji se ovo razmatrawe usredsre|uje i
ograni~ava. Svesna apstrakcija od pojedina~nog pripada perio-
du koji je ovde obele`en "sistematskom zabludom"; zalutalost
mi{qewa u pojedina~no, umor od op{tih zna~ewa i diktature
pojma rezultat je destrukcije te zablude - destrukcije koja se
najpre obavqa na realnom dru{tevnom planu. Ali naporedo sa
svesnim i nu`nim gubitkom op{tosti, pristupa mi{qewu kao
predmet celovito bi}e individuuma. Ne samo da se ono pojedi-
na~no ispoqava kroz ~ulnu i imaginativnu sposobnost pred-
stavqawa: U wega vaqa ukqu~iti sva ona psihi~ka stawa koja
vuku koren iz nagonske sfere individuuma. Ove pak subjektivne
nagonske potencije nisu tek ne{to iz sposobnosti mi{qewa
izvedeno, ve} ne{to naporedo sa mi{qewem dato. One se,
dodu{e, mogu promatrati kao pripadne svakom individuumu (i
utoliko nisu izvan interesa eminentno filosofskog razma-
trawa), ali budu}i psiho-afektivni realitet, one prvenstveno
suodre|uju pojedina~nu delatnost individuuma. Celovito indi-
vidualno bi}e opstoji, kako smo videli, na na~in ek-sistencije
(proizla`ewa iz po- i sa-stavqenosti, na na~in istemeqivawa
onog sistemom utemeqenog); biti na na~in ek-sistencije zna~i
biti na na~in delovawa. Utoliko: Zalutalost u pojedina~no
zna~i za mi{qewe zalutalost u delovawe (praxis) individuuma.
Tako pre svega i vi{e no ikad dolazi do `ive potrebe za
susretawem sagledavawa (theoria) i delovawa (praksis); ne
vi{e na na~in velikih Nemaca s kraja 18-og i po~etka 19-og
veka. Tamo se spoznavawe imalo shvatiti kao delovawe, zahtev
je sada da se delovawe shvati kao spoznavawe. No ovaj obrat
nije na~iwen tek proizvoqnom slobodom da se poigravamo svo-
jim umnim sposobnostima. Porast interesa za vlastitu indivi -
dualnu delatnost, onaj porast kojem se sa obzora gubi ono op{te
i zajedni~ka svrha, uve}ava interes za smisao takvog delovawa;
sa pitawem o smislu delovawa, kome samo delovawe prethodi,
pristupa mi{qewu i saznawe o wemu. Ali ovde je od interesa da
se samo delovawe shvati kao spoznavawe, i mi }emo nastojati da
to jedinstvo poka`emo - jedinstvo se zapravo pokazuje kao
zahtev. A taj zahtev vodi uz sebe potrebu za onakvom delatno{}u
koja }e se zasnivati na ume}u `ivqewa. Svaka svrsishodna
112
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 112
delatnost podrazumeva neku vrstu ume}a; ekstati~ka delatnost
celovitog individualnog bi}a podrazumeva, dakle, neko potpuno
ume}e, a ovo ne mo`e biti drugo do ono koje skladno ujediwuje
sve qudske sposobnosti: Ume}e `ivqewa.
4
Eto nas, dakle, u samom gnezdu onog zajedni~kog stabla;
filosofija nalazi svoju najvi{u i neprevazi|enu bit na tlu
totalne umetnosti. Totalna umetnost zasniva se na potpunom
ume}u `ivqewa, a ovo se pokazalo tek kao zahtev: Delovawe
celovitog individualnog bi}a, shva}eno kao spoznavawe, zahteva
potpuno ume}e `ivqewa. Ovo se sad novo jedinstvo pokazuje u
trostrukom smislu kao poetsko; i na{ posledwi i najvi{i
zadatak sastoji se stoga u tome da poka`emo poetski karakter
delatno-spoznajnog ek-sistirawa.
4(a). Prvi }emo smisao jedinstva delovawa i spoznavawa
najboqe iskazati zna~ewem gr~ke re~i poiesis. Jer {ta bi drugo
ume}e bilo do stvarawe, {ta bi drugo bilo ume}e `ivqewa do
stvarala~ka upotreba svih qudskih potencija? Re~ poiesis
ozna~ava upravo ~in (proces) stvarawa, proizvo|ewa, tvorewa;
i wu od zna~ewa re~i praksis odvaja upravo taj oblikovni
moment.
Jesmo li sad na tragu potpunog zbli`ewa umetni~kog i
filosofksog principa? Mi{qewe zalutalo u pojedina~no ne
mo`e nikad zaboraviti svoje misaono poreklo: Ono pojedi -
na~nom isporu~uje oblik; pri tome ono prima sadr`aj pojedi-
na~nog, tako da mi sad u stvarala~kom (poetskom) ~inu prisustvu-
jemo skladnom oblikovawu pojedina~nog, a u ~inu `ivqewa
oblikovawu vitalnih potencija. Sam onaj zahtev za potpunim
ume}em `ivqewa nalazi svog ostvarewa u potpunom poetskom
~inu: Apsolutnom do`ivqaju. Do-`iveti zna~i najbitnije `iveti,
dakle stvarati. Ume}e `ivqewa jest poezija kao apsolutno stva -
rala~ki ~in, kao potpun ek-sistencijalni do`ivqaj. Spoznajni
moment poetskog egzistirawa sastoji se upravo u stvarala~kom
oblikovawu; eto kako se jedinstvo delawa i spoznajne aktivnosti
celovitog individuuma pokazuje kao poetsko.
113
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 113
4(b). Drugi pak smisao ovog jedinstva najboqe iskazuje
zna~ewe gr~ke re~i poiema. Jer {ta bi drugo bio rezultat poetskog
~ina do samo poetsko delo, ono stvoreno ~inom stvarawa? U re~i
poiema mi upravo imamo ovo potrebno zna~ewe. Ume}e `ivqewa
kao permanentan proces te`i kona~nom uobli~ewu u potpuno delo;
ako najbitnije `iveti zna~i potpuno do-`iveti, onda se potpuni
do`ivqaj mora podudarati sa potpunim delom. Rezultat poetskog ek-
sistirawa jest potpuno delo, zahtev za potpunim ume}em `ivqewa
produ`uje se daqe na zahtev za potpunim uobli~ewem stvarala~kih
snaga. Sam `ivot u svojoj celini treba da postane poema - potpuno
delo: Spoznavaju}e delovawe koje nalazi svoj kona~an oblik,
dovr{eno oblikovawe. Jedinstvo filosofije i umetnosti dosti`e u
delu svoj vi{i stupaw; dok je u procesu stvarala~kog delovawa
mi{qewe isporu~ivalo oblik predstavqawu, rezultat oblikovawa
trpi ~udan, iako nu`an obrat. Ono stvoreno procesom stvarawa
ima oblik umetni~kog dela, a sadr`aj mi{qewa. Dakako da se ovde
radi o ekvivokaciji: Ono {to se sada zove sadr`ajem mi{qewa
jeste upravo onaj oblik koji mi{qewe daje predstavqawu -
uobi~ajeno je da se misaonost jednog umetni~kog dela upisuje u wegov
filosofski ''sadr`aj''. Tek: [to je u ovom obratu bitno, to je podu-
darawe forme (oblika) umetni~ke i filosofske tvorevine. Uslovno
go vore}i, potpuno delo (poema) snabdeveno je umetni~kom formom,
a filosofskim sadr`ajem. Mi{qewe u tragawu za onim op{tim
nailazi na otpor pojedina~nog, predstavqawe u otkrivawu onog
pojedina~nog trpi oblikovnu diktaturu op{teg. Filosofija je tako
mogu}a tek na na~in umetnosti, umetnost tek na na~in filosofije.
Ali ono pomiwano zajedni~ko tlo jasno se ocrtava tek
spomiwawem na ono oru|e koje ovaj spoj ~ini mogu}im na najde-
lotvorniji i najstvarala~kiji na~in. Filosofija nema drugog sred-
stva izra`avawa osim re~i, a umetnost kojoj su re~i iskqu~ivo
sredstvo izra`avawa jest upravo poezija. Tako stva rala~ki ~in
oblikovawa poprima najvi{i stupaw konkretizacije u koncen-
trisanom ''prevo|ewu'' do`ivqaja na re~i; iznala`ewe re~i i samo
pripada do`ivqaju, ono ga oboga}uje i ~ini da se princip umetnos-
ti najpotpunije iska`e: Zahtev za potpunim ume}em `ivqewa nalazi
svoje najvi{e ostvarewe u ~inu pesni~ke kreacije, u tom ~inu prak-
sis postaje poiesis, poiesis postaje praksis - delovawe postaje
stvarawe, stvarawe se oblikuje u delo. Svi zajedno obele`avaju
114
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 114
potpuni do`ivqaj. Eto razloga da se poezija smatra najvi{om umet-
no{}u, eto i drugog smisla u kojem se jedinstvo delatne i spoznajne
aktivnosti celovitog individuuma pokazuje kao poetsko.
4(v). Tre}i i najva`niji smisao ovog jedinstva najboqe
iskazuje zna~ewe gr~ke re~i poietes. Jer ko bi drugi do sam stvar-
alac ujediwavao u svome bi}u sve one potencije koje streme pot-
punom ume}u `ivqewa? Re~ poietes mogla bi ozna~a vati stva raoca
u ovom najuzvi{enijem smislu. Poeta (pesnik) jest upravo ono
celovito individualno bi}e koje opstoji na na~in ek-sistencije, ~ije
je delovawe neprekidno stvarawe, ~ije je ume}e - potpuno ume}e
`ivqewa. Pesnik je onaj ~ije delo zaustavqa i prenosi drugima
sveobuhvatnost apsolutnog do`ivqaja, u ~ijem se bi}u podudaraju
delovawe, stvarawe i proizvod stvarawa; on sam je istovremeno i
tvorac i delo sopstvenog stvarala{tva. Pesnik je istovremeno i
umetnik i filosof - onaj koji ume, koliko god i onaj koji razume.
Bi}e pesnika nosi tako u sebi onaj tra`en poetski smisao
egzistencije. Stvarawe se pokazuje kao neprekidno napu{tawe
utemeqenosti, time se iskazuje i ekstati~ka bit umetnosti.
Pesnik se nalazi u ve~nom odlasku, na stvarala~kom putovawu ka
potpunom skladu svih svojih funkcija, na lutaju}em putovawu koje
je onaj trajan i najdubqi do`ivqaj `ivqewa.
1. ''Ako je svaka filosofija misleni izraz svog vremena, onda
filosofija koja predstavqa sistem apsolutne istine jeste misleni
izraz takvog istorijskog perioda kome odgovara apsolutni dru{tveni
poredak.” (G. V. Plehanov: Od idealizma ka materijalizmu, str. 163,
Beograd, 1964)
2. G. V. F. Hegel: Estetika, str. 18-49, Beograd, 1952.
3. Loc. cit.4. S druge strane, dalo bi se u prilog prvom procesu koji
obele`ava raspad sistematskog razdobqa primetiti da transcendenci-
ja ekstati~ke delatnsoti gubi iz vidokruga zna~aj povesne dimenzije po -
stoje}eg. Individuum nije obdaren brigom za ~ove~anstvo, osim ako u
sebi samom ne vidi predstavnika celog roda. - Jednostranost ovih
procesa nije predmet na{ih razmatrawa, utoliko ovde ostajemo samo na
konstataciji.
* Tekst ispisan kosim slovima pridodat je iz rukopisne verzije
ovog spisa. O zna~aju ovog fragmenta videti gore zabele{ku br. 2 uz
tekst "O pojmu teorijskog i prakti~nog jedinstva". (prim. prir.)
115
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 115
OPSESIVNOST
MODERNE UMETNOSTI1
- "Kwi`evna re~", Beograd, prole}e 1973 -
U svom briqantnom i slavnom eseju o Miltonu izra`ava
engleski istori~ar, dr`avnik, besednik i publicista Tomas
Babington Makoli krajwe jednostavnim re~ima te{ko}u sa kojom
se susre}e poezija u svako prosve}eno vreme: ''Narodi kao i
li~nosti prvo opa`aju, a docnije misle; oni napreduju od poseb-
nih slika ka op{tim pojmovima. Otud je re~nik jednog prosve}enog
dru{tva filosofski, a poluprosve}enog naroda pesni~ki...
Ukoliko qudi vi{e znaju i misle, oni mawe gledaju na jedinke, a
vi{e na klase. Stoga oni prave boqe teorije, a lo{ije poeme''.
Te`e je Miltonu, smatra Babington, nego Danteu da bude
veliki pesnik, jer je jezik wegovog vremena optere}en op{tim
zna~ewima, a re~i izlo`ene funkcionalnim upotrebama i fik-
siranim asocijacijama. Tvrdo nepoetsko tkivo takvog jezika treba
poetizovati, dovesti do nove razu|enosti. Treba uma}i o~eki-
vawu naviknutog uha: Otkriti u re~ima nove prostore, u spojevi-
ma nova sazvu~ja. Dugom upotrebom, re~i pro{iruju svoju deno-
taciju na sve ve}i broj objekata, tako da se gubi wihov speci-
fi~an zvuk. Sve slo`enijim postaje zadatak da se izvesna re~
ve`e uz odre|enu sliku. S druge strane, realan, svakodnevni
`ivot stalno zahteva nove oblike izra`avawa za nove oblike
`ivqewa. Stoga nije bio preteran Vinaverov strah da }emo u
novom vremenu ostati neizra`eni.
Odavno su zapa`ene posledice ove te{ko}e u jezi~koj
konkretizaciji ''novih oblika sinteze'' koje isporu~uje svakod-
nevni `ivot. Vinaver je ~ak, pod uticajem Bergsona, smatrao da
su ~itave civilizacije propadale usled nemogu}nosti da na|u
adekvatan jezi~ki izraz svome na~inu `ivota. Ako se ovom
gledi{tu oduzme ono {to ga ~ini preteranim, ostaje realan
problem ~ija je vrednost doprla do pune svesti zapadne kul-
ture: Mo`e li jezik pratiti ritmove i tokove sve u`urbanijeg
razvoja tehni~ke civilizacije?
116
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 116
Jezik je, dakle, za modernog pesnika postao prvi i osnovni
problem wegovog pesni{tva. Re~ ''problem'' mo`e se pro{iriti
re~ju ''predmet''. A pro{irewe bi moglo i}i i u pravcu drugih
umetnosti. Ogromno misaono i umetni~ko nasle|e pritiskuje i
obavezuje umetnika na {iroko poznavawe tradicije, da wegov
poku{aj ne bi ponavqao ve} izre~eno, otkrivao otkriveno.
Umetnik svoj neposredni do`ivqaj sveta mora posredovati
iskustvom nebrojenih generacija. A davno je izre~ena mudrost o
neprijateqstvu mnogoznawa i stvarawa. Pogled u novo mora
proputovati kroz vekove da bi se, zamoren, vratio.
Suo~eni sa takvom situacijom, moderni reformatori
gotovo da su bili primorani da jezik i sredstva izra`avawa
vlastite umetnosti uzmu kao umetni~ko pitawe. Obrt je dosledno
sproveden u svim tradicionalnim umetnostima i mogao bi se
obele`iti kao bunt protiv mimeze i predmetnosti. ^ak i jedna
nepredmetna umetnost kakva je muzika izra`ava okretom ka diso-
nanci nezadovoqstvo tradicionalnim opona{awem prirodnih
sazvu~ja i tonalnih shema.
U svojoj estetici N. Hartman obele`ava posebno mesto
ornamentike me|u drugim umetnostima. Sprecifi~nost wenog
polo`aja sastoji se ne toliko u nepredmetnosti wenih motiva
koliko u posledici wene slobodne igre sa formom. Jer, formal-
ni momenti ove umetnosti: Ponavqawe motiva, prostorni ritam
u ponavqawu, poredak, simetrija, kontrast, harmonija,
preplitawe itd, omogu}uju, prema Hartmanu, da se kao najdubqi
sloj ornamentalnog dela pojavi ''ni mawe ni vi{e do samo carst-
vo fundamentalnih kategorija''.
Hartman je u svojoj kwizi potpuno ignorisao modernu umet-
nost, ne uo~iv{i, verovatno, da se na wu mogu primeniti gotovo
sve pomenute odlike ornamentike. To, me|utim, ne zna~i da je mod-
erna umetnost ornamentalna. Wu je bunt protiv predmetnosti i
svih tradicionalnih oblika izra`avawa doveo do nastojawa da
se umetni~kim sredstvima izrazi samo ''carstvo fundamentalnih
kategorija''. To je izri~ito zahtevao Sezan, to je bio Malarmeov
san, na tome se zasnivao [enbergov opus. A takav ciq zahtevao
je apstrakciju od tzv. ''fotografskog sloja'' umetni~kog dela, reduk-
ciju predmetnog sadr`aja na minimum ili nultu ta~ku, uzimawe
117
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 117
forme dela za wegov istinski sadr`aj. Eto produbqenog razloga
za obuzetost jezikom (ili sredstvima) umetni~kog izraza.
Otklawawe predmetnog sadr`aja i obuzetost formom zna~ili
su radikalni prekid sa vekovnom tradicijom. To ne zna~i da su weni
rezultati jednostavno zbrisani: Destrukcija ne zna~i uni{tewe ve}
ukidawe, a sa ukidawem doga|a se prevazila`ewe, ~uvawe ukinutog.
Ako je radi putovawa u novo bilo nu`no zaboraviti sve obavezuju}e
znawe nagomilano iskustvom vekova, onda je to bio produktivan zab-
orav, ili kako se izrazio pesnik Branko Miqkovi}:
''Al' zaboravom svet sam sa~uvao i ~uvam
za sva vremena od vremena i praha''.
Potreba za zaboravom posledica je opisane situacije u
kojoj su se na{li umetnici na{eg vremena. A ta potreba jedanko se
nametala svakom pojedinom umetniku koliko i ~itavoj epohi.
Utoliko je ~in umetni~kog oblikovawa postao bezuslovno vezan za
trenutak u kome se doga|a produktivno zaboravqawe. Visoki ciq:
Da se umetni~kim delom izrazi izvorna bit stvari, da se kroz wega
pojavi ''carstvo fundamentalnih kategorija'', mogu}e je dosti}i samo
u onim duhovnim i du{evnim stawima kad se umetnik nalazi pod
prinudom ''unutra{we nu`nosti''. Dakako da to stawe ne}e do}i
samo od sebe poput bo`anskog otkrovewa: Ono je posledica kom-
pletnog umetni~kog na~ina `ivota, obrazovawa, slu~ajnih okolnos-
ti; ali se ono ne mo`e nasilno proizvesti ni predvideti.
Teorija umetnosti Vasilija Kandinskog zasniva se na
principu unutra{we nu`nosti i najsna`nije izra`ava situaci-
ju u svim unetnostima: ''Unutra{wi element, tj. emocija, mora
da postoji; ina~e je umetni~ko delo prevara. Unutra{wi ele-
ment odre|uje oblik umetni~kog dela.'' A evo kako govori Marko
Risti}: ''Nu`nost izraza je prvi stvarala~ki uslov, preduslov
svake autenti~ne poezije, jer jedna poezija je autenti~na ako je
i kad je izraz nu`nosti. Sve ostalo je samo ambicija ili
grafomanija, puka retorika ili ve{ta~ko stihotvorewe''.
Insistirawe na unutra{woj nu`nosti kojom nastaje umet-
ni~ko delo vezano je za dalekose`ne posledice. Najva`nija je od
wih svakako: Pove}ano dostojanstvo umetni~kog ~ina. Ako se ova
formulacija ~ini suvi{e blagom, treba re}i da ~in stvarala~kog
oblikovawa postaje za umetnika zna~ajnijim od samog dela. Retki
118
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 118
i posve neo~ekivani trenuci produktivnog zaborava u kojima se iz
ni~ega, praznog, iz nerazu|enog tkiva jezika (boje, zvuka) oblikuje
kozmos umetni~kog dela, poseduju samodovoqnost kojoj rezultat
oblikovawa pru`a samo dimenziju trajawa. Sam ~in postaje delo
za sebe, tako da se produkt oblikovawa sa wim podudara. Tu nema
mesta podvajawu: Kozmotvorni trenutak se ~inom produ`uje u delo
i sa wim stupa u nezavisno, samostalno bistvovawe.
Ovde se treba odva`iti na jedan izraz ~ijem obrazlagawu
okvir ovog izlagawa ne daje dovoqno prostora. Treba obele`iti
pomenuti trenutak kao trenutak opsednutosti, a wemu odgovara-
ju}e duhovno i du{evno stawe umetnika kao opsesivno. Nije neuo-
bi~ajeno da se u teoriji i kritici govori o ''opsesivnim motivi-
ma'', pa ~ak i o ''opsesivnim stawima''; ovde je, me|utim, re~ o tome
da se uz ta stawa ve`u sve one odlike kojima je obele`en
preokret moderne umetnosti: Neo~ekivano nastupawe produk-
tivnog zaborava, izmicawe svakog predmetnog sadr`aja,
unutra{wa nu`nost izraza, u kojoj je zalo`ena svest o identite-
tu stvarala~kog ~ina i wegovog rezultata, obuzetost formom dela
i jezikom (sredstvima, materijalom izraza), ~ime se vr{i prodor
u sferu fundamentalnih kategorija bivstvovawa. Tradicionalna
teorija ''opsesivnih motiva'' nema ni~eg zajedni~kog sa ovim
obja{wewem opsednutosti. Ona se oslawa na predmet opsesije,
ona podrazumeva predmetnu intencionalnost stvarala~kog ~ina.
Utoliko ona govori o motivima kao op{tim mestima, povezu-
ju}im nitima u delu jednog umetnika. Opsesivnost moderne umet-
nosti nije, me|utim, intencionalna, sem u onoj meri u kojoj se
za predmet stvarala~kog ~ina mo`e uzeti ni{ta, ona prazni-
na unutar svesti umetnika kojom se ni{ti celina sveta i nagomi-
lanog iskustva, posreduju}i oblikovawu novog kozmosa:
Umetni~kog dela, i to upravo na onaj na~in na koji se potpunim
ukidawem vr{i potpuno o~uvawe ukinutog.
Primene li se ovi op{ti stavovi o modernoj umetnosti na
poeziju, pokazuje se duboki smisao na po~etku navedenog
Babingonovog iskaza. Pitawe je bilo: Kako u prosve}enom vre-
menu o~uvati pesni~ki jezik od poplave konvecionalizovanih
re~i i diktature op{tih zna~ewa; jer napredovawe ka pojmovima
oduzima slikovitost izrazu. Ako je u neprosve}eno vreme
slikovitost omogu}ena razu|eno{}u jezika, pa se pesnici sa
119
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 119
lako}om slu`e alegorijom (jasnom vizuelnom slikom, prema T. S.
Eliotu), okameweni jezik prosve}enih vremena zahteva novu vrstu
sli kovitosti. Sredstvo za weno postizawe jeste metafora. ''Mo -
derna metafora... silom zdru`uje ono {to te`i razdvajawu'' - ~i -
tamo kod Huga Fridriha; ona postaje apsolutnom slikom, ''slikom
koja poseduje jo{ samo udaqene tragove odraza i koja ne poti~e
toliko iz usporedbe koliko iz jednog skoka, skoka u daq''.
Spajawem dve re~i ''izlizanog'' i naizgled nespojivog zna~ewa
posti`e se novo, koje preska~e jaz prirodno ustanovqenog reda i
odnosa stvari. A pravo na to pripada tek umetniku koji ~inom
stvarawa i oblikovawem jezika proizvodi nove, bezgrani~ne sve-
tove. ''Apsolutna slika'' moderne metafore vodi uspostavqawu
neposrednog odnosa sa stvarima: Premo{}eni jaz izme|u
udaqenih zna~ewa bri{e obrise naviknutog vi|ewa, svest pro-
bija ispod prirodnog oblika predmeta, razumom skrojena slika
sveta raspliwava se u beskrajni kontinuum mogu}eg.
Time moderna poezija kompenzira ''umor'' od op{tih
zna~ewa re~i i optere}enost dugom tradicijom mimeti~kog
izraza. Umor se, {tavi{e, pokazuje kao neophodan agens destruk-
cije, kojom ~itava zapadna civilizacija preokre}e i zamewuje
tradicionalne vrednosti. Novi oblici sinteze koji se ostvaruju
u `ivotu naroda nalaze adekvatan izraz u neograni~enim
mogu}nostima koje su otkrivene u jeziku. Mo`da je upravo
opsesivno probijawe granica pojavnog, prodor u sferu najdubqe
zasnovanosti sveg bivstvovawa, ona spona preko koje se u na{e
vreme odvija pribli`avawe poetskog i filosofskog izraza. Ako
je Babington u pravu kada prosve}eno vreme naziva vremenom
''boqih teorija a lo{ijih poema'', nije li nu`nost metafore i
wena apstraktnost ono re{ewe koje u poeziju uvodi najdubqi
misaoni sadr`aj? Ako je tako, ako pesnik u trenutku produktivnog
zaborava prepora|a destruisani svet, dodequju}i mu novi oblik
i smisao, mi onda prisustvujemo nadmo}nom izlasku iz }orsokaka
u koji je zapalo tradicionalno mimeti~ko pesni{tvo.
1. Dve godine po objavqivawu, ovaj tekst }e biti predmet za -
nimqive rasprave na jednom od opsesionisti~kih posela, zabele`ene u
autorovom Opsenarijumu (vid.u posledwem poglavqu "opsenu" od 30. 03.
1975. g. pod nazivom "Opsednutost prozom `ivota i osesionizam").
120
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 120
NOVA SOFISTIKA1
- Neobjavqen tekst, 1974 -
No}, 9-10. februar 1974. g.
Beograd
Najzad je do{la ona prava misao i sa wom neodoqiva
`eqa da bude zabele`ena. To je povratak ovoj svesci2 - najunutar-
wijem dijalogu sa sobom i, kako vidim, povratak februaru i stu-
deni. A misao je: Iznenadno sa`imawe svih nemira i tra`ewa u
jednoj re~i - i to kojoj! Progledali napor da se objedine najdubqe
protivure~nosti bivstvovawa!
Filosofija! Jesam li ikada jasnije shvatio zna~ewe i
dubinu te re~i? [ta se sve pod wenim imenom ne {epuri, koliko
zaborava i obmawivawa u skrnavqewu wene ~istote! Koliko pak
prepreka da se prodre do jednostavne, ~ak svima po znate, ali s
lako}om napu{tane, wene biti! Sophia! Koliko ne dvosmislenosti
u toj re~i, koliko upu}ivawa na l’être vers soi, Sein zum sich!
Ja odbijam projekt bilo koje od svojih mogu}nosti koja nije
u skladu sa mojim shvatawem (be)smisla svog i sveg bivstvovawa.
Qudi projektuju u budu}nost svoju viziju i ona postaje predmet
nade, ali svojom delatno{}u, svojim anga`manom oni skrivaju
obzor ve~no-izostaju}eg Su{tva, oni preru{avaju bespu}e u pri -
vid smisla. Oni `ive pod opsenom slobode izbora svojih
najvlastitijih mogu}nosti, a ne prime}uju da je mogu}nost samo
jedna: @iveti svoju qudsku sudbinu, izdr`avati prisustvo besmis-
la, odbijati svaki projekt, svaku viziju. Sloboda se tada sastoji
u mogu}nosti da se izabere ovo izdr`avawe, ona postaje ode-
lotvorena tek ~inom napu{tawa utemeqenosti, i zatim:
Neprekidnim boravkom u Ni~emu. Sophia pak nije {to i to sophon- to sophon je ishod wenog prisustva (pri-su{tva!): Razumevawe,
ve{tina sebe-poznavawa, oru|a su za postizawe mudrosti,
znawa. Onaj ko se tim oru|em slu`i jest philosophos, hvaliteq
mudrosti, i wegovu hvalu iskazuje re~ philosophia. Tek kada stekne
to sofon, kada upozna svoju slobodu u mogu}nosti izbora jedne
121
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 121
jedine autenti~ne mogu}nosti `ivqewa, philosophos postaje
sophistes, filosofia postaje sophia.
Posreduju}i se kroz to sophon, sophia od heuristi~kog
principa postaje heuristika `ivqewa.
Zadatak je stoga filosofije da preraste u sofistiku.
Sofistika je bit i sr` filosofije, wena imanentna svrha i jedi-
no opravdawe wenog postojawa. Filosof koji sebe ne u~ini
sofistom proma{io je na svom putu, on je maratonac koji ne
sti`e na ciq, koji odustaje od trke.
Prezir koji prati ime "sofist" ima jednu po`eqnu dimen-
ziju: ^ovek koji `ivi besmisao sveta neprijatan je za okolinu, on
je savest i neprijatna opomena samozaboravu sveta. ^ovek koji se
svojim apsolutnim izborom i napu{tawem odlu~uje za svoju slo-
bodu, "opravdano" }e izazvati ne samo prezir, ve} i gnu{awe
ne`ne sentimentalnosti i tople udomqenosti. U wemu `ivi ni-
zbog-~ega-bivstvuju}i-svet i on smelo prihvata lutaju}e putovawe
kao odgovor na wegov izazov. Tim prihvatawem on, me|utim,
postaje izazov "dnevnoj strasti" ne hajne svakida{wosti.
Nova sofistika ima za nu`nu pretpostavku filosofiju,
ali je sobom ukida. Heuristika mi{qewa postaje heuristika
`ivqewa.
1. Ovaj tekst objavquje se prvi put. Zanimqivo je wegov sadr`aj
i pobudu uporediti sa celovitim zapisom u autorovom Opsenarijumu od
18. 08. 1975. g. (vid. u zavr{nom poglavqu ove kwige), ra{~lawenim na
~etiri "opsene", od kojih druga nosi istovetan naslov.
2. Re~ je o svesci ~vrstih crvenih korica A-4 formata sa
abecednim poretkom slova ravnomerno utisnutih odozgo na dole du`
cele desne ivice, predvi|enoj ina~e za upisivawe adresa i telefona,
koju je autor povremeno, u dugim razmacima ispisivao dnevni~kim
zapisima jo{ od prvog razreda gimnazije (1964. g.), od ~ijih je petstoti-
nak listova bar tri ~etvrtine ostalo neispisano.
122
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 122
UMETNOST, UME[NOST I UM1
(Prednacrt za jedno tuma~ewe nadpovesne
prirode Uma)
- Izlagawe na Filosofskom simpozijumu
"Umetnost i tehnika", Zagreb, 1975 -
1. Odnos izme|u umetnosti i tehnike ne mo`e se
promi{qati a da se nema u vidu wihov zajedni~ki izvor, kome su
oni dva komplementarna toka, ili dve matice u istom koritu.
Izvorno jedinstvo umetni~kog i tehni~kog zalo`eno je u
slede}em:
I jedno i drugo zasnivaju se na ume}u, ili ve{tini,
oblikovawa tvari. Ume}em oblikovawa, tvar postaje s-tvar.
Ve{tina proizvo|ewa stvari jeste uslov prerastawa tvarnosti u
stvarnost. Stvarawe umetnih (ve{ta~kih) predmeta jeste zajed-
ni~ka su{tina Umetnosti i Tehnike.
2. Stvarnost pak koju proizvodi umetnost druga~ijeg je
reda od one koju proizvodi tehnika. Razliku me|u wima
ustanovquju razli~ite svrhe sa kojima one pristupaju oblikovawu
tvari. Proizvod umetni~kog oblikovawa nosi svoju svrhu u sebi
samom, svrha tehni~kog obdelavawa po~iva izvan wegovog
proizvoda. Umetnik nema drugoga ciqa nego da kroz oblik stvari
dovede svoju zamisao do sijawa, tehni~ar pak unapred ra~una sa
upotrebivo{}u proizvedenog predmeta. I jedno i drugo ume}e jesu
znawa o sredstvima kojima se ostvaruju ciqevi oblikovawa, ali
ciqevi su razli~iti: Jedanput se ho}e da zamisao duha podvrgne
svome liku tvar prosijav{i kroz wu u otmenoj samodovoqnosti,
i tada za ishod imamo lepotu; drugi put duh lukavo podvrgava sebe
tvari da wenim u~inkom nadomesti izvesnu svoju uskra}enost I
tada za ishod imamo celishodnost. Umetnost je necelishodna.
Wena svrha iscrpquje se u ukidawu svake spoqa{wosti, weni
proizvodi odjekuju samo unutar sebe, i ukoliko sijaju van, oni to
samo koli~inski pro{iruju prostor Istog. Tehnika je pak u pot-
punosti odre|ena spoqa, Drugo{}u, onom po~etnom Razlikom,
123
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 123
onim neskladom koji primorava duh da se otisne u odiseju posre-
dovawa svrsishodno oblikovanim stvarima.
Temeq umetnosti jeste Lepota: Ono uvek-istim-
odr`avaju}e nedeqivo i razlivaju}e sijawe Su{tastva; u temequ
tehnike le`i zapreka tome sijawu, sukob suprotnih sila koje
pristupom ~oveka u svet samoniklosti otkrivaju popri{te svog
sudbonosnog obra~una:
^ovek je bi}e kroz koje kuqa Ni{tastvo u svet. Tehnika je
sredstvo kojim ~ovek odr`ava u sebi ravnote`u tvora~ke i
razaraju}e, skladaju}e i raskladne sile u ime vlastitog opstan-
ka; ona je u najdubqoj svojoj osnovi ume{nost iznala`ewa odgo-
varaju}ih ili ~ak nu`nih, sredstava qudskog opstanka.
3. U svome povesnom opstojawu umetnost i tehnika nisu
ni{ta drugo do dva su{tinska vida ispoqavawa Uma. Um jeste sis-
tem delatnih znawa o ume}ima koja umogu}avaju i omogu}avaju
qudski opstanak.2 U umetnosti on se izla`e kao sloboda stva -
rala~kog proizvo|ewa koja ustanovqava odnos neposrednosti
spram sijawa Su{tastva; u ume{nosti on se objavquje kao
prinu|enost na posreduju}a sredstva, kojima se krote razaraju}e
sile Ni{tastva u srcu opstanka. Ume}e umetnosti jeste Um koji
ostvaruje sebe kao uvek isto osloba|awe od svake spoqa{wosti,
i u~inak toga osloba|awa jeste Lepota; Lepota je utoliko Istina
(kao ono uvek isto) ukoliko duh u nesvrsishodnom oblikovawu
otkriva sebe kao slobodnog. Ume}e tehnike (ili ume{nosti) jeste
Um koji mora da razumeva svoje drugo-bitije kao nu`no sredstvo
svog samouspostavqawa, i da pritom izumeva oru|a od ~ije svr-
sishodnosti zavisi wegov opstanak. Utoliko je umetni~ki Um
~oveku dat kao izvorna sloboda oblikovawa i goli uslov same
mogu}nosti delawa i proizvo|ewa; tehni~ki je Um pak ~oveku
zadat, i on ga uvek iznova mora otkrivati, da bi opstao.
4. Umetni~ko delo je otuda tvorba u kojoj je Ni{tastvo pot-
puno ukro}eno, ono je ~isti u~inak koji sam ne ~ini. Tehni~ko delo
jeste delo koje samo dela, u~inak koji ~ini, wegovu su{tinu prese-
ca Ni{tastvo koje struji iz ~oveka. U stvarala~kom ~inu umetnik
ni{ti samu razjedaju}u silu Ni{tastva, on savladava rascep
kojim Su{tastvo biva istemeqeno iz svoga stajawa i gurnuto u
Vreme; kona~nim oblikom dela on ukona~uje svaku daqu primenu,
on zabravquje Vreme u zatvor Prostora. (Ako se misli da su
124
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 124
muzika i arhitektura vremenske umetnosti, onda treba re}i da one nisu
ni{ta drugo nego prostor koji peva). Tehni~ar pak u svome tvorewu
uvek ra~una sa nedovr{eno{}u svoga proizvoda, delo tehnike
upotpuwuje svoju jestotu prisustvom neke spoqa{we svrhe, a
spoqa{wa svrha istemequje ga iz mirovawa i proteruje u Vreme.
Umetnost Vreme pretvara u Prostor. Sasvim suprotno tome,
tehnika Prostor pretvara u Vreme.
5. U zakqu~ku treba re}i da umetni~ko i tehni~ko
izra`avaju temeqni razdvoj jedinstvene qudske prirode.
Umetnost u svom najdubqem sloju ~ini uop{te mogu}im, re}i}emo:
umogu}uje qudski opstanak kao qudski i pru`a nadpovesni uzor
beskona~noj te`wi ~oveka da ucelini sebe i dovede do mirovawa
svoj nesporazum sa Prirodom. Tehnika pak jeste povesni izraz
ove te`we, ona pru`a uvek privremena sredstva, re}i }emo:
omogu}uje da qudski opstanak ne izgubi obele`je qudskosti.
Um je ono temeqno prajedinstvo uzora i svrhe, koje se u
svom povesnom izlagawu kroz umetnost otkriva ~oveku kao preko-
ra~uju}e, a kroz tehniku kao doma{ivo, jedanput kao dato, drugi
put kao zadato, jedanput kao prinuda, drugi put kao sloboda.
1. Tekst je pro~itan na filosofskom simposijumu u Zagrebu u
prole}e 1975. g. sa temom "Umetnost i tehnika" i propra}en potpunim
mukom celokupne elite jugoslovenske marksisti~ke "praxis filosofije"
(svako izlagawe bilo je ina~e propra}eno pitawima i diskusijom).
Objavqen je bezmalo dvadest godina kasnije, u prvom broju ~asopisa
"Tesliana" (Beograd, Sfairos 1994), u kojem nalazimo i wegov prevod
na engleski.
2. Ovaj tekst znamenit je i po tome {to u wemu autor prvi put
uvodi svoj neologizam umogu}iti, umogu}avawe i pojmovno ga razlu~uje
od uobi~ajenog omogu}iti, omogu}avawe, kao prethodan, transcenden-
talni stupaw, podru~je mogu}osti koje apriorno predodre|uje opseg
mogu}nosti delovawa. Na isti (jezi~ko-pojmovni) na~in kao i par
"mogu}ost - mogu}nost" tematizovao je utemeqiteq filosofije opsesio -
nizma i "ontolo{ku diferenciju" u sferi temporaliteta oprekom
"budu}ost - budu}nost", u kojoj prvi ~lan u "Ve~ito Sada" sme{ta celu
oblast Bi}a, kojem pak drugi ~lan obezbe|uje "tre}u ekstazu" temporal-
nosti, koju autor dodatno imenuje kao "dolaznost", prispe}em u
"sada{wost" vazda presazdavanu u "do{lost".
125
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 125
Zanimqiva je pojava kod ovih neologizama da se toliko krupna
razlika u zna~ewu poststi`e umetawem samo jednog slova (odn. suglas-
nika). Ona, me|utim, ne bi bila mogu}a da nema jedinstvene gipkosti
srpskog jezika koji zna~ewske pomake obezbe|uje ne samo promenom
naglasaka, nego i du`inama samoglasnika. U toj te{ko uporedivoj
osobenosti srpskog jezika na{ao je Mladenovi} jo{ jednu potvrdu za
svoje uverewe da }e srpska filosofija, zahvaquju}i wegovoj "korenskoj
providnosti prema zna~ewima", uzmo}i da na ve~ita filosfska pitawa
pru`i odgovore koji su drugim jezicima bili nedostupni.
Primer za tu "jednoslovnu" vol{ebiju nalazimo u programskoj
Mladenovi}evoj pesmi "Opsesija", u Kwizi o Praznom, gde on sa punom
sve{}u preuzima ~uveni stih Branka Miqkovi}a iz pesme "More pre no
{to usnim", pa wegov stih "Svet nestaje polako", izmenom samo jednog
slova (ovog puta samoglasnika), preina~uje u "Svet nastaje polako". Evo
kako sam pesnik, u "Nagove{tajnim pismima" (26.-27. 10. 1973, u pismu
Milanu Lali}u pod nazivom "Od Crnog psa do Opsesije"), tuma~i taj za -
hvat: "Posledwi iskaz - izrazom svesna reminiscencija na Miqkovi}a -
treba da u narednim stihovima bude razra|en. Samo jedno slovo raz-
like, a zna~ewe beskrajno razli~ito!"finas
Od "slova razlike" u re~i "difference" napravio je @ak Derida
~itavu svoju "filosofiju razlike", zameniv{i u navedenoj grafemi slovo
"e" slovom "a" ("differance"). A srpski jezik, u tuma~ewu na{eg filosofa,
ispostavqa "razliku unutar razlike" bez tih ve{ta~kih nadome{taja,
raspola`u}i re~ju "razluka".
Sam autor rano je postao svestan takvog filosofskog naboja
srpskog jezika. Uz filosofiju studiraju}i i klasi~ne jezike, latio se (sa
svojom suprugom - tako|e studentkiwom klasi~ne filologije) -
prevo|ewa Platonovog kozmolo{kog spisa Timaj, najlep{eg i najutica-
jnijeg, ali za prevo|ewe i najodgovornijeg dela anti~ke filosofije, zbog
~ega se na prevod pre wega nije odva`io niko u celokupnoj mnogov-
ekovnoj povesti srpske pismenosti. Nosilo ga je ube|ewe da }e na taj
na~in izgraditi izvornu srpsku filosofsku terminologiju.
Uzbudqivo je kroz Opse narijum pratiti povremene izve{taje o
tom strpqivom vi{ego di{wem radu koji }e, po svemu sude}i, (pod
Platonovim uticajem) presudno uticati na sazrevawe ideje o "samouki-
dawu" opsesionizma. Uostalom, ne postoji za taj zakqu~ak ni{ta vero-
dostojnije od samih navoda iz Kwige pre`ivqavawa:
01. 07. 1975. g. Rad na "Timaju", razmi{qawe o novoj ontologi-
ji, vezano za terminolo{ke te{ko}e sa kategorijalnom sferom glagola
"biti".
126
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 126
09. 07. 1975. g. Bo`anska poezija Timaja: Otkrivam apsolutno
platoni ~arski duh u sebi. Otkrivam zapravo svoje pesme. Kakvim je to
sre}nim slu~ajem prevo|ewe te kwige dospelo pod dohvat moje ruke?
Nedequ dana bdeli smo nad tekstom. Pripremali "definitivnu" verziju
za prvih ~etrdeset strana.
23. jun 1977. g. (...) U takvu zvu~nu podlogu utkiva se bo`anstve-
na ideja Platonovog Timaja o svepro`etosti-svemira-umnom-svrhom
8. grozdober 2003. g. Velike Batanija (...) Naravno da sam za
sebe i Verencu bez dvoumqewa uzeo Timaja. Kao i kasnije, sa
Lajbnicovim Novim ogledima o qudskom razumu, ~ije sam prevo|ewe
priveo kraju na robiji i odmah po izlasku, potom i sa Svedenborgovim
Nebom i paklom, hteo sam da urawawem u najsveop{tiju filosofsku
problematiku izna|em i izgradim pravilna srpska imenovawa za
celokupan opseg duhovnog pojmovqa. Onda smo ~itavog braka, takore}i
svakodnevno, radili na Timaju. Nema nijedne re~enice, nijedne re~i,
koje nisam vi{e puta pre~e{qao, ugra|uju}i u srpski tekst duboke sao-
brazne ritmove i skrivena zna~ewa bo`anski poeti~nog Platonovog
jezika. (..) Celog sebe ulo`io sam u taj prevod, a to ulagawe proizvelo
je i uzvratan u~inak: Ceo Platon stao je u mene, i ta osmoza napunila
je moje krvne sudove, preto~iv{i se bez ostatka u Kwigu o Praznom.
Kada je Timaj najzad objavqen, nigde ni najmaweg pomena mog
bilo kakvog prisustva! Jo{ gore od toga, @uwi}evom i rukom profeso-
ra Branka Pavlovi}a, iznakara|eni su upravo oni delovi prevoda -
filosofska terminolo{ka re{ewa - zbog kojih sam se u taj golemi
posao uop{te i upu{tao."
Nijedan od pomenutih Mladenovi}evih prevoda ne vezuje se
danas za wegovo ime, iako se iz ciglo nekoliko re~enica svakog od wih
mogu jasno raspoznati wegova ruka, stil, wegov jezik i duh. Za
"otu|ivawe" Timaja postoji jedno obja{wewe - razvod, i od te re~i sada
ne}emo i}i daqe. Lajbnicovi Novi ogledi, koje je Mladenovi} najve}im
delom preveo u zatvoru, nikada se nisu pojavili (zbog negativne recen-
zije Slobodana @uwi}a), iako je wihov prevodilac izdava~u (BIGZ)
prilo`io i u svetskim razmerama dosad najobimniji komentar slavnog
dela velikog Lu`i~kog Srbina i za svoj rad uredno dobio honorar. Ni
drugi poku{aj objavqivawa nije uspeo: i Petar @ivadinovi} (Mlade -
novi}ev Pjerkegor), vlasnik "Paideje", petnaest go dina kasnije isplatio
je honorar svom biv{em u~eniku, ali se prevod iz neobja{wivih razlo-
ga nikada nije pojavio. Onda je Mladenovi} iz lajbnicovvske pu{ke
ispalio svu pojmovnu municiju prevode}i za svoju "Tajinsku sferu" u
"Sfairosu" Svedenborgovo slavno delo Nebo i pakao - ~itav prevod bez
jedne jedine strane re~i, ustvari spasavaju}i neupotrebiv prevod koji
127
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 127
mu je prvobitno bio ponu|en. Zbog prethodno potpisanog ugovora i
izuzetno povoqnog fiinansijskog aran`mana, vlasnik i direktor u wemu
nadvladali su stvaraoca i tako je tvorac celokupnog srpskog filosof-
skog re~nika zadr`ao za sebe skromno mesto "redaktora prevoda". Ali
kada je desetak godina kasnije pripremao drugo izdawe sa doli~nim
razja{wewima i pridodatim re~nikom pojmova, nekada{wa
prodava~ica "Sfairosa" izbacila je na tr`i{te piratsko izdawe u
kojem se ime Milana Mladenovi}a ne pojavquje ~ak ni u svojstvu redak-
tora! I taj se ukradeni prevod redovno do{tampava.
Ne spada ovde da se ulazi u uzastopne sticaje i razloge te
"istorije be{~a{}a" - uzdr`alosmo se da ovde prenesemo odlomke iz
Opsena rijuma koji ih predo~avaju i rasvetqavaju. Ali kada se kona~no
pojavi Kwiga pre`ivqavawa, oni se vi{e ne}e mo}i skrivati.
Dovoqno je sada ukazati na ove ~iwenice, radi skretawa
pa`we na razgranate tokove osuje}ivawa javne egzistencije osniva~a
opsesionizma (nisu u pitawu samo politi~ki razlozi zarad kojih }e u
svom "drugom `ivotu" dospeti u zatvor). Sude}i po stawu u na{oj
filosofiji, ~ini se da je ona tim osuje}ivawem pretrpela znatnu {tetu
i do`ivela bezmalo poluvekovni zaostatak. Nada je ovog prire|iva~a
da }e objavqivawe Opsesionizma podsta}i duhovne korifeje novog
nara{taja da otkriju taj za wih prokr~eni put.
Tada }e se dodatno razjasniti i zavr{ni "diskordi" koji su
doveli do rasklada i raspada opsesionisti~kog pokreta i do razlaza
wegovih protagonista. Ali tu se nalazi i razlog vi{e da se uka`e na
gorku ~iwenicu da se najtvr|e jezgro opsesionizma Milan Mladenovi} -
Dragiwa Uro{evi} - Milan Lali} nikada nije razgradilo. Wega su raz-
dru`ile "gozbene dru`benice" Bolest i Smrt, prva do dana dana{weg
trajno izgnav{i Dragiwu Uro{evi} iz dru{tvenog "zglasja", druga ispra-
tiv{i Milana Lali}a me|u wegove "mrtve pesnike", i jedna i druga osta-
viv{i Mladenovi}u odgovornost da veliku misao i zanos wihove mla-
dosti sa~uva od zaborava.
128
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 128
PESMA KAO HOMOLOGIJA
METAPSIHI^KOG I METAFIZI^KOG
(Zglasje, Prosveta, Beograd, 1972)
- Prikaz u "Studentu" prve pesni~ke zbirke
Dragiwe Uro{evi}, 1972 -
Na~initi kwigu pesama zna~i obreti se na vrhu nekog puta,
dosegnuti visinu osmatra~nice sa koje se put sagledava celinom
dogo|enosti. Pri tome, odgovornost pesnika pred delom kore-
spondira intenzitetu wegove ambicije, kao {to i sam doma{aj
ostvarewa zavisi od talenta i do`ivqajne dubine pesnikove.
Tako se kwiga pojavquje kao osmi{quju}i rezultat jednog procesa
~ije su divergencije wom sabrane i obuhva}ene ~vrstinom jedin-
stva. Dakako da uspih ove kona~ne retrospektivne kompozicije u
najve}oj meri odre|uje i sud o wenim delovima, jer se ovi svakako
pojavquju u ~istijoj svetlosti kada su obasjani pogledom celine.
Kwiga je stoga posledwa, najdubqa i najizazovnija pesma, u
wenom sveobuhvatnom zahvatu mire se one suprotnosti kojima,
katkad u nepomirivom raskolu, ratuju stihovi, strofe i pojedine
pesme.
Dodu{e, zamisao o kwizi mo`e prethoditi samom ~inu ili
procesu wenog pisawa, u kom se slu~aju celina doga|a ve} u
samom umu pesnikovom, a pisawe pridolazi kao vi{e ili mawe
slobodan postupak realizacije. Jedan francuski kwi`evnik
delio je pisce u tri grupe: Na one koji pre pristupawa pisawu ve}
znaju {ta }e i kako pisati, potom na one koji pisawe zapo~iwu sa
sve{}u o samo jednom od ova dva su{tinska zahteva, i kona~no na
one koji ne znaju ni {ta }e ni kako pisati. Ovaj kwi`evnik je svo-
jom duhovito{}u pokazao smisao za sarkazam, i ne slute}i vaqda
da se nehotice na{ao na tragu tajni pesni~ke kreacije; jer pe -
snik je najvi{e pesnik onda kada u silini svoga do`ivqaja ne
dosti`e re~i, kada se vine u predele ~istog ose}awa lepote koji
ne poznaje puteve sopstvenog ispoqavawa. Za Malarmea bila je
to borba sa belinom lista, otimawe re~i prenapregnutom
131
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 131
do`ivqaju, za na{ega pesnika to je boravak u Ni{ta, simpatija
sa neuznemirenim i samodovoqnim svetom Duha; nedostatak re~i
prevazilazi se neposrednim izlivom poetsko-sintaksi~kih celi-
na, oblikovanih luminozno{}u trenutka. Tako da izvornost poet-
sko-kreativnog ~ina pripada bogu Kairosu - bogu trenutka i
zgodne prilike, makar se taj trenutak pripremao ~itavim `ivotom
pesnikovim, makar se ''zgodna prilika'' sastojala i u bremenitoj
prinudnosti o~ajawa.
Ako se, me|utim, posledwi i najnedostojniji sa liste
francuskog kwi`evnika pokazuju sada upravo u suprotnoj svet-
losti, kao najdostojniji pesnikovog imena, vaqa odmah, za utehu
prvima, ukazati na to da tek zrelosti izraza i strogosti
samosavladavawa pripadaju prednosti puta koji su oni izborili:
Zama{nost ve}ih celina i sloboda u oblikovawu kompozicije. Ne
treba posebno nagla{avati da se tako u ~inu stvarawa gubi
neposredniji kontakt sa izvorom; ali se zato izbegava te{ko}a
odgovornosti posledwih: Da sve one raznovrsne oblike i
sadr`aje, koji su, uvek novi i ~esto inkopatibilni, otimani
praznini do`ivqajne puno}e - svrstaju u osmi{quju}i red kwige.
Treba li, najzad, re}i da u ovom zavr{nom ~inu pesnik mora biti
na visini jednog filosofa, onog koji sve ho}e da sagleda iz svet-
losti celine? Nije li zato kwiga istinskog pesnika rezultat
obuzdane stihije, probu|enog Ni{ta: Umni sabor raspojasanih
trenutaka, ovekove~eni Kairos?
Najsre}nija je okolnost, me|utim, kada je u kratkom vre-
menu ve}ina pesama potekla sa istog vrela, iz iste (sveobuh-
vatne) intuicije; rad na uobli~ewu kwige naj~e{}e je tada li{en
nekih leksi~kih nesaglasnosti, a krug opsesivnih motiva i simbo-
la dozvoqava harmoni~nu kompoziciju, iako katkad zavede na
stranputice stihijnog re|awa pesama, bez dubqeg zahvata i umni-
jeg sagledavawa celine.
Pesnikiwa Dragiwa Uro{evi}, kojoj su na raspolagawu
bile prednosti posledwe od navedenih pesni~kih situacija, ve} i
samim nazivom svoje prve pesni~ke zbirke obavezuje ~itaoca da
pre ~itawa pojedinih pesama, podnese sebi ra~un o celovitoj
zamisli kwige. Jer re~ ''zglasje'', pored ~udesno sa`imaju}eg trep-
taja neologizma, podrazumeva i saglasnost ina~e disonantnih
delova. Sama kwiga na iznena|uju}i na~in odr`ava na okupu
132
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 132
uskome{ane krugove vascelog bi}a, tako da ve} iz naziva ciklusa
~italac naslu}uje pokret celine od sebe ka sebi samoj, putovawe
kroz posredne stupweve koji neodre|enosti prvobitnog sagle-
davawa udahwuju razu|enost opredeqewa. Ovo }e se putovawe
pokazati kao neznatni drhtaj unutar sveobuhvatnog kruga bi}a iz
koga za ''umnike'' nema puta van: U wemu vlada gravitaciona sila
smrti, tek ''s prirodom nam jedna~ewe'' (''Humke ~as'') dosmisli}e
na{e kratkotrajno ''gostovawe zvezdama'':
''Priroda kolevka i humka, koja nas zglasju povela,
u jedna~ewe sad sa sobom privla~i."
("Pohvala masla~ku")
Ali pre no {to se otisne niz kovitlace poetsko-
metafizi~kih krugova do zglasja dovinutih, ~italac mora obrati-
ti pa`wu na trostih koji se pod nazivom ''Pesma o Pesmi'' nalazi
ispod, izvan wih. Postoji li, dakle, ne{to neobuhva}eno ~vrstin-
om celine bi}a~ Mo`e li se obezbediti jednozvu~nost zglasja ako
jedan ton dopire iz drugog registra~
Ma koliko, me|utim, i sam pesnik bio zasu`wen razmera-
ma prostranijeg smisla, ipak je on taj u ~ijem se umu celina
uobli~uje; stoga je on istovremeno u krugu koliko i van wega. Tako
se pesnik plami~kom svoje svesti nalazi ste{wen izme|u dva
ponora: Izme|u nedoku~ivih dubina u sebi i prete}ih ''zvezdanih
{irina'' nad glavom. Da bi se bi}e uop{te moglo misliti, ono
mora imati svoj psihi~ki korelat, ili ta~nije: Ako je wegova
su{tina metafizi~ka, tada je wegov korelat u umu pesnikovom -
metapsihi~ki. Ovaj je, dakle, neophodan uslov samog mi{qewa o
bi}u, u krajwem slu~aju: Medijum u kome bi}e dolazi do
samoosve{}ewa; tako da onaj nerazumqivog porekla plami~ak
svesti posreduje u spajawu i kona~nom poistove}ewu dva ponora,
{to mu za pravo daje da se na|e izvan wihovog totaliteta.
Pesnikiwa Dragiwa Uro{evi} na briqantan na~in sprovodi ovu
zamisao.
U umu pesnikovom, naime, boravi nedosegnuta Pesma,
Tajna ka kojoj se usmerava `ivotni i stvarala~ki napor:
''U kupoli ~ela tajna zlatna raspeta''
''Nedoku~ivo seme du{e plamne i plemene.''
133
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 133
Kao takva, ona je predmet i ve~iti nedoseg kreativnog
~ina, dakle samosagledavawa, utoliko stvarnija ukoliko tajanst-
vo svog sadr`aja ~ini pogledu daqim, nestvarnijim. Tako se pojam
pesme raspliwava u dva zna~ewa, te u naslovu ''Pesma o Pesmi''
(ma koliko se ~inio ve} iskori{}avanim), imamo originalnu
zamisao: Pesma kao gotov proizvod stvarala~kog ~ina saop{tava
~itaocu nedoku~ivost Pesme (veliko ''P'' stavio MM radi lak{eg
razumevawa) kao zajedni~kog, homolognog jezgra metapsihi~kog i
metafizi~kog, kao daleke, nedogo|ene, nepoznate harmonije
sveobuhvatnog reda stvari, dakle kozmosa. Daqe se u kwizi pojam
Pesme kao leksi~ko oru|e vi{e ne pojavquje, osim u posledwoj
pesmi ciklusa ''Glas neznanine, Smislica krug'', na samom rubu
zglasja, gde se doga|a ~udesno poistove}ewe, ''ven~awe'' tame u
glavi i ''zvezdanih {irina ... dalekog svemira'':
''Silaze pesme iz zvezdanih {irina na ven~awe s tamom.''
("Pesme")
Ali tokom ~itave kwige provla~i se zamisao jednog po
sadr`aju Pesmi analognog realiteta, ~iji identitet pesnikiwa
utvr|uje neodre|enom zamenicom: NEKO. Tako ''u umu pesnikovom
skladana sasvim u svod modri nad nama sveden'' (Pesme), pod
wegovom ''rukom nepoznatom rukom sasvim ne`nom... sva bi}a
po~etku hrle vrhu da se vinu'' (Harfa). Mi smo, dakle, ''predivo
zamr{eno uzvi{ene neke ruke sjajne'' (Himna umu); a u pesmi
''Smislice'' pesnikiwa ovom misti~nom realitetu, koji posreduje u
zasnivawu pesni~ke ontologije, dodequje personifikovano
odre|ewe: ''Neko'' postaje ''Smi{qeni mag'' koji ispisuje krug,
''~arac'' koji ''u neznaninama guta za~aranu traku hoda''.
Ali wegovo boravi{te, rekosmo ve}, daleko je i
nedoku~ivo, u{iveno u najsveobuhvatniji krug bivstvovawa - krug
bi}a. Nedohvat horizonta tog kruga za pesnikiwu se zato odmah
na po~etku objavquje kao Tama. Otuda naziv prvog ciklusa: ''"Glas
bi}a, Tame krug''.
Mi sada zajedno sa pesnikiwom ulazimo u dvorane svemi-
ra; no kao {to smo pre polaska na ovo putovawe obratili pa`wu
na wihovo predvorje, sagledajmo ih sad za trenutak u celini,
onako kako ve} na prvi pogled sukcesivno streme zglasju. Mi }emo
se kasnije samo delimi~no vratiti delovima i pojedina~nim
134
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 134
pesmama, onoliko koliko je to potrebno za razumevawe onto-
lo{ke vizije pesnikiwine, a ~italac }e mo}i da i sam sagleda
ostale implikacije.
Dakle, glas bi}a dopire iz tame, u wegovim sveobuhvatnim
zvukom odzvawaju svi subordinisani ~lanovi. Ono traje beskra-
jno i neuznemireno, mire}i svojim nedohvatnim razmerama sve
suprotnosti kojim di{e. Tako u sebi skriquje i sobom natkriquje
prvi uslov svoje beskona~nosti: Ve~nu menu i smrti svega
kona~nog, zaqubqeno u humku kojom se zatvara krug privremenog i
tankog postojawa svake pojedina~ne svesti. Sve {to `ivi stremi
svome uvenu}u, tek pod humkom materija se vra}a svome bezmer-
nom izvoru. Otuda naziv drugog ciklusa: ''Glas humke, Vewewa
krug''.
Ali pojedina~no bi}e, osu|eno na sku~eni prostor svoga
tela i blisku perspektivu trajnog nestanka, prinu|eno je da
nekako pre`ivi svoj ome|eni vek. Nije li mogu}no ve} i samim
`ivotom svojim, makar i beznade`nim, makar besmislenim,
doku~iti ne{to od neprolaznog, preslikati u svome duhu postoje}u
a nedosegnutu harmoniju kozmi~ku~ Nije li upravo qubav ona
neokon~ana simpatija sa netaknutim poretkom prirode, glas
utkan u be{umni govor latica, krug oven~an cvetom mirisa i
mirisom cveta: Da se iz svesti potisne tragi~na sudbina bi}a
kona~nog, u bi}e vanvremeno da (se) zaroni~ Zato se ''Glas
qubavi'' zatvara u ''Cvetni krug''.
Qubav, me|utim, po~iva na zaboravu bi}a, a pesnik ne
prihvata odsustvo biti i zato napu{ta privid sklada, nastaviv{i
put vrhovima uma i maglinama Tajne. No pre obretewa u jezgru
neznanina, pesnik pribira svoje iskustvo, sve~ano znawe ste~eno
u sagledavawu ~istog bezmerja bi}a, propasti svega kona~nog
unutar wega, neuspeha zaborava i zadovoqewa qubavqu. Zato
''Glasovi razli~ni'' zvone odjekom pre|enog puta i slute bliske
sve~anosti uma.
Tako se najzad ponovo vra}amo tamo odakle smo i krenuli,
svojim umom dose`emo predele bi}a. Ali sad bi}e sa svojom
tamom poprima novi sadr`aj: ^ak i ono dobija na sebi pukotinu,
kroz nemogu}nost otkrivawa wegovog objektivnog smisla, nadiru
"neznanine" bogate prostorom za na{e subjektivno misleno
dovijawe i osmi{qavawe. Re~ "smislica" u nazivu ciklusa "Glas
135
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 135
ne znanine , smislica krug", na~iwena po analogiji na uobi~ajenu
re~ "besmislica", svojim sarkasti~nim humorom ozna~ava
himeri~ne tvorevine uma koje sveop{toj tmini i kona~nosti Duha
suprotstvqaju posledwu mogu}nost da se `ivi sa iluzijom smisla.
Kona~no se krug zatvara zakletvom na vernost uzvi{enom
letu poezije, ~ime se dopire do onog polisonantnog i
zaokru`uje}eg glasa celine universuma: Zglasja, koje definitivno
ujediwuje magline ~ela pesnikovog sa ''{irinom, dubinom i tamom''
nebeskih sfera.
Ali sazvu~je ne bi bilo potpuno ako pesnik ne bi vodio
ra~una i o ruhu svojih pesama. Tako su pesme unutar ciklusa iden-
ti~ne formom, od ciklusa do ciklusa, me|utim, budu}i razli~ite.
Dva izuzetka postoje, ali upravo oni potvr|uju talenat Dragiwe
Uro{evi} za kompoziciju: Prvi izuzetak, pesme posledweg ciklusa
odlikuju se istovetnom formom sa pesmama prvog ciklusa, {to ve} i
samo upu}uje na su{tinsku identifikaciju wihovih sadr`aja (for-
malno i sadr`ajno zatvarawe kruga); drugi izuzetak, pesme ciklusa
''Glasovi razli~ni, Pohvala krug'', ve} i svojim proznim izgledom
isti~u svoju razli~nost, odeqenost od ostalih sadr`aja. Kona~no,
formalna celovitost kwige do savr{enstva da se dovede, zavr{ena
pesma ''Orao'', u ''Glasu zglasja'' jedina, tako|e je trostih kao i prva
pemsa kwige, ''Pesme o Pesmi'', o kojoj je ve} bilo re~i. Jo{ jednom
pesnikiwa fomalnim zahvatom re{ava bitno sadr`inski problem:
iako je ''Pesma o pesmi'' izvan krugova krugom bi}a obuhva}enih, ona
se na ovaj na~in ipak vra}a celini, budu}i da se formom ''rimuje'' sa
pesmom ''Orao''. Tako se do razre{ewa dovodi na{a ranije konstat-
acija da se pesnik, ili ta~nije Pesma u wegovom umu borave}a,
istovremeno nalazi i u krugu bi}a i izvan wega.
Ostaje jo{ da uka`emo na neke elemente ontolo{ke vizije
Dragiwe Uro{evi}. Ne{to od toga ve} je ranije izlo`eno, pre
nagove{teno. Ve} u prvoj pesmi prvog ciklusa (Pev su`wi), jednoj
od najdubqih, suo~eni smo sa razdeobom kosmi~kog prostora na
ovostrani i onostrani. Dok ''s one strane'' vlada mrtvilo, nepo -
kret svepro`imivih tmina bi}a:
''S one strane ni miris treptavog sveta ni tren
Samo po neka lepr{ava sen oko sebe ubogo putuje
Mrtvom usnom dotakne zemqu utrne joj krilo hrlo'',
136
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 136
dotle ''s ove strane'' qudi kao ''zasu`wena bi}a, bi}a sama'', ''um-
nici'' koji ''zure u `ivota svoga {koqku sedefnu'', utoliko beza-
zlenijim izgledaju {to opstoje u sjajnom hramu prirode, ''bo`anski
uskla|enom suncu u ~ast'':
''S ove strane zamiri{e treptav cvet i vek...''
Kontrast se produbquje sa saznawem da je ''humka prava
kolevka bi}a'' i da u dvoru prirode ''sve samo svetkovina smrti
biva'', jer je priroda ''harfa... u ruhu vewewa''. Ali ova saznawa
za pesnikiwu ne dobijaju ''smisao tragi~nog pogleda'', kako se
povr{no izrazio jedan kriti~ar, jer sagledavawe sveobuhvatnog
reda stvari i neizbe`nih kosmi~kih zakona nalazi se izvan uskih
kategorijalnih podela koje vr{i svest - samo jedan neznatni ~lan
ve~nog prola`ewa u okvirima bi}a. Uslovno re~eno, polo`aj
~oveka je zbiqa tragi~an, ali su tu zato pesnici koji ''na krilima
zvezda (...) smrtni i tanani oslu{kuju melodiju svemira''
(Pesnici), te svojom misijom prevazilaze obzor pukog o~ajawa,
makar nas ''`ivot izdajnik pretvara u pramen praha'' (isto), makar
''Jedna ta~ka ~ela tamna i plamena
(...)
Nemom re~i prodire u belo srce narcisa uspravqenog
Nose}i za sobom senku svoju ko propast poznanu.'
("Vetrovi")
Jer kad ''visina nebesna u cvetove so~ne pev to~i''
(Pesnici), tada ni ''smena umnika'', ni tama i pomor koji ''u nedogled
sveta razvijaju krila'' (Smislice), ne mogu nagnati pesnika:.
''Da u visinama podozreva od prostora niznog.''
("Orao")
Iako ''klizi {apat o po~etku na rubu svesti, o sr`i sveta
prevashodno gordoj i tamnoj snazi'' (Smislice), mi se ''klawamo
dubini humke sjaju urne letu pepela u prostoru'' (Himna umu),
''opsednuti zvonom oluja koje daq predskazuju'' (Smena); i dok ''kli -
zi tanu{na linija smisla me| slobodom i tamom'' (Pev su`wi),
''kroz tavninu tanka nit uma veli~anstveno odseva'' (Himna umu).
Tako i{~ezava tragika iz jednog pogleda koji je upravo sa wenog
137
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 137
izvora potekao. I zato pesnikiwa, poput orla, stremi visinama
bi}a, poput galeba sneva o ''~istom letu'' i ''neuznemirenoj peni''.
Ali to je ve} put ka uzvi{enoj samo}i bi}a, ka predelima ~istog
prostora i ~istog vremena koji se poistove}uju, to je nagove{taj
bestelesnog postojawa u kome se ~ak i bi}e ''zakop~ava'' pred
tajnom, pred ogromnim prostranstvima neznanina ispuwenih
prazninom ne-bi}a:
"Bi}e je uvek sámo i pred tajnom zakop~ano
Skriqene vratnice uzani prolazi prema svemiru."
("Smislice")
Iz takvih visina dopire poezija Dragiwe Uro{evi}.
Rasko{ wenog talenta, opse`nost wenih zamisli znatno prevazi-
laze mogu}nost da se u jednom kratkom ogledu dovoqno osvetle sa
svih strana. Zato ovde nije bilo re~i o wenom jeziku arhai~nom a
~udesno inovatorskom, o melodiji stiha, iznena|uju}em bogatstvu
neologizama, o dvosmislenim re~ima koje misao povedu paralel-
nim a shvativim putevima. Nije bilo re~i ni o tradiciji na kojoj
po~iva ovo pesni{tvo, kao ni o trenutku savremenom koji ga je
do~ekao i koji je wim progovorio; pa stoga neka na kraju lapi-
darno bude re~eno da je poezija Dragiwe Uro{evi} svojom pojavom
u vremenu poetske hiperprodukcije pokazala s jedne strane da }e
autenti~na poetska re~ pre`iveti i prekora~iti sve stupice koje
joj postavqaju vreme i duhoklonulnici, a s druge strane ukazala na
bezna~ajnost i nepotrebnostogromne ve}ine pesni~kih tvorevina
koje parazitiziraju kraj we na su{i Duha, zauzimaju}i imaginarni
kulturni prostor, `ivotare}i do skorog zaborava.
138
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 138
OPSEDNUTOST
NOVOM KOZMOLOGIJOM
("Psalmi i druge pesme", Matica srpska,
Novi Sad,1973)
- Prikaz u "Politici" prve pesni~ke zbirke
Milana Lali}a, 1973 -
Pred sobom imamo prvu pesni~ku zbirku mladog pesnika
Milana Lali}a i racionalno intoniranu orijentaciju Matice
srpske i wene ugledne edicije "Prva kwiga". Zbirka "Psalmi i
druge pesme" otkriva pesnika u razvoju, koji se ka vlastitom
iskazu probija isprobivaju}i razli~ite izra`ajne mogu}nosti.
Lali}ev do`ivqaj sveta slu`i se najpre nekim tradi-
cionalnim simbolima mitskog nasle|a. Krug tih simbola
pro{iruje se ili se mewa zavisno od sfere uticaja kojoj se pes-
nik izla`e. Psalmi su svojevrsna jezi~ka i ritmi~ka aktual-
izacija biblijske atmosfere. "Mrtvi pesnici" i pesma "Na grobu
Narcisa" slu`e se pa`qivo odabranim personifikovanim
bo`anstvima gr~ke mitologeme kao povodima za naslu}ivawe
vlastite kozmologije. Te`wa za zasnivawe nove kozmologije dobi-
ja pesmom "Podvi`nik" leksi~ku patinu na{eg sredwevekovqa, da
bi u ciklusu "Dolazak o~ekivanog" - oslobo|en neposrednih uti-
caja nasle|a - zapevao moderni senzibilitet. Zavr{ni ciklus -
"Tri soneta" - sa`ima sve najboqe osobine cele zbirke i istovre-
meno slu`i kao okosnica budu}eg pesni~kog opredeqewa.
Naporedo sa promenom sublimovanih uticaja i postepenim
osloba|awem od wih, mi pratimo i odgovaraju}i razvoj artiku-
lacije stiha. Slobodan i sa`et stih psalama, elegi~nom ritmikom i
op{tim metafori~kim obrtima, katkad i elipsama, pribli`ava
profetsku i apokalipti~ku biblijsku imaginaciju. Naprotiv, u
"Mrtvim pesnicima", povratak helenskoj harmoniji i meri iskazuje
se ~vrsto isklesanim katrenom u kome rima nije bez pateti~nog
prizvuka. Ovaj se kontrast primiruje u pesmama "Na grobu Narcisa"
139
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 139
i "Podvi`nik", zacelo prelomnim ta~kama zbirke: Rima ostaje nosi-
lac homogene pesni~ke strukture, ali se zato katren talasa
unutra{wim ritmovima i uslo`wenim zna~ewima. Predanost rimi
isku{ava se naizmeni~nim prisustvom belog stiha u ciklusu
"Dolazak o~ekivanog", da bi u zavr{nim sonetima dobila svesno,
gotovo metafizi~ko opravdawe: Ako su pesma i sam poetski ~in
tvorbeni momenti novog kosmosa, ako se, naime, unutra{wi svet
pesme u kosmotvornom trenutku izdi`e iznad prirodno-povesnog
haosa, onda rima u wemu ima obele`je nosioca novoste~ene har-
monije i naslu}enih sazvu~ja.
Lali}eva opsednutost novom kozmologijom nije deklara-
tivna - mi je rekonstrui{emo tek analizom wegovog postupka.
Dvo struki proces duhovnog zahvata vodi razarawu sveta oblika i
pojava, "realni svet" produbquje se u dve dimenzije: Duhovnu i
kozmi~ku. Konkretan predmet - u pesmi je on obele`en re~ju i kao
takav on je simbol, nosilac metafori~kog zna~ewa - poslu`i kao
po vod, zatim transformisan, on slu`i kao posrednik izme|u duha
i kosmosa. Uzajamnost je obostrana, a posrednik se rastvara u
no vo postignutom sveobuhvatu. Razoreni svet kolevka je novo i -
zgra|enog - i upravo pesnik ovoj transfiguraciji daje obele`je
svog duha bitno poetskim (stvarala~kim) ~inom. O osobenosti tog
~ina svedo~i pesma "Sonet o nastanku pesme":
"Al' pamtim kako Pesma pred `ivot spava:
u umu se kamen s pticom odrowava."
Postupak koji obele`ava zasnivawe nove kozmologije
najvidqiviji je u posledwoj - najboqoj pesmi zbirke
"Na jeziku pesnika ki{e trule
Rastu gorki bademi, raste senka zida
gra|enog od re~i {to su rasule
zvezde po nervu izo{trenog vida."
("Sonet o pesniku")
Razvoj odli~nih pesnika naj~e{}e je najboqi tuma~
wihovih kona~nih opredeqewa - posmatra~u putokaz za
istra`ivawe, mladom sledbeniku {kola i pouka. Ako Lali}
izraste u odli~nog pesnika - a wegov prvenac pru`a sve uslove za
to - zna~aj ove zbirke bi}e vi{e nego o~igledan.
140
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 140
NAGOVE[TAJNA PISMA
Postjanstvenoj Dami
1. juli
Razmi{qao sam danas o onim momcima koji se rode, `ive
i umru u istom mestu, na istoj ta~ki svemira. Kako su oni
pri~vr{}eni, ukovani, na kraju zadovoqni. A mi, koji ''ne `ivimo
tamo gde nas pozna svet'', lutamo kroz prostor i nema onog kame-
na koji bi nas utemeqio.
Grad je na{a bezli~na lutaonica.
Gradovi lebde u izmi{qenoj svetlosti, provalije zjape u
svakoj pori trotoara.
13. juli
Danas sam mislio o svojim kwi`evnim zamislima, o
nedozrelim pesmama i neuhva}enim mislima. Mislio sam i po ko
zna koji put setio se onog Geteovog: Ono {to ne mo`e{ dovr{iti
~ini te velikim...
Da li }e se iz mog nedovr{enog duha izle}i ona poiema
radi koje `ivote svoje izdr`avamo, da li }e se dore}i ono
nedore~eno, do`udeti ono neiz`u|eno?
Eto, to je o~aj: Ogromna sila koja ho}e da se iska`e, da
prona|e neotkriveni prostor za sebe i za svet. To je i gnev:
Neupotrebqeni o~aj, nemo}na mo}. Tako mi bitno bivamo: U odla-
gawu sebe.
Kada se Ivica Ponor dokopa svoga @ala, kada se produ-
bi onaj trenutak izme|u postojawa i smrti, kada se na{a posto-
janost surva u onostranu tminu i zablista trenom umirawa, svako
}e odlagawe ustuknuti pred odlukom:
"Bili smo a sada sve je opet tu..."
143
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 143
17. juli
U posledwe vreme mnogo sam govorio i pisao o Praznom.
I upravo sada, kada se duh podre|uje telu, misao nerazumnosti:
Ose}am kako se Praznina u mene naseqava, kako sve dubqe u
apsolutno otsustvo tonem.
Da li je to ispra`wavawe od svakog prethodnog nanosa, da
li ~i{}ewe duha za novi napor stvarawa? Ako je tako, nije li na
pravom putu ona misao koja Prazninom prepora|a svet, onom
Prazninom koja se u ru{ewu samoprepoznaje, koja uni{tava i
ni{ti uni{tewe? Zar tako ne ostaje misao umesto nas, prazna
misao bez nas?
Suludo mi se to u glavi zbiva, ta Praznina pre, kroz i
posle moga uma, taj nedosegnuti prostor kome se velikim slovom
klawam, pre uma, pre duha. Samo, ho}u li umeti da ga iska`em, ho}u
li umeti? Ili }u se u wega od wega skriti?
26. juli
Kada se u bi}u zagubimo i zaborav nas su{tva na{eg
obuzme, plodno je to napu{tawe sebe, inspirativno zagubqewe. Iz
najbanalnijeg raspolo`ewa isko~i nam stih, najtrivijalnija
situacija odjednom nabubri najneo~ekivanijom idejom. Kako mo`e{
znati gde }e te zate}i Misao, kako da doku~i{ objavu nedoku~ivog?
Putevi iz nas ka nama zaobilaze predvidqivo, svest se sabira na
izlaznom pragu dogo|enog, stoga: Sve {to se zbilo na dobrobit se
na{u namerilo, svaki nam gubitak smi{qa neki }ar.
Ali da to uteha samo ne bude, brine nesta{ni Kairos, i
na{ duhovni svet lebdi nad sopstvenim ponorom, lebdi i odr`ava
se. Napu{tawem sebe on se radi povratka sebi o~uvava; u sebe
samo zagledan, on ne bi poznavao put iz sebe. Tako mi tonemo u
bi}e, a su{to nas iz toga predo~enog bezdna vreba. I eto potpune
zapalosti koja se u trenu prepora|a u potpuni uzlet.
To je kao u ideji za jednu pesmu (''Sanseverija''): Pada{ u
provaliju, otvara se utroba zemqe, ~vrsti te element propu{ta
kroz sebe, zatim i magma - fluidni element vatre u sredi{tu
zemqe, ti, dakle, pada{; potom se na|e{ na drugoj strani lopte,
potpuno si propao, ali sada uzle}e{ ka nebu - nove se kozmi~ke
144
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 144
sile u gravitaciju ujediwuju. Tu nema razlike izme|u pada i uzle-
ta, kao {to ni tamo svetlost ne prepoznaje tminu jer se upravo u
woj samo-prepoznaje:
Sunce u leglu tame lik svoj prepoznaje.
Tako se u jednom DAHU DUHOM bavismo. Jer nas pero, opet
nepredvi|eno, povede
Vers les sommets ensoleillés de l'ivresse.
***
Ti vidi{ da ja u pismu nikad ne ostavqam ni malo praznog
prostora, da ja sve do kraja ispuwavam. E pa u tome i jeste smisao
Praznog: Potpuna ispuwenost bi}a. To je kao i sa uzletom i
padom, svetlo{}u i tminom: Prazno je apsolutna ispuwenost. A
jedan pesnik ka`e: Prazno je dubqe...
Ovde sam nekoliko puta razmi{qao: Kako sad protu ma -
~iti onaj stih:
Smisao je prazan, besmisao pun.
To mi sada izgleda vrlo neobi~no i iznijansirano. Da li
ipak smisao? Ili je puno}a besmisla ono prazno smisla?
1-2. avgust
... Evo nas sada u ti{ini, evo u prikupqawu. Daqine su
bliske i mi se susre}emo negde nad svezadiru}im morem... A sve
je to JEDNO ISTO more, sve to kretawe i lahorewe, urlawe,
zatim zati{je povr{inom. Mi se tako pripajamo i ne razdvajamo
nepokolebivo{}u sveprisutnog.
A onda: Zagleda{ se u blesak, u onaj se odblesak, u ono
sjediwewe vode i vatre, u onaj mir ve~iti me|u stihijama zagle-
da{, i vidi{: Da tu smo negde, na Putu tom Sun~anom, zalutani -
i ne raspoznajemo vi{e sukob i osvetu, iako sukobqeni, iako
gnevni. Tim putem zava|enosti i pomirewa lebdimo - mi, nesa-
lomivi putnici daqine i ve~nog prisustva , poklonici Praznine,
osvetnici smisla. I eto ''novog prostora, nepoznatog nam... i tako
potrebnog'', eto prazne ispuwenosti i prepune Praznine: Eto
145
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 145
Velikog Sun~anog Puta pred nama i u nama, eto nemi{qenog
praznog prostora koji ''ukida krajwi ciq'', u kome boravi ''klica
stvarawa'', mogu}nost novog oblikovawa.
Treba li da ti govorim o tome da se to oblikovawe zbiva
u poeziji, da je naime, sama poezija to oblikovawe? Ne tek ova
ili ona pesma, ne ~ak ni bilo koja pesma niti sve pesme zajedno,
nego Poezija kao stvarala~ko delovawe, Poezija kao ~in obliko-
vawa egzistencije.
Poezija treba da preraste u najbogatije po stojawe,
Pesnik je taj koji svojim duhom ukazuje stvarawu put od zamisli ka
^inu, od ~ina ka Delu.
***
Svakako si razmi{qala o onom trenutku koji razdvaja
`ivot od nepostojawa, dah od sle|enosti. On je za mene nalik
onom na{em svakodnevnom trenutku u kome se iz jave izvijamo u
san, onom trenutku koji bezuspe{no poku{avamo da uhvatimo, a
uvek snom prevareni bivamo. Jednom sam ja o tome trenutku dr`ao
besedu, u ona ~arobna vremena prisnosti i velikih okupqawa...
Vidi{: Taj trenutak umirawa - to je onaj Ponor-ka-
Praznom koji le`i u dnu Opsesije. Tim trenutkom biti opsednut
zna~i: Na bitan na~in biti opsednut. Stoi~ari i epikurejci
mnoge su mudre stvari o wemu izrekli u nastojawu da postignu
uzvi{enu ravnodu{nost, mnogi pak pesnici nad wim o~ajavali; i
svaki ga od wih jednom do`iveo, svaki pak svoju tajnu odneo sa
sobom. A svake ve~eri mi imamo priliku da umiremo i da se sa
jutrom ponovo ra|amo.
Tek: Ponor je pred nama i ~itav na{ `ivot samo je ivica
sa koje se propada tamo odakle se jednom uzletelo, i ako ho}e{,
to je ivica sa koje se uzle}e tamo gde se jednom palo.
8. avgust
O Ivici Ponora.
'Takozvani `ivot'' jeste Ivica, i ''ono o ~emu ne sme{ da
misli{" jeste Ponor. A ''sitne utehe'' jesu smisao zaborava; jer
kada bi stalno tako mislio, ~ovek bi zbiqa te`io smrti i jedi-
no bi mrtav Ivicu mogao do kraja da opi{e. Samo: Treba jo{
146
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 146
re}i da ponor obuhvata i ivicu, a `ivot je samo {ansa koju
bespu}e samo sebi pru`a: Da sebe spozna i sebi se vrati. Tako
Sveobuhvatno kroz nas u sebe zadire, produbquje se i pori~e
kraj. Ali ako trenutak umirawa sabira u sebe ono najbitnije
`ivota i smrti, tada se propadawe ivice u ponor i uzletawe
ponora na ivicu mora shvatiti kao trenutak kome treba te`iti.
Sve je jo{ prostije kada se izlo`i prosta misao: @ivot
neminovno stremi svojoj sabirnoj i ishodi{noj ta~ki i nema tog
doga|aja koji bi mogao poremetiti taj prirodni tok stvari. Iz
~ega sledi da prizivawe takvog trenutka u posed svesti zna~i
prizivawe onog najbitnijeg. Zaborav bitnosti treba zato
zameniti zaboravom zaborava: [to du`e kod sebe ima{
lebde}i trenutak umirawa, {to koncentrisanije, {to dubqe, to
}e{ ''sitne utehe'' ve} i nesvesno zaboravqati, to }e{ ~itavim
svojim bi}em te`iti smrti, u zev }e{ ponora propadati.
Tako i pad sa visokog gorja, pad u provaliju, zatim
uzletawe s druge strane zemqe, samo je opis umirawa, samo-
govor Opsesije. Opsesija ujediwuje Ivicu i Ponor, ona je
prisutna u svakom `ivotnom ~inu, jer je istovremeno i sa ove i
sa one strane, jer je wen prostor - prazan prostor izme|u po -
stojawa i odsustva, jer je ona - budu}i i ovde i tamo - sme{tena
ni ovde ni tamo; wena ku}a nalazi se NIGDE, wen `ivotopis
jeste NI[TA. Eto Praznine nastawene SVUDA, eto prostora
{to pro`ima SVE i jeste SVE.
1-4. septembar
Vatra se vatri raduje, zaborav drugih stihija! Vazduh je
gosti, zemqa potpaquje, tek voda kroti. Ali kada se morem sus-
retnu, praznik je to borbe i pomirewa.
Kre}e{ se, plovi{, u Sunce gleda{. I svuda pred tobom:
Put. Promena polo`aja ne ugro`ava ga. On je u neprekidnom
odno{ewu sa tobom i tvojim vidom. Bilo gde da si, on je misao
tvoja i tvoja namera.
Pa onda: U koliko li se mno{tvo puteva taj jedinstven i
sveprisutni u mome vidu Put razvrstava, ostaje li od wega i{ta
kada se u bezbroj pogleda, na bezbroj ta~aka prostora, utiskuje?
147
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 147
***
Ugleda{ Mesec na dvevnom nebu i obuzme te jeza. Oko i
iznad wega plavet caruje, ti priziva{ u pomo} svoje znawe i zato
zna{: Ogroman je to prostor, a kako je samo taj srp blizak vidu!
Na drugu stranu neba pogleda{, plavi se o~aj protegao pros-
torom, pa ti se ~ini: Nema dubine, ~itav se onaj me|uzvezdani ponor
zgr~io u prevaru Sunca, zaklonio za slabi doma{aj na{eg vida.
Tako da se u jednom trenu za~udi{ mo}i Meseca: Da ne podlegne pre-
vari, da se odazove izazovu zraka. Zamisli{: Kojom to silom na{e
Sunce otima no} prostorima, kako se pak ta no} pokorava sjaju,
kako se u plavo talo`i i prividom odsustva dubine objavquje.
Tako se prisustvom mese~evog bledila na dnevnom nebu
osvedo~uje{ o dubini pridida i ute{nosti zablude.
Kolika jo{ Sunca zauzdavaju tmine, koliki prostori svet-
lost u nedra skrivaju!
***
^udno me zaista obuzima i vidim sebe tu`no, daleko.
Prekju~e smo bili na grobqu, ti i ja nismo obi{li ono najlep{e,
tamo iznad polukru`ne obale. ^itavim polukrugom prote`u se
grobnice. Ja ne mogu da ne zamislim istu tu zemqu, isti taj ras-
pored tla pre mnogo vekova, u doba Helena i Rimqana. I {ta je
onda vreme za to poluostrvce? Jo{ uvek je tu isto ono more, jo{
uvek isto Sunce, podmla|eno korewe ~empresa i daqe dubi tlo i
hrani se istrulelim ostacima qudi. ^ak i imena ostaju ista, samo
se li~ni identiteti prisutnika mewaju, da i oni uskoro prona|u
uti{je i nove, podzemne prijateqe.
^ime se tu meri vreme kad ni{ta ne stari, kad se ne mewa
ni{ta?
AKO MO@E[ ZAMISLITI I NAJMAWI NEPROPADI-
VI KOMAD PROSTORA, SVAKA MISAO O VREMENU POSTAJE
NEZAMISLIVA.
12. septembar
Ja uvek mislim da postoji ne{to daqe i ne{to dubqe i
ne{to {ire i ne{to jo{ obuhvatnije. To, dakle, zna~i da sam ja
dostojan one Bornove pu{ke za trebqewe metafizi~ara...
148
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 148
Zagledav{i se u beskraj, vidim kako granice izmi~u obuh-
vatu; a to se zatim ponovi i onda kada poku{am da doku~im kra-
jwi domet si}u{nog, pa kada ho}u da sebe ograni~im u nekoj
najbanalnijoj situaciji... Tako ~itav moj `ivot izlazi na stalno
prebacivawe pogleda preko onog postignutog, i jo{ daqe, preko
onog mogu}eg. I koliko god tu osobinu smatrao najdragocenijom za
jednog umetnika, osobito pesnika, u istoj meri znam koliko ona
mo`e biti pogubna...
***
Ne znam koliko mo`emo ra~unati sa tim da u svoj trajan
posed zadobijemo ose}awe nadmo}ne lako}e u oblikovawu. Stvar
i jeste u tome da se ono uvek iznova osvaja, da se potom dovodi u
sumwu, na kraju ponovo prevladava nevericu. Stihija vatre
neprestano ponire u ~vrstinu tla, voda bi ga tako|e satrla. Ali
tek u svom oslobo|ewu od sebe samog - u onom plavkastom dimu -
on postaje vazdu{ast, i neosporiv. Koliko je potpale potrebno,
koliko vedrine neba i koliko blagonaklonosti Eola da se plamen
vine u etar i zalebdi prostorom oslobo|en gravitacije!
Tako i mi svoje trenutke napu{tenosti i o~ajawa treba da
posvetimo onom neo~ekivanom uzletu koji se osloba|a svakog
podno`ja.
Ja bih `eleo da budem onaj ko je toga neprestano svestan;
ali katkad tek kasnije uvidim da sam u lebde}e stawe dospeo
na~iniv{i tek jedan neznatan korak iz najdubqeg o~aja, i da sva
silovita ose}awa du{evne patwe zapravo osloba|aju jedno
prazno i vazdu{asto UNUTAR ~vrsto}e stvari. Svaka zagledanost
u bi}e, ukoliko, {~epana bi}em, na su{tost zaboravi, produbqu-
je u ~vrsto}i bi}a jednu novu su{tost koja podriva iznutra; on bi
da se stvari rasprsnu, da se Prazno pro{iri i obogati.
10. oktobar
Ve} na prvoj strani Doktora Faustusa - ve} na samom
po~etku govore}i o smrti glavnog junaka Adrijana Leverkina -
ka`e Tomas Man: ''... Dve godine kako je iz duboke no}i po{ao u
onu najdubqu''. Ja sam onaj svoj pro{ireni sonet:
149
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 149
O slepa igro vekova i gena...
nazvao "Pro{irewe no}i"; zar ti se ne ~ini da se u ovoj Manovoj
re~enici krije jedan suptilniji smisao ideje: Jedno {irewe u
dubinu, jedna no} koja, budu}i ve} prilegla na svet, tra`i za
sebe prostor u dubini, u unutr{wosti stvari? No} se ne
pro{iruje samo u beskraj kozmosa - onoliko daleko koliko to
mo`e podneti prekora~uju}a mo} na{eg predstavqawa; pravi
smisao wene delatnosti jeste pro`imawe dubine bi}a - onoliko
duboko koliko mo`e izdr`ati wegovo prirodno ustrojstvo: Da
tim pro`imawem ne potegne ka nebivawu, tj. Su{tini, tj. Ni~emu.
No} se skriva danom, tek se duboko promi{qenom ose}aju kao
sveprisutna objavquje; dan je onaj privid koji izvire iz prosto-
ra nedohva}enog putovawem u dubinu, naime privid plavog ili
kretawa, svetlosti ili oblika:
Jer sudbina odredi glas koji }e
Svetlost uzalud dozivati
I bi}e no} a qudi misli}e dan je.
Tako govori gimnazijalac Eulalios (Milan Lali}, prim.
prir.), cara Davida najmla|i unuk, a {esnaestogodi{wi Laup
(Branko Aleksi}, prim. prir.) pristaje uz ovo proro~anstvo:
No} je
No} je bila
No} }e uvek biti.
U kakvoj se to no}i obziremo, je li to ona Novalisova,
odu{evqeno himnama pozdravqena, ona koja spu{ta pogled visi-
na u tamu na{e glave i tu se nastawuje, je li to ona no} koja se
pesniku obe}ava onostranom svetlo{}u (Ubili su sebe spremni
da zamene - glavu za svetlosti onostrane tame, ponovo Eulalios)
- je li to ona? I za{to me ta misao ne napu{ta, ne znam za{to
se sad prise}am onog - ne znam ta~no ~ijeg - ''duboka kozmi~ka
no}''. Zar se ta misao nije dovoqno iskazala, nije li ve} jedan
filosof sa smelo{}u govorio o no}i kao post-metafizi~koj kat-
egoriji? Kakav se to romantizam uselio u na{e pore - nije li ba{
tu kqu~ za pronicawe u prirodu mog neoromanti~arskog ose}aja i
iste takve misli? Toliko skrivene te`we za samouni{tewem, za
proap{}u, za razobli~ewem i bezobli~jem ima u strukturi mog,
150
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 150
NA[EG, bivstvovawa - mislim tu na duhovnu klimu generacija. Ta
sklonost prema ''praznom mestu'' jedini se sa najuzbudqivijim
`ivotnim i stvarala~kim nagonom - to je sila koja ho}e samu sebe
da potre, da se u sebi dovr{i i poni{ti, ve~no usmerena na
tro{ewe, rasipawe, na razarawe. To je sila koja, u neprestanom
pokretu, sti~e mo} ZABORAVQAWA onog pro{log, nezaokupqena
onim budu}im, to je ono rasipni~ko ''sada'', a to je Lutawe. Lutawe
je zaboravqawe, neprise}awe, Lutawe je nepredvi|awe - jer je
stvarawe. Mora{ ne-znati, u-zaboravu-biti da bi sebe-
neprekidno-otkrivaju}i stvarao. To je tumarawe od sebe do sebe
- to zaboravqawe. Ali to je u`as - to neprise}awe, toliko
pomi{qenog i{~ili, toliko re~enog odvetri! I sva se ta potis-
nuta sila preru{i, zatim plahovito izbije! To su Podzemne Vode
koje prikupqaju zagubqene tokove, naglo na|ene. Duboke se izdani
pokore trenutku izbijawa. Evo neo~ekivane, ali potajno pripre-
mane trgovine Praznim, evo izvora i opravdanog rasipni{tva!
Dugo zaboravom pripremano, ono na|eno tro{i se u trenu.
Probijawe je otkrivawe Praznog i obuzetost wime - to je ve}
popuwavawe koje se tro{i i raspada. To je Trenutak, to je
Do`ivqaj, to je sadr`aj budu}eg Zaborava i nove Praznine.
Podzemne vode - jedna od onih zamisli koje ja godinama
nosim u sebi i koju nikakvo rovarewe ne dovodi do re~i, jedna od
onih lakokrilih intuicija koje tra`e pogodan trenutak za obliko-
vawe. Intuicija se iska`e naslovom ili jednim stihom - negde sam
napisao da jedan stih ra|a pesmu. Zajedno sa ovom pesmom idu
Provala oblaka i Kad videh dugu. Se}a{ li se da mi je to najed-
nom zasijalo onog stra{nog pquska, kad smo bezbri`no upijali
vodu u sebe? Vidi{ li krug? Zar se provalom oblaka vode ne
namno`e, zar ih ne preuzmu Vile Ponornice? Zar zatim ne nas-
tane duboke nepoznate vilajete tla, odakle - zaboravqene - izbi-
jaju u dan? Zar ih tu ne preuzme Sunce i vrati u obla~nu posto-
jbinu, gde snuju o novoj provali? Zar ih - ve} iskazane - ne pod-
miti Sunce dugom? Pa ih - podmi}ene - ne dovede do iskaza, ve}
im maglovitu sudbinu sprema? Zar magla ne odvede u tajnu, a tajna
tr~i u krug - oko dve ve~nosti? Voda gasi vatru, ali je vatra na
uzletawe izaziva. Tu po~iwe paperjasto lebdewe, zatim tamno
prikupqawe i, novim izazovom vatre, sa zemqom pro`imawe. Ali
postoji odbijawe, nepristajawe - to je magla, to su krug i tajna.
151
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 151
Magla nas priziva u apsolutno lebdewe - i tu smo mi ~ista spo-
jenost, zasnutak tajnovite pomirivosti stihija.
22-24. oktobar
Jutros mi je po{lo za rukom da napi{em ve}i deo jedne
pesme - zva}e se ''Opsesija''. Po obimu bi}e otprilike kao
''Kairos'', a ima}e simetri~nu strukturu. Postoji jedan fini obrt
i sad }u ti ga napisati. Po~etni stihovi:
Produbi svoj odnos prema Bi}u, budi
Praznina kojom di{e svet! To je Poema -
Ta ~udna obuzetost Stihom koga nema...
Zavr{na pak strofa po~iwe:
Produbi svoj odnos prema Bi}u, budi
Poema kojom di{e svet! To je Praznina -
Ta ~udna obuzetost Stihom iz dubina...
No}, 26-27.10.1973. Issa
Milanu Lali}u
(Od Crnog Psa do Opsesije)
Dragi prijatequ,
Sa velikim poletom pristupam pisawu ovoga pisma,
pro`et ose}awem da upravo ovakvim trenucima treba usmeravati
svoje vreme. Ovaj moj daleki razgovor sa tobom pripada onom
duhovnom strujawu koje sam odlaskom iz Beograda napustio, i uto-
liko on zna~i povratak i udaqeno prisustvo.
Namera mi je prevashodna da te obave`em na to ve} dugo
obe}avano ''op{irno'' pismo, i s druge strane, da svoje obe}awe i
tvoju molbu ispunim: Da ti, naime, po{aqem nema~ki tekst iz
''Fausta'', onaj deo u kome se pojavquje Crni Pas.
Obradovalo me tvoje uveravawe da se radi iskqu~ivo o
tvom Crnom Psu - ne{to u {ta sam i sam bio ube|en.
Fascinantna je, me|utim, podudarnost simbola - ja mislim da je
ta podudarnost dobar povod za sagledavawe bitnih razlika u
152
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 152
pesni~kom postupku i filosofskoj zasnovanosti Weltanschaung-a
izme|u Geteovog i na{eg vremena. Velika, kqu~na dela
kwi`evnosti na izvestan na~in predstavqaju upori{nu ta~ku
epohe koja ih je omogu}ila i kojima se ona sama iskazla; utoliko
je na{e odre|ivawe prema wima od jednakog zna~aja za
odre|ivawe prema trenutku sada{wem. Tako sam i ja, ponovo
~itaju}i Fausta, ovoga puta na nema~kom, bio u prilici da
proveravam vlastito, ve} oformqeno, filosofsko opredeqewe.
Sukob ''dve du{e'' ja sam u sebi pro`iveo i pre`iveo jo{ u gim-
nazijskim da nima, a on je bio i tragi~an podsticaj mnogim mojim
pesmama. No kada mi je u Parizu po{ao za rukom onaj dvostih:
I sve bi reke ka ishodi{tu da poteku iz mene
Al' odve} `udwe za svakim putem da se i jednim krene,
ja sam ve} ~itavim svojim `ivotom bio zaronio u VI[ESTRUKU
podeqenost bi}a i jedinstven napor bekstva, lutawa i putovawa
- jedan napor koji se zanosio unutra{wim i dubinskim nagonom za
apsolutnom dovr{eno{}u. Tu pobe|uje Smrt - wena stalna prisut-
nost u `ivqewu ujediwuje pocepanost Bi}a. Tu te moram podseti-
ti na jedan tvoj stih koji si, izgleda, neopravdano odbacio:
Ko seme smrti ne shvati
ne}e imati o ~emu da peva.
Mnogo je podsticaja Faust probudio u meni, ne{to sam ti od
toga, mislim, pisao. Sad prelazim na citirawe Goethe-ovog teksta.
Podvu}i}u ona mesta za koja smatram da bi odgovarala za moto
tvoje kwige. Dakle, scena ''Vor dem Tor'':
(Ovde sleduje podu`i navod iz Fausta na nema~kom,
prim. prir.)
Time se zavr{ava scena ''Vor dem Tor'', a u slede}oj -
''Studentzimmer'' - Crni Pas postaje Mefistofel. Ukoliko te ni
jedan od navedenih stihova ne zadovoqi, spreman sam da ti u
slede}em pismu prenesem ceo sjajan opis te trensfiguracije.
Nezgoda je u tome {to se tu nigde ne pomiwe ''schvarzen'' ispred
''Hund''; iako ima stihova koje bi mogao upotrebiti.
153
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 153
Ina~e, prvi razgovor izme|u Fausta i Mefista je ne{to
najdubqe {ta sam u poeziji pro~itao. Daleko bi me sad odvela
analiza tih dubokih misli, ali ti obe}avam da }u je uskoro bilo
u pismu, bilo tekstom, sprovesti.
***
Ovih sam dana zapo~eo pesmu koja dugo traje i u tebi i u
meni - to je ''Opsesija''. Do{ao je trenutak za proslavu trenutka!
Ovde }u ti napisati tri do sada napisane strofe, nestrpivo
o~ekuju}i tvoj sud. Lako je mogu}e da one pretrpe bitne izmene -
to se meni ~esto doga|a usled nemilosrdne torture koju vr{i
celina zamisli i kompozicije nad delovima. Pesma se dugo opire
bu|ewu, ali kad jednom progovori, mora svoj jezik podvr}i i pri-
lagoditi disciplini Duha. U danima svog izrowavawa ona ~vrsto
pristaje uz svaki doga|aj, uz svaki ~in, i sama bivaju}i vrhunski,
nepriko snoveni ~in. U tim danima ~ovek postaje poietes koji
sobom obuhvata iskonski zev, pridaju}i haoti~nom poretku stvari
kozmi~ko obele`je. To je Poema. To je ne{to vi{e od pesme jer
govori o Poeziji (delovawu), Pesmi (delu) i Pesniku (delatniku)
istovremeno. To je Poiema.
Te{ko da }e ova pesma biti sasvim shva}ena bez po -
znavawa mog teksta ''Poetski smisao egzistencije'' - te{ko da }e i
onda biti shvativa.
Evo, dakle, po~etnih stihova poeme:
Produbi svoj odnos prema Bi}u, budi
Praznina kojom di{e svet! To je Poema -
Ta ~udna obuzetost Stihom koga nema
I rimom. To je ~in. Ako uzbudi
Prazna misao: ^ist primer potpunosti
Ako na bezobli~nom tlu i{~ezava
Vreme, to je Poema! To se smrzava
Smisao u hladnom podsticaju ve~nosti.
Zaboravi{ li znano, na|eno ako
Izgubi{, misao ako prepozna se
U praznom, to je Poema! Predeo tka se
Sred glave - ogoqen. Svet nastaje polako.
154
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 154
Posledwi iskaz - izrazom svesna reminiscencija na
Miqkovi}a - treba da u narednim stihovima bude razra|en.
Samo jedno slovo razlike, a zna~ewe beskrajno razli~ito!
Ja sam u Parizu imao jednu ideju za "Pisma sa Gnevnog
@ala" - da, naime, drugi deo kwige u pogledu izraza bude gotovo
identi~an prvom, a da iskaz unese ne{to sasvim novo - ''gotovo
istim re~ima... odve} sli~nim da bi smisao ostao isti''. Ta je
ideja bila preterana za obim tada{we zamisli, ali je u ovakvim
slu~ajevima, ~ini mi se, izvanredno pogodna.
Dragi prijatequ, ovu sam no} posvetio na{em prijate-
qstvu, a nastavqam to da ~inim i sa jutrom. - Sada }u prekucati
ve} zavr{en tekst o tvojim "Psalmima" - za "Politiku".
Tvoj prijateq Ponor
27-28. 10. 1973. g. no}, Issa
Jasmini Luki}
(Zaborav u slu`bi Opsesije)
Jasnice draga!
Kada jednom budem imao hiqade stranica za sobom,
hiqade stihova kada budem imao, zar }u i onda, kao sada, `udeti
za novim delima, zar }e me i onda progawati ose}awe
nedore~enosti?
Ti si mi jednom pisala da sve ~e{}e zatekne{ u svesti neki od
mojih stihova - mo`e{ li verovati da sam ja potpuno ~ist od svega {to
sam rekao, da moje pesme postoje u meni samo kad ih ~itam, pa ~ak i onda
nekako tu|e, spoqa{we? Neprekidna potreba za iskazivawem prati me,
duh bi se bez prestanka prelivao u re~. Ali moje te{ko}e sa izrazom
sve su ve}e, nikada, uostalom, nisu bile male. Sluti{ li tada silinu
nezadovoqstva koje nosim u sebi, sluti{ li koliko se mora pro{iri-
vati opseg zamisli kada se na su`enom prostoru ne iscrpquje?
Ja sam do{ao do zakqu~ka da moja sklonost ka apstrakcijama
u poeziji poti~e iz nepravilnog usmeravawa mog bitno dramskog tal-
enta. Dobar deo ovoga pisma bi}e posve}en obja{wewu ove izjave.
@elim najpre da dovedem u vezu svoju sklonost ka apstrak-
cijama sa onom drugom sklono{}u - da, naime, zaboravqam na
155
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 155
proizvode svoga duha, neprestano gowen i opsednut potrebom za
novim iskazom. Zaboraviti, duh o~istiti svakog taloga i znawa,
dovesti ga na prazno mesto - nije li to uslov stvarawa novog
oblika bivstvovawa, nije li to apstrakcija od svega ve}
na~iwenog i u~iwenog? Ako jeste, to jo{ uvek nije ono {to sam
hteo da ka`em. To {to sam rekao mnogo lep{e iskazuje strofa iz
pesme ''Opsesija'' (koju ve} godinama `ivi ~itavo moje bi}e) i na
~ijem bu|ewu zapo{qavam posledwe svoje ostrvske dane:
Zaboravi{ li znano, na|eno ako
Izgubi{, misao ako prepozna se
U Praznom, to je Poema! Predeo tka se
Sred glave - ogoqen. Svet nastaje polako.
Prvo od onoga {to sam hteo da ka`em slede}e je: Ako iz
mo}i zaborava nu`no sledi mo} apstrakcije, ako one - ujediwene
- tvore jedan novi svet oblika, tada su stawa potpunog zaborava
i praznine po`eqna i treba ih prizivati. Ali kada se ve} jed-
nom u praznom na|e{, ti ne mo`e{ izbe}i misao o praznom i
utoliko delo koje kao proizvod takvog mi{qewa nastaje mora
biti optere}eno krajwe apstraktnim re~nikom. Poezija koja se
na|e na tom tlu ve} je sasvim bliska filosofiji.
Drugo od onog naumqenog mo`e se nagovestiti pitawem:
Zaboravi{ li na ono {to si rekao, zaboravqa{ li time i ono {to
si bio, {to, na kraju, jo{ uvek jesi i mora{ da bude{? Kada ne{to
napi{e{, imao si odre|enu zamisao, ili boqe re}i: misao - ta je
misao rezultat ~itavog tvog bivstvovawa. Ono napisano ostaje
nepromenqivo, a ti i daqe bivstvuje{, misao traje i s tobom se
mewa. Ili sa promenom to jo{ uvek ostaje{ ti, samo se tvoj izgled
promenio, oblik tvojih misli? Ono {to si rekao samo je okamewen
pre|a{wi oblik tebe na putovawu, tebe na lutawu. Ono {to si sad
u zaboravu naumio re}i ne zaboravqa sebe, ne zaboravqa puto-
vawe, ne zaboravqa lutawe. Tako da se misao ~inom zaborava sebe
prise}a. Otuda ti u mojim pesmama mo`e{ pratiti obnavqawe i
produbqivawe istog motiva - produbqivawe u onoj meri u kojoj se
produbquje i ponor moje egzistencije.
Ho}u li, dakle, umeti da zaboravqam? Ali to obnavqawe
istog motiva, ta opsednutost praznim sveta, tom prazninom koja
ru{i i ponovo izgra|uje, nije li ta opsednutost prinudno izazivawe
156
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 156
qudske, ili ako ho}e{: Sopstvene nemo}i - izazivawe na povratak
Praznom? Mo`da se ja sa takvim mislima nalazim u samom ''srcu
stvari'', mo`da trajna opsednutost onim najbitnijim zna~i
neprestani odlazak u neophodnu dubinu; ali ja poznajem u sebi i
ne{to {to nije nemo}, {to je, naprotiv, mo}, a to je ona lako}a leb-
dewa svojstvena lutawu i putovawu, koja podle`e gravitacionoj sili
beskraja i u ponoru se ose}a kao kod ku}e. Da bi me pravilno
razumela, Jasnice moja, moram ti skrenuti pa`wu na to da mislim
na onu lako}u duha pri stvarawu, iako sam oslobo|en zablude da
stvarala~ki proces treba podvr}i automatizmu nesvesnih radwi.
Lako}a u ovom slu~aju zna~i: Trajna obuzetost jednom konkretnom
zami{qu, izazvana a neisforsirana sposobnost da se ta zamisao
dovede do dela. Takvih zamisli ja imam nekoliko - vrlo opse`nih,
ali dugotrajan rad na wima protivure~i onoj gotovo neotklowivoj
prinudi: Da i{~ekujem Kairosa i sa wim pristupam oblikovawu
praznine u pesmu, a pesme u kozmos. Ja sam uvek sklon da takvu prin-
udu tuma~im okolnostima svoga `ivota, te da weno uni{tewe
odla`em za budu}nost; no nije li zastra{uju}a pomisao da bi se ta
prinuda mogla tuma~iti neistruwivim ustrojstvom moga karaktera?
Bilo kako bilo, ja imam neodlo`nu potrebu za ve}im celi-
nama i stoga sam naumio da Kairosu postavim zamku kako bih ga
pridobio i prinudio na trajnu pokornost. Dakako da }e on time
izgubiti svoju izvornu, kozmotvornu bit, ali zar se time ~in
stvarawa ne}e produbiti, zar se trenutak ne}e produ`iti u
ve~nost? ^ini mi se da je sad trenutak da iska`em ono {to sam
nagovestio i {to je ishodi{te svega do sad napisanog.
Moj dramski talenat u neodvojivoj je vezi sa mojim karak-
terom. Moja komunikativnost, sposobnost da se sa`ivim sa
drugim qudima, da saose}am sa wima - osobine su koje ne smeju
prenebregnuti ni trenuci najsna`nije mizantropije i odvratnos-
ti. S druge strane, neprekidna sklonost ka osamqenosti i ti{ini
ne mo`e uma}i dru`equbqu i spontano izazivanoj gu`vi i jur-
wavi. Povrh svega, simetri~no prisustvo krajwe racionalnog i
krajwe iracionalnog kako u mojim postupcima, tako i u mome
mi{qewu, upu}uje sa prethodnim na to da je za mene pravi oblik
izra`avawa upravo onaj koji na najboqi na~in omogu}ava da svi
ovi polovi do|u do izra`aja. Ali ja u drami vidim pre svega
oblik koji objektivno dopu{ta najplodniju sintezu filosofije i
157
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 157
poezije. Dramski element prisutan je u onim mojim pesmama koje
pretpostavqaju drugo lice (''^uje{ li prostor u sebi, ~uje{ li
ve~ita zvona'') - takvih pesama ima dosta i mislim da ve} one
dovoqno iskazuju moju potrebu za dramom. [to zna~i da je ono
moje prinudno usmeravawe talenta bilo pogre{no (iako se u jed-
nom vi{em i gore obja{wenom smislu tek na stranputici na{lo
na pravom putu).
Jo{ bih dosta o svemu ovome mogao da ti pi{em, ali je ve}
naveliko svanulo i sad mi predstoji povratak u no}. O svojim
svakodnevnim stvarima ne `elim da pi{em u ovakvom pismu,
makar su one krajwe povoqne za mene. (...)
4. novembar 1973
Postojanstvenoj Dami
Moram da se vratim Bulgakovu (...) Roman o Pilatu samo je
motiv koji se provla~i kroz kwigu, ali glavnu zbrku ~ini Sotona
u liku profesora crne magije. Kakav tu splet neverovatnih
doga|aja nastaje - to te{ko mo`e{ zamisliti. Tek, Sotona na balu
vampira ispija ~a{u za su{tost! On, gospodar tame, no}i, senki,
i zla ispija ~a{u za su{tost! Obja{wewe daje moto kwige koji je
iz Fausta. To je onaj moment kad se Mefisto ukazuje Faustu i na
pitawe : ''No, dakle, ko si ti?'' odgovara: ''One sile deo {to ve~no
`eli zlo, a ve~no stvara dobro'' (!) Sile no}i rade za Su{to! Ali
se Mefisto prikazuje Faustu kao slu`benik NI^EG kome NE[TO,
tj. ovaj svet, uporno smeta. Bulgakovqev pak Sotona proslavqa
smrt kao su{tost! Tako je ve~ita qubav mogu}a tek u zajedni~koj
smrti udru`enoj sa silama no}i.
Ima tu jedna stvar u kojoj se Bulgakov ne razlikuje mnogo
od Getea; kod obojice je Sotona izvan mene, neka sila koja pose-
duje vlastiti supstancijalitet i natprirodnu, neobja{wivu mo}.
Ali Sotona ne mo`e biti ne{to razli~ito od mene, on se u meni
ra|a, u meni `ivi i sa mnom umire. On je u meni gravitaciona
sila Praznog, ona sila koja mami u povratak Praznom. Tu nema ni
dobra ni zla - taj ''Sotona'' je sama kozmi~ka snaga u meni i ta
snaga ni{ti relativnost qudskih kategorija.
158
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 158
Kada sam zami{qao drugi deo ''Gnevnog @ala'', imao sam
jasnu sliku [abudala koji me vodi kroz pakao moga tela. Svaki je
organ sprava za mu~ewe. Sa sedi{tem u maglini glave, daleka i
nedoku~iva sila upravqa obrtawem zvezda. [abudal ''te je sile
deo''. ''[abudala budala dala ala progutala...'' Vrag se zove
[abudal. Tajna kozmosa ~u~i nam u glavi, tu treba tra`iti
razmere nebeskih prostranstava. Uplovqavawe u mozak uzvodnim
tokom misli, dosezawe onog praznog materije, imaterijalnog
porekla tvari! Treba pozornicu sveta preseliti u zidine tela,
neka organi i nervi porazgovaraju svojim fluidnim jezikom
mo`danog porekla. Kakav to crni mag diriguje mojim krvotokom,
kakva to jedinstvena misao u trajnom naporu koncentracije
odr`ava na okupu organizaciju moga tela?
Treba sa povr{ine si}i u dubinu.
6. novembar 1973
Ja jo{ ne znam ta~no {ta to u meni sazreva, ali se malo
po malo komponuje oblik ne~eg krajwe slobodnog i sa stanovi{ta
kwi`evne teorije nedefinqivog, dakle novog i nepoznatog. To je
jedan oblik, - mislim da sam ti o tome pisao - u kome }e se kao
integralni delovi preplitati pesni~ki, prozni, filosofski i
dramski elementi.
Ideja se temeqi na mom shvatawu kobne po deqenosti bi}a
- one podeqenosti o kojoj sam ti povodom Fausta pisao i koja pro-
dubquje, a time i prevazilazi, faustovsku borbu ''dve du{e''. Ono
{to ne dovr{ava{ kao pesnik, dovr{i}e{ kao filosof, ono
filosofsko nedovr{eno produ`i}e{ u dramskom, itd. Tako se u
delu skladno smewuju i obnavqaju svi ti oblici. Ta }e kwiga biti
pohvala nedovr{enosti - naravno, ako i sama ne ostane
nedovr{ena. Sada imam maglovitu sliku sadr`aja - znam da }e ''ju-
nak'' biti gowen opsesijom Velikog Sun~anog Puta, znam da }e tu
biti Gnevni @al, znam da }e jedan deo kompozicije sa~iwavati
Pisma sa Gnevnog @ala.
Mislim da znam i slede}e: Kroz kompoziciju }e se
provla~iti i Poema koju ''junak'' pi{e sa uverewem da }e otplovi-
ti ka Suncu tek kada wen posledwi stih bude gotov; daqe: Bi}e tu
i ona boca koju izbacuje more, bi}e jedan Grad Opsena duboko u
159
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 159
umu Ivice Ponora - vaqda }e se junak tako zvati; znam da }e tu
biti i [abudal, da }e onaj unutra{wi Ivica Ponor u Gradu
Opsena biti u dramskom kontaktu sa [abudalom, da }e pisma biti
u prozi. Znam da }e filosofski tekst biti uklopqen u kompozici-
ju u obliku predavawa koja dr`i Ivica Ponor, govore}i o lutawu,
ve~no-izostaju}oj-su{tosti - mogu}e da }e se celo to ~udo zvati
''Kosmoplanktos''.
Ono {to nedostaje jeste nit koja }e sve zamisli u~vrstiti
u kontinuirani tok - ukoliko se ovaj poka`e kao nu`an. Tra`ewe
te niti obuzima}e me narednih meseci.
8. novembar 1973
Ja sam ti, mislim, ve} pisao o svojoj ideji iz Gnevnog @ala
- da mi se}awem jo{ jednom `ivimo svoj `ivot, da se na Gnevnom
@alu se}amo pre|enog puta. U dnu se}awa, na samom po~etku puta,
dolazi do susreta sa [abudalom i do wegovog o`ivotvorewa.
Tako je bilo tamo.
Sada, me|utim, u kompoziciji mog zami{qenog dela,
ulazak u prostranstva Glave - ''uzvodnim tokom misli'', putuje
kroz ogromnu zemqu se}awa koja se zove ''Grad Opsena''. U tom
gradu borave sa~uvane sve misli, svi doga|aji, sve nena -
pisane pesme, sve nedovr{ene i neispuwene `eqe. Prema
potrebi sve se po`eqno mo`e vratiti u sada{wost i novo
postojawe.
U kompoziciji celine dela taj nedogledni i nepojmivi
prostor dove{}e me do dubine u kojoj boravi Pesma. Tu }u padati
u onaj ponor i propadati kroz utrobu zemqe. Tu }u shvatiti da je
sve ono nenapisano istinito, suvi{e duboko za re~i. Va`no je u
celoj ovoj stvari da se pro{li `ivot Ivice Ponora reprodukuje
ovim sjajnim zahvatom. Ali taj wegov pro{li `ivot identi~an je
kako budu}em, tako i onom ve~nom: Negde u slepilu Velikog
Sun~anog Puta treperi isti taj Grad Opsena, onaj ve~ni grad u
kome je sve sa~uvano:
Ni{ta zagubqeno u nepokretnom se}awu, u beskraj
sle|enom, al' ni{ta na|eno nije.
("Opelo Beloj Demoniji")
160
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 160
27. novembar 1973
Ju~e sam iznova otkrivao Miqkovi}a i to u pesmama na
koje sam ranije malo obra}ao pa`wu. Obnovila se na mera da o
wemu napi{em obimnu filosofsku studiju - "Pesnik evropskog
opsesionizma". Veliki deo mojih zamisli sadr`i se u wegovom
pesni{tvu. Npr. Praznina. Neverovatno mnogo stihova ima u koji-
ma on proslavqa prazninu sveta. I to sa kakvom ma{tom! ^ega god
se on do ticao, postajalo je stih, pesma. On nije umeo da se
izra`ava prosto, sve je isprevrtao, sve pomerio. On je bio
opsednut ~ovek. Stvari se u wegovim rukama prelamaju, razla`u,
ili pak u celini prebacuju u novo zna~ewe. On je bio bolestan
zato~enik re~i i nije pogre{io kada je rekao: ''Ubi me prejaka
re~.'' Hri{}anski bog je iz re~i na~inio svet, Miqkovi} je od
sveta hteo da na~ini re~. I to jednu jedinu, ''pticu koja sam ~ini
jato'', sposobnu da izmisli ~itav re~nik. Ali je umesto Re~i (ja bih
tu rekao Stih) do{lo Delo. Gete bi rekao: U po~etku be{e Delo;
ovde je Delo do{lo na kraju, ali: Kraj je po~etak, po~etak kraj.
Apsolutno Delo odgovorilo je pesnikovoj sumwi, oprezni
i za~u|eni stihovi nagovestili su sudbinu bezuslovnog ~ina.
Pogledaj ove stihove iz ciklusa ''Svest o Pesmi'':
Je li to ~udna `eqa da se `ivi
Bez sebe? @eqa za pesmom bez pesnika
........................................................................
Da li to zna~i re}i promeni: ne}u!
I ostaviti pesmu da se sama mewa? (!)
Pokloniti sebe `ivotiwama i cve}u
I snagu svoju dati gladi crnog korewa?
Miqkovi} je tako i u~inio, wegov `ivot ''bez sebe'' traje i
wegova pesma "sad se sama mewa". Dubina tih stihova ~udesna je, jez-
grovitost zapawuju}a. ^itava esteti~ka teorija skriva se u wima.
Na{i pesnici nemaju filosofskog obrazovawa da bi ih tuma~ili,
filosofi nemaju ori ginalnosti, a i ne bave se takvim tri~arijama.
Kriti~ari su dobro poznati po sva{tarstvu i prizemnosti.
Ja smatram da je ta studija o Miqkovi}u i stvar intelek-
tualnog po{tewa. Tuma~iti jedno pesni{tvo iz dubine jedin-
stvenog, nose}eg principa! Nije li to na~in da se, s druge strane,
Mi{qewe i Istina prepoznaju u svom dvojniku - Lepoti?
161
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 161
***
Evo kako: Kad oseti{ {iroko i duboko, kad oseti{ radost
ili patwu, oseti{ to u grudima, upravo u nadimawu zraka ili u
stezawu rebara oseti{ to. U grudima je, dakle, ono beskrajno, a
u glavi svetlost ne mo`e{ zamisliti. Taj prostor glave ~udno se
razgiba, ~udno kozmosom putuje, a u grudima: Neka vazdu{asta
pena boravi kad se razgali{, zajapureni kovitlac gneva kada
plane{ ili pre, kad si nemo}an...
Pau~inasta pena! Ali ono tamno u glavi dva zraka svet-
losti dobija i mrak je sustignut jezom samoprepoznavawa.
***
Velika je nesre}a da mi svojevremeno nije po{lo za rukom
da zavr{im pesmu ''Opsesija'', mislim u vreme kad sam je i
zapo~eo. Imao sam je u duhu, rukama, peru, video sam je ve} dope-
vanu, ali je i{~ilela. To je za pesmu najopasniji doga|aj, a takvu
sam nemarnost skupo platio sa mnogim pesmama. Ipak, mo`da je
ta nedovr{enost bila potrebna, nu`na i korisna? Mo`da }e
osvanuti wihov pravi trenutak? Osobito to uverewe imam za
''Opsesiju'', a ona jo{ ima poseban zna~aj. Samo, jednom
propu{ten trenutak skupo napla}uje svoj povratak, premda prava,
da ne ka`em velika, ideja duguje svoju autenti~nost trajnosti
duhovnog zamaha kojim je no{ena.
17. decembar 1973
... Da se sad vratim na pesme.
Ponovilo se da me je posle kratkog sna Pesma probudila,
ponovilo se spokojno nadahnuto jutro i onaj ose}aj stvarala~ke
svemo}i. Ima li i~eg dubqeg, i~eg bitnijeg od tog ose}aja? Misao
i re~ se tako lako susti`u i prelivaju u ritam, muziku, rimu. Nema
ni~eg nemogu}eg, sve {to zamislim - uspeva, a lo{u zamisao brzo
prepoznajem i napu{tam.
***
Ne znam kako i za{to se dogodilo da me ju~e popodne
obuzme silna potreba za pisawem, za pesmom. Mile je jo{ uvek
bolestan le`ao u krevetu i pisao pisma, nije bilo struje i stoga
162
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 162
u sobi prohladno. Tek, ispuwen silnim elanom, dohvatih se
ma{ine i na mah prekucah ~etiri napisane strofe pesme
''Opsesija''. Usledili su oni pravi trenuci pisawa kao apsolutnog
sveobuhvatnog ~ina, u kojima se autor ose}a mo}nim konstruk-
torom novog sveta. A upravo je takav sadr`aj trebalo udahnuti
nastavku i zavr{etku pesme. Prvi povoqan znak bili su stihovi:
Svet tvojim duhom naveden na re~! Iz
Lakog zahvata nemom povr{inom
Iska~u oblici i love ti{inom
Glas...
koji su ispod mnogih precrtanih stihova stajali stidivo, ve}
pripravni za napu{tawe. Ali ih je kao one prave i auten ti~ne
prepoznalo tek odgovaraju}e stawe duha. Zatim je u pravi ~as,
kada se po~elo smrkavati, do{la struja, a moj napon se nije
smawivao sve do posledwe re~i, negde oko 19 ~asova.
Ono {to je usledilo nikada se nije dogodilo ranije.
Najpre sam o{amu}eno gledao neki osredwi francuski film,
posle ~ega puna dva sata nisam uspevao da do|em do pune svesti
o sebi, do kontrole svoje voqe. Le`ao sam na podu sobe uz gre-
jalicu, neuspe{no poku{avao da zaspim, silazio u buffet i na
ples, vra}ao se, ponovo le`ao, pri svemu tome poku{avao da
razumem to vrtoglavo, ustvari potpuno apati~no stawe.
Je li to bio trenutak odsustva energije, prethodno
utro{ene u radu na pesmi? Ili o{amu}enost dovr{enim delom
(koje je godinama tra`ilo put ka izrazu)? Mo`da neka neraz-
govetna ~e`wa za apsolutnim ponirawem?
23. decembar 1973
Nemam voqu da Ti o nekim tu sitnicama pi{em, koje me pak
sitnice do ludila dovode, tu i tamo i s vremena na vreme. Ho}u
da takore}i sebi samom razlo`im ovo neodre|eno ose}awe koje
se nekom ~udesnom zakonito{}u obnavqa dovode}i do istoveti
razli~ite ta~ke vremena, i koje uvek prethodi pisawu neke pesme
ili izgubqenosti pred nemo}nom Re~i.
Evo me, dakle, u onom potpunom zaboravu, evo u
nerastvorivoj nelagodnosti, odvratnosti prema svemu. Gadivost se
163
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 163
prote`e i na re~i, mrska je pomisao na sve ono uzvi{eno {to bih
hteo da iska`em. I odjednom: Polako bih prestajao, polako do
obamrlosti i nebu|ewa. Nikakvo drugo doga|awe ne izgleda od ovog
privla~nijim, to {to sada pi{em samo je otrzawe od pomisli da bih
mogao mirno sedeti i zuriti u neku tminu pred o~ima, ~ekaju}i da se
u mene useli.
4. april 1974
Vrlo su {upqi ovi posledwi dani. ^ini mi se da bih sa
ne{to vi{e tragi~nosti sasvim... Izgleda da je to ono stawe u
kome su mnogi digli ruku na sebe, stawe u kome ne isijavaju novi
horizonti i apsolutni zaborav guta svaki polet. Ambrozius bi to
lepo rekao: Tajni napad dosade. Ili je gore opisano stawe
oprobano isku{ewe snazi u doba kada voqa ostaje na spavawu
dok se telo budi. Ipak, i pored sve otupelosti daleko sam od
sumwe; i to je otsustvo katalizator mirnog i{~ekivawa: Da se duh
probudi. - Sumwa je sagorela mnogi zamah, potopila mnoge
zami{qene plovidbe.
Ovakvo stawe izaziva na morbidnost, na fantaz-
magori~ne projekcije. Nije iskqu~eno da je celo na{e qudsko
postojawe zapravo samo isprazno o~ekivawe nu`nog po~inka.
Znati da predstoji svr{etak a ne misliti o wemu gotovo da
zna~i: Izbegavawe bitnog prisustva. Mi mewamo oblik, selimo
se u nova tkiva, no ta~ka selidbe zamagquje misao o woj.
***
(BALADA II)
"Samo se prvi gutqaj te{ko pije..."
Pol Klodel, "Balada"
Prestati!
U letilici, sred ble{tavog belog prostora, vrlo sam `ivo
predstavqao sebi mogu}nost propadawa. Stavqao sebe u polo`aj
onih koje je morao obuzeti silan u`as kada su naglo shvatili:
Prostor tone! I pritom se dose}ao: Da li bi me zahvatilo
ushi}ewe pred bliskim susretom sa prestankom, sa nebivawem?
164
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 164
Imalo bi u tome ve~nom trenutku ne~eg neophodnog: Pune
svesti o neminovnosti kraja i o potrebi za jednim zale|uju}im
krikom koji }e zastra{iti sfere. Taj krik - to je u`as Bi}a pri
spoznavawu Ni~eg, to je `udwa @ivota za opstankom. I zakqu~io
tada: Da bi me posle prvobitnog u`asa morala obuzeti radost
ne~uveno radoznala, bio bi to dostojan i jedini mogu}i povratak
bîti iskonskog svetotvornog trena.
Odvratno je u tom do`ivqaju nastupilo potom. Odmah se gnus-
na qudska ta{tina ponudila ~istoti potonulosti, odmah je ono
prepredeno Ja naumilo da za sebe izvu~e neku korist. Trebalo je da
ve} u sebi dovr{eni Do`ivqaj postane Pesma - i moje su se misli ka
woj usredsredile. Ali na kratko, jer ^istota Do`ivqaja sa ga|ewem
odbaci svoje prqawe mastilom, i tako zami{qena pesma "Balada II",naslovom prisetica na Klodelovu "Baladu" ("Samo se prvi gutqaj
te{ko pije...", " ... kada je radio rekao: La|a tone!", " ... more i mi smo
u wemu..."), i{~eze u vunastom okeanu nadzemnog podnebesja.
Dok sam potom, stigav{i na ostrvo, razmi{qao o toj
pobedi, pri~ini mi se jo{ jedno lukavstvo, da isti do`ivqaj isko-
ristim za pri~u, za Kairos. Trebalo je da o{trica pripoveda~ke
sabqe pose~e ta{tinu pisca i uzveli~a neisposredovanu dubinu
do`ivqavawa. Pri~a o nestanku pesme! Ali kao u letilici pesmu,
tako i sada sa ga|ewem odbacih pri~u, raspoznav{i u pobudi za
wen nastanak istovetnu opaku prevaru, bez obzira na uzmi~u}i
izgovor, da kwi`evnosti ne bi ni bilo da pisci bar naknadno ne
bele`e ono {to svi do`ivqavaju, a {to je ba{ wima dato u
zadatak da opi{u i sa~uvaju od zaborava.
I zato mi u nastupu novog pobedni~kog sebequbqa do|e da
Ti u pismu saop{tim okolnosti tog rvawa sa podlom spisate-
qskom ta{tinom, bez namere da od tog pisawa sa~inim delo, bez
primisli da te re~i obra}awa Tebi, iznikle iz qubavi i povere-
wa, na bilo koji na~in premetnem u smi{qen i upotrebiv spis.
Ali ve} na polovini pisma sa u`asom uvideh, da se neis-
tra`ivim zaumnim putem "Balada II" ipak sama od sebe pi{e, i da je
upravo mene izabrala za svoj dolazak na svet! Pa sada umesto
ga|ewa, ose}am silno olak{awe, jer najzad, zar ~itavo svoje okle-
vawe i uzmicawe od opisa ^istog Do`ivqaja nisam dugovao
lewosti da pero uzmem u ruku i progutam kap mastila, jer samo se
prvi gutqaj te{ko pije?
165
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 165
ODLOMCI IZ OPSENARIJUMA
29. 3. 1975. g Subota
(KWIGA O OPSESIONIZMU)
Mislio sam za vreme razgovora sa Slobodanom Divjakom da
}u se na jesen poslu`iti upravo Tre}im programom, da poku{am sa
realizacijom kwige o opsesionizmu.
30. 3. 1975. g. Nedeqa
(OPSEDNUTOST PROZOM @IVOTA I OPSESIONIZAM)
(...) Povod razgovora sa Pej~i}em bio je wegov tekst
objavqen u istom broju "Kwi`evne re~i" u kome i moj tekst
"Opsesivnost moderne umetnosti". Dogodila se koincidencija da
je i on u jednoj tek naba~enoj re~enici nagovestio sli~nu tezu,
pomiwu}i opsednutost. Zatra`ih, dakle, podrobnije obraz -
lo`ewe, nadaju}i se da je mogu}e uspostaviti dijalog koji bi pro-
dubio ideju o opsesionizmu, utoliko pre {to su tu prisustvovali
Lali}, Dragiwa i Milanovi} - naju`e opsesionisti~ko jezgro.
Ali Pej~i}eva teza be{e sasvim povr{na, on je ovo na{e vreme
karakterisao vremenom proze, i to ne samo proze kao kwi`evnog
roda, ve} vremenom proze `ivota; a za to treba okriviti opsed-
nutost civilizatorskim kvazi-vrednostima.
Rekoh da je to jedna ni malo duboka misao, iako nije sasvim
pogre{na - zapalost u "civilizatorske" vrednosti ozna~ena je u
vi{e navrata zapalo{}u u svet fakticiteta, prakti~no-inertnog,
pseudo-konkretnog, itd, a ja bih to poqe otu|ene delatnosti nazvao
pseudo-svrhovito{}u; ali od te puke konstatacije do ideje opsesije
toliko je dug put da... I ja poku{ah da iznesem neke po~etne misli.
Lali}, me|utim, pokaza ~udnu nezainteresovanost,
Milanovi} je slu{ao ali }utao, Pej~i} pre svega galamio, ne
uspevaju}i da svojim upadicama pogodi bit rasprave.
169
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 169
Subota, 19. 07. 1975. g. Kor~ula
(REALAN I POTENCIJALNI @IVOT
IVICE PONORA:
OD SVIH @IVOTNIH MOGU]NOSTI
NAJBITNIJA JE ONA NAJPROMA[ENIJA)
Do{lo je, izgleda, vreme kada se oblikovawe i kwi`evno
osmi{qavawe mog dosada{weg `ivota pokazuje kao stvar
unutra{we nu`nosti. U posledwe vreme dva razgovora sa
Verencom eksplicirala su dugo unutra{we „kuvawe” .
Prvi (u Beogradu) ticao se celine mog budu}eg kwi`evnog
rada (a iz te perspektive: I dosada{weg), tj. mog projekta koji
~itav stvarala~ki napor ujediwuje u celovito delo. Tada sam
vaqda prvi put otkrio zamisao da serijom romana pratim realni
i potencijalni `ivot Ivice Ponora, u slu`bi jedinstvene namere
i ideje koja se kratko mo`e izlo`iti slede}im re~ima: Me|u svim
`ivotnim mogu}nostima najbitnija je ona koja je najproma{enija.
Postoji bar pet `ivotnih sudbina koje je Ivica Ponor
mimoi{ao svojom nesposobno{}u da se utemeqi; potpuni krah
wegove egzistencije poklapa se sa najdubqim uvidom u smisao sveg
bivstvovawa, a bez tog kraha najvi{e saznawe bi zacelo izosta-
lo. Trenutak kraha podudara se sa susretawem \avola; i tada se
kao na filmu prikazuju razli~ite wegove sudbine, od kojih svaka
na realnom `ivotnom planu razvija po jednu od wegovih najbitni-
jih a protivure~nih sklonosti: U jednoj sudbini je je pesnik-lutal-
ica, u drugoj (katedarski) filosof, u tre}ij {ahista, itd. Svaka
od tih sudbina no{ena je pobedom i prevla{}u jednog od stavova
prema Universumu i prema smislu qudskog bivstvovawa.
Tako|e, razli~iti su na~ini na koje se u pojedinim romani-
ma saop{tava gradivo: U jednom Ponor sawa svoj budu}i `ivot, u
drugom gleda film koji u Opsenariumu prikazuje \avo, itd.
Sada sam do{ao do toga da treba najpre napisati "Uvod", a
uvod nije ni{ta drugo do realni `ivot Ivice Ponora. Ta kwiga
treba da sa`me moja dosada{wa `ivotna i misaona iskustva, a
istovremeno da neprimetno i nenametivo sugeri{e prelomne ta~ke
na kojima }e se kasnije ra~vati sudbine. Ve} sada imam jako mnogo
materijala za tu kwigu. Ne treba da bude suvi{e duga, a ni suvi{e
170
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 170
„te{ka” ; treba da bude efektna i pristupa~na, iako ne prilago-
diva prose~nom ukusu. Po samoj prirodi moje zamisli, svr{etak }e
biti tragi~an; ali tu upravo i jeste moment "prevare"; tek kasnije
}e se videti da se tragika preobra`ava u trijumf.
Sa Verencom sam razgovarao o problemima metodolo{ke
prirode. Moja osnovna ideja le`i u nameri da se pitawe pripove-
da~kog subjekta re{i nekom vrstom wegove multiplikacije. Ali to je
suvi{e slo`eno da bi se sada apstraktno raspredalo.
Ono {to znam, ti~e se "Uvoda": U wemu treba izlo`iti
spoqa{wu biografiju Ivice Ponora, krajwe jednostavno i pri -
stupa~no, bez velikih diskontinuiteta u izlagawu. Subjekt pripo -
ve dawa je tu prijateq koji raspola`e svim Ponorovim materi-
jalima, u izlagawu se on samo mestimi~no slu`i tim izvorima.
Kasnije treba da bude objavqen taj materijal, naravno sre|en,
pod nazivom "Opsenarijum". A tek posle wega dolaze na red
"razli~ite sudbine".
Utorak, 29. 07. 1975. Kor~ula
(OPSESIONIZAM
ili
KAKO UJEDINITI DUHOVE)
Svako, doista, ima pravo na svoje mi{qewe. No malo ko
privilegiju da ga bele`i na stranice ove kwige. Neka mu to na
~ast poslu`i.
No bilo kako bilo sa prijateqima, uglavnom svi otplovi{e,
tako da u Kor~uli najzad ostadosmo sami. No preksino} susretoh
Bibanovi}a, o kome ovde jo{ 16. 03. zabele`ih nekoliko re~i, u kon-
tekstu "Pseudo-pri~e o danu." Ugledah ga iznenada u ulazu u hotel
"Kor~ula" i taj neobi~ni susret izrodi se ju~e u celopopodnevni dija-
log o novom umetni~kom pokretu koji bi na jesen vaqalo zasnovati.
Nagove{taj je dat ve} prilikom tog prvog kratkog susreta,
neposredno pre wegovog povratka u Orebi}: Re~e da sa jo{ dvo-
jicom (Du{an Sabo, Boda Markovi}) dobija pozori{te u crkvi
kod Bajlonove pijace. Odmah zatra`ih neka obave{tewa o kon-
cepciji, o qudima koji su osim pomenutih ukqu~eni u projekt.
171
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 171
Cela grupa, pokret, treba da se zove "SADA" - re~e i
dodade jo{ ne{to, kao:
ZABELE@ITI SVOJE VREME
"Ciq je da se prona|e pravi izraz u vremenu, mimo ve}
potu~enog soc-realizma, kao i isprazne, tupe kriti~nosti koja
nema nikakav fundament, nikakvu zasnovanost".
Tih nekoliko re~i bi, dakle, dovoqno da ugovorimo razgov-
or, te se ju~e oko ~etrnaest ~asova na|oh prekoputa, u Orebi}u.
Uz viwake prestajasmo ~itavo popodne u konobi kafan~eta u cen-
tru mesta; i {to razgovor du`e traja{e, bi sve jasnije da }e
wegove posledice biti vrlo zna~ajne.
Pre svega, zajedni~ki zakqu~ismo da jedan novi pokret u
teatru ne mo`e imati tu snagu i odjek kao {to bi imao u slu~aju
svoje vezanosti za jedan dobro zasnovani pokret u svim umetnos-
tima. Govorih mu o opsesionizmu, i o ~uda! U wegovom duhu
sazrevala je sli~na misao. Teza wegovog magistarskog rada na
filosofiji (u Sarajevu) sli~na je mojoj iz teksta "Opsesivnost
moderne umetnosti". Dabome, ~uvao sam se preteranog zaletawa,
nisam `eleo da u ovoj fazi previ{e insistiram na nazivu pokre-
ta, {to je svojevremeno (mo`da) bilo presudno za odbijawe nekih
qudi, kada sam sa Lali}em, Dragiwom i Batom Milanovi}em
poku{ao da ujedinim duhove.
O, zar ve} 1. avgust 75. g,
zar jo{ jedan petak
A osobito nisam mogao shvatiti vezu izme|u svojih pesama
sa jednim konkretnim, dru{tveno-istorijskim sadr`ajem koji je
bio neodvojiv od na~ina mog `ivqewa i razumevawa "svetskog
procesa".
Izgleda, dakle, da se stvari povezuju, da bar ne pro-
tivure~e jedne drugima. Opsesija, doista, mo`e da se rodi samo
pri do`ivqaju i shvatawu "ni-zbog-~ega-bivstvuju}eg-sveta", a
kozmi~ko lutawe samo posreduje povratku u ovo zemaqsko, da se
`ivi sa znawem o ve~no-izostaju}em-su{tvu: Da u tom znawu bude
mogu} stvarala~ki ~in kao jedini autenti~ni na~in opstanka,
praksis kao poiesis.
172
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 172
Subota, 9. 08. 1975. g.
Kor~ula, "Plawak"
(SKANDAL EGZISTENCIJE)
Evo me negde na tre}ini ove sveske, i neka joj je blagosloven
put ka kraju!
A evo i jedne sintagme koja mi od sino} ne izlazi iz glave,
~ini mi se da sam se jutros, pre bu|ewa, usled Vitinog odlaska u
Boku (dama je spavala kod nas, u gorwoj sobici) raspravqao sa
nekim o takvom nekakvom sadr`aju:
Satanski talenat negacije,
a pomalo i moj. To je skandal egzistencije: Mo}i uvek prona}i ne
samo korisnu, nego i nu`no korisnu bit propadawa. Projektovati
nemogu}e i pona{ati se tako kao da }e{ biti najneuspeliji ~ovek
ako ne osvoji{ apsolut. Zatim nu`no propadati u samorazdi-
rawu, i na ivici ponora shvatiti: Apsolutna propast poklapa se
sa apsolutnim trijumfom. Pa `iveti na ivici, iz nagnutosti crp-
sti snagu za uvek privremeni povratak. Tako se o~ajawe i gordost
stvarawa povezuju u jedno.
***
(SAMO EGZISTENCIJI PRIPADA
BIVSTVOVAWE)
Egzistencija ima svoje sasvim odre|eno mesto u sferi
ontologije: Egzistencija je bivstvovawe.
jeste
jesta
Egzistencija biva
biti{e
bivstvuje
Kao najvi{i stupaw na hijerarhiji jestawa, ona zapada u
sve ontolo{ke sfere, iako se konstitui{e tek u sferi bivstvo-
vawa.
173
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 173
Ni jedan ni`i stupaw jestawa nije egzistencija, {to zna~i
da nijedan od wih ne bivstvuje.
***
(BESKRAJ, I MI U WEMU)
A evo, napu{taju nas brodovi, i odnose prijateqe, ta zar
jednom otisnuti, ne}emo doploviti u predele iza uma? ^ekaju nas
{iroka, ravna prostranstva iza kojih postoji jo{ samo beskraj, i
mi u wemu.
Ipak, ovi brodovi dose`u obale, i {ta tu`nije od toga? Ni
zbog ~ega se drugog i ne otiskuju nego da jednom dotaknu ~vrstinu
tla i poreknu opasnosti spasonosne dubine.
Tako i na{i prijateqi, s tugom ispra}eni u lebdewe, biva-
ju iskrcani i do~ekuje ih sumorni, te{ki kontinent.
\avojavqenski trenutak
na ostrvskim pa{alucima
Koliko je zvuk ~arobnih frula blizak mome sluhu u ovom
svetu opkoqene, kopnene misli.
Kopnena misao!
Opravdava me ono veliko {to se jezgri u dnu na{eg
sagledanija kona~nog, ono daleko.
Nedeqa, 10. 08. 1975. g.
ponovo "Plawak"
("OPSENARIJUM" IVICE PONORA)
Ju~e je doista bio |avojavqenski trenutak, mo`da je ~itav
`ivot potreban da se iska`e ono {to je strelovito promicalo
duhom.Kada se najdubqe ponire, najte`e je dokopati se re~i,
najte`e prionuti na pisawe. To ponirawe jo{ traje, u ponoru
sam. Ne znam {ta bi najpre vaqalo zabele`iti.
174
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 174
Mo`da ne{to prakti~no: Po~e}u od jeseni da objavqujem
"Opsenarijum" pod imenom Ivice Ponora, u "Kwi`evnoj re~i", sa
jednim "distanciraju}im" uvodom.
Jo{ prakti~nije: Poku{a}u da prona|em odgovaraju}u
sobicu u Beogradu - iskqu~ivo moj deo prostora gde niko ne}e
dolaziti.
Ako postoji ~ovek koji je svojom prirodom su{ta negacija
gra|anskog na~ina `ivota, onda sam to ja. Od sada: Ni{ta ne
preduzimati {to ne godi duhu. Otkloniti sve {to optere}uje, {to
radim sa mukom i nelagodom. Sagledati svoju prirodu kao nu`nu,
i prema tome: Najboqu mogu}u. Tako sve svoje nedostatke isko-
ristiti kao prednosti - na svim planovima.
Sreda, 13. 08. 1975. g.
Kor~ula, "Plawak"
(CRNO MR[AVO LICE POD [E[IROM
KAO DA ODAJE PUTNIKA U MENI)
Ciganin @iva iz Uqme kod Vr{ca...
(...) koji se u "Plawaku" pojavio, prodaju}i gradele, upravo
u trenutku kada mi se pred o~ima i u duhu ukazala ontolo{ka
hijerarhija u svom regresivnom, epistemolo{kom redosledu: Kada
sam u nekoliko najdubqih i najegzaltiranijih trenutaka shvatio
povezanost najbitnijeg ontolo{kog "sloja" sa vrhovnim, egzisten-
cijalnim imperativom: @iveti u skladu sa najbitnijim odre|ewem
koje karakteri{e bilo kog ~oveka u bilo koje vreme. Ciganin
@iva koji se otiskuje na lutawe leti da bi prodao ono {to je u
svojoj kova~nici proizveo zimi, i da bi se sa zaradom vratio u
svoju malu, da pre`ivi jo{ jednu zimu.
To {to sam kupio jedne gradele mawe je zbog neke koristi
koju }u od wih imati. Na mah mi se u~inilo da se on ni malo
slu~ajno nije pojavio. Crno, mr{avo lice pod {e{irom kao da je
odavalo putnika u meni. Seo je za sto, popio pelinkovac i govo-
rio o svom umerenom, iako oskudnom na~inu `ivota. Kasnije, pred
pijacom, ugledah wegovog sina: Pozivao je prolaznike da kupe
175
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 175
gradele. U wegovom pogledu be{e neke uporne upitnosti. Kad
ovla{ pro|oh kraj wega, nije ni slutio da po ne{to znam o wemu.
I doista je ciganin @iva, iz Uqme, kod Vr{ca, postao sim-
bol toga trenutka koji nije umeo da se iska`e. Video sam sebe na
lutawima, istemeqenog, u raznim gradovima, me|u nekim qudima
kojima sam govorio:
"Nikada vi ne}ete shvatiti dok ostajete prilepqeni za jedan
komadi} ogra|enog prostora; a osim toga, ne}u ~ak ni poku{ati
da vam {ta objasnim, nau~ite moj jezik i ~itajte. Pa ni tada ni{ta
ne}ete shvatiti - najdubqu istinu o sebi i svetu sti~e svako za
sebe u nepodnosivom tesnacu vlastite egzistencije."
A istina o svetu - {ta je? [ta smem ja da ka`em o tome?
[ta sme da ka`e ~ovek izlo`en stihijama prostora i du{e?
Zagledan u ve~ni raspored zvezda, i u tamne dubine izme|u wih,
{ta mogu re}i mudrije od bilo kog umnika iz starih vremena?
[ta ja znam o ve~nosti kada se tolikih znawa nisam dotakao?
Ho}u li do kraja `ivota poetizovati svoje neznawe astronomije,
fizike, biologije...? A s druge strane zatvarati pogled u sirotu,
u nakaznu, „istorijsku perspektivu posmatrawa"?
Treba iza}i iz gradova i ra{iriti pogled neisposredovan-
im nebom. Neka nas nedoku~ive magline vra}aju na{em kozmi~kom
poreklu i neka radije prihvatimo slu~ajnost i ni{tavnost svoga
univerzalnog bivstvovawa nego nu`nost i smisaonost istorijskog.
Ali kako razumeti to da jestam? Otkuda ovaj uski prosek koji je
moja svest, i ~emu? Koacervatne kapqice? [ta ja znam o tome?
Vaqa mi se otisnuti u svet nauke, jer ne shvatam ko sam, {ta
sam, kakav to fluidni, kakav eteri~ni prostor naseqava ovu
gustinu, sa~iwenu od bezbroj si}u{nih ta~aka u kretawu. Ako treba
da shvatim vi{e no {to su u stawu da mi saop{te najmudriji qudi
starih vremena, treba da znam ono {to su znali oni, a osim toga i
ono {to wima nije bilo su|eno. Istorijska perspektiva? Za wu je
znao i Plotin, znao je i Avgustin, znala sva ona vremena u kojima
se primicao kraj i postojala makar i mutna, no ipak svest o wemu.
Najpre matematika. A za to vreme, neka Sivi Toni traga za
svojom Kraqicom od Uterlanda, i neka Ivica Ponor podigne ruke
od ovog sveta. Ni{ta drugo osim ve~nosti ne preostaje, ni{ta
drugo! Razumeti sebe zna~i nastaniti se u ve~nosti.
176
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 176
^etvrtak, 31. 07. 1975. g.
Kor~ula, "Plawak"
(IDEJA OPSESIJE OBJEDIWUJE
NESPOJIVE SFERE DUHA)
I sam bivam iznena|en: Kako se u posledwe vreme
otkrivaju spone izme|u razli~itih vrsta mojih
dosada{wih stavova u filosofiji i umetnosti, boqe
re}i: Kako se u jedinstvenoj perspektivi ukazuju sadr`aji
mojih ranijih tekstova, koje sam ja sam dr`ao za dis-
paratne i nespojive. Mo`da bi najta~nije bilo re}i da su
ti tekstovi pisani u razli~ito vreme i ticali se
razli~itih sfera, no proizlaze}i iz istog "duhovnog sus-
tava", nu`no bili no{eni jednom te istom, no sebe
nedovoqno svesnom, mi{qu.
Tako sam se ose}ao beznade`no raspolu}enim kada je tre-
balo povezati mnoga filosofska uverewa sa idejom opsesije.
Zapravo se nije pojavila jedna {iroka, objediwuju}a perspekti-
va.
18. 08. 1975. g. Ponedeqak
"Plawak", jutro
(IVICA PONOR TRA@I GLAVU
OGWENA MAGLI]A)
Ja sam tvoje delo, Ogwene Magli}u, i govorim ti
posledwi put, na dan tvoje smrti. Tebi govorim posledwi
put, i ovaj glas odzvawa}e {upqim sluhom vekova i
ve~nosti.
***
(NOVA SOFISTIKA)
Pa neka ne{to mudro bude zabele`eno u ovaj posled-
wi dan na Kor~uli, na ostrvskim pa{alucima. Vra}a{ se
177
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 177
u Beograd, Ogwene Magli}u, da odslu`i{ jo{ jedan krug
svoga pra{wavog bivstvovawa, da ure`e{ jo{ jedan god na
svoje krhko stablo. Vra}a{ se da poku{a{ sa zavr{etkom
jedne muke, sa ~vrstom voqom da uspe{ iako si ve} po
malo umoran od ~vrstih namera i lakih odustajawa,
pra}enih "plodnim" samoobmanama.
Ti koji ne prestaje{ sa promatrawem sebe i koji ve~ito tog
vrlo rasplinutog sebe iznena|uje{ novim izvorima koncen-
tracije i poleta. Vra}a{ se u Beograd da sa Bibanom osnuje{
umetni~ki pokret, da poku{a{ sa neinstitucializovanim uhle-
bqewem u "Kwi`evnoj re~i", da se upusti{ u javni `ivot "kul-
turnog" Beograda i da zatim u ovu kwigu bele`i{ vi|eno i
dogo|eno. Da ranim bu|ewem odlazi{ na pisawe u kafanu i
udara{ temeq danu, ranim legawem prikupi{ snage neophodne za
podno{ewe `rtve Muzama. Da zavr{i{ Timaja sa Verencom i
pre|e{ na lagano prevo|ewe Lajbnica, da podr`i{ svoje napre-
dovawe u razumevawu {ahovske igre.
Ponovo mnogo ho}e{, Ogwene Magli}u, i nije daleko dan
kada }e{ u obiqu svojih projekcija prona}i prazno mesto za
o~ajawe.
Ali ako ne{to doista ho}e{, i ako to ne{to doista
treba da bude celoviti izraz tvog raspr{enog bivstvo-
vawa, onda je to `ivotno i teorijsko, dakle poieti~ko,
zasnivawe
NOVE SOFISTIKE,
upoznavawa sebe radi umirawa pre svoje smrti. Pristati
na sebe potpunim napu{tawem, i u miru podnositi nemir
bivstvovawa. Sposobno{}u da se bude mudar obnoviti
izvornu povezanost misli sa Universumom, kona~nog
`ivota sa ve~no{}u. Na~initi Sofiju od Filosofije,
naklonost prema mudrosti pretvoriti u mudrost samu.
Ali daleko si ti od toga, Ogwene Magli}u, i mo`da je tvoja
nesre}a u tome da poznaje{ put ka Sofiji pre no {to si se na
wega otisnuo. Kako se otisnuti na lutaju}e putovawe kada zna{
da }e{ se sa wega jednom vratiti, upravo onda kada te ve} budu
pre`alili, zaboravili? Ivica Ponor je imao iskustvo Sivog
Tonija i zato je vrlo brzo otplovio Velikim Sun~anim Putem. On
178
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 178
je u snu pro`iveo sve svoje raznolike egzistencije, i ni jedna nije
bila dostojna da se po`ivi. On je shvatao pre ~ina, i zato nije
delao. Kako u~initi ono {to si ve} sagledao, shvatio?
Pa ipak zna{ {ta ti vaqa ~initi, osetio si to jedne ve~eri
dok si br~kao noge u vodi i odjednom video kako se zvezde ods-
likavaju u moru u liku bezbroj svetle}ih planktona. Shvatio si da te
put vodi kroz prirodne nauke i da je to onaj put ~iji kraj ne mo`e{
predvideti pre no {to ga i`ivi{. "Ono {to ne shvata{ u sebi" jeste
tajna `ivota, kako svemirskog, tako i ovog qudskog, kona~nog. Najpre
matematika, onda biologija, fizika, astronomija...
A osim toga, po~e}e{ sa u~ewem nema~kog, i neka te najta-
janstvenije utvare spasu tog reda, tog sklada u tvojoj glavi. Tog
sklada koji ne mo`e stati u jedan qudski `ivot, i koji }e zacelo
rasprsnuti tro{no telo koje bi se ra{irilo da ga primi. Ti zna{
da }e te on satrti, ali ne odustaje{, i neka ti to poslu`i na ~ast,
i nek te opravda, Ogwene Magli}u! Pa kreni u svoj novi krug, i
ponesi na tek dve noge i u tek jednoj glavi, tu beskona~nu viziju -
^e`wu za Su{tim, i sa wom Gnev: ^e`wu spram ni{ta Su{tog.
***
(UMRE]E[! OVAJ SVET,
PRESLIKAN U TEBI, NESTA]E!
ALI SVOJOM SMR]U DOPRINOSI[
PODMLA\IVAWU SVEMIRA)
Odgovornost prema sebi, odgovornost prema drugima. Onaj
ko ima snage da trpi i pre`ivi razdirawa, taj sebe uvek iznova
dovodi u nerazre{ive konflikte. A trebalo bi samo predo~iti
sebi tu muku i u~initi mali napor: Da se, na primer, obaveza na
vreme ispuni. ^ovek obavezan prema sebi osloba|a sebe tog
pakla.
Ovako, dovodi{ sebe u situacije u kojima se oprav-
dava{ onim velikim... I {to je paradoksalno, da nisi
takav, da nisi u toj situaciji, ne bi se suo~io sa onim
najbitnijim, ne bi se rastrzao izme|u potpunog prista-
jawa na sebe i potpunog poricawa. Gde uo~ava{: Preko
svake zamislive svrhe, preko mogu}nosti najve}e slave,
pokre}e te i razjeda susret smrti i ve~nosti.
179
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:57 AM Page 179
Kako se qudi ipak mogu ute{iti: Ako je du{a besmrtna -
divno, vide}emo {ta se de{ava posle smrti, u drugoj inkarnaci-
ji. A ako nije, {ta onda? Ni{ta, ja tu ni{ta ne mogu da promenim,
treba da `ivim `ivot koji mi je dodeqen i da o tome vi{e ne mis-
lim. Za{to da mislim o smrti kada }e ona ve} do}i, pa }u vide-
ti...
I zar se tako ute{iti? I jedna i druga mogu}nost
nepodnosive su: Zar ovaj pakao produ`iti u beskraj? Ili
tada mo`da i ne bi bio pakao, kada bi znao da si
beskona~an? Ali {ta bi te onda pokretalo, kako bi
iza{ao iz puke rasprostrtosti, iz identiteta, inercije?
Zar bi ti bio ti kada bi tako ne{to mogao znati? Da li bi
ikad po`eleo jedno takvo znawe?
Pa ipak, ne zna{! Ili jo{ pre: Zna{ da ne zna{, i osim
toga: Sumwa gotovo prelazi u dogmu. Umre}e{! Ovaj svet, pres-
likan u tebi, nesta}e! Svako nosi u sebi celinu Universuma, a
ona pri tom ni malo nije raspar~ana! Preko svih svojih delova,
u kojima bez ostatka iskazuje svoju bit, ona postoji kao Jedno, kao
Ni{ta za svest, i samim tim kao apsolutna puno}a po sebi. [ta
vi{e, taj beskrajni organizam hrani se, `ivi i obnavqa
propadawem i truqewem svojih }elija. Svojom smr}u doprinosi{
podmla|ivawu Svemira. Ako je sve {to postoji kona~no, onda
Svemir ne postoji! Svet ve~nog bivawa ne postoji, on dakle jeste!
Kada bi postojala, beskona~nost bi bila kona~na.
Otuda neka ti svrha bude: @iveti bez svrhe! Treba da posto-
ji{ tako kao da ne postoji{, kao da jesi. Bivstvovawe najpre da
shvati{ kao bitisawe, bitisawe kao pre-bivawe, pre-bivawe kao
bivawe. U bivawu da bude{, a budu}i da jesi. Da jesi
poistove}enost sa ve~no-bivaju}om-osnovom-bi}a, da jesi ni-zbog-
~ega-bivstvuju}i svet. Da bivstvuje{ na na~in jestawa. To je potpuno
pristajawe na sebe, i istovremeno: Potpuno napu{tawe sebe.
Dok si izme|u, bi}e{ Stvarnik, bi}e{ bivstvovawe
svesno sebe kao bivstvovawa. Kada sastavi{ polove, kada
se Izme|u ra{iri u beskraj i raspline u nepokretnu
ve~nost prostora, kada porekne{ sebe kao bitisawe,
bi}e{ su{to jestawe.
Prebivawe je na~in da se bivstvovawe odr`ava kao
jestawe. Podr`avawe jestawa u srcu bivstvovawa jeste na~in da
180
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 180
se odr`ava bivstvovawe kao jestawe, tj. kao prebivawe.
Podr`avati prebivawe zna~i biti Ni{ta u srcu jestawa. Iako
deo, iako }elija Universuma, biti celina, ra{irenost,
rasprostrtost, biti Universum. [to zna~i ne postojati, {to
zna~i jestati.
***
(KAIROS IZME\U KONA I BESKONA)
Ezra Paund, Seren Kjerkegor ("Dnevnik zavodnika"),
Ruso ("Veroispovest savojskog vikara"). Odisejev silazak
u carstvo senki. Ovidije - lascivni pesnik. Paund i
sveobuhvatno pam}ewe ~ove~anstva.
Hesiod: Veza izme|u hronos i kairos (posledwe
umesto prvog kod pitagorovaca). Kairos - ~as bremenit
budu}no{}u, kozmotvorni tren. Filosofija "pravoga
~asa", vezivawe mere s pravim trenutkom.
Metra filasestkai kairos pasin aristos
(Treba pazit' na meru, ~as pravi je najboqi svima)
Kairos - najvi{i stvarala~ki trenutak koji haosu
daje lik, presudna likotvorna snaga kojom peras do~ekuje apeiron
, i kojom nadvremeno prelazi u vremeno (Mi{a \uri}).
21. 11. 1975. g. ^etvrtak
(PROSTOR TAJANSTVENOG ZRA^EWA)
Izgleda da se oko mene stvara prostor obele`en
tajanstvenim zra~ewem; posmatram sebe o~ima drugih i
vidim ne{to nedoku~ivo i neshvativo. Pre neki dan mi je
sinulo: To oni vide Smrt oko mene, u meni, vide je dakle
u sebi. Kako me je Joca Aran|elovi} sa ~u|ewem posma-
trao, nije umeo da sakrije qubopitivost udru`enu sa nesh-
vatawem. Tako me je nekako posmatrao i @ivoti}: Gleda{
pred sobom ~oveka koga dugo poznaje{ i odjednom se zapi-
ta{ - {ta li je to u wemu razli~ito?
181
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 181
Po~iwu da to ose}aju i moji prijateqi, neki su
skloni da projekcijom objasne sebi Neshvativo banalnim
razlozima i niskim motivima. Verujem da }e uskoro ta
pojava postati uobi~ajena. Doista, ne ~inim ni korak u
pravcu promi{qenog izazivawa utiska. Izgleda da se To
ujezgrilo u meni.
Pa ipak, sebi si najve}a tajna, i utoliko si vi{e
tajna ukoliko vi{e razgr}e{ wene prostore. Nije daleko
od pameti da }e{ se u wu pretopiti onog trenutka kada sa
we skine{ veo.
25. 11. 1975. g Utorak
(DOBRO JE OSE]ATI SE UVEK
KAO DA SI NA PO^ETKU)
Evo, sve je belo, prekju~e po~eo sneg, ju~e sasvim poludeo i
zavejao grad, a sada se probija Sunce - ho}e li po~eti da kopni?
Tako pro{ao sv. Aran|eo, padao mi grad na kosu, sv.
Mihailo slao mi znamen. Uve~e iz parka gledao zvezde, ali se
bledo ocrtavale: Mesec u pratwi qubavne bo`ice rasipao
ukradenu svetlost.
Izvesna zapreka jezgri se u dnu svakog nastojawa. Da ne
traje toliko dugo, rekao bih: Negde duboko uskla|uje se Pesma,
sve rime nisu jo{ odjeknule jedna u drugoj. Ali evo, dugo ve} ne
dopiru do sluha.
Mo`da prikriva{ od sebe neku misao, Ogwene Magli}u?
Ili je ve} suvi{e dobro zna{, pa ne}e obuzeti svest dok se ne
pretvori u ~in?
Dobro je dok ume{ da se uvek ose}a{ tako: Kao da si na
po~etku. Kao da ni{ta nisi stvorio. Dobro je dok te ne zavedu
postojanstvene vile. Daleko si od toga da u sebe pogleda{ o~ima
duboko stalo`enim, iako ti je glas do{anuo, one ve~eri, pod
zvezdama:
"Dobro je!"
Ili ideja treba da se dugo gu{i u suzdr`avawu? Niko ne
mo`e znati kakvim se mineralima hrani...
182
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 182
26. 11. 1975. Sreda
(IGRA KOJA PRA[TA NEOPROSTIVOM)
Nije, dakle, slu~ajno da se pero zaustavilo na pola
re~enice. Mogao bih da je sada odmah dovr{im, bez vidivog znaka
prekidawa. Ali ho}u upravo suprotno: Ho}u da i grafi~ki
obele`im trenutak u kome je ideja sinula, probila se iz
skrivenosti u svetli dan svesti, "mineralizovana".
Od svoga `ivota na~initi igru! Veliku kozmi~ku igru, koja
opravdava Neopravdivo, pra{ta Neoprostivom.
"Ti si moja Tajna", pisao je Ivica Ponor kraqici od
Uterlanda kada je Mihail Sveti} Aran|elovi} shvatio da se
poistovetio sa imaginarnim likom svog junaka, i da je imaginar-
na dama iz duha Sivog Tonija dobila svoju telesnu inkarnaciju.
Kjerkegor je to najboqe znao, od svoje patwe na~inio je
igru. A da se ona shvati, potrebno je da se ima oko koje gleda subspeciae aeternitatis.
Sfairos je zemqa u kojoj qudi voqom pisca imaju sim-
boli~na ili alegori~na imena. Mo`da je Sfairos ne{to drugo -
mo`da ne zemqa, mo`da ne prostor. Sfairos je ono {to jeste, a
to {to jeste biva po voqi pisca, ili boqe: Po voqi Kairosa.
28. 02. 1976. g. Subota
(SMISLENO VREME TE^E
U SUPROTNOM SMERU OD NA[EG)
U vremenu suprotnog smera od na{eg `ivot po~iwe sa mak-
simumom mogu}ih znawa i najve}om mogu}om razvijeno{}u `ivot-
nih funkcija. Onda se `ivi zato da se sva ta data energija
potro{i do potpune ispra`wenosti, a tada i `ivot ima smisla.
Smisleno vreme te~e u suprotnom smeru od na{eg. @ivot se
zavr{ava pla~om bebe koja postaje od biv{eg ~oveka. Ali taj pla~
nije do`ivqaj tragike: To je samo zvuk tela {to se su`ava izbacu-
ju}i iz sebe posledwe ostatke du{e.
183
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 183
29. 02. 1976. Nedeqa
(LETE]I TAWIRI PRIPADAJU
CARSTVU UMRLIH)
Prestupni dan prestupne godine - jo{ jedan povod da se
razmi{qa o vremenu koje ne pripada nigde. [ta je sa deset dana
zapadnog, pa time i svetskog vremena koje je papa Gregor dekretom
presko~io? [ta sa onih godinu-dve koje je Demetrije Poliorket preo-
teo Atewanima kako bi za svoje vlade u`ivao u Olimpijskim igrama?
U to nikud pripadaju}e vreme treba smestiti "sve ono ~emu
nije su|eno da se zbude". To je zapravo jedan vrlo zgusnuti prostor,
takore}i druga~ija i nama koegzistentna dimenzija postojawa. To je
istovremeno dimenzija u kojoj borave du{e mrtvih ~iji `ivot nije
potpuno nemate rijalan: On poprima novu materijalnost, nama
neshvativu. Lete}i tawiri, na primer, pripadaju carstvu umrlih.
12. 03. 1976. g. Petak
(@IVOT U SMRTI)
(Prek)sutra{wu no} ne prespavati, po~eti aktivan `ivot u
smrti. Po~eti sa Sunionom: Cezar iz nas odoleva glupom umirawu.
Nedovr{eni san produ`ava se na javi. Umetni~ko delo je
nedosawani san. Oblikovna sila nesvesnog, nepotro{ena u snu,
prenosi svoj potencijal u umetni~ko stvarawe.
^ovek koji je i{~ileo poistovetio se u svojoj bezmernoj
si}u{nosti sa bezmernim me|u-zvezdanim prostorima.
Beskona~no malo i beskona~no veliko podudaraju se kad se u
wima za~ne klica `ivota.
Dominantne ospsesije nad`ivquju Smrt! (Markes)
***
(SMRT JE NEZNALICA)
Najve}i film koji je ikada snimqen. - Smrt je neznalica, i
vaqda zato niko joj ne izmi~e. Na loma~i je svest devojke
184
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 184
ugledala Prazninu. Jedino oko umetnika vidi smrt i mo`e joj
izma}i. Smrt je blagonaklona prema umetnosti. Mislilac koji
te`i izvesnosti do posledweg ~asa mora ostati u sumwi. Samo je
umetnost dostojna ve~nog `ivota, vizija se poklapa sa
stvarno{}u i postaje najvi{a stvarnost.
Misteriozna devojka, koja ~itavog filma }uti, najispuweni-
ja hri{}anskom saose}ajno{}u (ona bi se oku`ila daju}i vodu
svom nesu|enom ubici) izgovara presudne re~i: Kucnuo je ~as!
Treba dodati: Susreta sa ve~no{}u, ve~nog `ivota, spasa. Kod
Bergmana najdubqu spoznaju sti~u `ene. Za razum mu{karaca
Tajna ostaje nedoku~iva. Da bi se shvatila ta neshvativa `ena
treba pro~itati Kjerkegora, ili biti `ena dubqa nego svet, ili
biti Stvarnik.
13. 03. 1976. g Subota
(QUDSKI BEZDANI)
Na sve strane produbquju se qudski bezdani, provalije na
trotoaru. Treba pustiti da te povede ruka slu~aja ako se ve}
odmota nit na kalemu, prvobitni impuls. Zatim se slu~ajnosti
nadovezuju i dovode te u neo~ekivane situacije koje u naknadnoj
retrospektivi poprimaju oblik stroge nu`nosti: Zar bi se toli-
ka prijateqstva stekla, toliki qudi upoznali kad s vremena na
vreme ne bi predo~io sebi Neograni~eno pred sobom i prekr{io
sve obaveze?
No}, 14.-15. 03. 1976. g. Beograd
(Uo~i martovskih Ida)
(OPSESIONIZAM ]E @IVETI)
Treba obele`iti godi{wicu ove sveske koja istrajava na
najve}e iznena|ewe svog autora.
Trenutak je: Da se proteklo vreme udubi u sebe i ispita ukus
plodova. Ali pro|imo bez toga; osim u onoj meri u kojoj je to
nemogu}e.
185
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 185
Ova mala sve~anost treba da posreduje ponovnom
uspostavqawu mog identiteta; zar nije ve} u jednoj pesmi re~eno:
" (...) U}i
U smrt i opstati u woj...."
Treba se vratiti prvom licu jer je Sistem Velike Igre dovo-
qno sazreo u sebi: Sada ga vaqa {iroko razvijati na svim planovi-
ma. Ja sam Ogwen Magli} i `iv sam dok ovo pi{em iako mrtav.
Il faut tenter de vivre (Valeri)
- tako ne{to mogao je izre}i samo ~ovek koji je `iveo u
smrti.
Opsesionizam }e `iveti. Ivica Ponor se umnogostru~iti da
bi se u beskraju poistovetio sa svojom vizijom. Iznad svega:
Sunion, delo Priorode i Duha. Od no}as po~iwe oblikovawe
ne~ega {to se vekovima pripremalo: Govor Onostranog u svetu bez
qudi. Na izvesnom mestu zabele`eno je:
" (...) Samo da ne prenagle
Glasnici, treba ukrotiti govor i glas
Zasnovati kad objavi se Praznik."
Onostrano oko posmatra, onostrani glas govori. Ostao je
samo Sunion. I u wega utkana ~itava qudska istorija, tragika i
lepota minulog bivawa, uzvi{eno. Ustvari, zavr{ilo se pre no
{to je po~elo. Treba napregnuti sluh i prevesti u re~i tu presvet-
sku zapovest.
19. 03. 1976. g. Petak
(OPSESIONIZMA IPAK NE]E BITI JER DELO MORA DA SE
U SEBI PRODUBI)
[ta u~initi sada kada je Stvarnik i Stih propao na
konkursu u "Kwi`evnoj re~i"? Jesu li ga moji di~ni prijateqi
osudili na zaborav?
U svakom porazu prona}i zrno pobede. Budu}nost, kao i
uvek, kao i svuda, sudi sudijama. Nova dela obasjavaju novom
186
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 186
svetlo{}u stara. Ovo je ve} druga kwiga kojoj sudije spre~avaju
put do srodnih du{a. [to se we ti~e, nemam {ta da prebacim
sebi. Osudili su me prijateqi nevinih lica i du{a. Ne znam na
osnovu ~ega su te`ili mom prijateqstvu ako moju kwigu ne sma-
traju dostojnom svetlosti dana.
Drugi lak{e i br`e uspevaju, nalaze svoje sitno mesto u kul-
turnom `ivotu ovda{wice. Treba biti talentovan za preporu -
~ivawe sebe i svoga dela, od svih mojih netalentovanosti ta je
ponajve}a. Ali ja ve} sada `ivim u onom vremenu kada }e se qudi
~uditi: Kako se moglo dogoditi... No razloga za ~u|ewe nema:
Potrebno je da nekoga osporavaju kako bi jednom svi zajedno bili
osporeni. To nije stvar ta{tine, niti varava uteha. Jesam ono
{to jesam i znam {to znam.
No to je istovremeno i izazov samom delu: Da se u sebi pro-
dubi. Glupavo o~ekivawe prividne i privremene slave usporilo
je, zavezalo u ~vor, tok unutra{weg povezivawa, zapo~et letos na
Kor~uli. Ni{ta zapravo prirodnije od ovog ve{ta~kog prekidawa
prirodnog uspostavqawa javne egzistencije: Sada se bar na
spoqa{wem planu dogodilo ono {to se krajem decembra dogodi-
lo na unutra{wem.
Pa tako ne}e biti ospesionizma kao pokreta jer su moji
prijateqi odlu~ili da sve uradim sam. Raduje me prijem kwiga
Du{ka Novakovi}a i Mire Pavlovi}.
Prevode}i Lajbnica, nai|oh danas na hu~awe mora i
videh sebe na obali: Sam. Ponovo u duhu o`ive{e Pisma sa
Gnevnog @ala i shvatih da je Stvarnik i stih samo deo te davno
projektovane celine.
20. 05. 1976. g. Beograd
(SMISAO OPSESIONIZMA)
Opsesionizam treba da bude zajedni~ko ime za ~itavu mod-
ernu nemimeti~ku umetnost, utoliko {to isti~e ono zajedni~ko
svim raznolikim pokretima: Opsednutost praznim ispod pla{ta
forme, dakle opsednutost onim neprolaznim usred proticawa.
187
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 187
21. 05. 1976. g. Petak
(ODLAZAK IZA NAJDAQE TA^KE)
Ogwen Magli} je do{ao na spasonosnu ideju: ^itavu svoju
pro{lost on mora identifikovati sa imaginarnom pro{lo{}u
Ivice Ponora, a ta identifikacija ozna~ava wegovu smrt.
Wegovo vlastito bi}e postaje wemu predmetom
istra`ivawa i razumevawa. Potpuno samorazumevawe po~iwe sa
~inom smrti, a ovaj se, opet, poklapa sa dovr{etkom filo-
genetske retrospekcije u individuumu. @ivot u smrti zna~i
odlazak iza one najdaqe ta~ke do koje je Duh ~ove~anstva dospeo...
7. 07.’ 76. Beograd, "Lepi izgled"
(KRITIKA OPSESIONIZMA
KAO KRIRTIKA KRITI^KOG UMA)
Dan kada je iznenada shva}eno da se stiglo daqe i iznad
opsesionizma. Sazrela je u duhu jedna temeqna
Kritika opsesionizma
kao kritika filosofija prelaza, ili kao filosofija ukidawa
kritike. To je ono {to se nekad slutilo kao
Kritika kriti~kog Uma
- onog Uma koji autokritikom ukida sebe kao Um. Wegova se kri-
tika poklapa istorijski sa svitawem jedne nove civilizacije koja
se ra|a iz pepela zapadnoevropske.
Koje su granice kriti~kog Uma? Wegova je granica samouki-
dawe i opstajawe u r|avoj beskona~nosti. Npr. gr~ki narod koji i
daqe `ivi, ali bez "voqe za mo}". Evropska je filosofija posle
Hegela izgubila samosvest, ona `ivi u la`nom uverewu da je nu`an
progres i da je svaka nova filosofija napredak u odnosu na prethod-
nu; za zapadnu misao stvar stoji upravo obrnuto: Svaka je nova
misao nazadak utoliko {to za jo{ jedan korak pribli`ava kraju.
188
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 188
8. 07. '76. Beograd, "Ariqe"
(FILOSOFIJE PRELAZA
I POVRATAK U TEMEQ METAFIZIKE)
Hegelova teza o opstajawu u smrti kao tema; wene vari-
jacije: "Filosofije prelaza" u liku Marksa, Kjerkegora, Ni~ea
i Bergsona. Huserl kao poku{aj novog po~etka, Hajdeger kao
iskora~ewe izvan metafizike i samim tim izvan evrop-
skog duha paralelan sa marksisti~kom tradicijom koja je
duboko unutar (Frankfurtska {kola, Luka~). Sartr i
povratak u tok epohalnog zbivawa, tj. interiorizacija
bestemeqnog mi{qewa u sam temeq metafizike.
***
(KRUG EVROPSKE FILOSOFIJE)
Od Hegela do Sartra evropska je filosofija opisala jedan
krug i na{la se na istoj ta~ki. Za to vreme su i jedna i druga
pomenuta tradicija pokazale svoje nakazno lice u vidu real-
izacije svojih najunutarwijih impulsa: Fa{izam kao objektivna
realizacija Ni~eove i Hajdegerove filosofije, sovjetski komu-
nizam kao objektivacija Hegelove dr`ave i Marksove „vi zije"
(ako se, dabome, oduzmu fantazmagori~ne projekcije koje bi kod
ovih mislilaca da istovremeno realizuju inkopatibilnosti:
Istorijska praksa je jedina validna kritika slavoqubivih pro-
roka). Maj-juni 1968. g. nije potvrda Critique de la raison dialec-tique, ve} wena istorijska kritika; a ako jeste, onda je to u istoj
onoj meri u kojoj je to 1848. godina bila za Hegelovu dr`avu.
23. jun 1977. Opsenarijum
(MIQENIK HELENSKIH NEBESNIKA)
Uz muziku Karla Orfa, Carmina Burana. Zatim Bah,
Umetnost fuge, najzad [traus i Ni~e, Also sprach Zaratustra:
189
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 189
Sudbina ~ovekova jednom u krilu, drugi put naspram bo`anske
nadmo}i. "Stojim pred Tvojim tronom, Gospode"...
U takvu zvu~nu podlogu utkiva se bo`anstvena ideja Platonovog
Timaja o svepro`etosti-Svemira-umnom-svrhom, i Helderlinova
~udesna mo} imenovawa onog najdubqeg u duhu, ~udesno preuzimawe
anti~ke tradicije samospoznatim hri{}an sko- germanskim duhom,
Nazare}anin kao miqenik helenskih Nebesnika!
26. 06. 1977. g. Beograd, "Ariqe"
(SIMBIOZA
GERMANSKOG I SLOVENSKOG DUHA)
U subotu, 25. juna, poseta Milanu Petrovi}u u wegovom od
sveta udaqenom stanu u Kumodra`u. Veliki dan: Sasvim jasna svest
o nu`nosti nacionalne obnove, o pozivu Bi}a, o odgovornosti i dugo-
trajnom radu. Simbioza germansko i slovensko duha!
10. 08. 1977. Sreda, Lastovo INa brodu Vela Luka - Split
(POVRATAK GNEVNOM @ALU)
Gle ~udnog, gle lepog sticaja: Koliko samo zatvorenih krugova ove
godine, koliko simboli~nih podudarnosti; pro{le godine na istom
ovom brodu bi zami{qena, bi zapravo prvi put osvojena Samo}a i
odva`nost za stupawe na Put Istog, onda kada se pod trupom ovog
plove}eg objekta produbqava{e hiqadu puta umno`eni bezdan.
A sada se ponovo na|oh najpre u Vela Luci, gde iskrsnu{e
uspomene na leto 1969. godine - na leto, uostalom, koje mi jo{ od
pro{le srede, kada vozom stupih u Bar i potom odsedoh kod Venke,
u Dolu, neprekidno lebdi u duhu; a potom O{jak, jo{ jednom udru`en
sa Velikim Sun~anim Putem, osvedo~ava{e trajnu zalo`enost Vizije
u tkivu bitnog bivawa; jer sada ose}ah i znah da sam najzad polo`io
ulog, toliko dugo pripreman, da se na isti put otiskujem pra}en
190
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 190
podr{kom ose}awa ~vrste unutra{we nu`nosti. Je li to ono stawe
duha koje jezgri snagu za velike poduhvate {to predstoje?
Jedno je sigurno: Vratila se vizija Gnevnog @ala u ~itavoj svo-
joj sveobuhvatnosti. Jo{ ne{to: Kako je zgusnuto bilo ono vreme, god-
ina hiqadu devetsto {ezdeset deveta; kako se kroz wu presecaju svi
tokovi: Onih ranijih, onih kasnijih zbivawa. Kako je preplavqeno
sjajem se}awe na to prenapeto doba "kada je let prethodio krilima"!
Evo kako sazreva potreba: Da se odu`i dug onim zanosima.
***
(U PODLO@NIM @LEBOVIMA BI]A)
Sada na Krk: [ah i poezija. Zaboga, u Londonu zapisao
ne{to o uzvi{enoj nedovr{ivosti poezije.
Kako mi sada druga~ije izgleda!
Svojim dubokim zakora~ewem u tamu Jezika, poezija dose`e
Ono {to se prostire u podlo`nim `lebovima Bi}a, i budu}i oda-
zov nagovoru Stva, jedini je pouzdan, jedini nepodlo`an sumwi
oblik u koji bi da se ovaploti Ve~no Lutaju}i Duh.
11. 08. 1977. ^etvrtak
Omi{aq, Krk
(USMEREN PREMA KRAJWEM DOSTIGNU]U)
[esnaest sati putovawa od Kor~ule do Krka, i sasvim izne-
na|uju}i ose}aj samodovoqnosti. "Usmeren prema krajwem dostignu}u",
i ni jednog ~asa dotaknut napeto{}u ili nestrpqewem, i pored nes-
nosne vru}ine. Prvi put pro{ao magistralom od Karlobaga do
Kraqevice i tako svaki pedaq obale obele`io svojim prisustvom.
Ana Marjanovi} je rekla (i u wenom glasu be{e ne{to od
one samouverene hirovitosti i ~ak neozbiqnosti koja zvu~i
obavezuju}e i proro~anski):
"Nemoj sve da popuni{, kakva je to sveska u kojoj ne ostavi{
ni malo vazduha!"
191
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 191
15. 08. 1977. Ponedeqak,
Omi{aq
(PRIMER I OBUHVAT)
Misao o zavr{etku ove kwige stalno prisutna je. Jer
zavr{iti je a da iz we ne proiza|e ono za {ta je ona ve} dve i
po godine bila vrlo svesna priprema, nesmisleno je.
To bi se moglo re}i ovako: Upli}e{ se u zbivawa,
pro`ima{ ih svojom supstancom i onda opet dolazi{ k sebi, a tu
te ~eka ono {to si ostavio kada si u izbivawe krenuo. U izbi-
vawu, naj~e{}e, obuzet si zaboravom i zato tone{ u besputice, u
sumwe, u o~ajawa; no samo jedna misao o onom kod ku}e
ostavqenom, onom {to uvek Jeste i {to se neumitno Odr`ava dok
sve se tro{i, samo jedna misao dovoqna je da sve mine i najed-
nom dovoqno ti bude samo to: Da Jesi.
Kroz ovu je kwigu tako proticalo to ve~no struje}e Vreme
Bi}a. I ono tako ~esto ose}awe: Da se zbivawa ne odvijaju u skladu
s Bivawem (pa onda i nisu zbivawa), bilo je otuda vrlo pouzdan
oslonac misli u su|ewu i delawu; jer za sve ovo vreme nau~io sam
da posredstvom Kwige merim naboj i raspon svojih stawa Duha,
Du{e i Tela; spoznao sam da su najblistaviji i najprozra~niji oni
trenuci u `ivotu kada se sa lako}om povezuju Dubina i Misao,
Raspr{enost i Jezgroviti Izraz, Primer i Obuhvat; najo~ajniji
oni u kojima izostaju ~vrste spone u glavi, neka razjedaju}a kiseli-
na rastvara `lebove koji trenutak vezuju za celinu Bivstvovawa, a
svest za prozra~nu, sveobuhvatnu bistrinu.
24. 08. 1977. sreda, Beograd
(SFAIROS I BELA DEMONIJA)
BELA DEMONIJA - ova ~arobna re~ hristo~e`wivog vladike
Nikolaja @i~kog Velimirovi}a neka bude ovako vidno istaknuta,
kao {to je to i u mojoj sobi, sa unutra{we strane, ispod karte
Evrope (sa spoqa{we, naravno, odnedavno stoji natpis
SFAIROS), od trenutka kada je otkrih u kwizi bogomudrog dr
Justina Popovi}a "Pravoslavqe i ekumenizam". Ovakav polo`aj
192
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 192
sadr`i podsticajnu poetsku obele`enost koja daje ponavqaju}i
smisao svakodnenim zbivawima: Otvarawem vrata i izlaskom iz
sobe ulazim u Evropu, Belu Demoniju, s belim na ko`i i crnim u
du{i, koja dodirom svojih belih prstiju sve pretvara u Crno-Isto,
u Zapad, u zapadawe, u Industriju, u Smrad, u Razvrat, iako taj
demonski dodir budi iz svevekovnog dreme`a „narode pozaspale”
i donosi na svet Razliku, ne{to divqe i nedoku~ivo na dnu pogle-
da, ne{to Davno-Pro{lo {to se sa~uvalo, i sasvim izvesno:
Ne{to Skoro-Budu}e {to se ve} sluti, ne{to Druga~ije {to }e svoju
mladost i svoj polet zasnovati na oporom, na opojnom ukusu dugo
~uvanog pi}a {to te~e u na{im `ilama, na komadawu mesonosnih
kostiju koje ve} rasklimatano nose na{e ostarelo telo.
Nedeqa, 02. 10. 1977. g. Sfairos
(KRITIKA OPSESIONIZMA: OPSENARIJUM PRELAZI U
SFAIROS)
A ju~era{wi dan doista bi takav kako traba da izgleda
oktobar u Beogradu i Beograd u oktobru. Sude}i po prethodne dve
godine (u ovoj Kwizi) - mesec najve}e moje udaqenosti od sebe, i
vaqda zato, najve}e blizine. Dodu{e, uvek mi se nekako po~etkom
listopada doga|aju poku{aji zna~ajnih dovr{avawa: Pre dve
godine zavr{avah diplomski, pro{le Opsesiju Ivice Ponora - ne
znam {ta me vi{e izmu~ilo.
Sada?
Mogao bih da ka`em da se sada dovr{ava ne{to najva`nije,
toliko va`no da su svi dosada{wi zavr{eci samo daleki bledi
odsjaj vrlo ble{tave svetlosti. Dovr{ava se Opsenarium u sebi,
u meni, u svetu i prelazi u Sfairos.
Ova kwiga doista stremi zavr{etku, jer je osniva~ opse-
sionizma postao wegov najubita~niji kriti~ar. Ova kwiga ima
svoju konzistenciju kao sveobuhvatno svedo~anstvo o opsesion-
isti~koj etapi na `ivotnom putu. Kritika opsesionizma po~iwe
tamo gde Bi}e otkriva i prepoznaje celishodna sredstva svoga
opstanka, gde „Zapad koji vene" otkriva Bekstvo u sebi kao
„sunovrat iz suza neotklona” i kao put koji prelazi Duh, nose}i
193
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 193
vest drugom narodu: O neodlo`nom pozivu Bi}a. Kritiku opse-
sionizma vr{i sama egzistencija slovenskog bi}a u slu`bi
opstanka. Utoliko ova kwiga su{tinski prestaje tamo gde je dok-
tor Satanailo Panglos u najdubqem kutu svoje smrti ugledao
bakqu Pravoslavqa, onu lu~ koja iz najdaqe pro{losti donosi i
~uva vrlo ozaruju}e Pam}ewe a ipak nije izgubila voqu i sve`inu
da osvetqava jo{ neproho|ene puteve Sveta. I pored we ugledao
jo{ jednu, a u woj i iz we rascvetao se Jezik i daleka, tajna na -
mera Stva: Da Govor bude bunar na ~ijem }e dnu zaboravom-
neobuzeto Bi}e uvek mo}i da ugleda svoj lik, da naime Govor bude
Log u kome }e Duh otkrivati svoju zasnovanost u Bi}u, i lutala~ku
sudbinu Bi}a, izop{tenog iz Stva.
OB-STVO = OP[TOST!
I jo{ video ~udesnu brigu Bi}a da svojim poklonicima u
pravi ~as ukazuje najcelishodnije puteve, pa se tako nekada{wom
zaslugom Mi{e ^anka (novope~eni dr ^anak), a potowom, i pre-
sudnom, Petropolitovom, i naro~ito advokata Milana Mileti}a,
na{ao u `ivom dodiru sa Antroposofijom - velikom evropskom
naslednicom najdrevnijih znawa o pro{losti Sveta, Zemqe i
^oveka.
Jezik, Pravoslavqe, Antroposofija - tri imena u kojima
po~iva sav ubita~ni naboj kritike opsesionizma. Tri vida jedne
"velike okrugle usamqenosti", tj. Samo}e.
Ako Opsenarijum pre`ivqava i daqe, to je zato {to jo{
o~ekuje ovakve zapise koji }e ga iznutra zaobliti, koji }e zapra-
vo oblikovati jedan zaokrugqeni ose}aj unutarwe dovr{enosti, a
o~ekuje osim toga i ~vrste egzistencijalne forme koje }e biti
deca wegovog samoukidawa.
21. 11. 1977. g.
Sremski Karlovci
(LOG I KON)
Likovawe Loga = dijalektika. Razlogovawe je izdvajawe
zasebnih likova u Logu = ulikovqewe Loga, likotvorewe. Log je
194
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 194
ono isto svih likova bi}a, ulogovawe (ulogoravawe) suprotan je
proces (ustuk): Vra}awe odbeglih likova u Log.
Ovome treba dodati jo{ i uvid: Da je Log zamena Bi}u za
nedosti`ni Kon. Bez Kona, osu|eno na ve~no lutawe, Bi}e se
primiruje u Logu, gradi sebi stan.
Tragika Bi}a je Vreme; Vreme nije poznato u Stvu. To se
vidi i u jeziku: Oblik jes(t)am nema ni pro{log, ni budu}eg vre-
mena, on je uvek u sada{wosti, dakle u ve~nosti.
195
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 195
OPSESIONISTI^KA FAZA
NA @IVOTNOM PUTU
Na nevoqe sa prire|ivawem spisa Milana Mladenovi}a
od Lu`ice "`alila se" dr Mirjana Brkovi} u predgovoru za
wegovu obimnu pesni~ku zbirku Resnik (Novi Sad - Sremski
Karlovci, Izdava~ka kwi`arnica Zorana Stojanovi}a, 2007).
Izme|u ostalog, ona se tamo smatrala du`nom da obraz-
lo`i neobi~nu na znaku na naslovnoj strani kwige kojom se, ispod
naslova, to celokupno delo pripisuje autoru po imenu MihailSveti} Aran|elovi}. Sa istom neda}om susrela se i prire|uju}i
tre}e izdawe Mladeno vi}eve Zavr{ne re~i (isti izdava~, 2008)
kada se kao wen zagonetni pisac, ispo naslova kwige, pojavio
Slobodan Vu~itrn.
Sada pak imamo posla sa Ivicom Ponor.om
[ifru za razre{ewe te Mladenovi}eve "igre sa svetom"
isporu~uje wegov Opsenarijum, a ~italac se o wenom odgonetawu
mo`e podrobnije obavestiti u pomenutom predgovoru za Resnik.Za identifikovawe "Ivice Ponora" dovoqno je, me|utim, znati da
je osniva~ opsesionizma ~itav opus svog "prvog `ivota" (do
vlastite 28. godine) pripisao tom "avataru" kojeg je raspoznao u
sebi, smatraju}i da je "wegovo" delo dovr{eno, te da se mo`e
tuma~iti kao zaokru`ena celina.
Dodu{e, u strogom smislu re~i, pravilnije bismo po -
stupili da smo se doslovce dr`ali Mladenovi}evog "sistema
igre" sa vlastitim identitetom, onako kako ga je u Resniku obelo-
danila dr Brkovi}. Tada bi umesto Ivice Ponora stajalo ime
Ogwen Magli} kao prva u nizu oznaka za ~etiri sukcesivna indi-
vidualiteta koji u trajawu od po 28 godina obele`avaju zadat
qudski `ivot. Sam "Ivica Ponor" u Mladenovi}evom je slu~aju
zajedni~ki imeniteq sva ~etiri wegova "`ivota" na duhovnom
planu,kao {to je to wegovo gra|ansko ime na fizi~kom, egzisten-
cijalnom, planu. Odlu~ili smo se ipak da "Magli}a" ostavimo po
strani jer je osniva~ opsesionizma zaista sebe u ~itavom tom
razdobqu do`ivqavao kao "Ivicu Ponora" kojim }e i kroz koga
199
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 199
nad`iveti svoju vlastitu smrt. Koliko je on sve to dramati~no
do`ivqavao neka posvedo~i sam posledwi pasus Opsenarijuma:
"Ali pre{li smo u drugi `ivot, Ivica Ponor prekora~io
je, premostio svoj bezdan. Preko mosta treba da pre|u
nara{taji, i oni pro{li, nestali u ~e`wi, o~aju i gnevu, i oni
budu}i, jo{ nero|eni. Najte`e je pak povesti onaj `ivi, sa wim se
vaqa boriti, veliko je slepilo obuzelo qude. I zato treba
izdr`ati sebe: Da narod ne potone u isti onaj bezdan koga se
Ivica Ponor jedva izbavio."
Od najve}eg je zna~aja podatak da prva Mladenovi}eva
pesni~ka zbirka nosi upravo naziv Pesme Ivice Ponora(Beograd, Zapis, 1979). Naslov pokazuje da je on ve} tada bio
svestan da je iza{ao iz svog prvog identiteta, "opsesio nisti~ke
faze na `ivotnom putu". Ta faza obele`ena je, prema tuma~ewu
Brko vi}eve, dosezawem stupwa "samoste~enog individuma" koji se
spo znavawem "ni-zbog-~ega-bivstvuju}eg sveta" i pro nik nu}em u
opsednutost celokupne zapadwa~ke civilizacije "Praznim",
odri~e "tople udomqe nosti" i "zavi~ajnosti", odmetnuv{i se na
"lutaju}e putovawe" koje je autenti~an uzvra}aj "izazovu istine",
onom izazovu koji iziskuje da se `ivi u skladu sa polo`ajem "bilo
kog ~oveka u bilo koje vreme".
U krajwem ishodu svoje opsesionisti~ke misli,
Mladenovi} takvo stano vi{te poistove}uje najpre sa svojom
vlastitom `ivotnom situacijom, pa preduzima wemu saobrazan
egzistencijalni ~in, napu{ta porodicu ("Napusti `enu decu, oca,
majku / novac, imawe, celu rodbinu / i tako usamqen, a i bez
strasti, / usamqen se kre}i kao nosorog." - savetovao je Gauthama
Sidharta Buda sedam vekova ranije) i "be`i na putovawe". A
potom, stanovi{te "bezavi~ajnosti" poistove}uje i sa osnov nim
obele`jem ci vilizacije kojoj pripada, a kojoj predvi|a i propisu-
je samoukidawe i samoprevazila ̀ ewe zarad svesnog stupawa u
"doba slovesnosti" ~ove~anstva koje treba da obele`i slovenski
(tj. "serbijski") rod. Ali to je poslanstvo kojem }e se posvetiti
"drugi Ivica Ponor", kada vaskrsne u Mihailu Sveti}
Aran|elovi}u
Iz ove svetlosti ~ini se prirodnim da "samoukidawe" i
stupawe u "drugi `ivot" ("Mrtav a ipak `iv!", propisuje
200
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 200
Mladenovi} sebi u Opsena rijumu) obavezuje na posve}enost
vi{em, rodnom odre|ewu individualne egzistencije - zave{tawu
predaka i sudbini potomaka ("Oslo niti se na rod!", ~itamo i u
Opsenarijumu i u Zavr{noj re~i), u wegovom slu~aju opstanku srp-
skog naroda kao nosioca slovesnosti.
Sasvim saobrazno tome, Mladenovi} }e ubrzo, od pete do
sedme godine "drugog `ivota" (1982-1984), svojim tekstovima pod
pseudonimima u emigrantskom pariskom ~asopisu "Savreme nik",
stupiti u o{tar sukob sa ko mu ni sti~kim re`imom u Jugoslaviji
koji je porobio wegov narod, te "zakonito" - "zakonito" u smislu
ne mi novnih posledica svesnog antikomunisti~kog delovawa -
dospeti u zatvor kao ozlogla{eni "neprijateq svog naroda".
[ta doslednije od tog potpisivawa razli~itim imenima?
"\ura Vrbavac", "Miroslav Srbinovi}" i "Slobo dan Vu~itrn"
samo su oznake novog, utrostru ~enog identiteta "Mihaila Sveti}
Aran|elovi}a", umno`enog zarad Mladenovi}evog istovremenog
dejstvovawa u pesni~koj, filosofskoj i politi~koj sferi.
Ova obja{wewa jasno ukazuju na obavezu pred kojom se
na{ao prire|iva~, da ne samo Opsesionizam, nego i ~itavo
Petokwi`je, predo~i kao izbor iz dovr{enog dela "prvog Ivice
Ponora" (dakle samoukinutog "Ogwena Magli}a". Wegova je pak
nevoqa, bar u ovoj kwizi, bila mawa od one sa kojom se suo~ila
dr Brkovi} kada je bila primorana da tra`i granicu na kojoj se
pesni~ko delo "Mihaila Sveti} Aran|elovi}a" odvaja od opusa
"Ivice Ponora", odn. "Magli}a". Jer Mlade novi}ev opsesio -
nisti~ki zahvat u filosofiji ne ostavqa ikakvu sumwu u pogledu
razgrani~ewa sa wegovim potowim filosofskim ostvarewima
koja su delimi~no predo~ena javnosti u Zavr{noj re~i (tri
izdawa, vid. bibliografsku bele{ku) i Olgijanskom putu(Beograd, Kalekom, 1999), ali su najzna~ajnijim svojim delom do
danas ostala neobjavqena, najve}ma zbog dugotrajnosti i
dalekose`nosti autorovih istra`ivawa i otkri}a.
Najve}u pometwu u tom razgrani~avawu izaziva, me|utim,
Opsenarijum koji je vol{ebno pre`iveo i nad ̀ iveo svoj vlastiti
kraj, a sa wim i "prvu smrt" svog autora (ne krasi ga uzalud pod-
naslov Kwiga pre`ivqavawa), svojom nedo vr{i vo{}u za{av{i i
u "tre}i `ivot Ivice Ponora". Ali upravo nas potpuna
zavr{enost "opsesio nisti~ke faze na `ivotnom putu" i okon~ani
201
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 201
`ivot "Ogwena Magli}a" s jedne strane, te potpuna otvorenost
"pre`iv qavawa" Opsenarijuma s druge, dodatno oba ve zuju da
blago vremeno predo~imo javnosti bar onaj neraspo znat i
"samoukinuti" deo ukupnog stvarala~kog identiteta Milana
Mladeno vi}a od Lu`ice, dok se on jo{ uvek bori da sa svojim
delom, i svojim `ivotima, iza|e na kraj.
Sa sli~nom nedoumicom susreli su se i dr Brkovi} i ovaj
prire|iva~ u pogledu razgrani~avawa gra|e za Du{e gradova koje su
produ`ile da "putuju kroz du{u lutalice" svog autora i u oba wegova
potowa "`ivota". Kako stvari sada stoje, ~ini se da }e se
Vuka{inovi}evo Petokwi j̀e svesti na ^etvorokwi j̀e, jer je briqantna
prire|iva~ica Resnika "Mihailu Sveti} Aran|elovi}u" ("drugom Ivici
Ponoru") pri pisa la onaj deo prozno-poetskih mapa gradova koji pripa-
da "drugoj fazi na `ivotnom putu", ~ime se iznu|uje wihovo izostavqawe
iz pesni~kog opusa opsesionizma, pa ostaje premalo gra|e da se Du{e
gradova izdvoje u poseban tom.
*
Ova kwiga nikada ne bi mogla da dobije svoj sada{wi
izgled da prire|iva~ nije u`ivao svesrdnu i nesebi~nu podr{ku
i pomo} samog autora koji se od pre desetak godina gotovo sasvim
povukao iz javnog `ivota, a ophrvan teku}im `ivotnim neda}ama,
od pre dve godine i na selo, u "slobodne srpske planine" (jer u
svom beogradskom prebivali{tu na ^uburi, u srcu prestonice,
ve} dve godine nema struje), gde radi na dovr{etku Opsenarijumai ostalih kwiga iz svog "drugog" i "tre}eg" `ivota.
U "slobodne planine" je dospela i glavnina pesnikove
kwi`evne arhive ~ije je relevantne delove elektronskom po{tom
dostavqao ovom prire|iva~u na wegovo udaqeno prekookeansko
mesto (uz dragocenu "elektronsku" pomo} svojih mladih prijateqa
i saradnika Dragoquba Markovi}a i Rastka Sve Jovanova),
spremno pri hvativ{i inicijativu da se kona~no objavi rele -
vantan izbor iz dela "prvog Ivice Ponora".
202
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 202
VI[E OD BIOGRAFIJE
MILAN MLADENOVI] OD LU@ICE ro|en je 21. novem-
bra 1949. u U`icu, Srbija, od oca Marka i majke Naste, ro|.
Simi}. Do preseqewa u Beograd i polaska u {kolu (1956), rano
detiwstvo proveo u Jagodini.
Prvu beogradsku gimnaziju zavr{ava 1968, beogradski
Filozofski fakultet, grupu za filosofiju, 1975, a doktorat
tre}eg stepena na Sorboni u Parizu, 1982. Studirao je i fran-
cusku kwi`evnost u Parizu (1969-70), klasi~nu filologiju u
Beogradu (1972-1975) i pravoslavnu teologiju na pariskom
Institutu Svetog Sergeja (1981-1982).
Predavao je filosofiju u najstarijoj srpskoj (Sremski
Karlovci, 1977-78) i u najstarijoj beogradskoj (svojoj, Prvoj)
gimna ziji (1979-80). U Karlovcima osnovao kwi`evni list
"Branko" koji i danas izlazi, i ilegalnu Stranku Pravoga Slova
koja je delovala na podru~ju kulture. Povremeno putovao
Evropom, a na putovawu kroz Aziju (1978) stigao do Indije.
Po~ev od 1979. g. Mladenovi} je objavio 15 autorskih
kwiga iz oblasti poezije, filosofije i politike, te nekoliko
zapa`enih prevoda filosofskih i pesni~kih klasika (Platon,
Lajbnic, Svedenborg, Helderlin, Sartr itd.) sa vi{e `ivih i
drevnih jezika (vid. bibliografiju). Pisao je i objavqivao i na
francuskom, engleskom i {panskom, a prevo|en je na vi{e od 30
jezika. Mno{tvo wegovih pesama komponovali su istaknuti
muzi~ari (Dejan Trajkovi}, Vladeta Kandi} Bata Kanda, Zoran
Sve Jovanovi}. a izvode ih muzi~ke grupe "Svaro`i}i" i
"Slobodni strugari", dok ih je u ne malom broju komponovao i sam
i peva ih, prate}i se na gitari.
Kao {ahovski majstorski kandidat Mladenovi} je ost-
vario pobede nad mnogim vrhuskim {ahistima, izme|u ostalih i
nad svetskim prvakom Karpovom, ali je zbog zauzetosti
kwi`evnim, filosofskim i politi~kim poslovima dosta rano
napustio aktivno igrawe {aha. Istakao se i u komponovawu
{ahovskih problema.
203
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 203
*
Na kwi`evnoj sceni Milan Mladenovi} od Lu`ice se
pojavio ve} u svojoj ~etrnaestoj godini kada je 1963. osnovao
kwi`evni list u svojoj osnovnoj {koli i ~etiri godine uzastopno
dobijao najvi{e Zmajeve nagrade u konkurenciji vr{waka iz cele
Jugoslavije (1961-1964). U Devetoj (novo)beogradskoj gimnaziji
izumeo je opsesionizam kao filosofski, pesni~ki i umetni~ki
pravac i sproveo ga kao pokret najpre kroz svoj gimnazijski,
kasni je kroz pro{iren i veoma uticajan kwi`evni klub "Fontana"
na Novom Beogradu (osnovao ga sa Miletom Nedeqkovi}em).
Od 1967. godine zapo~eo je sa redov nim objavqivawem u
kwi`evnoj periodici i publicistici, a od 1972. g. i sa u~estvo-
vawem na javnim kwi`evnim i filosofskim tribinama. Ve} te
godine u beogradskom Studentskom kulturnom centru dr`i seriju
predavawa, izla`u}i svoj filosofski "sistem" opsesionizma pod
nazivom "Kozmoplanktos". U~estvuje u osnivawu generacijskog
kwi`evnog ~asopisa "Znak" na Filolo{kom, i satiri~nog
"Frontisteriona" na Filozofskom fakultetu. U beogradskom
Domu omladine vodi zapa`ene "Razgovore o prevodila{tvu" sa
na{im najistaknutijim prevodiocima poezije (jesen 1979) i
filosofije (jesen 1980).
U decembru 1979. g. Milan Mladenovi} odlazi na
dvomese~no usa vr{avawe nema~kog jezika nema~kog jezika u
"Geteovom institutu" u [taufenu (kraj Frajburga), gde }e sa
gr~kim pesnikom i matemati~arem Lazarosom To{unidisom i
rumunskim kompozitorom Juliosom Brudaskom ("Balkanska trojka")
izumeti pesni~ki pravac grengolizam (igrarije sa jezicima svih
naroda), kojim }e kasnije zaraziti internacionalno umetni~ko
okru`ewe u Parizu. Naredne ~etiri godine `ivi u francuskoj
prestonici pripremaju}i na Sorboni doktorat tre}eg stepena
("Plotinova estetika"), potom i dr`avni ("Hajdeger i problem
logosa"), pi{u}i i objavquju}i na francuskom i dru`e}i se sa
mno{tvom znamenitih pesnika i filosofa iz celog sveta. Tri
godine uzastopno (1982-84) na veoma zapa`en na~in u~estvovuje
na Festivalu evropske poezije u Luvenu (Belgija). Istovremeno
sara|uje sa istaknutim predstavnicima srpske i ruske Crkve
(mnogi od wih su politi~ki emigranti), okupqenim oko ruskog
pravoslavnog fakulteta "Sveti Sergej" na kojem i sam izu~ava
204
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 204
pravoslavnu teologiju. Pribli`ava se uredni{tvu najzna~ajnijeg
ruskog zagrani~nog ~asopisa "Vesnik Evrope" i u ku}i wegovog
glavnog urednika Nikite Struvea susre}e Aleksandra Sol`ewi -
cina. Sa ocem Lukom (potowim vladikom) i profesorom na
"Svetom Sergeju" dr Nikolom Crnokrakom osniva "Bratstvo oca
Justina". Sa predratnim no vinarem "Vremena" Bo{kom
Vra~arevi}em ure|uje emigrantski ~asopis "Savremenik" i pod
raznim imenima objavquje tekstove politi~ke sadr`ine
("Preterane misli iz Pariza", "Sle de}i rat Dra`e Mihai -
lovi}a", "Komunisti se srde na Boga", "Mefistofelovski zagrqaj
Zapada"), zbog ~ega }e ga komunisti~ki re`im u Beogradu optu`iti
i osuditi na 14 meseci zatvora.
Hap{ewe, boravak u zatvoru i potom ~etvorogodi{we
uskra}ivawe paso{a, osujetili su Milanu od Lu`ice dobijawe ka -
tedre na pariskoj Sorboni. Osim toga, osujeti}e izlazak ~asopisa
za srpsku duhovnost "Slovest" (na francuskom jeziku) koji je
Mladenovi} pokrenuo sa grupom srpskih kwi`evnika i umetnika
(Koqa Mi}evi}, Steva [olaja, Branko Aleksi}, Nikola
Milenkovi}, Bata Mihailovi}, Dado \uri}...), uz pomo} i podr{ku
svojih francuskih pesni~kih i filosofskih prijateqa (Mi{el
Degi, Pjer Oster Susujev, Verkor, Gilvik, Alen Boske, Klod
Avelin, @an Klod Renar, Fransis Vibranc...). ^asopis }e pro me -
niti ime ("Migrations"), uredni~ku postavu i koncepciju, a ime osni-
va~a i wegova sudbina ne}e biti ni pomenuti. Iz istog raz loga
osta}e neostvareno tromese~no gostovawe na indijskim univ erzi -
tetima (organizator indijski filosof [uprio Mukar xi), kao i
jednogodi{wi anga`man na Univerzitetu na Tene ri fama (na poziv
wegovog dekana, pesnika i mecene Fernanda Riela) - u oba slu~aja
tema je bila "Osnovi srpske duhovnosti i kulture".
*
Tokom celokupnog svog {kolovawa, profesure i stran -
stvovawa, Milan Mladenovi} od Lu`iceje dolazio je u sukob sa
tota litarnim komunisti~kim re`imom. Izba~en je iz Devete
beogradske gimna zije (1967), u~estvovao u studentskim demon-
stracijama 1968. g. i bio predsednik buntovnih studenata
Filosofskog fakulteta (vi{e puta hap{en), u kom je svojstvu osu-
jetio dodelu po~asnog doktorata Beogradskog univerziteta Josipu
205
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 205
Brozu Titu i bio politi~ki u~iteq ne{to mla|em Zoranu \in|i}u
koga je odredio za svog naslednika). U vi{e navrata zbog "moral-
no-politi~ke nepodobnosti" spre~en je da dobije mesto na
Beogradskom i Novosadskom Univerzitetu.
Zbog pomenutih tekstova u "Savremeniku" i dru`ewa sa
politi~kom emigracijom, Mladenovi} je u Beogradu uhap{en 5.
oktobra 1984. g. Uprkos protestima celokupne svetske javnos-
ti, osu|en je na 14 meseci zatvora. U zatvoru }e {trajkovati
gla|u 40 dana i u svrhu odbrane napisati svoju znamenitu
Zavr{nu re~ koja je do sada do`ivela ve} tri samostalna
izdawa ("... veli~anstven esej o Istini i Pravdi" - Branislav
Petrovi}, "veli~anstveno tkawe … koje stoji na jednom od
vrhova svekolike filosofske kwi`evnosti … najdubqa, najo-
riginalnija i najpotresnija filosofska svedo~anstva koja su
ikada data, i koja ~ine da Zavr{na re~ mo`e da stane rame uz
rame s Ni~eovim Zara tustrom" (dr Milan Petrovi} Cerski).
Tokom progona oduzeto mu je {est svezaka "Pariskih dnevnika"
koji }e 1996. godine biti sud ski uni{teni. Od tada do danas
po wegovoj tu`bi razvla~i se sudski proces "Mladenovi} pro-
tiv Republike Srbije", uprkos tome {to je 2009. g. dobio sud-
sku rehabilitaciju.
Po izlasku iz zatvora, Mladenovi} osniva "Sfairos" (1987),
prvu veliku privatnu izdava~ku ku}u u tada{woj Jugoslaviji. Kao sto -
`er nacionalnog i demokratskog osloba|awa od diktatorskih komu -
nist i~kih stega, "Sfairos" }e izvr{iti veliki uticaj na duhovno
obrazovawe teku}eg nara{taja (preko 300 kwiga u 22 "sfere", me|u
ostalima "Tajinska", "Slovesna", "Antroposofska", "Saborna",
"Povesna", "Pripoveda~ka", "Tabu", "Stihosfera"). U okviru delatnosti
"Sfairosa" Mladenovi} je pokrenuo obnavqawe "Dru{tva srpske slo -
ves nosti", osnovao tribinu "Videlo" u Narodnom muzeju, okupio pes-
nike svih ge neracija u "Pesni~ki tajinski krug", sa Velimirom
Abramovi}em i Marijom [e{i} izdavao i bio odgovorni urednik
~asopisa "Tesliana" (1993-95) i sa "Ve~erwim novostima" dodeqivao
nagradu sa imenom svog preminulog pesni~kog prijateqa Milana
Lali}a (1992-99). Tvorac je manifestacije "Pesni~ko Nebo" u Herceg
Novom u okviru koje je ~uveni vojni {kolski brod "Jadran" krstario
Bokom kao "Pesni~ki brod". Obnoviteq je rada izdava~ke ku}e "Grad-
pisac Herceg Novi". Kwi`are "Sfairosa" u Beogradu ("Tajinska
206
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 206
sfera"), Zemunu ("Kadmo i Harmonija") i Herceg Novom (""Pesni~ko
nebo") bile su sredi{te velikih kwi`evnih okupqawa, kwi`evne pro-
mocije darovitih mladih pesnika i objavqivawa wihovih kwiga, te
izvori{te zna~ajnih kulturnih inicijativa.
*
Kao jedan od obnavqa~a Narodne radikalne stranke
(NRS, 1989) u kojoj je bio predsednik Izvr{nog odbora, te osni-
va~ i predsednik Konzervativne stranke (KS, 1991, Milan
Mladenovi} je bio me|u ~elnicima nacionalno-demokratske
obnove u devedesetim godinama pro{log veka. Prvi je izdvojio
glas iz op{te po~etne podr{ke nacional-komunisti~koj retorici
]osi}a i Milo{evi}a, raspoznav{i je kao "stavqawe nacio -
nalne maske na komunisti~ko lice", {to ga je ko{talo novog sud-
skog prgona i ponovnog oduzimawa paso{a. U dva svoja govora na
Godi{wim skup{tinama Udru`ewa kwi`evnika Srbije (1989) i u
potowim vatrenim "radikalskim" istupima {irom Srbije (1990),
upozorio je na katastrofalne posledice te politike, izla`u}i
svoj program zasnovan na ukidawu institucija i teko vina komu-
nisti~ke uzurpacije i na "vra}awu u pre|a{we stawe" (Restitutio inintegrum). Organizovao je prvi veliki antikomunisti~ki miting
pod vedrim nebom od kraja Drugog svetskog rata (Jagodina, 4. maj
1990) i pozvao na revalorizaciju istorijske uloge i veli~ine
generala Dra`e Mihailovi}a i Milana Nedi}a.
Otpor koji se u re`imski dirigova nim redovima NRS
organizovao protiv Mlade novi}evog monarhisti~kog i ravno-
gorskog usmerewa koje je zacrtavao svojim harizmati~nim lider-
stvom, pra}en dotad nezapam}enom haranngom koju su protiv wega
neprekidno vodili infiltrirani ~lanovi, doveo je najpre do
raslojavawa, potom i do raspada stranke. Poku{aj wene obnove
osuje}en je 23. februara 1992. g. u Kragujevcu kada je Velika
svezemaqska skup{tina NRS uzurpacijom zloupotrebqena za
osni vawe Srpske radikalne stranke (SRS). Glavni kandidat za
predsednika predvideo je tada u svome govoru zapadawe Srbije u
"radikalsko `ivo blato", napustio radikalski pokret i sa no -
vinarem Sini{om Nikoli}em i arh Dragomirom Acovi}em osno-
vao Konzervativnu stranku (KS).
207
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 207
Do 2001. g. Mladenovi} je sa novom strankom organizovao
vi{e politi~kih koalicija, izme|u osta lih "Savez za monarhiju"
sa Narodnom strankom (1991-92), "Preporod" sa Naprednom
strankom - Napredwaci i dvadesetak vanparlamentarnih strana-
ka (1997), sa sli~nim saveznicima "Okup za Kraqevinu Srbiju"
(1999-2000) i "Evropska Srbija" sa "Evropskim blokom" (2001).
U jeku svoje politi~ke aktivnosti Milan Mladenovi} je u
dva navrata kandidovan za predsednika Srbije (1990. i 1997). Za
~lana Krunskog politi~kog saveta Aleksandra Kara|or|evi}a
imenovan je 1992 g. Dva puta je boravio u Americi i Kanadi, prvi
put kao predsednik Izvr{nog odbora NRS (1990), drugi put kao
predsednik Konzervativne stranke (1992). Prvom prilikom
odr`ao je zapa`en govor u ameri~kom Kongresu i dr`ao pre-
davawa u dvadesetak gradova na Severnoameri~kom kontinentu.
Tokom drugog boravka, u organizaciji emigrantskog Srpskog kul-
turnog kluba (bio je prvi Srbin iz otaxbine kome je dopu{teno da
u~estvuje na kongresu te organizacije), sa pesnikom \or|em
Nikoli}em, predsednikom Srpske nacionalne akademije iz
Toronta Nikolom Pa{i}em i svojim prijateqem Isom Orlo vi}em,
osnovao je "Odbor za pravdu i istinu o Srbima" ("OPIS"). Tada je
na najvi{em nivou primqen u ameri~kom State Department-u, a u
Otavi se sastao sa predsednikom Kanade Brajanom Malrunijem.
*
Neprebrojiv je spisak Mladenovi}evih "nevladinih orga-
nizacija", manifestacija i inicijativa koje je tih devedsetih go -
dina XX v. osnovao i pokrenuo ili zapa`eno u~estvovao u wihovoj
de latnosti.
Na ~elu Dru{tva za obnovu manastira "Sveti Arhan|eli" kod
Prizrena (1994-1995), carske lavre Du{ana Silnog, koje je pret -
hodno (1990) osnovao sa arh Predragom Risti}em, najzaslu`niji je za
izgradwu manastirskog konaka. Iste godine u ma nastiru "Prohor
P~iwski" sa Radivojem Pe{i}em, Srbom @ivanovi}em i Predragom
Risti}em, u~estvovao u osnivawu "Slovenskog instituta" (kakav je
sedam godina ranije, sa Dragi{om Vito{evi}em, Olgom Lukovi}
Pjanovi} i Mili}em od Ma~ve poku{ao da osnuje u Parizu). Bio je
potpredsednik Sveslovenskog Saveza (predsednik dr Radomir Raki});
saosniva~ (sa Raki}em) i starosta Bratstva Lu`i~kih i Balkanskih
208
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 208
Srba; generalni sekretar Dru{tva za kwi`evnost i kulturu
Jugoslavija-Kanada; potpredsednik Srpskog fonda slovenske pis-
menosti i slovenskih kultura (~ije je sedi{te u Moskvi). Predsednik
je Umetni~kog saveta Kulturnog centra "Skadarlija" i ~lan redakcije
"Skadarlijskih novina". Sa istori~arem umetnosti @ivojinom
Andreji}em osnovao "Srpsko mitolo{ko dru{tvo" u Ra~i
Kragujeva~koj. U~estvovao kao predava~ u radu "Akademije Teslijana"
(osniva~ vode}i "teslijanc" Velimir Abramovi}) i tu 1995 g. izlagao
svoj filosofski "Sistem slovesnosti" (koji je iste godine saop{tio i
pred Hegelovim dru{tvom u Beogradu). Sa arheolozima Svetozarom
Nanijem Stankovi}em i Vladimirom Lekovi}em sudelovao u
iskopavawu ranog neolitskog naseqa "Blagotin" kod Poqne u Lev~u
(1994-95) i bio "kum" kultne "jelewe bogiwe", nadenuv{i joj ime
Semela Devana. Sa pesnikom i slikarom Dragoqubom [}eki}em
pokrenuo "Susrete Sabornosti i Rase jawa" (Beograd - Herceg Novi,
1994), a na inicijativu pesnika Adama Pusloji}a u Udru`ewu
kwi`evnika Srbije "Kwi`evnu ambasadu dobre voqe" (1996).
Posledwih deset godina Mladenovi} se gotovo potpuno po -
vukao iz javnog ̀ ivota. Ipak, i u tom razdobqu na{ao se u ̀ i`i nekih
zna~ajnih inicijativa.
U jesen 2004. g. u novim prostorijama "Sfairosa" u centru
Beograda (Lomina ulica), u objektu koji je nazvao "Svaro`ana" i u ~iju
je adaptaciju ulo`io znatna sredstva, poku{ao je sa osnivawem
"Ravnogorskog kulturnog kluba". U znak podr{ke svom prijatequ, ~uve -
nom narodnom peva~u Dragi{i Simi}u, osniva~u "Prela i posela -
udru`ewa ~uvara srpske tradicije", predsednik je Skup{tine (od
2004). Poma`u}i svom ocu dr Marku Mladenovi}ute organizacije bio
je saosniva~ i predsednik Upravnog odbora u Udru`ewu za borbu pro-
tiv bele kuge "Srpski opstanak" ("Serbian survival", 2004-06), u kom je
svojstvu progla{en za ambasadora mira Svetske fe deracije za mir
(2005). Naredne dve godine putovao je u Ju`nu Koreju, Kinu i Rusiju, a
tokom 2006. g. osnovao Udru`ewe za mir kroz kulturu, sport i obra-
zovawe "Teslijanija - Bela Golubica" i sa wim 8. avgusta 2008,
povodom otva rawa Olimpijade u Pekingu, na Opservatoriji
beogradske tvr|ave, odr`ao dvadeset~etvoro ~asovno "Olimpijsko
bdewe za mir", {aqu}i u ceo svet svoje poruke mira pod nazivom
"Poslanice Saputniku Sunca".
209
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 209
*
Zbog svog vi{edecenijskog nepristajawa na uzastopne
oblike komunisti~kog kameleonskog prilago|avawa i zbog wihovog
teorijskog i prakti~nog, a ~esto i humornog razobli~avawa
("Slobrozanija", "Trobrozanija", "\idogexovanija"...), Milan
Mladenovi} je nepre kidno bio izlo`en progonu, uni{tavawu
duhovnih i materijalnih tekovina svoga rada, izbacivawu iz rad-
nih prostorija, otima~inama, kra|ama, provalama i pqa~kama
bez odgovaraju}eg policijskog procesuirawa, zlostavqawu, sve do
vi{e puta ponovqenog fizi~kog ugro`avawa `ivota.
Deo golgote koju je pre`ivqavao tokom svih godina `ivota
u Parizu, u zatvoru i tokom delovawa na izdava~koj i
"demokratskoj" politi~koj sceni, obelodanio je Neboj{a Kova~evi}
u drugom izdawu Zavr{ne re~i u izvanredno obra|enoj
"Hronologiji" (do 1994. g.). O nepomirivoj borbi zbog koje ga "ne -
vidqiva ruka" odmazde nikad nije ostavqala na miru, svedo~i i
dvotomno Mladenovi}evo delo "Kraj broznog vremena", ali }e pot-
pun izve{taj o strahotama koje je pre`iveo iza}i na videlo kada
se objavi rukopis kwige "Muke po Sfairosu".
210
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 210
SADR@AJ
Re~ prire|iva~a ................................................................................ 7
PREDGOVORdr @elimir Vuka{inovi}: O ve~no izostaju}oj homologiji
ili prohod ka polifoniji mi{qewa ..................................................... 11
UPUT U OPSESIONIZAMSvet opsena ..................................................................................... 25
Filosofija opsesionizma, da! ......................................................... 28
Prostor Opsesije - umesto manifesta opsesionizma ........................ 36
Opsesionizam Milana Lali}a ......................................................... 41
FILOSOFIJA OPSESIONIZMAOpsesija izme|u ideologije i utopije ................................................ 51
Izme|u Ni{ta i Ni{ta .................................................................... 54
Opsesija kao bekstvo u Ni{ta .......................................................... 62
Pesnik i Filosof ........................................................................... 65
Kozmoplanktos ili ^ovek bez zavi~aja .............................................. 66
O pojmu teorijskog i prakti~nog jedinstva ......................................... 84
Doba Svetske No}i .......................................................................... 93
Prostorna su{tina vremena ............................................................ 99
Pogled umornog mi{qewa .............................................................. 101
Poetski smisao egzistencije ........................................................... 107
Opsesivnost moderne umetnosti ..................................................... 116
Nova sofistika ............................................................................. 121
Umetnost, ume{nost i um ................................................................ 123
PRIKAZI - Pesnici opsesionizmaPesma kao homologija metapsihi~kog i metafizi~kog ....................... 131
Opsednutost novom kozmologijom ................................................... 139
NAGOVE[TAJNA PISMA ............................................................141
SAMOUKIDAWE OPSESIONIZMA -Odlomci iz Opsenarijuma Ivice Ponora ....................................... 167
PRILOZI PRIRE\IVA^AOpsesionisti~ka faza na `ivotnom putu ........................................ 199
Vi{e od biografije: ...................................................................... 203
211
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 211
KWIGE I PREVODI
MILANA MLADENOVI]A OD LU@ICE
AUTORSKA DELA
PESME IVICE PONORA, "Zapis", Beograd - Jagodinska bib-
lioteka, 1979.
DU[E GRADOVA (prozno-poetske mape), "Kwi`evne novine",
Beograd 1988. (sa 15 crno-belih ilustracija Mili}a od Ma~ve).
KWIGA O PRAZNOM - izlu~ena iz duha Ivice Ponora (pesme,
sa crno-belim ilustracijama Todora Stevanovi}a), "Grafos", Beograd,
1990.
ZAVR[NA RE^ - Uvod u doba slovesnosti (odbrana na Sudu),
autorsko izdawe, Pariz 1990.
SLEDE]I RAT DRA@E MIHAILOVI]A, Eparhija "Nova
Gra~anica", ^ikago, 1990.
SRPSKA DU[A TORONTA - Du{e gradova Kanade i Amerike
(prozno-poetske mape), dva izdawa 1993. i 1994, "Bagdala" (Kru{evac)
- "Oktoih" (Podgorica) - "Sfairos" (Zemun) - "Grad-pisac Herceg Novi";
MORAM DA VIDIM OSTRVA (izbor pesama, priredila Vesna
Ba{i}), "Isto~nik" (Novi Sad) - "Plavi zmaj" (Sremski Karlovci), 1995.
EVROPIJA - i druge glogoqubive pesme (ilustracije Qubomira
Miqkovi}a, pogovor Neboj{e Kova~evi}a), "Sfairos", Zemun, 1995.
ZAVR[NA RE^ - Uvod u doba slovesnosti (odbrana na Sudu),
drugo izdawe, "Sfairos", Zemun, 1995. (pogovor i "Hronologija"
Neboj{e Kova~evi}a, ilustracije Rajka Kova~evi}a);
ZEMAQSKI [AR (izbor pesama, priredio Krile Beli}-
Jastrebi},predgovor: Predrag Bjelo{evi}, pogovor: Dragiwa
Uro{evi}), "Glas srpski" (Bawa Luka) - "Apostrof" (Beograd), 1998.
DU[E GRADOVA (prozno-poetske mape), drugo izdawe,
"Prosveta", Ni{, 1998. (sa ilustracijama Mili}a od Ma~ve - 12 u boji
i 3 crnobele).
OLGIJANSKI PUT - Ka srpskom opstanku, sa pogovorima prof.
dr Aleksandra M. Petrovi}a i Neboj{e Kova~evi}a, "Kalekom", Beograd
1999.
KRAJ BROZNOG VREMENA (I, II), priredio dr Antonije Tezi},
pogovor: prof. dr Milan Petrovi}, "Sfairos", Zemun 2000.
- MEFISTOFELOVSKI ZAGRQAJ ZAPADA (I deo),
- RA\AWE I PAD SLOBROZANIJE (II deo);
212
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 212
- RESNIK - STIHOMAHOVA POETIKA (pesme 1977-2007,
priredila i predgovor napisala Mirjana Brkovi}), "Izdava~ka
kwi`arnica Zorana Stojanovi}a", Sremski Karlovci - Novi Sad 2007.
ZAVR[NA RE^ - Uvod u doba slovesnosti (odbrana na Sudu),
tre}e izdawe - "Izdava~ka kwi`arnica Zorana Stojanovi}a", Sremski
Karlovci - Novi Sad 2008. (predgovor prire|iva~a: Mirjana Brkovi},
proslov: Milan Petrovi} Cerski, pogovor: Stanislav Nikii}, prilog:
Neboj{a Kova~evi}, ilustracije: Rajko Kova~evi} Rung).
VA@NIJI PREVODI*
PLATON: Timaj (starogr~ki, sa Marjancom Paki`), "Ideje",
Beograd, 1978
@. P. SARTR: Kritika dijalekti~kog uma (francuski, s grupom
prevodilaca), Beograd, "BIGZ", 1980
G. V. LAJBNIC: Novi ogledi o qudskom razumu (francuski),
neobjavqeno, 1985
B. G. TILAK: Arkti~ka pradomovina Veda (engleski), "Kwi`evne
novine", Beograd, 1986
E. Svedenborg: Nebo i pakao (latinski), "Sfairos", Beograd,
1988
F. Helderlin: Elegije i himne (nema~ki), neobjavqeno, 1989
P. M. GALOA: Alahovo sunce zasewuje Zapad (francuski), "Glas
srpski", Bawa Luks, 1996
* O okolnostima vezanim za objavqivawe (ili neobjavqivawe)
nekih od ovih prevoda vid. u kwizi bele{ku uz tekst "Umetnost, ume{nost
i um".
213
OPSESIONIZAM konacni. 15. okt. 2010.qxp:OPSESIONIZAM konacni.qxd 10/20/10 8:58 AM Page 213