MILAN KUNDERANEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA

PRVI DIOLAKOA I TEINA

Misao o vjenom vraanju je tajanstvena i Nietzsche je njome prilino zbunio veinu filozofa; pretpostaviti da e se jednom ponoviti sve ono to smo ve doivjeli, i jo da e se to ponavljanje ponavljati u beskraj! to treba da nam kae taj smueni mit?Mit o vjenom vraanju govori, per negationem, da je ivot koji jednom zauvijek nestane, koji se vie ne vraa, slian sjeni, da je bez teine, da je unaprijed mrtav i da njegov uas, uzvienost ili ljepota ako je bio straan, lijep ili uzvien ne znae pod milim Bogom nita. O njemu ne treba voditi rauna kao ni o ratu izmeu dviju afrikih drava u etrnaestom stoljeu, koji nita nije promijenio na licu ovog svijeta, iako je u njemu, u neopisivim mukama, izgubilo ivote tri stotine tisua Crnaca.Hoe li se neto promijeniti u tom ratu dviju afrikih drava u etrnaestom stoljeu ako se on bezbroj puta ponovi u vjenom vraanju?Promijenit e se; pretvorit e se u blok koji strai i traje a njegova glupost postat e nepopravljiva.Kad bi se Francuska revolucija vjeno ponavljala, francuska historiografija ne bi bila tako ponosna na Robespierrea. Kako, meutim, govori o neemu to se vie nee vratiti, krvave se godine pretvaraju u puke rijei, teorije, diskusije i postaju lake od perja, ne izazivaju strah. Beskrajna je razlika izmeu Robespierrea koji se pojavljuje samo jednom u povijesti i Robespierrea koji se vjeno vraa Francuzima skidati glave.Moemo, prema tome, rei da misao o vjenom vraanju predstavlja odreenu perspektivu u kojoj stvari postaju drukije nego to su dosad za nas bile pojavljuju se liene olakotne okolnosti svoje prolaznosti. Ta olakotna okolnost nam, naime, onemoguava da donesemo bilo kakav sud. Kako moemo suditi o neemu to je prolazno? Rumena svjetlost zalaska oblijeva sve arolijom nostalgije, pa i giljotinu.Primijetio sam nedavno u samoga sebe upravo nevjerojatan osjeaj listao sam neku knjigu o Hitleru i neke fotografije su me ganule. Podsjetile su me, naime, na doba moga djetinjstva. Proivio sam ga u ratu, neki moji roaci izginuli su u Hitlerovim koncentracijskim logorima, ali to je bila njihova smrt prema injenici da me je Hitlerova fotografija podsjetila na nestalo doba moga ivota, doba koje se nikad nee vratiti?To pomirenje s Hitlerom odaje duboku moralnu izopaenost povezanu sa svijetom koji se zasniva prvenstveno na nepostojanju ponavljanja, jer je u tom svijetu sve unaprijed oproteno, pa prema tome i ciniki doputeno.

Ako se svaka sekunda naega ivota bude bezbroj puta ponavljala, bit emo prikovani za vjenost kao Isus za kri. Takva je pomisao uasna. U svijetu vjenog vraanja svaka je gesta optereena teinom nepodnoljive odgovornosti. Zbog toga je Nietzsche misao o vjenom vraanju nazvao najteim teretom (das schwerste Gewicht).A ako je vjeno vraanje najtei teret, nai ivoti mogu se na njegovoj pozadini ocrtavati u svoj svojoj predivnoj lakoi. Samo, je li teina doista strana, a lakoa divna?Najtei teret nas lomi, posremo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena ena ezne za tim da bude pritisnuta teinom mukog tijela. Najtei teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena ivota. I to je teret tei, to je na ivot blii zemlji, to je stvarniji i istinitiji.Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta ini da ovjek postaje laki od zraka, uzdie se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevani.Pa za to da se onda odluimo? Za teinu ili lakou?

Parmenid je odgovorio: Lakoa je pozitivna; teina negativna. Je li bio u pravu? To je pitanje. Jedno je sigurno: suprotnost lakoa/teina je najtajanstvenija i najmnogoznanija od svih suprotnosti.

Razmiljao sam o Tomau dugi niz godina. Vidio sam ga jasno samo u svjetlu tih razmiljanja. Vidio sam ga na prozoru svog stana kako gleda u zid druge zgrade preko dvorita, ne znajui to da radi. Prvi put je upoznao Terezu u malom ekom gradiu tri tjedna ranije. Jedva da su proveli sat vremena zajedno kad ga je ona otpratila do stanice i ekala dok se on ukrca na vlak.Deset dana kasnije, posjetila ga je i vodili su ljubav prvog dana kad je dola. Te noi dobila je temperaturu i ostala je cijeli tjedan kod njega.Osjetio je neobjanjivu ljubav prema svemu tome; prema njoj, potpunoj strankinji koja mu je izgledala kao dijete koje je stavljeno u koaru i puteno nizvodno da bi stiglo do obale njegovog krevetaKad je ozdravila, otila je u svoj gradi koji se nalazi nekih 125 milja udaljen od Praga.

I sada dolazi ovo vrijeme o kojem priam da sam ugledao Tomaa kako gleda kroz prozor i razmilja. U tome vidim klju njegova ivota.

Da li bi je trebao pozvati da se trajno preseli u Prag? Bojao se te odgovornosti. Kad bi je sad pozvao k sebi, smjesta bi mu dola ponuditi cijeli svoj ivot.Ili da joj se vie ne javlja? To bi znailo da e Tereza ostati servirka u restoranu u nekom zabaenu gradu i da je vie nikad nee vidjeti. Je li elio da doe k njemu ili nije? Gledao je kroz prozor u zid zgrade i traio odgovor.Stalno mu se u sjeanje vraala slika te ene kako lei na njegovu kauu; nije ga podsjeala ni na koga iz njegova prethodnoga ivota. Nije bila ni ljubavnica ni supruga. Bila je dijete koje je izvukao iz koare premazane smolom i poloio na obalu svoje postelje. Zaspala je. Kleknuo je pored nje. Njezin grozniavi dah se ubrzao, jedva ujno je zajeala. Pritisnuo je svoj obraz uz njezin i poeo joj u san govoriti umirujue rijei. Nakon nekoliko trenutaka osjetio je kako joj se dah smiruje i da joj se lice podie prema njegovu licu. Dah joj je blago mirisao na vruicu i on je udisao taj miris kao da se eli ispuniti tom intimnou njezina tijela. I u tom je trenutku zamislio da je uz njega ve mnogo godina i da umire. Iznenada je jasno osjetio da njezinu smrt ne bi mogao preivjeti. Legao bi pored nje i poelio umrijeti s njom. U tom asu utisnuo je lice u jastuk pored njezine glave i dugo ostao tako, nepomian.A sad je stajao pokraj prozora i prizivao te trenutke. to bi to moglo biti ako nije ljubav, ljubav koja mu se javila na takav nain?Samo, je li to zaista bila ljubav? Osjeaj da eli umrijeti pored nje oigledno je bio neprimjeren ta vidio ju je tek drugi put u ivotu! Nije li rije jednostavno o histerinom reagiranju ovjeka koji je u dubini due svjestan kako nije sposoban za ljubav pa poinje zavaravati sama sebe simulirajui je. A podsvijest je uz to tako straljiva da je za tu komediju izabrala upravo tu jadnu servirku iz provincijskoga gradia koja nema gotove nikakvih izgleda da stupi u njegov ivot!Gledao je preko dvorita u prljavi zid, svjestan da ne zna je li to histerija ili ljubav.I bilo mu je ao to se u takvoj situaciji, u kojoj bi pravi mukarac odmah znao kako treba postupiti, on ne moe odluiti i time oduzima vanost najljepem trenutku to ga je ikad doivio (kleao je pokraj njezine postelje i inilo mu se da njezinu smrt ne bi mogao preivjeti).Ljutio se na samoga sebe, ali onda je pomislio kako je, u stvari, posve prirodno to ne zna to eli.ovjek nikad ne moe znati to treba eljeti, jer ivi samo jedan ivot i nikako ga ne moe usporediti sa svojim prethodnim ivotima, niti ga u sljedeim ivotima popraviti.Je li bolje biti s Terezom ili ostati sam?Nema nikakve mogunosti da se provjeri koja je odluka bolja, jer ne postoji mogunost usporedbe. ovjek sve proivljava prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi ivot ako je prva proba ivota ve ivot sam? ivot je zato uvijek slian skici. Samo, ni skica nije prava rije, jer je skica uvijek nacrt za neto, priprema za sliku. A skica koja je na ivot je skica nizato, crte iza kojega ne slijedi slika.Einmal ist keinmal, izgovara Toma njemaku uzreicu. Ono to se dogaa samo jednom kao da se nikad nije ni dogodilo. Ako ovjek moe ivjeti samo jedan ivot, to je kao da uope ne ivi.

A onda ga je jednoga dana, u stanki izmeu dviju operacija, sestra pozvala na telefon. uo je iz slualice Terezin glas. Nazvala ga je s kolodvora. Razveselio se je. Na alost, imao je za tu veer ve dogovoren posjet, pa ju je pozvao da doe sutradan. Ali, im je spustio slualicu, pokajao se to joj nije rekao da doe odmah. Jo je mogao otkazati posjet! Zamiljao je kako e Tereza provesti u Pragu punih trideset est sati do njihova susreta i dolo mu je da sjedne u auto i krene je traiti po prakim ulicama.Dola je sljedeeg dana uveer s torbicom na dugakom remenu prebaenom preko ramena, nekako elegantnija nego proli put. U ruci je drala debelu knjigu. Bila je to Tolstojeva Ana Karenjina. Bila je vesela, ak pomalo odve buna, i nastojala je dati mu do znanja kako je k njemu svratila tek sluajno, zahvaljujui posebnim okolnostima u Pragu je slubeno, a moe se dogoditi (njezine izjave bile su prilino nejasne) da e ovdje ak potraiti posao.Onda su na kauu leali nagi i umorni, jedno pokraj drugoga. Bila je ve no. Pitao je gdje je odsjela, da je odveze autom. Odgovorila mu je zbunjeno kako tek treba potraiti hotel i kako je koveg ostavila u garderobi.

Jo se sino bojao da e doi ponuditi mu cijeli svoj ivot ako je pozove k sebi u Prag! I kad mu je sad rekla kako je ostavila koveg u garderobi, kroz glavu mu je proletjela misao da je u tom kovegu njezin ivot i da ga je ostavila u garderobi do trenutka kad e mu ga ponuditi.Sjeo je s njom u automobil parkiran pred kuom pa su se odvezli do kolodvora, podigli koveg (bio je glomazan i strahovito teak) i vratili se s kovegom u njegov stan.Kako se to sad tako naglo odluio, a gotovo je etrnaest dana oklijevao, lomei se oko toga da li da joj poalje obinu razglednicu s pozdravima ili ne? I sam je bio time iznenaen. Djelovao je suprotno svojim naelima. Prije deset godina rastao se od svoje prve ene i sveano je proslavio rastavu kao to drugi proslavljaju svadbu. Postao je svjestan kako nije roen da bi ivio pored bilo koje ene i da samo kao ovjek bez branih obaveza moe ivjeti punim ivotom. Nastojao je da sustav svog ivota razradi tako da se vie ni jedna ena ne moe s kovegom doseliti k njemu. Zbog toga je u svom stanu imao samo jedan kau. Iako je taj kau bio dovoljno irok, Toma je svim svojim ljubavnicama govorio kako ne moe zaspati ako netko lei pored njega i uvijek ih je poslije ponoi odvozio kuama. Uostalom, ni kada je Tereza prvi put bila kod njega, bolesna od gripe, nije spavao s njom. Prvu no proveo je u velikom naslonjau, a zatim je odlazio u bolnicu gdje je imao svoj kabinet i u njemu leaj da se odmori za nonih deurstava.Ovaj put je, meutim, zaspao pokraj nje. Ujutro se probudio i ustanovio da ga Tereza, koja je jo spavala, dri za ruku. Jesu li se tako drali za ruke cijele noi?Spavala je duboko diui, drala ga za ruku (vrsto, nije se mogao osloboditi njezina stiska), a strahovito teki koveg stajao je pored kaua.Nije htio izvlaiti ruku iz njezina stiska, bojao se da je ne probudi, pa se samo vrlo oprezno okrenuo na bok da je moe bolje promatrati.Ponovno je pomislio kako je Tereza dijete koje je netko poloio u smolom premazanu koaru i poslao niz vodu. Ta ne moe ostaviti koaru s djetetom da plovi po podivljaloj rijeci! Da faraonova ki nije izvukla iz valova koaru s malim Mojsijem, ne bi bilo Starog zavjeta, ne bi bilo nae civilizacije! Toliko starih mitova poinje tako to neko spaava odbaeno dijete. Da Polib nije usvojio malog Edipa, Sofoklo ne bi napisao svoju najljepu tragediju!Toma tada jo nije bio svjestan toga da su metafore opasna stvar. Nije preporuljivo igrati se s njima. Ljubav se moe roditi i iz jedne metafore.

ivio je sa svojom prvom enom samo dvije godine i dobio s njom sina. Sud je prilikom rastave dodijelio dijete majci, a Tomaa osudio da za njega daje treinu svoje plae. Uz to mu je odobrio da via sina svake druge nedjelje. Svaki put, meutim, kad je trebalo da se sastane sa sinom, majka je pronalazila neki razlog da to sprijei. Da im je donosio skupe darove, sigurno bi lake dolazio do djeteta. Shvatio je da za ljubav svoga sina mora plaati majci, i to masno plaati. Zamiljao je kako e jednom u budunosti donkihotski nastojati usaditi sinu svoje nazore, u svakom pogledu razliite od majinih. Bio je unaprijed umoran od toga. I kad mu je jedne nedjelje majka, opet u posljednjem trenutku, otkazala sastanak sa sinom, iznenada je odluio da ga vie nikad u ivotu ne vidi.Zato bi, uostalom, prema tom djetetu, s kojim ga ne povezuje nita osim jedne, nepromiljenim postupcima ispunjene, noi osjeao vie nego prema nekom drugom? Skrbno e isplaivati novac, ali neka od njega nitko ne trai da ratuje za pravo na sina u ime nekih oinskih osjeaja!Naravno, nitko nije bio spreman suglasiti se s takvim razmiljanjima. Osudili su ga i njegovi vlastiti i izjavili da ako on, Toma, odbija brinuti o svojemu sinu, onda se ni oni, Tomaevi roditelji, nee vie starati za svoga sina. Uz to su ostali u upadljivo dobrim odnosima sa snahom i hvalili se naokolo tim svojim uzornim stajalitem i smislom za pravdu.Tako mu je uspjelo u kratkom roku oslobodi se supruge, sina, majke i oca. Od svega mu je ostao samo strah od ena. eznuo je za njima, ali ih se bojao. Bio je prisiljen uiniti odreeni kompromis izmeu straha i udnje i nazvao ga je erotsko prijateljstvo". Uvjeravao je svoje ljubavnice da samo nesentimentalni odnos, u kome ni jedan partner ne pretendira na ivot i slobodu drugoga, moe donijeti sreu oboma.Kako je elio biti siguran da erotsko prijateljstvo nee prerasti u agresivnost ljubavi, sastajao se sa svojim stalnim ljubavnicama samo u prilino dugim razmacima. Smatrao je tu metodu savrenom i propagirao je meu prijateljima. Treba se drati pravila broja tri," govorio je. Moemo se s jednom enom sastati i u kraim razmacima, ali u tom sluaju nikad vie od tri puta. A moemo se s njom sastajati i godinama, ali pod uvjetom da izmeu pojedinih sastanaka proSu najmanje tri tjedna."Taj je model pruio Tomau mogunost da se ne razilazi sa svojim stalnim ljubavnicama i da istodobno ima i vei broj povremenih. Nije uvijek nailazio na razumijevanje. Od svih prijateljica najboljega je razumjela Sabina. Bila je slikarica. Volim te zato to si prava suprotnost kiu", govorila je. U carstvu kia ti bi bio udovite. Ne postoji scenarij amerikog ili ruskog filma u kome bi mogao biti neto drugo osim zastraujueg primjera."Obratio joj se za pomo kad je trebalo pronai u Pragu neki posao za Terezu. Prema nepisanim pravilima erotskog prijateljstva, obeala mu je da e uiniti sve to bude u njezinoj moi i zaista je brzo nala mjesto u foto-laboratoriju nekog ilustriranog asopisa. Mjesto nije trailo posebnu kvalifikaciju, a ipak je uzdiglo Terezu iz statusa servirke u pripadnika ceha novinskih trudbenika. Osobno je odvela Terezu u redakciju, a Toma je u tom trenutku rekao samome sebi kako nikad nije imao bolje prijateljice od Sabine.Nepisani ugovor o erotskom prijateljstvu predviao je da Toma iskljui iz svoga ivota svaku ljubav. Onoga trenutka kada bi prekrio taj uvjet, njegove ostale ljubavnice nale bi se u drugorazrednu poloaju, i pobunile bi se.Zato je za Terezu unajmio podstanarsku sobu, u koju je morala odnijeti svoj teki koveg. Htio je bdjeti nad njom, tititi je, uivati u njezinoj prisutnosti, ali nije osjeao nikakvu potrebu mijenjati nain ivota. Zato nije htio da se sazna kako Tereza spava kod njega. Zajedniko spavanje bilo je, naime, corpus delicti ljubavi.S drugim enama nikad nije spavao. Kad je odlazio k njima, stvar je bila jednostavna, mogao je otii kad mu se svidi. Tee je bilo kad su one dolazile k njemu, pa im je morao objanjavati kako e ih poslije ponoi odvesti kui jer pati od nesanice i ne moe zaspati u blizini drugog ljudskog bia. To nije bilo daleko od istine, ali glavni razlog bio je tee objanjiv, pa se nije usudio govoriti im cijelu istinu: u trenucima poslije ljubavnoga ina hvatala ga je nesavladiva elja da ostane sam. Bilo mu je neugodno buditi se usred noi pored strane osobe, a zajedniko jutarnje ustajanje bilo mu je odvratno nije elio da netko slua kako u kupaonici pere zube. Niti je razmiljao o intimnom doruku.

Zato se toliko iznenadio kada je, probudivi se, ustanovio da ga Tereza vrsto dri za ruku. Promatrao ju je i nikako nije mogao shvatiti to se to dogodilo. Sjeao se tek proteklih sati i inilo mu se da se iz njih iri miris neke nepoznate sree.Od toga vremena oboje su se unaprijed veselili to e spavati zajedno. Gotovo bih rekao da za njih cilj ljubavnog ina nije bilo tjelesno uivanje, nego san koji e uslijediti poslije njega. Osobito ona nije mogla zaspati bez Tomaa. Kad bi ostala u svojoj podstanarskoj sobi (koja se sve vie pretvarala u puki izgovor), nije mogla zaspati cijele noi. U njegovu zagrljaju tonula je u san i kad je bila najvie uzbuena. On joj je apatom priao prie koje je izmiljao za nju, razne sitne besmislice, a rijei koje je monotono ponavljao bile su ili utjene ili aljive. I te su se rijei pretvarale u zbrkane vizije koje su je uvodile u prvi san. Potpuno je vladao njenim snom i zaspala bi one sekunde koju je odabrao.Dok su spavali, drala ga je kao one prve noi vrsto je stezala njegovo zapee, njegov prst ili gleanj na nozi. Kad je htio da se udalji a da je ne probudi, morao se posluiti varkom. Oslobodio bi prst (zapee, gleanj) njezina stiska, to bi je uvijek napola probudilo, jer ga je i u snu dobro uvala. Smirila bi se kad bi joj gurnuo u ruku neki predmet (smotanu pidamu, papuu, knjigu), koji je ona nastavila vrsto stezati kao da je dio njegova tijela.Jednom, kad ju je uspavao i kad je bila tek u prvom predvorju sna pa mu je jo mogla odgovarati na pitanja, rekao joj je: Tako, a sad odlazim." Kamo?" upitala je. Daleko odavde", rekao je strogim glasom. Idem s tobom!" rekla je i uspravila se u postelji. Ne, ne moe. Odlazim zauvijek", rekao je i izaao iz sobe u predsoblje. Ustala je i zatvorenih oiju krenula za njim. Na sebi je imala samo kratku kouljicu, bez iega dolje. Lice joj je bilo nepomino, bez ikakva izraza, ali pokreti su joj bili energini. Izaao je iz predsoblja u hodnik (zajedniki hodnik stambene zgrade) i zatvorio za sobom vrata. Naglo ih je otvorila i pola za njim, u snu vrsto uvjerena da on namjerava otii zauvijek i odluna da ga zadri. Siao je niz stube na prvo odmorite i tu je priekao. Prila mu je, uhvatila ga za ruku i odvela natrag u postelju.Voditi ljubav sa enom i spavati sa enom su dvije ne samo razliite, nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi Toma. Ljubav se ne izraava udnjom za tjelesnim sjedinjenjem (ta se udnja odnosi na bezbroj ena), nego udnjom za zajednikim spavanjem (ta se udnja odnosi samo na jednu enu).

Usred noi poela je ponovno jeati u snu. Toma ju je probudio, ali kad je ugledala njegovo lice, rekla je s mrnjom: Odlazi! Odlazi! Poslije mu je rekla to je sanjala. Bili su negdje, njih dvoje i Sabina. Nali su se u velikoj sobi. Na sredini je sobe stajao krevet kao podij u kazalitu. Toma joj je naredio da stane u jedan kut, a onda je pred njom vodio ljubav sa Sabinom.Promatrajui to neizdrivo je patila. Pokuala je duevnu bol potisnuti tjelesnom pa si je poela zabijati igle pod nokte. Tako me je strano boljelo! - rekla je drei ake stisnutima kao da je zaista ozlijeena.Zagrlio ju je i ona je polako (jo dugo je drhtala) zaspala u njegovu naruju.Kada je sljedeega dana razmiljao o tom snu, sjetio se neega. Otvorio je pisai stol i izvukao sveanj pisama koje mu je pisala Sabina. Brzo je pronaao slijedee rijei: Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelijeru kao da je pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju prii. I da ne mogu odvojiti pogled od nas..."Najgore je bilo to to je pismo imalo datum. Dobio ga je nedavno, nakon to se Tereza ve bila preselila k njemu. Prekopavala si po mojim pismima! napao ju je.Nije poricala. Otjeraj me! rekla je.Ali nije ju otjerao. Vidio ju je kako stoji pritisnuta uza zid Sabinina atelijera i zabija igle pod nokte. Uzeo je u ruke njezine prste, milovao ih, prinio ih usnama i ljubio kao da su na njima tragovi krvi.Od tog vremena, meutim, kao da se sve urotilo protiv njega. Gotovo svakoga dana saznala bi neki novi podatak o njegovu tajnom ljubavnom ivotu.U poetku je sve poricao, a kad su dokazi bili previe vrsti, objanjavao joj je da njegov poligamni ivot nije ni u kakvoj suprotnosti s njegovom ljubavi prema njoj. Nije bio ba dosljedan as je poricao svoja nevjerstva, a as ih opravdavao.Jednom je telefonirao nekoj eni da s njom ugovori sastanak. Kad je obavio razgovor, uo je neki udan zvuk koji je dopirao iz susjedne sobe kao da nekome cvokou zubi.Sluaj je htio da je dola k njemu bez njegova znanja. Drala je u ruci boicu sredstva za umirenje i dok ju je prinosila ustima, ruka joj se tako tresla da je staklo udaralo o zube.Bacio se prema njoj kao da je spaava od utapljanja. Boica s kapima valerijane pala je na pod i unitila tepih. Branila se, pokuavala se oteti, i morao ju je etvrt sata stezati dok se nije smirila.Znao je da se naao u situaciji koja se ne moe opravdati, jer poiva na potpunoj neravnopravnosti.Jo prije nego to je otkrila njegovu prepisku sa Sabinom, bio je s njom i nekim prijateljima u baru. Proslavljali su novi Terezin posao. Napustila je laboratorij i poela za isti asopis raditi kao fotografkinja. Kako sam nije volio plesati.Terezi se posvetio neki njegov mlai kolega. Izvrsno su izgledali na parketu i inilo mu se da je Tereza ljepa nego ikad. Promatrao je, udei se, s kakvom preciznou i podatnou Tereza za djeli sekunde unaprijed slijedi volju svoga partnera. inilo mu se kako taj ples govori o tome da njezina portvovnost, njezino oduevljeno nastojanje da uini ono to proita iz Tomaevih oiju nisu ba nuno vezani za Tomaevu linost, nego da je spremna odazvati se pozivu svakoga mukarca kojeg je mogla susresti umjesto njega. Bilo je posve jednostavno zamisliti da su Tereza i njegov kolega ljubavnici i zaboljelo ga je to to izgleda tako prirodno. Postao je svjestan da je Terezino tijelo mogue bez ikakvih tekoa zamisliti u ljubavnom sjedinjavanju s bilo kojim mukim tijelom i to mu je pokvarilo raspoloenje. Tek kasno nou, kad su se vratili kui, priznao joj je da je bio ljubomoran.Ta apsurdna ljubomora, koja se odnosila samo na teoretsku mogunost, bila je dokaz da je njena vjernost za njega uvjet oko kojeg nema rasprave. Pa zar joj onda moe zamjeriti to je ljubomorna na njegove stvarne ljubavnice?

Danju je nastojala (iako samo s djelominim uspjehom) vjerovati u sve ono to joj Toma kae i biti vesela kao i prije. Zato je ta ljubomora, danju ukroena, jo vie divljala u njezinim snovima, od kojih je svaki zavravao plaem, tako da ju je morao buditi.Snovi su se ponavljali kao tema s varijacijama, ili kao televizijska serija. esto su joj se, na primjer, vraali snovi o makama koje joj skau u lice i zabijaju pande u kou. Te snove nije bilo nimalo teko objasniti: maka je u ekom argonu izraz za lijepu enu. Tereza je imala osjeaj da je ugroavaju ene, sve ene. Sve su ene bile potencijalne Tomaeve ljubavnice i ona ih se bojala.U drugom ciklusu snova odlazila je u smrt. Jednom, usred noi, kad ju je probudio jer je vritala od uasa, ispriala mu je ovaj san: Sanjala sam veliki zatvoreni bazen. Bilo nas je dvadesetak. Same ene. Sve smo bile gole i morale smo stupati oko bazena. Na stropu je bila objeena koara i u njoj je stajao mukarac. Na glavi je imao eir iroka oboda, koji je bacao sjenu preko njegova lica, ali ja sam znala da si to ti. Davao si zapovijedi. Vikao si. Morale smo stupati pjevajui, unuti pa se podii i stupati dalje. enu koja ne bi dobro izvela uanj ubio si iz pitolja, pa je mrtva pala u bazen. U tom bismo se trenutku mi ostale nasmijale i poinjale jo glasnije pjevati. A ti si nas pratio budnim pogledom i ubijao svaku koja bi neto pogrijeila. Bazen je bio pun leeva koji su plivali ispod same povrine vode. Znala sam da vie neu imati snage izvesti sljedei uanj i da e me ustrijeliti!Trei ciklus snova govorio je o tome kako je ve mrtva. Leala je u mrtvakim kolima, velikima kao selidbeni kamion. Oko nje su leale same mrtve ene. Bilo ih je toliko da su stranja vrata morala ostati otvorena i noge nekih ena strale su van.Ta ja nisam mrtva!" vikala je Tereza. Ja sve osjeam!"I mi sve osjeamo", odgovarale su sa smijehom mrtve ene.Smijale su se isto kao ive, one koje su joj nekad sa zadovoljstvom govorile kako je posve normalno da e imati pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na licu, jer i one imaju pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na licu. Sad su joj s istim smijehom objanjavale da je mrtva i da je to posve u redu!Onda je odjednom osjetila potrebu da piki. Ali ja hou pikiti!" viknula je. To je dokaz da nisam mrtva!"Ali one su se i dalje smijale. Posve je normalno to ti se piki! Sve takve osjeaje jo e dugo zadrati. Kao kad nekome amputiraju ruku a on je jo dugo osjea. U nama vie nema mokrae, ali stalno imamo osjeaj da nam se piki."Tereza se u postelji privila uz Tomaa. I sve su mi govorile ti, kao da me oduvijek poznaju, kao da su moje prijateljice, bila sam zaprepatena pa sam se bojala da u morati ostati s njima zauvijek.

U svim jezicima koji su se razvili iz latinskoga rije suut sastoji se od prefiksa su-" (com-) i rijei koja je prvobitno znaila patnja" (com-passion). U drugim jezicima, na primjer u ekom, poljskom, njemakom i vedskom, rije je izvedena kao supstantiv sloen od istog prefiksa i rijei koja znai osjeaj" (eki sou-cit, poljski tvspol-czucie, njemaki Mitgefhl, vedski med-kansld).U jezicima razvijenim iz latinskoga rije suut (com-passion) znai ne moemo hladno promatrati patnje drugog ovjeka ili sudjelujemo u patnjama drugog ovjeka. Iz druge rijei koja ima priblino isto znaenje, pity (engleski, talijanski xxx itd.) odzvanja ak i stanovita nadmo u odnosu na onoga koji pati. Avoir de la pitie pour une femme znai da smo u boljem poloaju nego ta ena, da se naginjemo nad nju, sputamo k njoj.U tome i jest razlog zato rijei compassion pitie izazivaju nepovjerenje ini se da one oznaavaju lo, drugorazredan osjeaj koji nema gotovo nieg zajednikog s ljubavlju. Voljeti nekoga iz suuti znai, u stvari, ne voljeti ga.U jezicima u kojima korijen rijei suut ne ini rije patnja (passio) nego rije osjeaj ta rije se upotrebljava u priblino istom znaenju, ali se nikako ne moe rei da oznaava drugorazredan, lo osjeaj. Tajna mo njene etimologije obasjava rije drugom svjetlou i daje joj ire znaenje suosjeanje. A suosjeati znai umjeti proivljavati s drugim njegovu nesreu, ali isto tako i dijeliti s njim neke druge osjeaje kao: strepnju, tugu, alost, radost, bol. To suosjeanje (u smislu tvspolczucie, Mitgefhl, madl-dnsla) izraava, prema tome, najviu sposobnost osjeajne imaginacije, vjetinu telepatije osjeaja. A to je, u hijerarhiji osjeaja, onaj najvii.

Sanjajui kako zabija igle pod nokte, Tereza se odala da je kriom prekopavala po Tomaevim ladicama. Da mu je to uinila neka druga ena, nikad vie s njom ni rijei ne bi progovorio. Tereza je to znala, i zato mu je rekla Otjeraj me!" Ali on ne samo da je nije otjerao nego ju je uhvatio za ruku i ljubio joj vrhove prstiju, jer je i sam u tom trenutku osjeao bol pod njezinim noktima, kao da ivci njenih prstiju vode ravno u koru njegovoga mozga.Onaj tko nije obdaren avolskom sposobnou zvanom suosjeanje moe samo hladno osuditi Terezin postupak, jer je privatni ivot drugog ovjeka svetinja i ladice s njegovom intimnom korespondencijom nije doputeno otvarati. Ali kako je suosjeanje postalo Tomaeov usud (ili prokletstvo), inilo mu se da je on sam kleao pred otvorenom ladicom pisaega stola nesposoban da otrgne pogled od reenica pisanih Sabininom rukom. Razumio je Terezu, i ne samo to se nije mogao ljutiti na nju nego je znao da je voli jo vie.Njezine geste postajale su nagle i neusiljene. Prole su ve dvije godine od vremena kad je otkrila njegove nevjere i situacija se neprestano pogoravala. Tu jednostavno nije bilo izlaza.Zar zaista nije bio u stanju odrei se svojih erotskih prijateljstava? Nije. To bi ga unitilo. Nije imao snage potisnuti apetit za druge ene. Osim toga, to je izgledalo sasvim nepotrebno. Nitko nije znao bolje od njega da njegove avanture ni u kom pogledu ne ugroavaju Terezu. Zato bi trebalo da ih se odrie? To mu se inilo jednako besmislenim kao kad bi se trebalo odrei nogometnih utakmica.Samo, je li jo bilo mogue govoriti o radosti? Ve u trenutku kada je odlazio nekoj od ljubavnica, osjeao je da ga ne privlai i obeavao samome sebi kako je to posljednji put da se sastaje s njom. Pred oima mu je stalno bila Terezina slika i morao se to bre opiti da ne bi mislio na nju. Od kada je upoznao Terezu nije mogao bez alkohola voditi ljubav s drugim enama! I upravo dah zasien alkoholom bio je znak po kome je Tereza mogla jo lake otkriti njegovo nevjerstvo.Iza njega se zatvorila klopka; u trenutku kad bi poao k njima nisu ga privlaile, ali jedan dan bez njih bio je dovoljan da pone okretati telefonske brojeve ne bi li se s nekom sastao.Jo najljepe mu je bilo sa Sabinom, jer je znao da je diskretna i da se ne mora bojati izdaje. Njezin atelijer ga je doekivao kao uspomena na protekli ivot, idilini ivot nesputana mukarca.Moda ni sam nije bio svjestan koliko se promijenio bilo mu je neugodno kasno se vratiti kui, jer ga je tamo ekala Tereza. Sabina je jednom ak zapazila kako gleda na sat u toku ljubavnog akta i nastoji ga to bre privesti kraju.etala je nakon toga naga lijenim korakom po atelijeru, stala ispred zapoete slike na tafelaju i iskosa promatrala Tomaa kako se urno odijeva.Bio je ve odjeven, samo mu je jedna noga bila bosa. Gledao je oko sebe a onda se spustio na sve etiri i poeo tragati ispod stola i kreveta. Kad te ovako gledam, rekla je imam osjeaj da se pretvara u vjenu temu mojih slika. Susret dvaju svjetova. Dvostruka ekspozicija. Iza siluete Tomaa bludnika nazire se neto posve neoekivano lice romantina ljubavnika. Ili obratno kroz lik Tristana, koji misli samo na svoju Terezu, vidi se prekrasni, naputeni svijet bludnika.Toma se uspravio i rasijano sluao Sabinine rijei. to trai? upitala je. arapu.Poela je pretraivati sobu zajedno s njim a on je ponovno kleknuo da pogleda ispod stola. Nema ovdje tvoje arape rekla je Sabina. Sigurno si doao bez nje. Kako bih mogao doi bez arape! vikao je Toma, gledajui na sat. Ta nisam doao s jednom arapom! To nije iskljueno. U posljednje si vrijeme prilino rastresen. Stalno nekamo uri, gleda na sat pa nije ni udo da zaboravlja navui arape.Ve je bio odluio obuti cipelu na bosu nogu. Vani je hladno rekla je Sabina. Posudit u ti jednu svoju arapu!Pruila mu je dugaku, bijelu, tada modernu arapu, pletenu, s velikim oicama.Dobro je znao da je to osveta zbog toga to je gledao na sat dok je s njom vodio ljubav. Zato mu je sakrila arapu. Vani je zaista bilo hladno pa mu nije preostalo drugo nego pokoriti se. Odlazio je kui sa svojom arapom na jednoj nozi, dok je na drugoj imao bijelu ensku arapu, zarolanu iznad glenja.Njegova je situacija bila bezizlazna za svoje ljubavnice bio je oznaen sramnim igom svoje ljubavi prema Terezi, a za Terezu sramnim igom svojih avantura s ljubavnicama.Da barem malo ublai njezine muke, oenio se Terezom (mogli su konano otkazati podstanarsku sobu u kojoj ve odavno nije stanovala) i kupio joj psa.Bilo je to tene bernardinke koju je imao neki njegov kolega. Otac tenadi bio je vujak iz susjedstva. Male mjeance nitko nije htio uzeti, a kolegi je bilo ao ubiti ih.Toma je birao tene svjestan da su tenad koju ne uzme osuena na smrt. Osjeao se kao predsjednik republike ispred etvorice osuenih na pogubljenje, od kojih moe pomilovati samo jednoga. Konano je izabrao tene, kujicu ije je tijelo podsjealo na vujaka a glava bila na majku, bernardinku. Odnio ga je Terezi. Podigla je psia, pritisnula ga na prsa, a on joj je smjesta namoio bluzu.Onda su mu poeli traiti ime. Toma je htio da se ve po imenu vidi kako pas pripada Terezi i sjetio se knjige koju je stezala ispod ruke kad je nenajavljena doputovala u Prag. Predloio je da psi dobije ime Tolstoj. Ne moe se zvati Tolstoj zato to je ensko usprotivila se Tereza. Ali moe se zvati Ana Karenjina. Ne moe se zvati Ana Karenjina, jer ena ne moe imati tako smijenu njuku rekao je Toma. Ali mogao bi se zvati Karenjin. Da, Karenjin. Upravo ovako sam ga uvijek zamiljao. Ali nee li to nauditi njezinoj seksualnosti, ako je budemo nazivali Karenjin? Lako je mogue rekao je Toma da e kuja koju gospodari budu uporno nazivali mukim imenom stei odreene lezbijske sklonosti.Tomaeve su se rijei na neki udesan nain ostvarile. Iako su kuje obino privrenije gospodarima nego gospodaricama, u Karenjina je bilo obratno. Odluila je zaljubiti se u Terezu. Toma joj je bio za to zahvalan. Milovao je psia po glavi i govorio mu: Tako treba, Karenjine. Upravo to sam traio od tebe. Ja sam ne mogu s njom izai na kraj, mora mi pomoi.Nije mu, meutim, uspjelo uiniti je sretnom ni uz Karenjinovu pomo. Postao je toga svjestan moda deset dana nakon to su u njegovu zemlju upali ruski tenkovi. Bio je kolovoz 1968. godine i Tomaa je gotovo svakoga dana nazivao upravitelj bolnice u Zrichu, s kojim se Toma sprijateljio na nekom meunarodnom simpoziju. Strahovao je za Tomaa i nudio mu mjesto.

Toma je gotovo bez razmiljanja odbio vicarevu ponudu, a uinio je to zbog Tereze. Pretpostavljao je da ne bi htjela otii iz Praga. Uostalom, prvih sedam dana okupacije provela je u ekstazi za koju bi se gotovo moglo rei da je bila slina srei. Bila je neprestano na ulici s fotoaparatom u rukama i dijelila slike stranim novinarima koji su se doslovno otimali za njih. Jednom, kad je postupila previe drsko i iz blizine fotografirala oficira s pitoljem uperenim u skupinu ljudi, uhitili su je pa je provela no u sovjetskom zapovjednitvu. Prijetili su da e je strijeljati, ali im su je pustili, ponovno se nala na ulici i nastavila fotografirati.Zato se Toma iznenadio kad ga je desetoga dana okupacije upitala: A zato ti, u stvari, ne eli otputovati u vicarsku? A zato bih trebao otputovati? Zato to ovi ovdje imaju neke raune s tobom. As kim nemaju raune? rekao je Toma odmahnuvi rukom. Radije mi reci neto drugo: ti bi mogla ivjeti u tuini? A zato ne bih? Vidio sam da si bila spremna rtvovati ivot za ovu zemlju, pa kako je sad moe napustiti? Otkad se Dubek vratio, sve se promijenilo rekla je Tereza.I to je bilo tono sveopa euforija trajala je samo prvih sedam dana okupacije. Sovjetska vojska odvukla je predstavnike eke zemlje kao zloince,nitko nije znao gdje se nalaze, svi su drhtali nad njihovim ivotima i mrnja prema Rusima omamljivala je ljude kao alkohol. Bila je to pijana sveanost mrnje. eki gradovi bili su okieni tisuama rukom slikanih plakata s podrugljivim natpisima, epigramima, pjesmama, karikaturama Brenjeva i njegove vojske, kojoj su se svi smijali kao analfabetskom cirkusu. Ali ni jedna sveanost ne moe trajati vjeno. Rusi su u meuvremenu prisilili zatoene eke predstavnike da u Moskvi potpiu neto kao kompromis. Dubek se s tim dokumentom vratio u Prag, a zatim izjavu proitao na radiju. Poslije est dana provedenih u zatvoru bio je tako iscrpljen da nije mogao govoriti, svaki as bi se zagrcnuo, hvatao dah i pravio beskrajne stanke usred pojedinih reenica, stanke, koje su trajale i po pola minute.Kompromis je spasio zemlju od najgorega, od pogubljenja i masovnih deportacija u Sibir, kojih su se svi najvie bojali. Jedno je, meutim, ve bilo posve jasno: eka e se morati pokoriti osvajau i ostat e zauvijek grcati, zamuckivati i hvatati dah kao Aleksandar Dubek. Sveanost je zavrena, nastupio je obian dan ponienja.Sve je to Tereza ispriala Tomau, i on je znao da je to istina, ali da ispod te istine postoji i drugi, vaniji razlog zbog kojeg Tereza eli otii iz Praga bila je u svom dosadanjem ivotu nesretna.Najljepe dane svoga ivota proivjela je dok je na prakim ulicama fotografirala ruske vojnike i izlagala se opasnosti. Bili su to jedini dani u kojima su televizijske serije njezinih snova bile prekinute pa su joj noi,prolazile u srei.Rusi su joj na tenkovima dovezli smirenje. I sad, kad je sveanost prola, ponovno strahuje od svojih noi i htjela bi pobjei od njih. Shvatila je da postoje okolnosti u kojima moe biti snana i zadovoljna i eznula je za tim da ode u svijet, u nadi da e tamo opet pronai sline okolnosti. I ne smeta ti to je Sabina emigrirala u vicarsku? upitao je Toma. Geneva nije Zrich rekla ]e Tereza. Tamo e mi sigurno manje smetati nego to mi je smetala u Pragu.ovjek koji eli napustiti grad u kojem ivi nije sretan. Zato se Toma pomirio s Terezinom eljom za odlaskom u emigraciju kao osuenik s presudom. Pokorio se i jednoga se dana naao s Terezom i Karenjinom u najveem vicarskom gradu.

Uselili su u prazan stan, kupili jednu postelju (za drugo pokuanstvo, zasad, nisu imali novca), a Toma se bacio na posao upornou ovjeka koji poslije etrdesete zapoinje nov ivot.Nekoliko je puta telefonom razgovarao sa Sabinom, koja je ivjela u Genevi. Imala je sreu da njezina izloba slika u tom gradu bude otvorena tjedan dana prije ruske invazije pa su se vicarski ljubitelji umjetnosti prepustili valu simpatija prema maloj zemlji i pokupovali gotovo sve eksponate. Obogatila sam se zahvaljujui Rusima smijala se preko telefona i pozivala Tomaa da je posjeti u novom atelijeru, koji se, navodno, ne razlikuje mnogo od onoga u Pragu.Rado bi je posjetio, ali nije mogao nai zgodan razlog za putovanje koji bi mu posluio kao opravdanje pred Terezom. I tako je Sabina doputovala u Zurich. Odsjela je u hotelu. Toma je doao poslije radnog vremena, javio joj se telefonom s recepcije a ona ga je pozvala u sobu. Otvorila je vrata i ostala stajati pred njim na svojim prekrasnim dugim nogama, ve razodjevena, samo u gaicama i grudnjaku. Na glavi je imala crni polucilindar. Dugo ga je promatrala, nepomina, bez rijei. I Toma je utke stajao, a onda je odjednom postao svjestan koliko ga je taj doek ganuo. Skinuo joj je polucilindar s glave i spustio ga na noni ormari, a onda su vodili ljubav ne progovorivi prije toga ni rijei.Dok se iz hotela vraao u svoj zrichiki stan (ve odavno napunjen stolcima, stolom, naslonjaima, tepisima), govorio je, sretan, samome sebi kako svoj nain ivota nosi posvuda sa sobom kao pu svoju kuicu. Tereza i Sabina bile su dva pola njegova ivota, dva udaljena, nepomirljiva, ali ipak lijepa pola.Ali upravo zato to je svoj nain ivota nosio sa sobom kao dio svoga tijela, Tereza je i dalje sanjala iste snove.ivjeli su u Zrichu ve est ili sedam mjeseci kad se jedne veeri vratio kui kasno i na stolu naao pismo. U pismu ga je obavijestila da se vratila u Prag.Otputovala je zato to vie nema snage ivjeti u tuini. Zna da je trebalo da bude Tomaev oslonac, ali zna i to kako nije u stanju udovoljiti tom zahtjevu. Mislila je, luda glava, da e je inozemstvo izmijeniti. Vjerovala je da poslije onoga to je doivjela u danima invazije vie nee biti sitniava, da e odrasti, da e biti jaka ili mudra, ali precijenila je svoje mogunosti. Ona je za njega teret, a ne to eli biti. eli izvui zakljuke prije nego to bude prekasno. I moli ga da joj oprosti to je sa sobom povela Karenjina.Popio je veliku dozu tableta za spavanje, ali je ipak zaspao tek pred jutro. Bila je, sreom, subota pa je mogao ostati kod kue. Po sto pedeseti put pokuavao je sagledati situaciju u cjelini granica izmeu eke i ostalog svijeta vie nije otvorena kao u vrijeme kad su otputovali. Nikakvim telegrafskim porukama i telefonskim pozivima nee moi nagovoriti Terezu da se vrati. Vlasti je nee pustiti u inozemstvo. Njezin je odlazak konaan.

Spoznaja da je potpuno bespomoan djelovala je na njega kao udarac batinom, ali ga je istodobno i umirila. Nitko ga nije prisiljavao da se odluuje za ovo ili ono. Nije morao gledati u zid kue preko puta i pitati se eli li ili ne eli ivjeti s njom. Tereza je o svemu odluilasama.Otiao je u restoran na ruak. Bio je tuan, ali u toku objeda njegovo prvobitno oajanje kao da se umorilo, kao da je izgubilo snagu i pretvorilo se u puku melankoliju. U mislima se vraao u godine to ih je proivio s njom i inilo mu se da njihov sluaj nije mogao zavriti bolje nego to je zavrio. Da je netko itav sluaj izmislio, ne bi ga mogao drukije zavriti.Tereza je jednoga dana bez poziva dola k njemu. Jednog dana je na isti nain otila. Doputovala je s jednim tekim kovegom. S jednim tekim kovegom je i otputovala.Platio je, izaao iz restorana i nastavio etati ulicama, ispunjen melankolijom koja je postajala sve ljepom i ljepom. Proveo je s Terezom sedam godina i odjednom je ustanovio da su te godine ljepe u uspomenama nego dok ih je proivljavao.Ljubav izmeu njega i Tereze bila je lijepa, ali naporna neprestano je morao neto skrivati, tajiti, maskirati, glumiti, popravljati, morao je odravati njeno dobro raspoloenje, smirivati je, neprestano dokazivati svoju ljubav, trpjeti njenu ljubomoru, osjeati se krivim za njene patnje, njene snove, opravdavati se i moliti za oprotaj. Tog napora vie nije bilo, a ljepota je ostala.Bliila se subotnja veer, prvi put je etao sam po Zrichu i udisao miris slobode. Avantura ga je ekala iza svakog ulinog ugla. Budunost je ponovno postala tajanstvena. Vraao se u ivot slobodnog neenje, ivot za koji je neko bio siguran da je jedini koji mu odgovara i da samo u njemu moe i biti onakav kakav zaista jest.Proivio je sedam godina vezan uz nju i njene su oi pratile svaki njegov korak. To je u njemu izazivalo osjeaj kao da su mu za noge vezane eljezne kugle. Korak mu je odjednom postao mnogo laki. Gotovo je lebdio. Naao se u maginu Parmenidovu polju, uivao je u slatkoj lakoi postojanja.(Je li poelio javiti se Sabini u Genevu? Da se javi nekoj od ena u Zrichu s kojima se posljednjih mjeseci upoznao? Ne, za to nije imao nimalo volje. Znao je, kad bi se sastao s bilo kojom enom, uspomena na Terezu postala bi nepodnoljivo bolna.)

Ta posebna omamljenost melankolijom trajala je do nedjelje na veer. U ponedjeljak, sve se promijenilo. Tereza je prodrla u njegove misli osjeao je kako joj je bilo dok mu je pisala oprotajno pismo, osjeao je kako su joj se ruke tresle, vidio je kako u jednoj ruci nosi teki koveg a u drugoj dri uzicu s Karenjinom, zamiljao je kako otkljuava njihov praki stan i osjetio je u vlastitom srcu pusto i samou koje su joj dahnule u lice kada je otvorila vrata.U toku ona dva prekrasna melankolina dana njegovo suosjeanje se jednostavno odmaralo. Suosjeanje je spavalo kao rudar u nedjelju, poslije est dana tekog rada, da bi se u ponedjeljak mogao ponovno spustiti u okno.Pregledao je pacijenta i vidio umjesto njega Terezu. U mislima je opominjao samoga sebe: Ne misli na nju! Ne misli na nju! Upravo zato to sam bolestan od suosjeanja, dobro je to je otputovala i to je vie neu vidjeti, govorio je samsebi. Moram se osloboditi, ne nje nego svog suosjeanja, te bolesti za koju prije nisam znao i ijim me je virusom zarazila!U subotu i u nedjelju osjeao je slatku lakou postojanja kako mu se pribliava iz dubine budunosti. U ponedjeljak ga je pritisnula teina kakvu do tada nikad nije osjetio. Sve one tone elika ruskih tenkova nisu bile nita prema toj teini. Nita nije tee od suosjeanja. Ni vlastita bol nije tako teka kao bol suosjeanja s nekim za nekoga, umjesto nekoga, bol viestruko umnoena kroz misaone predodbe, bol produena u stotinu odjeka.Upozoravao je samoga sebe da pazi i ne podlegne suosjeanju i suosjeanje ga je slualo pognute glave, kao da se osjea krivim. Suosjeanje je bilo svjesno da zloupotrebljava svoja prava, ali je ipak tiho tjeralo svoje, tako da je petoga dana poslije Terezina odlaska Toma obavijestio upravitelja bolnice (onog istog koji mu je poslije ruske invazije svakoga dana telefonirao) da se odmah mora vratiti u Prag. Bilo ga je stid. Znao je da e se njegov postupak upravitelju initi neodgovornim i neoprostivim. Strahovito je elio povjeriti mu se, priati mu o Terezi i pismu koje mu je ostavila na stolu, ali to ipak nije uinio. Sa stajalita vicarskog lijenika, Terezin bi postupak sigurno bio ocijenjen kao histerian i nesimpatian. A Toma nije htio dopustiti da o njoj netko pomisli neto loe.Upravitelj je bio uistinu potresen. Toma je slegnuo ramenima i rekao: Es muss sein. Es muss sein.Bila je to aluzija. Posljednja fraza posljednjeg Beethovenovog kvarteta napisana je na ova dva motiva:Da bi smisao tih rijei bio posve jasan, iznad itave posljednje fraze Beethoven je napisao der schwer gefasste Entschluss teko donesena odluka.Tom aluzijom na Beethovena Toma se, u stvari, vratio Terezi, jer ga je upravo ona bila natjerala da kupuje ploe s Beethovenovim kvartetima i sonatama.Aluzija je bila umjesnija nego to je slutio, jer je upravitelj bio veliki ljubitelj muzike. Blago se nasmijao i tiho rekao, imitirajui glasom Beethovenovu melodiju: Muss es sein?Toma je rekao jo jednom: Es muss sein.

Za razliku od Parmenida, teina je za Beethovena oigledno bila neto pozitivno. (Der schwer gefasste Entschluss, teko donesena odluka, povezana je s glasom Sudbine Es muss sein!). Teina, nunost i vrijednost tri su meusobno povezana pojma: teko je samo ono to je neophodno, samo ono to je teko ima vrijednost.To se uvjerenje rodilo iz Beethovenove glazbe, pa iako je mogue (ak vjerojatno) da su za njega odgovorni vie Beethovenovi izdavai nego sam kompozitor, danas ga dijelimo manje-vie svi. Veliina ovjeka za nas je u tome to nosi svoju sudbinu kao to Atlas nosi na ramenima nebeski svod. Beethovenov junak je diza metaforikih tereta.Toma se odvezao prema vicarskoj granici i ja zamiljam kako je sam kosati i smrknuti Beethoven dirigirao mjesnim vatrogasnim orkestrom, koji mu je za rastanak s emigracijom svirao koranicu Es muss sein!.A zatim je Toma preao eku granicu i naiao na kolone ruskih tenkova. Morao je zaustaviti automobil na raskriju i ekati pola sata da tenkovi proSu. Na raskru je stajao ruan tenkist u crnoj uniformi i regulirao promet kao da sve eke ceste pripadaju samo njemu.Djela Milana Kundere Es muss sein ponavljao je u sebi Toma, ali onda je poeo sumnjati. Je li to zaista moralo biti?Da, bilo je nepodnoljivo ostati u Zrichu i zamiljati kako Tereza ivi sama u Pragu.Samo, koliko bi ga dugo to muilo? Do kraja ivota? Ili godinu dana? Ili mjesec dana? Ili samo jedan tjedan?Kako bi to mogao saznati? Kako bi to mogao ispitati?Svaki uenik moe na satu fizike eksperimentirati da se uvjeri je li neka znanstvena hipoteza istinita. Ali ovjek, zato to ivi samo jedan ivot, nema mogunost provjeravati hipoteze pokusima i zato nikad ne moe saznati je li trebao ili nije trebao slijediti svoje osjeaje. S tim mislima u glavi otvorio je vrata stana. Karenjin je skakao pokuavajui mu dosegnuti lice jezikom i tako mu olakao trenutak susreta. Zelja da se baci u zagrljaj Terezi (elja koju je osjeao jo u trenutku kad je u Zrichu sjeo u auto) potpuno se izgubila. inilo mu se kao da stoji pred njom usred snjene ravnice i da se oboje tresu od hladnoe.

Od prvoga dana okupacije ruski su vojni avioni letjeli svake noi nad Pragom. Toma se bio odvikao od te buke i nije mogao zaspati.Prevrtao se pored usnule Tereze i sjetio se neega to mu je rekla jednom davno, usred posve beznaajna razgovora. Govorili su o njegovu prijatelju Z. i Tereza je izjavila: Da nisam srela tebe, sigurno bih se zaljubila u njega."Ve tada su te rijei izazvale u Tomau neku udnu melankoliju. Odjednom je, naime, postao svjestan da je puki sluaj to Tereza voli njega, a ne njegova prijatelja Z. Da osim njezine ostvarene ljubavi s Tomaem u carstvu mogunosti postoji jo bezbroj neostvarenih ljubavi prema drugim mukarcima.Svi smatramo nezamislivim da bi ljubav naega ivota mogla biti neto lagano, neto bez teine; mislimo da je naa ljubav ono to je moralo biti, da bez nje na ivot ne bi bio na ivot. ini nam se da sam namrgoeni Beethoven sa svojom stranom grivom svira naoj velikoj ljubavi svoje Es muss sein!Toma se sjetio Terezine izjave o prijatelju Z. i zakljuio da iz prie o njegovoj ivotnoj ljubavi ne odzvanja nikakvo Es muss sein! ve prije Es konnte auch anders sein.

Prije sedam godina u bolnici Terezina grada sluajno su otkrili teko oboljenje mozga i zbog toga pozvali Tomaevog primarijusa na hitnu konzultaciju. Ali primarijusa je sluajno uhvatio iijas, nije se mogao niti pokrenuti, pa je u provincijsku bolnicu poslao zamjenika Tomaa.U gradu je bilo pet hotela, ali Toma je sluajno odsjeo u onome u kojemu je radila Tereza. Sluajno mu je prije odlaska vlaka ostalo malo slobodna vremena, pa je otiao u restoran. Tereza je sluajno bila u slubi i sluajno ju je zapalo da poslui i Tomaa. Bilo je potrebno est sluajnih dogaaja da dovuku Tomaa do Tereze, kao da on sam nije imao volje za to.Vratio se u eku radi nje. I takva sudbonosna odluka oslanjala se na ljubav tako sluajnu da je uope ne bi bilo da njegov ef nije prije sedam godina dobio iijas. I ta ena, to utjelovljenje apsolutne sluajnosti, lei sad pored njega i duboko die u snu. Bila je kasna no. Osjeao je sve jae bolove u elucu, to mu se esto dogaalo u trenucima tjeskobe.Njeno disanje se jednom ili dvaput pretvorilo u tiho hrkanje. Toma vie nije znao za suosjeanje. Osjeao je samo pritisak u elucu i oajniko kajanje zbog odluke da se vrati.

DRUGI DIODUA I TIJELO

Bilo bi glupo kad bi autor pokuao uvjeravati itatelja da su njegovi junaci stvarno ivjeli. Njih nije rodilo majino tijelo, roeni su iz jedne ili dviju sugestivnih reenica, ili iz jedne osnovne situacije. Tomaa je rodila reenica einmal ist keinmal. Terezu je rodilo kranje crijeva. Kad je prvi put dola u Tomaev stan, poela su joj krati crijeva. Nije nikakvo udo, nije ni ruala ni veerala, samo je prije podneva na peronu pojela sendvi, prije nego to e sjesti u vlak. Bila je potpuno koncentrirana na svoje hrabro putovanje i zaboravila je na jelo, a onaj tko ne misli na svoje tijelo postaje njegovom rtvom. Bilo je strano stajati pred Tomaem i sluati kako joj se utroba buni. Dolo joj je da zaplae. Sreom, Toma ju je nakon deset sekundi zagrlio pa je mogla zaboraviti na glasove iz trbuha.Dovoljno je, meutim, da se ovjek ludo zaljubi i da uz to mora sluati kranje svojih crijeva. Jedinstvo due i tijela, ta lirska iluzija vremena znanosti, istoga e se trenutka rasplinuti.

Terezu je, prema tome, rodila situacija koja brutalno otkriva nepomirljivu dvojnost tijela i due, to, osnovno ljudsko iskustvo.Nekad davno ovjek je, udei se, oslukivao kako mu iz prsa odjekuje zvuk pravilnih udara i nije imao pojma o emu je rije. Nije mogao poistovjetiti samoga sebe s neim tako stranim i nepoznatim kao to je tijelo. Tijelo je bilo kavez, a u tom kavezu bilo je neto to je gledalo, slualo, bojalo se, razmiljalo i udilo se. To neto, taj ostatak nakon to je oduzeto tijelo, to je bila dua.Danas, naravno, tijelo vie nije neto nepoznato. Znamo da je ono to udara u prsima srce, a da je nos zavretak cijevi koja slui za dovoenje kisika u plua. Lice nije nita drugo, nego neka vrsta komandne ploe na koju su prikljueni svi tjelesni mehanizmi: prehrana, vid, sluh, disanje, miljenje.Otkad je nauio to je to u njegovu tijelu, tijelo manje uznemiruje ovjeka. Znamo ve i to da je dua jednostavno aktivnost sive mase velikoga mozga. Dvojnost tijela i due zaodjenula se znanstvenim terminima i moemo joj se veselo smijati kao starinskoj predrasudi.

Nastojala je kroz svoje tijelo vidjeti sebe. Zato je tako esto stajala pred zrcalom. Kako se bojala da je majka ne uhvati dok se gleda, to njeno zurenje u ogledalo imalo je karakter tajnog poroka.Pred zrcalo je nije vukla tatina, nego uenje to vidi svoje ja. Zaboravila je da gleda u komandnu plou tjelesnih mehanizama. inilo joj se da vidi svoju duu koja izbija kroz crte lica. Zaboravila je da je nos samo zavretak cijevi za dovoenje zraka u plua. Ona je u njemu vidjela vjeran odraz svog karaktera.Dugo je promatrala sebe i na trenutke joj je smetalo to na svom licu primjeuje majine crte. Zato je sve upornije gledala u sebe i nastojala snagom volje odstraniti, izbrisati majin lik kako bi na njenu licu ostalo samo ono to je istinski njezino. Kad bi joj to uspjelo, bili su to opojni trenuci dua je izlazila na povrinu kao kad vojska nagrne iz potpalublja, ispuni itavu palubu, podie ruke prema nebu i pjeva.

Ne samo da je bila tjelesno slina majci nego mi se katkad ini da je njen ivot bio tek produetak majina ivota, kao to je kretanje kugle na kuglani samo produetak pokreta ruke igraa.Gdje je i kada zapoelo to kretanje, koje se poslije pretvorilo u Terezin ivot? Moda u trenutku kad je Terezin djed, praki trgovac, poeo glasno slaviti ljepotu svoje keri, Terezine majke. Imala je tada samo tri ili etiri godine, a on joj je govorio da izgleda kao Rafaelova slika Madone. etverogodinja Terezina majka je to dobro zapamtila pa je kasnije, dok je sjedila u gimnazijskoj klupi, umjesto da slua nastavnike, razmiljala kojim je umjetnikim djelima slina.Kad je dolo vrijeme za udaju, imala je devet udvaraa. Svi su kleali u krugu oko nje. Sjedila je u sredini kao princeza, ne znajui koga da izabere: jedan je bio lijep, drugi duhovit, trei bogat, etvrti sportski tip, peti je bio iz najbolje obitelji, esti joj je recitirao stihove, sedmi je proputovao itav svijet, osmi je svirao na violini, a deveti je bio od svih najmuevniji. Ali svi su na isti nain kleali i svi su imali jednake uljeve na koljenima.To to je na kraju izabrala onog devetog, nije bilo toliko zbog toga to je bio najmuevniji, nego zato to namjerno nije pazio kad mu je ona, dok su vodili ljubav, apnula u uho Pazi, molim te dobro pazi!" Tako je bila prisiljena na brzinu se udati za njega, kad joj ve nije uspjelo na vrijeme pronai lijenika koji e joj napraviti abortus. Tako se rodila Tereza. Iz svih krajeva domovine doputovala je bezbrojna rodbina, naginjala se iznad kolica i gukala. Terezina majka nije gukala. utjela je. Mislila je na preostalih osam udvaraa i svaki joj se inilo boljim od devetog.Isto kao ki, i Terezina se majka voljela promatrati u zrcalu. Jednoga je dana otkrila mnogo sitnih bora oko oiju i sama sebi rekla kako je njezin brak besmislen. Srela je nemuevnog mukarca koji je iza sebe imao ve nekoliko pronevjera i dva razorena braka. Mrzila je ljubavnike sa uljevima na koljenima. Oajniki je eljela da sama klekne. Pala je na koljena pred pronevjeriteljem i napustila supruga i Terezu.Najmuevniji mukarac pretvorio se u najtunijeg mukarca. Bio je tako tuan da mu je bilo sve svejedno. Posvuda je glasno govorio to misli pa ga je komunistika policija, okirana njegovim neumjesnim izjavama, uhitila, osudila i bacila u tamnicu. Terezu su istjerali iz zapeaenog stana i poslali majci.Najtuniji je mukarac nakon kratkog vremena umro u zatvoru, a majka je s pronevjeriteljem i Terezom odselila u gradi pod planinama. Terezin ouh je radio u nekom uredu, a majka kao prodavaica u trgovini. Rodila je jo troje djece, a onda se ponovno pogledala u zrcalo i ustanovila da je stara i runa.Kad je zakljuila da je izgubila sve, poela je traiti krivca. Krivi su bili svi kriv je bio njen prvi suprug, muevan i nevoljen, koji je nije posluao kad mu je aputala u uho da pripazi. Kriv je bio i drugi suprug, nemuevan i voljen, koji ju je odvukao iz Praga u provincijski gradi i tamo bez prestanka jurio za enama tako da je stalno patila od ljubomore. Ali ni jednom ni drugom nije mogla nita. Jedino bie koje joj je pripadalo i nije moglo pobjei, talac koji je mogao platiti za sve ostale, bila je Tereza.Uostalom, moda je zaista upravo ona bila kriva za majinu sudbinu. Ona, to jest apsurdno sjedinjavanje spermatozoida najmuevnijeg mukarca s jajacem najljepe ene. U toj fatalnoj sekundi koja se zove Tereza dan je znak za poetak trke na dugoj stazi upropatena majinog ivota.Majka je neprestano objanjavala Terezi da biti majkom znai rtvovati sve. Njene su rijei zvuale uvjerljivo, jer je iza njih stajao ivot ene koja je zbog svoga djeteta izgubila sve. Tereza je sluala i vjerovala da je materinstvo najvea vrijednost u ivotu, ali istodobno i velika rtva. A ako je materinstvo utjelovljenje rtve, onda je usud keri Krivica koju je nemogue ispraviti.

Tereza, naravno, nije znala kako je to bilo one noi kad je majka aptala njezinu ocu u uho neka dobro pazi. Krivica koju je osjeala bila je nejasna kao praroditeljski grijeh. inila je sve to je mogla da se oslobodi te krivice. Majka ju je ispisala iz gimnazije pa je od petnaeste godine radila kao konobarica i sve to bi zaradila davala je majci. Bila je spremna uiniti sve samo da zadobije njenu ljubav. Vodila je kuanstvo, brinula se za polu-brau, cijele je nedjelje istila i prala. Bila je to teta, jer je u gimnaziji bila najnadarenija djevojka u razredu. Teila je neemu viem, ali u tom malom gradu nita vie za nju nije postojalo. Tereza je prala rublje, a pored korita je leala otvorena knjiga. Okretala je listove, a na knjigu su padale kapi vode.U kui se nije znalo za stid. Majka je hodala po stanu samo u rublju, katkad bez grudnjaka, a katkad, u ljetnim danima, potpuno naga. Ouh nije hodao nag, ali je imao obiaj ui u kupaonicu uvijek kad je Tereza bila u kadi. Jednom se zbog toga zakljuala, a majka je digla dreku: Za koga ti sebe smatra? to misli tko si ti? Misli da e ti odgristi tvoju ljepotu?"(Ta situacija zorno pokazuje da je mrnja prema keri bila u majci jaa od sumnje prema svom suprugu. Krivica keri bila je beskrajna i obuhvaala je i nevjerstva drugog supruga. Ako se ki eli emancipirati, ako inzistira na nekim svojim pravima da se, na primjer, zakljuava u kupaonicu za majku je to manje prihvatljivo nego eventualno muevo seksualno zanimanje za Terezu.) Jednom prilikom, zimi, majka je etkala po stanu gola pri upaljenu svjetlu. Tereza je pourila navui zavjese da majku ne gledaju iz kue preko puta. Iza sebe je ula njen smijeh. Dan kasnije dole su k majci prijateljice susjeda, kolegica iz trgovine, mjesna uiteljica i jo dvije-tri ene koje su imale obiaj redovito se sastajati. Tereza je na trenutak ula u sobu zajedno sa esnaestogodinjim sinom jedne od njih, a majka je to smjesta iskoristila da ispria kako je sino njena ki titila njezin stid. Smijala se, a smijale su se i ostale ene. "Tereza se ne eli pomiriti s tim da ljudsko tijelo pia i prdi", rekla je majka. Tereza je pocrvenjela, ali majka je nastavila: Zar u tome ima neto loe?" I odmah je sama odgovorila na postavljeno pitanje i glasno je pustila vjetar. Sve su se ene smijale.

Majka glasno podriguje, pria bez uvijanja o svom seksualnom ivotu, pokazuje umjetnu vilicu. Nauila je da je spretno otkai jezikom u ustima tako da joj, kad se nasmije, gornja eljust padne na donje zube, a lice iznenada dobije zastraujui izraz.Njeno ponaanje nije nita drugo nego jedna jedina silovita gesta kojom odbacuje svoju ljepotu i mladost. U vrijeme kad je devet udvaraa klealo u krugu oko nje, budno je uvala svoju golotinju. Kao da je mjerom stida htjela izraziti vrijednost koju ima njeno tijelo. Ako se danas vie ne stidi, ini to radikalno, kao da tom bestidnou eli sveano povui crtu preko ivota i viknuti da mladost i ljepota, koje je nekad toliko cijenila, nemaju u stvari nikakve vrijednosti.ini mi se da je Tereza produenje one geste kojom je majka daleko od sebe odbacila svoj ivot ljepotice.(A ako Tereza ima i sama nervozne pokrete, nedovoljno elastine geste, tome se ne treba uditi ona velika majina gesta, divlja i samounitavajua, ostala je u Terezi, postala je Tereza!)

Majka trai pravdu za sebe i zahtijeva da krivac bude kanjen. Zato inzistira na tome da ki ostane s njom u svijetu bestidnosti, u kome mladost i ljepota nita ne znae, gdje je itavo ovjeanstvo samo jedan golemi koncentracioni logor tijela koja su sva slina jedno drugome i u kojima su due nevidljive.Sad moemo bolje shvatiti smisao tajnoga Terezina poroka, njenih estih i dugih pogleda u zrcalo. Bila je to borba s majkom. Bila je to enja da ne bude tijelo kao to su ostala tijela, ve da na povrini vlastita lica vidi vojsku due koja je nagrnula iz potpalublja". To nije bilo nimalo lako, jer je dua, tuna, bojaljiva, uplaena, bila negdje duboko u Terezi i stidjela se izai na vidjelo.Tako je bilo upravo onoga dana kad je prvi put susrela Tomaa. Provlaila se izmeu pijanaca u restoranu, tijelo joj je bilo savijeno pod teinom krigli piva na posluavniku, a dua joj je bila negdje u elucu ili pankreasu. I upravo u tom trenutku Toma joj se obratio. To je obraanje bilo vrlo znaajno, jer je dolazilo od nekoga tko nije poznavao ni njezinu majku ni pijance koji su joj svakoga dana upuivali stereotipne, vulgarne primjedbe. Status tuinca uzdizao ga je iznad ostalih.Uzdizalo ga je jo neto na stolu je drao otvorenu knjigu. U toj njenoj krmi jo nitko nije sjedio s otvorenom knjigom na stolu. Knjiga je za Terezu bila znak prepoznavanja pripadnika tajnog bratstva. Grubom svijetu koji ju je okruivao mogla se oduprijeti samo jednim orujem knjigama koje je posuivala u gradskoj knjinici, naroito romanima. Proitala ih je bezbroj, od Fieldinga do Thomasa Manna. Pruali su joj mogunost imaginarnog bijega od ivota u kome nije nalazila nikakvo zadovoljstvo, ali bili su joj vani i kao predmeti voljela je etati ulicama s romanom ispod ruke. Bili su joj isto to i elegantni tap za dendija iz prologa stoljea. inili su je razliitom od drugih.(Usporedba knjige s elegantnim tapom dendija nije sasvim tona. Stap je inio dendija ne samo razliitim od drugih, nego i mondenim i pomodnim. Knjiga je inila Terezu razliitom od drugih, ali ju je inila staromodnom. Bila je, naravno, jo odve mlada da bi sama mogla uvidjeti koliko je staromodna. Mladii koji su prolazili pored nje s bunim tranzistorima u rukama doimali su joj se glupima. Izmaklo joj je, meutim, da su moderni.)Onaj koji joj se obratio bio je tuinac, ali i lan tajnoga bratstva. Obratio joj se pristojno i Tereza je osjetila kako se njezina dua probija na povrinu kroz sve arterije, vene i pore, da mu se pokae.

Kada se Toma vratio iz Zricha u Prag, misao da je njegov susret s Terezom posljedica est malo vjerojatnih sluajnosti izazivala je u njemu osjeaj nelagode.Samo, nije li dogaaj utoliko znaajniji i dragocjeniji to je vie sluajnosti potrebno da do njega doe?Samo sluaj nam moe izgledati kao poruka. Ono to se dogaa silom prilika, ono to oekujemo, ono to se ponavlja svakoga dana, to je nijemo. Samo sluajnost nam govori. Nastojimo itati iz nje kao vraare iz ara koje ostavlja kaveni talog na dnu alice.Toma je Terezi u njenom restoranu izgledao kao apsolutna sluajnost. Sjedio je za stolom iznad otvorene knjige. Podigao je pogled prema Terezi i nasmijao se. Jedan konjak rekao je.U tom trenutku iz radija je odzvanjala glazba. Tereza je otila iza anka po konjak i okrenula gumb da odzvanja jo glasnije. Prepoznala je Beethovena. Poznavala ga je od vremena kad je u njihov grad doputovao kvartet iz Praga. Tereza je (koja je, kako znamo, eznula za neim viim") otila na koncert. Dvorana je bila prazna. Osim nje bili su tu jo samo gradski apotekar i njegova ena. Na podiju je, prema tome, jedan kvartet glazbenika, a u dvorani tercet sluatelja. Ali muziari su bili tako dobri da nisu otkazali koncert, nego su cijelu veer svirali posljednja tri Beethovenova kvarteta samo za njih.Apotekar je poslije koncerta pozvao glazbenike na veeru i zamolio nepoznatu djevojku da i ona poe s njima. Od tog vremena Beethoven se pretvorio u sliku svijeta na drugoj strani, svijeta za kojim je eznula. Dok je sa anka nosila konjak za Tomaa, nastojala je proitati tu sluajnost kako je to mogue da upravo sada, dok nosi konjak nepoznatu mukarcu koji joj se svia, uje Beethovena?U nunosti nema arolija, a sluajnost ih je puna. Ako ljubav treba da bude nezaboravna, oko nje se od prvog trenutka moraju okupljati sluajnosti kao ptice oko svetoga Franje Asikog.

Pozvao ju je da plati. Zatvorio je knjigu (znak prepoznavanja tajnog bratstva), a ona ga je poeljela upitati to to ita. Moete li mi napisati raun na broj sobe? upitao je. Naravno rekla je. Koji broj? Pokazao joj je klju za koji je bila privrenadrvena ploica s crvenom esticom. Ba neobino rekla je. Broj est. to je u tome neobino? upitao je. Sjetila se da je u Pragu, prije nego to su seroditelji rastali, stanovala u kui na broju est. Rekla je, meutim, neto drugo (a na nama je da registriramo taj lukavi potez): Vi imate sobu broj est, a meni u est sati zavrava smjena. A moj vlak ide u sedam rekao je nepoznati mukarac.Nije znala to da kae, dala mu je raun da ga potpie i odnijela ga na recepciju. Kad je zavrila s poslom, stranac vie nije sjedio za stolom. Je li shvatio njenu diskretnu poruku? Izala je iz restorana uzbuena.Preko puta hotela nalazio se malen, prorijeeni park, oupani park prljavog malog grada, koji je njoj uvijek predstavljao otok ljepote bio je tu travnjak, etiri topole, klupe, tuna vrba i grmovi forzicija.Sjedio je na utoj klupi s koje je mogao vidjeti ulaz u restoran. Upravo na toj klupi sjedila je juer s knjigom u ruci! U tom je trenutku shvatila (ptice sluajnosti su joj slijetale na ramena) da joj je taj nepoznati mukarac suen. Obratio joj se, pozvao je da sjedne pokraj njega. (Vojska njene due je nagrnula na palubu tijela.) Zatim ga je otpratila na stanicu, a on joj je na rastanku dao svoju posjetnicu i telefonski broj. Ako sluajno nekad doete u Prag...

Ta posjetnica koju joj je dao u posljednjem trenutku, a jo vie poticaj sluajnosti (knjiga, Beethoven, broj est, uta klupa u parku), dali su joj hrabrosti da ode od kue i promijeni svoju sudbinu. Moda su upravo te sluajnosti (uostalom, sasvim skromne, sive, potpuno u skladu s tim beznaajnim gradom) pokrenule njenu ljubav i postale izvor energije koju nee iscrpiti do kraja ivota. Na je svakodnevni ivot neprestano bombardiran sluajnostima, tonije reeno sluajnim susretima ljudi i dogaaja koje nazivamo koincidencijama. Koincidencija znai da se dva neoekivana dogaaja odigravaju istodobno, da se susreu Toma se pojavi u restoranu i istodobno zazvui Beethovenova glazba. Golemu veinu takvih koincidencija ovjek uope ne primjeuje. Da je u restoranu za stolom umjesto Tomaa sjedio gradski mesar, Tereza ne bi uope primijetila da iz radija odzvanja Beethoven (iako je susret Beethovena i mesara takoer zanimljiva koincidencija). Ljubav to se javlja izotrila je u njoj smisao za lijepo, i ona tu glazbu vie nikad nee zaboraviti. Bit e duboko ganuta svaki put kad je uje. Sve to se u tim trenucima bude dogaalo oko nje bit e ozareno tom glazbom i postat e lijepo.Na poetku romana koji je nosila ispod ruke kad je dola kod Tomaa, Ana se susree s Vronskim pod udnim okolnostima. Nalaze se na peronu s kojega senetko upravo bio bacio pod vlak. Na kraju romana baca se pod vlak Ana. Ta simetrina kompozicija, kod koje se pojavljuje isti motiv na poetku i na kraju, moe izgledati tipino romaneskna". Da, slaem se, ali samo pod uvjetom da rije romaneskna" ne shvatite kao izmiljen", umjetni", razliit od ivota". Jer upravo tako su komponirani ljudski ivoti. Komponirani su kao skladba. ovjek, voen svojim smislom za lijepo, pretvara sluajni dogaaj (Beethovenovu glazbu, smrt na eljeznikoj stanici) u motiv koji e zauvijek ostati u skladbi njegova ivota. Vraat e mu se, ponavljat e ga, mijenjat e ga i razvijati kao kompozitor temu svoje sonate. Ana je mogla oduzeti sebi ivot i na drugi nain, ali motiv eljeznike stanice i smrti, taj nezaboravni motiv povezan s raanjem ljubavi, privlaio ju je, u trenucima oajanja, svojom mranom ljepotom. ovjek i ne znajui komponira svoj ivot prema zakonima ljepote i u trenucima najdubljega beznaa.Romanu se, prema tome, ne moe zamjeriti to je fasciniran tajanstvenim susretima sluajnosti (kao to je susret Vronskog, Ane, perona i smrti, ili susret Beethovena, Tomaa, Tereze i konjaka), ali se zato moe s pravom predbacivati ovjeku to je u svom svakodnevnom ivotu slijep za takve sluajnosti pa mu ivot zbog toga gubi dimenziju ljepote.

Probuena slijetanjem ptice sluajnosti na ramena, uzela je tjedan dana odmora i, ne govorei nita majci, sjela u vlak. esto je odlazila u toalet pogledati se u zrcalo i zamoliti duu da u presudnom danu njenog ivota ni na trenutak ne napusti palubu tijela. I dok se tako promatrala, odjednom se uplaila osjetila je peckanje u grlu. Zar da se u presudnom danu svoga ivota razboli?Ali povratka vie nije bilo. Javila mu se telefonom s kolodvora a kad je otvorio vrata, poela su joj strahovito zavijati crijeva. Postidjela se. Bilo je to kao da u trbuhu nosi svoju majku koja se sad cereka ne bi li joj pokvarila susret s Tomaem.U prvom je trenutku imala osjeaj da e je zbog tih neukusnih zvukova otjerati, ali on ju je, umjesto toga, zagrlio. Bila mu je zahvalna to se ne obazire na to kranje i strastveno ga je ljubila, zamagljenih oiju. Nije prola ni minuta i ve su vodili ljubav. Ciala je. Ve je imala groznicu. Dobila je gripu. Kraj cijevi za voenje kisika u plua bio je zaepljen i crven.Onda je drugi put dola s tekim kovegom u koji je potrpala sve svoje stvari, odluna da se vie nikad ne vrati u mali grad. Pozvao ju je k sebi tek drugog dana na veer. Prenoila je u jeftinu hotelu, ujutro odnijela koveg u garderobu na kolodvoru a zatim je do veeri lutala po Pragu s Anom Karenjinom ispod ruke. Uveer je pozvonila, otvorio je vrata a ona nije isputala knjigu iz ruke kao da je ona ulaznica u Tomaev svijet. Postala je svjesna da ima samo tu jednu bijednu ulaznicu i dolazilo joj je da zaplae. Da ne bi zaplakala, bila je govorljiva, govorila je glasno i smijala se. I opet ju je vrlo brzo nakon dolaska stegnuo u zagrljaj pa su vodili ljubav. Stupila je u maglu u kojoj se nita nije moglo vidjeti, u kojoj su se mogli uti samo njeni krici.

To nije bilo uzdisanje i jecanje, bili su to zaista krici. Vikala je tako da je Toma morao odmaknuti glavu od njezina lica. Imao je osjeaj da e mu njen glas probiti bubnji. Ti krici nisu bili izraz ulnosti. ulnost je maksimalna mobilizacija ula ovjek napeto promatra onog drugog i oslukuje svaki zvuk. A njeni krici su, suprotno tomu, imali za cilj pomraenje ula da nita ne vide i ne uju. To je vikao sam naivni idealizam njene ljubavi koja je htjela da bude negacija svih suprotnosti, negacija dvojnosti tijela i due pa moda i negacija vremena.Je li imala zatvorene oi? Nije, ali nikamo nije gledala, zurila je u prazninu tavanice. I povremeno je naglo okretala glavu na jednu pa na drugu stranu.Kad su krici utihnuli, zaspala je pored njega i cijele ga noi drala za ruku. Jo kad je imala osam godina, navikla se da prije nego to e zaspati stee jednu ruku drugom zamiljajui da dri ovjeka kojeg voli, ovjeka svog ivota. Zato nije teko shvatiti zato je s takvom upornou stezala u snu Tomaevu ruku vjebala je, pripremala se za to od djetinjstva.

Djevojka koja, umjesto da ide za neim viim", mora nositi pijancima pivo, a u nedjelju prati prljavo rublje svoje polubrae, stvara u sebi veliku rezervu vitalnosti, rezervu o kakvoj ne mogu ni sanjati ljudi koji studiraju na sveuilitima i zijevaju nad knjigama. Tereza je proitala vie nego oni, saznala je o ivotu vie nego oni, ali nikad toga nee biti svjesna. Ono po emu se ovjek koji je studirao razlikuje od samouka nije koliina znanja nego to to u prvoga imamo umjesto vitalnosti samouvjerenost. Elan s kojim se Tereza u Pragu bacila u ivot bio je istodobno silovit i labilan. Kao da je oekivala da e joj jednoga dana netko rei: Ti ne spada ovamo! Vrati se tamo otkud si dola!" Sva njena volja za ivotom visila je o jednoj niti o Tomaevom glasu, koji je nekad izvukao na povrinu njenu duu skrivenu negdje u utrobi.Tereza je dobila mjesto u fotografskom laboratoriju, ali to joj nije bilo dovoljno. Htjela je sama fotografirati. Tomaeva prijateljica Sabina posudila joj je tri- etiri monografije slavnih majstora kamere, sastala se s njom u kavani i nad otvorenim knjigama joj objasnila to je zanimljivo na pojedinim fotografijama. Tereza ju je utke sluala, s koncentracijom koju je malo koji profesor vidio u svojih aka. Zahvaljujui Sabini shvatila je srodnost fotografije i slikarstva i prisiljavala je Tomaa da ide na sve izlobe koje su prireivane u Pragu. Brzo joj je uspjelo objaviti neke svoje fotografije u ilustriranom asopisu i jednoga je dana prela iz laboratorija meu profesionalne fotografe lista.Iste veeri otili su s prijateljima u bar da proslave to unapreenje i pleu.Toma je bio loe raspoloen i, kad je navalila da joj kae to se dogodilo, priznao joj je, nakon to su se vratili kui, da je bio ljubomoran kad je vidio kako plee s njegovim kolegom. Bio si zaista ljubomoran? pitala ga je barem deset puta, kao da joj je javio da je dobila Nobelovu nagradu pa ne moe povjerovati.Naposljetku ga je uhvatila oko pasa i zaplesala s njim po sobi. Nije to bio drutveni ples kakav je prije sata izvodila u baru. To je bila neka seoska poskoica, ludo skakutanje pri kome je dizala noge visoko u zrak, nespretno skakala i vukla ga po sobi tamo-amo.Na nesreu, ubrzo nakon toga poela je i sama patiti od ljubomore, ali ta ljubomora nije bila za Tomaa Nobelova nagrada, nego teret kojeg e se rijeiti tek kratko vrijeme prije smrti.

Stupala je oko bazena gola s jo mnogo drugih golih ena, Toma je sjedio u koari objeenoj ispod svoda plivalita, vikao na njih, tjerao ih da pjevaju i prave unjeve. One koje nisu dobro izvodile vjebu, ubijao je.Htio bih se jo jednom vratiti na taj san. Njegov uas nije poeo u trenutku kad je Toma ispalio prvi hitac. San je bio straan od samoga poetka. Bilo je strano to mora gola stupati paradnim korakom s drugim golim enama. To je za Terezu bio pojam uasa. Dok je bila kod majke, nije se smjela zakljuavati u kupaonici. Majka joj je time htjela rei kako je njeno tijelo isto kao sva druga tijela, kako nema pravo na stid, kako nema nikakva razloga skrivati neto to postoji u milijardama primjeraka. U majinu svijetu sva su tijela bila jednaka i stupala su u koloni, jedno za drugim. Golotinja je za Terezu od djetinjstva bila znak obvezne uniformnosti koncentracionog logora, znak ponienja.Odmah na samom poetku toga sna postojao je jo jedan uas sve ene bile su prisiljene pjevati! Ne samo to su im tijela bila jednaka, podjednako bezvrijedna, ne samo da su bila obini zvuni mehanizmi bez due, nego su se ene morale i radovati tome! Bila je to radosna solidarnost stvorenja bez due! ene su bile sretne to su odbacile teret due, taj smijeni ponos, iluziju o jedinstvenosti, i to su sve jednake. Tereza je pjevala s njima, ali se nije radovala. Pjevala je od straha da e je ene ubiti ako ne bude pjevala s njima.Ali to je trebalo znaiti to da je Toma pucao u njih, to su jedna za drugom padale mrtve u bazen?ene koje se raduju to su jednake, to se meusobno ne razlikuju, slave, u stvari, svoju buduu smrt, koja e njihovu istovjetnost uiniti apsolutnom. Hitac je, prema tome, bio tek sretna kulminacija njihova mrtvakog stupanja. Zato su se poslije svakog ispaljenog metka radosno smijale i pjevale jo glasnije dok je les tonuo u dubinu.Ali zato je upravo Toma pucao i zato je htio ubiti i Terezu?Zato to je upravo on poslao Terezu meu njih. To je ono to san eli rei Tomau kad mu ve Tereza ne zna rei sama. Dola je k njemu da bi pobjegla iz majina svijeta u kome su sva tijela bila jednaka. Dola je k njemu da bi njeno tijelo postalo jedinstveno i nezamjenjivo. A on je sad ponovno nacrtao znak jednakosti izmeu nje i drugih sve ih ljubi na jednak nain, miluje ih na jednak nain, ne pravi nikakvu, nikakvu, nikakvu razliku izmeu Terezina tijela i drugih tijela. Tako ju je ponovno poslao u svijet iz kojeg je htjela pobjei. Poslao ju je stupati golu s drugim golim enama.

Sanjala je naizmjenino tri serije snova prva serija, u kojoj su divljale make, govorila je o njenim patnjama za ivota. Druga serija je u bezbroj varijacija prikazivala prizor njenog pogubljenja. Trea je govorila o njenom ivotu poslije smrti, kad se ponienje pretvorilo u stanje koje nikada nee imati kraja.U tim se snovima nije imalo to deifrirati. Optuba protiv Tomaa bila je tako jasna da je mogao samo utjeti i sputene glave milovati Terezu po ruci.Osim toga to su mnogo govorili, ti su snovi bili i lijepi. To je okolnost koja je izmakla Freudu kad je postavljao svoju teoriju snova. San nije samo poruka (eventualno ifrirana poruka), nego i estetska aktivnost, igra mate koja je vrijednost sama po sebi. San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome to se nije dogodilo, spada u najosnovnije ljudske potrebe. Tu je korijen izdajnike opasnosti od sna. Kad san ne bi bio lijep, ne bi ga bilo teko brzo zaboraviti. A ona se neprestano vraala svojim snovima, ponavljala ih u sebi, pretvarala ih u legende. Toma je ivio hipnotiziran arolijom jedva podnoljive ljepote Terezinih snova. Tereza, Terezice, kamo se to gubi? Ta ti svakog dana sanja o smrti, kao da zaista eli otii... govorio je dok su sjedili jedno nasuprot drugome za stoliem u vinskoj konobi.Bio je dan, razum i volja opet su vladali. Kap crvenog vina polako je tekla niz staklo ae i Tereza je rekla: Ja tu nita ne mogu, Toma. Ta ja sve razumijem. Znam da me voli. Znam da ta tvoja nevjerstva nisu nikakva tragedija...Gledala je u njega s ljubavlju, ali se bojala noi koja dolazi, plaila se svojih snova. Njen ivot je bio prepolovljen, i te dvije polovine borile su se meusobno danju i nou.Onaj tko neprestano tei nekamo vie" mora raunati s tim da e jednoga dana osjetiti vrtoglavicu. A to je to vrtoglavica? Strah od pada? I zato dobivamo vrtoglavicu i na vidikovcu, iza sigurne ograde? Vrtoglavica nije strah od pada, ve neto sasvim drugo. Vrtoglavica znai da nas dubina ispod nas privlai, mami, da izaziva u nama enju za padom kojoj se izbezumljeni suprotstavljamo.Povorka golih ena oko bazena, leevi u pogrebnim kolima koji se raduju to je Tereza mrtva kao i oni, to je bilo ono dolje" kojeg se uasavala, odakle je jednom ve pobjegla, ali koje ju je i dalje na neki tajanstven nain privlailo.To je bila njezina vrtoglavica dozivanje slatke (gotovo vesele) rezignacije prema sudbini i dui. Dozivala ju je solidarnost stvorenja bez due i u trenucima slabosti dolazila je u iskuenje da se odazove tom pozivu i vrati majci. Javljala joj se elja da povue vojsku due s palube tijela, da sjedne meu majine prijateljice i da se smije tome to je jedna od njih glasno pustila vjetar. Da stupa s njima naga oko bazena i pjeva.Tono je da je Tereza do odlaska od kue neprestano ratovala s majkom, ali ne zaboravimo da ju je istodobno nesretno voljela. Bila je spremna uiniti za nju bilo to samo kad bi to majka zatraila od nje glasom ljubavi. I nala je snage da ode samo zato to nikad nije ula taj glas.Kad je majka shvatila da je svojom agresivnou izgubila vlast nad keri, poela joj je u Prag pisati pisma ispunjena jadikovkama. alila se na mua, na poslodavca, na zdravlje, na djecu i nazivala Terezu jedinim biem koje joj je ostalo. Terezi se uinilo da konano uje glas majine ljubavi za kojim je eznula dvadeset godina i poeljela se vratiti. eljela se vratiti utoliko vie to se osjeala slabom. Tomaeva nevjerstva naglo su joj otkrila koliko je bespomona, a iz osjeaja bespomonosti rodila se vrtoglavica, neizdriva enja za padom. Jednoga dana majka ju je nazvala telefonom. Navodno boluje od raka. ivjet e moda samo jo nekoliko mjeseci. Ta vijest pretvorila je Terezino oajanje zbog Tomaevih nevjerstava u pobunu. Predbacivala je sebi da je izdala majku zbog mukarca koji je ne voli. Bila je spremna zaboraviti sve ime ju je majka muila. Sad je bila u stanju da je shvati. Ta obje se nalaze u istoj situaciji majka voli ouha, kao to Tereza voli Tomaa, a ouh mui majku varajui je s drugim enama, kao i Toma Terezu. Ako se majka runo odnosila prema Terezi, to je bilo samo zato to je previe patila.Ispriala je Tomau da joj je majka bolesna i rekla mu da e uzeti tjedan dana odmora i otputovati k njoj. Glas joj je bio pun prkosa.Kao da je naslutio da je ono to je privlai majci u stvari zov dubine, Toma je bio protiv tog putovanja. Nazvao je bolnicu u malom gradu. Evidencija o oboljenjima od raka vodi se u ekoj vrlo temeljito pa je bez tekoa ustanovio da u Terezine majke nikad nije otkriveno nita to bi ukazivalo na rak i da u toku posljednjih godinu dana nije uope bila kod lijenika.Posluala je Tomaa i nije otputovala k majci, ali je istoga dana pala na ulici i razbila koljeno. Hod joj je postao nesiguran i gotovo se svakoga dana dogaalo da padne, da se udari u neto, ili da ispusti neki predmet koji je drala u rukama.U njoj je tinjala nesavladiva enja za padom. ivjela je u stanju neprestane vrtoglavice.Onaj tko pada kae Podigni me!" I Toma ju je strpljivo podizao.

Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelijeru kao da je pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju prii. I da ne mogu odvojiti pogled od nas..."Kako je vrijeme prolazilo, ta je slika postupno gubila prvobitnu sposobnost ranjavanja i poela je uzbuivati. Nekoliko je puta aptom opisivala tu situaciju Tomau dok su vodili ljubav.Uinilo joj se da je otkrila nain na koji moe izbjei kanjavanje, kako je shvaala svako Tomaevo nevjerstvo neka je povede sa sobom! Neka je vodi kod svojih ljubavnica! Moda bi tako njezino tijelo postalo opet prvo i jedino. Njezino tijelo bi postalo njegov alter ego, njegov autant i asistent. Ja u ih svlaiti, okupat u ih u kadi i dovesti ih tebi... aptala mu je dok su leali stisnuti jedno uz drugo. eznula je da se pretvore u jedno hermafroditsko bie i da tijela drugih ena budu njihove zajednike igrake.

Da postane alterego njegova poligamnog ivota. Toma nije bio u stanju to shvatiti, a ona se nije mogla osloboditi te predodbe, pa se pokuala zbliiti sa Sabinom. Predloila je da joj napravi seriju fotografskih portreta. Sabina ju je pozvala u atelijer i konano je vidjela tu veliku prostoriju usred koje je stajao iroki kau kvadratna oblika, kao podij. Prava je sramota to jo nisi bila kod mene rekla je Sabina pokazujui joj slike koje su stajale naslonjene na zid. ak je odnekud izvukla staro platno koje je slikala jo u koli. Na njemu je bilo prikazano graenje eljezare. Slikala je eljezaru u vrijeme kad je kola zahtijevala najstroiji realizam (moderna umjetnost, smatralo se tada, podriva socijalizam) i Sabina je, vodena natjecateljskim duhom, nastojala biti stroija od profesora pa je slikala tako da se na platnu ne moe zapaziti potez kista, da bude slino kolor fotografiji. Ovu sam sliku upropastila. Kapnula mi je na nju crvena boja. Najprije sam bila nesretna, a onda mi se ta mrlja poela sviati, jer je izgledala kao pukotina. Kao da gradilite vie nije pravo gradilite, nego obina kazalina dekoracija, gradilite naslikano na kulisama. Poela sam se igrati s tom pukotinom, proirivati je, zamiljati to bi se kroz nju moglo vidjeti. I tako sam izradila prvi ciklus slika koje sam nazvala Kulise. Nikome ih, naravno, nisam smjela pokazati. Izbacili bi me iz kole. U prvom planu bio je uvijek savreno realistian svijet, a iza njega, kao kroz poderano platno kulisa, moglo se vidjeti neto drugo, neto tajanstveno ili apstraktno.Nekoliko trenutaka je utjela, a onda dodala: Naprijed je bila razumljiva la, a otraga nerazumljiva istina.Tereza je ponovno sluala s onom nevjerojatnom koncentracijom kakvu je malo koji profesor vidio na licu svoga Saka i otkrivala da zaista sve Sabinine slike, stare i najnovije, govore uvijek o istom, da su sve susret dviju tema, dvaju svjetova, da podsjeaju na fotografije nastale dvostrukom ekspozicijom filma.Krajolik iza kojeg se nazire stolna lampa. Ruka koja sa stranje strane kida platno s idilinom mrtvom prirodom, jabukama, orasima i osvijetljenom boinom jelkom.Osjetila je divljenje prema Sabini, a kako se slikarica drala prijateljski, to divljenje nije bilo praeno strahom ni nepovjerenjem i pretvorilo se u simpatiju.Bila je gotovo zaboravila na to da ju je dola slikati. Sabina ju je bila prisiljena sama podsjetiti na to. Otrgla je pogled od slika i ponovno ugledala kau koji je stajao usred sobe kao podij.

Pokraj kaua stajao je noni ormari a na njemu stalak u obliku ljudske glave, stalak kakve upotrebljavaju frizeri da na njima dre perike. Na Sabininom stalku, meutim, nije stajala perika nego polucilindar. Sabina se nasmijala. To je eir moga djeda.Takav eir, crn, tvrd, okrugao, Tereza je vidjela samo na filmu. Takav je eir nosio Chaplin. Nasmijala se, uzela eir i dugo ga razgledala. Zatim je upitala: Hoe da te fotografiram s ovim eirom? Sabina se dugo smijala tom pitanju. Tereza je odloila polucilindar, uzela fotoaparat i poela slikati.Nakon gotovo jednoga sata iznenada je upitala: Da li bi eljela da te slikam nagu? Nagu? rekla je Sabina, nasmijavi se. Da ponovila je Tereza hrabro svoj prijedlog. Za to se treba najprije napiti rekla je Sabina i otvorila bocu vina.Tereza je osjeala slabost u itavu tijelu, utjela je, dok je Sabina etala po sobi s aom vina u ruci i priala o svom djedu, koji je bio gradonaelnik nekog malog grada. Sabina ga nikad nije upoznala i jedino to joj je ostalo od njega bio je taj eir i uz njega fotografija na kojoj se vidjela tribina, a na njoj nekoliko mjesnih uglednika. Jedan od njih bio je njen djed. Ni po emu se nije moglo zakljuiti to rade na toj tribini, prisustvuju li nekoj proslavi ili otkrivaju spomenik nekom drugom ugledniku koji je takoer u sveanim prilikama nosio polucilindar na glavi.Sabina je dugo priala o polucilindru i djedu i kad je iskapila treu au, rekla je Priekaj! i otila u kupaonicu.Vratila se u kupaem ogrtau. Tereza je uzela fotoaparat i prinijela ga oku. Sabina je rairila ogrta.

Fotoaparat je sluio Terezi kao mehaniko oko kroz koje je promatrala Tomaevu ljubavnicu i kao veo kojim je pred njom skrivala lice.Sabini je trebalo vremena da potpuno odbaci ogrta. Situacija u kojoj se nala bila je ipak malo neugodnija nego to je pretpostavljala. Nakon nekoliko minuta prila je Terezi i rekla: A sad u fotografirati ja tebe. Svui se.Rijei svui se" Sabina je ula mnogo puta od Tomaa i one su joj ostale u glavi. Nareenje to ga je Tomaeva ljubavnica uputila Tomaevoj eni bilo je, prema tome, Tomaevo nareenje. Povezao je te dvije ene istom maginom reenicom. Imao je svoj nain da neduni razgovor sa enom pretvori u erotsku situaciju nije to radio ni milovanjem, ni dodirom, ni laskanjem, ni molbom nego naredbom koju je izgovarao naglo, iznenadno, tihim glasom, ali energino i autoritativno, i uvijek s fizikim odstojanjem; nikad u takvom trenutku nije dodirivao enu. I Terezi je esto istim tonom govorio Svui se!" pa i kad bi to rekao tiho, i kad bi to samo apnuo, bilo je to nareenje. A ona bi uvijek osjetila uzbuenje zbog toga to se pokorava. Sad je ula te iste rijei i elja da poslua bila je u njoj moda jo vea, jer je posluati stranu osobu posebna ludost, ludost u ovom sluaju utoliko ljepa to naredbu ne izdaje mukarac nego ena.Sabina je uzela fotoaparat i Tereza se svukla. Stajala je pred Sabinom gola i razoruana. Doslovno razoruana, to jest bez aparata kojim je maloas krila lice i istodobno nianila u Sabinu, kao orujem. Predana Tomaevoj ljubavnici na milost i nemilost. To prekrasno preputanje ju je opijalo. eljela je da sekunde u kojima stoji naga pred njom nikad ne minu.Mislim da je i Sabina osjetila posebnu aroliju situacije kad se pred njom nala ena njenog ljubavnika, udno podatna i plaha. Dva ili tri puta je pritisnula okida a onda, kao da se uplaila te oaranosti i pokuala je brzo otjerati, prasnula u smijeh. Nasmijala se i Tereza, pa su se brzo odjenule.

Sva prijanja zlodjela ruske imperije odvijala su se prikrivena diskretnom sjenom. Deportacija milijuna Litvanaca, umorstvo stotina tisua Poljaka, likvidacija krimskih Tatara, sve je to ostalo u sjeanju bez fotografskih dokumenata pa, prema tome, kao neto to se ne moe dokazati, to e biti prije ili poslije proglaeno za izmiljotinu. Nasuprot tome, upad u ehoslovaku 1968. godine do najmanjih je pojedinosti fotografiran, snimljen na film i pohranjen u arhive itavog svijeta.eki fotografi i snimatelji bili su svjesni da upravo oni mogu uiniti ono jedino to je jo bilo mogue uiniti: sauvati za daleku budunost sliku nasilja. Tereza je provela na ulicama punih sedam dana, fotografirajui ruske vojnike i oficire u svim moguim situacijama koje su odavale stvarni karakter invazije. Rusi nisu znali to da rade. Dobili su precizne instrukcije kako da se ponaaju ako netko puca na njih ili ih gaSa kamenjem, ali im nitko nije rekao to da rade ako netko u njih uperi objektiv fotoaparata.Potroila je gomilu filmova. Priblino polovicu je podijelila stranim novinarima kao nerazvijene negative (granice su ostale otvorene, novinari su dolazili da barem osjete atmosferu i bili su zahvalni za svaki dokument). Mnoge su njezine fotografije objavljene u raznim stranim listovima na njima su se vidjeli tenkovi, stisnute pesnice, sruene kue, rtve pokrivene krvavom crveno-plavo-bijelom zastavom, mladii na motociklima kako u ludoj vonji oko tenkova mau ekim zastavama na dugakim kopljima i mlade djevojke u nevjerojatno kratkim suknjama kako provociraju jadne, seksualno izgladnjele ruske vojnike ljubei se pred njihovim oima s nepoznatim prolaznicima. Ve sam rekao da ruska invazija nije bila samo tragedija, nego i sveanost mrnje puna neobine (i posve neobjanjive) euforije.Ponijela je sa sobom u vicarsku pedesetak fotografija koje je sama razvila i poveala s najveom brinou. Otila ih je ponuditi poznatom ilustriranom asopisu. Urednik ju je primio vrlo ljubazno (svi su esi jo nosili oko glave aureolu svoje nesree koja je potresla dobre vicarce), ponudio joj je da sjedne u naslonja, pregledao fotografije, pohvalio ih i objasnio joj kako sad, nakon to je od dogaaja proteklo stanovito vrijeme, vie nema nade (iako su vrlo lijepe") da bi ih netko htio objaviti. Ali u Pragu jo nita nije svreno! protestirala je, nastojei mu loim njemakim jezikom objasniti kako se upravo sada, u okupiranoj zemlji, u tvornicama, usprkos svemu, osnivaju radniki savjeti, kako studenti trajkaju protestirajui protiv okupacije i itava zemlja dalje ivi na svoj nain. Ta upravo to je neshvatljivo! A to nikoga ne zanima!Urednik je bio sretan kad je u prostoriju ula energina ena i prekinula ih u razgovoru. Pruila mu je fascikl i rekla: Evo reportae s nudistike plae.Urednik je bio osjeajan ovjek i pobojao se da e ehinja koja fotografira tenkove, slike golih ljudi na plai smatrati frivolnima. Zato je spustio fascikl na sam rub Stola i brzo rekao eni koja je dola: Dozvoli da ti predstavim tvoju kolegicu iz Praga. Donijela je divne snimke.ena je stegnula Terezinu ruku i uzela njezine fotografije. Vi za to vrijeme moete pogledati moje rekla je.Tereza je dohvatila fascikl i izvukla iz njega fotografije.Urednik se obratio Terezi kao da moli za oprotenje. Tono suprotno od onoga to ste vi snimali. Ni govora rekla je Tereza. To je ista stvar.Nitko nije shvatio tu reenicu pa ni meni nije bilo sasvim lako objasniti to je Tereza u stvari htjela rei kad je usporedila nudistiku plau s ruskom invazijom. Razgledala je fotografije i dugo se zadrala nad jedn