MichelleMoran

Nefertiti

Mome ocu, Robertu Francisu Moranu, koji je svoju Ijubav prema jeziku iknjigamaprenionamene.Napustiosimepreranoinisidočekaodaovuknjiguvidišobjavljenu,no,mislimdasi,nekako,oduvijekvjerovaounju.Hvala tinatome i na tvome veličanstvenom životu koji mi je bio nadahnuće na tolikonačina.

PROLOG

Izgovaranjeimenamrtvogčovjekaponovnogaprizivauživot.EGIPATSKAPOSLOVICA

Ako jevjerovationome stogovoreveziri,Amenhotep je zbogegipatskekruneubiosvogbrata.

Trećijemjesecakhita.PrijestolonasljednikTutmozisležiusvojojložniciupalaci Malkata. Topao vjetar trza zastorima, unosi u sobu vonj pustinje,zataraimirhe.Svakimnaletomlahorazaplesudugaplatna,omotajuseokostupova u palaci, metu pod od opeke, osut pjegama sunceve svjetlosti.Dvadesetogodisnji prijestolonasljednik Egipta trebao bi se voziti premapobjedi na celu faraonovih bojnih kola, no, umjesto toga, lezi u svojojspavacojsobi.Desnamujenogaoslonjenanapodmetnutejastuke.Natecenaje i zdrobljena. Kociju koja ga je izdala smjesta su spalili, ali zlo nijeispravljeno.Groznicagatrese,goriiramenasumuzgrbljena.Adoksebogsglavomsakala,bogsmrti,prikradaosveblizeiblize,nadrugojstranisobenapozlacenustolcusjedio jeAmenhotepinijeni trepnuokad jenjegovstarijibratpovracanjemizbaciosluzbojevina,stojevezireuputilonamogucnostsmrtnogishoda.

KadAmenhotepvisenijemogaoizdrzatiuzbolesnogbrata, isuljaoseizsobe te izasao na balkon s pogledom na Tebu. Stajao je tamo rukuprekrizenih preko svoga zlatnog pektorala i promatrao seljake koji su zelipsenicu u jedva podnosljivoj vrucini dana. Njihove siluete micale su senasuprotAmunovimhramovima,najvećemdoprinosunjegovaocadomovini.Stajao je takonad gradom i razmisljao o poruci kojom su ga pozvali da izMem isadođebratui,dokjesuncetonulosvenize,svesugaviseopsjedalevizije onog sto bi sada mogao biti.Amenhotep Veliki. Amenhotep Graditelj.Amenhotep Veličanstveni. O svemu je tome smio mastati pa ga— kad semladimjesecvecuzdigaonaobzoru—tekzvuksandalapoopekamanavededaseosvrne.

»Brattepozvaodasevratišusobu.«»Odmah?«»Da,odmah.« Kraljica Tija okrenula je sinu leđa. Ostre odjeke njezinih

korakaslijediojeuTutmozisovuodaju.U sobi su se okupili egipatski veziri. Amenhotep obuhvati prostoriju

pogledom. Bili su to starci, odani njegovu ocu, ljudi koji su brata oduvijekvoljeli vise nego njega. »Mozete izaci«, objavi on, a veziri se zaprepasteniokrenupremakraljici.

»Mozete izaci«, ponovi ona. No, kad su starci otisli, odlucno opomenesina.»Nećešsegipatskimmudracimapostupatikaosrobovima.«

»Onijesu robovi!RoboviAmonovihsvecenikakojinadziruvisezemlje i

zlatanegomi.KadbiTutmozisuspiodozivjetisvojukrunidbu,moraobisenaklonitipredsvećenicimakaoisvakifaraonkojijedošao...«

Pljuska kraljice Tije odjekne prostorijom.»Nećeš tako govoriti dok ti jebratjošuvijekživ!«

Amenhotep brzo dahne. Motrio je majku kako se krece premaTutmozisovuležaju.

Kraljica je rukommilovala princev obraz. Njezin najmiliji sin, hrabar ubitki kao i u zivotu. Tako su nalikovali jedno drugom, imali su istucrvenkastosmeđukosuisvijetleoci.»Amenhotepjeovdje,dosaotevidjeti«,prosaptalaje.Pletenicenjezinevlasuljeklizilesumupolicu.Tutmozissjedneuznapor.Kraljicaučinipokretnebilimupomogla,alionodbije.

»Ostavinas.Razgovaratćemonasamo.«Tijajeoklijevala.»Ništaloše«,obećaojeTutmozis.Dvaegipatskakraljevicapromatralasukakoimsemajkaudaljuje,ajedino

Anubis, koji vaze srca umrlih utegom od pera istine, zna pouzdano sto sezbilo kad je kraljica napustila sobu. No, mnogi su veziri sigurni, naposljednjemcesuduAmenhotepovosrcebititezenegopticjepero.Misledaje otezalo od zlih djela i da ce ga krokodilskim raljama prozdrijeti Ammit,osudivsi ga da bude vjecno zaboravljen. Sto god bila istina, te je nociprijestolonasljednik Tutmozis umro, a novi se princ popeo da zauzmenjegovomjesto.

PRVOPOGLAVLJE

1351.godinapr.Kr.Perit,dobarasta

Dok je iznad Tebe zalazilo sunce pruzajuci svoje nakosene zrake nadvapnenackimliticama,hodalismopopijeskuudugojpovorci.Zavojitacrtasvijalaseizmeđubrezuljaka.PrvisuisliveziriGornjegiDonjegEgipta,zatimAmonovi svecenici. Slijedile su ih stotine zalovatelja. Na zasjenjenimmjestima pijesak se brzo hladio. Osjecala sam gameđu noznim prstima usandalama,akadjevjetarpuhnuopodmojtanakplatnenihaljetak,zadrhtalasam.Iskoracimizredadavidimsarkofag.Nasaonicamagajevuklonekolikovolova kako bi cijeli Egipat znao koliko je bogat i znamenit bio nasprijestolonasljednik.Nefertitijeovomoralapropustiti:bitćeljubomorna.

Svećujojispričatikadsevratimkući,mislilasam.Budelipristojnapremameni.

Svecenici celavih glava hodali su iza moje obitelji jer smo vazniji odpredstavnikabogova.Tamjankojisuzibaliuzlatnimkuglamanaveomedapomislimnavelikekukcekoji,kamogododu,zasmrdezrak.Kadjepogrebnapovorkastigladoulazaudolinu,stropotjesistrumaprestao,azalovateljisuzasutjeli.Na svakoj su se litici skupile cijele obitelji kakobi vidjele princa.Gledali su kako Amonov vrhovni svecenik izvodi Otvaranje usta kako biTutmozisu vratio osjetila za boravak u zagrobnom zivotu. Svecenik je biomlađiodegipatskihvezira,noipak,ljudipoputmojegocastalisuupozadinu,prepustajucimumocdazlatnimankhom1dotakneustalikanasarkofaguteproglasi:»Kraljevskijesokolodletiounebo.AmenhotepMlađiuzdigaosenanjegovomjesto.«

Fijukvjetraodjekivaojemeđuliticama,amenisecinilodacujemilepetsokolovihkriladokseprijestolonasljednik,oslobođenodtijela,dizeunebo.Svjetinaseguzvala,djecasuvirilakroznogeroditeljadavidenovogprinca.Ijasamispružilavrat.

»Gdjeje?«prošapćem.»GdjejeAmenhotepMlađi?«»Ugrobnici«,odgovorimojotac.Njegovasecelavaglavamutnosjajilapri

zalazecem suncu, a kako su se sjene produbljivale, njegovo je lice sve visesličilojastrebu.

»Ali,zarneželidaganarodvidi?«upitalasam.»Ne ,senit.« Njegova rijec zadjevojčicu. »Dok mu ne daju ono sto je

obećanonjegovombratu.«Namrštimse.»Aštojeto?«Stisnečeljust.»Dabudesuvladar«,odgovorioje.

Kadjeobredzavrsio,vojnicisuserazmjestiliizadrzavaligomilukakonasobicniljudinebislijediliudolinu.Ocekivalosedanasamalagrupanastavisama. Iza nas, smukom su koracali volovi potezuci po pijesku svoj zlatanteret.Okonas,stijenesusepružalepremasvetamnijemnebu.

»Penjat cemose«,upozorinasotac,amajka laganoproblijedi.Bile smomacke, nas dvije, u strahu od mjesta koja nismo uspijevale razumjeti, oddolina u kojima usnuli faraoni vrebaju po tajnim sobama. Nefertiti bi ovudolinu presla a da se uopce ne zaustavi, neustrasiva poput sokola, posvesličnaocu.

Hodali smo uz sablasno susketanje sistruma. Promatrala sam odsjajzamirucegsvjetlanasvojimsandalama.Doksmoseuspinjalipostijeni,stalasamdabacimpoglednakrajolik.

»Nemojzastajkivati«,opomenemeotac.»Samohodaj.«Polakosmosevuklinaprijedkrozbrda.Zivotinjesudahtale,uspinjucise.

Sadsusveceniciisliisprednas,nosilisubaklje,rasvjetljavalinamput.Ondajevrhovnisvecenikstao,kaodasezbunio.Pitalasamsejeliunociizgubiosmjer.

»Odvezite sarkofag, ispregnite volove«, zapovjedio je, a ja samugledalaulaz u grobnicu, uklesan u zivu stijenu. Djeca su pomicala zrnca nabrojanicama,zenamasuprivjescinanarukvicamakuckalijedniodruge,doksumeđusobnoizmjenjivalepoglede.Ugledamuskostubistekojejevodiloudubinuzemljepashvatimnjihovubojažljivost.

»Nesviđamiseovo«,prošaptalajemojamajka.Svecenicioslobodevolovetereta,pozlacensarkofagpovukunasvojaleđa.

Otac mi stisne ruku da me ohrabri. Zatim smo mrtvoga princa slijedili unjegovuodaju,sazamirućegsuncamaknulismoseupotpunmrak.

Oprezno,kakosenebismookliznulipokamenju,spustilismoseuglatkuutrobu zemlje, drzeci se blizu svecenika i njihovih baklji od trstike. Ugrobnici, svjetlo je bacalo sjene po naslikanim prizorima iz TutmozisovadvadesetogodisnjegboravkauEgiptu.Zeneplesu,bogatiplemici iduu lov.Kraljica Tija svome najstarijem sinu nudi lotos natopljenmedom i vinom.Stisnulasammajcinurukudamibudelakse,akadonanijereklanista,znalasamdausebiupućujemolitveAmonu.

Kakosmosespustali,tezakjezrakpostajaosvevlazniji,amirisgrobnicepretapaoseumirisprekopanezemlje.Usvjetlubakljislikesusepojavljivaleinestajale:zutoobojenazenaimuskarcikojisesmiju,djecakojacvijecelotosabacaju u Nil, da pluta niz rijeku. Daleko najuzasniji bio je bog podzemnogsvijeta, lica plave boje, koji je drzao egipatska zezla, kuku i bic. »Oziris«,prošaptalasam,nonitkoniječuo.

Nastavilismohodatikroznajskrovitijeprostorijenasvijetuitakousliujednu nadsvođenu sobu. Uzdahnula sam. Ovdje su zgrnuli cijelo princevoovozemaljsko blago: oslikane lađe, zlatna bojna kola, sandale ukrasene

leopardovimkrznom.Tusmosobuproslidokrajnjetocke,dozadnjegrobneodaje.Otacsenagnepremameniiprošapće:»Sjetiseštosamtirekao.«

Rameuzrame,upraznojprostoriji,stajalisufaraoninjegovakraljica.Usvjetlubakljibilojenemogucevidjetiistadrugoosimnjihovihtamnihobrisai dugog sarkofaga preminulog princa. Ispruzim ruke u gesti poniznosti, amojamitetasvecanokimne,prisjetilasedajemojelicevidjelapririjetkimposjetima nasoj obitelji u Akhmimu. Otac nikada u Tebu nije odveo niNefertitinimene.Drzaonas jedalekoodpalace,odspletki i razmetljivostidvora.Sada,pritreperavusvjetlugrobnice,uocilasamdasekraljicauovihsestgodinaotkakojenisamvidjelanijepromijenila.Josjeuvijekbilasitnaiblijeda. Njezine su me svijetle oci procjenjivale dok sam drzala ispruzeneruke. Zanimalo me sto je mislila o mojoj tamnoj kozi i neobicnoj visini.Uspravimse,aAmonovvrhovnisvecenikotvoriKnjigumrtvih.Zapjevajuciizgovaraojerečenicekojimaseumirućismrtniciobraćajubogovima.

»Nekamojadusadođekmenigdjegodsenalazila.Priđitepomojudusu,o,cuvarinebesa.Nekamojadusavidimojemrtvotijelo,nekapocivanamojojmumijikojanikadnećebitiuništenanitićepropasti...«

PogledompretrazimsobukakobihvidjelaAmenhotepaMlađeg.Stajaojedaleko od sarkofaga i poklopljenih zara u kojima ce Tutmozisovi organiprijeci u zagrobni zivot. Bio je visi od mene, privlacan, unatoc svijetlojkovrcavojkosi.Zanimalomemozemoliodnjegaocekivatiistavelikokadjekraljevanjeoduvijekbilonamijenjenonjegovubratu.OkrenuosekipuboziceMut,ajasesjetimdajeTutmoziscijelogazivotavoliomacke.SnjimodlaziinjegovavoljenaTa-Miu,omotanazavojimausvomminijaturnomsarkofaguodzlata.Nježnodotaknemmajčinuruku,onaseosvrne.

»Jesu li je ubili?« prosapcem. Slijedila je moj pogled do malena lijesapokrajprinčeva.

Majka odmahne glavom, a kad su svecenici ponovno zatresli sistrume,odgovorilaje:»Kažudajenakonsmrtiprijestolonasljednikaprestalajesti.«

Vrhovni svecenik zapjevao je Pjesmu duse, tuzaljku Ozirisu i bogu sasakalovomglavom,Anubisu.OndajebucnozaklopioKnjigumrtvihinajavio:»Blagoslivljanjeorgana.«

Kraljica Tija zakoraci naprijed. Klekne na zemlju i utisne poljubac nasvakuzaru.Faraonuciniisto.Opazimkakosezatimostrookrenuo,utamijetražiomlađegsina.»Dođi«,naložimu.

Njegovsemlađisinnepomakne.»Dođi!«poviče,aglasmujeutojsobibiostostrukoglasniji.Svizadržedah.Pogledamoca,onozbiljnozavrtiglavom.»Zastodaseprednjimponiznoklanjam?«upitao jeAmenhotep.»Onbi

upravljanjeEgiptomprepustioAmonovimsvecenicima,kaoisvakikraljprijenjega!«

Pokrijemdlanomusta.Natrenutak,mislilasamdaceStarijipohrlitipreko

sobe da ga ubije. No, Amenhotepmu je bio jedini zivi sin, jedini zakonitinasljednikegipatskogprijestoljainarodjeocekivaodaganatomprijestoljuvidi kao suvladara, kao i bilo kojega drugog sedamnaestogodisnjegprijestolonasljednika tijekompovijestinase zemlje. Stariji trebabiti faraonGornjegEgiptaiTebe,aAmenhotepvladatiDonjimEgiptom,uMem isu.Damu i taj sin umre, dosao bi kraj lozi. Kraljica gipkim korakom priđe sinu.»Blagoslovitćešbratoveorgane«,zapovjedilamuje.

»Zašto?«»Zatoštojeonprincegipatski!«»Jatakođer!«odvratiAmenhotepgnjevno.Kraljica Tija stisne vjeđe u uski prorez. »Tvoj brat sluzio je ovom

kraljevstvukaoratnikuegipatskojvojsci.Bio jevrhovnisvecenikAmonov,posvećenbogovima.«

Amenhotepsenasmije.»Pasigativisevoljelazatostojesmiozaklationoštojeblagoslovio?«

KraljicaTijasrditodahne.»Idiocu.Zamoligadaodtebenapravivojnika.Ondaćemovidjetikakavćešfaraonpostati.«

Amenhotep se naglo okrene pa usred bratova pogreba, zgrbljen, priđefaraonu. »Postat cu vojnik poput svojeg brata«, izjavi. Rub njegova bijelaplasta vukao se po du, veziri su vrtjeli glavama. »Zajedno, ti i ja, uzdignutcemoAtonanadAmonom«,obeca. »Mimozemovladationakokako je tvojotacnekoćzamislio.«

Faraonseosloninastap,kaodatimemozezaustavitiosekusvogazivota.»Bilo je pogresno odgajati te u Mem isu«, izgovori. »Trebao si odrastatizajednosasvojimbratom.Ovdje.UTebi.«

Amenhotepzustroustane,ramenasumuseizravnala.»Imassamomene,oce.«Ponudio je ruku starom covjeku, osvajacumnogih zemalja. »Prihvati.Moždanećubitiratnik,aliizgraditćukraljevstvokojećetrajativječno.«

KadjepostalojasnodafaraonnekaniprihvatitiAmenhotepovuruku,mojotackoraknuojenaprijedkakobiprincaspasioodsramote.

»Nekatvojbratbudepokopan«,predložimirno.AmenhotepsvomocuuputipogledodkakvogbiseiAnubissledio.

Nitkosenijeusudioprogovoritidoksenismovratilina lađedazaplovimoNilom,uzvalovekojisunamprigušivaliglasove.

»Onnijenormalan«, izjavimojotacdok smo se vracali kuci uAkhmim.»Kroztrijepokoljenjanasaobiteljegipatskimfaraonimadavalazene.Ali,jasvojukćernekanimprepustitiovomčovjeku.«

Okoramenaovilasamvunenplast.Nijegovorioomeni.Misliojenamojusestru,naNefertiti.

»Ako Amenhotep postane suvladar uz oca, bit ce mu potrebna glavnasupruga«,reklajemojamajka.»ToceondabitiiliNefertitiiliKija.Abudeli

Kija...«Nijedovrsilarecenicu,nosvismoznalistojehtjelareci.BudeliKija,vezir

Panehesi steci ce golemutjecajuEgiptu.Bilobi lako i logicnopromaknutinjegovukciukraljicu:Kija jevecbilaudanazaAmenhotepa ivecskorotrimjesecanosilajenjegovodijete.Ali,postanelionaglavnomsuprugom,nasaćeobiteljbitipodređenaPanehesijevoj,atonamjebilonezamislivo.

Otacseboljenamjestinasvomjastuku.Razmisljaojezabrinutaizrazalicadoksuslugeveslalepremasjeveru.

»VecsmorekliNefertitidacebitikraljevasupruga«,dodalajemajka.»Tisijojrekao.«

»Dok jeTutmozisbio ziv!Dok je svebilo stabilno i izgledalokaoda ceEgiptomvladati...«Otaczatvorioči.

Promatrala sam kako se mjesec dize nad lađom, a kad je dovoljnovremenaprošlo,učinilomisebezopasnimpitati:»Oče,štojeAton?«

Otvoriojeoci.»Sunce«,odgovorizagledanumojumajku.Bezijednerijecirazmjenjivalisumisli.

»Ali,bogsuncajeAmon-Ra.«»AAtonjeSunce.«Nisamrazumjela.»ZastobiAmenhotepgradiohramovesuncevombogu

zakojegnitkoniječuo?«»Zato sto kad izgradi hramoveAtonu, nitko vise nece trebatiAmonove

svećenike.«Zaprepastilasamse.»Želiihseriješiti?«»Da.«Majkajekimnula.»IsuprotstavitisesvimzakonimaMaat.«Udahnem.Nitkosenesmijesuprotstavljatibožiciistine.»Ali,zašto?«»Zato sto je prijestolonasljednik slabic«, objasni mi otac. »Slabic je i

povrsan,atimorasnaucitiprepoznatiljudekojisebojedrugihmocnihljudi,Mutnodmet.«

Majkamuuputiostarpogled.Tostojemojotacupravoizrekao,zvaloseveleizdaja.Nonikognijebilodagačuje,ajošsuiveslapljuskala.

Nefertitinasjeiscekivala.Oporavljalaseodgroznice,aliipakjesjedilauvrtu. Ispruzenakraj ribnjakas lotosima,mjesecina joj se ljeskalapovitkimrukama.Ustanecimnasjeugledala,ajaosjetimsvojevrstantrijumfzatostosam bila na princevom sprovodu, a ona je bila previse bolesna da ide. Alikrivnjamiizbrišetajosjećajkadopazimčežnjunanjezinulicu.

»Onda,kakojebilo?«Namjeravala sam jepustitida izmene cupaobavijesti, alinisammogla

bitiokrutnakao sto jeonaznalabiti.»Apsolutnovelicanstveno«,provali izmene.»Asarkofag...«

»Sto radis izvan kreveta?« izgrdi jemojamajka.Ne i Nefertitina. Samomoja.Nefertitina jeumrlakad jeona imaladvijegodine.Bila jeprinceza izMitanije i prva supruga mog oca. Ona je izabrala ime Nefertiti koje znaci

Ljepoticajedošla.I,premdasmourodu,neslicimojednadrugoj.Nefertitijemalenaibroncaneputi,crnokosa,tamnihociju,sobrazimavisokihjagodicakoje stanu u dlan svinut u oblik salice, dok sam ja tamne koze i uska licakakvonezapazateugomili.Nakonporoda,majkamenijenazvalapoljepoti.DalamijeimeMutnodmetkojeznačiDragodijetebožiceMut.

»Nefertitimoraukrevet«,rekaojeotac.»Neosjecasedobro.«Premdajetrebaoprekoritimojusestru,obraćaosemeni.

»Ozdravitću«,obećavalajeNefertiti.»Gledaj!Većmijebolje.«Nasmiješilamuse,ajaseokrenemdavidimocevureakciju.Kaoiuvijek,zanjujeimaonježanpogled.

»Svejedno«,upadnemajka,»imaštemperaturuivraćašseukrevet.«Dale smo se utjerati u kucu. Kad smo legle na prostirke od rogozine,

Nefertitiseokrenula,pro iljojseostroocrtavaoprisvjetlumjesecine.»Onda,kakojebilo?«

»Zastrašujuće«,priznalasam.»Grobnicajevelika.Imračna.«»Aljudi?Kolikojeljudibilo?«»O,stotine.Moždačakitisuće.«Uzdahnula je. Propustila je sansu da bude viđena. »A novi

prijestolonasljednik?«Oklijevalasam.»On...«Sjedilajenasvomležaju,kimajućimidanastavim.»Onječudan«,prošapćem.Namjesečini,Nefertitinesutamneočisvjetlucale.»Kakotomisliš?«»OpsjednutjeAtonom.«»Čime?«»Suncem,kaoslikom«,objasnilasam.»Kakomozesobozavatislikusunca

adaistovremenoneštuješAmona-RaakojiSuncemvlada?«Ostalajemirna.»Tojesve?«»I,visokje.«»Pa,teškodajevišiodtebe.«Zanemarilasamnjezinukritiku.»Znatnojeviši.Zadvijeglaveodoca.«Ovila je ruke oko skupljenih koljena i odgovorila: »To ce onda biti

zanimljivo.«Namrštimse.»Što?«Nijeobjasnila.»Štoćebitizanimljivo?«ponovilasam.»Vjencanje«, rekla je nehajno, legla i povukla platneni pokrivac preko

grudiju. »Skoro ce krunidba, a Amenhotepmora odabrati Glavnu suprugu.Zaštotonebihbilaja?«

Da, zasto ne ona? Lijepa je, skolovana, kci mitanske princeze. Osjetimostar ubod ljubomore, ujedno i strah. Oduvijek sam bila u Nefertitinomdruštvu.Kakoćeizgledativrijemebeznje?

»Naravnodacesicisamnom«,reklajezijevajuci.»Doknebudesdovoljnostarazabrak,bitćešmojaglavnadvorskadama.«

»Majkaminećedopustitidaodemsamaupalaču.«»Nećešbitisama.Ionaćeići.«»Upalaču!«viknulasam.»Mutni,kadsiglavnasupruga,obiteljidestobom.Otacnamjenajvazniji

veziruzemlji.Tetanamjekraljica.Tkobiseusudiorećine?«Usrednocidugesusesjeneprotezaleizvansobe,aondajeuslasluskinja,

drzeci uljanicu nad Nefertitinom glavom. Probudila sam se zbog svjetla ividjelasestrinoliceuzlatnomsjaju,savršenočakidokjespavala.

»Gospodarice?« zazvala je sluskinja, ali Nefertiti se nije pomaknula.»Gospodarice«,zazvalajeglasnije.Pogledalame,ajasamprodrmalasestru,nebihlijeprobudila.»Gospodarice,vezirAježeliobirazgovaratistobom.«

Brzosjednem.»Neštološesedogodilo?«Nefertitinijereklanirijec.Ukoracila jeusvojuhalju,skinulauljanicusa

zida i zaklonila plamen dlanom. »Sto se događa?« upitala sam. Nijeodgovorila.

Vratakaodasunestosapnulakadsusezatvorilazanjom.Cekalasamdamisesestravrati,akadsevratilaMjesecje,zutidisk,biovecvisokonanebu.»Gdjesibila?«Prevrtalasamsenasvomležaju.

»Otacjehtiorazgovaratisamnom.«»Nasamo?«izazivalasamje.»Usrednoći?«»Aukojedrugovrijemeznatiželjnesluškinjespavaju?«Istogtrenapostalomijejasno.»NezelidaseudaszaAmenhotepa«,rekla

sam.Nefertitislegneramenimaglumećičednost.»JasenebojimKije.«»OtomesebrinevezirPanehesi.«»Zelim biti glavna supruga, Mutnodmet. Zelim biti egipatska kraljica

onakokakojemojamajkabilakraljicaMitanije.«Sjedilajenasvojojrogozini.Sutjelesmo.Osvjetljavaonasjesamoplamen

lampekojujedonijelanatrag.»I,štojeotacrekao?«Opetjeslegnularamenima.»Jelitiispričaoštosedogodilougrobnici?«»Dajeodbiopoljubitizare«,reklajeomalovazavajucimtonom.»Zastoje

to vazno ako na kraju sjednem na Horusovo prijestolje? Amenhotep cepostatiegipatskifaraon«,dodalajekaodajetimesverijeseno.»Aotacjevecrekaoda.«

»Rekao jeda?.«Odbacilasamsvojplatneniprekrivac.»Ali,nijesmiorecida.Rekaojedafaraonnijenormalan.Zakleosedatakvomcovjekunecedatikćer!«

»Ipredomisliose.«Utreperavusvjetluuljanicevidjelasamjekakolijezei

privlačipokrivače.»Hoćešmidonijetimalosokaizkuhinje?«zatražilaje.»Noćje«,odbilasamneodobravajućinapetimglasom.»Ali,bolesnasam«,podsjetilame.»Imamgroznicu.«Oklijevalasam.»Molimte,Mutni.Molim.«Otišlasamsamozatoštojeimalagroznicu.

Sljedecega jutranasikucniucitelji ranosuzavrsilipredavanja.NaNefertitinijebiloznakabolesti.»Ali,nesmijemojeopteretiti«,rekaojemojotac.

Majkasenijeslozila.»Udaliseuskoronecevisestjecatiznanje.Nekasadnaučištogodmože.«

Za razliku od prve zenemoga oca, mojamajka nije provela djetinjstvomeđu plemstvom i znala je cijeniti vrijednost naobrazbe jer se kao kcipriprosta seoska svecenikamorala izboriti za svoje skolovanje. Ali otac jeotklonionjezindlan.

»Stojosmoranauciti?Izvrsnoznastranejezike,apiseboljeoddvorskihpisara.«

»NeraspoznajeljekovitobiljekaoMutni«,upozorimajka.Podignembradu,nootacodgovorisamo:»Mutnođmetjenadarenazato.

Nefertitiimadrugevještine.«Svi pogledamo umoju sestru u kratkoj bijeloj halji.Micala je stopalom

uronjenimu ribnjak s lotosima.Ranofer, sinmjesnog lijecnika, donio joj jecvijece. Snop bijelih ljiljana svezan konopcem. Bio je moj kucni ucitelj.Poucavao me tajnama iscjeljivanja i ljekovitog bilja, ali vise je vremenaprovodiosmojomsestrom.

»Nefertiti ocara ljude«, rekao je otac s odobravanjem, »a one koje neočara,lakonadmudri.Štoćejojtraveilijekovikadželivoditinarod?«

Majciseizmeđuobrvapojavibora.»Akosekraljicasloži.«»Kraljicajemojasestra«,odvratiotackratkoijasno.»Onaceseslozitis

timdaNefertitibudeglavnasupruga.«Ali, jasamunjegovimocimavidjelazabrinutost. Prijestolonasljednik koji oskvrne grobnu sobu svoga brata,covjekkojinijeustanjukontroliratisvojeosjecaje?Kakavcetofaraonbiti?Kakavsuprug?

StajalismoigledaliuNefertitidoknijeopaziladajepromatramo.Prstommijedalaznakdajojpriđem.Otislasamknasmijanomparupokrajribnjaka,svojojsestriisvomkućnomučitelju.

»Dobar dan, Mutnođmet.« Ranofer mi se osmjehne i na trenutakzaboravimštosammuhtjelareći.

»Isprobalasamalojudanas«, izgovorimkonacno.»Iscijelila jeopekotinenašojsluškinji.«

»Zbilja?«Ranofersjedneuspravno.»I,onda?«»Dodalasamlavanduioteklinesusplasnule.«

Jošmisešireosmjehnuo.»Nadmašuješmojeznanje,gospo.«Nacerimseponosnanasvojugenijalnost.»Aonda,mislimdacupokusati

s...«»Razgovarateonecemuzanimljivom?«Nefertitiuzdahneinaslonisena

rukeispruženeizaleđa.Sunčalase.»Reci,očemujeotacsadpričao?«»Bašovajčas?«Strašnološelažem.»Da.Dokstestajalitamoišpijuniralime.«Pocrvenim.»Govoriojeotvojojbudućnosti.«Sjelajeuspravno.Vršcicrnekosemilovalisujojobraze.»I?«Napravilasamstanku.Nisambilasigurnatrebamlijojsvereci.Cekalaje.

»Idaćemoždadoćikraljica«,reklasamnapokon.Odjednom Ranoferov osmijeh iscezne. »Ali, ako ona dođe«, podigao je

glas,»otićićešizAkhmima.«NefertitimiseprekoRanoferoveglavenamrsti.»Nemojsenistabrinuti«,

umiriganehajno.»Odtoganećebitiništa.«Odšutjelisusvojtrenutak,aondajeRanoferuzmezaruku.Ustanu.»Kamoces?«viknem.Nefertitinijeodgovorilapasamviknulazasvojim

učiteljem.»Aštojesnašomlekcijom?«»Kasnije.«Nasmiješiomise,alividiojesamomojusestru.

Pronio se glas da kraljica dolazi u posjet nasoj vili u Akhmimu. Za to seNefertitimolilauobiteljskomsvetistu.Amonujeprednogekaodarpolagalaposude s najboljim vinom zaslađenim medom te obecavala svakovrsneludostiakosamoposaljekraljicuunasgrad.SadkadsecinilodajojjeAmonuslisaomolitve,Nefertitijebilanepodnosljivouzbuđena.Dokjemojasestračistilaperje,majkajetrčkaralapokući,napadajućijednakoiroboveisluge.

»Mutni,provjerijesulirucnicicisti.Nefertiti,posuđe,molim.Provjerijesuligasluškinjeoprale.Svedozadnjegakomada.«

Sluskinjesuistresaleprasinuiztapiserijasresicamanarubovimadokjemajkapoprimacojsobirazmjestalanajboljestolceukraseneintarzijama—tocevjerojatnobitiprvaprostorijaukojucekraljicauci.Kraljica.Tijasestrajemogoca.Teska zena.Neurednovođenjedomacinstvanebi jojsenimalosvidjelo.Plociceukuhinji istrljalisudovisokogsjaja,premdaimkraljicanislucajnonecepriciblizu,aribnjaks lotosimanapunilisuzlatnimribicama.CakjeiNefertitinestoradila.Zaistajenadgledalapranjeposuđa,umjestodase pretvarala da to cini. Za sest dana AmenhotepMlađi bit ce okrunjen uKamaku.Postatcesuvladarsvogoca.Caksamijaznalastotetinposjetznaci.KraljicasenijeodlucilanadugiputdoAkhmimaviseodsestgodina.Jedinirazlogzaovajposjetbilobivjenčanje.

»Mutni,odipomoćisestridaseodjene«,reklajemajka.Nefertitijestajalaispredzrcalaunasojsobi.Maknulajesvojutamnukosu

s lica zamisljajuci na glavi egipatsku krunu. »To je to«, saptala je. »Bit cu

najvećakraljicakojujeEgipatikadimao.«Narugamse.»Nitijednakraljicanećebitivećaodnašetete.«Vrtjelaseposobi.»Hatsepsutjebilaveca.Anasatetanenosidvostruku

krunu.«»SamofaraonsmijenositikrunuobaEgipta.«»Dakle,kadonazapovijedavojskomisastajesesinozemnimvladarima,

stoimaodtoga?Ništa.Njezinsuprugzanjeslavu.Kadjabudemkraljica,mojećeimeživjetivječno.«

ZnalasamdasesNefertitikadjeovakvanetrebasvađati.Zamijesilasamcrniloidalajojgauvrcu.Zatimsamjegledalakakosesminka.Obrubilajeociipotamnilaobrve.Zbogbojejeizgledalastarijeodsvojihpetnaestgodina.

»Tizbiljavjeruješdaćešpostatiglavnasupruga?«pitalasam.»Akogabitetaradijehtjelazamajkusvojihnasljednika?Zenuiznaroda«,

naboralajenos,»ilisvojunećakinju?«Jasamzenaiznaroda,alinisamonakojujespomenulasprezirom.Toje

Panehesijeva kcer Kija. Doduse, dijete je plemkinje, ali Nefertiti je unukakraljice.

»Možešminaćiplatnenuhaljinuizlatnipojas?«reklaje.Stisnemvjeđe.»Samozatostotecekaskoraudaja,nisamsepretvorilau

tvojurobinju.«Širokoseosmjehnula.»Molimte,Mutni.Znasdanemogusvetobeztebe.«

Promatrala se u zrcalu dok sam ja prekapala njezine skrinje u potrazi zahaljinomkoju je nosila samou svecanimprigodama. Izvucem zlatni pojas.Onasepobuni.

»Netajstirkizom,onajsoniksom.«»Tinemašsluškinjezaovo?«inzistiralasam.Pravilasedamenijeculaipruzilarukuzapojasom.Menijebiodrazionaj

s tirkizom.Netko pokuca na vrata. Pokaze semajcina sluskinja. Lice joj jeblistalooduzbuđenja.

»Majka vam porucuje da se pozurite!« vikala je djevojka. »Vidjeli sukaravanu.«

Nefertitimepogleda.»Razmisli,Mutni.Bitćešsestraegipatskekraljice!«»Akosenjojsvidiš«,reklasamravnodušno.»Naravnodacujojsesvidjeti.«Vimulajeuzrcalodavidisvojodraz,svoja

malenaramenanamazanamedomibogatucrnukosu.»Bitcuzanosnaimila,akadsepreselimoupalaču,zamislisamoštosvemožemoraditi!«

»I ovdje radimo toliko toga«, prosvjedovala sam. »Zasto Akhmim nijedovoljnodobar?«

Uzela je cetku i dovrsila frizuru. »Zar ne zelis vidjeti Kamak iMem is ipripadatidvoru?«

»Otacpripadadvoru.Ikažedagatoumara.Tisilnirazgovoriopolitici.«»Dobro,takomisliotac.Onmoraupalacusvakogadana.Ma,stosmomi

ovdjeuopceradile?«Potuzilase.»Nista.Samosmocekaledaprincumre,damožemootićiividjetisvijet.«

Usisalasamzrak.»Nefertiti'.«Veselo se nasmijala. Onda se na vratima pojavila majka, sva zadihana.

Nosila je svoje vrijedne dragulje i teske narukvice koje nikad prije nisamvidjela.»Jestelispremne?«

Nefertitiustane.Haljinajojjebilasavrsena.Uztijelo.Osjetilasamnavaluciste zavisti zbog nacina na koji joj se tkanina zatezala na bedrima inaglašavalavitkostnjezinastruka.

»Cekaj.« Majka digne ruku. »Moramo imati ogrlicu. Mutni, odi i donesizlatnu.«

Uzdahnem.»Tvojuzlatnu?«»Naravno.Brzo,daj!Stražarćetepustitiuriznicu.«ZaprepastilomestocemajkadopustitidaNefertitinosiogrlicukojujojje

otacpokloniokaovjencanidar.Znaci,nisamdobroprocijenilakolikojetetinposjetuistinuvazan.Zasvenas.Pozurilasamseuriznicuustraznjidiokuce.Dezurni me strazar pogleda uz osmijeh. Bila sam visa od njega za glavu.Pocrvenjelasam.

»Majkatražiogrlicuzamojusestru.«»Zlatnuogrlicu?«»Imaidrugih?«Zabacio je glavu. »Dakle, sigurno je nesto jako vazno. Cujemda kraljica

dolazidanas.«Stavimrukenabokove.Nekaznadačekam.»Dobro,dobro.«Sisaojeupodrumskuprostorijuiponovnosepojavios

blagommojemajkekojebi jednogdana trebalobitimoje.»Tvojasesestrasigurnoudaje«,rekaoje.

Ispružimruku.»Ogrlicu.«»Bitćeizvrsnakraljica.«»Svitokažu.«Nasmijesiosekaodajeznaostootomemislim,znatizeljnistarimagarac,

pajepruzioogrlicu.Scepalasamje.Cijelimputemnatragdosobetrcalasamnosećitežaknakitkaonagradu.Nefertitipogledamajku.

»Jesi li sigurna?« Gledala je zlato. Njegovo se svjetlucanje re lektiralo unjezinimočima.

Majkakimne.Stavijojogrlicuokovrata,azatimsmoseobjeodmaknule.Zlatojekretalouzorkomlotosovacvijetanagrlumojesestreidaljejojpadalopogrudima,oblikovanoukapljicerazličitihveličina.

Bilomi je drago da je dvije godine starija odmene. Kad bih se ja prvamoralaudati,nitkomepokrajnjenebiizabrao.»Sadsmospremne«,reklajemajka.Povelanasjeuprimacusobugdjejecekalakraljica.Culesmojekakorazgovarasocem.Glasjojjebiodubok,hrapavizapovjednički.

»Kadvaspozovu,uđite«,reklanamjemajkabrzo.»Nastolusudaroviiznašeriznice.Uzmiteihdokprilazite.VećitrebaponijetiNefertiti.«

Zatimnestaneusobi,amismostajaleupoplocenuhodniku,cekalesmopoziv.

Nefertiti se uskoracala. »Zastomenebi izabrala za suprugu svog sina?Dijetesamnjezinabrata,anašotacnanajvišemjepoložajuuzemlji.«

»Naravnodaćeizabratitebe.«»Ali, zaGlavnusuprugu?Ne zelimbitinistamanje,Mutni.Ne zelimbiti

nekanižaženakojuzabijuupalačudajefaraonposjetisamodvaputgodišnje.Radijećuseudatizavezirovasina.«

»Izabratćetebe.«»Naravno, izbor je zapravo Amenhotepov.« Prestala je koracati, a ja

shvatimdaseobracalasamojsebi.»Nanjemujedaodluci,nakraju.Onmimoranapravitisina,aneona.«

Zgrčimsenanjezinuvulgarnost.»Alinećuganividjetineočaramlinjegovumajku.«»Svećedobroproći.«Zagledala se u mene kao da je tek sad opazila da sam i ja prisutna.

»Zbilja?«»Da.«Sjelasamnaocevstolacodebanovineidomamilaksebijednuod

kućnihmačaka.»Alikakoznašdaćešgazavoljeti?«Pitalasam.Nefertitimeostropogleda.»Oncepostatiegipatskifaraon«,reklaje.»Aja

samumornaodAkhmima.«PomislilasamnaRanoferainjegovprelijepiosmijehizanimalomeje li

umorna i odnjega.U tom trenukrozvratauđemajcina sluskinja, amackakliznesmene.

»Hoćemoli?«Nefertitiupitanestrpljivo.»Da,gospodarice.«Nefertiti me pogleda. Obrazi su joj se zarumenjeli. »Hodaj iza mene,

Mutni.Menemoravidjetiprvuismjestasezaljubiti.«Uslesmouprimacusobunosecidaroveizobiteljskeriznice.Prostorijami

se ucini vecomnego sto sam je pamtila.Mocvare naslikane po zidovima ivodenoplave plocice na podu izgledale su sjajnije. Sluskinje su se dobronaradile.Opralesucakibojenabaldahinuiznadglavemojemajke.Kraljicajeizgledala isto kao i u grobnici. Strogo lice okruzeno golemom nubijskomperikom.UspijeliNefertitipostatikraljicom,nositcetakvuperiku.Prislismopodiju na kojem je kraljica sjedila na prostranom jastuku od perja, unaslonjacusnajrazmaknutijimnaslonimazarukekojesmonasliukuci.Crnamackaodmaralajojseukrilu,rukujepolozilananjezinaleđa.Ogrlicajojjebilaodlapislazulijaizlata.

Kraljicinheraldstupikoraknaprijedteispruzirukuugestikaodanestobriše.»Veličanstvo,nećakinja,gospaNefertiti.«

Mojasestra ispruzi rukesdarom,slugapreuzmepozlacenuzdjelu.TetapotapsapraznosjedaloslijevapozivajuciNefertitidasjednekrajnje.Doksemojasestrauspinjalanapodij,tetanijeskidalaocisnjezinalica.Nefertitijebilalijepanatakavnačindasuikraljicemoralezuritiunju.

»Veličanstvo,nećakinja,gospaMutnodmet.«Stupimkoraknaprijed,atetaiznenađenazatrepce.Pogledatirkiznukutiju

koju sam joj pruzala i nasmijesi se: isprika za to sto je kraj Nefertitizaboravilanamene.»Visokasi«,napomene.

»Jesam,alinisamljupkakaoNefertiti,Veličanstvo.«Majka kimne s odobravanjem. Skrenula sam razgovor na razlog koji je

kraljicudoveouAkhmimisvipogledamomojusestrukojasetrudiladanepokažeuzbuđenje.

»Onajezbiljalijepa,Aje.Višenamajku,mislim,negoti.«Otacsenasmije.»Italentiranaje.Pjeva.Ipleše.«»Ajelipametna?«»Naravno. I snazna je.« Spustio je glas naglasavajuci vaznost onoga sto

govori.»Bitćesposobnaupravljatinjegovimstrastimainadziratiga.«TetaponovnopogledaNefertitipokušavajućividjetijelitoistina.»Aliakoseudazanjega,morabitiglavnasupruga«,dodaon.»Ondacemu

skrenutizanimanjesAtona,vratitigaAmonuimanjeopasnimuvjerenjima.«Kraljicaseokrenemojojsestri.»Štotikažešnato?«»Ucinitcustozatraziteodmene,Velicanstvo.Zabavljatcuprincairoditi

mudjecu.IbitcuposlusnasluskinjaAmonova.«Ocinamsesretnu.Spustimglavudaneopazemojesmijuckanje.

»Amonova«,ponovikraljicazamišljeno.»Dajebarmojsintakorazuman.«»Onaimanajcvrscuvoljuodmojedvojedjece«,rekaojeotac.»Akogaitko

možepreobratiti,tojeona.«»AKijajeslaba«,slozilasekraljica.»Nijezaovajposao.Onjehtionjuza

Glavnusuprugu,alijatonećudopustiti.«Otacobeća:»KadupoznaNefertiti,zaboravitćeKiju.«»Kijin otac je vezir«, upozori teta. »Razljutit ce se kad umjesto njegove

kćeriizaberemtvoju.«Otacslegneramenima.»Patojeitrebaloočekivati.Mismourodu.«Nakontrenutkaoklijevanja,kraljicaustane.»Dakle,tojeriješeno.«CulasamkakojeNefertitiodusevljenoudahnula.Bilojegotovobrzo,kao

stojeipocelo.Kraljicajesislaspodija.Sitna,alineukrotivapojava.Mackajujeslijedilanadugojzlatnojuzici.»Nadamsedaceonaodrzatitvojeobecanje,Aje.NakockijebudućnostEgipta«,upozorilajesmrknuto.

Trisudanasluskinje trckarale izsobeusobu i slagale tkanine,odjecu imanji nakit u kosare. Posvuda su zijevale poluprazne skrinje podignutihpoklopaca.Posuđeodalabastera,staklailikeramikecekalojedagaomotajuistaveunutra.Otac jenadziraozbivanjauzvidljivozadovoljstvo.Nefertitino

vjencanjeznacilojedacemosesvipreselitiizajednosnjimzivjetiupalaciMalkatauTebi,paćetakoviševremenaprovoditisnama.

»Mutni,nemojsamostajatitu«,prekorilamemajka.»Odi,radinešto.«»Nefertitisamostoji«,priklopilasam.Mojajesestrabilanadrugomkraju

sobe,isprobavalajeodjećuistavljalakomadestaklenoganakita.»Nefertiti«, mrzovoljno dobaci majka, »bit ce dovoljno vremena za

stajanjepredzrcalomuMalkati.«Nefertiti je ustala uz naglasene geste, potom zahvatila puno narucje

haljina i zgurala ih u kosaru. Majka zatrese glavom, a moja sestra izađenadgledatipunjenjesvojihsedamnaestskrinja.Moglismojecutiudvoristu:opominjalajerobanekapazijernjezinesukosarevrednijeodsvotekojusmoplatile za njega. Pogledala sammajku, uzdahnula je.Moja ce sestra postatikraljicom,notojošnijestvarno.

Jertobipromijenilosve.NapustilebismoAkhmim.Vilubismozadrzale,notkoznabismolijeopet

vidjele?»Mislišdaćemoseikadavratiti?«pitalasam.Majka se uspravila. Vidjela sam kako gleda ribnjake kraj kojih smo se

igrale sestra i ja dok smo bile djeca. Onda je svrnula pogled na obiteljskiAmonov oltar. »Nadam se«, odgovorila je. »Tu smo bili obitelj. Tu nam jedom.«

»AlisadćenamTebabitidom.«Dubokojeudahnula.»Da.Toježeljatvojegoca.Itvojesestre.«»Jelitoitvojaželja?«upitalasamtiho.Njezinesuseociokrenulesobikoju jedijelilasocem.Otkako jeotisao,

jako je ceznula za njim. Htjela mu je konacno biti blizu. »Zelim zivjeti sasvojimmuzem«,priznalaje,»izelimdamojadjecadobijuprigodezauspjeh.«Obje smo pogledale Nefertiti koja je zapovijedala sluskinjama u dvoristu.»OnaceuciuobiteljkojavladaEgiptom«,reklajemajkapomalobojazljivo.»NašaNefertiti,samopetnaestgodinastara.«

»Aja?«Majkasenasmijesila,crtelicasujojseskupile.»Ticesbitisestrakraljeve

glavnesupruge.Nijetomalo.«»Ma,zakogaćusejavjenčati?«»Tektijetrinaest!«Sjenapreletinjezinimlicem.Ostalasamzadnjedijete,zadnjidarboginje

Tauert.Kadjednomsklopimbrak,neceviseimatinijedno.Smjestapozalimsto sam ista rekla. »Mozda se ne udam«, dodam brzo. »Bit cu svecenica,možda.«

Kimnulaje,nomoglasamvidjetidajerazmisljalaovremenukadceostatiposvesama.

DRUGOPOGLAVLJE

Tebadevetnaestogafarmutija

TridananakonstojetetaposjetilaAkhmim,cekalanasjelađa,spremnazaploviti prema Tebi. Na istoku, iznad hramova nasega grada, dizalo sesunce. Stajala sam u svommalom vrtu s mirodijama. Otrgnula sam list sdrveta mirhe, prinijela ga nosu i zatvorila oci. Tako ce mi nedostajatiAkhmim.

»Prestanipravitituznolice«,zacujemizaleđasestringlas.»UMalkaticesimatimnogevrtovesamozasebe.«

»Kakoznas?«Preslasampogledomprekosvojihbiljaka,briznouzgojenih.Razlicci,mandragore,makovi, jedanomanjigrmnarakoji smoRanofer i jazajednoposadili.

»Pa bit ces sestra glavne kraljeve supruge. Ne bude li bilo vrtova,zapovjeditcudaihnapravenekoliko!«Nasmijalasamse,onatakođer.Uzelamijerukuusvoje.»I,tkozna?Mozdacemodatisagraditicijelihramzatebe.Napravitćemotebožicomvrta.«

»Nefertiti,nepričajtakvošto.«»Jostridanaibit cuvjencanazaboga.Tocemeucinitibozicom,atebe

sestrom bozice. Postat ces bozanstvo po rodbinskoj vezi«, sablaznjivo sešalila.

Nasa jeobiteljbilaodvecbliskaegipatskim faraonimadabivjerovalaunjihovubožanskunaravonakokakojeutovjerovaoobičanpuk.

Ucili su narod vjerovati u to da nitko ne bi osporavao njihov autoritet.Jednenoci otac je toobjasnio, a ja samsebojala—sad cenamreci daniAmon Ra nije stvaran. No to nikad nije rekao. U stosta se vjerovalo zbogobičajaištoštajebiloodvećsvetodabisesmjeloosporavati.

UnatocNefertitinimobecanjima, bilomi je zao ostavitimojmaleni vrt.Uzela samsasobombiljakolikogodsammogla, rasporedilagau loncice irekla sluskinjamada se brinu za ono sto je ostalo. Obecale su da hoce, alisumnjalasamda cedoistapazitina cicimakilidavatimandragoramavodekolikoimtreba.

Putovanje u Tebu iz Akhmima nije dugo. Nasa se lađa probijala krozrogozeisas,azatimjerezalablatnjavevodeNilaplovecinajugpremagradufaraona.Spramcaseotacsmjeskaosestri.Onamujesasvojesjedaliceispodplatnenakrovauzvracalaosmijehe.Ondamijedaoznakprstomipozvaomeksebi.»Nasuncuimašočikaomačka«,rekaoje.»Zelenepoputsmaragda.«

»Poputmajčinih«,odgovorilasam.

»Da«, slozio se. No nije me pozvao da bi razgovarao o mojim ocima.»Mutnođmet,dolazedanikad cesbitipotrebnasestri.Opasnasuvremena.Kadgodnovifaraonsjednenaprijestolje,nistanijesigurno,anikadnijebilotakonesigurnokaosada.Postatcessestrinaglavnadvorskadama,alimorasjako paziti sto radis i sto govoris. Znam da si iskrena«, osmjehnuo se.»Katkad iskrena do pogrjeske. Na dvoru iskrenosti nema mjesta. KadAmenhotep bude blizu, naculi usi.« Skrenuo je pogled na rijeku. Krozovjesene ribarovemreze vidjelo se sunce.Uovodobadananitkovisenijeradio.»Ijošnešto,morašobuzdavatiNefertiti.«

Iznenađenogapogledam.»Kako?«»Savjetima.Tisistrpljivaiznašsljudima.«Pocrvenim.Jošnikadtonijerekaoomeni.»Nefertiti jevatrenecudi.Ajasebojimda...«zatresaojeglavom,alinije

izgovoriočegaseboji.»Rekao si teti Tiji daNefertitimozeutjecati naprinca. Zastonaprinca

trebautjecati?«»Zatoštojeionvatrenećudi.Iambiciozan.«»Zarambicijanijedobra?«»Ne takvakaonjegova.«Pokrio jemoju ruku svojom.»Vidjet ces. Samo

drziociotvorene,mackomalena,ibudinaoprezu.Dogodilisekakvanevolja,dođikmeniprijesvih.«Otacjeshvatioukojempravcuidumojemislipaseosmjehnuo. »Ne izgledaj tako zabrinulo. Nece biti strasno. Konacno, to jemalen zadatak u kori«: egipatske krune.« Ocima je pokazao obalu. »Skorosmostigli.«

Pogledamprekopramca.Kakosmosepriblizavalipalaci,bilojesveviseiviselađaidugihbrodovastrokutastimjedrimapoputnaseg.Zenesutrcaledorubovasvojihbarkikakobibacilepoglednanasu,kakobividjeletkojeunjoj.Zlatnezastavekojesuleprsalesjarbolapredstavljalesumogaocakaovisegvezira,poranguodmahispodStarijeg:pocomebisvitrebaliznatidanasa lađa vozi buducu kraljicu Egipta. Nefertiti je nestala u kabini pa seponovno pojavila u novoj odjeci. Prekrasni rijetki dragulji koje joj je tetaostavilavisjelisujojokovrataihvatalisunce.Prislajeistalapokrajmenenapramcu,puštajućidajojvodenaprašinavlažikožu.

»Veliki Ozirise!« Pokazem. »Gledaj!« Pedeset je vojnika bilo na obali inajmanjedvijestotineslugu.Svisučekalinašdolazak.

Otacseiskrcaoprvi,zanjimmojamajka,zanjomNefertiti,paja.lbjebioredvaznostiunasojobitelji.Zanimalomekakocetuhijerarhijupromijenitikrunidbamojesestre.

»Gledajnosiljke«,viknulasam.Bilesuprekrivenezlatomilapislazulijem,sručkamaodebanovine.

»TojesigurnoStariji«,reklajeimpresioniranaNefertiti.Iznijelisunassvakuusvojojnosiljci,ukabinisazastorima.Razgrnulasam

zavjesedapodrugiputvidimTebu.Svjetlucalajepodpopodnevnimsuncem.Zanimalo me kako Nefertiti moze podnijeti da sjedi zavaljena u zastrtojnosiljci,anikadprijenijevidjelaTebu.Nomoglasamopazitinjezinusjenu,ponosnouspravljenuusredkabine.Suzdrzavalajeuzbuđenjedoksmoklizilegradomukojinasotacnikadnijevodio.Tucetfrulasasviralojeuzpovorkudoksmoprolazilipokrajkućaodpješčenjakaistotinapromatrača.Htjelasambitiuistojnosiljcismajkom,dapodijelimoradostdokakrobatiiglazbenicizabavljajuokupljenugomilu.ProslismohramAmenhotepaVelicanstvenogigolemparkipovakojisugaprikazivalikaoboga.Aonda,usredpustinje,naobzorju je zasvjetlucalo jezero. Gotovo sam se prevrnula iz nosiljke kolikosam ga silno zeljela vidjeti Bilo je to umjetno jezero, iskopano u oblikupolumjeseca. Zaokruzivalo je palacu. Brodici s malim jedrima klizili su povodi tamogdjebi trebalibiti samopijesak ipalme.Sjetilasamsedami jeotacrekaokakojeAmenhotepVelicanstveninapraviojezeroizljubavipremakraljiciTiji idamunemaravnogucijelomEgiptu.Nasuncu jeblistalokaotekuci lapis lazuli i srebro, a gomila se razmicala dok smo se priblizavaliulazuupalaču.

Zabilasamleđanatragujastukeibrzopustilazastoredapadnunasvojamjesta.NisamzeljelaizgledatikaoseljancicakojanijestupilanogomdaljeodAkhmima.Cakiizaspustenihzastora,znalasamkadsmopreslinapodrucjepalace.Cestu jezasjenilodrvece.Moglasamnazrijetiobrisemalihsvetista,vilejavnihsluzbenika,kraljevskeradioniceiniske,zdepastecetvrtizasluge.Nasi su se nosaci popeli uz nekoliko stuba i spustili nas na do. Kad smorazdvojili zavjese, pred nama se prostirala cijela Teba: jezero u oblikupolumjeseca,kućeodglinenihopeka,trgoviinjive,aizanjih—Nil.

Otacjeotresaoprasinusasvojesuknjeirazdaonalogeslugama.»Odvestcenasunaseodaje iraspakirati.Kadseokupamoipresvucemo, idemonasastanaksvelikimsvećenikom.«

Slugesusedubokonaklonile,izpostovanja,ajasamznaladajemajkabilaimpresioniranakadjevidjelaskolikomocinjezinmuzzapovijedauTebi.UAkhmimu on je bio jednostavno nas otac, muskarac koji je volio citati uzbazenes lotosimaiposjecivatiAmonovhramkakobigledaozalazaksuncaiznad polja. No, u palaci on je bio vezir Aje, jedan od najcjenjenijih ljudi ukraljevstvu.

Pojavioseslugasrazmetljivimpostranimuvojkommladosti.Biojevitak,a suknjamu jebilaobrubljena zlatom. Samo faraonovi slugenose zlatonaodjeci. »Ja cu vasotpratiti u vaseodaje.« I krene. »Velecijenjeni vezirAje injegova supruga odsjest ce u dvoristu faraonu s lijeve strane.Na njegovojdesnoj strani je princ, uz kojeg ce biti smjestene gospe Nefertiti iMutnođmet.«Slugesuseskupljale izanas,uguzvi,daponesu tucetenasihskrinja.Palacajebilagrađenauoblikuankha,usredistukojegjebiofaraon.Rasprseni naokolo po raznim dvoristima bili su njegovi veziri. Kako smo

prolazili timotvorenimtrgovima, zene idjecazaustavljalisusepromatratipovorku.Odsada će nam život tako izgledati, pomislila sam. Svijetpromatranja.

Nasjevodicsetaokroznekolikodvoristapoplocenihsvijetlimopekamascrtezimapoljapapirusa.Zatimjeusaouprostorijugdjesusesvizaustavili.»Odaje vezira Aja«, ceremonijalno je objavio. Gurnuo je vrata i otvorio ih.Granitnisukipoviviriliizsvakeniseusobi.Bilajetosobaprepunaraskosiisvjetla. Posvuda kosare od trske i drveni stolovi s nogama od rezbareneslonovače.

»Odvedi moje kceri u njihove sobe«, nalozi otac, »a onda ih u vrijemevečereotpratiuVelikudvoranu.«

»Mutni,odjeniseveceraskakodolikuje«,upozorilamemajkaosramotivsimepredsluškinjama.»Nefertiti,princćebititamo.«

»SKijom?«zapitalaje.»Da«, odgovori otac. »Dogovorio sam da nakit i odjecu donesu u tvoju

sobu.Imasihdozalaskasunca.Mutni cetipomoci, stogodbudestrebala.«Otac me pogledao, kimnula sam. »I, također sam dogovorio da ti posaljutjelesnesluškinje.Tosunajboljeuvježbaneženeupalači.«

»Uvjezbane za sto?« upitam kao neznalica. U Akhmimu nismo imalinikakve tjelesne sluskinje. Nefertiti se zarumenjela crvenilom najdubljeuvrede.Otacodgovori:»Zauslugeuljepšavanjatijela.«

Unasojsobibiojepravikrevet.Nehasuraodrogozailislamaricakaounasojvili, nego sirok, izrezbaren podij od ebanovine, s krovom i zavjesama odplatna.TrebalesmogadijelitiNefertitiija.Grijalicaugrađenaupododopekesluzit ce u hladnijim nocima kad kraj otvorena ognjista budemo pijuckalitoplopivo i zamatali seu teskepokrivace.Auzasebnoj sobi,namijenjenojsamo presvlacenju, bio je i zahod od vapnenca. Podigla sam poklopac, aNefertiti je, uzasnuta, virnula preko ramena. Nas me vodic promatrao,zabavljalesmoga.Bilajetamoikeramickazdjela,unjojvodasruzmarinom.Nikad ne bismo morale upotrijebiti isti stolac-zahod i zdjelu dvaputzaredom.Bilajetosobakakvuzasluzujeegipatskakraljevna.Nasnasjevodicprekinuokakobi namobjasnioda cudijeliti postelju sNefertiti dok seneuda,aotadćejojbitislobodnoizabrativlastitiležaj.

Posvudajebilopokazateljarasta ivjecnog zivota.Drvenistupovibilisuprekriveni izrezbarenim cvijecem, potom obojenim u plavo i zeleno,tamnozuto i crveno. Ibisi i bijele caplje letjeli su duz zidova. Nacrtao ih jeumjetnikvjestusvomeposlu.Cakjeipododopekaprstaozivotom.Mozaikjezeraslotosimabiojetakorealisticandasmo,poputbogova,moglehodatipovodi.Nas jevodic isceznuo,aNefertiti jezazvala:»Dođi,pogledajovo!«Dotaklajepovrsinudugogasrebrnogzrcala,siregodnasobjezajedno.Zurilesmousvojeodraze.MalenalaganaNefertitiija.Nefertitiseosmjehnulasebi

uzrcalu.»Ovakoćemoizgledatiuvječnosti«,prošaptalaje.»Mladeilijepe.«Pa,mlađesigurno,pomislilasam.»Nocas moram biti velicanstvena«, rekla je Nefertiti okrecuci se hitro.

»Moram zasjeniti Kiju u svakom pogledu. Glavna supruga samo je titula,Mutnođmet.Amenhotepcememozdabacitiukutkakvaharemanesvidimlimusedovoljno.«

»Nasotac sprijeciobidase todogodi«,usprotivila samse. »Za tebe ceuvijekbitimjestaupalači.«

»Upalaciiliharemu«,dopustilajeokrecucileđazrcalu,»vrlovazno!Akone ostavimdojam, bit cu igura, nista vise. Provodit cu dane u sobi, nikadnećuznatikakojeto—vladatikraljevstvom.«

KadsamculadaNefertitiovakogovori,prepalasamse.Visemisesviđalonjezino mahnito povjerenje u realnost onoga sto bi se dogodilo da joj neuspijepostatimiljenicom.Ondasamuzrcaluopaziladasenestoizanasmiceismrznulase.Dvijesuzeneusleusobu.Nefertitiseostrookrene,jednaodzenastupinaprijed.Bilajeodjevenaponajnovijojdvorskojmodi,ukljucujucisandale ukrasene perlicama i malene zlatne nausnice. Kad se nasmijesila,dvijesujojserupicepojavilenaobrazima.

»Dobilesmonalogdavasodvedemonakupanje«,najavilajedajucinamplatnenerucnikeimekeogrtace.BilajestarijaodNefertiti,alinemnogo.»Jasam Ipu.« Njezine su nas crne oci pretrazivale, ispitivale i zaskocile mojuneurednu kosu i Nefertitinu vitkost. Pokazala je zenu pokraj sebe iosmjehnulase.»OvojeMerit.«

Kutovi Meritinih usnica svinuli su se malo prema gore. Pomislila samkakonjezinoliceizgledaoholijeodIpuinog.Ipak,njezinjenaklonbiodubok.Kad se uspravila, kucnula je zveketavom narukvicom o vrata pokazujucidvorište.»Nakupanje,ovuda.«

Mislila sam o hladnim bakrenim kadama u Akhmimu, zanos mi sesmanjio.Ipuje,međutim,doksmohodalevedrobrbljala.

»Mi cemobitivasetjelesnesluskinje«,obavijestilanasje.»Prijenegoseodjeneteiliizađeteizsobe,misemoramopobrinutidasvebudenasvomemjestu. PrincezaKija ima svoje gospe. Tjelesne sluskinje i sljedbenice. Svezenenadvoruprihvacajunjezinovodstvo.Kakoonamazeoci,onemazuoci.Kakoonanosikosu,Tebankenosekosu.Zasada«,dodauzosmijeh.

Par strazara ceremonijalno je gurnuo dvostruke vratnice ulaza ukupaonicu,akadsepararazišlaioslobodilamipogled,uzdahnulasam.

Velikesuposudeizlijevalevoduudugpoplocenbazenokruzenkamenimklupamaikamenjemzagrijanimnasuncu.Gustobiljeraslojepremasvjetlu,viticesubježaleizvazaiovijaleseuzastupovekolonade.

Nefertiti je s odobravanjem motrila dvoranu sa stupovima. »Mozes livjerovati da je otac znao za sve ovo i odlucio nas odgajati u Akhmimu?«Odložilajesvojplatneniručnik.

Sjelesmonakameneklupe,anasenovetjelesnesluskinjepoucilesunasdatrebaleći.

»Vasa su ramena tako tvrda, gospo.« Ipumi jepritiskala leđakakobiunjimasmanjilanapetost.»Stare zeneimajumeksaramenaodvas!«Smijalase. Iznenadilo me sto se ponasa kao da smo bliske. No, kako je masazanapredovala,osjećalasamdamiseramenasvevišeopuštaju.

PerlicesIpuineperikekvrckalesutihojednaodrugu.Moglasamosjetitiparfemnjezineplatnenehalje,miris lotosova cvijeta. Sklopila samvjeđe, akadsamopetotvorilaoci,ubazenu jebilo idrugih zena.Tada,skoro istogtrena,Meritsetrgneiomotamojusestruunjezinogrtač.

Sjelasam.»Gdje...«»Ššš.«Ipumijepritisnulaleđa.Gledalasamihpreneraženakakoodlaze.»Kamoidusad?«»Natraguvašusobu.«»Alizašto?«»ZatoštojeKijaovdje«,reklajeIpu.Pogledalasamprekobazena,zenajeuvodimocilakosupunuperlica.Lice

joj je bilo sitno i usko, nos malo kukast, no bilo je na njezinu licu necegimpresivnog.

Ipupucnejezikom.»Nestalomijelavande.Ostaniovdje,negovoriništa.Vratitčuse.«

CimjeIpuotisla,Kijamisepriblizi.Okostrukajeomotalanekutkaninu.Odmahsamsjela,onajeučinilaisto.

»Tebe, znaci, zovumackooka«, rekla je. Sjedilami je tocnoprekoputa izurila.»Pretpostavljamdasiprviputukupaonici?«Pogledalajeispodmojeklupe. Pogledala sam za njom da vidim sto sam ucinila. Slozila sam svojogrtac nado, a sad je vodanadosla i namocilamu rubove. »Upalaci za toimamospremnice.« Nacerila se, a ja sam se osvrnula da vidim gdje visinjezinaodjeća.Pocrvenjelasam.

»Nisamznala.«Podigla je obrve. »Pretpostavila sam da ti je tvoja tjelesna sluskinja to

rekla. Ipu je u Tebi slavna. Sve zene na dvoru zele bas nju zbog njezinevjestine sminkanja, a kraljica ju je dodijelila tebi.« Zastala je cekajuci mojodgovor. Kad je vidjela da od mene nece dobiti nista drugo, nagnula senaprijed.»Pa,recimi,jelionobilatvojasestra?«

Kimnulasam.»Jakojelijepa.SigurnojebilacvijetusvakomvrtuuAkhmimu.«Zapiljila

se u mene ispod svojih dugih trepavica. »Kladim se da je imala mnogoobozavatelja.Bilo je teskoostaviti ih«,rekla jepovjerljivo,»narocitoako jebilazaljubljena.«

»Nefertiti se ne zaljubljuje«, odgovorila sam, uhvacena u nepaznji.»Muškarcisezaljubljujuunju.«

»Muškarci?Daklevišeihjeodjednoga?«»Ne,samonaškućniučitelj«,odgovorilasambrzo.»Kućniučitelj?«nagnulasenatrag.»Dobro,nenjezin.Moj.«IpuinikoraciodjeknulisuudvoristuiKijaistogtrenaustaneblistavose

smješkajući.»Sestrice,sigurnasamdaćemojošrazgovarati.«Ipu nas je vidjela, licem joj se prosirio znak za uzbunu. Onda je Kija

kliznulakrozvratanoseci na sebi jedinomokroplatno. »Sto sedogodilo?«pitala je Ipu zapovjednim tonom prelazeci preko kupaonice. »Sto ti jeprincezaKijaovogtrenarekla?«

Oklijevalasam.»SamotodajeNefertitiprekrasna.«Ipustisnevjeđe.»Ništadrugo?«Ozbiljnosamkimalaglavom.»Ne.«Kad sam se vratila u nasu sobu, Nefertiti je vec bila tamo, u haljini

stisnutoj ispod grudiju. Moja je bila identicna, no kad sam je odjenula, nasvijetunisupostojaledvijetolikorazlicitesestre.Nameni,tkaninajepadaladugaiprostrana,dokjenaNefertitiobgrlilanjezintanakstruk,penjucijojsepodgrudiiuzdizuciih.»Cekaj!«ViknulajeNefertitikadjojjeMeritkrenulačetkompremakosi.»Gdjeješafranovoulje?«

Meritsenamrštila.»Gospo?«»Safranovoulje«,objasniNefertitigledajuciumene.»Mojasestrakazeda

totrebakoristiti.Sprječavaispadanjekose.«»Miovdjetoneupotrebljavamo,gospo.Hoćetelidagapotražim?«»Da.« Nefertiti se zavalila u stolac i promatrala Merit kako izlazi. S

odobravanjem je kimnula na moju haljinu. »Vidis? I ti mozes pristojnoizgledatikadsepotrudiš.«

»Hvala«,reklasamravnodušno.Pripremesutrajaledozalaskasunca.IpuiMeritbilesusposobnekaosto

je moj otac rekao. Sigurnim su nam rukama pedantno crvenile usnice testavljalecrnilookoocijuikanunagrudi.Nakrajusunamnaglavusmjestilenubijskeperike.

»Prekomojekose?«Potuzilasamse.Nefertitibacipoglednamene.Podperikomjebilovruceibilajeteska,punapletenicaisitnihperli.»Todoistasvirade?«

Ipuprigušismijeh.»Da,gospoMutnođmet.Čakikraljica.«»Ali,kakoćestajati?«»Uzpomoćpčelinjegvoskaismole.«Mojudugukosusvezalajeucvorinaglavumibriznoscustrucnjakanabila

periku. Ucinak je bio iznenađujuce dobar. Pletenice sumi uokvirile lice, azeleneperliceistaknulebojumojihociju.Ipujesigurnonamjernoizabralatuboju zamene jer samvidjelada suNefertitineperlicebile srebrne. Sjedilasammirno dokmi jemoja tjelesna sluskinja kremom premazivala grudi i

zatimopreznouklonilapoklopac snekogvrca. Izlila jepregrst svjetlucavihkomadicaudlanpaihnjeznootpuhnula:svumeprekrilazlatnomprasinom.Nabrzinuuzrcaluuhvatimsvojodraziuzdahnem.Bilasamzgodna.

PotomjenareddošlaNefertiti.NanjojseuopcenijevidjelodajeputovalabrodomodAkhmima.Bilaje

potpunobudnaoduzbuđenjazbogoveveceri iblistala je svjetloscu sunca.Njezina je perika padala preko ramena i iza usiju, naglasavajuci jagodicnekosti i tanak vrat. Svaki pramen kose svirao je glazbu kad su se perlicesudarile,ajasampomislilakakonematogmuskarcaukraljevstvukojijenebihtio.Njezinojecijelotijelosvjetlucaloodzlata,čakinožniprsti.

Dvijetjelesnesluškinjeuzmaknuzakorak.»Veličanstvenaje.«Zamijenile sumjesta kako bi prekontrolirale tad jedna drugoj. Merit je

pjevusilaodobravanjedokjepromatralamojelice.»Zeleneoci«,reklaje.»Josnikadnisamvidjelatakozeleneoči.«

»Istaknulasamihmalahitomnavjeđama«,odgovoriIpuponosnanasvojedjelo.

»Lijepoje.«Sjela sam uspravnije, a moja je sestra procistila grlo prekidajuci moj

trenutak.»Sandale«,zapovijedilaje.Meritjojdodasandaleukrašenezlatom.Nefertitisezatimokrenekmeni.»Vecerasupoznajemegipatskogprijestolonasljednika«,reklaje.Ispruzila

je ruke, privjesci na narukvicama zazveketali su na njezinim zapescima.»Kakoizgledam?«

»KaoIzida«,reklasamiskreno.

Suncejezalazilo.VodilisunasuVelikudvoranu.Iznekolikodvoristamoglismo cutiudaljenezvukeslavlja.Kako jekojigostpristizao,bio jenajavljen.Dok smo cekale u repu,Nefertitimi stisnenadlakticu. »Otac je vec usao?«upitala jemisleci da, zato sto samvisoka,mogugledati iznad glava tucetaljudi.

»Nevidim.«»Dignisenaprste«,zapovjedilamije.Svejedno nisam mogla vidjeti »Nista se ne brini. Tvoj ulazak svi ce

opaziti«,zajamčilasam.Pomaknulesmosenekolikomjestaurepublizeisadsamuspjelavidjeti

dasuStarijiikraljicaTijavecdosli.Iprijestolonasljednikjebiotamo.Ljudiureduosvrtalisusedabacepoglednamojusestru,ajasamshvatiladajeotacispravnoodlučiokadnamjerekaodadođemoposlijesvihostalih.

Repsenastaviomicatiiuskorosecijeladvoranapokazalaprednama.Odsvih koje sam do tada vidjela u Malkati, ova je ocito bila najprostranija inajljepsa. Najavljivac je procistio grlo i ispruzio ruku. »Gospa Nefertiti«,

najaviojeisticucivaznostobavijesti,»kciAja,veziraodEgiptainadglednikakraljevihvelikihradova.«

Nefertitijestupilakoraknaprijed,ajasamculakakojerazgovoruVelikojdvoranizamuknuo.

»Gospa Mutnođmet, Nefertitina sestra, kci Aja, vezira od Egipta inadglednikakraljevihvelikihradova«,nastaviojenajavljivač.

SadsamjastupilanaprijedipromatralakakosusegostiokrenulidavideAjevedvijekćeri,svježepridošliceizgradićaAkhmima.

Doksmohodalepremapodiju,zenesuzurile11nas.Nasotacstajaojeizadugog stola cekajuci da nas pozdravi. Pratnja nas je dovela ispred triHorusovaprijestoljaEgiptaunaklonusispruzenimrukama.Starijijesjediousvojemnaslonjacu.Opazilasamdasumusandaleod izrezbarenadrveta,apotplati oslikani likovima njegovih neprijatelja. Zagledao se u Nefertitineobledojkeobojenekanom,premdajeuVelikojdvoranibilodovoljnoparovatakvihdagadržezaposlenimcijelunoć.

»Ustanite«,zapovjedilajekraljica.Tosmoiucinili.PogledprincaAmenhotepasusreojepogledmojesestre.

Nefertitimujeuzvratilaosmijeh,ajasamuociladajekrajnjegaKijaidanaspozornomotri.Ondasunas,zatostoNefertitijosnijebilakraljica,povelizastoltočnoispodpodijagdjesujeliveziriigdjejesjediomojotac.

Nefertiti je kroz savrsen osmijeh prosiktala: »Uvredljivo je da mi dajusjeditiispodnje.«

Otacjepomilovaosestrinuzlatnuruku.»josnekolikodanaionacesjeditiovdje,atićešbitikraljicaEgipta.«

Ljudi za nasim stolom govorili su jedan preko drugog kako bi pitaliNefertiti o njezinu putovanju u Tebu, je li vrijeme bilo lijepo, je li se lađazaustavila u svakom gradu tijekom puta. Promatrala sam Amenhotepa:njegoveocinisunapustalelicemojesestre.Onajetogasigurnobilasvjesnazatostosesmijalaikoketirala,zabacujucisvojdugivratkadjojsezgodnisinjednogadrugogvezirapriblizioiraspitivaoseonjezinuzivotuuAkhmimu.VidjelasamdaKijapokusavarazgovarati sprincom,strgnutipogledsvogamuzasmojesestre,noAmenhotepsenijedaozbuniti.Zanimalomestomislio svojoj buducoj zeni. Proucavala sam nacin na koji je Nefertiti drzalamuskarce u svojoj vlasti. Govorila je tiho pa su semorali nagnuti blize dacuju, a osmijehe jedijelila stedljivopabi semuskaracosjetiokaoda ga jeokupalausvojojsvjetlostikadbisenasmijala.

Kad jehranabilaposluzena, amipoceli jesti, nisamznalagdjeprijedagledam.NapodijgdjejeStarijibuljiounagezenecijasusegipkatijelasvijalaunatrag pri plesu ili u prijestolonasljednika koji je gledao inteligentno ikontrolirano.Osobasasvimrazlicitaodonekojesamsesjecala izgrobova.PogledalasamprekostolauPanehesija.Vezirovajeglavabilaglatkoobrijanakaoivecinimuskaracanadvoru,avisokjebiokaoimojotac.No,usvemu

ostalom, bili su jedan drugom suprotnost. Moj otac imao je plave oci,Panehesijeve su bile crne.Moj otac imao je visoke jagodice,Nefertiti ih jebastinila.Panehesijevojelicebiloduljeipunije.Zlatnisusekolutovisjajilinasvakom od njegovih prstiju, dok je moj otac rijetko nosio svoj nakit.Proucavala sam suparnika svoje obitelji dok glazbenici nisu zasviralimelodiju zbog koje su svi ustali kako bi zaplesali. Zene u jednom krugu,muskarciudrugom.Otacjeuzeomajkuzarukuipoveojeprekodvorane,aKijajekritičkipromatralakakoNefertitiustajedabisepridružilaženama.

»Tinećeš?«pitalajeNefertiti.»Naravnodane!«Zurilasamugomiluzgodnihkceridvorjana,odkojihsu

svebileodgojeneuTebiizasigurnoznalekakoseplesenadvoru.»Uopcenepoznajemkorake.Kakoćešti...?«

Slegnulajeramenima.»Gledamiučim.«MozdajojjeMeritdalanekolikopoukadoksubilenasamojermezadivilo

kakoskakuceivrtiseusklađenosdrugima.Vizijamodroglapisaizlata.Samoje nekoliko zena sjedilo, ukljucujuci mene. A nisam bila sama za stolom.Panehesi je takođerostao.Bacala sampoglednanjega i na to kakomu sedugackiprstipodvlacepodcrnubraduskupljenutrakom.Onjejediniodsvihvezira na dvoru imao dugu kosu. Ondame zatekao kako gledam u njega irekao:»Ovojezatebesigurnovrlouzbudljivo.DjevojkaizAkhmimadolaziupalaču.Svetesvečanostiizlato.Zaštoneplešeš?«

Promeskoljila sam se u svom stolcu. »Ne poznajem plesove«, priznalasam.

Podigaojeobrve.»Atvojasesestradoimatakoprirodnom«,istaknuojepasmoobojepogledaliNefertitikojajeplesalakaodasmocijelizivotgledalekakoseponasanadvoru.Panehesisvrnepogledsnjenameneiosmjehnese.»Vistesigurnopolusestre.«

Ponadala sam se da je Ipuino rumenilo sakrilo moju uzasnu neugodu.Zagrizlasamjezikkakonebihuzvratilakakvomuvredom.

»Pa,recimi«,nastaviojePanehesi.»Kadimassestruukraljevomharemu,zakogaćešsetiudati?«

Gnjevminaraste.»Menijesamotrinaest.«»Naravno, jos uvijek djevojcica.« Oci su mu otputovale prema mojim

grudima,aNefertitisetogtrenastvorilakrajmene.Glazbajezavršila.»Da, nobolje je biti zena-pupoljak, negouvenuli starac.«Njezine suoci

naglasenootputovalepremaPanehesijevojsuknji.Natoseponovnopojavionašotaczauzevšisvojemjestozastolom.

Panehesiodgurnesvojstolac.»Tvojasudjecavrlodrazesna«,recebrzo.»Siguran samda ce ih princ silno zavoljeti.«U trenu je nestao. Bijeli plastvukaomusezapetama.Otacjeupitao:»Štosedogodilo?«

»Vezirje...«počnem,alimeNefertitiprekine.»Ništa.«

OtacuputiNefertitidugpogled.»Ništa«,ponoviona.»Upozoriosamvasdabudeteoprezne.VezirPanehesijeAmenhotepovo

uho.«Nefertiti je zinula i jasno sam vidjela da je htjela odgovoriti:kad ja

postanemkraljica,nećevišebiti,alisutjelaje.Ondajepretrazilaprostoriocitoseuzrujala.»Gdjejeprijestolonasljednik?«

»Doksišarmiralavezira,napustiojedvoranu.«Nefertitizamuca.»Nećemoseupoznativečeras?«»Ne,osimakosenevrati«,rekaojeotac,ajanikadnisamculanjegovglas

takodubok i strog.OvonijeAkhmim.Ovo je egipatski kraljevskidvor gdjepogrješkenisudopuštene.

»Mozda se vrati«, nagovijestila sam s nadom, ali Nefertiti i otac sumeignorirali. Dvoranu je ispunio miris vina nalik mosusu. Kija je ostalaokruzenasvojimzenama,dvorjankamakojesubileodjevene,kaostonamjeIpurekla,premamodikojujekraljicadiktirala:dugakosa,plastbezrukavaikanirana stopala. Obigravale su oko nje kao leptiri. Njezin mali intuitivnidokazdajeona,anemojasestra,budućnostEgipta.

»Ovdjejeprevruće«,reklajeNefertitiiuzelamezaruku.»Dođisamnom.«Otacnasoštroupozori:»Neiditedaleko.«SlijedilasamdvoranomsrditeodjekeNefetritinihkoraka.»Kamoidemo?«»Svejedno.Samodanismoovdje.«Suljalasepalacom.»Mutnodmet,onje

otisao. Zaista je otisao. Nije pricekao da me predstave. Njegovu buducukraljicu.BudućnostEgipta!«

Izaslesmovanizateklesepredvodoskokom.Gurnulesmorukepodvodu,pustaledanamkapljekrozprstenagrudi.Zuborilajeimirisalapojasminuikozjojkrvi.Nefertitijeskinulaperiku,apoznaliglasprobiojetminu.

»Dakle,tebemijemajkaizabralazaženu.«Nefertiti digne pogled, a tamo je stajao princ zakopcan u svoj zlatni

pektoral. Obrisala je s lica svaki trag iznenađenja i u trenu opet bilašarmantnaikoketnaNefertiti»Zašto?Sablažnjensi?«upitaga.

»Jesam.«No,nijebilonicegalakomislenoguAmenhotepovomodgovoru.SjeojeinamjesečiniproučavaoNefertiti.

»Egipatski je princ, znaci, umoran od plesa?« Sakrila je tremukoketiranjem.Savrsenojetoucinila.»UmoransamodgledanjakakosemojamajkaklanjaVelikomsvecenikuAmonovom.«Kad seNefertiti osmjehnula,Amenhotepjeoštropogleda.»Tojesmiješno?«

»Da.Mislilasamdasiovamodosaoudvaratinovojsupruzi.Ali,akohocesgovoritiopolitici,slušatću.«

Amenhotep stisne vjeđe. »Slusati onako kako slusamoj otac? Ili onakokako si slusala svoga kucnog ucitelja dok ti se u Akhmimu zaklinjao naljubav?«

Cakiumraku,jasnosamvidjeladamijesestraproblijedjelaiodmahsamshvatilaštojeKijapostigla.Mislilasambitćezla,noNefertitijebrza.

»Kazu da si velik vjernik Aronov«, odvratila je oporavljena. »Da munamjeravašgraditihramovekadpostanešfaraon.«

Amenhotep se nagne natrag. »Otac ti se brine da budes dobroobaviještena«,napomene.

»Jasebrinemdabudemdobroobaviještena«,odgovoriona.Bila je pametna i carobna i cak ni on nije mogao odoljeti ozbiljnosti

njezine zagledanosti u svjetlo uljanica. Primaknuo joj se blize. »Zelim bitipoznat kaoNarodni faraon«, prizna. »Zelim izgraditi najvece spomenike uEgiptukakobihpokazaonarodustomozeucinitivođasvizijom.Amonovimsvecenicimauopcenebismjelobitidopustenodasteknutolikumoc.Tamocnamijenjenajeegipatskimfaraonima.«

Zvukdrobljenjašljunka.Svetrojeseosvrnemo.»Amenhotep.« Kija zakorakne u krug svjetla. »Svi se pitaju gdje je

prijestolonasljednikEgipta.«Nasmijesilamusesljubavlju,kaodajenjegovnestanakbioujednocudanicudesan.Pruzilajerukupremanjemu.»Hocemolisevratiti?«

Nefertitikimneglavom.»Onda,dosutra«,obecamu tihim iprigusenimglasomkaodadijelenekuvelikutajnu.

KijinaserukastegnulaokoAmenhotepove.»Osjetilasamvecerasdasenasedijetemice.Nassin«,izjavilajedovoljnoglasnodajecujeNefertitidokgajeusmjeravalausuprotnompravcu.»Gotovodagamoguosjetiti.«

Promatralesmoihkakoulazeutminu,ajasamopazilakakoseKijacvrstodržiAmenhotepa,kaodabisvakogtrenamogaoiščeznuti.

Nefertitisepjenila.Njezinesusandaletuklepoopekamapodaunasojsobi.»StoceucinitizadvadanakadnasujedinepredAmonom?HocelipovestisasobomiKijuiondameistotakoignorirati?«

Mojotacustao je i zatvoriovrata. »Moras spustiti glas.Pocijelojpalaciimašpijuna.«

Nefertiti je potonula u koznati jastuk i naslonila glavu na rame mojemajke.»Ponizilisume,mawat.Onmevidisamokaojošjednusuprugu.«

Majkajemilovalatamnukosumojesestre.»Doćićeonktebi.Hoće.«»Kada?«Nefertitisjedneuspravno.»Kada?«»Sutra«,rekaojemojotacsasigurnoscu.»Aakonesutra,ondacemoga

natjeratidatevidikaoneštovišeodmajčinogizborazasuprugu.«»Odispavati.Josdvadanaivjencanasi«,reklajemajkaNefertiti,»aonda

ce te okruniti za kraljicu Egipta...« Oklijevala je. »Ako to jos uvijek zelis.«»Nikaduživotuništanisamželjelaviše.«

TREĆEPOGLAVLJE

dvadesetogafarmutija

Krunidbanovogaegipatskogfaraonainjegovekraljicetrebalaseodrzatidvadeset iprvoga farmutija, amojotacucinio je sve sto jebilounjegovojmoćidaNefertitiAmenhotepubudepredočima.

Ujutro,kroz sirokemjedenedveri,usli smou impozantnuarenukoju jeAmenhotepIII.dao izgraditiuAmonovu cast.Nefertitimeuhvatilazarukujerniti jednaodnasnikadnijevidjelanesto takouzviseno ivelicanstveno.Suma stupova okruzivala je pjescani teren, a oslikani zidovi uzdizali su sepremanebu.Unajnizemredugledalistaokupljaloseplemstvodoksuihslugenudilepicima imedenjacima.Tamo jeAmenhotep jutromvolioodlazitinavoznjupasmoimibiletamo.Promatralesmokakoprincusvojimzlatnimbojnim kolima u kruznicama klizi po trkalistu. Kija je također bila tamo. Ivezir Panehesi pa kad je princ sat vremena kasnije bio gotov s igranjemratnika,poljubiojeKijuisnjomsesmijaodokseNefertitimoralasmjeskatiiizgledatizadovoljnopredočimasvojesuparnice.

U podne smo ponovno bile u Velikoj dvorani. Sjedile smo podnopovisenja, jele i cavrljale sretnokaodanamsve ideu skladu s obiteljskimzeljama. Nefertiti se smijala i koketirala, a ja sam opazila da sto je viseAmenhotepgledaosvojubuducusuprugu, to semanjemogaosuzdrzatiodgledanja. Kija nije imala nista od Nefertitina uglađena sarma. Nije moglazavladati prostorijom onako kako je to cinila Nefertiti. Ali kad jeposlijepodnevniobrokbiodovrsen,princiNefertitinisunastavilirazgovornitijednomrijecju.Kadsmosevratileusobu,mojajesestrasamosutjela.Ipui Merit trckarale su oko nas. Promatrala sam Nefertiti, postajala je sveuznemirenijom. Jos uvijek ju je Amenhotep vidio kao suprugu pomajcinuizboru,ameninijebilojasnokakomojotactomislipromijeniti.

»Štoćešučiniti?«upitalasamnapokon.»Ponovimištojerekaougrobovima.«MeritseukocilaupokusajudastavizlatonaNefertitinegrudi.Govoritio

onomštosedogodiloispodzemljenosinesreću.Oklijevalasam.»Rekaojedasenikadnećepokoritisvombratu.NiAmonu.

Nikad.«»Apokraj vodoskoka je rekaodabi zelioda ganarodvoli«, naglasila je

Nefertiti.»ŽeliobibitiNarodnifaraon.«Polakosamkimalaglavom.»Mutnodet,odiinađioca«,reklaje.»Sada?«Ipumijecrnilombojilaobrve.»Nećemolitoostavitizaposlije?«

»Posliječega!«odrežeona.»PoslijedanakadmuKijarodisina?«»Stomukanisreci?«Bilomijevaznoznati.Nisamnamjeravalaoticidok

nebudemsigurnadajerazlogvrijedanuznemiravanjaoca.»Rećićumukakomožemopridobitiprinca.«Otislasamudvoranu,aliocanisammoglanaci.Nijebionitamo,niusobi

zaaudijencije.Pretrazilasamvrtove,naslaputkrozlabirintekuhinjaizatimupalaudvorištepročeljapalačegdjemeslugazaustavioiupitaoštotrebam.

»TražimveziraAjea.«Stari se covjek nasmijesio. »On je na istommjestu kao i uvijek, gospo

moja.«»Atoje?«»Permeđat.«»Štojeto?«»Kucaknjiga.Knjiznica.«Bilomujejasnodanemampojmagdjejepame

upitao:»Datipokažemput,gospomoja?«»Da.«PohitalasamzanjimupalacaiproslaVelikadvoranupremasobiza

audijencije. Za starijeg covjeka, bio je brz. Naglo se zaustavio ispreddvokrilnihdrvenihvrata.Bilojeočitodanesmijeući.

»Unutra?«»Da,gospomoja.Permeđat.«Pricekaojedavidihoculipokucatiilisamotakouci.Gurnulasamvratnice

i zastala promatrajuci najvelicanstveniju prostoriju u cijelojMalkati.Nikadprijenisamvidjelaknjiznicu.Dvaspiralnastubistaodulastenadrvetauvijalasusepremastropu,aposvuda jebilosvitakasvezanihkozom,spojenihpodva — sigurno su sadrzavali svu mudrost faraona. Moj otac sjedio je zastolomodcedrovine.Ikraljicajebilatu,mojamajkatakođer.Govorilisubrzo.Osjecalaimsenapetostuglasu.Kadsamzakoracilaunutra,zasutjelisu.Ondase dva para ostrih plavih ociju usredotocilo na mene. Do tada nisam bilauočilavelikusličnostizmeđumogaocainjegovesestre.

Procistila sam grlo i obratila se ocu. »Nefertiti bi zeljela popricati stobom«,reklasammu.

Ajeseokrenesestri.»Nastavitcemorazgovorkasnije.Mozdacedanasnjidanpromijenitisituaciju.«Baciojepoglednamene.»Aštohoćeona?«

»Reci ti nesto u vezi s princom«, izgovorila sam kad smo napustilipermeđatiušliudvoranu.»Mislidajenašlanačindagapridobije.«

Unasoj sobi Ipu iMerit zavrsavale su s odijevanjemNefertiti.Kompletkartusazveckao joj jeokorucnihzglobova,anausimasu jojbilenausnice.Malosamzastala,aondauzdahnulaipojurilavidjeti stosu jojtonapraviletjelesnesluskinje.Probusilesujojusneresice.Nenajednommjestu,negonadva.»Tkoihbušidvaput?«

»Ja«,reklajeonapodignuvšibradu.Okrenula sam se ocu, ali on ju je gledao s odobravanjem. »Imas nove

vijestiuvezisprincom?«upita.Nefertitiočimadadeznaktjelesnimsluškinjamadaseudalje.»Odsada,vasesuvamtjelesnesluskinjenajbliskijeprijateljice.Kija ima

svojezene,ovosuvase.Merit,jednakokaoiIpu,odabranesuuzvelikioprez.Onesuodane.«

PogledamMerit.Rijetkoseosmjehivala.Bilasamzahvalnaocu sto jezameneodabraoIpu.

»Ipu«,mirno zapovjedimojotac, »stanipokraj vrata i tiho razgovaraj sMerit.« Povukao je Nefertiti u stranu, a ja sam mogla cuti samo djelicenjihova razgovora. U jednom trenu, otac je izgledao silno zadovoljan.Potapsao je Nefertiti po ramenu i odgovorio: »Vrlo dobro. I ja sammislioista«OndasuotislidovrataionseobratioMerit.»Dođi.Posaozove.«Iondajesvetrojenapustilosobu.

ZurilasamuIpu.»Štosedogađa?Kamosuotišli?«»PrincuogaditiKiju«,reklaje.Pokazalajesklopivkoznatistolacnakojem

jemogladovrsiticrnjenjemojihobrva.Sjelasam.»Nadamsedaceuspjeti«,povjerilamise.

Bilasamznatiželjna.»Zašto?«Uzelaje cetkuiodcepilastaklenubocicu.»Prijenegoseudalazaprinca,

KijaiMeritbilesudobreprijateljice.«Podiglasamobrve,Ipukimne.»Odraslesuzajedno,objekcerkepisara.No,PanehesijepostaovelikiveziripreselioKiju a palacu. Tako je upoznala prijestolonasljednika. Onda jeMeritin otactrebao postati nizi vezir. Također bi zivio u palaci. Stariji ga je htiounaprijediti,aliPanehesijerekaoStarijemdamunetrebavjerovati.«

Uvučemzrak.»Kakvazloća.«»KijasebojaladaceprincizgubitizanimanjezanjubudeliMeritupalaci.

AliMerit je oduvijeknaumu imala drugogamuskarca. Trebala se udati zasinaveziraKemosirijaHeruacimnjezinotacstupinaboljemjesto.Kakosetonijedogodilo,Heru jesvomocurekaoda jesvejedno idaljezaljubljenuMeritidanijevaznostojepisarovakcer.NastavilisusedopisivatiunadidaceStarijiotkritikako jepogrijesio.Aondasu jednogadanapismaprestalastizati.«

Sjedilasamnasvomstolcunagnutanaprijed.»Štosedogodilo?«»Meritnijeznala.KasnijejeotkriladajeKijapreobratilaHerua.«Nisamrazumjela.»Preobratila?«»Zavelagaje.Premdajeznaladaćeseudatizaprinca.«»Kakookrutno.«NomoglasamzamislitiKijukakosemiloosmjehuje.Isto

onako kako se osmjehivala meni u kupaonici.Sigurna su sve djevojkezaljubljeneutebe,reklamujevjerojatno.

Ipu tiho pucne jezikom dodajuci kremu odmogranja. »Naravno, kad jeKijavećbilaudana,višenijebilovažnoakoMeritdođeupalaču.«

»Anjezinotac?«

»Oh.«Ipuinesurupicenaobrazimanestale.»Onjejosuvijekpisar.«Glasjojpostanenizakiopor.»ZatoMeritjošuvijekmrziKiju.«

»AlikakoćeNefertitizauzetiKijinomjesto?«Ipuseosmjehne.»Uzpomoćtrača.«

ČETVRTOPOGLAVLJE

dvadesetprvogafarmutija

NadanseNefertitinavjencanjaikrunidbepopalaciodranogajutrapoceosiriti glas da je ljepota nikad prije viđena u Egiptu pocastila Tebu svojomprisutnoscutedacepostatikraljicom.Ipujeslutiladajemojotacpokrenuopricuidajepricaukljucivalanovcanetransakcije.DozalaskasuncaNefertitinije mogla napraviti korak a da sluge i sluskinje sa svih prozora nisuznatizeljno buljili u nju. Gospe koje su tek stigle na dvor zbog krunidbeiznenada su se s izmisljenimzadacamapocelepojavljivati unasoj sobi, davide treba liNefertitikakavparfem, ili tkanina, ili zacinjenovino.Nakrajunas je majka zabarikadirala u svojoj sobi i na sve cetiri strane spustilazastore.

Nefertitijebilarazdrazljiva.Citavunocnijespavala.Vrtjelaseupostelji,otimalami pokrivace i svaki cas saptalamoje ime da vidi jesam li budna.»Smirise,nemogutizakopčatiogrlicu«,reklasam.

»Ibudiljubazna«,savjetovalajemajka.»Oviljudisapcuprincunauhocakidokmirazgovaramo.Govoremuotebi.«

Nefertiti je kimala glavom dok joj je Merit mazala lice kremom.»Mutnođmet, dodajmi sandale, one s jantarom. I ti bi trebala obuti takve.Nijevaznostosuneudobne«,preduhitrilajemojureakciju.»Poslijeihmozesbaciti.«

»Alinitkonećevidjetimojesandale«,bunilasamse.»Naravno da hoce«, odgovorila je Nefertiti. »Vidjet ce i tvoje sandale i

tvoju odjecu i nakrivljenu periku.« Namrstila se prekinuvsi Merit koja senagnutanaprijedbavilamojomkosom.»Bogovi,Mutni!Štobitibezmene?«

Dodam joj sandale optocene jantarom. »Radila bih u svom vrtu i imalamiranživot.«

Nasmijalasepasamseijaosmjehnula,premdajebilanepodnošljiva.»Nadamsedasveidedobro«,reklasamozbiljno.I licemoje sestre postalo je ozbiljno. »Mora ici dobro ili nam je obitelj

doputovalauTebuipreokrenulaživotuzalud.«Kucanjenavratimasobe.Majkaustajedaotvori.Napragustojiotac,auz

njega sest strazara. Zure u sobu, a ja brzo zagladim kosu pokusavajuciizgledati kao Sestra kraljeve Glavne supruge. Nefertiti ih je, međutim,ignorirala.ZatvorilajeočidokjojjeMeritiscrtavalaposljednjelinijecrnila.

»Jesmolispremni?«Otacdugimkoracimauđeusobu.Strazarisuostalikrajvrata.ProucavaojeNefertitinodrazuzrcalu.Nisucakniopazilidasamijatamo.

»Da,skorosmogotove«,objavim.Poprviputstrazaripogledajuumompravcu,amajkasenamrštinamene.

»Zavrsite. Pisari cekaju. Uskoro ce lađe ploviti u Karnak, dobit cemonovogfaraona.«Osvrnemsedamuvidimlicezatostojeunjegovuglasubilotolikoironije,alidaomijeznakdanezastajem.»Požurise.«

KonacnojeNefertitibilagotova.Stajala je.Poduse sirilanjezinazlatnahaljina ukrasena fajansom i obojenim staklom, dok se sunce hvatalo nanjezinuogrlicuibezbrojneprivjeskenanarukvicama.Pogledalajestrazareiproucavala njihovu reakciju. Ramena su im se ukocila, prsa podignula.Nefertiti jekrenulanaprijed,rukupodrukusocem,ireklamupobjednicki:»BašmijedragoštosmodošliuMalkatu.«

»Nemoj se previse opustiti«, upozori je on. »Amenhotep ce u MalkatiostatisamodokTijaneodlucida jespremanzaodlazak.OndaseselimouglavnigradDonjegEgiptakakobismovladali.«

»UMemfis?«viknulasam.»IdemouMemfis?Zauvijek?«»Zauvijek je teska rijec, Mutni«, kazao jemoj otac Izasli smo u hodnik

opločenkeramikomiprošetalikolonadom.»Moždainezauvijek.«»Akolikodugoonda?Ikadćemosevratiti?«Otacpogledamajku.Nijemosuseslozilidaceonaobjasniti.»Mutni,tvoja

ce sestra biti egipatska kraljica«, rekla je tonom kakvim se obicno govorimalojdjeci,anetrinaestogodisnjimdjevojkama.»KadStarijiprijeđeuvjecnizivot,AmenhotepceopetdociuTebukakobivladaoiGonjimEgiptom.AlinećemosevratitiovamodokStarijineumre.«

»Akadćetobiti?Faraonmožeživjetijošdvadesetgodina!«Natonitkonistanijerekao,ajasamizocevapogledazakljuciladasume

stražarivjerojatnočuli.»Sadakadadvorocekujediobu,opasneseigrespremaju«,otacjespustio

glas.»Tkoceostatiuzastarogakralja,atkocesekladitinanovoga?Panehesice otici s Kijom u Mem is, ona nosi Amenhotepovo dijete. Mi, naravno,takođeridemotamo.NasjeposaoNefertitisavjetovatiuslucajudasepojavenevolje.«

Uslismouotvorenodvoristeizvanpalacegdjejecekalapovorka.MajkajeodvelaNefertitinastranukraljiceTije.Prijenegojeiotacuspiootici,stisnulasammuruku.»Alištoakomenebudehtjelaslušati?«upitam.

»Slusatcete,zatostojetouvijekcinila.«Njeznomistisnetame.»Jercestisnjombitiiskrena.«

Povorka je trebala krenuti u podne. Bilo je predviđeno da se Stariji ikraljicaTijavozeukocijama.Izanjihostatakdvoraprenijetceuotvorenimnosiljkamazastrtimanadstresnicomodtankogaplatna.JedinoAmenhotepiNefertiti idu pjesice, tako propisuje tradicija. Hodat ce kroz grad dofaraonovelađekoja cekanavodamatebanskogapristanista.SmolalađacezaplovitiuKarnakgdjekraljevskiparnastavljadovratahramakakobibili

okrunjenikaofaraonikraljicaDonjegEgipta.Kako se dvoriste punilo plemstvom, straza je postajala sve napetija.

Premjestali su tezinusnogenanogu.Znali sudaako tijekompovorke istapođepozlu, slijedi smrtnakazna. Jedansevojnik isticao.General sdugomkosom i plisiranom suknjom. Ipu je vidjela kamo gledam i rekla: »GeneralNakhtmin.Tekmujedvadesetjedna.Moguvasupoznati«

»Dasenisiusudila!«dahnem.Nasmijalase.»Osamgodinarazlikenijetakomnogo!«Nefertiti nas je cula kako se smijemo pa se namrstila. »Gdje je

Amenhotep?«upita.»Jasenebihbrinuo«,recemojotacposprdno.»Sigurnonekanipropustiti

vlastitukrunidbu.«Kadseprincpojavio,upratnjisumubiliKija,kojagajedrzalapodjednu

ruku,injezinotac,Panehesi,srukompoddrugomprincevomrukom.Obojemujenestosaptalonauho,govorilisubrzo,akadsudoslidonasegmjestaupovorci,Panehesijemogocahladnopozdravio.OndajeugledaoNefertitipodkraljevskomdijademom: to je izgledalokaoda je zagrizaonestokiselo.NoKija se smijesila. Njezno je dotakla Amenhotepovu ruku dok se spremalaoprostiti od njega. »Blagoslovljena bila Vasa Visost u ovaj povoljan dan«,izgovorilajetakosladunjavodajeizazivalopovraćanje.»Atonbiouzvas.«

Nefertitisretnepogledmogoca.KijajeupravoblagoslovilaAmenhotepauimeAtona.Dakle,tojeono.Timegajedržala.

Otacbljesneocima.»Ostaniublizini«,upozorime.»KadstignemouKamakdohramacemopjesice,atamocenaulicamabitiviseEgipcananegostosiikadvidjela.«

»Zasto?« Ali nije me cuo. Moj se glas izgubio u galami konja i kocija istražara.

»ZatoštosegradomproširilapričadasepojavilareinkarnacijaIzide.«Osvrnemse.Mladimisegeneralsmiješio.»Tajeljepotakadralijecitidodiromruke,akovjerujesosobljuupalaci.«

Pružiojerukuipomogaomiuspetiseunosiljku.»Čijibitoslugarekao?«»Tkobiplatioda sluga tokaze i zasto?Zato sto ceugled iutjecaj tvoje

obitelji,uspijelitvojasestrapridobitisrcepuka«,objasnioje,»ukraljevstvupostativeći.«

Nosiljkesubilepodignutesda.Ugužvijegeneralnestao.Procesija je isla gradom, a narod je skandirao princevo ime. Dok smo

prolaziliprekotrgova,preplavilanasjeprovalaosjecajatisucaEgipcanakojisuseguzvalinaulicama, izvikivali imemojesestre,preklinjalizablagoslovIzidinipjevali:»Živjelakraljica!ŽivjelaNefertiti!«

Narodsebacaonanasenosiljke,a ja sampokusalazamislitidugi lanac

pristasakoje jemojotacsigurnopozvao i shvatilakoliko jeuistinumocanvezirAje.Strazarisustalnoiznovagomiluguralinatrag.Osvrnulasamseunosiljci ividjelakakoAmenhotepsdivljenjemmotri zenukoja jeunjegovukraljevstvutakoomiljena.GledalasamkakojeNefertitiuzelaAmenhotepovuruku u svoju i podigla je. Urlanje koje je time izazvala po ulicama bilo jezaglusujuce.Trijumfalnoseokrenulapremanjemu,izrazjebioposvejasan:jasamvišenegosamojošjednasuprugakojutijemajkaizabrala.

Kad smo dosli do lađe po cijelom se gradu izvikivalo: »Amenhotep.Nefertiti.«

Princevojelicebilozazarenoodljubavinaroda.NefertitijepodrugiputdignulaAmenhotepovurukuusvojojiobjaviladovoljnoglasnodajecujesamOziris: »NARODNI FARAON!« Na to je svjetina natisnuta uz obalu rijekepostalaneukrotivom.Strazarisunasjedvadovelidomola.Sislismobrzoiznosiljkiteseukrcalina lađukoja jevecbilaokruzenanarodom.Strazarisubili prisiljeni cupati ljude s uzeta i Ijustiti ih s trupa broda. Kad je Lađazaplovila,ostavila je tisucenaobali.Gomila jesmjestapocelaslijeditibroduzduz rijeke, pjevala blagoslove i u vodu bacala lotosove cvjetove.Amenhotep je zurio u Nefertiti pogledom covjeka kojeg su neocekivanozaskočili.

»EvozastojevezirAjeizabraoodgajatikceriuAkhmimu.«Nefertitijebilaokupanautrijumfu,njezinjeglaspostaoskroman.»Radiovoga.Avezirnijehtio ni da vjerujemo u moc Amonovih svecenika, za razliku od njegovesestre.«

Stisnulasamusnice,ustrasena.Alividjelasamstoradi.NaucilajelekcijuodKije.

Amenhotepzatrepćeiznenađen.»Značitivjeruješdasamjaupravu?«Nefertitimudotakneruku,ajasampomislilakakovrelinunjezinadlana

moguijaosjetitidokjeodlucnosaptala:»Faraonodlucujestojeispravno.IkadovalađastigneuKarnak,tićešbitifaraon,ajatvojakraljica.«

UKarnak smo stigli brzo jer Amonov hramnije daleko od palaceMalkata.Mogli smo i prosetati, no ploviti Nilom tradicija je. Na podnevnom suncunašajeflotasazlatnimzastavicamanabrodovimapružalaimpresivanprizor.Kadsuspustilidasku,mosticdoobale,tisuceEgipcananagrnulojeokolađe.Njihovo je pjevanje tornjalo preko vode. Boriti sa se sa strazom da bacekratakpoglednanovogakraljaikraljicuEgipta.AmenhotepiNefertitinisusebojali.Provuklisusemimostražaraiušliugomilu.

Nojasamostalastraga.»Ovuda.«Onajsegeneralpojaviokrajmene.»Staniteuzmene.«Slijedila samga.Usisalanasjepovorkakojasebrzokretala.Nacelusam

mogla vidjeti cetiri zlatne kocije kraljevske obitelji. Mojoj majci i ocudopusteno je da se voze s faraonom i njegovom kraljicom. Mi ostali do

Amonovahramaidemopjesice.Sasvihstranavicuzeneidjeca,pruzajurukenebilinamdotaknuliodjećuiperike—timećepostićidaživevječna.

»Dobrosi?«upitageneral.»Da,mislimdajesam.«»Samohodaj.«Kaoda sammoglabirati. Isprednasnazirali su seobrisihrama i jasno

sam vidjela prelijepo i gotovo dovrseno svetiste Sezostrisa I. i uzvisenasvetista Starijega. Sunceva se svjetlost izlijevala po dvoristima. Dok smoprolazilikrozograduzamuknulo jeklicanje izanas. Iznenadasve jepostalohladno i nijemo.Guske su se gegale između stupova. Pojavili su se djecaciobrijanihglava,uhaljamabezpojasa,nosilisutamjanisvijece.Osluskivalasamgomilusvanjskestranezidova.JosuvijeksuskandiraliNefertitinoime.Danijebilonjih, culobisesamorominjanjevode i sandalekakostrazupokamenu.

»Štoćesadbiti?«prošapćem.General napravi korak natrag. Opazila sam da mu oci mijenjaju boju

raznihnijansipijeska.»Tvojucesestruodvestidoposvecenogbazena.TamocejekaosuvladarapomazatiVisokisvecenikAmanov.ZatimcenjojiprincuuručitikukuibičEgiptaiondaćezajednovladati«

Pojavioseotac.»Mutnođmet,odiibudikrajsestre«,zapovjediomije.OtislasamkNefertiti.Upolumrakuhramanjezina jekozamutnosjajila

poputjantara.Svjetiljkesuobasjavalezlatookonjezinavrata.Bacilajepoglednameneiobjesmoshvatiledajedosaonajvaznijitrenutakunasimzivotima:nakonovogobredaonacebitikraljicaDonjegEgipta,anasaceobiteljuznjuposticivjecni zivot.Nasa ce imenabitizapisanaukartusama2 ipo javnimzdanjimaodLuksoradoKusa.Sjecanjenanasostatceukamenu,aosiguranasunamimjestauzbogoveuvječnosti.

AmenhotepsepopeonapodijdrzeciNefertitinurukuusvojoj.Rastomjebiovisinegoikojiprethodnifaraon,aporukamajeimaovilezlatanegostosumojiroditeljidrzaliurizniciuAkhmimu.Amonovisveceniciislisujedanza drugim kroz gomilu i zauzimali svoja mjesta na podiju tik do mene.Njihove su celave glave blistale na suncu kao nove kovanice. Po odjeci—leopardovu krznu — prepoznala sam Velikog svecenika, a kad je stao uznovogakralja,mojajesestrauputilaAmenhotepuznačajanpogled.

»Promotrite— Amon nas je pozvao da zajedno uzvisimo AmenhotepaMlađegpreddomovinom«,priopćiojevrhovnisvećenik.»AmonjeodrediodaAmenhotepvodiDonjiEgipatidazakonetognarodaprovodidokrajasvojihdana.«

S mjesta na kojem sam stajala jasno sam vidjela onoga generala.Promatraojemojusestru.Zbognečegaosjetimrazočaranje.

»OdEgiptaGornjegdoEgiptaDonjegsezuoni.Faraonegipatskiobjavljujeda cenjegovsinpostati faraonomzajednosnjim.Narodisuseujedinilida

slavenovogfaraonainjegovazastitnikaAmona.Odistokadozapadasvicese radovati. Od sjevera do juga bit ce slavlja. Priđite.« Vrhovni je svecenikpodigao zlatnu posudu napunjenu uljem. »Amon izlijeva svoj blagoslov natebe,faraoneegipatski.«PoliojeuljemAmenhotepovuglavu.»Amonizlijevasvojblagoslovnatebe,egipatskakraljice.«

Ulje joj je curilo niz novu periku i kapalo na njezinu najbolju platnenuhaljinu.Nomojasestranijesenitrznula.Postalajekraljicom.Bitcejostolikodrugihhaljina.

»Amon vas za ruke uzima i vodi vas do svetih voda koje ce vas oprati,ocistiti,obnoviti.«Poveoihjezatimdoposvecenogbazenagdjeihjenagnuounatrag.Uljeseispralo.Plemicikojimajebilodopustenouciuhramstajalisumimo,utisini.Caksuidjecaznaladajeovotrenutaklokvommozdanikadvišenećesvjedočiti."

»Kralj Amenhotep i kraljica Nefertiti«, proglasio je vrhovni svecenik.»Amonimudijeliodugživotiblagostanje.«

SuncejejosuvijekstajalovisokonanebukadsmoseulađiokupilidaseizAmonovahramavratimouMalkatu.TijekomplovidbeizKamakaAmenhotepjegledaomojusestruneskrivajucidajeocaran—proucavaojekakogovori,kakoseosmjehuje,kakozabacujeglavuismijese.»Mutni,dođi«,sestramevedropozvala.»Amenhotepu,ovojemojasestraMutnođmet.«

»Uistinu imas oci kao macka«, ustanovio je. Dakle, to nije opazio oneveceri poslije gozbe kad smo sjedili kraj vodoskoka. Nije obratio paznju.»Tvojamijesestrarekla,alinisamvjerovao.«

Naklonila sam se. Zanimalome stomu je jos moja sestra stigla reci omeni.»DragomijedasamupoznalaVeličanstvo.«

»Moj suprug govorio je o hramovima koje kani sagraditi«, rekla jeNefertiti.

Pogledalasamnaseganovogkraljadavidimjelitoistina,aAmenhotepjesjeouspravnije.

»Jednogadana,Mutnođmet,kadbudemfaraoniDonjegiGornjegEgipta,proglasitcuAtonavisimodsvihdrugihbogova.Sagraditcumuhramovekojice zasjeniti sve izgrađeno u slavu Amonovu i Egipat cu osloboditi odsvećenikakojimuoduzimajuzlatodabislavilisamisebe.«

BacimpoglednaNefertiti.Puštalagajedanastavi.»Danasegipatski faraonnemozedonijetinikakvuodlukubezpristanka

Amonovihsvecenika.Faraonnesmijepovestirat,nigraditihramilipalacuakovrhovnisvećenikneodobri.«

»Mislišakovrhovnisvećeniknedanovac«,dopuniNefertiti.»Da.No to ce sepromijeniti.«Ustane i zagledaseprekopramca. »Moja

majka i otac s vremenom ce vidjeti da je Aton bog koji je vodio Egipat uslavu.«

Pomaknulasamsedabihstalablizesvojojtetikojajesvojunovusnahu

promatralakritickimokom.Tazastrasujucazenadalamijeprstomznakdadođemtamogdjejesjedilainasmiješilamise.

»HrabrasitidjevojkakadsirazgovaralasgeneralomNakhtminompredmojimsinom«, rekla jekadsamprislablizu ipotapsalasusjedninaslonjac.Sjelasam.

»Zarsuonineprijatelji?«upitalasam.»Moj sin ne voli vojsku, a general je u njoj najsretniji. Odmalih nogu.«

Htjela sam je vise pitati o generalu Nakhtminu, no njoj je bilo do necegadrugog,aodnosilosenaNefertiti.»Pa,recimi,Mutnođmet«,upitaonakaodajojnijeodvećvažno,»očemutomojsinraspravljastvojomsestrom?«

Bila sam dovoljno pametna da oprezno izaberem rijeci. »Govore obudućnosti,Veličanstvo,iosvimplanovimakojeAmenhotepkaniostvariti.«

»PitamseuključujulitiplanoviizgradnjuhramovaAtonu?«Spustila sam glavu, a Tija je rekla: »Znala sam.« Okrenula se najblizoj

sluškinji.»PronađiveziraAjeaidovedimiga.«Ostalasamsjediti,akadjedosaomojotacdonijelisujosjedannaslonjacs

koznimnaslonimazaruke.SvetrojegledalismouNefertitinapramcukakousredotocenorazgovarasasvojimsuprugom.Nijebilomogucepomislitidasusešestsatiranijejedvaipoznavali.

»OngovorioAtonu«,izjavimojatetasrdito.»NasvomputuizAmonovahrama on jos uvijek blebece o necemu sto mu je njegov djed jedanputurezivao u krevetne grede i po stitovima!« Nisam nikad vidjela tetu takorazgnjevljenu.»On cepostatirazoriteljzemlje,Aje.Mojsuprugnecebiti zivjosdugo!TvojakcermoraovladatinjimeprijenegopostanefaraoniGornjegEgipta.«

Otacmepogleda.»ŠtomujeNefertitigovorila?«»Samogajeslušala«,reklasam.»A,tako?«Ugrizemsezajezikikimnemdanebihizgovorilalaž.»Dajjojvremena.«Ajeseokrenuosestri.»Jošnijenidanprošao.«»UjednomdanuPtahjestvoriosvijet«,odgovorionaisvismoznalistoto

znači:ujednomdanunjezinsinmožeuništitisvijet.

NefertitiijarazodijevalesmoseupalaciMalkata.Dalisunamnovehaljinezagozbeucastkrunidbekoje cezapocetioveveceriitrajatidosljedece.IpuiMerit jurcale sunaokolokaomacke.Pronalazile su sandalekoje cenamseslagati s plastom i iscrtavale nam oci crnom i zelenombojom.Merit je sastrahopostovanjemdrzalaNefertitinukrunuistavilajenanjezinuglavu.Svismopromatralizadrzavajucidah.Pokusavalasamzamislitidasamegipatskakraljicaidanosimkobruiznadobrva.»Kakavjetoosjećaj?«upitalasam.

Nefertitijesklopilaoči.»Kaodasiboginja.«»Hoćešliotićiknjemuprijegozbe?«

»Naravno. On ce me voditi za ruku pri ulasku. Nemislis valjda da bihriskiraladaidesKijom?Većjedovoljnološeštoćejojsevratitiupostelju.«

»Tojetradicija,Nefertiti.Otackazedaceonabitisnjimsvakihcetrnaestdana.Protivtogatinemožešništa.«

»Jamogumnogotoga!«Ocijojdivljezastrijelepoprostoriji.»Naprimjer,nećemoostatiuovimsobama.«

»Sto?«Svojeloncesbiljkamavecsamporedalapoprozorskimdaskama.Skrinjesamraspakirala.»AliostajemouTebisamodokTijaneobjavidaseselimouMemfis.Ondasvemoramponovnopakirati.«

»TojeposaozaIpu.Zastobifaraoninjegovakraljicaspavalirazdvojeni?Naširoditeljispavajuujednojsobi«,istaknulaje.

»Alioninisu...«»Moc.«Podignula jeprstdoksusenase tjelesnesluskinjepraviledane

slušaju.»Zatojetotako.Onineželedakraljicastekneprevišemoći.«»Glupost.KraljicaTijafaraonkajeposvemuosimpoimenu.«»Da.«Nefertitipocneenergicnocetkatikosu.Odmahnuvsirukomotpusti

Merit i Ipu. »Po svemu osim po imenu. A sto nam je u zivotu vaznije odimena?Štoćeonamabitizapamćenouvječnosti?Kakvusmohaljinunosiliilikakvoime?«

»Djela.Toćebitizapamćeno.«»Hoce li biti zapamcena Tijina djela ili ce ih zabiljeziti pod imenom

njezinamuža?«»Nefertiti.«Zatresemglavom.Ciljalajeprevisoko.»Sto?« Odbaci cetku znajuci da ce je Merit kasnije podici s poda.

»Hatšepsutjebilakralj.Sebejedalaokruniti.«»Tvoj zadatak jeda gaobeshrabris«, rekla sam. »Ana lađi govorila si s

njimoAtonu!«»Otacjerekaodagaobuzdavam.«Samozadovoljnoseosmjehnula.»Nije

rekaokako.Dođi.«»Kamo?«»Ukraljevusobu.«Krenula je niz dvoranu, bila sam joj za petama. Ispred faraonove sobe

razmakneseparstrazara.KliznulesmouAmenhotepovopredsoblje istaleispredulazaudvijezasebneodaje.JednajeocitobilaAmenhotepovaloznica.Nefertiti je zavirila u drugu sobu i kimnula. »Ovu ces ti zauzeti nakonbanketa.«

Zurilasamunju.»Akojućešti?«»Ovuovdje.«Otvorila je vrata kraljeve spavace sobe. Zacujem Amenhotepov uzdah

iznenađenja. Nakratko sam ugledala zidove oblozene keramikom ialabasterne svjetiljke, a onda su se vrata zatvorila i ostala sam sama ukraljevom osobnom predsoblju. Trenutak je vladala tisina, a potom se od

zidova stao odbijati smijeh. Cekala sam u predsoblju da Nefertiti izađemislecidacesmijehsvremenomprestati,nosuncejetonulodubljeidubljenanebu,anijebilopokazateljakadbisekraljevskiparmogaopojaviti.

Sjela sam ipogledalaoko sebe.Naniskomstolicu,napapirusu,brzim inemarnimrukopisombilesuzapisanepjesmeAtonu.Bacilasampoglednakraljeva vrata koja su bila cvrsto zatvorena pa citala pjesme da skratimčekanje.Bilisutopsalmisuncu.Tiživotinjamadaješdah...Tvojesuzrakeusredvelikogazelenogmora.Bilo je tupoezije.Svakistihbio jedrugaciji, svaki jeslavio Atona. Nekoliko sam sati citala dok je Nefertiti govorila u kraljevojsobi. Zvuk Amenhotepova glasa prodirao je kroza zidove, a ja se nisamusuđivalazamisljatiocemusutotakostrastvenorazgovarali.Nakonnekogvremenapalajevecer,ajasamsezapitalahocemoliuopceoticinabanket.Netko je zakucao na vrata. Oklijevala sam, no Nefertitin je glas jasnozazvonio:»Mutnimožeotvoriti.«

Znalajedainakontolikovremenajošuvijekčekam.SdrugejestranevratabiogeneralNakhtmin.Zakorakne unatrag zaprepasten stome vidi u kraljevu predsoblju, a po

nacinunakojisunjegoveociskrenulepremakraljevimvratimamoglasampogoditi da ga je zanimalo je liAmenhotep za ljubavniceuzeoobje sestre.»Gospo moja.« Pogled mu se usredotocio na zatvorena vrata. »Vidim dafaraon...imaposla.«

Pocrvenjela sam sjajnim rumenilom. »Da, trenutacno je bas jakozaposlen.«

»Ondabimumozdamoglaprenijetiporukudagaotac imajka cekajuuVelikojdvorani.Gozbaunjegovučastvećtrajenekolikosati.«

»Mozdabimusammogaoprenijetiporuku?«reklasam.»Ja...Radijeihnebihuznemiravala.«

Podignuojeobrve.»Dobro.«Pokucao je na kraljeva vrata. Cula sam glas svoje sestre kako ljubazno

govori:»Uđi.«Generaljenestao.Trenutakkasnijeponovnosepojavio.»Reklisudaćedoćikadbuduspremni.«

Ulozilasamsvusvojusnagudasakrijemrazocaranje.Generalpruzirukupremameni.

»Toneznačidatitrebašpropustitisvečanost.«Pogledala sam u zatvorena vrata i oklijevala. Odem li, Nefertiti ce se

naljutiti. Optuzit ce me da sam je napustila. Ali mozaike u predsobljuproučavalasamsatima,asuncejevećzašlo...

Razdraganosampružilaruku.Generalseosmjehnuo.

Na podiju u Velikoj dvorani stajala su cetiri zlatna prijestolja. Ispod je biopripravljen dugacak stol gdje su sjedili moja majka i otac. Jasno sam ihvidjela,razgovaralisui jelisvezirimasdvoraStarijeg.Generalmedoveok

njima.Bilasamsvjesnadanasslijedeoštreočimojetete.»VezirAje.«Generalseuljudnonaklonio.»GospaMutnođmetjestigla.«Osjetimslabasantreptajsrece:znaojekakosezovem.Otacustane.Mrstio

miseprekoramenadabistrogozapitao:»Tojedobro,ali,gdjemije drugakćer?«

Generalijapogledalismose.»Rekli su da ce doci kad budu spremni«, odgovorila sam. Osjecala sam

kakomigoreobrazi,anetkozastolomuzdahne.BilajetoKija.»Zahvaljujem«,rečeotacigeneralnestane.Sjela sam, a zdjele s hranom pojave se preda mnom. Guska pecena s

cesnjakom,slabopivo,janjetinaumedu.Glazbajesvirala,zveckalisupehariizdjele.Uzasvetonijebilolakocutiocemusurazgovaralimojiroditelji.NoKijasenagnulaprekostolainjezinjeglasbiojasan.

»Akomislidacemezaboraviti,glupaje.Amenhotepmeobozava.Pisemipjesme.«PomislilasamnapsalmeuAmenhotepovojsobiizanimalomejelionautor.»Trudnasamuprvojgodiniivecznamdacebitisin«,trijum iralaje.»Amenhotepmujevećizabraoime.«

Ugrizemsezajezikdajeneupitamkoje,nonijebilopotrebno.»Tutankhamon«, rekla je. »Ili mozda Nebnefer. Nebnefer,

prijestolonasljednikEgipta«,maštalaje.»Aštoakobudedjevojčica?«Kijinesecrneocirasire.Obrubljenecrnilomizgledalesutrostrukovece.

»Djevojčica?Zastobidijetebilo...«Nonjezinjeodgovorodrezaozvuktrubakojesunajavljivaleulazakmojesestre.SvismoseokrenulidavidimokakoispodrukesAmenhotepomulaziNefertiti.OdjednomKijinedvorskedamepočnušaptatibacajućibrzepogledeumomsmjeru,aondanamojusestru.

SpodijakraljicaTijaostrozapitasina:»Hocemolizaplesatisadkadjenocvećprikraju?«

AmenhoteppogledauNefertiti.»Da, zaplesimo«, rekla je moja sestra, a teta nije propustila opaziti

poštovanjekojejojjeukazaonjezinsin.

Mnogisugostiostaliumrtvljenipicemcijelenocipadosljedece.Uzoruceihodnijeti u nosiljkama. U hodniku poplocenom keramikom koji je vodio ukraljevskeodaje,stajalasamsasvojimroditeljimaidrhtalaodhladnoće.

»Tresešse.«Namrštilasemajka.»Samosamumorna«,odvratim.»UAkhmimunikadnismobilibudnitako

kasno.«Majkasesjetnoosmjehne.»Da,odsadacemnogotogabitidrugacije.«Oci

sujojpretraživalemojelice.»Onda,štosedogađalo?«»AmenhotepjebiosNefertitiprijegozbe.Onajeotislaknjemuikazeda

jujepozvaodaostaneprekonoći.«

Majkapolozidlannamojobraz,vidjelajedasamnesretna.»Netrebasseničegbojati,Mutnođmet.Odsestrećeterazdvajatisamojednodvorište.«

»Znam. Samo, nikad prije nisam provela noc bez nje.« Usnica mi jezadrhtala,pokušalasamjesmiritizubima.

»Možešspavatiunašojsobi«,ponudimajka.Odmahnem gkvom. imala sam trinaest godina. Nisam vise dijete. »Ne,

moramsenaviknuti.«»DakleKijaćebitiodbačena«,napomenemajka.»Panehesićeseljutiti«»Onda se moze ljutiti jos mnogo noci koje su pred nama«, rekla sam.

Nefertitiiotacsunamsepridružili.»OdvediNefertitiuvaleodaje«,zapovjediotac.»Meritvas ceka.«Stisne

sestriramedajeohrabri.»Shvaćašštomorašnapraviti?«Nefertitipocrveni.»Naravno.«Majkajetoplozagrlisapcucijojnauhosavjetekojenisamcula.Zatimsmo

ostaviliroditeljeiprosetalioslikanimkoridorimapalace.Slugesuplesalenagozbi, nasi koraci odjekivali su u praznim hodnicima Malkate. Ove nocinapustitćenasdjetinjstvo.

»Ti,dakle,idešuAmenhotepovupostelju«,reklasam.»Ikanimunjojostatidojutra«,povjerilamisežurećisenaprijed.»Alinitkoneostajeuzkraljacijelunoc«,uzvinkem iubrzamkorak.»On

spavasam.«»Jaćutonoćaspromijeniti.«Unasojsusobibilezapaljeneuljanice.Slikepoljapapirusanjihalesusena

zidu.TamojebilaMerit,kaostojeotacnajavio.SaptalajenestosNefertiti.Ipujetakođerbilausobi.»Objecemokupatitvojusestruipomocijojdasepripravi«,reklamije.»Noćasnećumoćitebipomagati.«

Progutamslinu.»Naravnodane.«MeritiIpuodvelesuNefertitiukupaonicu,akadsusevratile,presvukle

sujeujednostavanplast.Sobjerukenanosilesujojpudernanogeiparfemukosu,pazećidasvakimiriskojiAmenhotepzateknebudeugodan.

»Hoculinositiperiku?«Nefertitijepitalamene,premdajetrebalapitatiMeritkojaseboljerazumijeutestvari.

»Idibeznje«,predložim.»Nekatenoćasvidionakvukakvajesi«TikuzmeneglavomkimneIpu.ZajednosmogledalekakoMeritkremom

mazeNefertitinoliceirasprsujejojlavandinuvodicupokosi.Zatimjemojasestraustala,anasesesluskinjeodmaklekorakunatrag.Svetriokrenulesusedavidemojureakciju.

»Lijepo«,osmjehnulasamse.Sestrame zagrli. Duboko udahnemda budemprva koja ce je omirisati

ovakvu,aneAmenhotep.Stajalesmozajednoupolumrakusobe.»Bitcemiteskobeztebenocas«,reklasamgutajucisvojstrah.»Nadamsedasizubeopralamentomimirhom«,dodamdajuci joj jedinisavjetkojisamjojznala

dati.Nefertitiprevrneočima.»Naravno.«Odmaknemsenatragdajepogledam.»Nijelitestrah?«Slegnulajeramenima.»Spremnasam.Spremnasambitikraljica.Majkaje

znaladaćubiti.«»ARanofer?«upitalasamtiho.»Nikadništanismoučinili.«Uputilasamjojdugpogled.»Samododiri.Janikad...«Brzokimnemglavom.»Tonijevazno.Vaznojejedinodamusadaostanemvjerna.«Zabacilaje

glavu,anjezinajojjetamnakosapalaporamenima.Opazilajesvojodrazuogledalu.»Spremnasamzaovo.Spremnasambitikraljicom,majkasezaklelada cu biti. Ona se udala za naseg oca u nadi da ce jednoga dana tomeneodvestidoprijestoljaitosesadadogađa.«

»Kakomozesbitisigurna?«Nikadoprvombrakusvogaocanisammislilana takavnacin.Nisamnikadmisliladabimitanskaprincezamoglapocizakraljičinabratasamozbogmogućnostidasvojedijetedovedenaprijestolje.

Nefertitijeuzrcalusrelamojpogled.»Otacmijerekao.«»Daganijevoljela?«»Naravnodajest.Alijeprvoiprijesvegabilabuducnostnjezinadjeteta.«

OkrenulasepremaMeritPogledjojjebioozbiljan.»Spremnasam.«

PETOPOGLAVLJE

dvadesetdrugogafarmutija

SljedecegajutraNefertitimijedoslaupostelju.Istreslameizdubokasna.Sjelasambrzo,preplašenadajeneštopošlopozlu.Štoje?Štosedogodilo?«

»Vodilasamljubavskraljem.«Otarem san s ociju. Pogledam na njezinu stranu postelje. Bila je

neraspremljena. »I ostala si cijelu noc!« Odbacim pokrivace. »I, kako je toizgledalo?«

Sjelajeislegnulajednimodsvojihsmeđihramena.»Bolno.Aliposlijesenavikneš.«

Uzdahnulasam.»Kolikoputastetoučinili?«viknem.Osmjehnula se zlocesto. »Nekoliko puta.« Zatimpogledomokruzi sobu.

»Smjestamoramo iseliti. Egipatska kraljica ne spava u krevetu sa svojomsestrom.OdsadanadaljespavatćusAmenhotepom.«

Izvucemseizpostelje.»AliuTebismotekcetiridana.AsutraceTijaposobamajavljatikadodlazimo,atomožebitiunutarčetiritjedna.«

Nefertitijezanemarilamojumolbu.»Nekatisluskinjeprepakirajubiljke.Jednakoćetidobrorastinasuncunekolikoprostorijadalje.«

Nefertitinikomnijerekladaseselimo,ajanisamnamjeravalaupozoritioca.Rekaojenekamuseobratimnaprviznaknevolje,akolikosammoglaopaziti,preseljenjeprekodvoristanijenikakvanevolja.Osimtoga,cijelacetopalačaionakosaznatidovoljnobrzo.

»Kijaceseraspametiti.«Nefertitiseosmjehivala,gotovodajeplesalaponasimnovimsobamadokjepokazivalatapiserijekojejezeljeladapremjesteilimaknu.

»Budi oprezna s Kijom«, odgovorila sam. »Njezin nam otac mozenaskoditi. A dobije li Kija sina, Panehesi postaje djed egipatskogprijestolonasljednika.«

»Do krajapereta sigurno cu i ja biti trudna.« Obje smo se zagledale unjezin trbuh. Bio je malen i ravan. No tijekomfarmutija mozda zaneseegipatskogprijestolonasljednika.»Amojicesinoviuvijekbitiprviurepuzaprijestolje.UspijemlidobitipetsinovaodAmenhotepa,nasaceobiteljimatipet sansi.« Jer samo ako svi njezini sinovi pomru, neki bi Kijin sinmogaostatiurepzakrunu.

Gledala sam je kako uzima cetku i pocinje uređivati kosu: svilenkasta idubokocrnauokvirivalajojjelice.UtomtrenuotvoresevratapredsobljaiušećeAmenhotep.

»KraljicaEgiptaikraljicamog...«Naglosezaustavikadjevidiodasamija

u sobi. Smjesta mu se pokvarilo raspolozenje. »A koga tracate vas dvijesestrice?«

»Tebe,naravno.«Nefertitiraskrilirukeomalovazavajucinjegovesumnjeiomotagasvojimzagrljajem.»Onda,pričaj«,rečeprisno,»imalištonovo?«

Licemuserasvijedi.»SutracemojamajkanajavitikadkrecemouMem isgdjećemoizgraditihramovekakvesvijetjošnijevidio.«

»Trebali bismo poceti odmah«, slozi se moja sestra. »Tako ces svremenompostatipoznatkaoAmenhotepGraditelj.«

»AmenhotepGraditelj.«Sanjiv izrazprođeAmenhotepovimocima.»Kadvideštosamučinio,zaboravitćeTutmozisa.KadotputujemouMemfis«,rečeAmenhotep odlucno, »arhitekt moga ocamora poci s nama.« Izvuce se izzagrljaja iodmaknesezakorak.»Pisat cuMaji iobjasnitimukakvaodlukastojiprednjim.Mozeslijeditibuducnost«,gipkojesetaoprostorijom,»ilibitizakopanuprošlosti.«

Zanjimsusezatvorilavrata.PogledalasamNefertiti.Izbjegavalajesrestimojpogled,aliondajenetkozakucaonavanjskavrata.Hitrojeustaladaihotvori.

»VezirPanehesi!«reklajeoduševljeno.»Nećešući?«Panehesi ustukne zaprepasten sto je vidi u kraljevom osobnom

predsoblju. Usao je oklijevajuci, kao da je mislio da ce se sada mozdaprobuditi iz sna. Glas moje sestre nije bio ugodan kad ga je upitala: »Stozapravoželiš?«

»Došaosamfaraonu.«»Faraonimaposla.«»Nisam dijete. Razgovarat cu s njim. Ja sam vezir egipatski, a ti samo

jedna od mnogih zena. Bilo bi pametno da to dobro zapamtis. On je sad,možda,poludiozatobom,alidokrajadobalemužarćemuseohladiti.«

Zadrzala sam dah i cekala da vidim sto ce Nefertiti uciniti. Ona seokrenula na peti i otisla potraziti Amenhotepa. Ostavila me samu. Vezirkimnepremadrugojsobi.»Tojesadatvojasoba?«

»Da.«»Zanimljivo.«Amenhotep se vratio u drustvu moje sestre. Panehesi mu se zurno

nakloni.»Dobrojebilojucer,Velicanstvo.«Pozuriosepremjestitinakraljevustranu pa doda: »Sad jos samo preostaje otploviti u Mem is i sjesti naprijestolje.«

»IcekatidaStarijiumre«,rekaojeAmenhotepgrubomiskrenoscu.»OnnevidigramzivostAmonovihsvećenika.«

PanehesibacipoglednaNefertiti,apotomnamene.»Mislislimozdadabismooovomtrebalirazgovaratinegdjedrugdje?«

Nefertiti munjevito odreagira. »Moj mi suprug vjeruje, veziru. Sto godkanis reci, mozes reci pred svima koji su ovdje.« Drazesno se osmjehne

Amenhotepu,aliocisujojbileprepuneupozorenja.Jatemoguprestativoljeti,a onda te ni narod više neće obožavati. Dotaknula mu je rame. »Nije li toistina?«

Kimnuoje.»Naravno.VjerujemsvojojženikaoštovjerujemAtonu.«Panehesija obzumegnjev. »OndabimozdaVelicanstvomoglo zeljeti da

povlašteneinformacijenečujumlađeženepodložnijedojmovima.«»Moja sestra nije mlada niti podlozna dojmovima«, rekla je Nefertiti

ljupko.»Vjerojatnomislišnasvojuvlastitukćerkojajenjezinihgodina?«Amenhotepsenasmije.»Hajde,veziru.Štomiželišreći?«Ali sad se Panehesi potpuno izgubio. »Samo sam dosao cestitati

Velicanstvu.« Okrenuo se da ode, a onda, kao da se predomislio, doda:»Premdasumnogijucerzalilizatvojimbratom,znamdacesvladativelikommudrošćuisnagom.«

» Tko je zalio za mojim bratom? Tko je zelio da na prijestolju sjediTutmozis?«

Panehesi se sjetio kako zaobici Nefertiti. »Postoje frakcije, Gospodaru,koje zale zaTutmozisom. Svakako, ti zanjih znas.Naravno, kadpođemouMemfis,govoritćeseotometkojeizabraoićistobom,atkoostati.«

»HoćeliarhitektMajaićisnama?«upitafaraon.»Tojemoguće.«Panehesiraširiruke.»Akoganagovorimo.«»Avojska?«»Raspolovitćese.«Amenhotepjesutio,aondazlobnorekao:»Pobrinisedacijelidvorsazna

tocan trenutakkadkrecemuMem is.Svejedno jesu liuzmene iliprotiv.Aondanekadobrorazmislekojićefaraonživjetidulje!«

Panehesi se uz naklon povuce iz sobe. »Ucinit cu kako si mi rekao,Veličanstvo.«

Nefertiti zatvori vrata za njim, a Amenhotep se strovali u naslonjacukrasen zlatom i kozom. »Zasto mi tvoj otac nije dosao cestitati nakonkrunidbe?«

»Moj otacnikogane zasipanepotrebnim cestitkama. Svi znajuda su tebogoviizabralidavladaškaofaraon.«

Amenhotepkrozsvojegustetrepavicepogledapremagore.Bio jesamodječak.Zlovoljnoinesigurnodijete.»PazaštojeondaPanehesirekao...«

»Zato sto laze!« po vikala je Nefertiti. »Tko bi bio tako lud da zeli zavladaratvojegabratakadmoguslužitifaraonukaoštositi?«

NoAmenhotepovesuocibljesnule.Okrenuose.»Damojbratnijeumrotibibilanjegovomženom.«

»NikadnebihbilaTutmozisovomženom«,reklajebrzoNefertiti.Kraljeve su misli posle opasnim putem. Amenhotep se okrene k meni

»PricajudaNefertitinasestranikadnelaze.JelitvojotacusvojojkuciikadaspomenuoTutmozisa?«

Nefertitiproblijedi.Kimnulasam.»Ajelikaniovjenčatitvojusestrusnjim?Bilasamdovoljnopametnadashvatimdaakosadneizgovorimlaz.Kija

postajemiljenicomuMem isu, amoja sestra samo jos jednomodmnogihkraljevih zena.Amenhotep se nagnuonaprijed, licemu se smrknulo. Samojednalazpotrebnajedapromijenivjecnost,anasimceimenimaosiguratidanasjajnimtebanskimspomenicimazivezauvijek.BacimpoglednaNefertiti.Cekalajedavidistocuuciniti.OndasamsezagledalauAmenhotepoveoci,pasamodgovorilaonakokakobimojotaczeliodaodgovorim.OnakokakoseNefertitinadaladacuodgovoriti.»VezirAjeoduvijekjevjerovaodacessetipopetinaegipatskoprijestolje.Tebijenamijeniomojusestrujoskadsibiodijete.«

Amenhotepjezurioumene.»Sudbina«,prosaptaoje.Zavaliosenatragusvojnaslonjac.»Tojesudbina!Tvojjeotac znaodacujasjestinaegipatskoprijestolje!«

»Da«,prošaptalajeonagledajućiumene.Progutamslinu.Lagalasamunjezinukorist.Postupilasamprotivsvoje

savjestikakobihpodržalanašuobitelj.Sedamnaestogodisnjiegipatskifaraonustane.»Ajecepostatiglavnivezir

i imat ce ovlasti nad cijelom zemljom!« objavio je. »U Mem isu ce voditiministarstvo inozemnihposlova.Uzdignut cuga iznadsvihdrugihvezira!«Amenhotepmeponovnopogleda.»Mozes ici«,recebezbrizno.»Kraljicai jamoramosebavitinekimplanovima.«

Nefertiti ispruzi rukune bi lime zaustavila, ali ja neumoljivo zatresemglavomiprovucemsepokrajnjekrozvrata.Suzesumizastiraleoci,brisalasamihnadlanicom.LagalasamkraljuEgipta,najvisempredstavnikuAmonana zemlji.UvrijedilasamMaat, saptalasamglasno,alimeđustupovimanijebilonikoga,nitkoniječuo.

Mislila sam otici majci, ali ona bi rekla da je ono sto sam ucinila biloispravno. Krenula sam prema vrtovima pa sjela na najudaljeniju kamenuklupu.Bogovićemekazniti.Maatćezahtijevatiosvetu.

»Nedogađasečestodakraljičinasestrabezpratnjezalaziuvrtove.«BiojetogeneralNakhtmin.Suzesumiseosusile.»Datefaraonvidisamnom,nebimubilodrago«,

reklasamstrogopribirućise.»Nijevažno.UskoroćenovifaraonotputovatiuMemfis.«Dignempogled.»Tineputuješ?«»Preselitcesesamoonikojiodluceotici.VecidiovojskeostajeuTebi.«

Generalsjednepokrajmeneadanijezatraziodopustenje.»Onda,zastositusasvimsamameđuvrbama?«

Očimiseponovnopretvoreuvrutak.Uvrijedilasambogove.»Zašto?Nekidječaktijeslomiosrce?«pitaoje.»Hoćešdagaprognam?«

Nasmijemseprotivvolje.»Nitijedandjecaknijezainteresiranzamene«,reklasam.

Šutjelismotrenutak.»Onda,čemutolikoplakanja?«»Izgovorilasamlaž«,prošapćem.General se zagleda u mene, osmijeh mu se rađao na kutovima usnica.

»Samoto?«»Tebijetomoždasitnica,alimeninije.Janikadnisamlagala.«»Nikada.Nikadsirazbilatanjurilikadjenetkoizgubiokovanicuatisije

našla?«»Ne.OtkakosamdovoljnostaradarazumijemMaatinezakone.«Generalništanijeodvratio,ajasampomisliladamusigurnoizgledamkao

dijete. Njemu, muskarcu koji je vidio ratove i krvoprolica. »Nije vazno«,promrmljam.

»Važnoje«,rečeonozbiljno.»Ticijenišistinu.Teksadasiizgovorilalaž.«Ništanisamrekla.»Nemojsebrinuti.Čuvatćutvojutajnu.«Ustanemsvabijesna.Rugalimise?»Nisamtiseuopćesmjelapovjeriti!«»Mislis da cu te prestati postivati zbog jedne lazi?« dobrocudno se

nasmijao.»Egipatskijedvorizgrađennalažima.GledatćeštouMemfisu.«»Zatvoritćuoči«,odgovorimdjetinjasto.»Navlastitupogibelj.Gospo,držiočiotvorene.Tvojotacovisionjima.«»Kakotiznašočemuovisimojotac?«»Paako tineostanes trijezneglave, tko ce?Tvoja lijepa sestra?Faraon

Amenhotep Mlađi? Imat ce oni previse posla s gradnjom grobnica ihramova«, odgovori on. »Mozda ce cak«, doda izdajnicki, »raspustitisvecenstvo da bi preuzeli kontrolu nad zlatom.« Sigurno sam izgledalazaprepasteno jermegeneralupita: »Mislis li da samo tvojaobitelj tovidi?Novicefaraonsvepreokrenuti.AkoAmonovosvecenstvopropadne,uznjihpadaimnoštvodrugihbogataša«,predviđaoje,

»Mojasestranemanistastim«,reklasamodlucnoikrenulanatragpremapalaci. Nije mi se sviđao nacin na koji je mijesao moju obitelj uAmenhotepoveplanove.Alionjekrenuozamnomdržećikorak.

»Jesamliteuvrijedio,gospo?«»Da,jesi.«»Oprostimi.Ubuduce cupaziti.Konacno, ti cesbitinajopasnija zenana

dvoru.«Zastalasam.»Bit ces bliska svim tajnama za koje veziri i svecenici skupo placaju

špijune.«»Pojmanemamočemugovoriš«,reklasam.»O informacijama, gospo Mutnođmet«, i nastavi hodati prema

konjušnicama.»Aštomislišdainformacijamožeučiniti?«povičemzanjim.»Upogrešnimrukama«,rečeonprekoramena,»možebilošto.«

Tenocipripremalasamsezaspavanjeusobi tikdokraljeveosobneodajeznajucidameodsestredijelesamojednavrata,aliidajenesmijempozvati.Pogledamnaprozorskudasku,nabiljkeu loncima. Izdrzalesuputovanje izAkhmimaiprenasanjeizsobeusobu.SutracekraljicaobjavitidatumnasegodlaskauMemfis.Biljkećemoratipreživjetijošjednopresađivanje.

Kad se Ipu pojavila da me razodjene, vidjela je moje izduljeno lice ipucnulajezikom.»Štoje,gospo?«

Slegnulasamramenima,kaodanijeništauistinuvažno.»Čeznešzadomom«,pogađalaje,ajakimnem.Skinulamijehaljuprekoglaveiodjenulasamnovu.Sjedilasamposlusno

nakrevetudamikosumozeslozitiupletenice.»Tinikadnecezneszasvojimdomom?«upitalasamtiho.

»Samo kad se sjetim svoje brace.« Osmjehnula se. »Odrastala sam uzasedmerobraće.Zatomitakodobroidesmuškarcima.«

Nasmijala sam se. »Tebi dobro ide sa svima. Vidjela sam te na gozbi.NemaosobeuTebiskojomsenisipozdravila.«

Podigla je ramena ravnodusno, no nije porekla. »Takvi smo svi mi sMerisa.Uvijekprijateljskiraspoloženi.«

»Tisi,dakle,rodomizFajuma?«Kimnula je. »Maleno seosko naselje na Jezeru.« Opisala je prostrane

poteze ilovace koji su prelazili u zelene brezuljke. I vinograde koji suukrasavaliplavozeleniNil.»UEgiptunemaboljegmjestazavrtove,uzgajanjebiljailižetvupapirusa.«

»Ačimesebavilatvojaobitelj?«upitalasam.»Mojjeotacbiofaraonovosobnivinar.«»Osobnivinar?Itisiostavilanjegovposjeddabiradilaupalači?«»Tekkadjeumro.Imalasamdvanaestgodina.Najmlađaodpeterokcerii

sedamsinova.Majcinisambilapotrebna,anaslijedilasamnjezinucudesnuvjestinusminkanja.«Uzrcaluiznadnasihglavaproucavalasamnjezineteskonasminkaneociimalahitniprahkojiseuopcenijetopionasuncu.»Starijimije nasao mjesto među kraljicinim zenama. S vremenom sam postalakraljičinamiljenica.«

Akraljicajujepustiladabiradilazamene.Razmisljalasamosvojojtetiizamisljala sva nesebicna djela koja je sigurno ucinila, a koja su ostalaneprimijecena. Njezinu je ljubaznost ponistavao njezin sin, sebican iegocentričan.

»Zivot na dvoru bolji je od zivota u vinogradima«, nastavila je Ipu.»Stanovatiugradugdjezenamozekupitistogodjojjepotrebno...«Zahvalno

jeuzdahnula.»Crnilozaoci,parfemi,perikeodpravekose,egzoticnahrana.LađeiduNilomizaustaveseuTebi.UFajumusenikadniti jednalađanijezaustavila.«

Uzdisala sam dok mi je nosila haljinu i platnene carape. Bez lađa. Isvjetine.Ibezpolitike.Samovrtovi.Obulasampapuceisjelapokrajgrijalice.Ipu je ostala stajati. Ponudim joj stolcic. »Reci mi, Ipu«, glas sam posvespustila, premda me Nefertiti nikako nije mogla cuti. »Sto se to prica popalači?«

Ipuzasja.Sadjebilausvomelementu.»Otebi,gospo?«Pocrvenjelasam.»Omojojsestriikralju.«Podignula je obrve i rekla oprezno: »Ah... cujem da je novi faraon

tvrdoglav.«Nagnemsenaprijed.»I?«Onabacibrzpogledpremavratimakojasuvodilaupredsoblje idaljeu

kraljeveosobneodaje.»Idajenovakraljicalijepa.SluskinjejezovuNeferet.«Ljepotica.

»AMem is?«zapitam.»Jeliosobljuzapovjeđenokadmorajubitispremnizaputovanje?«

»Oh.«Pojavejojserupicenaobrazima.»Totezanima.«Nagnulaseposveblizumeni,atamnajojjekosapadalaporamenima.Bilajeljepotica.Prepunakovrci i perlica od fajanse, s vjeđama obojanim malahitom. »Kraljica Tijanarucilajetrinovenosiljkezadanas,anadglednikkonjusnicarekaojedajevećkupljenošestnovihkonja.«

Zavalimsenatrag.»Kadćebitispremni?«»Zasedamdana.«Sljedeceg jutra pozvali su me u dvoranu za audijencije prije nego se

napuniladvorjankamaidvorjanimakojisudosli cutidatumAmenhotepovaodlaska u Mem is. Usla sam kroz dvokrilna vrata, a pogled mi je najprijeprivukla suma stupova s kapitelima u obliku zatvorenih pupoljakapapirusovih cvjetova koja je dosizala vrhunac na uzdignutom i oslikanompodiju. Kako sam se primicala zlatnim prijestoljima, zatvoreni pupoljci nastupovimapolakosuseotvarali.Dvaposljednjabilasuizrezbarenauposveobojene cvjetove. Simbolicki, pretpostavila sam, to faraon siri ruke da bizagrliocijeliEgipat.

Ispred podija na kojem su sjedili moja teta i otac, do je bilo oslikanoprizorimazarobljenikauokovima,Hetita iNubijaca, takoda je faraon,kadgodseuspinjaonasvojeprijestolje,mogaogazitiposvojimneprijateljima.Udvoranizaaudijencijenijebilonikoga,osimnastroje.Otacjesjediouzasvojusestrunaklupiodebanovine,aisprednjihbiojeraširenpapirusovsvitak.

»Veličanstvo.«Naklonimse.»Oče.«KraljicaTijanijepricekaladasjednem.»Tvojasestrapreselilaseuosobne

odaje moga sina.« Lice joj je bilo necitljivo pa sam odgovorila uz najveci

oprez.»Da.Očaralajeprinca,Veličanstvo.«»Ocaralajecijelupalacu«,ispravimekraljicaTija.»Slugeisluskinjesamo

onjojrazgovaraju.«SjetilasamsekakojeIpumojusestrunazvalaNeferetionogastojerekao

generalNakhtmin.»Onaje,Visosti,drska,alivrloodana.«KraljicaTijamepozornogledala.»Odana,ali,kome?«Moj otac procisti grlo. »Zelimo znati sto je izgovoreno jutros za

doručkom.«Shvatila sam sto se događa. Vidjela sam da me koriste kao spijuna.

Promeskoljim se u neugodi pa odgovorim: »Oni uopce nisu doruckovali.Sluge su donijele pladnjeve s hranom u predsoblje, a kad sam ja pojela,odnijelisuje.«

»I,štosuondaradili?«htjelajeznatikraljica.Oklijevalasam,amoj jeotacgruborekao:»Namajevaznodatoznamo,

Mutnođmet.Ilićemomidoznatiilinetkodrugi.«Netko poput Panehesija. »Razmatrali su planove o izgradnji hramova

Atonu«,reklasamim.Otacjehitroupitao:»Imalisunacrte?«Kimnulasam.Okrenuo se sestri i uzurbano rekao: »Amenhotepnista nemoze uciniti

dokStarijineumre.Nitiimazlato,nitiikakavnovaczaizgradnjuhrama.Tosusamorazgovori...«

»Opasnirazgovori!«planekraljica.»RazgovorikojicesenastavitidoknepostanefaraonGornjegEgipta.«

»Dotadaćeshvatitidanijetakolakovladatibezpotporesvećenstva.Nećecaknivojskumociskupitibeznjihovazlata.Nijedanfaraonnemozevladatisam.«

»Mojsinmislidaonmoze.MislidaceuinatsvimbogovimauzdiciAtonaiznadsvih,cakiiznadOzirisa.CakiiznadRaa.Tvojakcitrebalajepromijenititakvo...«

»Ihoće,ona...«»Onajeprevisedivljaiambiciozna!«uzviknekraljica.Izaslajenabalkoni

stisnula prstima ogradu. »Mozda sam za glavnu suprugu izabrala krivusestru«,reklaje.

Otac pogleda preko ramena u smjeru mjesta na kojem sam sjedila, nonisammoglaprotumacitiizraznjegovalica.»PosaljigauMem is«,ohrabriosemojotac.»TamoćevidjetidanijelakosukobljavatisesMaat.«

U dvorani za audijencije tog je podneva kraljica objavila nas odlazak uMem is. Trebali smo krenuti dvadesetosmog farmutija. Ostalo nam je sestdanazapakiranje.

ŠESTOPOGLAVLJE

dvadesettrećegafarmutija

KadsmodanasposligledatiAmenhotepakakosevozipoAreni,pridruzionam se u konjusnici i pitao Nefertiti koji joj se konj najvise sviđa. Kija bizatreptalaiodgovoriladasenjojnajvisesviđakonjsnajljepsomgrivom.AliNefertitijezapazalasirinunjihovihprsa,disanje,snagumisicapodkozomivatreneocipajesasigurnoscuodgovorila:»Onajskrivenitalent.Riđankojineštožvačepokrajvrata.«

Amenhotepkimne.»Dovediteriđana!«Kijaseokrenulagospamakojesuuvijekislesnjom.Bilesutostasitezene.

Nadvisivalesumojusestru.Jednaodnjihreklajetadaglasnodamojaobiteljcuje: »Nakonovog,dopustit ce joj damubira suknjice.« Sve suprasnuleuprigusensmijeh,aNefertitijenamjernootislapremaAmenhotepu.StajaojepokrajPanehesija imojegoca.Gledala jekakonavlacikoznerukavice.»Vecdugovoziš?«upitalagaje.

Panehesiseubaci:»OtkakojefaraonbiodječakuMemfisu.«Nefertiti baci pogledna grupumuskaraca, sinovadrugih vezira, koji su

vjezbali s kraljem. Amenhotep opazi smjer njezina pogleda i doda cvrsto:»Oviseljudinelijepezamenesvakogajutrazatostomoraju.Vozimboljeodbilokojegvojnikauvojscisvogoca.«

Nefertitizakoraknebliže.»I,navodnositoradiojošotkakosibiodijete?«Amenhotep zakopca remenna svom sljemu i odgovori: »Upravljao sam

bojnimkolimačimsamprohodao.«»Adajapoželimnaučiti?«upitaga.SdrugestranekonjušniceoštroodvratiKija:»ŽenenevozepoAreni.«»JasamvozilauAkhmimu«,objavilajeNefertiti,ajasampogledalaoca.

Izraz licabiomu je suzdrzan.Nistanije rekaopa jeNefertiti uzela sljem snajbližepoliceidrskogastavilanaglavu.»Želimdamepoučavaš.«

Amenhotcpnapravistankudaizmjeriozbiljnostnjezineizjave.Blistavo je dodala: »Zelim osjetiti veselje dok me vuku najbolji konji

Egipta.ŽelimučitiodnajboljegvozačauEgiptu.«Amenhotcpsenasmije.»Nekadođenadglednikkonjusnica!«povikaoje,a

PanehesiiKijauleteuprizor.»Ubitcese!«zaurlaPanehesi.Naravno,protiviosezapravozbogtogasto

njegovakcernijebiladovoljnopametnailibrzadasamatopredlozi.SadjeNefertiti ispunila Arenu. Cak se ni nas otac toga nije sjetio, no bilo je tosavrseno stvarno. Izniman potez, zarije li pandze u Amenhotepove odaje,njegovupolitiku,asadiunjegovoslobodnovrijeme,nakojempoljunecebiti

ujedinjeni?»Ali,Visosti...«pokušaojePanehesi.Amenhotepseokrene.Pogledmujebiomracan.»Niriječviše,veziru.Moja

kraljicaželivozitiijaćujepoučavati.«Nadrvenimtribinamanatkrivenimplatnenimkrovompromatralismoih

kakosevoze.Kijamiprošapće:»Štojojjetopalonapamet?«Pogledamdoljeusvojusestrukojasenasuncusmijalaizracilazabacujuci

dugukosunatrag.Amenhotepsesmijaozajednosnjompasamodgovorila:»Palojojjenapametzabavljatikralja.Stobidrugoradilasadkadvisenemakućnogučitelja?«

»Tojebiovrlodobarposao«,pohvaliojujemojotac.Nefertiti jesamozadovoljnosjedilausvojemnaslonjacu.Cekala jeMerit

dajojdovrsiuplitanjeperlicaukosu.Parcrvenihrukavicazavoznjustigaojeunjezinusobu.Amenhotepovdar.Reklaje:»Tojebilazabava.«

»Sadivišenikad«,upozoriojujeotac.»Zašto?Pa,uživalasam.Zaštonebiliučilavoziti?«»Zatoštojeopasno!«viknem.»Zarsenebojiš?«»Čegabihsetrebalabojati?«»Konja.Prevrtanjakola.SjetiseštosedogodiloprincuTutmozisu.«OtaciNefertitirazmijenišepoglede.IpuiMeritskrenupogledustranu.»Tutmozisjepoginuouratu«,Nefertitijeotklonilaprigovor.»Aovonije

rat.« Merit je pricvrstila zadnju kuglicu u Nefertitinu kosu, a kad je mojasestraustala,staklojezasviraloprigušenuglazbu.

I otac je ustao. »Bit cu uper međat, sastavljati pisma za neegipcane.Morajuznatigdjecenacitvogamuzaikamoadresiratizamolbe.«Pogledomzaokruzisobu.Nakonjucerasnjihnovina,nistasenijepromijenilo.»Krecemoza pet dana«, mirno nas je podsjetio, »a vas dvije morate nadgledatipakiranje.«

Kad jeotac izasao,Nefertiti ispruzi rukupremameni,nimalozabrinutaokoproblemaneegipćana.»Dođi.«

Namrštimse.»Čulasioca.Rekaojedasemoramopakirati.«»Neodmah.«Uzelamezarukuipovuklazasobom.»Stani.Kamoidemo?«Bunilasamse.»Natvojeomiljenomjesto.«Uvrtove.»Zašto?«»Zatoštonastamonetkočeka.«»Amenhotep?«nagađalasam.»Ijošnetko.«Hodalesmohodnicima izatimusleudvorskevrtovegdjesusepruzale

avenije obrubljene drvoredom i prostirali ribnjaci. Netko s vrlo dobrimosjecajem za likovnost postavio je Horusov vodoskok usred ribnjaka s

lotosima,okruzivsigarogozimaitamnoljubicastimperunikama.Kamenesuklupebilezasjenjeneteskimgranjemegipatskesmokve,aputeljak,uzkojijerastao jasmin,vodio jeuzgraduskupaonicama. Iza toganalazioseharemgdjesustanovalenizerangiranezeneStarijeg.Doksmohodale,promatralasam vretenca kako izlijecu iz trave i ulijecu natrag. Sunce se hvatalo nanjihovaplavo-zlatnakrila.

»Kad stignemo u Mem is, prvo sto moramo uciniti jest da podignemonajveci hram koji je ikad bio sagrađen u Egiptu. Cim narod vidi Atonovuslavu«, sestra je brzala naprijed dugim koracima, »nitko nece trebatiAmonovesvećenike.«

»Otac kaze da oni sluze za ravnotezu. Moc faraona uravnotezuje mocsvećenstva.Tosunamčakiučiteljirekli.«

»A jesu li nam ucitelji rekli i da svecenici drze uzice na faraonovimvrecama s novcem? Je lito ravnoteza?«Nefertiti je zaslau sjenuegipatskesmokve.Ocijojpostanutamnije.»Mutni,faraonisulutke.NoAmenhoteptomisli promijeniti. Pomaknut ce zariste pozornosti s Amona i na njegovomjesto postaviti Atona. Na celu hramova bit ce faraon i kraljica.Mi cemoreguliratikalendar,proglašavatidatumesvetkovinaiimativlastnad...«

»NadsvimzlatomkojesenekocslobodnoulijevalouAmonovehramove.«Sjetilasamseonogageneralaizatvorilaocipredistinitoscunjegovihrijeci.Kadsamihotvorila,pogledmojesestrebiojenepokolebljiv.

»Da.«»Nefertiti,plašišme.NisibilatakvauAkhmimu.«»UAkhmimunisambilaegipatskakraljica.«Pri kraju puta zaustavim se da bih je upitala: »Ne bojis li se da ces

uvrijeditibogove?«Nefertititrzneglavomunatrag.»TojeAmenhotepovsan«,reklajebraneci

se. »StoviseucinimzaAmenhotepa, to ceprisnijibiti samnom ini skimdrugim.« Preko ribnjaka s lotosima zagledala se u prazno. Glas joj sepretvorioušapat.»JošdvijenoćipaideuposteljuKiji.«

Vidjelasambrigunanjezinulicuizaustilaunadi:»Moždaonneće...«»Oh,hoceon.Tojetradicija.Isamasitorekla.Alimojacedjecanaslijediti

ovuzemlju«,naglasilaje.»Otacmislidasipostalaodvećambicioznom«,upozorilasamje.Nefertitimeoštropogleda.»Imalisteobiteljskisastanakbezmene?«Nisamodgovorila.»I,očemusterazgovarali?«upitalaje.»Otebi,naravno.«»I,štojeotacrekao?«»Nemnogo.Uglavnomjegovorilateta.«»Onamenevoli.Preispitujesvojizbor.Znamdamora.Gledakakosena

dvoruuspinjejošjednalijepažena...«

»Iskromna,istotako...«Sutke mi uputi pogled. Nastavile smo setati. »Nemoj mi reci da nije

ogorčena.«»Žalosna,mozda.Dovelisuteovamodauravnotezisvagu,anedaprstom

lupnešjednustranu!«»A kako se odmene ocekuje da to ucinim?« vatreno zapita. »Jamu ne

mogu reci da je to u sto vjeruje krivo. Otrcao bi Kiji i sa mnom bi bilosvršeno.«

Unajzabacenijemkutuvrtova,naislismonasjenicu.Izazapetljanihviticaloze,culasamAmenhotepovglas,dubokigorljiv.Okrenulasamsedaodem,aliNefertitimepogledaizkutaokapameuzmezarukuipovucekrozdrvecena cistinu.Odjednom,Amenhotep seuspravi. Stajao je snekimgeneralom,obojicasuseokrenuli.

»Nefertiti«,rekaojeAmenhotepradosno,aondaugledaomeneismijesakmusestanjio.»Nerazdvojnesestre«,doda.

General se nakloni. Bio jemlad, kaoNakhtmin, ali u njemu je bilo nekeozbiljnosti kakve Nakhtmin nije imao. Neke tvrdoce u ocima. »KraljiceNefertiti«, izgovorio je kao da ga rijeci nisu odvec veselile. »GospoMutnođmet.«

»General Horemheb ide s nama u Mem is«, najavi Amenhotep. »ZelipotisnutiHetiteivratitiEgiptuteritorijizgubljenotkakojemojotacnapustiovojsku.ObecaosammuratnipohodnasjeverucimstignemouDonjiEgipat.Irekao sam mu da sav plijen koji vojska skupi on i njegova vojska smijuzadržatidoklegodbududržaliinašuzemlju.«

» T o je vrlo plemenito«, odgovori Nefertiti promatrajuci pozornoAmenhotepa.VidjelasamdaigeneralAmenhotepapromatraistimopreznimpogledom.

»Ostali vojnici mogu ostati uz mog oca i potratiti svoje karijere, aliHoremhebćemeslijeditiuslavu!«

BacimbrzpoglednageneralaHoremheba.Govorancijaganijeganula.»Je li Visost uzela u obzir otkuda ce doci novac za te ratne pohode ?«

upitaojeotvoreno.»Povratitiizgubljenteritorijbitćeskupo.«»OporezovatćuAmonovehramove«,odgovoriAmenhotep.Nefertitiijanakratkosepogledamo,nogeneralnijenitrepnuo.»Amonovi

hramovijosnikadnikomenisuplatiliporez.Zastomislisdacesadatektakodignutirukeodsvogzlata?«

»Zato sto ces ti biti tamo kako bi silom proveo moju volju«, uzvratiAmenhotep,ajatektadashvatimštosezbiva.Sklapaojeposao.

GeneralHoremhebstisneceljust.»Apocemuznamdacezlato,kadvojskaskupiporezpohramovima,bitiiskorištenozaratnipohodnasjeveru?«

»Ni po cemu. Alimozes imati povjerenja umene ilimozes zivotariti usluzbi faraonakoji jeprestardasebori.Sjetisesamo«,tu jeAmenhotepov

glas poprimio ton upozoravanja, »da cu, na kraju, ja biti faraon i GornjegEgipta.«

HoremhebjepogledaoNefertiti,zatimmene.»Moramti,dakle,vjerovatinariječ.«

Amenhotep ispruzi ruku prema generalu. »Necu zaboraviti tvojuodanost«,obeća.

Horemheb je prihvatio faraonovu ruku, no njegove su oci gledale snepovjerenjem.»Sadabihmoliodopustenjedaodem,Visosti.«Nakloniose,aja sam osjetila kakomi hladnoca klizi niz kraljeznicu i pitala se sto ce sedogoditiakoAmenhotepneodrzirijec.CovjekakaostojeHoremhebnebihželjelazaneprijatelja.

Amenhotep ga je gledao kako odlazi pa se okrenuo prema Nefertiti.»NikadsevišenećuklanjatipredAmonovimsvećenicima.«

»Tićešbitinajvećiegipatskifaraon«,zaklelaseNefertiti.»Uznajvelicanstveniju egipatskukraljicu«,dodaon, »roditeljicu faraona

kojicesjeditinaegipatskomprijestoljudođeta ineheha.«Poloziojedlanovenanjezinravani cvrsttrbuh.»Mozdaovdjeunutravecsadrastenekamalakraljica.«

»Uskoro cemo doznati. Sigurna sam da ce se pokazati kad stignemo uMem is.«Izgovorivsitopogledalamejekaodaimamutjecajnabogovezatosto sam svake noci prije spavanja izgovarala molitve i svakoga se jutraodlazilaklanjatiuAmonovosvetište.

SEDMOPOGLAVLJE

dvadesetčetvrtogafarmutija

Stoakonisamtrudna,azasestmjeseciKijarodisina?«Nefertitijeamo-tamokoracalapredsobljem. Sunce je zaslo, noAmenhotepnije bio s njom.OtisaojeuposjetKiji.»Atkoznakolikocevecerasostatiunjezinojsobi?Stoakobudetamodojutra?«Uhvatilajujepanika.

»Nemojludovati«,pokusavalasamjeutjesiti.»Faraonineostajuuposteljisa svojim zenama.« »Sa mnom je ostajao!« zakrici i prestane hodati. »Alidanas nece spavati sa mnom. On misli da tek tako moze prijeci s jednesuprugenadrugu?Jasenerazlikujemodbilokakvedrugenjegovepokretneimovine?«Glas joj se dizao. »Tako ce on samnom?« Sjela je ispred zrcala.»Kijanijeljepšaodmene.«Tojebilopitanje.

»Naravnodanije.«»Lukavija?«Nebihznala.Nefertiti se vrzmala naokolo. Svjetlo nove ideje bljesne joj u ocima.

»Morašotićiknjimaividjetištorade«,zaključilaje.»Što?Hoćešdauhodimtvojegsupruga?«Snažnoodmahnemglavom.»Ako

meuhvatekakošpijuniram,stražarićemeodvestifaraonu.«»Moramsaznatištoradekadsuzajedno,Mutnođmet.«»Zašto?Jelitovažno?«»Zato sto jemoramnadmasiti!«Dignulajebradicu.»Svitomoramo.Ne

samozbogmene,negozbognaseobitelji.Zbognasebuducnosti.«Prislamijeiuhvatilamezaramena.»Molimte,samosaznajštojojgovori.«

»Tojepreopasno!«Bunilasamse.»Mogutirećikakodaimdođešispodprozora.«»Što?Izvana?Hoćešdapužempoprljavojzemlji?Štoakomeotkriju?«»Nema strazara ispod prozora drugih supruga«, podsmjehne se ona.

»Molimte,samouzmiplašt«,bodrilame.

Uz poprilicno lose slutnje, ogrnula sam tesko platno i sjela pred zrcalo dasvezem kosu. Iza mojih leđa, Nefertiti je promatrala kako se plan razvija.»Dobrodasitamna«,doda.»Nitkotenećeopaziti.«

Srditojepogledam,alionajevecokrenulaglavu.SvesunjezinemislisadbileusredotocenenaKiju.Zurilajenizhodnikkaodamozevidjetistonjihovsuprugsadradi.Kadsamzavrsilasuređivanjem,krenulasamizastalakrajvrata.Otacbizeliodatoucinim.Bilojetozadobrobitobitelji.AuhođenjesenijekosilosaMaatinimzakonima.Nisamlopov,samoćuslušati.

»Moramznatisve stojojgovori«,rekla je.Okotankehaljinezamotalajedugpokrivač.Drhtalaje.»Čekatćuovdje.I,Mutni...«

Namrštilasamse.»Budioprezna.«Iskrala sam se u dvoriste. Srce sam u grlu osjecala. Zrak je bio topao.

Prostirke od rogoza lupkale sumeko o prozore na palaci,micale su se napovjetarcu. Nije bilo nikoga. Osim ako bi me tko iscekivao, nisam imalarazlogausrednociizlazitikrozdveripalace.Mjesecjesvijedio,nebeskaluc.Proslasamnizomdvoristabrojeci ihdoksamnapredovala.Hodalasamtikuzazidove,blizugrmljaibrsljana.KadsamstiglauKijinodvoriste,zaustavilasamsedaposlusam,alinijebilonikakvazvuka.Prikradalasamsedoknisamdosla do treceg prozora. Zirnem preko dvorista, nisam opazila nikoga.Cucnem i osluhnem. Sad sam cula glasove. Priljubim se sasvim uza zidpokušavajućičutištogovorifaraon.

Kadzasjedašuzapadnojsvjetlozemlji,zemljajeutminikaousmrti.Svaki lav izlazi iz svoje špilje. Sve zmije grizu. Tama lebdi svudanaokolo,zemljašuti,doksenjihovstvoriteljodmarausvjetlozemlji.Recitiraojepoeziju.Zemljaserasvjetljava,kadsvanjuješusvjetlozemlji.KadkaoAtonsjašusreddana,dokbacaš svojezrake,Dvijedržaveproslavljaju.Budne,stojenanogama.Tisiihuspravio!»Daj da ja procitam ostatak.« Bio je to Kijin glas. Cula sam sustanje

papirusa,aondajepočelačitati.Putoviseotvarajutvojimuzdizanjem.Odtvojeprisutnostihitroplivaribaurijeci.Tvojezrakeprodirudousredmora.TisiOnajpokojemsjemeklijaistvaraseživot.Tisinahranišumaterinojutrobi,tješišgaiplač mu smiruješ 0, Njegovatelju u maternici, o, Darovatelju daha.Brinešsezasveštostvaraš.Toje,dakle,bilacarolijakojujeKijadugihnogu,slicnihvrbinimgranama,

bacilananjega...Magijamirnogutocista.DalekoodNefertitinihneprestanihkovanjaplanovaipolitike,AmenhotepiKijazajednosucitalipoeziju.Ispodprozoraosjetilasammiriszapaljenogtamjana.Cekalasamdavidimocemuce jos razgovarati. On joj je poceo pricati bajke o zivotu kakav ce voditi uMemfisugdjejeproveodjetinjstvo.

»Moje ceodajebitiu sredistupalace«, rekao je, »a tebe cudovesti sebizdesnaidobitćešsvenajboljeodsvega.«

Cula sam njezin hihot, smijala se kao dijete. Nefertiti se nikad nijehihotala.Smijalasedubokoipunimplućimakaožena.

»Dođi!«Sigurnojeposegnuozanjomjersamculakakosuseteskosrusili

na krevet. Prekrila samusta, prestravljena.Kakomoze, s trudnom zenom?Ozlijeditćedijete!

»Cekaj«, prosaptala je, a glas joj je postao strog. »Sto ce biti s mojimocem?«

»SveziromPanehesijem?NaravnodaceionsnamauMem is«,izjavionkaodanijebilonikakvedrugemogucnosti.»Ajacumunadvoruomogucitinajvišipoložaj.«

»Kakav?«»Kakav god bude zelio«, obeca on. »Uopce se nemoras brinuti. Tvoj je

otacodanimeniimojimidejama.NemavezirauEgiptukojembihvjerovaovišenegoštovjerujemPanehesiju.«

Pogledamprekodvorista,atamo,usrebrnkastomsvjetlu,etovezirakakoslusasveonostosamijacula.Stajaojenepomicno.Vjerujemdamiseutomtrenuzaustavilosrceugrudima.Kadjeopaziodasamgavidjela,osmjehnuose.

ZatimsamtrcalacijelimputemnatraguNefertitinusobu.ZaboravilasamnaAmenhotepovepjesmeiKijinopitanje.Nefertitijepojuriladamedocekana vratima. »Sto se dogodilo?« viknula je vidjevsi mi lice, no ja nisamuspijevalaodgovoriti.»Mutni,štosedogodilo?Zateklisute?«

Dahmisevracao,bilasamzadihana.Mislisumiseutrkivaleinisambilasigurna trebam li joj recioPanehesiju.Oboje smobiliurotnici,uhvaceniunoći.Nisamreklaništa,anijenion.

Ponovnomiprodrmaramena.»Jesulitezatekli?«»Ne.«Disalasam.»Čitalisupoeziju.«»Zaštosiondatrčala?Štosedogodilo?«»OnjerekaodaPanehesijuvjerujevisenegobilokojemveziruuEgiptu.

RekaojeKijidaćenjezinuocudatinajvišemjestonadvoru!«Nefertiti je bila na vratima i smjesta nalozila jednom od strazara da

dovede veziraAjea. Otac je ubrzo dosao pa smonas troje sjeli u krug okokraljeveosobnegrijalice.Vratilise,uhvatitćenaskakokujemourotu.

Moja se sestra uspravila. »Idem reci Amenhotepu da u Panehesija nesmijeimatipovjerenja«,zaključilaje.

»Imozdase izlozitinjegovugnjevu?«otac jezatresaoglavom.»Ne.Kijumožemozanemariti«,odgovorioje.»VećaprijetnjarasteuKijinutrbuhu.«

»Ondabismojemoždatrebaliubiti«,reklajemojasestra.»Nefertiti!«Ionaiotacmepogledaju.»Tocnamjesavinabiljakaunjezinuvinu...«premisljaoseotac.Nisamto

zeljelaslusati.Nisamhtjelabitidiotoga.»Alistosmotimedobili?Zanijetceponovno«,zaključioje.

»I,vezirbiposumnjao«,dodaNefertiti.»RekaobiAmenhotepuitobinambiokraj.Moramjejednostavnonadmudriti.«

»Štogoddasiradila,nastavi«,složioseotac.»Ludjezatobom.«

Onapodignejednuobrvu.»Misliš,danastavimštovatiAtona?«Otacjeizgledaovrloozbiljno.»Jedinoćugatimezadržati«,reklajeNefertitibrzo.»Ali,upravotoradiKija«,naglasim.»Kijaneradiništa«,odvratiNefertitivatreno.»Slušanjegovepjesme.Aonihnečitatebi!«»Kad stignemo u Mem is, morat ce biti oprezan s Amonovim

svecenicima«, upadne otac. »Ne smije se s njima sukobljavati. Nefertiti,morašsepobrinutizato.«

Cekala sam da sestra progovori o sporazumu koji je Amenhotep uvrtovimasklopiosHoremhebom,alinijereklaništa.

»Prigrabiliprevisemoci,svecenasprevrnuti.Starijiimaidrugesinovekojibigamoglizamijenitiakoiznenadaumre.«

Ugrlumizastanedah.»Amonovisvećeniciumorilibikralja?«Sestraiotaczabuljilisuseumene,aondašutkeprešliprekomogispada.Nefertitijeupitala:»Alištoakomuuspijeotetimoćsvećenicima?«»Nerazmišljajotome.«»Zaštone?«bilajeuporna.»Zato stobionda faraonpostigaopotpunuvlastuMem isu, a tvojmuz

nijedovoljnopametandarukujetakogolemommoći.«»Ati?Tibimogaobitivladarusjeniprijestolja«,izazivalagaje.»Nitkoti

ništanebimogao.«Ovojebilonestoposvenovo.Kraljevbivezirstekaoveceovlastikadbi

moraoodgovaratisamofaraonu,aneisvecenicimaiplemstvu.Vidjelasamdaotacrazmislja,asestra jenastavila:»On zelibas to. Imat cedostaposlaoko tih svojihhramovaAtonu.A tkobiboljevladao, ti ili vrhovni sveceniktebanski?«

Otacjerazmisljaootomekakojeonaupravu.Akosevecmoradogoditipromjena ravnoteze, zasto ne u korist bolje strane? On je znao vise oinozemnimiunutarnjimneprilikamanegosvecenikzazidanuAmonovhram.»Tijanecebiti zadovoljna«,upozorio jeotac. »Kockamose«, rekao je. »Svemožejakološezavršiti.«

»Kakodamuondaostanemnajdraza?«Nefertititeatralnoustane.»Samomurecidaćepropasti!Onćeićisvojimputempodržavalagajailine.«

»MožešliganavestidasepredomisliokoAtona?«»Samojeotomesposobanmisliti.«Otacustaneikrenepremavratima.»Odigratcemotopolako«,zakljucioje.

»Na ovom dvoru ima ljudi koje ni ti ni tvoj muz ne zelite pretvoriti uneprijatelje.«

Slusalesmokakonjegovikoraciostroudarajupoplocicamadoksevracaousvojeodaje.

Nefertitisesrusiunaslonjac.»Dakle,dokAmenhoteponojkurvi recitira

poeziju,egipatskakraljicanoćprovodisasvojomsestrom.«»Nemojseljutiti.Inačećeseonnaljutitinatebe«,reklasam.Prostrijelilamepogledom,alinijesenarugalasavjetu.»Spavatcustobomnocas«,zakljucilaje.Ajasenisamzalila.Nijanebih

htjeladamiseukrevetuvlacisuprugkojisenetomizvukaoizkrevetadrugežene.

Sljedecegjutra,uzoru,probudilasamseizatimsebrzoodjenulakakobihseotislapoklonitiuAmonovosvetiste.Kretalasamse stosamtisemogla,aliNefertitiseipakokrenuladamiprigovori.

»Necesvaljdausvetiste?«pitalajenevjerujuci.»Nemorasseklanjatibassvakidan«,reklaje.

»UzivamrazgovarajucisAmonom«,odgovorilasambranecise,aonakrozgrlopustizvuknevjerice.»Kadsisetiposljednjiputklanjala?«upitalasam,aona jezatvorilaocipraveci sedaspava.»Znas li tiuopcegdje jeAmonovosvetište?«Izazivalasamje.

»Naravnodaznam.Uvrtu.«»Panebitiškodilodaodeš.TisikraljicaEgipta.«»Atisitamosvakidan.Tiseklanjašumjestomene.Jasampreumorna.«»PreumornadaAmonukažešhvala?«»Znaondasamzahvalna.Asadmepustinamiru.«Takosamotislauvrtovesama,kao stosam cinilasvakoga jutraotkako

smodosliuTebu.Ubralasamkitucvijecada jepolozimAmonuprednoge.Uzimalasamsamonajprobranijevrste:ljubicasteperunikekaotamnaljetnanocihibiskuseslaticamapoputkrvavocrvenihzvijezda.Kadsamzavrsilausvetistu,bilojejosranoisamojeosobljebilouvrtovima.Teskimzemljanimposudamazalijevalisutamarinde.Nefertiti jesigurnojosuvijekspavalapasam se prosetala do dvorista svojih roditelja. Majka je vjerojatno ustala,prinašadarovepredHathorinastopala.

Dok sam prolazila palacom, uzivala sam u tisini. Macke su se suljalehodnicima,glatkocrne,socimapoputmjedi,aliuopcenisuobracalepaznjunamene.Zaokupioihjelovnaostatkesinocnjevecere,nanapolapojedenusmokvu iz meda koju je neka sluskinja bacila ili ukusan komadic pecenegazele. Stigla sam u majcino dvoriste. Sjedila je u vrtu citajuci svitak spoznatimvoštanimpečatom.

»Vijesti izAkhmima!«najavila jevedro cimmeugledala.Nosila jenovuogrlicuodlapislazulija.Jutarnjesuncedodavalojojjepozlatu.

Nestrpljivo sam prisla njezinoj klupi i sjela. »I, sto kaze nadglednik?«upitam.

»Tvojjevrtdobro.«Sjetimsesvoje jojobesplodovimabojeđumbira iprekrasnihhibiskusa

kojesamposadilaproslogproljeca.Dasamtamo,vidjelabihjelikojiodnjih

dozrio.»I,štojoš?«»Grozđerastebrzo.Nadglednikkazedaceudobašemuovaberbadonijeti

šezdesetbačvi.«»Šezdeset!HoćeliihposlatiuMemfis?«»Svakako. A ja sam zatrazila da mi posalju i ostatak moga rublja.

Zaboravilasamužurbipakiranja.«Nasmijesilesmosejednadrugojutoplomsvjetludvorista,objeumislima

na Akhmim. Samo, njezin je osmijeh bio siri i neviniji jer ju je otac drzaodalekoodonogastonijemogaosprijecitidajasaznam,aonanijevidjeladasmosigurnostzamijenilizabrige.

»Pa, pricaj mi o Nefertiti«, rekla je. »Je li sretna?« Smotala je svitak igurnulagaurukav.

»Sretnakolikomozebiti.SinocjeonotisaoKiji.«Naslonilasamsenatoplikamenklupeiuzdahnula.»Itako,idemouMemfis.«

Majka kimne. »Amenhotep ce se tamo sve vise uzrujavati ocekujuci daStarijiumre.Moždainećesamoočekivati«,zlokobnojedodala.

Oštrojepogledam.»NemislišvaljdadabiStarijemubrzaosmrt?«Majkajepogledalaprekodvorista,nobilesmosame.»Pricasedajeonbio

uzrokpreranogpogrebaTutmozisova.Alitojesamonaklapanje«,dodalajebrzo.»Sluškinjetračaju.«

»Osimštosluškinjeobičnoimajupravo«,prošapćem.Malojeproblijedjela.»Da.«

TesmonociveceraliuVelikojdvorani,novecinadvoranijebilaprisutna.BilisunasprovodupoklisarakojijetrebaopocinaRod.OtislisuikraljicaTijaimojotac,dokjeStarijiostaoupalacisasvojimvinomi zenama.Te jenociStarijibiounarocitoprostackomraspolozenju.Potpunoopusten,pjevaojeipodrigivao.Vidjelasamkakojestisnuodojkujednojodsluskinja,dokmujenagnuta punila pehar vinom, a kad jeNefertiti sjela slijeva svom suprugu,predloziojedasepremjestikrajnjega.Bezijednerijecigledalajeravno,ajasampocrvenjelaumjestonjepasefaraonobratiomeni.»Ondabihmozdazadruštvonoćasmogaodobitizelenookusestru.«

»Dosta!«Amenhotepudarisakomostol.Dvorjaniseokrenupremanamadavide stosedogađa.»Sestrikraljeveglavne zenesavrsenojedobrotamogdjejesada.«

Starijiizazivajucipopijesvojevinopaustane.Pustiojedamusestolacuztresakprevrnenapod.»Necemenizapovijedatinekakavslabic,panekamijei sin!« zaurla i posegne zamacem, no kako je zakoracio naprijed, izda gastopalo i srusi se na plocice usred vinskemagle. Tucet sluga pojurimu upomoć.»Nećemenenikakavsinučitipristojnosti!«bjesnioje.

Amenhotep skoci na noge i da naloge slugama. »Vodite ga odavde!Bolestan je od toliko vina.« Sluge su pogledale Starijeg pa njegova sina.

»Izveditegaodmah!«vikaojeAmenhotep.Sluge se pozure uciniti sto im je zapovjeđeno.Nosili su faraona prema

vratima.NoStarijiseoslobodioiugnjevupoletiopremapodiju.Amenhotepposegnezasvojimmacem.Srcemijeposkakivalougrudima.

»Nefertiti!«viknulasam.Strazajeutrcalaobuzdatikralja,aStarijijevikao:»Necemojekraljevstvo

voditinikakavprinckojipisepjesmeumjestodasetucenaratistu!Cujeteli?Tutmozis je bioizabran za egipatskog prijestolonasljednika!« Straza ga jeodgurala do vrata. Jos uvijek je gnjevno vikao:»Izabraniprijestolonasljednik!«Vratasezanjisuizatvore.Odjednomzavladatisina.Svikoji su vecerali u Velikoj dvorani pogledaju Amenhotepa koji je vratio ukoricesvojmac,apeharsrditobacionadogdjeserazbioukomade.PruziojerukupremaNefertiti.»Dođi.«

VečerajeuVelikojdvoranizavršila.U predsoblju u nasim odajama, Amenhotep je biou groznom

raspolozenju.»Onjesvinja.Samohranaizene.Usebe,podsebe.Nikadnecubitikaoon!«vikaoje.»Visegajezanimalasluskinjanegoja.KadjeTutmozisbio ziv, preklinjao ga je da mu prica svoje price. Sto si danas ustrijelio?«oponasaogaje.»Divljusvinju?Ne!Hrvaosiseskrokodilom?«Amenhotepovisu koraci postajali sve vatreniji. Cinilo se da ce izlizati caklinu na podnimpločicama.»ZaštojeTutmozisizabrani?«grmioje.»Zatostojaneizlaziminestrijeljamnaokolopoputnjega?«

»Nikoganezanimaideslitiuloviline«,reklajeNefertiti.Milovalamujeobraz i prolazila rukom kroz njegove zamrsene kovrce. »Pusti sve to«,predlozila je.»Sutra cemosesprematizaput,ati cesbitipravifaraon.Bezikakveobvezepremabilokome.«

OSMOPOGLAVLJE

dvadestsedmogafarmutija

Sljedecijedanupalacudoniomahnitepripreme.Mojisuroditeljidovodiliu rednosiljke imagarce, aNefertiti je zavirivalaumoju sobu samokad jenestohtjelaodmene.Daponesesasobomperikeilicedatinapravitinove?Sto cenositinasvomputuuMem is ihoce li Ipu iMeritputovatisnama?Nitkoupalacinijemimostajao.Cakjeivojskabilauneredu.Starijijebiraokoji ce ljudi ostati s njim, a koji otici. Generali su odluke o svom izboradonosilisami.

Izaslasamudvorskevrtovegdjenijebilometeza iodsetaladrvoredomegipatskih smokvi. Poploceni put bio je u sjeni krosnje blistavog lisca.Skrenulasamsastazeizaustavilasekrajmaslinikadasedivimgrupimirtiucvatu. Njihovi su gusti bijeli cvjetovi korisni protiv kaslja, loseg zadaha iprehlade.Svudaokopalacebilo jeraslinjasosobinamada lijeci ilinaskodiZanimalomeznalikraljevskivrtlardajejasmindobarpriiscrpljenostiijeliposadiovinovulozupokrajzutogibijelogcvijecakamiliceslucajnoilijeznaodakamilicudvorskiliječnicirabezaopuštanje.

Uvrtovimasammoglasjediticijelidan.NitkonebiopaziodokNefertitinije nesto zatrebala. Podignem oblutak i bacim ga u vodu. Dok je pljusakodjekivao,zacujemvisoktonmijauka.Najprije jedan,azatim idrugimacicistrce iz grmlja preplaseni zvukom oblutka. Jedna od macaka iz palacenedavnoseomacila,a leglojeskakutalozasvojomglatkomcrnommajkomloveci jedan drugom rep i padajuci po travi. Pozvala sam jednoga k sebi.Zelenookisveznjicslicansvomocusklupcaomiseukriluimijaukaotrazecihranu.

»Kladim se da volis biti ovdje, u ovim vrtovima«, rekla sam sjetnoceskajuci mackicu ispod brade. »Nitko te ne gnjavi ili pita koju bi suknjutrebaonositi.«Malename ignorirala. Penjalami se uz haljinu i ugnijezdilaglavicuuzmojvrat.Nasmijemse imaknemje.»Dođiovdje.«Sitne sapice ikandzicepruzale su seupotrazi zanecim stabilnim. »Ovdje.«Zgurala sammackicu u pregib lakta. Sjedila je tamo i gledala vilinske konjice koji su jepotpunoočarali.

»Mutni?«Nefertitimezazvalasdrugestranevrta.Kaoiuvijek,unjezinujeglasubilozurbeinamedjivosti.»Mutni,gdjesi?«Pojavilaseizmeđudrvecaobilazeciribnjaks lotosimakakobidoslakmeni. Izocijusu jojseslijevalesuze,alinijeplakala.Onanikadnijeplakala.

»Stosedogodilo?«skokomustanemizaboravimmackicu.»Sto jeposlopozlu?«

Cvrsto mi je uhvatila ruku i usmjerila me prema kamenoj klupi.»Prokrvarilasam«,povjerilase.

Upitnojepogledam.»Aliženasimutek...«Zabijeminokteunadlakticu.»Kijajeskorocetirimjesecatrudna!«vikala

je.»Cetiri!Sigurnoznasstobimimogladati,Mutni.TisiucilatravarstvoodRanofera.«

Odmahnemglavom.»Nefertiti...«»Molimte.Sjeti se sto ti jegovorio.Nanjegovimsipredavanjimauvijek

slušala.«Ranofer je bio zaljubljen u Nefertiti, a ja sam strpljivo slusala njegovo

klepetanjedokjenizaoimenaljekovitihbiljaka.Htjelasamsenasmijesiti,aliumojimjeocimazasjaostrah.ShvatilasamkolikobiozbiljnopostalodaKijarodisina,aNefertitijosninezatrudni.Pokusavalasamrazmisljati»Imamomandragoru«,reklasam.

»Dobro.«Sjelajeuspravnije,bojajojsevraćalauobraze.»Štojoš?«»Mediulje.«Brzokimne.»Tomogunabaviti.Smandragoromće,naravno,bititeže.«»Pokusajsmedom«,predlozim.Usput,znalasamdajebesmislenoisticali

dajeKijitrebalogodinudanadazanese.Dvadesetosmog farmutija svako je dvoriste u palaci bilo zakrceno

nosiljkama.Teskonatovarenimagarciglasnosunjakalidoksuseuzurbanirobovisudaraliiizmjenjivaligrubepsovke.BližilosedobašemuivodesubileniskepacenasputuMem istrajativiseodmjesecdana.Bit cetovrlodugmjesec.HtjelasamdaIpupretrazitrgovineinađenekuknjiguotravarstvukakobihimalaštočitatidokplovimo.

»Nabrodu?Zeliscitatinabrodu?«Stajalajenavratimamojesobe.Kosarajoj ispadne iz ruku. Do poslijepodneva ce biti napunjena onim sto samtrebala.TosunambilizadnjitrenutciuTebi,atkoznakakvesutrgovineuMem isu?Svisubiliupanici, trcaliugradpo lotosovoulje,crnilozaoci ilimelemodkokosovaoraha.»Alikakomozespodnijeticitanjenavodi?Zartinećepozliti?«

»Uzet cu đumbir.« Ustanem iz postelje i utisnem joj u dlan nekolikobakrenihingota.Izaslesmozajednokakobihsepridruzilasestri.»Kodekseuvezaneukožuilikvalitetnesvitke.Biloštouvezistravarstvom.«

Stariji je u nase dvoriste dosao nadgledan pakiranje Amenhotepoveimovine.Ukrcavanjestvaripromatraojesnepovjerenjem.Dvaput je,kadjeugledaoneštoštojehtiozasebe,zapovjedioslugamadavratepredmet.

»Zlatnavazastirkizomnubijskijedanak.OstajeuMalkati.«Sluge su se borile s tom velikom uspravnom posudom i vratili je na

njezino mjesto u sobama koje je bio zauzeo Amenhotep. Kad je Starijiugledao robinju kojamu se narocito sviđala, netom doraslu zenidbi, dugekose imalih dojki, zatrazio je da i nju vrate u palacu. Kraljica je na sve to

gledalasprezirom.»Ja nikad ne bih trpjela supruga razvratnika«, zapjenila se Nefertiti.

Stajalesmojednakrajdrugeispodplatnenakrovaipromatralepredstavu.»Onamu todopusta zato sto jeondazaposlen«, rekla sam joj shvativsi

istinitostsvojihrijecitekkadsamihizgovorila.»Akojeuloznici,nemozeuistovrijemebitiudvoranizaaudijencije.«

Majka nam se pridruzila pa smo zajedno zauzele stolce i promatralekaoticne radove. Lepezari su nas hladili na zagusljivoj vrucini, aliNefertitikao da to nije trebalo. Iz nasega zasjenjenog mjesta, otisla je nadgledatiukrcavanje svih stvari koje ce uskoro u Mem isu biti njezine. Srdito jeizvikivalazapovijedi,aslugesuzurile.Nisusejosnaviklinanjezinurijetkuljepotu,bademasteociidugetrepavice.Izabunomsujezbogljepotesmatralirazmazenom, ne prepoznajuci njezinu beskrajnu energiju i potrebu zakretanjem.

Kraljica Nefertiti, mislila sam,Vladarka Donjeg Egipta i, jednoga dana,GornjegEgipta.KraljicaMutnođmet,pomislimizadrhtim.Jatonikadnebihzeljela.Dubokmeglas trgne izsanjarenja.Amenhotep jestajaokrajnasegaplatnenogkrova.Imaojedugusuknju,zlatnipojasisrebrnenarukvice.Crnilookoocijubilomujesvjeze.GeneralHoremhebstajaomujenasuprot,udaljenza duljinu ruke, ali razdvajao ih je ponor. Uz blago iznenađenje shvatim:generalnepoštujenovogakralja.

»Pratit ceme sedamdeset ljudi, pedeset ide ispredmene. Ne kanim sedovestiuopasnostodatentata.Akosekakavseljakneopazenoprovucenalađe,slijedismrtnakazna.«Odbjegli robovikatkadbisepridruzilikraljevojkaravanikakobipobjegliupalačugdjebislužiliuraskoši.

Generalnijerekaoništa.»Aputovat cemoodjutradosumraka.Doknepostanepremracnodase

vide struje«, odredio je. »Idemo ravno u Mem is, bez zaustavljanja, bezulaženjaukakvuluku.«

Prva iskra emocije zasvjetluca na Horemhebovu licu. »Velicanstvo«,Horemhebgaenergičnoprekine,»ljudimajepotrebanodmor.«

»Moguveslatiusmjenama.«»Naovakvojvrućinimoguiumrijeti.Cijenabibilavelika...«»Onda, po bilo koju cijenu, tako ce biti ucinjeno!« povice Amenhotep.

Komesanjeudvoristuzamre.Amenhoteposvijestida imapubliku.Krvmunavreu lice.ZakoracipremaHoremhebukojinijenitrepnuo.»Dovodis liupitanjefaraonovuodluku?«upitaojeprijetećimtonom.

Horemhebvratisvojprazanpogled.»Nikad,Veličanstvo.«Amenhotepstisnevjeđe.»Tojesve?«Na trenutak sam pomislila da Amenhotep nece odgovoriti. Ipak je

odgovorio.»Tojesve.«

General dugim koracima namjerno ode prema svojim ljudima, aAmenhotepseudaljiusuprotnomsmjeru.Nefertitipogledamajkupamene.»Štosedogodilo?«

»Amenhotep senaljutiona generala«, rekla sam. »DoMem isamoramoputovati bez zaustavljanja. General kaze da bi ljudi mogli pomrijeti navrućini.«

»Pamogu veslati u smjenama«, odgovori ona, a majka i ja izmijenimopoglede.

NijebilapredviđenaoprostajnagozbanitikakvaproslavanasegodlaskauMem is. Na nebu se uspinjalo sunce, a vrijeme polaska se priblizilo. UdvoristuiskrsnePanehesi.SestraijavidjelesmogakakoAmenhotepušapćenestonauho.Stajalisuzajednonarubuuzbuđenja,dalekoodmagaracakojisurevali islugukojisudizalibuku.Nefertitikreneprekodvorista.Povuklame za sobom, a Panehesi se nakloni i naglo udalji. »Sto je htio ovaj?«zanimalojeNefertiti.

Amenhotepsepromeškoljiuneugodi.»Nosiljku.«Sestraodmahshvati.»ZaKiju?«»Trudnaje.Trebatćejojšestnosača.«Nefertitimečvršćeuhvatizaruku.»Tolikoseudebljaladajemorajunositi

šestorica?«Pocrvenim.Dignulajeglasnaegipatskogkralja.»MoramugoditiPanehesiju...«»Hoce li seunosiljci vozitiPanehesi ili ona?Samokraljicunosi sestero

slugu!Jelisadonakraljica?Jesamlijasmijenjena?«Osjetila sam da se gibanje u dvoristu ponovno zaustavilo, a na rubu

vidnogpoljapojavimisegeneralNakhtmin.»Ja... Reci cu Panehesiju da smije dobiti samo pet«, promucao je

Amenhotep.Zinem,aliNefertitikimneglavompapogledaAmenhotepakakonestaje

dakazePanehesijukakonjegovatrudnakcersmijedobitisamopetnosaca.Čimjefaraonotišao,generalNakhtminseprogurakrozdvorišnuvrevu.

»Dosao sam egipatskoj kraljici pozeljeti sretan put«, rekao je, »a sestrikraljeve Glavne suprugemimo putovanje. Neka ti vrtovi u Mem isu pruzeradostkojusiimalauTebi,gospoMutnođmet.«

Nefertitiuzdigneobrve.Pogodilasamdajujegeneralzanimao.Sviđalesujojsenjegovesvijetleocikaosuprotnosttamnojkozi.GledaojeuNefertiti,aja osjetim iznenadnu navalu ljubomore. »Izgleda da dobro poznajes mojusestru,generale.«Nefertitisesmiješila,ageneraluzvratiosmiješak.

»Sreli smo se nekoliko puta. Jedanput u vrtu. Zapravo, tamo sam jojprorekaobudućnost.«

Nefertitinseosmijehproširi.»Tisi,dakle,ividovnjakigeneral?«Oštroudahnem.SamoAmonovisvećeniciznajuželjebogova.

»Ne bih se drznuo ici tako daleko, Visosti. Ja sam samo ostroumanpromatrač.«

Onamupriđebliže,tolikoblizudamuje,dajehtjela,usnamamogladotaćiobraz.Igralisuigrukojamisenijesviđala.Njegovesuociklizileuznjezinositno isnaznotijelo izaustavilesenakosibojetintekoja joj jeuokvirivalaobraze.Onabasnikomenebi smjeladopustitida je takogleda.Osamucennjezinimparfemom, general korakne unatrag. Tada se pojavi Amenhotep injihovoj opasnoj igri dođe kraj. Uspravila se. »Onda, ides li u Mem is,generale?«

»Nazalost, ne«, odgovori on gledajuci u mene. »Ovdje cu cekati vaspovratak.Alićutvojukaravanuotpratitidopristaništa,Visosti.«

Nefertitislegneramenima,takođerkaodioigre.»Dakle,uskorocemoteopet vidjeti«Okrenula sedaAmenhotepa ispita onosacima.Mene generalzadržipogledom.

»Zbogom,generale«,reklasamravnodusno,aondasepodplatnenikrovotišlapridružitimajci.

Karavana je bila spremna. Zivotinje su se na vrucini dvorista trzale uneugodi.U zraku jebilonervoze.Konji sunestrpljivonjistali, a sluge su ihtukleponjuskamadazasute. Slozila samsvojebiljkeubriznopripravljenuskrinju i između lonaca stavila platno kako ne bi lupkali jedni o druge nakratkom putu od palace do pristanista. Na brodu cu ih raspakiran irasporediti namjesta gdjemogu uhvatiti sunca. No bilo ih je samo tucet.Ostalesamostavilaupalaci.Ponijelasamtekotrgnutelistoveispremilaihukutijuodbjelokosti.Njihjebilovisetuceta.Umalojcvrstosvezanojplatnenojvrecici skupila sam neke od najkorisnijih biljaka. General Horemhebnadgledao je vojsku, aAmenhotep je klecaopred ocemprimajuci odnjegablagoslov.

»Bitcesponosannamene«,zakleoseAmenhotep.»Naovajdanbogoviseraduju.«

Vidjela samkakoseStarijiokrecepremaTiji.Ucinilomi sedaseobojeprisjecaju Tutmozisa i misle kako je on trebao klecati tu umjestoAmenhotepa.Amenhotepopazitoistopaustane.

»Samo vi ceznite za Tutmozisom«, prosikce ostro, »ali, ja sam sin kojivladaDonjimEgiptom.Bogovisuizabralimene,anenjega.«

Kraljica Tija izravna ramena. »Neka te bogovi zastite«, rekla je hladno.Faraonkimne.Unjegovimočimanijebiloljubavi.

Svjestan da ga gledaju, Amenhotep popravi tuniku, a kad je vidio davojniciislugeuistinuzureunjega,viknesilovito:»Pokret!«

Pojavisemojatjelesnasluškinjaivikne:»Unosiljku!«Zguzvamseunutra.Karavanasepocnevaljatipremanaprijed.Bilasam

iza Nefertiti i Amenhotepa koji su se vozili zajedno. Razgrnem zastore imahnem teti. Odmahnula mi je. Uocim da Stariji izgleda dostojanstveno.

Krenulismousredoblakaprasine,vozecisekratkomrazdaljinomdozaljevakojijeokruzivaopalacu.Odbljesciuzbibanevodeprodiralisukrozplatnenetrakekojesumestitileodsunca.Karavanasezaustaviiugledamousidrenulotu impozantnoga egipatskog brodovlja. Spuste nosiljke malo nize ikraljevskuobiteljprenesunalađe.Sadsmobilidiokraljevskeobiteljipasmomajka,otac i japutovalina faraonovoj lađi sa zlatnimzastavicamakoje suleprsalesjarbola.Panehesiinjegovaobiteljimalisuvlastitibrod.Bilomijedrago stosmorazdvojeni.Nematogplovilakojebi izdrzaloNefertiti iKijuzajedno.

Najedansubrodnamjestimazaveslacestalapedesetidvavojnikaijosdvadesetputnikanagornjojilidonjojpalubi.Usredinibroda,bilesudrvenekabine s dvije sobe. Zidovi su bili drveni, a krov od platna. »Da stiti odvrućine«,objasniojeotac.

»Agdjećespavativojnici?«upitamga.»Napalubi.Jošjedovoljnotoplo.«Brodovisuizgledalilijepodoksuseljuljalinavodi.Svjetloseljeskalopo

veslimaodebanovineukrasenesrebrom.Nekijeibisdozivaosvojudruzicu,kricanje mu je odjekivalo preko zaljeva. Gledala sam sa stubista kakoukrcavaju blago iz palace Starijeg: zdjele od bakra, drzace za perike odcedrovine, kipove od alabastera i jedan oltar od granita ukrasen biserjem.Robovisusepovijalipodteretommnogihteskihkosara,noseci inosecinalađenajdivnijeegipatskedragocjenosti.Stražarisuihnadzirali.

Kadsubrodovizaplovili,otislasamroditeljimaunasukabinu.Majka jeigralasenet3sazenomnajslavnijegaegipatskogarhitekta.DakleAmenhotepgajeipaknagovoriodaodeizTebe,pomislim.»Gdjejeotac?«upitamje.

Majkabradompokazeusmjerukrme.Nijedizalaocisigre.KaoiNefertiti,bilajevjestausenetu.Odsecempremakrmiizacujemocevglasprijenegogaugledam.

»Zaštomitonisireklaranije?«upitaoje.»Zatostosamznaladacesseljutiti.AliHoremhebjenanasojstrani.On

imarazumijevanjazatoštoradimo.«Zavirimkrozvratakabineividimkakootacodmahujeglavom.»Ti obitelji stvoris neprijatelja brze nego mi pribavimo saveznika.

Progutat cenaspijesakmem iski, svedozadnjeg,anarod cesediciprotivtebe...«

»Ma, narod ce nas obozavati!« obeca ona. »Izgradit cemo im hramovevece nego sto su ikad vidjeli. Proglasit cemo vise blagdana idarivat cemopuk.TojeAmenhotepovsan.«

»Atvoj?«Oklijevalaje.»Tineželišbitizapamćen?«»Počemu?Poporezunahramove?«Kratkasetišinaspustimeđunjih.

»Ticesbitinajmocniji covjekukraljevstvu«,zajamciona.»Jacusezatopobrinuti.Dokonbudegradiohramove,ticesupravljatikraljevstvom.Njeganezanimapolitika.Svecebitiprepustenotebi.Panehesicebitimjedspramtebezlatnog.«

DEVETOPOGLAVLJE

Semu,dobažetve

Nakon drugogapahona, prepoznavala sam mornare na palubi nasegabroda.Kimalisuglavomnapozdravdoksamprolazila,nobilisupremoreniiiscrpljeni.Cijelisudanradilinasuncu,uzasamovoduijuhudaimodrzavasnagu.Ipak,zaIpusuuvijekimalivremena.Kadjesasvojimteskimzlatnimnausnicama i vrckavim bokovima setala po palubi, muskarci su joj seobracali nacinom na koji bi brat oslovio sestru, pa su se, kad nitko ne bigledao, tiho smijali. Sa mnom nikada nisu razgovarali, samo su pristojnopromrmljali:»Gospodarice.«

Nakon trecega dana putovanja, postalomi je dosadno. Pokusavala samcitatiiucitiodrvecukojejerasloukraljevstvuMitaniji,dalekosjevernijeodnas. Tamo su poplavom svoje obale prelijevali Khabur i Eufrat. Kako smosedamdanaplovilibez iskrcavanja,procitalasamsvihsedamtraktatakojemi je Ipu kupila u tebanskim trgovinama. A onda je osme noci cak iAmenhotepa zamorilo neprekidno putovanje pa smo pristali na obalu.Zapalilismovatruiprotegnulinoge.

Slugesuskupljaledrvadaispekudivljeguskekojesuulovilinarijeci.Jelismo iz najboljeg posuđa od fajanse koje je imao Stariji. Bila je to ugodnapromjenanakontvrdogakruhaismokavacimesmosedotadhranili.Ipumisepridruzilakrajvatre.Drzalajepeharsfaraonovimnajboljimvinom.Prekoputa, kraj tucet drugih vatri, vojnike je polako pocelo svladavati pijanstvo.Dvorjanisuigralisenet.Ipusezapiljilausvojpeharismješkalase.

»Boljeodbiločegaštosamdosadokusila«,reklaje.Podignemobrve.»Čakiodvinaizvinogradatvojegoca?«Kimnula je glavom i nagnula se blize. »Mislim da su otvorili najstarije

bačve.«Usisamzrak.»Zavečeras?.Afaraonujesvejedno?«Bacila je pogled na Amenhotepa, a ja se povedem za njom. Dok su se

dvorjani hihotali, a Nefertiti spustenim glasom razgovarala s nasim ocem,Amenhotepjebuljiouvatru.Usnicesumusestisnuleucrtu,analicukaodajezbogdubokihsjenaodzmirkavihplamenovaimaorupe.»JedinodocegajenjemustalojedokopatiseMem isa«,odgovorilajeIpu.»Stoprijestigne,tocepriješčepatikukuimlategipatski.«

Panehesi je s vidljivo trudnomKijomprobijaoputpremanasemkrugu.Dok su se priblizavali vatri, Nefertiti se okrenula i grubome ustipnula zanadlakticu.»Štoonaradiovdje?«upitalaje.

Protrljamruku.»PutujesnamauMemfis,sjećašse?«

AliNefertitinije culamojsarkazam.»Trudna je.Trebalabi sevratitinabrod.«ImaknutiodAmenhotepa,htjelajedodati.

JednaodKijinihdamapolozila je napijesakpernati jastuk.Kija je sjelanasuprotAmenhotepaiodmaralarukunasvomvelikomtrbuhunamazanomkanom. Bila je njezna i svjeza, prirodna u svojoj trudnoci, dok je s drugestranevatreNefertitisvjetlucalaodmalahitnogprahaizlata.

»NapolasmoputadoMem isa«,objaviojePanehesi.»Stizemozamanjeodmjesecdana,aonda ceusvojojpalaci faraonbitisvecanoposjednutnaprijestolje.« Malena grupa oko vatre kimala je glavama i međusobnomrmljala.Mojotacpozornogajepromatrao.»Razvijajuliseplanoviogradnjidobro,Visosti?«

Amenhotep se uspravi trgnut iz svog mrtvila. »Planovi se razvijajuvelicanstveno.Mojakraljicadarovitajeprojektantica.Vecsmoskiciralihramsdvorištemitrioltara.«

Panehesi se popustljivo nasmijesi. »Ako Velicanstvu zatreba bilo kakvapomoc...« Rasirio je ruke, a Amenhotep kimne zadovoljan njegovomlojalnošću.

»Vec sam ti odredio zadacu«, rekao je. Kraj obliznjih vatri, dvorjani suprestaliigratisenet.»KaddođemouMem is«,najaviAmenhotep,»zelimdageneralu Horemhebu omogucis uspjesno skupljanje poreza od Amonovihsvećenika.«

Vatra zapucketa i zapisti, a Panehesi sakrije zaprepastenje. Pogleda uNefertitidavidijeliznalazato.Provjeravaojekolikofaraontrenutacnoimapovjerenjaunju.Ondasusviveziripočeligovoritiuistimah.

»Ali,Veličanstvo«,ubacisejedan.»Jelitopametno?«Panehesiprocistigrlo.»Naravnodajepametno.Amonovihramovinikad

nisu bili oporezovani. Nagomilali su egipatsko blago i trose ga kao da jenjihovovlastito.«

»Upravo tako!« uzvikne Amenhotep. Udari sakom o dlan, a mnogi sevojnici okrenuda cuju sto to faraon govori. Pogledamoca. Licemu je bilanecidjiva dvorskamaska, no ja sam znala o cemu jemislio:Ovaj kralj imasamoosamnaestgodina.Štoćesedogoditinakondesetgodinakadsemoćnanjegovim ramenima smjesti kao ugodan plašt koji mu je po mjeri? Koje ćeprethodnikeondaokrenutinaglavačke?

Panehesisenagnuonaprijedirekaokralju:»Mojakciceznulajezatobomovihosamnoćiplovidbe.«

AmenhotepbacikratakpoglednaNefertiti.»Nisamzaboraviosvojuprvuzenu«,rekaoje.»Dolazitcuknjojponovno...KadbudemouMem isu.«Prekovatrepogledao jeKijukojasepraviladanije cula sto jenjezinotacupravorekao.Nasmijesilamuses ljubavlju.Malakoketa,pomislilasam.Tocnoznaštojojotacradi.

»Hocemoliseprosetatipoplazi?«reklajeodjednomNefertiti,zgrabilami

rukuitrznulameuzrak.Zadrzimdah.Doksmoseudaljavale,mislilasamotomekolikomijesestragnjevna.Alidoksmoupratnjidvastrazarautiskivalistopala u mokre obale Nila, dobro se drzala. Podigla je pogled premagolemomprostranstvuzvjezdanognebaiudisalasvjezzrak.»KijajeokoncalasvojekraljevanjeuAmenhotepovusrcu.NecejeposjetitiprijenegodođemouMemfis.«

»Tojezačetrnaestdana«,upozorim.»Alija sam ona s kojom crta planove za svoj hram.Ja samona koja ce

kraljevatiuznjega.AneKija.Auskoroćunositidijete.«Pogledamjeiskosa.»Začelasi?«Licejojsesnuždi.»Ne,jošne.«»Uzelasimed?«»Boljeodtoga.«Nasmijalasekaodajepijana.»Sluskinjesuminabavile

mandragoru.«»Inapravilesok?«Stonijebilolako.JednomsamdavnojedinoRanofera

vidjeladatoradi.»Jesu.Sinoćsamgapopila.Asada,svakogasetrenamožedogoditi.«Svakogatrena.Mojasestramozezacetinasljednikaegipatskogprijestolja.

Zurilasamunjunasrebrnojsvjetlosti inamrstilase.»Alizarsetinebojisnjegovihnamjera?«

»Naravnodane.Čegadasebojim?«»Svecenici bi se mogli pobuniti! Oni su mocni, Nefertiti. Sto ako ga

pokušajuubiti?«»Bezvojske,kako?Vojskajenanašojstrani.Horemhebjenaš.«»Ondazaštoovoradite?Astoakovampuknikadneoprosti?Tojenjihovo

zlato.Njihovosrebro.«»AmicemogaosloboditiizrazbojnickihsapaAmonovihsvecenika.Vratit

ćemoganarodukojemsugasvećeniciuzeli.«Mojglaszazvučaojeciničnočakiumojimušima.»Kako?«Nefertitigledaudaljinuiznadvoda.»UzpomoćAtona.«»Bogakojegjedinovishvaćate.«»BogakojegćeuskoroupoznaticijeliEgipat.«»ZatoštojetajbogzapravoAmenhotep?«Probodemepogledom,alinijeodgovorila.

Sljedecega jutramornari se nisu zurili zapoceti s radom. Popili su previsevinapasepoAmenhotepovunaloguvisenitkonijesmioponovno iskrcati.Majka, otac i ja nismo nista rekli, gimnasticirali smo na palubi pruzajucizgrcene noge. Sedam noci kasnije po brodovima se pronio glas da je sestHoremhebovihljudiumrlo.Slugesusaptaledajeuzroksmrtibilapokvarenavodaihrana.

»Sto misli faraon?« siktao je jedan vezir na mog oca. »Ako nam nije

dopusteno otici redovito po svjezu vodu na obalu ljudi ce poumirati.« Oddizenterije,takosutonekizvali.Abilajetobolestskojomsesvakimjesnilijecnikmogaouspjesnonositi, da je ljudimasamobilodopustenootici nakopno.

Dvijenocikasnije,stiglajevijestdajeumrlojos jedanaestljudi.OndajegeneralodlučiooduprijetiseAmenhotepovojzapovijedi.

Navecer se s cela loteprisuljaokraljevskoj lađi i popeonanas brod tezatražiodagakraljsmjestaprimiuaudijenciju.

Diglismopogledesaseneta,aotacjeokretnoustao.»Zbiljaneznamhoceliteprimiti,generale.«

Horemhebsenijedao.»Svevišeljudiumire,dizenterijaseširi.«Otacjeoklijevao.»Vidjetcustomoguuciniti.«Nestaojeukabini,akadse

vratiosmrknutojeodmahivaoglavom.»Faraonnekaniprimitinikoga.«»To su ljudi«, procijedi Horemheb kroz stisnute zube. »I trebajupomoć.

Lijecnika, nista vise. Zar ce zatoda brze stigneuMem is zrtvovati ljudskeživote?«

»Da.«Otvore se vrata sredisnje kabine, aAmenhotep sepojavi u svojojsuknji inemes kruni. »Faraon nemijenja odluke.« Priđe naprijed. » Cuo sime!«

Iz Horemhebovih ociju sijevne realna opasnost. Pomislila sam kako bijednim potezom svog bodeza Amenhotepumogao prerezati vrat. Onda seHoremhebsjetisvogpoložajapakrenepremavratima.

»Cekaj!«Viknulasamiiznenadilasamusebe.Generalsezaustavi.»Imammentuibosiljak.Odtogatvojiljudimoguozdravitipanemoramonaobalupoliječnika.«

Amenhotepseuznemiri,aizanjegasenavratimakabinepojaviNefertiti.»Pustije«,podržalame.

»Moguseogrnutiplastem«,dodambrzo.»Nitkoneceopazitidamenema.« Pogledam Amenhotepa. »Tako ce ljudi misliti da tvoje zapovijedi nisuprekršene,aživotitvojihvojnikabitćespašeni«

»UAkhmimujeucilatravarstvo«,objasniNefertiti.»NijenemogucedaihizliječiAštoakosedizenterijaproširi?«

GeneralHoremhebgledaojefaraonauočekivanjunjegoveodluke.Faraonjepodigaobradu.Glumiojevelikodusnost.»Sestrakraljeveglavne

ženesmijepoći.«Lice moje majke pokazivalo je da se ne slaze, a oci mog oca bile su

necitljive.Alirijecjeoljudskimzivotima.Pustitiihdaumruakoihjemogucespasiti, kosilo bi se sa svim zakonima Maat. Sto bi bogovi mislili da napocetku nove vlasti na putu zaMem is dopustimo da pomru nevini ljudi?Potrcimksvojojslamariciiuzmemkutijusbiljem.OndaseogrnemplastemiskrivenamrakompođemzaHoremhebomnapalubu.VanimijevjetarsNilabucnotrzaoplastem.Bilasamnervozna.Dasamsebarzasigurnostnaputu

stiglanabrzinupomolitiBast,boziciputovanja.Slijedilasamgeneralakojijesutkehodaoispredmene.Ogradilismodiobrodanakojemsuljudipatili.Svejeprožimaostrašansmradbolesti.Dignulasamplaštprekonosa.

»Gadljiv lijecnik?« General ce neljubazno, a ja prkosno spustim plast.Poveomeusvojukabinuiupitao:»Štotijepotrebno?«

»Vrućavodaizdjele.Namočitćemomentuibosiljakinapravitičaj.«Nestanedonijetistosamtrazila.Razgledalasamnjegovusobu.Kabinaje

bilamanjaodonekojusudijelilifaraoniNefertitii,premdasmonarijecibiliskoro dvadeset dana, nista nije bilo ovjeseno po zidovima. Njegova jeslamnjaca bila cista, posteljina cvrsto zategnuta, a cetiri stolca bila supostavljenaokoplocezasenet.Pogledalasam igure.Tkogoddajebiocmi,dobio je igru.Vjerojatno je tobioHoremheb. Inacenebiostavio iguredastoje.

»Voda se kuha«, rekao je kad se vratio. Nije mi ponudio da sjednem.Ostalasamnanogama.

»Igrašsenet«,napomenem.Kimne.»Biosicmi.«Proucavaomesizrazomzanimanja.»Reklisudasipametna.«Nijedodao

vjerujeliutoiline,alirukomjepokazaostolac.Isamjesjeodoksmocekalidavodazavri,prekriživširukeprekoprsiju.»Kolikosistara?«

»Četrnaest«,odgovorim.»KadsamjaimaocetrnaestboriosamsezaStarijegprotivNubijaca.Toje

biloprijeosamgodina«,rekaojezamišljeno.Daklesadajeimaodvadesetidvije.KaoigeneralNakhtmin.»Cetrnaest je vazna dob«, dodao je. »To je vrijeme kad se određuju

sudbine.Buljiojeumenetakodasampostalanervozna.»UMem isucesbitisestrinnajbližisavjetodavac.«

»Nedajemjanjojnikakvesavjete«,odvratimbrzo.»Onaslušasamosebe.«Podigaojeobrveiodjednompozalimstosamistarekla.Zatimukabinu

uđevojnik.Nosiojeposudusvodomkojasepusila.Zanjimjeisaodrugi,shrpommanjihposuda.

Iznenadilasamse.»Kolikojeljudibolesno?«»Dvadesetičetvero.Asutraćeihbitijošviše.«»Dvadesetičetvero'!«StojetoAmenhotepdopustiodasedogodi?Biloje

topolabroda.Radilasamhitro,trgalaliscementeistavljalaihusvakusalicu.Generaljepromatraoprocjenjujucimojposao.Kadsamzavrsila,nistaminijerekao.Dao jeodnijetiposudicekoje su sepusile ipoveomenatragputemkojimsamdosla.Mislilasamdaizmeđunasvisenecebitirazgovora,alikadsmodoslidokraljevelađedubokosenaklonio.»Hvalati,gospoMutnođmet.«Zatimseokreneinestaneunoći.

Nasejebrodovljebilousidrenodovoljnozbijenodajemornarmogaostajatinarubujednelađeirazgovaratismornaromnaprovidruge.TakosepricaoonomstosamucinilazaHoremheboveljudepronijelasbrodanabrodikadgodselađasidriladaprenoći,domenesudolaziliglasovioženamakojemoleda im ublazim bolnu mjesecnicu, izlijecim morsku bolest ili sprijecimneželjenishodslučajnogsastankasmornarom.

»Tkojemogaoznati«,reklajeNefertitilijenoseoslanjajucinamojavrata,»daćeRanoferovodosadnobrbljanjeobiljkamabitikorisno?«

Pretrazivala sam svoju kutiju i dala Ipumentu zamorsku bolest te listmalinezabolnumjesecnicu.Sprijecitinezeljenozacecebilojedalekoteze.SRanoferom sam ucila o mjesavini akacije i meda, ali ne bi bilo takojednostavnonapraviti je. Ipu jeuskimplatnenimtrakamabrizljivoomotalabiljkeiperomodtrskeitintomnapisalaimenapojedinihzena.Odnijetceihženamakojesumolilezalijek.

Nefertitinas je idaljepromatrala.»Trebalabi tonaplatiti.Uzgajanjetihbiljakanijebesplatno.«

Ipudignepogledikimne.»Tojeimojprijedlog,gospodarice.«Uzdahnem.»Možda,kadbihimalavlastitivrt...«»Aštoćesedogoditikadtiponestaneovih?«htjelajeznatiNefertiti.Pogledamusvojukutiju.Bio jedvadesetipahon,mentegotovovisedai

nema.Josdanpavisenecebitini listovamaline.»Onda cunabavitinoveuMemfisu.«

KadsmokonacnostigliuglavnigradDonjegEgipta, zenesu istrcalenapalube,muskarcinagrnuliuznjihilovilisvojeprvepogledenaMem is.Kojijepredivan. Grad vreve po trznicama sjajio se na ranojutarnjem suncu. VodeNilazapljuskivalesustubisteAmonovahrama.Culismovikanjetrgovacacijesubrodoveistovarivaliuluci.HramoviApisaiPtahauzdizalisusecakinadnajvisim građevinama. Njihovi su zlatni krovovi bljestali na suncu.Nefertitinesuočibileširomotvorene.»Ovojeveličanstveno!«

Amenhotep se trzne. »Ja sam tu proveo djetinjstvo«, rekao je, »međudjedovim dragocjenostima koje je odbacio, u drustvu zena koje vise nijehtio.«

Sluge su iskrcavale teret s brodova i dovele kocije kako bi se faraon injegovdvorkratkimputemmogliodvestidopalace.TisuceEgipcanaguralose na ulicama. Bacali su latice, mahali grancicama, uzvikivali kraljevskaimenadokzvuknijepostaotolikoglasandajezaglušiobukukonjaikočija.

AmenhotepsenadimaoodnoveIjubavikojumujeiskazivaonarod.»Obožavajute«,reklamujeNefertitinauho.»Donesite mi dvije skrinje zlata!« vikne Amenhotep, ali veziri ga nisu

mogli cutiodkonjaiklicanjasvjetine.PomaknesePanehesijukojizaustavikočije.Ondaviknedrugiput:»Dviješkrinjezlata!«

Panehesisiđeskocijeipotrcinatragpremalađama.Vratiosesasedamstrazara i dvije skrinje, a kad je gomila shvatila sto ce sedogoditi, ulica jepodivljala.

»Za slavu Egipta!« Amenhotep zahvati rukama zlatnike i baci ih međuljude.Na trenutak sve je bilo nijemo, a onda suEgipcani navalili na njega.Njihovo je pjevanje pocelo nalikovati urlanju zivotinja. Nefertiti se smijalazabačeneglavepazatimisamauzimalapregrštiibacalaunarod.

Gomila pocne trcati za kraljevom kocijom. Horemhebovi im vojnicizaprijeceputkopljima.Kadsmoproslikrozulaznavrataupalacu,ruljuvisenije bilomoguce kontrolirati. Bilo ih je na tisuce, a skrinje su bile prazne.»Hoćejoš!«vikneNefertitividjevšikakoseženebacajunavrata.

»Onda imdaj!«prodereseAmenhotep.Donijelisutrecu skrinju,alimojotacpodigneruku.

»Je li to pametno, Visosti?« gledao je ravnouNefertiti. »Ljudi ce se poulicamaubijatimeđusobno.«

Panehesi stupi naprijed. »Ja kazem neka donesu i cetvrtu skrinju,Veličanstvo.ObožavatćeVas.«

Amenhotepsetrijumfalnosmijao.»Ičetvrtu!«zagrmi.Cetvrtu su skrinju donijeli da se pridruzi trecoj. Rasipali su bakrenjake

prekovrata.Horemhebjeizvikivaonaredbesvojimljudima.Zapovijedaoimjedauhitesvakoga,biograđaninilirob,tkosepokusapopetiprekozidovaograde.

»Tukuse!«zgrabimmajčinskutužasnuta.»Da.«Amenhotepsesmjeskao.»Aliznatcedaihvolim.«Dugimkoracima

vrtomkreneuhodnikpalače.Slugesumuklipsalezapetama.Mojotacljutitojerekao:»Ljubavnarodanemozeskupiti.Nakrajucete

prezirati.«Amenhotepstane,aNefertitipriđeugestipomirenja.Dlanommudotakne

nadlakticu.»Mojotacimapravo.Postojipojam>previše<.«Panehesi se progura do njega. »Ali narod ce o Velikom faraonu

Amenhotepupričatimjesecima.«Amenhotep je ignoriraomogoca injegovuzabrinutost.»Poveditenasu

našeodaje!«zapovjediojepasunamipokazaliputunašenovoboravište.

Kaoiuvijek, faraonovesuodajebileusredinipalace.Nefertitinusuodjecudonijeliunjegovusobuipremdajemem iskoosobljezurilosiromotvorenihociju,osobljeizMalkatebilojepametnije.VeziraPanehesijaimojeroditeljesmjestilisuudvoristelijevoodkraljevog,amenezdesnaNefertiti,uzasebnusobu. Razdvajao nas je samo kratak hodnik. Za deset dana trebala je docistajacavojskaodgotovo tri tisuce ljudi i odsjestiuposebnomdijelu izvanpalace,aliunutarzidovaograde.Odvojnikakojisuputovalisnama,gotovodvjestojepreminulonalađama.

U svojoj novoj sobi u kraljevom dvoristu, zurila sam u svoj pozlacenikrevetiizrezbarenlikbogaBesa,patuljkazastitnikakojitjerademone.Sobajebilaprostrana.Debeljuskasti jastuciodperjau svakomkutu, ananiskojskrinji od cedrovinekeramicki loncici blistave cakline. Strop supodrzavalistupovi oblikovani u lotose u cvatu, a u kutu Ipu je vec preslagivalamojestvari.VidjelajekakosamsvojukutijusbiljemuMalkatismjestilauhladankutsobepa jeucinila isto.Caksi jedala trudaobjesitimirtine listovebojejantara onako kako sam ja to radila kako bih zasladila sobu.Dok je radila,pjevušilaje.INefertitisepojavilanavratima.Smješkalase.

»Dođividjetinesto«,reklaje.Uzelamepodrukuipovelaukraljevusobu.Zastalajeizamene,nacerena,ajasamuzdahnula.

Soba jebila iznimna. Jedinstvena.Poplocana ioslikana izvrsnimumijecem.Zlatnikipovibili supostavljeniu castnajmocnijihegipatskihbogova.Krozprostran zasvođenprozormoglo se gledatiupedantnoodrzavanedvorskevrtoveicestusdrvoredomkojasespustalasvedoNila.Imalisukomoricuzaperikenamirisanu lotosom i cijelu sobuu kojoj jemogla raditiMerit.Uslasamukomoricu, sve je lezalopripremljeno:kuglice tamjanaza ispodruke,kovrcala zakosu,pincete, vrcici s parfemima i loncici s crnilomzaoci vecpomijesanim s datuljinim uljem. Na balkonu zastori su podrhtavali napovjetarcu.Svakajesvjetiljkabilaukrašenabjelokošćuiopsidijanom.

Amenhotep jesjedioukutu ipromatrao izrazmog lica.»Sestrakraljeveglavne zene odobrava?« pitao je ustajuci. Uzeo je Nefertiti za ruku pa jemoralapustitimoju.»Potebejeprvuotrčaladatipokaže.«

Naklonimse.»Lijepoje,Visosti.«Sjeo je i povukao Nefertiti u krilo. Smijala se i pokazala neka sjednem

prekoputa.Veselojerekla:»SutraarhitektMajapočinjepodizatihram.«»Atonu?«Sjelasam.»Naravno,Atonu«,rekaojeAmenhotep.»Dvadesetsestogpahona,vojska

ce poceti skupljati porez od svecenika. Prvogapaunija gradimo. Kadzavrsimo hram, vise necemo trebati vrhovne svecenike.Mi cemo postativrhovnisvecenici.«Okrenuosemojojsestriutrijumfu.»Ti i ja,abogovi cegovoritikroznas.«

Užasnemse.Bilojetosvetogrđe.AliNefertitinijereklaništa,izbjegavalajemojpogled.VecerauVelikojdvoranibilajekaoticna.Premdajeprostorbioistikaou

Tebi,zbrkajeuzvisenudvoranupretvorilaumetezuzurbanihljudikakavseviđa jedinona trznici.Slugesuseklanjalepisarima,aotresalenadvorjanezato sto nisu prepoznavali lice tebanskog plemstva. Samo je nekolicinaegipatskih vezira bila prisutna. Cak i Panehesija nije bilo. Vjerojatno je josuvijekimaoposlaokosvojeodjeceinovihsoba.Zenesumiprilazilezahvalitinamojembilju,zenekojenikadprijenisamvidjela.Svesuhtjeleznatihoculi

imidaljenositiakacijuiliscemaline.Usputsudodaledabibilevoljneplatitinastavimliihopskrbljivati.

»Trebalabi«,ohrabrilameIpu.»Jatiupristanistumogudobavitibilokojubiljku.Moždanemašvrt,aliakomikažešštotijepotrebno...«

Netrenutaksamsezamislila.Tonecebitisamoakacijaimalina.Zenesutrazileidrugobilje.Safranovouljezabolumisicimaizdravukosu,smokveivrbuzazubobolju,mirhuzapomlađivanje.Nestoodtogamoglasamubratiizsvojihloncanica,aliIpubimitrebalanacisveostalo.»Pa,dobro«,reklasamnesigurno.

»Ahoćešlinaplaćivati?«»Ipu!«Uzdahnulasam.Onameidaljegledala.»Zeneufaraonovuharemunaplacujuplatnokoje

istkaju. A tvoj otac ne bi radio besplatno i kad ne bi radio za kraljevskuobitelj.«

Promeškoljimseuneugodi.»Moglabihnaplaćivati.«Osmjehnula se i izvukla mi stolac. »Vracam se s tvojom hranom,

gospodarice.«Zakraljevskimstolomsjedilisumojiroditelji.OdsadanadaljeNefertitice

jesti kraj Amenhotepa, na vrhu podija, s pogledom na cijelu dvoranu. Aveceras,zatostonijebiloorganiziranograsporeda,arhitektMajasjediojesnama,neštonižeodHorusovihprijestolja.Oninjegovasuprugadoimalisuseizrezanimaodistogmaterijala.ObojevisokiEgipćani,budnihočiju.

»Faraon zeli zapoceti gradnju hrama Atonu«, rekao je Maja kaoupozorenje,amojotacuzdahne.

»Tolikovamjerekao?«Arhitekt nervozno baci pogled preko ramena. Nefertiti i Amenhotep

promatrali su prizor apaticno, zainteresiraniji za svoje razgovoreohramovima iporezima.Majaspustiglas.»Da, tolikomi jerekao.AzadvadanavojskapočinjeskupljatiporeznaAmonovehramove.«

»Svecenici nece biti odusevljeni kad budu morali predati ono sto jestoljećimabilonjihovo.«

»Ondaćeihfaraonpoubijati«,odvratiMaja.»Zapovjediojetako?«Najvećiegipatskiarhitektsvečanokimne.Otac odgurne stolac i ustane. »Treba upozoriti Starijeg.« Klizne iz

dvorane,majka tik zanjim.Poprvi puta kraljevski je parnapodiju opazioneštoosimsebesamih.Nefertitimeprstompozovekprijestoljima.

»Kamojenestaootac?«upita.»Cuojedauskoronamjeravatezapocetisgradnjom«,reklasamoprezno.

»Otišaojeobavitipredradnjeipripremitiput.«Amenhotepsezavalinatraguprijestolje.»Dobrosamizabraotvogoca«,

rekao je Nefertiti. »Svakih sedam dana«, zakljuci on, »odrzat cemo dvor u

sobizaaudijencije.OstalovrijemepustitcemodaseAjebrineokoinozemnihposlanikaimolitelja.«

Mojamesestrapogledasodobravanjem.

DESETOPOGLAVLJE

Memfis,dvadesetpetogapahona

Prvoga naseg jutra u Mem isu, otac i Nefertiti usuljaju mi se u sobu izatvore vrata. Ipu, koja je nocila s druge stranehodnika kao i obojemojihsluguistražar,nesmetanojeidaljebučnospavalo.

Ispedjamseispodpokrivača.»Štosedogađa?«»Odsad cemo se sastajati ovdje«, rekao je otac. Nefertiti mi sjedne na

krevetiotjeramisansočiju.»Zaštobaštu?«»ZatostojePanehesiuistomdvoristukaoiotac,asteknemlijanaviku

posjećivanja,onćestećinavikupošiljanjašpijuna.«Osvrnemseposobi.»Gdjejemajka?«Otacsjedne.»Ukupaonici.«Nasi ce se sastanci ocito odrzavati bez nje. Sto je dobro jer bi nocima

sjedilabudnaibrinulase.»SutraAmenhoteppocinje sa sakupljanjemhramskogporeza«, rekao je

otac,»amitrebamoplanuslučajudatopropadne.«Nagnemsenaprijed.»Akopropadnešto?«»Ako seHoremheb okrene protiv faraona, a svecenici pobune«, odreze

mojasestra.Osjetimstrahkakomisedižeugrlu.»Alizaštobisetodogodilo?«Nefertitimeignorirala.»Ako sutra pođe po zlu«, zakljuci otac, »cijela ce se obitelj sastati u

pristanistuizaAmonovahrama.Uzmitekocijenasjevernojstranipalacegdjenaulazunemastrazara i vozitedo luke.Akosevojskapobuni,upalacu ceprovaliti s juga. Kraj stubista do rijeke cekat ce lađa spremna za polazak.Ubijulifaraona,vraćamoseuTebu.«

Nefertitinpogledpoletivratima.Provjerilajeslusalinastko.»Aakoganeubiju?«glasjojsestišao.

»Ondabrodomodlazimosvi.«»Aštoakoonnebudehtioići?«»Onda cesotplovitibeznjega,morat ces«,ocevglasbio jestrog.»Jer ce

bitiobilježeninećedoživjetinoć.«Zadrhtim. Cak je i Nefertiti izgledala uznemireno.»Ako pođe po zlu«,

ponovilaje.»Nipočemunismosigurnidaćesetodogoditi.«»Svejedno, bit cemo spremni. Samo neka Amenhotep donosi svoje

brzopleteodluke.Nasuobiteljnecepovucisasobom.«Otacustane.Nefertitise nije pomaknula. »Obje ste razumjele sto treba uciniti?« Pogleda nas,

kimnemo.»Bitćuupermeđat.«Otvoriojevratainestaoupravcuknjižnice.Nefertiti me gledala u rumenilu izlazeceg sunca. »Sutra je kljucni dan

Amenhotepovevladavine«,reklaje.»ObecaojeHoremhebusvemoguce.RatsHetitima.Novabornakola,većeštitove.«

»Hoćelimuidatisveto?«Nefertitislegneramenima.»Kadmuovajpokupiporez,bitćesvejedno.«»Horemhebanebihradopretvorilauneprijatelja.«»Da.« Nefertiti je polako kimala glavom.»A ja nisam dovoljno glupa da

mislim da smo nepobjedivi. Ali Tutmozis nikad nije smogao hrabrostisuprotstavitisesvecenstvu.DasamseudalazaTutmozisa,josuvijekbismobiliuTebiicekalidaStarijiumre.AmenhotepimavizijunovogEgipta.VecegEgipta.«

»AzaštonijedovoljnodobarsadašnjiEgipat?«»Pogledajokosebe!DanamkraljevstvonapadnuHetiti,tkobiimaonovac

dapošaljevojskuurat?«»Svećenici.Alifaraonimasvumoć«,protivilasamse.»Tkoćemurećikoje

ratovetrebavoditi?Stoakopovedeuzaludanrat?Necebitisvecenstvadagazaustavi.«

»Koji je rat ikadbiouzaludan?«upitamojasestra. »Svesmo ihvodiliuslavuEgipta.«

U podne sreli smo se u sobi za audijencije. Kija je vec bila tamo. Njezinzaobljen trbuh isticao se pod haljom. Sluskinja joj je pomagala da sjedneprekoputamene,naprvustubuispodprijestolja,ijasnosamvidjeladacesedijeteroditizamanjeodpetmjeseci.Imalajenovuperiku.Rukeiteskedojkenamazalajekanom.OpazilasamdaAmenhotepzuriunju.Suzilasamvjeđemislećidabitrebaogledatisamomojusestru.

Panehesi i moj otac sjedili su na drugoj stubi postolja, dok su nizidužnosnicizauzelimjestaumalomkruguusobizaaudijencije.Maja,arhitekt,biojeusredistudvora.Nikadnisamprogovorila,aliculasamdajepametan.Nematogastoonnebimogaonapraviti,rekaojeotacjednomprilikom.Kadje Stariji htio jezero usred pustinje, dobio ga je. Kad je zelio svoj lik ukipovima vecim nego sto su ikad bili isklesani, Maja se snasao. Sad cesagraditihramAtonu,boguzastitnikuEgipta,zakojegnitkonijecuo,akojegjeshvaćaojedinoAmenhotep.

»Jesi li spreman?« zapovjednim je tonom upitao Amenhotep sa svogprijestolja.

Majaodgurnepapirusiodložipisaljkuodtrske.»Jesam,Visosti.«»Svezapisi«,rekaojeAmenhotep.Arhitektjekimnuo.»Hocu da uz ulazni put u hram sa svake strane bude niz ovnoglavih

sfingi.«Arhitektkimneizapiše.

»Hocunenatkrivenodvoristeokruzenostupovimauoblikulotosa«,rekaoje.

»Iribnjakeprepuneriba«,dodaNefertiti.Mojseotacnamrsti,aliNefertitiga je ignorirala. »I jedan vrt. S jezerom. Poput onoga koji si napravio zakraljicuTiju.«

»Samo neka bude vece«, navaljivao je Amenhotep dok je arhitektoklijevao.

»Ako ovaj hram bude blizu sadasnjeg Amonova hrama«, Maja napravistanku,»nećebitiprostorazajezero.«

»Onda cemo srusiti Amonov hram i napraviti mjesta!« zakljuciAmenhotep.

Dvoruroniumahnito saputanje.Pogledamumajku cije je licebilobojepepela,aonakrisombacipoglednaNefertitikojajeizbjegavalanjezineoci.Kako moze srusiti Amonov hram? Gdje ce boraviti bog? Gdje ce se ljudimoliti?

Majaprocistigrlo.»Rusenjehramamozepotrajatigodinama«,upozorioje.

»Ondacejezerodocinakrajuposla.Aliimatcemovisokaglavnavrataskamenimpilonimaiteškestupove.Ioslikanezidovenasvakomulazu.«

»KojiceprikazivatinaszivotuMem isu«,mastalajeNefertiti.»Lepezareitjelohranitelje,vezireipisare,nositeljesandalaisuncobrana,slugekoji iduhodnicimainas.«

»Nasvakomćestupuprikazivatifaraonaiegipatskukraljicu.«AmenhotepposegnezaNefertitinomrukomzaboravljajucidajenjegovatrudnasuprugakrajnjega.Obojesubilizanesenivizijomkojususamoonimoglividjeti.

Majaodlozipisaljkuodtrskeipodignepogledpremapodiju.»Tojesve,Visosti?«

»Za sada.« Amenhotep lupne o pod vladarskom palicom. »Doveditegenerala.«

Vratnice se sirom rastvore, a u sobi za audijencije pokaze se generalHoremheb.Dok je arhitektodlazioa generaldolazio, opazimda su se leđaegipatskihvezirazgrbila.Zbogčegaosjećajustrahprednjim,zanimalome.

»Svejepripremljeno?«upitaAmenhotep.»Vojnici su spremni«, odgovori Horemheb. »Cekaju vase zapovijedi.«I

neštozauzvrat,jasnosamvidjelatajdodataknaHoremhebovulicu.VojnicisuocekivaliratsHetitimakakobiihoduciliodneprestanogposezanjazatuđimteritorijima.

»Ondaimprenesimojezapovijediipokret.«Horemheb krene prema vratima, a Amenhotep se uspravi na svojem

prijestoljuizaustavigaprijenegojedosaodovrata.»Timenećešprevariti,generale.«

Čitavdvorispruživratove,Horemhebseokrene.

»Janisamvaralica,Visosti.Jasamcovjekodrijeci.Kaostoznamdacesitibiti.«

Kad su se teske metalne vratnice zatvorile, veziri se preneraze.Amenhotepjebjesnionasvomprijestolju.»Sastanakjezavrsen!«Duznosniciostanuusobizaaudijencije,oklijevalisu.»Van!«zaurla,aljudiskocenanoge.»AjeiPanehesi,čekajte.«

Ustalasamdaijaizađem,aliNefertitimezaustavipodigavsirukuuzrak.Soba za audijencije se rascistila. Ponovno sjednem na svoj stolac. Kija jetakođerostalagdjejeibila.IspodnaskoračaojeAmenhotep.

»Ovomgeneralunemožesevjerovati«,zaključioje.»Nijemiodan.«»Jošganisiniiskušao«,brzoćemojotac.»Odanjesamosvojimljudimaizvojske!«Panehesikimne.»Slazemse,Visosti«,iuztupodrskuAmenhotepdonese

odluku.»Necu ga poslati u rat na sjever da se tuce sHetitima pa da se vrati s

bojnim kolima prepunim oruzja i zlata koje moze upotrijebiti za dizanjepobune!«

»Mudrorješenje«,priklopiPanehesi.»Panehesi, tebe cuposlatidanadgledashramove«,rekaojeAmenhotep.

»IcicessHoremhebomipazidaništaneukradu.Svestovojskaskupi,vracase k meni. Za slavu Atonovu.« Okrene se mom ocu. »Aje, ti se pozabaviinozemnimposlanicima.StogodpriđeHorusovomprijestolju,tirijesi.Tebivjerujemvisenegobilokomedrugom.«Njegovesucrneocibileprikovanezamogocakojisespoštovanjemnaklonio.

»Jasno,Visosti.«

DoksmojelinasedrugeveceriuMem isu,uVelikojdvoranikaodajeukinutzvuk. Faraon je bio lose raspolozen, sumnjao je u svakoga. Nitko se nijeusudio spomenuti ime generala Horemheba. Veziri su tiho saptalimeđusobno.

»Jesi li vec vidjela vrtove?« pitala jemojamajka.Nagnuta prema podu,komadicem patke hranila je jednu od macaka iz palace izazivajuci zavistmeđuslugama.Zanasimjestolomjedinoonabilavedra.DokseAmenhotepkleodaceokrenutileđageneralucimHoremhebopljackaAmonovehramove,onajerazgledavalatržnice.

Odmahnemglavom.»Ne.Raspakiravalasamse.«Uzdahnulasam.»Ondaćemoićiposlijevečere«,reklajeveselo.Kad seVelika dvorana ispraznila, prosli smokroz guzvuu dvoristima i

usetaleumir teveceri. Snajvisegstubistaupalacikoje jevodi louvrtove,vidjelasammem iskedinepokojimajepuhaovjetar.Prisveslabijemsvjetlu,pijesakjeklizio,avrucinaseuzdizalautreperecojizmaglici.Suncejezalazilo,alijosjeuvijekbilotoplo,anocnojenebobilocisto.Ispruzimrukuiotrgnem

listsdrveta.»Mirha.«Iskidalasamlistiutrljalasokuprstepasamihpodigladamajkaomiriše.Ispružilajevratunatrag.

»Grozno.«»Nijeakoimašbolove.«Svjetlo se sve vise gubilo. Pogledalame. »Mozda smo nas dvije trebale

ostati u Akhmimu«, rekla je iznenada. »Nedostaju ti tvoji vrtovi. Uvijek siimalatolikosmislazabiljke.«

Bacim pogled na nju, zanimalo me zasto bas sada govori takvo nesto.»Ranoferjebiodobaručitelj«,odgovorilasam.

»Ranoferseoženio«,reklajemajka.Naglopodignempogled.»Skim?«»Snekomtamosnjomdjevojkom.SigurnasamdanijelijepakaoNefertiti,

alibitćemuvjernaivoljetćega.«»MislišlidagajeNefertitivoljela?«upitam.Promatralesmokakonebotamnidoljubicastog.Majkauzdahne.»Postoje

razlicitevrsteljubavi,Mutnođmet.Ljubavkojomvolissvojeroditelje,ljubavkojomvolišsvojudjecu,ljubavkojajezapravožudnja.«

»MislišdajeNefertitibilaobuzetažudnjom?«Majka se nasmije. »Ne. Za zudnju ima previse samokontrole. Muskarci

zude za njom.Nomislimda je na svoj nacin voljelaRanofera. Bio je blizu,privlačanizaljubljen.«

»KaoAmenhotep.«Nasmijesi se kutomusana. »Da.AliRanofer je cijelo vrijeme znaoda je

Nefertitinamijenjenafaraonu.Onajekćiprinceze.«»Aonjesadoženjen.«»Da.Imamdojamdamujesrcezakrpano.«Obje se osmjehnemo. Bilo mi je drago zbog Ranofera. Ozenio je neku

tamosnjudjevojku.Dobrusuprugu,vjerojatno,kojacezalijevatinjegovobiljei donositi mu veceru kad se vrati iz kucnih posjeta pacijentima u selu.Zanimalome hoce li semoj buduci muz razumjeti u bilje i hoce li mu sesviđatiraduvrtu.Podzvijezdamaodsetalesmonatragupalacu.Kadjemajkausla u moju sobu, preplasila je Ipu koja izvede hitar naklon dok je palilasvjetiljke.»Ljupko«,majkaprijeđeprstimaposlikamaIzideiOzirisa.Nazidujevisiolikmojebozicezastitnice.»Mut«,reklajezagledanaumacjuglavuprisvjetluplamicaka.Pogledalajeumojezeleneocipaopetubozicu.»Zanimameodređuju li nam sudbinunasa imena ili nas sudbina dovede do izboraodređenihimena.«

Imenejetozanimalo.JelimajkaznaladacuimatimacjeociprijenegoseodluciladamenazoveMutnođmet?IjeliprvazenamogaocaznalakolikocelijepomNefertitipostatikadjujenazvalaLjepoticom?

Majkapustidajojrukapadneuzbok.»Sutra cemoimatiposla«,reklajeznačajno.»OdlučitćeseosudbiniMemfisa.«

Atoovisiočovjekukojeg faraonnamjerava izdati.Dami je znati je li jojotacispričaonovosti.Ništanisamizgovorila,amajkasenježnoosmjehne.

»Morašsenaspavati.«Kaodasamdijete,poslušalasamjeipopelaseukrevet.Ondamepoljubila

učelo,onakokakojetočinilauAkhmimu.

Ujutromeprobudilo sunce.Uvuklomi seu sobukroz spustene zastoreodrogozine. Svijet okomene bio je cudnonijem.Ustala sam i pogledala krozvrata, Ipu jebilaotisla.Pogledalasamudvoriste,nikogaodslugunijebilo.Brzo se odjenem sluteci da je sigurno nesto poslo po zlu. Zar nas jeHoremhebizdao?Jesulilađeotplovile?Pohrlimnizhodnik.Nisuvaljdaotislibezmene?Kakosammoglatakodugospavati?Ubrzamkorak,akadugledamsluguuhodniku,upitam:»Zaštonikognema?«

Sluga produzi kraj mene, zatrpan naramkom svitaka. »Svi su u Velikojdvorani,gospodarice.«

»ZaštouVelikojdvorani?«»Zatoštousobuzaaudijencijenebistalisvi!«Na vratima Velike dvorane dva su se strazara razmaknula kako bi me

pustila da prođem. Kad sam usla, uzdahnula sam. Prozori su bili siromotvorenidapropustejutarnjesvjetlo,noblistaveplociceilipozlacenistolovinisubili ono sto je privuklomojpogled.Opazila samkovceg, otvoren, punblaga. Srebrna zezla i zezeno zlato egipatski faraoni zasigurno stoljecimanisuvidjeli.I jos,svudaposobinabacanibezreda,uhrpama,bilisudrevnikipoviPtahaiOzirisa,pozlacenistolci,lakiranicamci,skrinjicepunemjediizlata.NefertitiiAmenhotepstajalisunapodijudoksuvojniciusobudonosilijošdragocjenosti.Imojisuroditeljibiliubliziniipromatraliprizor.

»TojezlatosigurnoizcijelogEgipta!«viknem,ageneralHoremhebkojijeprolaziokrajmene,baciostarpogledumomsmjeru.Otacseizdvojiizgrupedužnosnikaiuzmemezaruku.

»Dobrojeprošlo.«»Jesi limezbog togaprobudio?«pitala samuvrijeđena jernitkosenije

sjetiouključitimeutakovažandogađaj.»Majka je rekla da te niposto ne budim, osim ako sto pođe po zlu.«

Potapsamileđaocinskomgestom.»Samonamjebilostalodatibudedobro,mackomala.Nemojseljutiti.«ObojepogledamoprekoVelikedvorane,aondodaupozoravajuci:»Dođelidosukoba,potuci ceseprijenegopadnenoc.JošnisuotišlikvrhovnomsvećenikuAmonovu.«

»Onneznadadolaze?«»Biojeupozoren.«Spustimglas.»Štotisečini,hoćelibitinasilja?«»Ako vrhovni svecenik bude dovoljno glup da ne uvidi da se vremena

mijenjaju.«

Pogledamgazaprepaštena.»Tise,dakle,slažešsovim?«Otacnakratkozatvorioci.»Pustinjunemozespromijeniti.Mozes jedino

štokraćimputemproćikroznju.Zeljazaoazomjenestvara,Mutnođmet.«Odjednomsesobautisala.OpazilasamdaHoremhebovihljudivisenema.

Nefertiti siđe spodija i stanekrajoca imene. »Vojnici suotisli uAmonovhram«, rekla je uzbuđeno. Razgledavali smoblago koje se sjajilo na suncu.Bilogajetolikodasamsepitalajelivojskasamohramovimanaplatilaporeziliuzelasveštoimjenašlauriznicama.

»Ovonemozebitisamoporez«,reklasamnaglas.»Gledajtesvetestvari.Togaimapreviše.«

»Oh,patisucejehramovauMem isu«,reklajeNefertitiradosno.Otacjojuputi strog pogled pa doda braneci se: »Ljudi su dobili nalog da uzmučetvrtinuzlataizriznica.«

»I,slijedilisutajnalog?«upitaon.»Panaravno«,odgovoriAmenhotep.Nitkoodnasnijecuodasepriblizio.

Staojeizmeđusestreimeneirukomobgrlionjezinvitakstruk.»Panehesijetamo,nadzireih.«ZagledaosedubokouNefertitinetamneoci.Onanasloniglavunanjegovorame.»Otkakosiušlaumojživot,svimiseplanoviuspješnoostvaruju.Zašto?«

Nefertitiizazovnoslegneramenimakaodajeznalaodgovor,alinijehtjelareći.

Vrhovni se svećenik Amonov još nije rastao sa svojim blagom, pomislimslutećizlo.

CekalismouVelikojdvorani.CetirisatanijebilovijestiizVelikogAmonovahrama.Dvorjepostajaosvenestrpljiviji.AmenhotepjemjeriopodkoracimadokjeNefertitiigralasenetsmajkom.Kadsusenapokonvratanaglootvorilai nahrupio Horemheb, Velika je dvorana zadrzala dah. General dugimkoracimapriđepodiju,odjevenukožuinaoružan,alipraznihruku.

»Gdjeje?«povičeAmenhotep.»GdjejeAmonovozlato?«»Vrhovnisveceniknijehtiopristatinaporezrazrezannahramove«,rekao

jeobičnimtonom.SrdzbasepodigneuAmenhotepovuglasu.»Zastosiondajosovdje?Znas

kakav je dogovor. Ne poklekne li pred faraonom, neka plati cijenu!«Prostoriju preplavi zamor. Amenhotepovi veziri poceli su gorljivo brbljatimeđusobno.»Tišina!«vikne.Velikadvorananaglozamukne.

»Vrhovnisvećenikmoraposlužitikaoprimjer«,savjetovaogajePanehesi.Mojotacustane.»Njegovasmrtmozedovestidopobune.Narodunjemu

vidibožjausta.Pametnijećebitidagasamouhitimo.«Amenhotep pogleda Nefertiti pa dvoru postane jasno koliko je utjecaja

stekla.Onasiđespodija.»Morasuciniti ono stomislis da je ispravno.Mozda jeuhicenjemudriji

potez«, dopustila je, »ali, ako se ne pomiri...« podignula je dlan. Svi su bilizadovoljninjezinomizjavomijednodušnoosudilivrhovnogsvećenika.

AmenhotepstanenasuprotHoremheba.»Uhitiga!Akoneprihvatiporez,oduzmimuživot.«

Horemhebsenepomakne.»Mojiljudinisuubojice,Visosti.«»On je veleizdajnik!« Amenhotep je kljucao. »Ljaga na mocnoj slavi

Atona!«»Ondaćugauhititiidovestiovamo.Umiru.«JasnosamvidjelaAmenhotepovuzeljudagaosinebicem,aliHoremheb

mujebiopotreban.Posaonijedovrsen.NefertitizakoracinaprijedipribliziusneHoremhebovuuhu.Mogla samprepoznati sto jegovorila. »Amonovojvlasti dosao je kraj«, saptala je prijeteci »SadAton stiti Egipat.«Oci im sesretnu, au tomsepogledu skrivalo tucetporuka.Horemheb senaklonipaokrenedaizađe.

AmenhoteppogledaPanehesija.»Slijediga«,zapovijedi.

Tesmonoćiumojojsobiodržalisastanak.»DopustilasimudaubijevrhovnogsvecenikaAmonova!«bjesniojemoj

otac.Hodaojepospavaćojsobi,plaštmusežestokokovitlaookopeta.Nefertiti je sjedila na rubu moga kreveta. Bila je vidljivo potresena.

»Odbiojeplatitiporez«,reklaje.»Dasepomirios...«»Panehesimunijedaovremenadasepomiri!TojeprotivMaat«,upozori

otac,aNefertitimaloproblijedi.»Božicarazumije...«»Razumije li?«upitao jeon. »Jesi li spremnaza topogibelji izloziti svoj

ka?«ObojepogledamoNefertiti.»Nista se sada ne moze uciniti«, odgovorila je. »On je mrtav, a... A

Amenhotepmeocekujeusvojimodajama.«Glasjojseurusio.»Vecerasceseodrzatisvecanost.«Krisompogledaoca.»Onteocekuje«,reklajezurno.»AiPanehesićebititamo.«

Otac nije odgovorio. Horemheb nije izdao kralja, ali se dogodilo nestodaleko gore, daleko trajnije i s dugorocnim posljedicama. Ovo ceAmenhotepovo djelo odjekivati ne samo po zemlji, odjekivat ce 1 međubogovima.Otacizjuriizsobe.Nefertitimeostropogleda.Zatimionanestanezaocem.Ostalasamsamausobi.

KadjeMeritdoslasuputamadanagozbinosimsvojnajboljinakit,ljutitozatresemglavom.»Alikraljicajetozatražila«,odgovorilaje.

»Onda reci kraljici da ce jednostavnomorati biti jedinaAjevakcer kojavecerasizgledazanosno.Akosenevaram,dvorbitrebaobitiukoroti,aneslaviti.«

Meritjeizgledalazbunjeno.

»VrhovnijesvećenikAmonovsmaknut!«Shvacajucipovuceglavuunatrag.»Oh.Da.DusunekamuzagrijeOziris«,

mrmljalaje.»Vratitcusekraljicistvojimodgovorom,gospodarice.Alikanisdoći?«tražilajepotvrdu.

»Naravno«,prasnem.»Itosamozatoštonemamizbora.«Cudnomegledala.Bilomijesvejedno.Bilomijesvejednotkoznadane

mislimdamoramoproslavljatismrtboziceMaat.Ali,nakrajukrajeva,znalasamdace cakimojotacbitiprisutannafaraonovojgozbi.Nitkonijeiznadfaraona.

Zatvorenihsamočijustajalausredsobe.»Ipu«,pozovem.Nijeseodazvala.»Ipu?«

Pojavilasemojatjelesnasluškinja.»Gospodarice?«»Idemnavečerašnjugozbu.«Na licu sam joj mogla vidjeti zaprepastenje, premda je, za promjenu,

ostalabezrijeci.VrhovnisvecenikAmonov,najsvetijiodsvetih,nekoliko jesati biomrtav, a trebala se odrzati svecanost. Sjedila sam sutkedokmi jeuređivala kosu i nokte. Cak sam dopustila da mi stopala i ruke namazekanom.Kadsusevratasobeotvorila,znalasamtkodolaziiprijenegoli jeušla.

Perikajojjebilakracaodonekojujeobicnonosila.Kosajojsesvijalaizausiju otkrivajuci dvostruko probusene resice, padajuci zatim ravno premaobrazima.Izgledalajelijepoiuzasno.Sjelajekrajmene,ajasamsepraviladajenevidim.

»Nisi valjda zlovoljna? Ili jesi? Ucinili smo ono sto je trebalo uciniti«,izjavilaje.

»Ubojstvo?«viknem.»Bogovićenamkazniticijeluobitelj«,upozorilasam.»Dalismoprimjer.«»Kakavprimjer?Primjerčega?Dasefaraonatrebabojati?«»Naravnodagasetrebabojati!«Nefertitiizravnaramena.»Faraonvlada

najmocnijim kraljevstvom na svijetu, a za vlast postoje samo dva imena.Strahilipobuna.«Ispruzilajeruku.»Sutrapocinjegradnjanaseghrama.Ovojenocslavlja,stogodtimislilaotome.«Nasmijesilasepokazujucibradomdatrebamustati ipoci snjom.»Jesi liznalada jeStarijiposlaosvoggeneralaovamodaispitaštosezbiva?«

Počelasambržedisati.»GeneralaNakhtmina?«»Da.«Zurilesmohodnicimapalače.»AštozapravoStarijiočekujedageneralučini?«»Ucinitinemozenista«,reklajeonaveselo.»Culasi,naravno,daseStariji

ponovnooženio.PrincezicaizNubije.Dvanaestgodišnjakinja.«Zadrhtim.»Ali, stosetomenetice?Novosesuncepodigloisprzit cesvakudrugu

zvijezdunanebu.UključujućiStarijeg.«

Zaprepastilamenjezinaagresivnost.»Anašateta?«»Tijajesnažnažena.Možesepobrinutisamazasebe.«Bodro smo koracale hodnicima oslikanih zidova prema sobi za odmor

kojujedijelilaskraljem.Amenhotepizađeizunutarnjeodaje.Poglednanjegaoduzmemidah.Suknjamu jebiladugacka ipristajalamu je.Njegovzlatnipektoral josnikadprijenisamvidjela.Mozda jenedavno lezaouAmonovojriznici.Ljubilisuse.Okrenemglavu.

»Reklasamdaćešuspjeti«,nježnoćeNefertiti.»Aovojetekpočetak.«

Velikanamjedvoranaotvorilasvojavrata.Javilesusetrube.Ceremonija se zaustavi kako bi ljudi mogli gledati faraonov ulazak.

Slijedilasamsvojusestru,aizanastrojeislesuIpuiMerit.Ukosisuimaleperliceodlapislazulijaizlata.Promatralasamlica,aliugomilinisamopazilagenerala.Mojiroditeljisjedilisuzasvojimstolom,nestonizeoddvostrukogprijestolja.Arhitekt jebio tamo sKijom iPanehesijem.RazocaralomekadsamvidjeladajeiHoremhebsnjima.

Zauzmem mjesto za stolom, a Amenhotep povede moju sestru kprijestoljima.Ljudisuihgledalidoksusezajednouspinjalinapodij,

Nalikovalisubogovimakojisunetomstiglinazemlju.Vjerojatnojosnijebilotako neobicnog para u Egiptu, s njihovim perlicama od zlata i fajanse ikraljevskim palicama ukrasenim draguljima. Dvorjani su vrtjeli glavama.Zacuosezamorstrahopostovanja.Ondastankazavrsiisvivedrocavrljajuciprionujelu.Kaodasenijedogodiloubojstvo.PogledamusvojprazantanjuripružimgaIpudamisložiobrok.ZastolomsmošutjelisamoHoremhebija.

»Nisiodrazgovoraveceras,generale.«Kijajesjedilakrajnjega.Ljupkesujojgrudibileizlozene,atrbuhizmeđunjihizgledaojekaoprivlacanbrezuljak.»Neuživašugozbi?«

Horemhebjojuputisumnjicavpogled.»Jasamovdjezato stomi jetakozapovjeđeno.Danije,pripremaobihsezabitkusHetitimakojiupadajunanašteritorijipljačkajunamsela.«

Kija se nasmije. »S Hetitima? Radije bi se borio s Hetitima, nego jeo sfaraonom?«

Generaljujesamogledao,nijeizustioriječ.»AHetitiuistinudivljajupoegipatskomteritoriju?«upitamga.»Kadgodimtodopustimo«,odgovoriHoremheb.»Mislišdaćebitirata?«upitamgatiho.»Ako faraon dozivi da odrzi svoju rijec. A u sto vjeruje sestra kraljeve

glavnesupruge?«Kijaproizvedegrlenipreziranzvuk.»Štodjevojčiceznajuoratu?«Horemheb se ostro zagleda u Kiju. »Ocito vise nego zene faraona.«

Odgurnestolac,ustaneiode.Zatimustanemija.NisampricekaladamiIpudonesevečeru,većnajavimdahitnomoramponeštouvrtove.

VanisepunmjesecpodigaonadHorusovimperivojem.Svjetla izpalaceosvjetljavala su noc, udaljeni vodoskok muzikalno je zuborio. Iznutra sudopiralismijehiveselizvucigozbe.

»Imisliosamdaćešbitiovdje.«Sledimse.Usjenisepojavicovjek.Pomislimnabijeg.Bilojeglupoizaciu

vrtovebezpratnje.Nokadjezakoraciousvjetlo,vidjelasamdajetogeneral.Sjetimsenasegaposljednjegrazgovora ihladnoosmjehnem.»Dobravecer,generaleNakhtmine.«

»Nisičakniiznenađenaštomevidiš?«upitaoje.Nosio je dugu suknju i kratak plast od nekog teskog tkanja.Na blijedoj

mjesečini,zagledamseunjega.»Ne.Trebalabihbiti?«»TeksamstigaouMemfis.Nifaraonjošneznadasamtu.«»Ali,Nefertitijerekla...«Slegnuojeramenima.»Bilisuupozoreninamojdolazak.«»Onda bi trebao biti unutra«, pokazem palacu. »Da napokon

porazgovarajustobom,sigurnotožele.«General se nasmije. »Ti mislis da je faraonu stalo da cuje sto njegova

majkamisliopolitici?«Razmislimnačas.»Nije.«»Pazastobiondabilovaznojesamlitamoipretvaramlisedauzivamili

samovdjesprelijepommiu-šerizaistauživam?«Duboko pocrvenim.Mojme otac nazivaomiu-šer. Takobiste zvalimalu

macku, a ne zenu. »Nefertiti je unutra. Jos uvijek stignes uzivati u drustvuprelijepežene.«

»Dakle,zatosenameneljutiš.Zanimalome...«»Uopćeseneljutimnatebe«,reklasambranećise.»Dobro.Ondanećešimatiništaprotivdamaloprošetamopoperivoju.«Ponudi mi ruku. Oklijevajuci je prihvatim. »Dovest ces me u vrlo

neugodnusituacijuzateknelinasmojasestraovdje«,upozorimga,aliosjecajdajenjegovarukauzmojubiojeugodan.Nisamjepovukla.

»Onanećedoćiovamo.«Pogledamga.»Kakoznaš?«»Zato sto je trenutacno daleko vise zaokupljena podizanjem hramova

Atonu.«Tojebilaistina.Sumnjalasamdacemonedostajatiikomeoduzvanikana

gozbi.Uzdahnem.»Pa,kakojeuTebi?«»KaouMem isu.Prepunopolitike«,rekaoje.»Jednogadanaostavitcusve

toipovuciseunekomirnoselo.«Pogledamenamjesecini.»Ati?Stoplanirasestrakraljeveglavnesupruge?«

Imalasamcetrnaestgodinaibilasamdovoljnostaradaseudamivodim

vlastitodomaćinstvo.Stisnemusnice.»Štogodmojotacodluči.«Generalnijerekaonista.Ucinimiseda jerazocaranmojimodgovorom.

»Čuosamdasiiscjeliteljica«,napomenemijenjajućitemu.Ozbiljnalicazavrtimglavom.»UAkhmimusamnaucilakoristitinekoliko

trava.«Smjeskaose.Sagneseiuberelistjednesitnezelenebiljke.»Onda, stoje

ovo?«upita.Nisamhtjelaodgovoriti,alipodignuojelistvišeičekao.»Majcina dusica. S medom lijeci kasalj.« Nisam mogla drugacije, a

Nakhtminsesmijao.Došlismodorubavrta.Jošnekolikokorakaibitćemoupalači.»Ti ne pripadas ovamo«, rekao je gledajuci otvorena vrata u Veliku

dvoranu.»Tebijemjestomeđuboljimljudima.«Ozlojeđenapodignemglas.»Hoćešreći...«»Hocu reci nesto sasvim drugo,miu-šer. Ove igre«, pokazao je palacu,

»nisuza tebe.«Zaustavilismosenarubudvorista.»Sutraujutroodlazim«,rekaoje.Napravistankupatihododa:»Pobrinisedapovijestzapamtisamotvojeime,gospodarice.Budulitvojadjelazivjelauvjecnosti,pretvoritcesseupravouonoštotvojaobiteljželidapostaneš.«

»Atoje?«upitam.»Robinjaprijestolju.«

Sjedila sam u Nefertitinoj sobi jer me pozvala tamo i promatrala kako sesvlacibacajuciskupocjenuodjecunapod.Ispruzilajerukepremamenidajojskinem haljinu. Pitala sam se jesam li robinja prijestolju. Nema sumnje,Nefertitinarobinjajesam.

»Mutni?Mutni,slušašlime?«»Naravno.«»Pazastoondanistanekazes?Upravosamrekladasutraidemovidjeti

hram,ati...«Uvucezrak.»Razmisljasogeneralu«,optuzilame.»VidjelasamkadstesinoćzajednoušliuVelikudvoranu!«

Okrenemsedaneopazikakosampocrvenjela.»No izbaci ga iz svojih misli«, doda mrzovoljno. »On nije u najboljim

odnosimasAmenhotepom.Neželimdaseviđate.«»Tinezelis?«Ustanemiznenađujucesrdita.»Cetrnaestmijegodina.Toti

dajepravodamigovorišskimćuseviđati?«Zurilesmojednaudrugu,acrteokonjezinihustapostanunapete.»Jasam

egipatska kraljica. Nismo vise u Akhmimu gdje smo bile jednostavnodjevojke. Jasamvladaricanajbogatijegakraljevstvanasvijetu ine zelimdabudešodgovornazamojupropast!«

Skupimhrabrostignjevnoodmahnemglavom.»Ondamepusti.«Krenempremavratima,aonamiprepriječiput.

»Kamoideš?«

»Natragusvojedvorište.«»Nedam!«vikne.Nasmijemse.»I,što?Stajatćešovdjecijelunoć?«»Hoću.«Zurilesmojednaudrugu,aondajojnaocinavrusuze.Pruzimruku,onaje

otkloni. Vrati se do kreveta i baci se na njega. »Zelis da ostanem sasvimsama?Toželiš?«

Prišlasamisjelakrajnje.»Nefertiti,imašAmenhotepa.Imašoca...«»Oca! Otacme voli zato sto sam ambiciozna i lukava. A tebe postuje. S

tobomrazgovara.«»Samnomrazgovarazatoštogaslušam.«»Ijagaslušam!«»Ne. Tine slusas. Ti cekas da covjek izgovori ono sto hoces i tek onda

obratišpažnju.Ineprihvaćašočevesavjete.Neprihvaćašničijesavjete.«»Zaštobihihtrebalaprihvaćati?Zaštodabudemovca?«Sjednemšutke.»ImašAmenhotepa«,istaknemjošjedanput.»Amenhotep«,ponoviona.»Amenhotepjecastohlepansanjar.Anocasce

bitisKijomkojanevididaljeodsvogakukastognosa!«Nasmijalasamsezato sto je tobilo istina.Onapruziruku idotaknemi

koljeno.»Ostanisamnom,Mutni.«»Ostatću,noćas.«»Inemojmesažalijevati!«»Nijetosažaljenje.Neželimdabudešsama«,reklasamozbiljno.Trijumfalno se nasmije pa natoci dvije case vina. Pravila sam se da ne

vidimnjezinosamozadovoljnoliceisjelasamdonjekrajgrijalice.Povuklasamnampokrivačprekokoljena.»ZaštoAmenhotepnevoligenerala?«upitamje.Nefertiti je odmah znala na kojeg generalamislim. »Izabrao je ostati u

Tebi.TomujebilodrazenegooticiuMem is.«Vatraugrijaliciponjezinujelicubacalazlatnesjene.Bilajeprelijepačakibezsvognakitaikrune.

Usprotivimse:»AlinisusvigeneraliotišliuMemfissnama.«»Pa,dobro,Amenhotepmunevjeruje.«Kruzilajecasom,vinosevrtlozilo.

»Izbogtogatenesmijuvidjetisnjim.Svikojisuodani faraonu,doslisuuMemfis.«

»AlistocesedogoditikadStarijiumre?NecelisevojskaponovnospojitiuTebi?«

Odmahnulajeglavom.»SumnjamdaćemosevraćatiuTebu.«Malo jenedostajalodami casa ispadneizruke.»Kakotomislis? Jednog

danaStarijićeumrijeti«,vikalasam.»Moždaneuskoro,alijednogdana...«»Akadsetodogodi,Amenhotepsenećevratiti.«»Jeliontorekao?Jesilireklaocu?«

»Ne,nije to rekao.Ali vec gadobropoznajem.«Gledala jeuplamenove.»On ce htjeti vlastiti grad, izvan Mem isa, koji bi ostao kao svjedok nasevladavine«,neprestanosesmješkala.Nijesemoglasuzdržati.

»AlizarsetinezelisvratitiuTebu?«pitalasamje.»TojesredisteEgipta.Središtesvega.«

Nefertitin se smijesak rasirio. »Ne, Mutni.Mi smo srediste svega. KadStarijiumre,dvorćeićitamogdjemiodemo.«

»Ali,Teba...«»Tebajesamojedangrad.Zamisli,akoAmenhotepuspijeizgrditijosvecu

prijestolnicu«, oci joj se rasire, »bit ce najveci graditelj u povijesti Egipta.Upisat cemo svoja imenana svakomdovratku. Svaki hram, svako svetiste,svakaknjiznica, cakiumjetnost,svjedocit ceonasimzivotima.Iotvojem.«Crna kosa sjajila joj se u svjetlu vatre. »Mogla bi imati vlastitu zgradu ivlastitoimeučinitibesmrtnim.Bogovitenikadnebizaboravili.«

UglavizacujemNakhtminovglaskakojebitizaboravljennajvecidarkojitipovijestmozepokloniti.Notonijemoglobitiistina.Kakobiondabogoviznalistosiucinio?Sjedilesmoutisiniirazmisljale.VatrajetrnulaudubiniNefertitinihočiju.Nalicujojsevidjelamuka.

»Takosmorazlicite.Tojesigurnozatostosamjanasvojumajku,atinasvoju.«

Promeskoljim se od neugode. Nije mi bilo drago sto spominje nasurazličituprošlost.

»Zanimamekakvajebilamojamajka.Zamisli,Mutni,nistamiodnjenijeostalo.Nislika,nihaljina,čaknisvitak.Samopregrštprstenja.«

»Bila je mitanska princeza. U svojoj je domovini sigurno naslikana nagrobusvogoca.«

»Cakidajetako,nemamnjezinuslikuovdje,uEgiptu.«Pogledjojpostaneodlucan.»NikadnecudopustitidamisetodogodiUrezatcusvojlikusvakikut ove zemlje. Zelim dame semoja djeca sjecaju sve dok bude pijeska uEgiptu,apiramidesenesmrveuprah.«

Zurilasamusvojusestruprisvjetluvatreiosjecaladubokutugu.Ovoonjojnisamznala.

SilnoblagoAmonovih riznica bilo je spremljenou cvrsto svezane skrinje ipotomnemarnonagomilanouzazidovesobezaaudijencije.Josuvijekjebilozlatnihsandala,leopardovekoze,krunasdraguljimavelicinemojesake,svenabacanouhrpepokutovimairazasutopostolovima.Kamocesasvimtim?Uovomjavnomprostorunijemogucedrzatitesilnestvari.Nijesigurno.Tonećesačuvatinitritucetastražara.

»MoramoseobratitiMaji«,predložiNefertiti,»nekaprojektirariznicu.«Amenhotepseodmahzagrijezaideju.»Kraljicajeupravu.Zelimsagraditi

riznicukojaćeodoljetizubuvremena.Panehesi,pronađiMaju.«

Panehesizurnoustane.»Naravno,Visosti.Azelilifaraon,usrecilobimedanadziremgradnju.«

OtacbacibrzpogledpremaNefertiti.Mojasestraizjavinehajno.»Bit ce dovoljno vremena i za to, veziru.« Pogledala je Amenhotepa.

»Najprije moramo naci kipara da u svaki kut uklese tvoj lik. AmenhotepGraditelj,čuvardobaraegipatskih.«

Panehesisrditopogleda.»Visosti...«No Amenhotepa je zanijela vizija. »Moze isklesati i tvoj lik. Bit cemo

najvećiegipatskivladari,snajvećomegipatskomriznicom.«Panehesi potpuno problijedi na pomisao Nefertitina lika na egipatskoj

riznici.»Hoćemolisepobrinutidakiparbudepozvan?«pitaojemojotac.»Da«,zapovijediAmenhotep.»Učinitako,smjesta.«

JEDANAESTOPOGLAVLJE

1350.pr.Kr.Akhit,dobapoplave

Zacudo,riznicajesteklaprvenstvopredAtonovimhramom.Potkrajdobašemu, velebni dvokatni paviljon uzdignuo se pokraj palace, u svoj svojojgranitnojkrasoti.PrasinasejosnijeslegnulapodvoristukadjeMajagurnuoteskemetalnevratnice idveri suseotvorile.Stali smoustrahopostovanjupredonimstojearhitektpostigaoutakokratkomvremenu.Sasvihstranauriznici,unatprirodnojvelicininanassuodozgozuriliAmenhotepiNefertiti,većiodnajvećihtebanskihkipovaStarijeg.

»Tkojestvoriteljovoga?«izlanem,aMajamiseisceri.»SkulptorimenaTutmozis.«Bilojevelicanstveno.Visokiprekrasnikipovi,kaodasmomladastablau

sumiegipatskih smokava.Grupavezira idvorjana izanasih leđa sutjela je.CakniPanehesinijeimaostoreci.Nefertitisepopeladojednogodkipova.Glava joj je dopirala do stopala statue. Slicnost je bila kao carolijompostignuta:tanaknos,omanjaustaisirokecrneocipodvisokozasvođenimobrvama.Pomilovala je suknjuodpjescenjaka i usnicamaoblikovala rijeci:»DajebariKijaovdje.«

Amenhotep ceremonijalno najavi:»A sada zapocinjemo s podizanjemAtonovahrama.«

Mojotaczuriojekaodanijemogaovjerovatisvojimocima,aliMajanijeizgledaoiznenađen.

»Svakako,Visosti.«»AvezirPanehesinadgledatćeizgradnju.«

Josjedansastanakodrzanjeumojojsobi.Sadkadjeriznicanapravljena,nesmijemo dopustiti da Panehesi dobije nadzor nad svim tim zlatom.Konstrukcija Atonova hrama zapocet ce u mjesecutotu. No kad Panehesizavršisnadgledanjemradova,zatražitćedaopetbuderizničar.

»Morašneštopoduzetidatospriječiš«,rekaojeotacobičnimtonom.»Mozemo mu dati neki drugu sluzbu. Nesto cime cemo ga ponovno

udaljitiizpalače.Dabudeveleposlanik?MogaobiotputovatiuMitaniju...«Otacodmahneglavomodbacujućiprijedlog.»Nikadnećepristati.«»Komujevažnohoćelionpristati?«siktalajeNefertiti.Otacjeoklijevao.»MozemogapostavitizavrhovnogsvecenikaAtonova«,

razmišljaojenaglas.

Nefertitiseužasne.»Svećenikaumojemhramu?«viknulaje.»Tibigaradijezariznicara«,uzvratiotac,»daraspolazesvimegipatskim

blagom i mogucim prijestolonasljednikom kojem ga moze predati? Ne,postavit cemo ga za vrhovnog svecenika Atonova«, zakljuci. Brzo ustane.»Nefertiti, tvoj san. Ti si sanjala Panehesija kao vrhovnog svecenikaAtonova.«

Nefertitismjestashvatistootacradi.»Biojeodjevenuleopardovokrzno.Zlatnagajesvjetlostoplakivala.Tojesigurnobioznak.«

Otacseosmjehne,aonasenasmije.Savršenparhijena.

TogaposlijepodnevaNefertiti je cekalada senapuni sobazaaudijencije, aondadvoruobjavidajenestosanjala.»Iznimnozivsan«,takogajenazvala.Panehesijeostrogledaonapodij.Mojasestranastavi:»Santakostvarandasam,kadsamseprobudila,vjerovaladasetouistinudogodilo.«

Amenhotep se zaintrigiran nagne unaprijed na svom prijestolju. »Dapozovemosvećenika?Jelineštouvezisamnom?«

IspodpodijaKijainjezinedamezbilesuseugrupuimeđusobnošaptale.Nefertitijeglumilabezazlenost.»UveziscijelimEgiptom«,objasni.»Doveditesvecenika!«vikneAmenhotep,aotacsenađenavratimaprije

negojePanehesistigaoustati.»Bilokojegsvećenika,Veličanstvo,ili...?«Amenhotepova se usna nakrivi. Dok Atonov hram ne bude podignut,

svećenikamoratražitiuAmonovuhramu.»Tumačasnova.«Kad je otac nestao, Panehesi se smrkne. Osjecao je nesto u zraku.

»Visosti«,predloži,»nebilibilomudrodanajpriječujemosan?«Nefertitiseblagonasmije.»Zasto,veziru?Bojislisedasamsanjalanesto

sto bi kralja osramotilo?« Zatrepce svojim dugim trepavicama u smjeraAmenhotepa,aAmenhotepsenasmiješi.

»Imampotpunopovjerenjeusvojuženu,veziru.Čakiunjezinesnove.«AliKija,sasvojimsvevecimtrbuhom,nijehtjeladajeNefertitinadmasi.

»MozdabiVisostradomaloglazbedokcekamo?«UgodiliNefertitifaraonusvojim snom, ona ce mu ugoditi glazbom. Mahne zglobom ukrasenimnarukvicama u smjeru glazbenika koji su slijedili dvor kamo god isao.Zasviraju.Nijebilospomenamoliteljimakojisuizvanpalacestajaliurepuilivezirimakojisuhtjelidoznati sto trebaucinitisHoremhebomiliHetitimakoji su upadali na egipatski teritorij. Nefertitin san imao je prednost.NefertitinsaniKijinaglazba.Jedinovrijemekadsebašništaneobavi,mislilasam,ondajekadfaraonodlucivladatiizsobezaaudijencije.

Amenhotepjesjedionasvomprijestoljudoksuhar istisvirali,aondaseraskrile vrata sobe za audijencije. Vratio se otac. Iza njega poplocanimpodomkliziojeAmonovsvećenikudugojhalji.Otacnajavi:»Tumačsnova.«

Staracsenakloni.»JasamsvećenikMenkhepere.«

Nefertiti zapocne. »Sanjala sam, vidovnjace, nesto sto zelimo da namobjasniš.«

»Molim,Velicanstvo, ispricajmi,sasvimpodrobnostimakojihsemozessjetiti.«

Nefertiti ustane. »Sanjala sam leopardovo krzno pod suncem«, rekla je.UznemirenapogledamPanehesija.Sudarenamsepogledi.Umojimjeocimasmjestavidiodaseneštokuha.

»Sanjali ste o vrhovnom sveceniku Atonovu«, Menkhepere objavisvečanimtonom,ašapatseproširidvoranom.

»Isanjahjosdajevezirpodignuotajplastidagajeogrnuo,atadajesuncezasjaloblistavije.Takoblistavodasuzrakebilegotovozasljepljujuće.«

Svi na dvoru sjedili su kao oduzeti, aMenkhepere trijumfalnousklikne:»Znak!Neporecivo,znak!«

Amenhotepustanesprijestolja.»Stojiličovjekiztvogsnasadaovdje?«Svi smo slijedili Nefertitin pogled, a kad je pao na Panehesija, svi opet

pogledamosvećenika.Menkhepere raskrili ruke. Zanimalome koliko bi se oceva zlatamoglo

pronaciispodnaboranjegovehalje.Zatimobjavi:»Znacenjejejasno,Visosti.Atonjeizabrao.«

»Ne!«Panehesiustanesestolcaizatetura.»Velicanstvo,tojesamosan.Ništaviše,samosan!«

AmenhotepsiđespodijaisljubavljupolozirukenaPanehesijevaramena.»Atonjeizabrao.«

Panehesipogledamenepamogocačijejelicebilosavršenamaska.»Cestitam, Svetosti«, odgovori otac s ironijom koju je razumio jedino

Panehesi.»Bogjeizabrao.«Kad smo izasli iz sobe za audijencije, Kija me trijum irajuci zlurado

pogleda. »Moj otac vrhovni je svecenikAtonov«, rekla je ne vidjevsi u tomrukumojeobitelji.»Sprijestolonasljednikomkojiseupravoovdjestvara,uEgiptunećebitipoložajanakojinećezasjestinetkoizmojeobitelji.AvrhovnisvecenikAtonovubiredesetinu«,doda.»Tvojasestraupravonamjepomogladasepopnemonapodij,premaprijestolju.«

»Ne,onavas jeupravogurnuladolje«,odgovorim.»Tvoj ceotacmozdaubiratiporez«,reklasam,»alimojćeotacnjimeraspolagati.«

Kijameblijedogledala.»Prijeovogsastanka,vezirAjeimenovanjerizničarom.«

DVANAESTOPOGLAVLJE

prvogatota

StajalismonavrhugologabrdaigledaliNilkakotecekrozMem is.Topaovjetarprolaziojenašimskutima.Podizaniuzrak,kratkiplaštevipucketalisu.

»Hramcebitivisokdvakatainalazitcesedvabrdadalje.«PokazeMajapreko dina u koje je udaralo sunce. Njihove krijeste nizale su se jedna zadrugomulukovima,stošciodbijelogpijeskasvjetlucalisunavrućini.

»Otkudadolazematerijali?«upitalajeNefertiti.»KoristitćemostijenjeizIstočnogkamenoloma.«Amenhotepjebionestrpljiv.»Kolikoćedugotrajatigradnja?«Vjetar se pojacao i odnosio arhitektove rijeci. Panehesi i moj otac

primaknusebliže.»Šestdoba.Budeliseradilosvakodnevno.«Amenhotepovoselicesmrkne.»Udvijemegodinemoguubiti!«zakleose.

Otkako je ubio vrhovnog svecenika Amonova, poceo je strahovati odubojstva. Gdje god isao, uz njega su bili strazari iz Nubije, placenici.Tamnoputimuskarcistajalisuprednjegovimvratimadokjespavao.Dokjejeo skupljali su se oko njegova naslonjaca poput gavrana. I sad su bili tu.Zbijeni u grupu podno brezuljka, s kopljima spremnim za obracun s bilokojim kraljevim neprijateljem. U hodnicima palace Nefertiti mi je saptalakakoAmenhotepslutidaga ljudinevole. »Zasto?«upitala sam,anjezin jepogled bio iskren. Zbog onoga sto se dogodilo vrhovnom svecenikuAmonovu,Amenhotepuse cinidasuulicepunesrdzbe,anitkoodnjegovihveziranijedovoljnohrabardamukazeda je to istina.Caknimojotac.AliupozoriojeNefertiti.»Kakoznas?«Psovalajeusredmojesobe.Pokazaojojjecrtezkojijenasaonatrznici.BicestijelomzmijeiglavomkraljaprozdiralojekipvelikogbogaAmona.

Amenhotepjehodaoamo-tamonavrhubrda,anjegovglasodavaojedanepodnosinikakveargumente.»Šestdobanijeprihvadjivo!«Ljutiose.

»Sto hoces da ucinim, Velicanstvo? Broj ljudi dovoljno vjestih da gradehramograničenje...«

Amenhotepizbacidonjučeljust.»Ondaćemouzetivojsku.«Nefertiti korakne naprijed. Glas joj postane uzbuđen. »Budu li vojnici

pomogliprigradnjihrama,kolikobrzomožebitidovršen?«Majasenamršti.»Okolikovojnikagovorimo,Visosti?«»Tritisuce«,odvratiodmahAmenhotepnemislecinaratkoji jeobecao

Horemhebuilinaegipatskegranicekojejetrebalobraniti.»Tritisuce?«Majasetrudioprikritiiznenađenje.»Tobimoglo...«stanena

trenutak kako bi izracunao. »S tolikomnogo ljudi, trajalo bi samo godinudana.«

Amenhotepodlucnokimneglavom.»OndanekasvakivojnikkojijedosaouMemfisvečerasbudepozvan.«

»A egipatske granice?« upita strogomoj otac. »Granice treba braniti, apalacajosuvijektrebastrazare.Uzmitesamotisucu«,rekaoje,premdasamznala da mu je i taj prijedlog bio mucan. Uputi mojoj sestri pogledupozorenja,onakimne.

»Dobro.Tisuću.Neželimodaegipatskegraniceostanubezobrane.«AmenhotepsesložipapogledaMaju.»Aliobavijestitćešljudejošnoćas.«»AHoremheb?«upozorimojotac.»Njegatonećerazveseliti.«»Ondanekanebudeveseo!«dobaciAmenhotep.Otaczavrtigjavom.»Mogaobivojskuokrenutiprotivtebe.«Panehesi smjesta podrzi Amenhotepovu stranu. »Plati vojnicima vise

negostobikaoratniplijenmogliuzetiodHetita«,predlozioje.»Primiriih.Novcaradiporezaimavišenegodovoljno.«

»Dobro.Dobro.«CerioseAmenhotep.»Ljudimenecenapustiti,platimliimkakonamjeravam.«

»Ageneral?«mojotacponovipitanje.Amenhotepstisnevjeđe.»Kojigeneral?«

Sljedecegasusedanacekajucifaraonausobizaaudijencijeguzvalimolitelji.Gradnjahramaodkojegnemaveceginijegabilovec jezapocela.Stizalisuglasnici i nosili svitke s gradilista. Dok se Kija gegala hodnicima palace itesko se premjestala sa stolca na stolac, slicna mladoj kravi, kako je toNefertitiopisala,slugesudolazile iodlazilespodrobnostima imjeramazaarhitektaMaju.Ondasevratasobezaaudijencijenaglootvore,aAmenhotepseukoči.Stražarigaokruže,aHoremhebsenasmije.

»JasamsesNubijcimaboriojosdoksambiodjecak«,rugaomuse,»atimislis da me petnaest strazara moze zaustaviti?« Priblizio se prijestolju.»Zakleosimisedaidemourat.DaosamtiAmonovehramove!«

Amenhotepsenasmiješi.»Ijasamtivrlozahvalan.«Dasamjakralj,nebihizazivalaovogagenerala,mislilasam.Posveblizupodija,Horemhebseuozbilji.»Kolikodugoegipatskevojnike

kanišupotrebljavatikaofizičkeradnike?«»Dvijegodine«,odgovoriNefertitisasvogprijestolja.HoremhebovpogledsAmenhotepakliznenamojusestru.Najezimse,ali

onaseidaljedržalablistavo.»Egipatskegraniceupotpunostimorajubitibranjene.Toznacidajesvaki

vojnikpotreban«,Horemhebjeupozoravaonapogibelj.»Hetiti...«»BasmebrigazaHetite!«Amenhotepsiđespodijakakobistaonasuprot

Horemhebu.Znaojedajeuprostorijipunojljudisiguran.

Horemhebudahne.Kozanjegovapektoralanadimalamusenagrudima.»Lagaosimi.«

»Daosamtvojimvojnicimaboljeposlove.Manjeopasne.«»DagradehramAtonu?TisioskvrnuoAmona!«»Ne.«Amenhotepseprijetećiosmjehivao.»TisioskvrnuoAmona.«Horemhebu od gnjeva nabubre vene na rukama i vratu. »Bit cemo

napadnuti«,upozori.»HetiticedociosvojitiEgipat,akadtvojiljudipostanuboljigrađevinarinegovojnici,bitćetižao.«

AmenhoteppriđeblizeHoremhebu,takodasamjedinojakojasamsjedilananajnizojstubipodijamoglacutistosureklijedandrugom.»Ljuditeslijedekaostosuslijedilimogbrata.Neznamzasto.AliticesslijeditiAtona.Sluzitćešmu.SlužitćešfaraonuilićetiseoduzetipoložajpaćešsenaćibezijednogprijateljauEgiptu.HoremhebObezprijateljeni,takocetezvati.Aulovimolikogadasedruzis tobom,bit ceubijen.«Licemusestvrdnulo.»Razumijesli?«

Horemhebnijerekaoništa.»Razumiješli?«Amenhotepjeviknuo.Njegovglaszvoniomijeuušima.Horemhebstisnečeljusti.»Dobroterazumijem,Veličanstvo.«»Ondaidi.«Gledali smo kako general izlazi iz sobe, a ja sam pomislila: ovo sto je

danasnapraviovelikajeglupost.Amenhotep baci pogled na kaotican prizor u sobi za audijencije pa

zakljuci:»Zavrsiosam!«Ostrojepogledaogrupuvezirakojisusestisnulikrajpodija.»GdjejePanehesi?«upita.

»Nagradilištunovogahrama«,rekaojemojotacskrivajućizadovoljstvo.»Dobro.« Amenhotep se okrenemojoj sestri i osmjehne se popusdjivo.

»Dođi. Prosecimo vrtovima. Sve ovomoze rjesavati tvoj otac.«Mahnuo jerukomukrasenomnarukvicama s privjescima da pokaze dug redmoliteljaispredsobe.

Nefertitimepogleda.Nijetrebaloizgovoritidaimsemorampridružiti.Hodali smo dvoristem do razgranatih sikomora. Smokve su im bile

dozrelezaberbu.»JesiliznaodaMutniznakakosezovesvakabiljkauvrtu?«upitalajeNefertiti.

Amenhotepmepogledasumnjičavo.»Tisiiscjeliteljica?«»NaučilasamnekesitniceuAkhmimu,Veličanstvo.«Nefertitisenasmije.»Visenegositnice.Onajepravamalalijecnica.Sjecas

seonoganabrodu?«Amenhotepsetrgne.NisamshvacalazastogaNefertitipodsjeca na to. »Kad budem imala dijete, ona ce biti jedna od mojihiscjeliteljica«, rekla je Nefertiti, a nesto u njezinu glasu navede i mene ifaraonadaseokrenemo.

»Trudnasi?«prošapćeAmenhotep.Nefertitinseosmijehraširi.»PrvisinEgipta.«

Uzdahnem rukom pokrivsi usta, a Amenhotep ispusti glasan urlik iprivine Nefertiti na grudi. »Obitelj, ne samo jedno dijete, nikad nece bitiobozavanatolikokaonasa«,zakunese.Njeznojepoloziodlannatrbuhmojesestre, a ja sam s nevjericom pomislila kako ce u sedamnaestoj godiniNefertitipostatimajkomegipatskogfaraona.

Nagnulasepremameni.»Onda?«Nisam znala sto bih rekla. »Bogovi su te blagoslovili«, izleti izmene, a

istodobno sam osjecala strah, mozda i zavist. Ona ce sad imati obitelj.Suprugaidjecu.Onićejojbidvažni.»Jesilireklaocu?«upitam.

»Ne.«Josuvijeksesmijesila.»AlihocudamidijeteblagosloveuAtonovuhramu«, rekla je gorljivo, a ja se zaprepasteno zagledamu nju. Sto to radiona?

Amenhotepovo licepostaneozbiljno.»Dakle,hramtrebabitizavrsenzadevetmjeseci«,rekaoje.»Morajuzavršitidopahona.«

U palaci sluskinje su vec otprije saptale među sobom. Nisu nasle krv naNefertitinimplahtama,nimrljenanjezinojodjeci.Naravno, janisam imalapojma.Abilasamjednodvorišteudaljenaodnje.NoIpusenijeiznenadila.

»Znalasi,anisimirekla?«vikalasam.Ipumisvucehaljinuprekoglaveiodjenedrugu,zavečerašnjuproslavu.

»Nisamznaladaželišdatiprenosimtračeve,gospodarice.«»Naravnodaželim!«Ipu se nasmije tako siroko da joj se pokazu rupice na obrazima. »Pa,

gospodaricajesamotrebalapitati.«PripremezaproslavuuVelikojdvoranisluzbenosupocelenakon sto je

Nefertiti rekla Amenhotepu da nosi njegovo dijete. No tucet stolova itreperavihuljanica,činise,bilojeunaprijednamješteno.Cijelajevojskasluguzasigurno cijelo poslijepodne ukrasavala prostoriju, a mem iski su kuharizacijelo istog trena kad je vijest stigla u palacu poceli pripravljati jela. TristubekojesuvodilepremaHorusovimprijestoljimaisampodijbilisuzasuticvijecem.Nasvakojstubislugesupostaviledvastolcasvisokimnaslonimaidebeljuskastim jastucima za najvise clanove kraljevskoga dvora. Ja bihtrebalasjeditinajednomodtihstolaca.Kaoimojamajkaiotactevrhovnisvecenik Panehesi. I princeza Kija, dođe li. Posljednji je stolac namijenjeniznimnojosobikojojseodajepočast.

Kadbidoslovrijemejelu,svismoseokupljalizakraljevskimstolomgdjebinanajvisemdijelusvjetlucavapodijakraljevskiparupraviluveceraosam.Ali ove noci pridruzit cemo im se. Ove noci slavi nasa obitelj. Egipatskakraljevskaobitelj.

Trubacisunajavilinasulazakusobu.Proslismodvoranomipotrudilisedasvivezirividekolikozlatnihnarukvicanosim ikoliko jeprstenjastaviomoj otac. Kija se zahvalila ispricavsi se zbog trudnoce, a Panehesi je u

povorcipremapodijuišaosnama.MajkasepodHorusovimprijestoljimanijemoglaprestatiradosnosmijati.

»Tvoja sestra nosi nasljednika egipatskog prijestolja«, rekla je glasompunimdivljenja.»Jednogdanaonćebitifaraon.«

»Budelidječak«,odgovorilasam.Otacsetrpkonasmije.»Boljemujedabude.BabicekazudaKijanosisina,

aovasiobiteljnemožepriuštitinesigurnogprijestolonasljednika.«Velikadvoranabilajeispunjenarazgovorimainasmijanimljudima.Došao

jesvakiplemicizMem isa.Nefertitisiđespodijaipruzirukupremamenidasnjomprošećemposobi.Svajezračilausvomtrijumfu.

»Nemožešsamahodati?«upitalasam.»Naravnodamogu.Ali,trebamte.«Nijemetrebaladoista,alijasakrijemsvojezadovoljstvoipruzimjojruku.

Glave su se okrenule kad su Ajeve kceri krenule prostorijom i po prvi putosjetila sam da biti lijep imocan izaziva vrtoglavicu.Muskarci su buljili uNefertiti,aliočisuimsezadržavaleinameni.

»Tako lijepa djevojcica.« Nefertiti poskaklja ispod brade debelo dijetenekezene.Zagledamseusestru.Nijemogucedamislidajeovodijetelijepo.Alimajka se ponosno osmjehnula i naklonila znatno dublje nego bilo kojadrugaženasdvora.

»Hvalati,kraljice.Hvala.«»Nefertiti«,pobunimse,aonameuštipnezanadlakticu.»Samose idalje smijesi«,poucilame.OndaugledamAmenhotepakako

naspromatrasasvojegprijestolja.NefertitiiNefertitinasestra.Sarmantne,ljupke,poželjneižuđene.

Sisaojespodija.Dojadilomujegledatikakonaokolorazdajesvojumilostitrošijenasvakogosimnanjega.

»Najljepsa zena u Egiptu«, izjavi otevsi mi je. Otpratio ju je natrag nanjezinoprijestoljeodebanovine,aonajeblistala.

Slušalismosamoijedinoodjetetu.Ukupaonici,uAreni,uVelikojdvorani,Nefertitijesvakogapodsjecalada

nosinasljednikaegipatskogprijestolja.Okosredinetotavjerujemdajevecimajkuzamorilotoslusati.»Nepricanio cemudrugome«,povjerilasamsesjedecinagnutanaprijednakamenojklupiuvrtuipromatrajucimackukakouvisokojtravilovimiševe.

»Zatojeidošlaovamo«,reklajemajka.»KakobiEgiptudalasina.«»Ikakobikontroliralaprinca«,naglasim.Zagledaneu jezeropromatrale

smo lotose u cvatu kako plesu povrsinom. U vodi su se zrcalili njihovicvjetovisličnišalicama.

»Nadajmosedajesin«,reklajemajkakratko.»Ljudicesveoprostitibudeliprincakojicekaprijestoljejerceznatidanecebitikrvaveborbezakrunu.

Moglibi cakzaboraviti idaHetitimarsirajupoegipatskojzemljiuKadesudokkraljevskaobiteljgradihramoveuMemfisu.«

Pogledamjeiznenađena,alionaotomvišeništanijerekla.

»Odjenise,Mutni.Idemouhram.«Izronimizpokrivača.»Amonovhram?«Nefertitiprezirnootpuhne.»Atonovhram.Zavrsilisudvoriste.Zelimga

vidjeti.«»Završilisugaupetnaestdana?«»Naravno.Tamoradetisućeljudi.Brzo!«Zurilasamsepronaćisuknju,sandaleipojas.»Aotac?«»On ceostatiu sobi zaaudijencije i silomprovoditi egipatske zakone.«

Moja sestra ponosno doda: »Savrseni trio. Faraon, njegova kraljica isposobanvezir.«

»Amajka?«Odjenulasamsuknju.»Onaide.«»ATija?«Sestrajeoklijevala.Ucinilomisedaunjezinuglasucujemiskrenozaljenje

kad je priznala: »Tija se ljuti na mene.« Sram joj je zarumenio obraze.Konacno, kraljica Tija joj je stavila Horusovu krunu na glavu. Ali Nefertitisvoju odanost sadadugujeAmenhotepu, a neTiji. Znala samda je to takovidjela,alinikadsamnomnije raspravljalaocijeni toga izbora ilibesanimnocimakojejeprovodilasglavomudlanu,zagledanaumjesecrazmisljajucikako ce u vjecnosti odjekivati njezine odluke. Sada je sjedila na mojemkrevetuigledalamekakoseodijevam.Običnosezabavljalaismijavajućimojedugenoge ili tamnuput.Ali visenije imalavremenazadjetinjasteuvrede.»Cakjeposlalaglasnikedamuzaprijete.Ali,stomozeuciniti?Onjeokrunjen.BitćefaraonGornjegiDonjegEgiptačimStarijiumre.«

»Na stomozemo cekati godinama«, upozorim je nadajuci se da bogovinisu culi na koji se nacin njezin glas uzdigao u nadi kad je spomenulafaraonovu smrt. Slijedila sam je hodnikom, a kad smo usle u dvoristeiznenađenoseokrenempremaNefertiti.»Tkosutinaoružaniljudi?«

DugimkoracimaAmenhotepprođekrozdveriodisklesanogpjescenjakaiodgovorimi.»Moramimatizastitu.Tvojasestratakođer.Nemampovjerenjauvojskusvogaoca.«

»Alitisuljudidiovojske«,istaknem.»Akonemozemoimatipovjerenjauvojsku...«

»Ugeneralenemozemoimatipovjerenja«,brzo ceAmenhotep.»Vojnicice — ovi vojnici — uciniti sto im se kaze.« Zakoraci u svoju pozlacenuzapregupruzajucirukukakobipomogaomojojsestri.Ondapucnebicemuzrakuikonjikrenu.

»Nefertiti!«viknempaseokrenempremamajci.»Zarnijeopasnovoziti

setakobrzo?«CulasamNefertitinsmijehprekoudaracakonjskihpotkovicadoksamjegledalakakonestajeudaljavajućise.

Majkajevrtjelaglavompridrzavajuciperiku.»Naravnodaje.Alitkocenjuzaustaviti?«

Naoruzani strazari pomogli su nam da se uspnemo u nasu kociju. Dogradilista novogAtonova hrama voznja nije bila duga. Kad nam se ukazaopred ocima, bilo je to kao da smo usli u srediste nekog grada koji trpiopsadno stanje. Blokovi pjescenjaka lezali su svuda naokolo, a vojnici seprobijali kroz nered nedovrsenog zdanja koje je izgledalo kao rusevina.Gunđali su, vukli terete i izvikivali naloge. Panehesi, u svome dugomuzbibanom plastu, stajao je s rukama prekrizenim na grudima i urlao jezapovijedi radnicima. Kao sto je moja sestra najavila, dvoriste je vec bilopodignuto, a stupovi s isklesanim likovima Nefertiti i Amenhotepa bili supostavljeninamjesta.Kraljevski jepar izasao izkocije.Panehesi impritrcipognutunaklonu.

»Visosti.« Opazio je moju sestru i pokusao sakriti razocaranje.»Veličanstvo.Kakoljubaznodasteosobnodošliovamo.«

»Namjeravamo nadgledati gradnju do kraja«, rekla je Nefertiti odlucnopromatrajuci gradiliste. Premda je izgledalo kaoticno, na drugi se pogledcinilo da je prostor podijeljenna cetiri razlicitamjesta. Za slikare, klesare,nosačeizidare.

Amenhoteprazgrneplastizabaciganaramena.Osvrtaosenaokolo.»Jesuliljudizapazilinašdolazak?«

Panehesijeoklijevao.»Visosti?«»Jesuliljudizapazilinašdolazak?«viknuoje.»Nitkoseneklanja!«Radnicinajblizinamazaustavese.Panehesiprocistigrlo.»Misliosamda

VisosthramuzvišenomAtonuželidovršitištojebržemoguće?«»Nista nije vaznije od faraona!« Glas mu je odjekivao preko vreve na

dvorištima.UpozadinividjelasamgeneralaHoremheba.Licemujebilopunozauzdaneprijetnje.Tadavojniciodjednompadnunajednokoljeno.Cekicisezaustave,samojedancovjekostaojestajati.SrdzbazarkapoputvatrebukneAmenhotepovimlicem.Posaojenaprijed,agomilaseizmicalaunatragdamunapravimjesta.Nefertitiudahne.Priđemjojbliže.»Štoćeučiniti?«

»Neznam.«Amenhotep posve blizu priđe Horemhebu. Stajali su na istoj visini, ali

samojednogjevoljelavojska.»ZaštonekleknešispredzastupnikaAtonova?«»Ti ove ljude dovodis u pogibelj,Visosti. Vecina tvojih najboljih bojnih

snaganalaziseovdje.Ljudinaviklivozitibojnakolaporatistu,ovdjeklesutvojelikoveukamenu,atrebalibibranitinasegraniceodHetita.Nijemudronatajnačinkoristitiuvježbaneljude.«

»Ja odlucujem sto je mudro! Ti si vojnik, nista vise, a ja sam faraonegipatski.«Amenhotepseukoči.»Naklonitćešsepredalimom.«

Horemhebostaneuspravan,aAmenhotepovarukapohitabodezukojimujevisiooboku.Zakoracinaprijedprijeteci.»Kazi«,rekao je izvlacecinoz izkorica,»mislislidacetvojiljudiustatiprotivmeneakotesadovdjeubijem?«Uzrujanopogledaokosebe.»Jamislimdaceidaljeklecati.Cakidokpijesakbudeupijaotvojukrv.«

Horemhebudahne.»Provjerite,Visosti.«Amenhotep je oklijevao. Osvrnuo se i vidio tisuce vojnika odjevenih u

suknje,snaznihtijela,nobezoruzja.Ondavratibodezukoriceiodmaknese.»Zaštomeneposlušaš?«upitaga.

»Imali smo dogovor«, odgovori Horemheb. »Ja sam poslusao Visost, aVisostjeizdalaEgipat.«

»Nisamnikogaizdao«,inatioseAmenhotep.»Tiizdajesmene.Tiitvojavojska.Mislis dane znamda si bio dobar sTutmozisom?Da si njemubioodan?«

Horemhebneodgovoriništa.»Pred mojim bratom bi kleknuo!« vikne Amenhotep. »Reci da ne bi

kleknuopredTutmozisom.«Horemhebostanenijem.IznenadaiskociAmenhotepovapesnicaiudariu

generalovtrbuh.Horemhebdahne,alinogemusenisusvinule.Amenhoteppogleda vojnike koji su ga okruzivali i cija su tijela bila napeta i spremnaobraniti generala pa dograbi Horemheba za rame i divlje prosapce:»Smijenjensisduznosti.Vratisemomocu. Ibilobi tiboljedasesjetisdapostajemfaraoniGornjegEgiptakadStarijiumre.«

Horemhebpođepremasvojojkociji.Gomilaseprednjimrazmicala.OndasevojnicikaojedanokrenuipogledajuAmenhotepa.

»Nastavisgradnjom!«viknePanehesi.»Nastavi!«Premdajeranoujutro,umojojsobiugrijalicipucketavatra.Nefertitisjedi

upozlacenunaslonjacublizutopline.Svjetloplamenaobasjavaokoodlapislazulija,privjesaknanjezinimgrudima.Otacjezavaljenusvojnaslonjac.Drzirukeispodbrade,prstimajeoblikovaokrović.Sviostaliupalačispavaju.

»Zarbašništanemožešučinitidaobuzdašnjegovunarav?«Vatrapucne i zasisti.Nefertitiuzdahne.»Radimono stomogu.Onmrzi

vojsku.«»Vojskamudajemoc«,otaccesmrknuto.»Horemhebmunecezaboraviti

štojeučinio.«»HoremhebjeuTebi«,odgovoriNefertiti.»AkadStarijiumre?«»Natomozemocekatijosdesetgodina.«Ponavljalajemojerijeci,premda

samznaladautonevjeruje.»Bezvojske,Egipatjeslab.Navasusrecu,uTebijosuvijekimagenerala

kojisvojevojnikepripremajuzarat.«»Raditćesamotridoba«,reklajekaoobranu.

»Tri?« Otac ustane srdit. »Bilo je sest, sad je tri? Kako vojska mozeizgraditihramugodinudana?«

»Ja sam trudna!«Nefertiti zagrli svoj trbuh. »OnmorabitiposvecennaAmonovu oltaru.« Otac je srdito pogleda. »Tako zeli Amenhotep«, nastaviona.»Akojatoneučinim,Kijaće.Štoakomurodisina?«upitaočajno.

»Jossedamdanaiodvestcejenapostelju«,upozoriotac.»Budeliprinc,snjomćeproslavljatisedamdana.Bitćegozbiiprocesija.«

Nefertitizatvoriočiuželjidasesmiri.Otacjevrtioglavom.»Pripremisenato.NekolikosljedećihdanamorajupripastiKiji.«Jasnosamvidjelaodlukunasestrinulicu.»IdemsnjimuArenuujutro«,

izjavi.OkrenesekomoriukojojjedržalaodjećuzajahanjeipozoveMerit.»Vozitćešsesnjim?«viknem.»Alidanimasenisivozila!«»Asadahocu.Mislilasamdasemoguopustitiakosamtrudna.Bilajeto

pogrjeska.« Uzrujano je koracala komorom za odjecu dok nije doslaMerit.Caktakoranoujutro,njezinojecrnilonaocimabilosavrseno,aplatnoljupkonaborano.Nefertitizapovijediostrimglasom:»Rukavice i sljem.Brzo.PrijenegoseAmenhotepprobudiipoželiotićinavožnju.«

Otacstaneispredsluskinjeipreprijecijojput.»Hocelitodijetedovestiuopasnost?«

Nefertiti ocu iza leđa bijesno pogledaMerit pa ona spremno odgovori:»Jošjerano,veziru.Teknekolikomjeseci.«

Nefertitistisnepojasokostruka.»Mozdacemidokvozimkrvbrzetecipabudesin.«

Dvadeset osmoga tota Ipu utrci umoju sobu gdje smoNefertiti i ja igralesenet.

»Počeloje!«vikalaje.»Kijarađa.«Obje skocimo sa stolaca i pojurimo niz hodnik u sobu nasih roditelja.

Majka i otac sjedili su zajedno. Razgovarali su brzim tempom i stisanihglasova.

»Bitćedječak«,šaptalajeNefertiti.Otacmepogledakaodasamjojreklanesto stonisamsmjela.»Zastoto

govoriš?«»Zato sto sam sinoc tako sanjala. Rodit ce egipatskog

prijestolonasljednika!«Majkaustaneizatvorivrata.Palacomsuseposvudavrzmaliglasnicikoji

sučekalidavijestpronesupokraljevstvu.Nefertiti jeuhvatilapanika.»Nesmijemdopustitidasetodogodi!Necu

dopustitidasetodogodi.«»Tituništanemožeš«,rekaojeotac.»Ja uvijek nesto mogu!« izjavi ona i doda proracunato: »Kad se

Amenhotepvrati,recimudaminijedobro.«

Majka se namrsti, ali otac je odmahvidio koju igru igra. »Koliko ti nijedobro?«brzoupita.

»Toliko,da...«Nefertiti jeoklijevala. »Tolikodamoguumrijeti i izgubitidijete.«

Otacmepogleda.»Morasmupotvrditinjezinupricuakozatrazi.«Vrtiosenaokolo i davao uputeMerit. »Odvedi je u njezinu sobu i donesi voca. Neostavljajjedoknevidišfaraona.«

Meritsenakloni.»Naravno,veziru.«Ucinilomisedajojvidimsmijesakukutuusnica.NaklonilaseNefertiti.»Hoćemolipoći,Visosti?«

Ostalasamkrajvrata.»Ali,štojatrebamraditi?«»Budiuzasestru«,odgovoriotacnaglasavajuciznacenje.»Iradistotiona

kaže.«Jedna izadruge isle smouNefertitinu sobu,polako, takoda, vidi li nas

itko,mozevidjetiitodaskraljicomnestonijekakovalja.Nefertitijeusobiležalakaoinvalid.»Pokrivač«,reklaje.»Pokrijme.«

Uputimjojdugpogled.»Prekonoguisobjestranekreveta.«»Strasno je to sto radis«, rekla sam joj. »Vec si izgurala Kiju iz

Amenhotepovasrca.Nijelitodovoljno?«»Bolesnasam!«bunilase.»Uzimašjojjedinetrenutkekojeima!«Pogledalesmojednadrugu,aliuNefertitinimočimanijebilosrama.Sjedila sam pokraj njezina kreveta dok je Ipu drzala strazu s vanjske

stranevrataignjavilaslugepitanjimaonovostimaizKijinesobezaporod.Cekale smo do navecer i cijelu vecer. Konacno stigne Ipu trceci. Kad jeotvorilavrata,licejojjebilosmrtnoozbiljno.

»Onda?Štoje?«Nefertitisjedneupostelji.»Štoje?«Ipuspustiglavu.»Princ.PrincNebneferegipatski.«Nefertitipotonenatragna jastuke.Sadjoj je licepostalouistinublijedo.

»Posaljiporukufaraonudajenjegovaglavnasuprugabolesna«,reklajebrzo.»Recimudamoždaumiremidaćumoždaizgubitidijete.«

Stisnulasamusta.»Maknitajizrazslica«,zapovjedilamije.

Amenhotep je dosao cim je dobio poruku. »Sto je to?Kakva je to bolest?«vikaoje.

Mislilasamdacemilazzapetiugrlu,alibrzoseiskotrljalaizmenekadsamvidjelanjegovstrah.»Neznam,Visosti.Ujutrojojnijebilodobro,asadasamospava.«

Uzasmujeunakaziolice.Veseljuzbogsinavisenijebilotraga.»Pojelasinešto?Jelitoskuhalatvojasluškinja?«

Nefertitinodgovorbiojetihislabašan.»Da...Da,sigurnasamdaje.«

Pritisne joj dlanom obraz i okrene se prema meni. »Sto se dogodilo?Sigurnoznate.Vasdvijepunestetajnikaolopovi.Parecitemisamostosedogodilo!« Vidjela sam da ne pokusava biti okrutan. Bio je prestravljen.Iskrenozabrinutzasvojusuprugu.

Srcemijetuklo.»Mozdajeodvina«,reklasambrzo.»Ilihunjavica.Vanijevrlohladno.«

Amenhotep srdito pogleda preko sobe u prozore, a onda natrag naplatnenuposteljinu. »Pokrivaceovamo!« zaurla, a zenepritrce. »Pokrivace,vunu.DovediteveziraAjea.Nekadovedeliječnika.«

»Ne!«Nefertitisjedne.Amenhotepjojmaknekosuscela.»Nijetidobro.Morasdatidatelijecnik

pregleda.«»DovoljnamijeMutni.«»Tvojasestranijelijecnik!«Nagnuoseprekoposteljeiuocajujojzgrabio

ruku.»Nemožešbitibolesna.Nemožešmeostaviti.«Zatvorila jeoci,a tamnesu joj trepavicedrhtalenadblijedimobrazima.

»Cujemdaimassina«,reklajetihoinasmijesilase.Sitnajojserukaodmaralanatrbuhu.

»Jedinosimitivažna.Graditćemospomenikebogovimazajedno«,izjavi.»Da.Atonovhram.«Slaboseosmjehnula.Takojedobroigralasvojuulogu

dasuizAmenhotepovihočijunavrlesuze.»Nefertiti!«Njegovjebolanuzvikbiotakoiskrendamigajebilozao.Baci

jojsenapostelju,ajaseuspaničim.»Dosta!Prestaniilićešozlijeditidijete!«Na vratima se zaculo kucanje. Pojavio se moj otac, a uz njega lijecnik.

Nefertitimuuputitjeskobanpogled.»Nemojsebojati«,naglasiotac.»Onmožesamopomoći.«Sporazumjelisuse.Onadopustilijecnikudajojpustikrvizruke.Uniskoj

zdjelicizavrdozilasetamnatekucinakakobilijecnikvidiokakvejeboje.Svismo stajali i cekali da procita znakove. Starac procisti grlo. Pogledao jenajprijemogoca,kratkokimnuoizatimpogledaofaraona.

»Dakle,štoje?«upitaAmenhotep.Liječnikspustiglavu.»Veomajebolesna,Visosti.«Sva se boja povukla s Amenhotepova lica. Njegova supruga, njegov

najdrazi borac i najgorljivija podrska, sad je bolesna, a nosi dijete.AmenhotepbacipoglednavoljenuNefertiticijasekosarasulapojastucimapoputcrne tinte. Izgledala jeprelijepo ivjecno.Kaoskulptura,kaousmrti.Okrenuoselijecniku.»Ucinitcessvemoguce«,zapovjedi.»Ucinitcessvestojeutvojojmoćidaopetbudezdrava.«

»Naravno«,odvratiovaj zurno.»Alimoraseodmarati.Nista jenesmijeuznemiritidokjetrudna.Nikakveloševijesti,ni...«

»Samojeizliječi!«

Lijecnik je zivahno kimao glavom i posegnuou torbu iz koje je izvadionekoliko boca i bocica smelemima. Nagnem se blize da vidimmogu li ihprepoznati. Sto ako su opasne? Sto ako se od toga uistinu razboli? Bacimpoglednaocacijeliceostanebezizrazajnoishvatimstojeto.Ruzmarinovavodica.

Lijecnikjojjedaodapopijelijek.Ostataknocicekalismouzmojusestrupromatrajuci je kako pada u san. Dosla je i majka. Ipu i Merit donijele susvjeze sokove i novu posteljinu. Tijekom noci majka se vratila u svojuzagrijanusobu,doksmoAmenhotep,otac i jaostali.Nodoksamjegledalakakoseodmara,bilasamsveviseogorcena.Danijetakosebicna,otacijanebismomorali sudjelovatiuovompretvaranju.Nebismomorali stajati kaostrazaokonjezineposteljeigrijatirukenavatridokjeonalijepoususkanausvojepokrivace,aAmenhotepjojmilujeobraz.Kadjecakimojotacodluciootici,okrenuose i rekao:»Bdijnadnjom,Mutnođmet.«Zatvorio jevrata,aAmenhotepjeidaljestajaokrajNefertitinakreveta.

»Kolikojebolesna?«pitaojekraljEgipta.Licemujebilodugoiuglatooddubokihsjena.

Progutamsvojstrah.»Bojimsezanju,Visosti.«Tonijebilalaž.Amenhotep spusti pogled na svoju usnulu kraljicu. Bila je to savrsena

ljepota, a ja samznaladau citavommom zivotunitkonecebiti opsjednuttakvomljubavljupremameni.»Iscjeliteljicejojpomocidaozdravi«,rekaojeuvjereno.»Onanosinašedijete.BudućnostEgipta.«

Prijenegosamsestiglaspriječiti,izletimipitanje:»ANebnefer,Visosti?«Pogledaome cudno,kaoda jezaboravionaKijinognasljednika.»Ona je

nizasupruga.Nefertitijemojakraljicaiodanamije.OnarazumijemojuvizijuboljegEgipta.EgiptapodvodstvomsvemogucegAtona.Nasacedjecazagrlitisunceipostatinajmoćnijivladarikojesubogoviikadblagoslovili.«

Glasmijezapinjaougrlu.»AAmon?«»Amonjemrtav«,odgovorion.»Aja cuu zivotvratitisansvogdjeda.O

faraonima koji nisu izbezumljeni strahompredmoci Amonovih svecenika.Njegovocuimeslavitiizauvijekcubitizapamcenposvojemdjelu.Ponasemdjelu«, energicno je rekao gledajuci Nefertiti, svoga ratnog druga i svoganajpouzdanijegsaveznika.KadgodbiKijasteklakakvuprednost,Nefertitijeodmah priskocila s prijedlogom za novi kip, novo dvoriste ili novi sjajnihram.

Ostao je kraj njezine postelje cijelu noc, a ja sam ga promatrala irazmisljalaotomestolijenapalotogcovjekainatjeralogadaunistibogovesvognaroda inanjihovomjestopostavi zastitnika zakojegnitkonije cuo.Pohlepa, dosjetim se. Mrznja prema svemu u sto vjeruje njegov otac ipohlepna zelja da zadobijemoc. Bez Amonovih svecenika on ce imati svuvlast.Sjedilasamnastolcusdebelimjastukomigledalagakakomilujeobrazmoje sestre. Bio je njezan. Klizio je rukom po njezinu licu i udisao miris

lavandesnjezinekose,akadsamzaspala,onjeidaljebiokrajnje.MolioseAtonuzačudo.

Kad sam se sljedeceg jutraprobudila, oci sumi bile kaodvamala utegauglavi. Na vratima je vec bio glasnik odjeven u zlato i lapis lazuli. Nosio jevijesti iz Tebe. Ali Amenhotep nije htio nista cuti. »Nitko ne smijeuznemiravatikraljicu«,rekaojeenergično.

IzaglasnikapojavisePanehesi.»Visosti,vijestisuoprincu.«Amenhotepprijeđeprekosobe.»Štoje?Kraljicajebolesna.«Panehesi se smrkne i uđe u odaje. »Zao mi je sto cujem da se Visost

razboljela.« Zaviri kroz predsoblje u loznicu moje sestre i stisne vjeđe.»Kraljica Tija i Stariji poslali su blagoslov tvom sinu«, nastavio je. »Gozbapovodomrođenja,sdopuštenjemVisosti,bitćevečeras.«

Amenhotep pogleda prema Nefertitinoj sobi. Vrata su bila otvorena iPanehesijujemogaovidjetikakolezinapostelji,aMeritiIpuleprsajuokonje.

»Idi«, zacuje se iz susjedne sobe.Moja ga je sestrapoticala. »On je tvojsin.«

AmenhotepsevratiunjezinusobuipolozirukunaNefertitinu.»Nezelimteostaviti.«

»Bogovisutidalisina.«Umornoseosmjehivala.»Idiipokazizahvalnost.«Radosnomusenasmije,sva lijepa idobra,a jashvatimskoliko jevjestinepostavilaovajprizor:onamudajedopustenjeda ideumjestoda joj faraonkažedaćeotićinaproslavu.»Idi«,šaptalaje.

»Mislitćunatebecijelunoć«,obećaoje.Panehesime u predsoblju pozorno gledao. »Zaomi je sto cujem da se

kraljicarazboljela.Kadsetodogodilo?«Osjetilasamdamiseobrazižareodstida.»Sinoć.«»Otprilikeuistovrijemekadseprincrodio«,napomeneon.Nisamreklanista.OndaseizNefertitinesobepojavioAmenhoteppase

Panehesipokušaoosmjehnuti.»Hoćemolinagozbu,Visosti?«»Da,alinisambašraspoloženzaslavlje«,upozoriogaje.Čimsuizašli,Nefertitisjedneupostelji.»Panehesizna«,reklasamjoj.»Štozna?«upitalajeveselo,ustalaipočelačetkatikosu.»Znadalažeš.«Okrenulase takohitroda joj serubhaljineomotaookogleznjeva.»Tko

kažedalažem?Tkokažedanisambolesna?«Sutjela sam. Mogla je zavarati citav mem iski dvor, ali mene nikada.

PromatralasamjekakosepresvlaciucistuhaljinuizoveMeritdajojdonesevoća.»Kolikoćešovozavlačiti?«pitalasam.

Nakutovimanjezinihusnicazaceosesmijesak.»Doksevijestonovom

princu ne otrca.« Bezbrizno slegne ramenima. »A onda sam ponovno jasredišteEgipta.«

Novostnijetrajaladugo.NarocitozatostojeizgradnjaAtonovahramaimalaprednostpredbilocimepasezatridanaNefertiticudesnooporavila.Dosaojelijecnikipotvrdiodajerijecocudu.Mojotacdoniojojješedehizvinarije.Majka je istisnula nekoliko prigodnih suza. Pocela sam misliti da smozapravoglumačkadružina,aneegipatskavladajućaobitelj.

»U cemu je razlika?« upitala je Nefertiti kad sam tumisao podijelila snjom.»Ijednoidrugozahtijevanošenjemaski.«

»Aliživimoulaži.Tisilagala.Zargabašnimalonevoliš?«Zastala je u dvoristu gdje su kocije cekale da nas odvezu do gradilista

novogahrama.Ugnijezđenautamnojkosi,kobrananjezinojkruniljeskalasenasuncu.»Volimgakolikobigasvakazenavoljela.Titonerazumijes.Samotiječetrnaest.Ljubavznačilaganje.«

PojavioseAmenhotep.Izasaojeizarkadeivodiojemojumajkupodruku.Smijalisusezajedno.Zanijemimzaprepaštena.

»Tvoja majka vrlo je sarmantna zena«, rekao je Amenhotep toplo, aNefertitiuputimajcisvojnajširiosmijeh.Mojojmajci.

»Da«,složilaseona.»Bogovisumeblagoslovilismojomobitelji.«Faraonpomognemojojmajci da se uspne u kociju, a ona porumeni od

ponosa.OndajepruziorukuNefertitiiprocesijajekrenula.Teskonaoruzanikonjanicijahatisuuznasdoksmoislipremagradilistu.Hladanvjetarfaopijazadizao im je suknjice. Htjela sam se nagnuti i pitati majku sto joj jeAmenhoteprekaodajujeuspionasmijati.Ondasampomisliladajemozdaiboljedanedoznam.

Poceli smo uspon strminom brda, visoko iznad Nila i golih podrucjazemlje.Amenhotepjehtiovidjetisvojuzgradusnajpovoljnijetockepasusenaoruzani strazari smjesta rasporedili u krug oko nas kad su se kocijedokotrljaledosvogaciljainaglostale.Sislesmo,amojamajkasnevjericomprošapće:»VelikiOzirise.«

Stajala sam kao zaleđena. Osamucena krajolikom koji se prostirao podnama, sve jebilo istockano stupovimakoji suprobijalinebo. »Ne smiju seuopcezaustaviti.«Tisuceradnikastenjalojepodteretomteskihstupovakojesu podizali uz pomoc uzadi. Dvoriste Atonova hrama s kolonadom bilo jezavrseno.Svetiliste igranitnioltartakođer.Ovogaputa,zato sto jeutijekubiotakotežakposao,Amenhotepnijezahtijevaoizrazepokornosti.

Pojavi se Panehesi i nakloni vrlo duboko. »Visosti.« Osmjehivao seulagujucisekaoiuvijek.Okrenesepremamojojsestri.»Kraljice«,oslovijesmanjeoduševljenja.»Hoćemoliurazgledanjebožjegahrama?«

Nefertiti Amenhotepu uputi trijumfalan pogled, kao da je ovo njezinpoklonnjemu.Spustilismosenizomanjebrdoizatimseprovlacilikrozkaos.

Nefertitijehtjelaproučitisvakistup,svakimozaikisvakiisklesanikamen.U prostoru namijenjenom likovnim umjetnostima, Amenhotep se

zaustavio.»Štojeovo?«upitaojehladno.Muskaracseuspraviiobriseznojsacela.Biojegrađenkaovozacbojnih

kola, s misicavim rukama i sirokim grudima. »Izrađujemo vase kipove,Visosti.«Nakloniose.

Amenhotepsenagneblize.Vidiojelikfaraonaisklesanonakokakosugaumjetnici crtali stoljecima. Savrsena donja celjust, duga brada i ociobrubljenenamazimacrnila.Uspraviose,alicemusesmrknulo.»Tonisamja.«

Radniksezbunio.Portretirao je faraonaonakokakosubiliportretiranisvifaraoniminulihtisućugodina.

»Tonisamja!«vikneAmenhotep.»Akolikprikazujemene,ondamorambitisebisličan,zarne?«

Obrtnikjesavustrahustajaoprednjim.Spustisenajednokoljenoipogneglavu.Savradokonjegaprestane.»Naravno,Visosti.«

AmenhotepsesazamahomokreneipogledaPanehesija.»Mislisdahocudamebogovizamijenesmojimocem?STutmozisom?«siktaoje.

Nefertiti stupi naprijed. »Ostale cemo kipove dati izraditi tako da nambuduslični«,zapovjedilaje.

Panehesiudahne.»Obrtnicirabešablone.Moralibi...«»Nekanaprave stomoraju«, odrezeNefertiti.Uzela jeAmenhotepapod

ruku,afaraonjekimaoodobravajuci.Potomgajepoveladaljeprekoprasineikamenja. Panehesi je srdito gledao za njima. Spusti pogled namuskarca smišićavimrukama.

»Popravito!«»Ali,kako,Svetosti?«»OtiđiipronađinajboljekipareuMemfisu«,zaurlaljutit.»Odmah!«Umjetnici su se samo pogledali »Ali mi smo najbolji. Takvima nas

smatraju«,odgovorioje.»U tom slucaju, otpusteni ste. Svi!« bjesnio je Panehesi »Naci cete mi

umjetnikakojijesposobanisklesatifaraonaonakokakoonzeliilinikadviseposlanećetedobiti.«

Covjek se uspanicio. »Postoji jedan kipar u gradu, Svetosti. Dobro jepoznat.Onjesjajan,alinjegovradje...«

»Samogapronađiidovediovamokmeni«,pjeniosePanehesi.PromatraojeAmenhotepovlikkojisenijerazlikovaoodbilokojegadrugogfaraonapagaudarinogom.Prevrnuojeisklesanikamennado.»DanikadvišenisiVisostisklesao ovako. Njemu nitko nije slican. Nema faraona u Egiptu koji bi semogaousporeditisnjim.«

PozurimseNefertiti iAmenhotepupridruzitiu setnji.Ljudisuradilinavanjskom dvoristu, dizali su stupove s relje ima Boga Sunca isklesanim u

zutom kamenu. Toliko je posla bio napravljeno i toliko ljudi zaposleno.GledalasamprekodvoristakadsasvimudaljiniopazimgeneralaNakhtmina.Zuriojeumene.OndaAmenhoteppođepremanjemu,aonskrenepogled.Storadi u Mem isu? Mjesto mu je u Tebi uza Starijeg. Mojoj majci i njezinimoštrimočimaništanijepromaklo.

»Jelitogeneralzurioutebe?«upitalaje.Brzoodmahnemglavom.»Ne.Neznam.«Zagledalamiseulice.»GeneralNakhtminnijekraljevmiljenik.«»Upozorilisumevećnato.«»Datinijepalonapametzaljubitiseuvojnika.«Smjestaspustimpogled.»Naravnodanisamzaljubljena!«»Dobro.Kadadođevrijeme,udat cessezaplemicakojeg faraonodobri.

To je cijena koju svi mi placamo za krunu«, rekla je. Promatrala sam jeogorcena,sjecajucisekakosesmijalasAmenhotepomihtjelasamreciMi?Alisamsamočvrstostisnulausta.

Sljedecega jutra Amenhotep nahrupi u sobu za audijencije prenerazivsivezireiposlanikeizMitanijekojisuseokupiliokostolamogaoca.PanehesiiNefertiti bili su mu za petama, a Nefertiti ocu uputi pogled upozorenja.Smjestajeustao.

»Visosti,misliosamdasteuAreninavožnji.«Veziriiposlanicihitroustanudasenaklone.»Visosti.«Amenhotepsepopnenapodijisjednenasvojeprijestolje.»KonjiizLakise

nisu jos stigli,a ratnihegipatskihmi jedosta.Osimtoga,vrhovnisvecenikAtonov nasao nam je kipara.« Pogleda po prostoriji u inozemnedostojanstvenikesnjihovimkovrčavimbradama.»Štojeovo?«upita.

Mojseotacnakloni.»TosuposlaniciizMitanije,Visosti.«»BašmebrigazaMitaniju.Raspustiih.«Ljudisusemeđusobnogledaliiizmjenjivaliuznemirenepoglede.Amenhotepponoviglasno:»Raspustiih!«Istogatrenaljudiustanukakobiizasli,amojotacprosapcehladnokrvno:

»Sastatćemoseponovno.«Amenhotepseudobnosmjestionasvomprijestolju.Sadkadjefaraonbio

prisutan, gomila se skupila u sobi za audijencije. Kceri vezira i grupeglazbenika.

Panehesi, koji je dosao s gradilista faraonu predstaviti novoga kipara,pristupiojepodiju.»Hoćemolisadumjetnika,Visosti?«

»Da.Uvediga.«Vratasobezaaudijencijeotvoresesiromicijelisedvorokrene.Kiparje

usao. Bio je odjeven kao kralj. S dugom perikom ukrasenom zlatnimperlicama i vise crnila za oci nego sto se obicno smatralo da pristajemuškarcu.Došaojepredpodijisvinuoseuduboknaklon.

»Najljupkija Visosti.« Bio je lijep onako kako je lijepa zena, u svomnajboljemnakituikani.»VrhovnisvecenikAmonovrekaojedavasojpalacitrebakipar.MojejeimeTutmozis,pa,akojeVelicanstvupovolji,jacuvaselikoveučinitislavnimauvječnosti.«

Dvoromseprelijeuzbuđenomrmljanje,aNefertitisenagnenaprijednasvomprijestolju.»Želimodanesličeninačijedruge«,upozoriga.

»Neceslicitinina cijedruge,«obecaTutmozis.»Jernemadrugekraljicecija bi ljepota bila slicna vasoj, niti je kakav drugi faraon pokazao takvuhrabrost.«

JasnosamvidjeladajeAmenhotepbiooprezanpredtimmuskarcemkojije bio privlacniji od njega. Ali Nefertiti je osvojio. »Zelimo da nas pocnesizrađivatijosdanas«,najavilaje,aAmenhotepdodaledeno:»Izelimovidjetijesilidobarkaoštojedobarglasotebi.«

Dvorseraziđe.Doksmohodalihodnicimapalace,PanehesiseproguraodoAmenhotepa.»MislimdaceVisostotkritidajeonnajboljikiparuEgiptu«,prorekaoje.

Privremeni atelje cekao je Tutmozisov dolazak. Panehesi je drzaootvorenavrataateljea,sotvorenimprozorimaistolovimazatrpanimbojamaiglinomuneredu.Bilojetusvakevrsteoradadostupnogumjetnickojstruci.Pisaljkeodtrskeipapirus,zdjelesbijelimprahomismrvljenilapiszaboju.Apostavilisuipomnoizgrađenpodij.

Tutmozispruzi rukuNefertiti i doprati jedoprijestolja.Veziri su senatakvu gestu bliskosti poceli dosaptavati, ali tu nije bilo ni truna muskogudvaranja. »Sto cemo najprije, Visosti? Reljef isklesan u kamenu ili obojenkip?«

»Kip«,odrediNefertiti,aTutmoziskimnesodobravanjem.Gotovo pedeset clanova dvora zauzelo je stolce kao da se sprema

promatratigrupuplesacailipjevacicuslirom.Umjetnikseokreneznatizeljnalica.»AkakoVisostželibitiportretirana?«

Nakontrenutkaoklijevanja,Amenhotepodgovori:»KaoAtonnazemlji.«Kiparjeoklijevao.»Kaoživotismrtistodobno?«»Kaozenaimuskaracistodobno.Kaopocetakikraj.Kaomoctakogolema

da nitko ne moze doseci njezinu bozanstvenost. I zelim da lice budeprepoznadjivo.«

Tutmozisnapravistanku.»Baštakvokakvojest,Visosti?«»Snažnije.«Dvorsedosaptavao.Tisucugodina,pohramovimaigrobovima,bilodaje

faraon bio debeo, nizak ili star, oblikovali su ga kao mladog i vitkog, sasavrsenim crnilom oko ociju i besprijekorno ocesljanom kosom. A sad,Amenhotep hoce da mu vlastito lice zuri u vjekove: ukosene oci i uskejagodice,nabubreneusniceikuštraviuvojci.

Tutmozis zamisljeno nagne glavu. »Skicirat cu vas na papirusu. Kad

završim,možeteodlučitihoćeteliodobritisličnost.BudeliVisostzadovoljna,uklesatćutakoukamen.«

»Aja?«Nefertitijenavalilanestrpljivo.»Zavaslikostatcuvjeranoriginalu«,smijesioseTutmozis.»Jernistane

bimoglouljepšatiVisost.«Nefertiti se zavali natrag na prijestolje koje su pripremili za ovaj dan.

Izgledalajezadovoljno.Promatrali smo kako kiparova pisaljka od trske crta po papirusu. Dva

tucetaocijuprocjenjivalojojjepokretepoprostranommjedenompodloskuusredini sobe. Dok smo cekali da se na papiru pojavi lik, Tutmozis nas jezabavljaopricajuciosvomzivotu.Pocelo jeturobnimdjetinjstvomuTebi imucnimrintanjem.Otacmujebiopekar.Kadmujemajkaumrla,zauzeojenjezino mjesto kraj ocevih krusnih peci, mijesio je tijesto i oblikovaohljebove. Zene su dolazile i zurile u djecaka tamne kose i zelenih ociju, agledali su ga imuskarci, narocitomladi Amonovi svecenici. Onda jednogadanaupekarnicudođeglasovitikipar.KadjevidioTutmozisakrajpeci,vidiojesvojsljedećimodelzaAmona.

»Slavni slikarBekpitao je hocu limuposluziti kaomodel. Platiobimi,naravno,amojotacrekaojedaodem.Imaojesedamdrugihsinova.Zastobihmujabiopotreban?Akadsamusaouslikarovatelje,nasaosamsvojpoziv.BekmeuveouposaoizadvijegodineimaosamvlastitiateljeuMemfisu.«

Stupiojekorakunatragodsvogpapirusapasmoshvatilidajezavršio.Svisusevezirikaojedannagnuliunaprijed.Ijaispruzimvratdavidimsto

jenapravio.BiojetocrtezAmenhotepovalica.Njegovuslicnostlavuprikriojesjenom.Ocisubilevecenegounaravi,bradaduljaiviseprijeteca.Nestoutomlicuodavalojedojamdaistodobnoizgledaikaomuskaracikaozena,isrditipunmilosrđa,ispremanzapovijedatiispremanslusati.Bilojetolicekojesepamti.Moćnoineobično.Licečovjekakojemnemaravnog.

Tutmozis okrene podlozak prema faraonu koji je sjedio na svomprijestoljunagnutnaprijed.Svizadržimodahuočekivanjunjegoveizjave.

»Ovo je velicanstveno«, prosaptala je Nefertiti, a Amenhotep skrenepogledsaslikenapodloškupremalicumladogakiparakojijenacrtaoskicu.

»MogaobihpočetisbojenjemslikeakojeVisostipovolji.«»Ne«, rekao je faraon odlucno, a dvor zadrzi dah. Pogledamo u

Amenhotepa koji je ustao sa svoga prijestolja. »Nema potrebe za bojom.Uklešitoukamen.«

Ateljeomseprosiriuzbuđenzamor,amojasestratrijumfalnozapovijedi:»Parpoprsja.StavitćemoihuAtonovhram.«

TRINAESTOPOGLAVLJE

1350.pr.Kr.Perit,dobarasta

KamogodNefertitiposla,Tutmozisjemoraoicisnjom.Zapovjedilisumuda skicirakraljevskiparu svakomaspektunjihova zivota, amoja jemajkamisliladajeskandaloznokakomuječakdopuštenosjeditinapodijuusobizaaudijencije.

Mojjeotacupitao:»Počemuzapravoznamodamumožemovjerovati?«Nefertitisesmijala.»Onjeumjetnik!Niješpijun!«Cak je i faraon bio zatravljen tim beznacajnim mladim umjetnikom. S

krilomuvijekpunimsvitaka,TutmozisjeproucavaoAmenhotepadokjekraljigrao senet ili kruzio stazom pomem iskoj Areni. Iz natkrivena prolaza uAreni promatrala sam kako Tutmozis sjedi kraj moje majke, a ona seosmjehivaladokjojjedijeliokomplimenteonjezinimočima.

»Postoji li mjesto u koje mu nije dopusteno zaci?« prigovarala sam.Nefertiti jeslijedilasmjermogpogleda.Merit joj jenamjestilaparkoznatihštitnikananoge,iakojebilanekolikomjesecitrudna.

»Samounasu loznicu«,priznala jemojasestra.»Ali, cinimiseda ceseAmenhoteppredomisliti.«

»Nefertiti!Sigurnosešališ?«Kiseloseosmjehnula.»Uvašuložnicu!«»Zaštone?«upitalajebestidno.»Štotamotrebaostatiskrivenim?«»Pa,štoondatrebaostatiprivatnim?«Razmisljala je na trenutak, a onda stavila sljem. »Nista. Nista u nasem

kraljevstvu nije privatno i zato ce nas pamtiti do zadnjih dana Egipta,Mutnođmet.«

Slijedila samsestrukrozprolazdoarene.Kola su je cekala, dvakrupnabojnakonja vec subila zapregnuta.Tutmozis ispruzi rakudamipomognepopetiseugledaliste.Oklijevalasamizatimprihvatilaruku.Bilajemekanaiglatkazaumjetnikakojiradisdlijetomivapnencem.

»Sestrakraljeveglavnesupruge«,izgovorioje.Mislilasamdacenastavitispohvalamamojimocima,ali sutiojeiproucavaome.Najednomgaokruzidvatucetadama.Amenhotepsedanasranoujutrohtiovoziti.Ostatakdvorabiojedobroutopljenusvojimposteljama.Zadrhtim,aTutmoziskimne.

»Dakle,itisidoslagledatiVisost.«Ogledavaojenaokolopraznasjedista.»Odanasestra.«

»Iliglupa«,promrmljam.

Nasmijaoseizatimnagnuonaprijedipovjerio:»Caksamijarazmisljaobihliuovakvojutroostaviosvojkrevet.«

Oboje pogledamo Amenhotepa u njegovim bljestavim bojnim kolima.Utrkivao se s Nefertiti i uvjezbanim nubijskim strazarima. Njihovi su seradosni usklicimogli cuti kroz frktanje konja i topot potkova. Zvuci su seuzdizalivisokouzazidoveArene.Dahnamsemagliouhladnom jutarnjemzraku. Kola se iznenada zaustave ispred niskog zida kraj Tutmozisa.Amenhotepveselovikne:»DanashocuskicusebeuAreni!«Skinuojesljem.Njegove su vlazne tamne kovrce bile sljubljene uz glavu. »Jutrosnji crtezuklesatćemokaoreljefuvapnenac.«

Tutmozis uzme svezanj papirusa i brzo ustane. »Naravno, Visosti.«Pokazao jevisokestupoveArene.»Nacrtat cuvamkolapozlacenazrakamazimskogsunca.Viditekakoseprobijajumeđustupovimaitvoreankh?«

Sviseokrenemoipoprviputopazimgrubioblikankhanapoduterena.Amenhotep zgrabi rub svojih kola i cvrsto ga stisne. »Vjecni zivot«,

prošaptaoje.»Oblikovannapijesku.Zlatnakolaodelektruma«,zamisljaojeTutmozis,

»apodnjimagorućiankhživota.«Zagledam se u Tutmozisa. Ovo nije bilo ni laskanje ni blebetanje.

Pogledamponovnosimbolvjecnoga zivota stvorenog igromsvjetla, sjene isunca,inijemibilojasnozaštotonisamopazilaranije.

UVelikojdvorani, tesuveceriTutmozisaposjelizakraljevskistol,aKija jesjedilakrajnjegasasvojimjatomdama,zenaodgojenihuudobnostiharemaStarijeg.NefertitiiAmenhotepsazadovoljstvomsupromatralikakosedvoruskomesao nad njihovim kiparom koji je sada stanovao u palaci kako bislužiojedinonjima.

»Mozemolividjeti stosidanascrtao?«preklinjalasu zene.AliKija jezastolombilamračnograspoloženja.

»ZaštomeninitkonijerekaodaiduuArenu?«Tutmozis ih je smirivao: »Bilo je prerano, gospodarice. Bilo bi vam

hladno.«»Bašmebrigazamalohladnoće«,odrežeona.»Alitobivamobrazeucinilobljeđim,anjihovajebojatakoljupka.Bilabi

steta.« Posve joj se priblizi kako bi je procijenio. »Bogati tonovi plodnezemlje.«

Kijasemaloodobrovoljila.»Pagdjesudakleticrteži?«Dok smo cekali da nam tjelesne sluskinje donesu hranu, Tutmozis je

izvukaosnoppapirusakojesamvidjelauAreni.Međucrtezimajebilanovaslika faraona, osjencana, da otkrijeankh zivota na du, na putu kojim jeupravljao svojommocnomzapregom.Tutmozis je poslao skicuda kruzi izrukeurukuokostola.Uzvanicisunatrenutakzašutjeli.Čakiveziriimojotac.

Kijadignepogled.»Slikesuvrlodobre.«»Odličnesu«,pohvalimojotac.Tutmozis pogne glavu, a perlice s njegove perikemuzikalno zakuckaju.

»Veličanstvajelakonacrtati.«»Jamislimda je ipakvaznija tvojavjestina«,odgovoriotac,a topaosjaj

obojiTutmozisoveobraze.»Uzitakmije.AjucermijeVisostdaladopustenjedakoristimateljeiza

drugenarudžbe.«Odjednom svi zainteresirani navale s pitanjima. Kija je rekla kao da je

vaznijaoddrugih:»Janarucujemdvapoprsja.Napravitemene iprvogsinaegipatskog.«

Zastolomzavladatrenutakneugode.Mojotacbacibrzpoglednamajku.Onda je Tutmozis rekao obzirno: »Svaki sin Visosti bit ce lijep model zapoprsje.«

»Ati?«Mojamajkapostavila jepitanjeumomsmjeru.»Bismo li trebalinarucititvojportret?Moglobitobitipoprsjeilicakreljefzatvojugrobnicu.Trebalabipočetirazmišljatinakojićetenačinbogovizapamtiti.«

Tutmozisjebiopreplavljenzahtjevima.Svisugovoriliuistovrijeme,cakiveziri.Usredkakofonije,Tutmozisopazimojušutnjuiosmjehnemise.

»Mozda drugom zgodom«, rekla sam. »Mogla bi mi se svidjeti slikalijepogavrta.«

ŽenesdvoraoblijetalesuTutmozisakaodasuleptiritekizašliizčahure,aoncvijet.Cak inakondvamjesecaboravkaupalaci,Tutmozis jebiokaonovigost,iznovapozivannasvakugozbuivođenuobilazakvrtova.

»Neznamzastosetolikotrude«,reklajeIpujednogajutradoksebavilamojomkosom.»Nijebašzainteresiranzažene.«

Zagledam se u nju. Nista nisam shvacala. »Kako to mislis?« Ipu uzmeloncicsuljemarapskogtamjanovcaipogledameiskosa.»Onvolimuskarce,gospodarice.«

Sjedilasamnepomicnonarubusvogakrevetaipokusavalatomudokucitismisao.»Pazaštoseondasvimženamatolikosviđa?«

Ipumijesirokimpotezimananosilauljenalice.»Mozdazatostojemladiprivlačan,asvapnencemjevještkaonitkodrugi.Pohvaliojemojrad«,dodalajezadovoljno.»Rekaojedaječuozamene.JošuMemfisu.«

»Svisučulizatebe«,odgovorilasam.Smijuckala se. »Sve dvorske dame zele da im napravi portret. Cak je i

Panehesinaručiojedan.«U grijalici je plamsala vatra. Vrijeme se okrenulo. Sad smo nosili duge

suknje i plasteve. Omotam oko sebe cvrsto toplo krzno svoga ogrtacarazmisljajuciotomnovomdodatkuAmenhotepovadvora.»Dakle,kamogodposla Nefertiti, on ide s njom«, odgovorila sam. »Predlaze joj mjesta na

kojimabimogaouklesatinjezinlik.BitćeujutroovdjeuAreni.Sigurnasam.«»Idelisvakogajutra?«Uzdahnem.»Kaoimiostali.«Alitogajutranisamhtjelaicigledatikakose

faraonvozi.Znalasamkako cebitinastadionu:veziri,Panehesi iKija, svi,guratcesejedanprekodrugogakakobiizvuklinekukoristodAmenhotepaigledat cegakakosevozisNefertiti, iakoonapetmjesecinosidijete.Znalasamda cevjetarbitihladan i cakakoslugeugrijushedeh idonesunamga,smrzavat cu se. A moja majka sutke ce se brinuti jer Nefertiti zbog svogstanja ne bi smjela voziti. U njezinu je trbuhu buducnost Egipta, ali nitkonistanecereci, cakniotac,zato storazumijeda je tonacinnakojigadrzidalekoodKije.

»Gotovo.« Ipuodlozi cetku icrnilozaoci.Alikadsamkrenulauhodnik,noge mi nisu htjele u dvoriste. Ako vec moram vrijeme provoditi usmrzavanju,odlucilasamoticiuvrtove.Mozdameuopcojzbrcizaboravepanitkonećeopazitidamenema.

BassamsjelaispodjednestareakacijekadzacujemostarNefertitinglaskakomezove.

»Mutni?Mutni,jesilitunegdje?«Podignemstopalanaklupuišutim.»Mutnođmet?«Sestrinjeuporanglaspostajaosvenamedjiviji.»Mutni?«

Zaobislajeribnjakslotosimaividjelamekakosjedim.»Storadis?IdemouArenu.«Stajalajeiznadmene.Crnesujojvlasisobjestranedoticaleobraze.

»Mislimdaćuostatiovdje.«Glasjojsepovisiusvecanompretjeravanju.»Inecesmegledatikakose

vozim?«»Umornasamdanas.Aihladnoje.«»Itujehladno!«»Ipumožeići«,ponudim.»IliMerit.«Nefertiti je oklijevala. Nije znala bi li se i dalje natezala ili popustila.

»Tutmozis je zavrsio poprsja«, rekla je umjesto nastavka svađe. Znaci,dopustitćemidaostanemuvrtovima.»Sadstavljaboju.«

Spustimstopalanado.»Kolikoćeostatiupalači?«Nefertitimečudnopogleda.»Zauvijek.«»Ali,štoćeslikatipočitavdan?«»Nas.«»Cijelovrijeme?«»Slobodanjenaplacivatisvojeuslugeidvorjanima.«Okrenulase.»Vidisli

ovo?«upitalamehodajuci takodamoguuocitinjezinmalen trbuhkakoseističepodpojasomsazlatnimskarabejem.»Onraste.«

Oklijevalasam.»Aštoakojetoona?«»Amenhotepcevoljetidijetekojemupoklonimkakvogodonobilo«,rekla

jesasigurnošću.

Namrštimsejersamjepoznavala.»Ahoćešliiti?«Stisnulajeusniceigrizlaihdonjimzubima.Cestosamjevidjelakakoto

radi.»Akojedjevojčica,Kijaćebitimajkomnajstarijegprincaegipatskog.«»Alionajedruga zena.Sporednasupruga.Rodis li faraonusina,makari

sljedećegodine,onćesvejednopostatifaraon.«Nefertitisezagledaudaljinuprekolotosovaribnjaka,kaodamozevidjeti

svedoTebe.»Akonerodimdjecaka,Nebnefercedobitijosvisevremenadaskupipristaše.«

»Onjesamopetmjesecistar!«»Ali nece u toj dobi ostati zauvijek.« Nagnula se naprijed. »Ti ces mi

pomoci,hocesli?Bitcesuzmenekaddođevrijeme.Imolitcesseboginjidabudedječak.«

Pocnem se smijati pa naglo prestanem i pogledam je u lice. »Zasto bibožicaposlušalabašmene?«

»Zatoštosipoštena«,odgovoriNefertiti.»Aja...Janisamkaoti.«

Nefertiti je hodala palacom s rukomna trbuhu i nitko se nije usudio rijecizustiti o sest mjeseci starom princu koji je sisao na Kijinim grudima uVelikojdvorani,iakogajesvatkovidio.Aonjebioslatkimaliprinc,iakomujemajkabilakiselakaolimun.AmenhotepjepomagaoNefertitidasepopnena svaku stubu, u svaku kociju, cak i na njezino prijestolje. Uznemireno jebdionadnjom i slaviodjetescekoje je raslo zanemarujuci onokoje sevecrodilo.

U mjesecufamenotu Amenhotep u sluzbenim svitcima i po javnimzgradamaobjavidajebogkojiuMemlisuvladaAton.ObjaviojetokakobiseEgipcani Atonovim svecenicima klanjali do zemlje, onako kako su se prijeklanjaliAmonovimsvećenicima.

JerAtongrliEgipat.Onjesvemoćan,Onjenajljepši.Sveznajućipremudar.

SvitaknijezavrsiorijecjuAmon.NitijedansluzbenisvitakuEgiptunikadprijenijezavršiobezriječiAmon.Odsadanikadvišeineće.

Mojotacspustisvitakukrilo.»Ovojesvetogrđe,aStarijicedoznati!Necemusesvidjeti.«Srditojezurioumojusestru,aNefertitislegneramenima.Jabihseskutrilaiposramila.Onanije.

»Svetogrđejeonoštofaraonproglasitakvim«,odgovorilaje.»A tvoj muz nije jedini faraon!« Otac ustane i baci svitak u grijalicu.

»Starijijosuvijekzivi.Stogameslusaj,Nefertiti,slusajmedobro.Nebudeliovaj tvojoprezniji,nemojse iznenaditiakomojasestraposalje ljudedagaubiju.«

Pokrijemusta,aNefertitiproblijedi.»Amenhotepvećnosiatefkrunu!Onatonebiučinila!«

Otacjojništaneodgovori.»Tinećešdopustitidasetodogodi!«»Otišlojepredaleko.«»Alijanosimnjegovodijete!«Primaknuojojse.»Slusajmeislusajdobro.Vrlojelakomogucedacedoci

do ubojstva. Provjeri jesu li ljudi koje smo zaposlili da te stite voljnipoginuti.«

BojaseposvepovuklasNefertitinalica.»Morasjezaustaviti!Sestratije!«vikalaje.

»Iegipatskakraljica,ajasamsamovezir.«Nefertitijeizgledalabolesno.»Alitićešmezaštititi,hoćešli?«Nijeodgovorio.»Zarneces?« sapneona.Doimala se takomalenom i prestravljenomda

sampoželjelaprijećisobuizagrlitije.Otaczatvorioči.»Naravnodaćutezaštititi.«»Imojedijete?IAmenhotepa?«»Tonemoguobecati.Morasganavestida se suzdrzava.Moras smisliti

kako.Ilitinikakvapomoćsmojestranenećebitidovoljna.«

Zivjelismokaomacke.Njuskalismohranuprijenegosmojujeli,cakikadsuje sluge vec kusale, a jedno smo uho nocu stalno drzali naculjeno zbogzvukovauljeza.Ipusepočelabrinutizamojezdravlje.

»Cijelesenoćitrzašivrtiš.Tonijedobro,gospodarice.«»Ćulesmonekevijestikojememuče,Ipu.«Mojatjelesnasluškinjaprestaneslagatirubljekakobimemogiapogledati.

»Loševijesti?«»Da«, priznam i stavim ruke ispod nogu. »Ti bi mi rekla da se nesto

pričalopopalači?«Ipuinejamicenestalesusobraza.»Pričaloočemu,gospodarice?«Bilasamiskrenasnjom.»Oubojstvu.«Ipusetržneunatrag.»Nijetonistatakostrasnocudno«,prosapcem.»Amenhotepsijestvorio

neprijatelje.Reklabimidačuješnekepričeotome,zarne?«»Naravno«,potvrdimi.Vidjelasamjojozbiljnostnalicu.Nefertitimetogaposlijepodneva,prijenegosmoseodvezlenagradiliste

novogahrama,povuklaustranu.»Mislimdasamnestoculasinoc«,povjerilamise.

Smrznemse.»Jesilireklaocu?«»Ne,jernisamsigurnadasamčula.Bilojesvanjskestraneprozora.«Hladnocamiseuspnekraljeznicomtakosnaznodasamsestresla.»Jesili

reklakralju?«Odmahneglavom.Rukajojjebilanatrbuhu.»Ne,alihocudanocasspavas

samnom.«TeksesadsjetimdajetonockojuonprovodisKijompaseudaljimkorak

natragipogledamjesumnjičavo.»Što?«viknulajebijesno.»Mislišdabihlagala?«Promatralasamjenatrenutakirazmišljala.»Molimte«,reklajeozbiljnoistrahunjezinimočimaučinimisestvarnim.

»Nesamozbogmene.Zbogdjeteta.«Dijetejeunjezinojutrobišestmjeseci.Te veceri preselila se u prostran krevet u kojem je spavala s

Amenhotepom.Oklijevalasam.»Dođi.«»Alitojekraljevkrevet.«Stisnulajevjeđe.»Noćasnije.Noćasmeostaviosamu.«Odbilasamleći.»Ne trati vrijeme nego ulazi«, odreze ona. Bila je razdrazljiva zbog

trudnoće.»Ne.Dođiumojkrevet«,odgovorim.Oštromepogledala.Rukajojjebilanatrbuhu.»Trudnasam.«»Bitćesigurnije«,dodam.Zasutjela jena trenutak, znala samda sampobijedila.Odgrneponjave i

izvuce ruku. Uzmem je i pomognem joj hodati. U mojoj sobi oprezno senamještalaujastuke.

»Tvojkrevetnijetakoudobankaomoj«,prigovaralaje.»Ne, ali je daleko sigurniji.« Osmjehnula sam se zadovoljna svojom

pobjedom.Onanijereklaništa.Stavljalasamjojjastukeizaleđa.»Zbiljamislišdabimenetkopokušaoubiti?«prošapće.Zbunjeno se nasmijem. »Ne, ako prije toga mora proci kraj dvanaest

Nubijaca koji stoje ispred mojih vrata.« Pokusavala sam razgovaratibezbrizno da smirim njezine strahove, ali Nefertitino je raspolozenje bilomračnoibilajeuporna.

»Alizaštobimenetkoželioubiti?«upitalaje.Zadrhtala sam misleci o tome. »Zato sto si udana za faraona i nosis

njegovodijete. Ima liboljegaputadoAmenhotepaodonogkojivodiprekotebe?«

»Alinarodmevoli.«»Narod«, odgovorim. »Ne i svecenici. Ne i ljudi ciji su zivoti posveceni

Amonuičijehramoverušite...«»Toje.Amenhotepova,ideja«,ostroceNefertiti.Aondazacujemokorakeu

hodniku i obje se smrznemo.Tko god je bio vani, odlucio se povuci jer setapkanjekorakaodmahudaljilo.Zadržalasamdah.

»Jaovovišenemoguizdržati!«vikneNefertiti.»Svegasebojim.«»Pasamasitoskuhala«,reklasamokrutno.Nojosuvijeksamjedrzalaza

ruku. Te smo noci zaspale kraj upaljenih svjetiljki. Ujutro smo se objeprobudileuzoru,svijenejednaprekodrugepoputmačaka.

ČETRNAESTOPOGLAVLJE

Šemu,dobažetve

Nefertitino jedijetenasvijet trebalodociumjesecupahonu.Odbijala jeroditi egipatskog prijestolonasljednika u istom paviljonu u kojem je KijarodilaprincapajeAmenhotepljudimakojisuradilinahramuzapovjediodapočnugraditipaviljonpokrajribnjakaslotosima.

»Moraimatiprozorekojigledajunasvecetiristrane.«Mojasestrarasirirukekakobiradniciuvidjelistojezamislila.Palacusvjetlaizraka.»Prozoreod stropa do poda«, davala im je upute. Vojnici su naklonom pokazalipokornost, a kipari se dali na posao. Rezbarili su lisce na okviru kreveta islikaliribenakeramičkimpločicamakojesupodbojileuplavoizeleno.

Kadsenisubavilirukovođenjemizgradnjompaviljona,onaiAmenhotepvozilisusenagradilistehramadavidekakonapreduje.Radovisuseusporilijerjeradnasnagabilapodijeljena.»Mutni,uzmiplast«,zvalabime.»Mutni,hajdemogledatihram.«

NalokacijisamopazilageneralaNakhtmina.Davaojeuputegraditeljima.Opet sam se pitala sto radi uMem isu, on, tako nepokolebljiv u odluci daostaneuTebi.Kadsamproslapokrajnjega,nasmijesiose,ajasamskrenulapogledkakoNefertitinebipomisliladaseizmeđunasnestozbiva.Ipu,kojasevozilaumojojkociji,tihojeprosaptala:»Faraonjevojnicimadaoponudukoju ne mogu odbiti. Dvadeset debena srebra mjesecno da zidaju uMemfisu.«

Zaprepastena, okrenem se prema njoj. »General Nakhtmin ovamo jedošaozbogsrebra?«

Onausmjeripogledpremamjestunakojem jestajaogeneral ikiseloseosmjehne.»Ilizbognečegadrugog.«

Aondajejednogajutramojojsestribilopreviselosedavozikocijeihtjelaje da pođem umjesto nje. »Ne zelim da Amenhotep ide s Kijom«, rekla jezajedljivo.»Moguzamislitikakosevozinagradiliste ipisepjesmunjegovusjajnomnovomzdanju.Aonbijevjerojatnonjojzaljubavdaouklesatinazidhrama.«

Bilabihsenasmijala,alionostojetrazilaodmeneuplasilome.»Hocesdaodemnagradilištehrama?Samoi«

»Nesama,naravno.PovestćešIpu.«»Ali,štodaradimtamo?«Polozila je rukuna svoj trbuhumornaodmojegluposti. »Radit cesono

isto sto sam i ja uvijek radila«, odreze. »Dat ces da te vide, da znaju da sitamo, da radnici ne budu lijeni. Pazit ces da ne kradu zlato, alabaster ili

vapnenac.«»Aštoakobudukrali?«»Neće«,reklajeravnodušno.»Nećeseusuditibudešliihnadgledala.«Dok je Nadglednik konjusnice pripravljao moju zapregu, Ipu je upitala:

»Gdjejefaraon?Zaronnećeići?«»Mojajesestrabolesnaiželidaonbudekrajnje.«»Znači,moramotamosame?Bezijednogstražara?«»Bezijednog.«Kada je nadglednik konjusnice bio gotov, vozile smo se od palace do

gradilista hrama.Vojnici su lomili stijene i tesali kamen za gradnju.Nitko,cini se, nije krao alabaster. Nekoliko jemuskaraca veselo pozdravljalo Ipumašućijojdoksmoprolazile.Dignemobrve,aIpusenasmiješi.

»Imamprijateljenaneobicnimmjestima,gospodarice.Abuducidatinemožešstvaratiprijateljemeđuvojnicima,jaihstvaramzatebe.«

Slijedilasamnjezinpogleddocovjekanaulicikojijenasukocijuzaustavioispruzivsiruku.Konjisuseukipilikaodaimjebilozapovjeđeno.Nakhtminnamuputiosmijeh.

»Generale«,kimnemslužbeno.»GospoMutnođmet«,rekaoje,aIpusecerila.»Pa,kakoiduradovinahramu?«upitam.Odnadgledanja ljudinapravila

sam cijelu predstavu. Gunđali su na vrucini tegleci teski kameni stup nanjegovomjesto.

Smijesak je plesao u kutu generalovih usnica. »Kao sto mozes vidjeti,dobrosuzapelidaostvarevelikeambicijeNjegoveVisosti.No,neces limepitati zastosamovdje?«Sunce jegeneralovukozuobojilou tamnunijansubronce,tamnijuodnjegovedugekoseivedrihočiju.

»Vecznamzastosteovdje«,odgovorim.»Faraonjeponudionestocemunijedanvojniknemožeodoljeti.Dvadesetdebenasrebramjesečno.«

Na nemilosrdnu suncu general Nakhtmin gledao je kroz poluzatvoreneoči.»To,dakle,misliš?Dasamseprodaozapregrštsrebrnjaka?«

Otvorenosamzurilaunjega.»Zbogčegabidrugogdošao?«Ustuknekorak,alicemupostanezamisljeno.»Kadsambiodjecakstedio

samzlatokojesamzaradiouvojscikakobihkupiofarmuuTebi,akadmijeotacumro,naslijediosamnjegovuzemlju.Dakle,ne,nisamdosaoovamozapregrštdebena.«

Osjetilasamdasamganecimuvrijedila,aonjeidaljezurioumenedoknisambilaprisiljenaodgovoriti:»Pa,onda,zaštosidošao?«

BaciojekratakpoglednaIpu.»Mozdatitomozesobjasniti,gospo.Stosemenetice,moramsevratitisvojimvojnicimadanepocnukrastivapnenac.«Nabrzinuseosmjehnuo.»Ilialabaster.«

GledalasamgakakoodlazipaseokrenempremaIpu.»Zastoseonuzivapoigravatisamnom?«

»Zatostomujestalodotebe.Stalomujedotebe,anijesiguranjelitebistalodonjega.«

Šutjelasam.»Samonedajdatesestravididokovakoizgledas«,upozorilameIpu.»Ili

ceupalacibitivecihnevoljaodonehocelikraljicafaraonupoklonitiprincailineće.«

Atonov je hrambio rano zavrsen.U vrijemekad jeNefertiti trebala roditi.Dijeteunjojbilojetesko.SjedilajeuposebnompaviljonuukrasenomslikamaHatoriBesa,snogamapodignutimnajastukeodperja,dokjeupredsobljusvirala har istica. Lepezari su stajali u svakomkutu sobe, amoja je sestrakraljevalakaokraljicaPostelje,otresajucisenasvakogatkobisezadesioublizini,čakinanašegoca.

»ZastominitkonijerekaodaKijasnjimodlazigledatigradnju?Jelisadonazauzelamojemjesto?«Pakostanglasjojsepovisio.»Jeilinije?«

»Zatvori vrata, Mutnođmet«, nalozi otac. Gledao je moju sestru sprezirom.»Nekolikodanatojednostavnomorašpodnositi.Ništatunemožešučiniti.«

»Ja sam egipatska kraljica!« S mukom je sjela, a njezine su se tjelesnesluskinjebrzoprimaknulekakobi jojbilepriruci.»PozoviteAmenhotepa!«zapovjedi. Djevojke pogledaju nasega oca. »Rekla sam, pozovite faraona!«Nefertitinglaspostanerezak.

Otacseokrenuonajblizoj zeniikimnuo.Djevojkapojurivan.»Boljebitibiloda se zabrines za stanjeuovomkraljevstvu«, rekao je. »Jesi li se ikadpotrudilasaznatištosedogađauTebi?«

Nefertitinapravistanku.»Zaštobih?«Očevoselicesmrknulo.»ZatoštojeStarijibolestan.«Sluskinjesudalesveodsebedanegledajujednadrugu,nocimpadnenoc,

pricanje ce poceti. Nefertiti je sjedila na jastucima. Nagnula se unaprijed.»Kolikojebolestan?«

»VijestisudabigauskoromogaouzetiAnubis.«Nefertitisemučiladasjediuspravno.»Zaštootomeništanisamčula?«»ZatostonecujesnistaosimonogastoimavezesAtonovimhramom«,

predbaci jojotac.»Kad jeposljednjiputAmenhotepposjetiosvojusobuzaaudijencije?Ilisebaviokorespondencijomsinozemnimnarodima?SvakogadanajasjedimpodnoHorusovaprijestoljairukujemkraljevimovlastima.«

»Nisiliupravotoželio?Daseegipatskokraljevstvoprostrepredtobom?«»Ne ako se tvoj suprug dan za danom igra faraona i saveznicima salje

pozlacenekipoveumjestozlatnih.Ondasve jamoramnadoknaditi.MoramobjasnjavatistarjesiniQuiltuazastonasavojskanijespremnainemozemudoćiupomoć,aHetitisumunapalikraljevstvo.«

»Pa,uTebiimavojnika.NekapišeStarijem.«

Otac srdit plane. »Koliko jos treba cekati dok injih Amenhotep neupotrijebikaoradnike?I,stojesljedece?Palaca?Grad?«BacimkratakpogledpremaNefertiti. »Egipat nije jedinstven«, upozorio je. »Amonovi svecenicispremajusenapobunu.«

»Oni se nikad ne bi pobunili!« Nefertiti stegne celjust.Sedamnaestogodišnjakraljica.

»Zaštone«,izazovnoćeotac,»budeliHoremhebnanjihovojstrani?«»OndaćeHoremhebbitiizdajnikiAmenhotepćegadatiubiti.«»Aštoakovojskastaneuznjega?Štoonda?«Nefertitiseuzasne.Drzalajerukenatrbuhukaodastitidijeteodovakvih

vijesti.OndaseotvorevrataNefertitinesobezaporod:stigaojeAmenhotep.»NajljepšakraljicauEgiptu!«svečanoizjavi.»JedinakraljicauEgiptu«,odrežeNefertiti.»Gdjesibio?«»Nagradilištu.«Amenhotepsesmiješio.»Oltarjespreman.«»IposvetiosigasKijom?«prosiktalaje.Amenhotepsesmrzne.»Jesilp.«vikneona.»Sadkadsamjafaraonovajunicaisvakogcasamogu

roditiprincanisamvišenimalozanimljiva?«Amenhotepseosvrneposobi.Oklijevaoje,aondabrzopriđeknjojistavi

rukunanjezinu.»Nefertiti...«»MojlikgledananarodEgipta.Janadziramovokraljevstvo.AneKija!«Amenhotepgipkoklekne.»Oprosti.«»Nećešopetićitamosnjom.Recidanećešićisnjom.«»Obećavam...«»Obećanjenijedovoljno.Zakunimise.UAtona.«Vidiojedajeozbiljnapajeizgovorio.»KunemtiseuAtona.«Otacijaizmijenimopoglede,amojagasestradignestla.»Jesiliznaodati

je otac bolestan?« upitala ga je lijezuci natrag na jastuke i prekrasnostvarajućiiluziju:kadjeonasretna,sveseodvijauAmenhotepovukorist.

On istog trena ustane. »Stariji je bolestan?« Pogledamog oca. »Je li toistina?«

Otacsenaklonio.»Da,Visosti.DošlesutakvevijestiizTebe.«Amenhotepseosvrtaoposobiipoprviput,cinise,opaziozene.»Van!«

viknuoje.IpuiMeritizgurajuzenenapolje.Amenhotepseokrenuomomocu.»Kolikojošdokneumre?«

Otacseukoči.»Egipatskifaraonmogaobiživjetijošgodinudana.«»Rekaosidajebolestan.Rekaosidaimašvijesti.«»Bogovigamogusačuvatiiduže.«»Bogovi su ga napustili!« vikne Amenhotep. »Brinu se zamene, a ne za

oronula starca.« Amenhotep u dva koraka prijeđe sobu pa otvori vrata ipozove strazare. »Dovedite arhitekta Maju«, zapovjedi pa se okrene momocu.»Oticicesnatragusobuzaaudijencijeisastavitipismozaprincevesvih

naroda.UpozoriihdaćuunutargodinedanapostatifaraoniGornjegEgipta.«Bojom obrazamoj otac otkrivao je uzbuđenje. »Mozda ne umre u tom

roku,Veličanstvo.«Amenhoteppriđemomocutolikoblizudasamnatrenutakpomislilada

cegapoljubiti.Umjestotoga,sapnemunauho:»Ukrivusi.VladaviniStarijegdošaojekraj.«

Korakne prema vratima i ponovno zazove strazare. »DoveditePanehesija!«Okrenesenatragmomocu.»VrhovnisvecenikAtonovputujeuTebu«,najavi.»Odisadisastavljajpismokraljevimainozemnihnaroda.«

Pokazao jevrata.Oca imene ispratili suuhodnik.Zatimrezomzatvorivrata iza nas. Odmah potom iznutra smomogli cuti prigusene, povisene iuzbuđene glasove. Slijedila sam srdito lupkanje ocevih sandala dok je isaopremaPerMeđat.

»Štoradionsad?«»Priprema«,kipiojeotac.»Pripremašto?«»SkratitiStarijemputuzagrobniživot.«Udahnem.»ZaštosiondadopustioNefertitidamukaže?«Otacjeidaljehodao.»Zatoštobitovećnetkoučinio.«

»Kraljicarađa!«Sluskinjamepronaslauvrtovimapalace.Njezinesurijecinaviraleigurale

se jedna preko druge. Gubila je dah. Smjesta ustanem i proguram se krozguzvu pred Nefertitinom loznicom. Dvorske dame i glasnici stajali su usedamredovaispredpaviljona,usjeniplatnenakrova,itracaliotomestocesedogoditiakoNefertitirodisina.HoceliNebneferaposlatidaziviunekojdrugojpalaci?Astoakobudedjevojcica?Kolikobibrzomoglakraljicaopetzatrudnjeti?Uđemusobuzaporodizatvorimvrataizmeđusebeitračeva.

»Pagdjesiti?«vikalajeNefertiti.»Uvrtovima.Nisamznaladajepočelo.«Majkameprostrijelipogledomkaodasamtrebalaznati.»Donesimisoka«,zastenjeNefertiti,ajapohrlimknajblizojsluskinjikako

bih joj rekladagadonese.»Brzo!«Okrenemseponovnosestri. »Babicesutu?«

Škripalajezubima.»Pripremajustolaczaporod.«Na Nefertitinu su stolcu bile slike tri boginje poroda. Hator, Nekhbet i

Tauert pruzale su ruke preko prijestolja od ebanovine. Sestrino se tijelogrcilo umukamada tezak teret izgura izmaternice.Disala je uza sve vecinapor.

Pojavesedvijebabice.»Spremnoje,Visosti.«Pomogle su joj da se smjesti na pojastucen stolac s rupom u sredini

sjedalice,putemkojimcedijetesicinaovajsvijet.Majkajojpostavijastukiza

leđa, a Nefertiti pruzi ruku kako bi uhvatila moju, vristeci toliko da bi iAnubisaprobudila.Brbljanje ispredpaviljonaprestane. Jedino stosemoglocuti bili su Nefertitini krikovi. Majka se okrene prema meni, a ne premababicama.»Zarnemaničegaštobismojojmoglijošdati?«

»Ne«,reklasamiskreno,ababicekimnuglavama.Najstarijazenazatreseprosjedimuvojcima.»Vecsmojojdalikheper-uer.«

Gledalasamkakospravljajumjesavinubiljkekheper-uersmedomimlijekomidajusestridajojpospjeseporod.Sadjestaricapjevuckalamolitve.»Tojesveštomožemoučiniti.«

Nefertitijejecala.Obrvesujojbileskupljene,anizvratjojjeklizioznojodkojegjojsekosalijepilazalice.Nalozimjednojodzenadajezacesljaunatrag.IpuiMeritdonijelesudostolcazaporodzdjelustoplomvodomipolozilejeizmeđu nogumoje sestre kako bi joj para olaksala rađanje. OndaNefertitizabaciglavuizgrabiručkenaslonjača.

»Dolazi!«viknemojamajka.»PrijestolonasljednikEgipta!«»Tiskajjače«,poticalajujestarababica.Merit pritisne hladno platno naNefertitino celo, a babica se odjednom

nađeispodstolca.Rukesujojposezalezavrhomdjetetoveglavice.Sestrasesvine unatrag u luk, u groznom jauku, zatim njezino sitno tijelo zadrhti, adijeteizađeuzbrizganjevode.

»Princeza!«viknebabicatražećideformacije.»Zdravaprinceza.«Nefertitijeusvomnaslonjacuzurilauzrak.»Djevojcica?«saptalajecvrsto

stišćućiručke.»Djevojčica?«glasjojpostaneočajan.»Da!«Babicauzdignemalensvežanj.Majkaijaizmijenimopoglede.»Neka netko ode reci veziru Ajeu«, veselo ce moja majka. »I posaljite

porukukralju.«Ipu istrci po palaci prosiriti vijest da je kraljica prezivjela. Zvona su

trebala zvoniti dva udarca zaredom kao znak da je Egipat dobio princezu.Babice ususkaju Nefertiti natrag u njezinu postelju. Utrobu su joj zabrtviliplatnomdazaustavekrvarenje.»Princeza«,ponavljalaje.Bilajesigurnadaceroditiprinca.Bilajetakosigurna.

»Ali, zdrava je«, odgovorim. »I tvoja je. Tvoja vlastitamala veza premavječnosti.«

»Ali,Mutni...«Očijojsezagledajuuprazno.»Tojedjevojčica.«Babicasevratilaiupoznalamojusestrusprvomprincezomegipatskom.

Nefertiti premjesti dijete u svoje narucje.Mojoj semajci ovlaze oci. Sad jebaka.»Sličnajetebi,Nefertiti«,reklaje.»Istaustainos.«

»Itolikokose«,dodam.Mojajemajkamilovalamekanupahuljastukosu.Dijeteispustiprodoran

jauk.Sjedokosababicastignetrkom.»Morajesti«,izjavibabica.»Gdjejedojilja?«Visokudebeljuskastuzenuuveduusobuzaporode.Babicazaskiljiuoblo

lice mlade zene. Nije bila znatno starija od Nefertiti. Sedamnaest iliosamnaestgodina.Izgledalajezdravoisnažno.

»TebejeizabraovezirAje?«»Da«,odgovoridjevojka,aponjezinimnabreklimdojkamabilojejasnoda

jeionaodnedavnomajka.»Ondadođiisjednikrajkraljice«,poučijebabica.Stolac je bio pripremljen pa nova majka ogoli jednu dojku. Svi smo

promatralikakomalaprincezapohlepnosise,aNefertiti jeproucavalasvojminijaturniodrazunaručjudojilje.

Babicasesmijesila.»Lijepakaoiti,Velicanstvo.Faraonucesigurnobitidrago.«

»Ali,nijesin.«Nefertitispustipoglednaprincezukojujerodila.Princezukojajetrebalabitiprinc.

»Kakoćešjenazvati?«upitam.»Meritaton«,odgovoriNefertitiistogtrena.Mojamajkasetrgne.»Ona.kojuvoliAton?«»Da.« Nefertiti se ukoci, a lice joj poprimi odlucan izraz. »To ce

Amenhotepapodsjecatinaono sto jevazno.«Majka senamrsti, aNefertitidoda toplo: »Na vjernost.« Zvona suu daljini zvonila dvaput, kakobi cijeliMem is doznao da se rodila princeza. Nefertiti pograbi rubove svojihpokrivača.»Štojeto?«

»Tosuzvona«,počnemajka,aliNefertitijeprekine.»Zaštozvonesamodvaput?«»Zatojertriputzvonezaprinca«,reklasam,aNefertitiserazbjesni.»Zašto!Jerjekcermanjevaznanegoprinc?ZaNebneferasuzvonilitriput

paćeizaprincezuMeritatonzvonititoliko!«Majkaijasamosepogledamo,aprincezaMeritatonpočneplakati.Meritprekinešutnju.»Hoćemoliteodvestiukupalište,Visosti?«»Ne! Netko mora zaustaviti zvona«, zapovjedi Nefertiti. »Dovedite

Amenhotepa!«»Najprije se okupajte, a onda se nađite s faraonom i recite mu«,

savjetovalajemojamajka.»Nefertiti,nemozesnipredkogaovakva«,preklinjalasamje.Haljajojje

bilasvazamrljana ipremdasu jojnogeotrli iocistiliakosuzacesljali,nijeslicilakraljiciegipatskoj.Bilajetekzenakojajenetomrodila.Odnjesesirioneugodanzadahkrvi.»Brzoseokupajpaćemopozvatifaraonairećimu.«

Ucinilajekakosamjojpredlozila.Kadsujeovilisvjezimplatnomiodveli,usobizaporodnastupitišina.

»Rodilajeprelijepodijete«,reklajekonacnomojamajka.Dojiljajeidaljehranilaprincezudok su sebabicebavile iznosenjemstolca zaporod.Necebitiprincadokneprođegodinadana.Amoždaiviše.

»Mislišlidaćejeonposlušati?«pitalasam.

Majkastisneusnice.»Takvoštosejošnikadnijedogodilo.«»Nikraljicanikadprijenijestanovalaukraljeviniodajama.«

Kad se Nefertiti vratila okupana i odjevena u bijelo,majka kimne glavom.»Mnogobolje«,reklaje,aliNefertitinijebilaraspoloženazalaskanje.

»DovediteAmenhotepa.«Merit jeotvorilavrata sobezaporod iposlalapo faraona.On jeodmah

došao,aNefertitigajenapalačimsepojavio.»Želimdazvonaudarajutriputa«,zapovjedilaje.Ondotrčidoposteljeistavijojrukunaobraz.»Jesilidobro?Jesi...«»Zvonadanasmorajuzvonititriputazaredom!«»Ali,porod...«SpustipoglednausnuluMeritaton.»Gledajkakolijepo...«»Ozvonimatigovorim!«vikneNefertitiiprobudiprincezu.Amenhotepje

oklijevao.»Alizvonatriputazvonesamo...«»Zarjenašaprincezamanjevažnanegoprinc?«Amenhotepspustipoglednalicesvojekceri.Iskrenesumusuzeklizileniz

obraze.Naslijedilajenjegovetamneociikovrcavukosu.Zatimjepodignuopogled na Nefertiti cijemu je lice govorilo da je kriv pa se okrene premaMerit.»Nalozi ljudimadazvonaudaretriput.Rodilaseprinceza...«BacibrzpoglednaNefertiti.

»Meritaton«,dovršilajerečenicuNefertiti.Amenhotepsjednepokrajnje.»Meritaton«,ponovigledajućiulicesvojekćeri.»OnakojuvoliAton.«Nefertitiponosnopodignebradu.»Da.PremavelikomboguEgipta.«»Princezu«,Amenhotepuzmezaplakanodijeteizrukudojiljeiprivineje

nasvojegrudi.Mojotacušaojeioštropogledaomajku.»Djevojčica«,rekaojetiho.»Svejednonasljednica«prošapćemajka.Otac je ostao dovoljno dugo da u ruke primi svoju unuku, prvu kcer

kraljevskekrviegipatske,aondajeotisaokakobiposlaoporukukraljevimainozemnihnaroda.

DokjeNefertitilezalaupostelji,pozornosamjepromatrala.Izgledalajeiscrpljenoiblijedo.Spavalojojse,alijezbogAmenhotepaglumiladajeveselaičila.»Mislišdaizgledadobro?«upitammajku.

»Naravnodane.Upravojerodila.«OndasekrajNefertitipojavilaMerit,naoruzanasvojomvelikomkutijom

odslonovacepunomsredstavazauljepsavanje.Mojasestraposlusnosjedneuspravno. Ja bih na njezinu mjestu svima rekla da izađu iz moje sobe.SpustimpoglednaprincezuMeritatonkoju jemojasestra cvrstodrzalanasvojimgrudima i osjetimbolu srcukoja je vjerojatnobila zavist.Nefertitiimamuža,kraljevstvoiobitelj.Menijepetnaestištoimam?

Gozbaucastrođenjaodrzanajepotkrajpahona.LijepooblikovanezdjeleodskupocjenihkovinaposlalisukaodarizinozemnihkraljevstvaislozilinastolkojisepruzaoskrajanakrajVelikedvorane.Bilojekipovaizrađenihodzlatai skrinja s ingotima. Kralj Mitanije poslao je copor lovackih pasa, dok sunarukviceodsrebraibjelokostistigleodplemenitaškihobiteljiizTebe.

UAmenhotepovimodajama,Nefertitimepitalakojuhaljinudaodjenezagozbu.»Dubokizrezilineštoštoprekrivasvedovrata?«

Pozorno sam gledala njezine grudi namazane kanom. Bile su velike ilaskave.Trbuhjojjebiotakomalendanitkonebipomislitodajerodilaprijesamočetrnaestdana.»Dubokizrez«,reklasam.

Promatrala sam njezino tijelo dok je ispunjavalo usku halju i bilazatravljenanacinomnakojijedvijezlatnenausniceuvelausvojudvostrukoprobusenuusnuresicu.Pomislimkakojanikadanećubititolikolijepa.Ondasmoseobjepogledaleuzrcalo:MackaiLjepotica.UVelikojdvoraninitkonijemogaoskinutiocisnje.»Zanosnaje«,reklajeIpudokjemojasestraklizilaizmeđustupovljaiuspinjalasenaoslikanpodij.Porodjeispunioudubinenanjezinimobrazimaizarumeniojojlice.Stotineplamicakatreperilojeuznjudokjeprilazila,akadjesjelanaprijestolje,svejezanijemilo.

ČinilosekakojesvakičlanegipatskogakraljevskogdvoradošaoproslavitiMeritatonino rođenje. Odsetam van gdje su stajali otac i majka i uzivalitrenutakmiradokjoshrananijebilaposluzenaijosnemorajusjestizastol.Ponovnopogledam ljude koji su se guzvali u dvoristu, ulijevali se uVelikudvoranu i izlijevali iz nje, s peharima vina u rukama, odjeveni u naj inijeplatnoiukrašenizlatom.SamoPanehesijanijebilo.

»Kakotodaseskupilotakomnogoljudi?«upitalasam.Cakjeitebanskoplemstvodošlonaslavlje.PoteglisunaputNilom.

»Dosli su iz postovanja prema novom faraonu«, odgovori otac. Nisamtočnoshvatilaštojerekaopajeobjasnio:»Starijijenasamrti.«

Zabuljimseunjega.»Alipretpostavljalosedacezivjetijoscijelugodinu!Tisimisamrekao...«izaustavimsejersamshvatilastootaczapravogovori.Nagnemsenaprijediglasmiprijeđeušapat.»Nisugavaljdaotrovali?«

Otacnijerekaoništa.»Nijevaljdabiootrov?«navaljivalasam,ali licemogocapretvoriloseu

masku.Ustuknem.»PanehesijezbogtogaišaouTebu?«Mojiroditeljiizmijenepoglede,aotacustane.»StogodsedogodilouTebi,

Starijinećeizdržatidužeodmjesecdana.«IzVelikedvoranezacujemozvukzvonakojejepozivalogostenaveceru.

Otacuzmemajkuza ruku.Nestali suugomilidok sam ja stajala josuvijekzaprepaštenanjegovimriječima.

»Prema izrazu tvog lica, ilinamuskoroslijedineprijateljskinapad, ili siupravookusilaneštokiselo.«

Osvrnemse.GeneralNakhtminnazdravljaojepeharomvina.

»Hvala,generale.Itebejelijepovidjeti.«NasmijaoseipokazaorukomusmjeruVelikedvorane.»Hoćemoli?«Zajedno smo prosli nadsvođena vrata Velike dvorane sa svojim

velicanstvenimstupovimaistotinamagostiju.Onjetrebaosjeditizastolomvojne elite, a ja uz kraljevsku obitelj. No prije nego smo stigli do podija,zaustavimga.»Recimi,generale.JesiliuTebinačuoštogodoStarijem?«

Nakhtminmezamisljenopogledapameodvuceodstolovaunekialkovengdjesmomoglislobodnijegovoriti»Zaštopitaš?«

Oklijevalasam.»Ja...Samomisečinilodabimogaoneštoznati.«Nakhtminme sumjicavo gledao. »Vjerojatno ce prijeci uOzirisove ruke

vrloskoro.«»Alisamomujecetrdeset!Mogaojezivjetijosdesetgodina.«Prosapcem:

»Jesuligaotrovali?«Tražilasamiskrenostnanjegovulicu.Polagano je kimao glavom. »Pricalo se da jesu. A prica li se u kraljevoj

obitelji...«»Nepričase«,reklasamodmah.»Samosampitala.«Proučavaome.»Ali,ako...Akofaraonumre...«»Da?«»Štoslijedi?«»Tvoja sestra postaje kraljicom oba Egipta, a kraljevska udovica mora

kleknuti pred svojom snahom. Tko zna«, doda Nakhtmin urotnicki, »prijekraja,moždaonajošifaraonpostane.«

»Faraoni«»Tojetakočudno?«»Ne,tojeglupo.SamojenekolikoženadosadavladaloEgiptom.«»Pazaštonebiiona?«Oboje kroz sumu stupova pogledamo moju sestru. Debeo zlatan pecat

drzaojenjezinublistavukosuodmaknutomodlica.Takosujojociizgledalejosvece.Sasvogaprijestoljaimalajepoglednacijeludvoranu,aligledalajeAmenhotepa.

»Onjojusvemuvjeruje«,dodaNakhtmin.»Čakživeuistimodajama.«»Tkotijetorekao?«»Ja samgeneral.Moj je posaobiti obavijesten. I da sam slugaumanjoj

palači,moraobihznatineštotakobeznačajno.«»Aliprijenegopostanefaraon,moralabipostatiudovicom.«Pogledamu

njega. Nije osporavao smisao izjave, a ni ja ne bih bila iznenađena daAmenhotepumre.Osjetimdamisehladnocauspinjekraljeznicomi siripoleđima, iako je noc bila topla. Uzvanici su sjedili i razgovarali, a smijeh jeodjekivaopodstropomVelikedvorane.Svecanostpovodomrođenjatrajatcedjelunoc, a jamozdanecuponovnouloviti prigodu zaponovni razgovor sgeneralom.Oklijevalasam.»MislilasamdaćešostatiuTebiiživjetimirnije.«

»O,uTebibasinijemimo.Gdjegodjekakvapalaca,uopcenijemirno.Alijednogadana,nadamse,pronaci cunekogatko cesamnomdijelitiuistinumiran zivot.DalekoodTebe iliMem isa ili bilokakvagrada s kraljevskomcestom.«

Obojesezagledamoudvoranu,ajakimnem:dobrosamrazumjelatakvuželju.

»Nosadkadjehramzavrsen,vojnicisepitaju stoslijedi.Faraonsebojivojske.Nekaninasposlatiurat,premdaHetitisvakegodineupadajunanasteritorijipljackaju,aEgipatnepruzaotpor.DokPanehesisvetkujeAtona,aAmenhotep gradi hramove kako bi proslavio Atonovu vlast, tvoj se otacuzdigaonaegipatskoprijestolje.Mozdanedoslovno,aliposvemudrugom,onjefaraon,miu-ser.Sadajevrijemedaodlucisstozelisodzivota.Svojeimeuklesanoupješčenjakzavječnostilisreću?«

»Akakoznašdaovdjenisamsretna?«»StojisukutuirazgovarassamnomdoktvojasestrasjedinaHorusovu

prijestolju,avasjojotackrciput.Dasizadovoljna,bilabitamo.«Pokazaojestolkraljevskeobiteljinacijemsupocasnommjestusjedilimojamajkaiotac,okruzenicelavimmuskarcimaucistomtankomplatnu.»Dakle,malamacko,štositiusvemutome?«

»Nefertitinasluškinja«,odrežem.»To mozes promijeniti svakog trena.« Nakhtmin me sa zanimanjem

pogledapadodaznačajno:»Takodaseudaš.«

»Mutni,nađimihaljinu.«Dignempogledsasvojeigreseneta,aliostanemsjediti.»GdjejeMerit?Ne

bilitionatrebalatražitihaljine?«Nefertiti me promatrala svojim tesko nasminkanim ocima smjesta na

kojem je dojilja hranila Meritaton. Tik do zene, cesljala je princezinupahuljastu kosu. »Nemogu ostaviti Meritaton. Zasto mi je ne doneses? Ususjednojjesobi.«

»Daj,Mutni«,reklajemojamajka.»Vidišdanemože.«»Onanikadnemože!«Majka mi uputi pogled kojim je reklaučini to, pa sam donijela sestri

haljinu. Zastala sam nad Meritatoninim sitnim licem. Imala je boju svojemajke, svijedu nijansu pijeska, ali oci su joj bile maslinasto-zelene, kaoAmenhotepove. Nije bilo moguce pogoditi hoce li donju celjust imati namajkuihocelibitivisokapoputoca.»Izgledakaoti«,reklasam,asestraseosmjehne.Ondasemajčinaramenaukoče.

»Jesteličuleovo?«brzojeupitalaodvojivšipogledspločezasenet.Svesmosesmrznule,cakidojiljasMeritatonunarucju.Shvatilasamna

štocilja.Čulesmoglasnarikačaizvukovezvonaizhramova.Nefertitiustane.»Štojeto?«

Nagloseotvorevrata.NikadnismovidjeledaseAmenhoteptakosirokoosmjehuje.Majkarukompokrijeusta.

»OtišaojeOzirisu«,prošaptalajeNefertiti.Amenhotepjezagrli.»Starijijemrtav.JasamfaraonobaEgipta!«U sobu uđe moj otac. Panehesi mu je bio za petama. U svojoj radosti

Nefertiti nije ni opazila da su muskarci usli u sobu rodilje. Moj se otacnakloni.»HoćemolipripremitiprelazakuTebu,Visosti?«

»Nece biti prelaska u Tebu«, najavi Amenhotep. »Odmah pocinjemopodizatigradAmarnu.«

Usobirodiljeodjednomsveutihne.»Tebavišenećebitiglavnigrad?Premjestitćešga?«upitaojemojotac.Amenhoteputrijumfuusklikne:»UslavuAtonovu.«MojotacsrditoseokrenepremaNefertitikojaganijehtjelapogledatiu

oči.

PETNAESTOPOGLAVLJE

Tebapetnaestogahojaka

Amenhotep se setuckao po odaji. »Moja jemajka u sobi za audijencije.Nosi krunu egipatske kraljice. Sada je ta kruna tvoja. Hoces li da ti jedonesem?«

SjedilismoukruguunajraskosnijojsobipalaceMalkata.Mojamajka,otac,Ipu i ja. Otplovili smo na faraonov sprovod. Odaja Starijeg sada pripadaAmenhotepuIV.PromatralismoMeritdokjesminkalaNefertitineoci.Onajesadiznadsvihnas.MocnijaodTije.Mocnijacakiodnasegoca.DokjeStarijibio zivuvijek jepostojalamogucnostdamuseobratimouslucajunevolje.SadimamosamoNefertiti.

»Pustijedazadržisvojukrunu«,zapovjedimojasestra.»Jaćunositikrunukakvu egipatska kraljica nikad prije nije nosila.Moju kreaciju.« PogledaTutmozisakojijesvudaišaosnama.

AliAmenhotepnijebiozadovoljan.»Moramojojoduzetikrunu«,ustrajaojeokrutno.»Moglabibitiopasna.«

PogledmogocasretneNefertitinkojaodjednomustane.»Nijepotrebno«,odgovorilaje.

»Bilaježenamogaoca!«prigovoriAmenhotepglasompunimprijetnje.»Ajošuvijekjesestramojegoca.Onćepazitinanju.«Amenhotep pozorno pogleda mog oca pa slegne ramenima kao da je

njegova majka nesto o cemu ce rado prestati razmisljati. »Zelim da semaknemoizovogagradačimpronađemomjestozagradnju.«

»Hocemo«, obeca Nefertiti prilazeci mu i milujuci mu obraz. »Ali prijemoramosvedovestiured.«

»Da«, slozio se on. »Moramo se rijesiti Amonovih svecenika prije negouspijupokušatiubojstvo...«

»Visosti«,prekinegamojotac.»Nezelimdamiremetesan!«bjesnioje.»Nocusanjamonjima.Ulazeu

mojesnove.Poslatćuihukamenolome.«Uzdahnem.CakseiNefertitismrznulanatupomisao.Bilisutoljudikojiu

zivotu niti jedan dan nisu izicki radili. Predstavnici Amona provodili suvrijemeumolitvama.»Moždaihsamotrebamoraspustiti«,predložiona.

»Padase rojenegdjedrugdje?«snebivaoseAmenhotep.»Ne.Sve cu ihposlatiukamenolome.«

»Ahpoumiratćetamo«,izletiizmeneprijenegosamsestiglazaustaviti.Amenhotepsvojmračanpogledskrenenamene.»Vrlodobro.«

»AstosonimakojikleknupredAtonom?Njihmozespostedjeti«,molilajeNefertiti.

Amenhotepsekolebao.»Datcemoimsansu.Aonekojiodbijubacitcemou okove i bit ce kaznjeni.« Napustio je sobu deruci se na strazare da seodmaknusedamkoraka.

»Stariji nije u grobuni tjedandana, a vi vec planirate unistenjeTebe?«pitao je moj otac uzrujano. »Ljudi ce ovo vidjeti kao nesto sto se protivizakonimaMaat.Nikadnamtonećezaboraviti.«

»Ondacemoimdatijosnestozapamcenje«,svecanoceNefertiti.Ocisujoj bilenasminkane, a okovrata jenosila zlatan simbol zivota. »Donesimimojukrunu.«Tutmozis iscezne.Nefertiti skineperiku, a sviu sobi ispustekrik.

»Štosiučinila?«uzviknemojamajka.Nefertiti seobrijalana celavo.Nestali suprelijepi crniuvojcikoji su joj

uokvirivalilice.»Moralasamseobrijatizbogkrune.«Majkajestavilarukunasrce.»Kakvajetokruna?«»Kruna koju ce odsad povezivati s Egiptom«, rekla je Nefertiti, a ja

shvatimdajecakibezkosejosuvijekbilaprelijepa.Bilajeprijeteca,mocnaizanosna.Gledalaseuzrcalo.Tutmozis jojpriđes leđa.Podignuojekrunusravnimvrhomtakoda je svimozemovidjeti, a zatimsvoj teretpolozionaNefertitinuglavu.Sjelajojjetijesno.Nitkojedruginebimogaonositi.Bilajezamisljenazanju,visokaiuska,sazmijomspremnomispljunutiotrovuocineprijatelja. Nefertiti se okrene oko svoje osi. Da sam seljak na polju,pomislilabihdagledamravnouliceboginji.

Sobazaaudijencijebilajeprepuna.Pisaritrgovcidvorjanidiplomati,veziriisvecenicistajali surameuzrameuvelicanstvenojprostorijipokojojsuseprostirali podni mozaici i uzdizali brojni prozori Kraj tebanske sobe zaaudijencije, mem iska nije bila vrijedna spomena. Kad smo usli zacuo seuzdahstrahopostovanja.Nefertitisepenjalastubistemdosvogprijestolja,akraljica Tija, na predzadnjoj stubi podija, vise nije bila vladajuca egipatskakraljica.Njezinjenaslovsada—Kraljevaudovica.Culasamsaptanjedoksamzauzimalasvojemjestonatrećojstubipokrajsvogoca.Nitkonijeshvaćaoštoznaci krunamoje sestre. Je li Nefertiti kraljica? Kralj-kraljica? Suvladarica?Komusadnarodmoraupucivatizamolbe?VezirisugledaliAmenhotepapaNefertitipamogoca.BilismonajmoćnijaobiteljuEgiptu.Nasvijetu.

GeneralNakhtminstajaojepokrajHoremhebaopremljensvimznakovimacastisvojesluzbe.Kritickimsuokompromatralinubijskestrazareizanasihprijestolja, a ja sam znala sto misle: Amenhotep bas i nema povjerenja uvlastituvojskupaplacatuđincedagastite.Ajasamznalaionostooninisu.DaceAmenhotepsadnajavitigradnjunoveprijestolnicepoimenuAmarna.Danece biti nikakvoga rata sHetitima, premdanamupadajuna teritorij i

pljačkaju.Umjestodabranizemlju,vojskaćeuslavuAtonovuzidatigradove.Panehesiustanesasvogstolcainajavi:»Faraonegipatskiodluciojedace

uEgiptuAtonbidštovaniznadsvihdrugihbogova!«Začujesesrditomrmljanjemeđusvećenicima.Panehesi povisi glas. Govorio je preko njih. »Aton ce imati hramove u

svakomegradu.AmonovicesvecenicikleknutiprednjimeilicebitiprognaniizTebeiposlaniukamenolome.«

Začujeseuzvikzgražanja.»Kamenolome«,nastavioje,»uVadiHammamatu.«Uzdignesezamor.Amenhotepustanesasvogprijestolja.»Oddanasnjega

dananadalje«,glasmu jeodjekivaoprostorijom,»bit cupoznatkao faraonEkhnaton.SlugaAtonov.A faraoniAtonovinecevladati izTebe. Izgradit cuvećuiprostranijuprijestolnicu,atajćesegradzvatiAmarna.«

U sobi za audijencije nastane kaos. Vec ih je i sama promjenaAmenhotepova imena zaprepastila, a k tome gradit ce se jos i novaprijestolnica kao zamjena najvecem gradu Istoka. Ekhnaton je gledaoPanehesija koji je zahtijevao tisinu. Ali gomila je podivljala. Svecenici suvikali, veziri pokusavali primiriti svecenike, a trgovci koji su snabdijevaliAmonovehramoveskupocjenimbiljemizlatom,sklapalisuposlovesnovimAtonovim svecenicima. Pogledamsvojumajku cije je liceproblijedjelopodperikom.

»Straža!«viknenovoproglašeniEkhnaton.»Straža!«DvatucetanaoruzanihNubijacauguraseugomilu.Ekhnaton jestajao i

drzaoNefertitinurukuusvojoj.Okrenuosegeneralimasvojevojskeiurlaopreko buke: »Ispraznit cete svaki hram i kipove Amona, Izide i Hatorpretopiti u zlato. Dat cete svecenicima i svecenicama jednu prigodu da seobratenaAtona.«EkhnatonpogledaNefertiti,aonakimne.»Odbijelitko,uokoveipravacHammamat.«

Na rijecokovisobautihne.Uslucajudadođedodaljnjihnemira,strazarisu stajali pazeci na svakiprozor i ulaz.Ali ljudiudvorani sada su shvatili.Ekhnatonova namjera nije bila uzdignuti Atona iznad Amona: on je htiounistiti svaki kip svakogaboga ili boginje koji su stitili Egipatdvije tisucegodina.

Jedan je vezir ustao sa svojeg stolca podno Horusova prijestolja. »AliAmonovi su svecenici plemici. Oni su temelj na kojem pociva Egipat!«uzviknuoje.

Prostorijomseraširižamorodobravanja.»Amonovimsvecenicima«,Ekhnatonjegovoriopolako,»bitcedanajedna

sansa. Mogu postati svecenici Atonovi ili mogu odustati od posvecivanjasvogzivotabogukojivisenemavlastuEgiptu.Nijelifaraonglasnogovornikbogova?«

Staracgajesamogledao.Ostaojebezriječi.

»Nijelifaraonglasnogovornikbogova?«vikneEkhnaton.Starackleknenajednokoljeno.»Naravno,Visosti.«»Onda, tko bolje poznaje bozju volju,oni ili ja? Izgradit cemo mu

prijestolnicukojaćebitivećaodijednogagradakojijestajaoprijenje.«KraljicaTijazatvorioči,ageneralHoremhebustaneizakoračinaprijed.»HetitisuosvojilivlastuQuatni,anamjesnikKadesavecjetriputtrazio

damudođemoupomoc.NanjegovapismanijeodgovorionitkoosimveziraAjeakojinemozenistabezfaraonovaodobrenja.«DignesrditpogledpremaEkhnatonu. »Ako i ovoga puta ne posaljemo ljude, Visosti, izgubit cemoteritorijkojijeStarijiosvojioživotimatritisućeegipatskihvojnika.«

KrvnavreuEkhnatonovolice.Pogledaposobidaviditkoseslaze.»KazesdatiježeljaboritisesHetitima?«upita.

General Horemheb cuo je prijetnju u faraonovu glasu. »Moja je zeljazastititiEgipat, sprijeciti invaziju i sacuvati teritorij koji smomojotac i jateškomborbomosvojili.«

»Tkoseslažesgeneralom?«povičeEkhnaton.Nitkosenepomakneusobizaaudijencije.»Tko?«zaurlaoje.Pet vozaca bojnih kola istupi iz reda i pogleda oko sebe. Ekhnaton se

sirokoosmjehne.»Vrlodobro.Evotvojevojske,generale.«Gomilasepocelagurkatiimicati,nisubilisigurnikakvuigruigraEkhnaton.Faraonseokrenemomocu.»PošaljiihnacrtubojišniceuKadešjerovojevojskakojaćespasitiEgipatodHetita!Želilijošnetkosnjimauovajrat?«

Zadržimdah.ZanimalomehoćelisejavitiNakhtmin.Ekhnatonsecerio.»Petratnika,dakle.Ustanimosviucastjunakakojice

obranitiKadesodinvazijeHetita.«Pocnepljeskatiuironicnomodobravanju,a kad nitko nije zapljeskao s njim, pocne pljeskati jos glasnije. Sobom zaaudijencije rasiri se nesiguran pljesak. »Evo vasih heroja!« Ekhnaton seokrene svojim nubijskim strazarima. »Ispratite ih van. Ispratite ih cijelimputemdobojišniceuKadešu!«

DvorjanikojisuispunilisobuumrtvojsutisinipromatralikakogeneralaHoremheba i njegovihpet ljudi odvodi straza.Nitko senijepomaknuo.Nevjerujemdaseitkousudiodisati.

Panehesiokosebestisnesvojplašt.»Asadaćefaraonprimatizamolbe.«Panehesi je sa svojom vojskom Nubijaca umarsirao u svetinju nad

svetinjama.Izvelikihtebanskihhramovaiznijelisukipove.LikoviIzidebilisu razbijeni ili spaljeni. Hator su srusili s njezina mjesta iznad rijeke, aAmonu su smrskali lice. Narod se scucurio u svojim domovima, a Izidinesveceniceplakalesupoulicama.Ekhnatonovanovavojska,nubijskistrazari,trgali su i parali halje sAmonovih svecenika.Davali su imdrugeukrasenesuncem.Onekojibiihodbiliposlalisuusigurnusmrt.

IprijenegoseStarijiohladiousvojemgrobu,EkhnatoniNefertitikleknulisu pred oltarom koji je nekoc bio Amonov, a Panehesi ih je pomazao kao

faraonaikraljicuobaEgipta.Jasamsjedilauprvomredu,svaulapislazulijuizlatu. Dok su se prema suncu po cijeloj Tebi uzdizali ljupki glasovi zboradječaka,faraonovajevojskadrobilalicanašihnajvećihbogova.

Te je noci Nefertiti sazvala sastanak. Sjedili smo u krugu oko mogakreveta i govorili tiho. U Tebi sam imala novu sobu. Princeza Meritatondobila je moju staru, odmah pokraj faraona. Pustim oca u prostoriju.Očekivalasamdakiptignjevom,aliunjemusenastaniokrajnjispokoj.

»Recinešto«,naredimuNefertiti.»Štohoćešdatikažem?«upitaotacmimo.»Tisisazvalaovajsastanak.«»Zatoštoželimtvojsavjet.«»Uvezisčime?Tineprihvaćašsavjete.«»Štobihtrebalaučiniti?«pitalajekaodazapovijedaocu.»SpasiAmona!« izleti iznjega.Oci sumublistaleusvjetluvatre.»Spasi

barnešto.ŠtoćeostatiodEgiptanakonovogaštoonradi?«»Mislisdaznam?«napuknejojglas.»Ongradiprijestolnicuihocejeusred

pustinje.«»Usredpustinje?«»IzmeđuMemfisaiTebe.«»Nitkotamonemožegraditi.Tojepustoš...«»Tosammuijarekla!AliPanehesigajeuvjeriodajetoAtonovavolja.«

Glas joj se histericno podigne. »Ti si mu dao mjesto vrhovnog svecenikaAtonovapasadEkhnatonmislidajePanehesiglasnogovornikbožji.«

»Boljedajeglasnogovornikbozji,negoriznicar.Konacno,neceEkhnatonodlucivati o sljedecem egipatskom faraonu. Ako smrt pokosi tvoga muza,odlucivat ce narod i savjetnici koje narod izabere. Panehesi neka lijepoupravljahramom,ajaćuzlatom.Zlatoćepridobitivišesrdacanegobogkojegnitkonemoževidjeti.«

»AliEkhnatonželiizabratilokacijudokrajaatira.IkanipovestiKiju!«Otacjojuputikratakpogled.Tu,dakle,lezipraviproblem.Nijevaznosto

cegradstajatiusredpustinje,negostoEkhnatonvodiKijudamupomogneizabratigdjebigatočnotrebalograditi.

Nefertitinapanikasepojačala.»Štodaradim?«»Pustiga.«»Pustit cu Ekhnatona da povede Kiju na izbor lokacije za nasu

prijestolnicu?«»Tunemožešučinitiništa.«»Jasamegipatskakraljica«,dalajenaznanje.»Da, i jedna od dvije stotine drugih zena u haremu koji je Ekhnaton

naslijedioodsvogoca.«»Ekhnatonnekaniimatiništasnjima.Tosubileženenjegovaoca.«»Dakle, stogod jenjegovotacdotaknuosad jenecisto?Ukljucujuciovaj

grad?«

Nefertitijesjedilaišutjela.»TkoćemugraditiAmamu?«upitaojuje.»Vojska.«»AkakoćemobranitipograničneteritorijekadnavaleHetiti?«»Hetiti!Hetiti!Vrlovazno.NekazauzmuRod,Lakisu iliBabilon. Stomi

imamosnjima?«»Robu«,prekinemjeisvipogledajuumene.»SRodadobivamokeramiku,

karavanezlatadolazeizNubije,asvakegodinebabilonskimbrodovimastizetisućekošarasastaklom.«

Nefertitisuzivjeđe.»Kakotitoznaš?«»Slušam.«Ustala je iobratilaseocu.»Posaljiglasnikeu imeEkhnatona iHetitima

zaprijetiratom.«»Abuduliidaljeupadalinanašteritorij?«upitaon.»Onda cemo izmisliti porez na hramove i poslati zlato da platimo

vojnike!« odvratila je. »Ekhnaton se vec zakleo da ce nasa vojska graditiAmarnu.Onmislidacetimenaseimeupisatiuvjecnost.Janemoguucinitiništadatospriječim.«

»A ti ?« upita otac zlobno. »Mislis li da ce to i tvoje ime upisati uvječnost?«

Zastalajenadgrijalicom.Srdžbajojsepovuklaslica.»Možda.«»JeliseEkhnatonsreosMajom?«upitaotac.»Majajerekaodacetrajatisestgodina.Najprijeceizgraditiglavnucestui

palaču.Ekhnatonseželipreselitidotibija.«»Zamjesecdana?«zaprepastiseotac.»Da. Podignut cemo satore kako bismo mogli pratiti napredovanje i

prisustvovatisvakojetapiposla.«Obojesezagledamounju.»Ti?«upitamgruboiskrena.»Tikojauzivasu

svimudobnostimapalače?«»A sto je sa starima?«Zanimalo jeoca. »Sto ceonikadudobapoplave

postanehladno?«»OnimoguostatiuTebipadoćikadpalačabudezavršena.«»Dobro.Takoćuijaučiniti.«Nefertitisezagledaunjega.»Timorašdoći.Tisirizničar.«»Ahocelitamobitiriznice?Prostorijedovoljnosigurnedasacuvasveto

zlato?«Nefertitiseukoci.»Ekhnatonusenecesvidjetiakoostaneskrajdrzavne

blagajne«,upozoriga.»Inesamoti,negoinjegovamajka.«Otac je ustao. »Onda samo mora nauciti da to prihvati«, rekao je

nepokolebivoinestaoizsobe.

ŠESNAESTOPOGLAVLJE

1349.pr.Kr.Perit,dobarasta

Kraljevske su lađe bile spremne krenuti na jug. Panehesi i Kija zaputovanjesudobilivlastitibrodpo imenuBljestaviAton. Jasamstajalanaobali. Upitala sam sestru kako ce Ekhnaton prepoznati tocno mjesto zapodizanjegrada.

»Ocito,bitceubliziniNila«,reklaje.»IzmeđuMem isaiTebe,nazemljinakojojjošnijedanfaraonnijegradio.«

Ljutilasenamenejernisamhtjelaićisnjima,aotacmenijeprisilio.Kad su lađe zaplovile, kraljevske su zastave sa slikom Atona trzavo

zaleprsalenavjetru.Poslojenatisucevojnikairadnika.OstavitceihusredpustinjedapocnuzidatiAmamu.SobalesammahalaNefertiti,aonami jeokrenula leđa. Nije htjela uzvratiti pozdrav. Kad su lađe zasle iza obzorja,otislasamuvrtoveupotrazizasjemenjem. Iunovom cegraduvaljdabitivrtova,trebalobizapočeti...

Promatraomeradnikizpalace.Stajaojeusjeniispodegipatskesmokve.»Da tipomognem,gospodarice?«Staracpriđe.Suknjamu jebila zamrljanazemljom. Nokti su mu bili puni zemlje. Pravi vrdar. »Ti si sestra kraljeveglavnesupruge«,rekaoje.»Onakojojženeodlazepolijekove.«

Pogledamgaiznenađeno.»Kakozn...«»Vidiosambiljkekojeuzgajašuloncima«,priznaoje.»Svesuljekovite.«Kimnem.»Da.Tuitamoženemidođudaimpomognem.«Nasmijesiosekaoda jeznaodasudolazile cescenegotuitamo ida je

katkadsestilisedamzenadnevnodolazilopobiljkekojemijeIpukupovalana trznici.Moji lonci nisu bili dovoljno veliki pa nisammogla uzgajati svebilje koje sam htjela, no ono sto je nedostajalo, ona je nalazila u vreviprodavacanaobali.Pogledamprekokraljevskihvrtovapauzdahnem.NecebitizelenilaupustinjikojaseprotezeizmeđuTebeiMem isa.Itkoznakolikocevremenaproteciprijenego izniknutrznicenakojimabisemoglokupitiliscemalineiliakacije?Spustimpoglednakrcicuimoringu.UAmarnicemozadrustvoimatisamoobicnetraveizbunjetamariska.»Smijemliuzetinekeuzorkesasobomkadkrenemnaput?«upitam.

»UnovigradAmarnu,gospodarice?«Ustanem kako bih bolje pogledala ovog slugu. »Stosta ti cujes tu po

vrtovima.«Starac slegne ramenima. »General voli setati ovuda pa onda katkad

razgovaramo.«

»GeneralNakhtmin?«brzoupitam.»Iz kasarne dolazi, gospodarice, iz dascara.« Zagleda se prema jugu.

Slijedilasamnjegovpoglediugledalanizporedanihzdepastihzgrada.»Volisjeditiovdjepodakacijama.«

»Zašto?Štotadazapravoradi?«»Katkad,mislim,promatra.«Starislugaupresvojeostreociumojekaoda

nesto zna, a ne kani to izreci. »Ali u posljednje vrijeme ne bas cesto. Uposljednjevrijemeimaposlaprekoglave.«

ImaposlaprekoglaveuništavajućiAmonovehramove,pomislim.Zanimalomejelivrtlarnatociljao.Zagledamseunjegovolice,alibilojenecidjivo—vježbaojetocijelogaživota.»Kakosezoveš?«upitamstarca.

»Ahmozis.«»Znašligdjejegeneralsada?«Ahmozis mi se siroko nasmijesi. »Vjerujem da je general kraj svojih

vojnika,gospodarice.Ispredpalačesu.Puštajumoliteljeunutra.«»Alifaraonjeotišao.«»MoliteljiseobracajuvelikomveziruAjeu.Gospodaricamozdazelidaje

odvedemtamo?«Zastanemna trenutak zamisljajuci sto bi Nefertiti rekla da zna da sam

otišlasastatisesgeneralom.»Da,odvedimetamo.«»Auzorcibiljaka?«upitaon.»MožešihostavitiIpu,mojojtjelesnojsluškinji.«Vrdar odlozi svoj alat i povedeme prema dverimaMalkate. Za staroga

covjekabiojezustar.Kretaoseputeljcimaprilicnombrzinom.Priblizilismosevelikomslavolukunakrajuvrta,akadsmoproslikroznjega,prednamaosvane prizor slican trznici ptica u Akhmimu. Sve moguce vrste moliteljadoslesutrazitiusluguodnovogafaraona.Biloje zenasdjecom,staracanamagarcima, neki se djecak lovio sa svojom sestrom, ulijetali su u gomiluiznurenusuncemiizlijetaliiznje.

Ustuknemiznenađena.»Uvijekjeovako?«Vrdarjeotiraozemljusasuknje.»Cesceovakonegodrugacije.Naravno«,

doda, »visemolitelja dolazi sadkad je Stariji preminuo.«Presli smoprekovreveudvoristu,aljudijebilonasvestrane,doklegodjepogleddopirao.Biloje bogatih zena sa zlatnimnarukvicama koje su immuzikalno zveckale porukama i siromasnih zena u jednostavnim dronjcima koje su grubo inerazgovijetnopsovaledjecukojasutrckaralaokonjih.Ahmozismepoveousjenovit kutak ispod krova palace gdje su se hrvali nepristojni sinoviplemkinja.Bacalisujedandrugoganadoinisuobraćalinikakvupozornostnanas.Jedansedječakprevrnuoprekomojesandaleizaprljaomeprašinom.

Ahmozisvikne:»Vašahaljina,gospodarice!«Nasmijemse.»Nijevažno.«Vrdarsezabuljiumene.JanisamNefertiti.Otresemprasinuipogledam

podvorištu.»Zaštosubogatašiujednomrepu,asirotinjaudrugom?«»Sirotinja ima jednostavne zelje«, objasni Ahmozis. »Novi bunar, bolji

nasip.Abogatašiželezadržatisvojepozicijenadvoru.«»Nanesrecu,faraonceihsvejednovecinomotpustiti«,netkomiizgovori

nauho.Osvrnem se, a general mi je stajao iza leđa. »A zasto ce ih otpustiti?«

upitam.»Zatoštosusvitiljudiprijeradilizanjegovaoca.«»Aonnemozepodnijetinistastojenekocimalovezesnjegovimocem«,

odgovorim.»Čakniočevuprijestolnicu.«»Amarna.« Nakhtmin me pozorno gledao. »Veziri kazu da novu palacu

kanisagraditiurokugodinedana.«»Da.«Ugrizemse zausnicudane izgovorimnistaprotivambicioznosti

svojeobiteljipapriđembliže.»Imalikakvihvijestiizhramova?«upitamtiho.»PocijelomsuEgiptuAmonovihramovizatvoreniizapečaćeni.«Pokusalasamtozamisliti.HramovikojisustajaliodvremenaHatsepsut

zakovanisudaskama.Njihovesusvetevodeostavljenedaseisuse.StocebitisasvimAmonovimkipovimaisvecenicimakojisuihprije stovali?Kakocebog znati da jos uvijek zelimo da nas vodi? Zatvorila sam oci i sutke sepomolila bogu koji nas je stitio dvije tisuce godina. »A hramovi Izide iHator?«upitalasamga.

»Razoreni.«Rukomprekrijemusta.»Imalimnogoubijenih?«»Mojomrukomnitijedan«,rekaoječvrsto.Priđenamnekivojnik.»Generale«, pozvao ga je, a kad je ugledao mene, oci mu se rasire od

iznenađenja. Zurno se naklonio. »GospoMutnođmet, tvoj je otac u sobi zaaudijencije.Tražišliga...«

»Netražimga.«VojnikNakhtminuuputiznatiželjanpogled.»Štositrebao?«upitaNakhtminvojnika.»TamojenekazenakojatvrdidajerođakinjaStarijeg,alinenosinizlato

nisrebroinemaidenti ikacijskekartuse.Staviosamjedacekasostalima,alionakažedapripada...«

»Stavi je među plemstvo. Ako laze, platit ce cijenu kad joj molba budeodbijena.Upozorijenatoprijenegojepremjestiš.«

Vojniksenakloni.»Hvala,generale.Gospo.«Otišaoje,ajaopazimdajeivrdarAhmozisnestao.»Hoćuliteotpratitinatragupalaču?«upitaojeNakhtmin.»Vrućeiprljavo

dvorišteprepunomoliteljanijemjestozasestrukraljeveglavnesupruge.«Dignemobrve.»Gdjemijeondamjesto?«Uzeo me za ruku pa smo zajedno posli u sjenu vrtova. »Uz mene.«

Zaustavilismoseispodakacija.»Zamorilotebitisestrinomsluskinjom.Da

nije,bilabisadauznju.IzabralabiAmarnu.«»Generale,minemamobudućnost...«»Nakhtmine«, ispravi me i uzme obje moje ruke u svoje, a ja sammu

dopustila.»Uskoroodlazimoupustinju«,upozorimga.»Stanovatćemoušatorima.«Privukao me k sebi. »Ja stanujem u satorima, kasarnama i dascarama

otkadsamnavršiodvanaestu.«»Alitamonećebitislobodekakvuimamoovdje.«»Sto?«Nasmijaose.»Timislisdasestobomzelimviđatisamonatajnim

sastancima?«»Negoštoželiš?«»Brakstobom«,rekaojejednostavno.Zatvorilasamociiuzivalautoplininjegovekozepriljubljeneuzmoju.U

vrtovimanijebilonikoga.Nitkonasnijegledao.»Onamenikadnecepustiti«,upozorimga.

»Jasamjedanodnajvisihgeneralaufaraonovojvojsci.Mojisuprecibiliveziri,aprijetogapisari.Nisamobicanplacenik.Svakijefaraonsestreikceriudavaozageneralesvojevojskekakobiboljezaštitiokraljevskuobitelj.«

»Ovaj faraon to nece uciniti«, rekla sam. Sjetila sam se Ekhnatonovastrahaodvojske.»Ovakraljevskaobiteljnesličinitijednojdrugoj.«

»Onda tebinijemjestomeđunjima.«Njegove seusnepriljubeuzmoje.Stotinemoliteljaiščeznedalekoizanas.

Nismonapustilivrtovedoksuncenijegotovozaslo,aneboserazgorjelouljubicastomicrvenom.Kakosamsevrlokasnovratilausvojeodaje, Ipu jebilasvanaiglama.

»Jošmaloiposlalabihstražupotebe,gospodarice!«Nacerimsebacajućisvojplatneniplaštnapostelju.»Oh,tonijepotrebno.«

Pogledinamsesretnu.»Gospodarice.Nistevaljdabilisgeneralom?«Prigusimhihot.»Jesam.«Aondameprođeodusevljenjejersamshvatila

štotoznači.Ipuprošapće:»Štoćenatofaraon?«»Nefertitigamorapridobiti«,reklasam.Iz jedneodkosara, Ipu izvadi cistuhaljinu i ogrnemi je preko ramena.

Gledalamezabrinuto.»Imamvećpetnaestgodina!«Ipumeidaljegledala.Sjelajenarubstolcaodzlataiebanovine.Prekrizila

jeruke.»Mislimdatonećeispastidobro,gospodarice.«OsjetimkakomisekrvpovlacislicaisjetimsekakosumeNakhtminove

snaznerukegrlile.»Nemogubitinjezinasluskinjazauvijek'.«viknem.»Onaimamuzaiobiteljimirazodstotinusluskinja!Bezbrojplemkinjacekadaseukazepaotrcekopiratinjezinehaljine,njezinufrizuruinajnovijenausnice.

Zaštosamjojjapotrebna?«»Uvijekćešjojtibitipotrebna.«»Alitonijeonostojazelim!Meninijepotrebnosveovo!«Mahnernrukom

i pokazem debelo tkanje tapiserija i sjajne svjetiljke od slonovace. »Ne.«Zavrtimglavom.»Onatomoraprihvatiti.Morainjegapridobiti.«

Na Ipuinom se licu pojavi napetost. »Budi oprezna. Misli na generalovpoložaj.«

»Pricekat cemodoksveokopreseljenjanebudezavrseno.Aonda cu jojreći.«

»Aakogaotpuste?«Akogaotpuste,ondaznamkakostojimusvojojobitelji.

Kad se Nefertiti vratila u Tebu, bila je bijesna. Koracala jemojom sobom,sutalakomadugljenakoji jepaosgrijaliceiuzivalautamnomtragukoji jeostavionapodu.BilojetoEkhnatonovovrijemesKijom,anijesevratioranokaoobično.

»Želijojsagraditipalaču«,pjenilase.»Onda mu se neces protiviti«, odgovori moj otac. Mirno ju je gledao

svojimoštrimplavimočima.»Palaču!«Okrenulase.»Cijelujednupalaču?«»Pustigadajojsagradipalaču«,rekaojeotac.»Tkokažedatapalačamora

bitiugradu?«Nefertitineseočirašire.»Možebitinasjeveru.Izvangradačak.«»Aliunutarzidina«,pojasniotac.»U redu. Ali zidine ce biti debele«, upozori ona. Srusila se u stolac i

zagledala u palucave plamenove u grijalici. »Vojska je prekomandirana uAmarnu«,reklajeusput.

Dahmizastaneugrlu.»Sto?Kadodlaze?«BilojeodvisezaraumomglasupameNefertitipogledalasumnjičavo.

»Sutra«, odgovorila je. »Cim sluge spakiraju stvari idemo za njima.NemampovjerenjauPanehesija.Zelimvidjetidasvakakovanicaizblagajnenamijenjenagradnjiideugradnju,aneunjegovdžep.«

»Onda cemo Tija i ja ostati u Tebi«, odgovori otac i dalje miran. »Nemožemoprimatimolitelje...«

»Otkazimoliteljima!Potrebnomijedabudeštamouzmene.«»Nemoguce.Zelis linaroddovoljnozdravdagradinovuprijestolnicu ili

narodnarubusmrtiodgladi?«Nefertitiustane.Nosilajesvojukrunupokucicakikadjebilasnama,s

vlastitom obitelji. »Egipat nikada nece biti na rubu smrti od gladi. Nekamoliteljicekaju.AinozemnivladarinekanaspotrazeuAmarniakonastakosilnoželevidjeti.«

Otac je odmahivao glavom, a Nefertiti nimalo drazesno potone u

naslonjač.»Tkoćeondabitisamnom?«zacvili.»Svetvojesluškinje.IMutnođmet.«Ona baci pogled na mene. »Vidjela si planove za vile? Jedna ce biti za

tebe«, rekla je. »Naravno, vecinu vremenaprovodit ces upalaci. Ja trebampomoc.Narocitosada.«Njeznospustipoglednasvojtrbuh.»Sadakadjenaputusin.«

Istogatrenaotacijaustanemo,ajaviknem:»Trudnasi?«Nefertitiponosnouzdignebradu.»Dvamjeseca.Majcisamvecrekla.Caki

Ekhnatonzna.«Suzilajevjeđe.»MozeodlazitiKijisvakunocumjesecu,alijanosimnjegovasina.Dvojedjece.AKijamujedalasamojedno.«

PogledamocakojioKijinijerekaonista,premdasambilasigurnadajecuosluskinjekakosedosaptavajuotomekakojecudnodaKijanijeponovnozatrudnjela otkako je nasa obitelj dosla na dvor. Ali lice mog oca nijepokazivaloništaosimzadovoljstva.

Plocezasenetivelikaprijestolja,stoloviodcedrovineuztucetestolacaisvjetiljki,svesetotovarilonateskoopterecenelađekojesuplovilenasjeverupravcugradakojijosuopcenijebiograd.StajalasamipromatralaMalkatukojojsuoduzelinjezinonajslavnijeblagoipokusavalazamislitistomojatetaosjecadokgledakakonajnovijifaraonovhirpraznisobekojesuonainjezinsuprug opremili namjestajem. Na balkonu knjiznice stajala je zajedno smojimocem.Obojeješutkemotrilokaos.Njezinmetužanpogledražalostio.

»Tidakleneputuješnasjever,Visosti?«»Ne.Ne zelimspavatiu satoru i cekatida senapijesku sagradipalaca.

Tvojotacmožeići.«Iznenadilame.»Ondatiidešsnama?«»Samodavidimštosenapravilodosad«,odgovorion.»Aliprošlojesamomjesecdana.«»Tamosutisućeradnika.Sigurnosuvećzavršilicesteipodiglikuće.«»Kadimascijeluvojskunaraspolaganju«,reklajeostromojateta,»mozes

napravitičuda.«»AHetiti?«upitamprestravljena.Onasrditopogledamogoca.»Moramosesamonadatidacekraljicamom

sinupokazatikakosemudrobraniteritorij.«Iznjezinajetonabilojasnodauopćeneočekujetakvošto.

Nefertitinijeučinilaštojetrebala,pomislim.Umjestodariskirasvojemjestoglavnesuprugeiutječenafaraona,povlađujemukakobiosiguralatomjesto.Sve troje spustimo pogled na Ekhnatona koji je davao zapovijedi svojimnubijskimstrazarima.Culasamtetindubokuzdah.PitalasamsekolikotimeizrazavazaljenjestojeonogadanakadjedoslauAkhmimizabralaNefertitiza glavnu suprugu. Mogla je izabrati bilo koju djevojku iz palace. Otac seokrenepremameni.

»Idi«,naložimi.»Idiispakirajse,Mutnođmet.«Vratilasamseusvojusobuisjelanakrevetgledajuciprozorskudaskuna

kojoj su senalazilimoji loncici s biljkama.Na toliko sumjestaputovali uzmene. Najprije u Tebu, pa u Mem is, pa natrag u Tebu, a uskoro ce upustinjskigradAmarnu.

Lokacija koju je Ekhnaton izabrao za svoju prijestolnicu bila je okruzenaplaninama.Dvijesusestijeneprijeteciuzdizalenasjeveru,ana jugususeredaledinebojebakra.Niljetekaouzazapadnugranicunovogagradagdjesumogli biti preneseni bogovi Mem isa i Tebe. Usred beskrajnih pjescanihprostranstava bila je izgrađena cesta dovoljno siroka da jedna uz druguprođu trikocije.Bio je toKraljevskivadi, rekla jeNefertiti, akadsvebudezavrseno,prolazitcesredinomkrozcijeligrad.Takvucestujosnitkonijenizamislio, kao sto ni taj gradnece nalikovati nicemu sto je bilo prije njega.Dragulj na istocnoj obali Nila koji ce ime nase obitelji zapisati u vjecnost.»KadbuducapokoljenjaspomenuAmarnu,govoritceoNefertitiiEkhnatonuGraditelju«,svečanojeizjavila.

Na istoku je bilo radnicko selo. Kao sto je moj otac predvidio, vec supodiglitisucekucazaradnike,adascarezavojnikesmjestilisunarubgrada.Najuguplemickesuvilezidaliokopocetakapalace,ausredsvega,okruzenpalmamaigolemimhrastovima,stajaojepoluizgrađenAtonovhram.Avenijas ingivodilajedoulaznihdverikamojevozecizapregumojasestrasvakogajutraodlazilanamolitvuAtonu.Cakiuzpomocvojske,nisamshvacalakakosusvetouspjelinapraviti.

»Kakosusvetostigliutakokratkovrijeme?«»Pogledajizvedbu«,rekaojekratkomojotac.Zaškiljim.»Jeftino?«»Glinene cigle i talatat odpjescenjaka.Aumjestoda za izbocene reljefe

uzmuvremena,slikesuuklesaliukamen.«Okrenem se drzeci haljinu dami je vjetar ne digne. »I dopustio si to?«

upitamga.»ŠtojaimamdopuštatikadjeriječoEkhnatonu?Tojenjegovgrad.«Gledalismozdanjapasamreklazamisljeno:»Ne,tojesadanasgrad.Nasa

ćeimenabitizapamćenauznjegovo.«Otacnijeodgovorio.JosovenociotplovitceNilomuTebuivratitisetek

kadpalacabudezavrsena.A tkoznakad ce tobiti.Zapetmjeseci?Godinudana?

Nasasepovorkavezira,plemica i tisucedvorskihsluguokrenulapremazidom opasanom Gradu satora. Zatim smo neravnim zemljistem pjesiceprešlidoblistavoobojenihvelikihpaviljonakraljevskogadvora.

Satorizavojnikebilisupostavljeni izvanzidova,kruzno,utrireda.Doksmoprolazilikrozvrata,zanimalomekojijeNakhtminov.Zaustavilismose

ispredVelikogšatoragdjejeamarnskidvorobičnovečerao.»Onda,kakotisečini?«konačnoupitaNefertiti.»Tvojmuzteziuistinuvelikimpostignucima«,rekaojenasotac,asamo

samjaznalastotozapravoznaci.Damujegradjeftinizbrzan.BlijedasjenaTebe.

Dva vojnika razgmu zastore Velikog satora. Svjeze ulasteni stoloviprotezali su se iznad sagova i poplocanog poda. Na zidovima su visjeletapiserije,azanajduzimstolomEkhnatonsi jenalijevaovino.Blistao jeodsamozadovoljstva dok je dizao pehar. »Pa, sto veliki vezirmisli o novomegradu?«

Mojotacsavršenjedvorjanin.»Cestesuvrloširoke«,odgovorioje.»Trikocijemoguvozitijednakrajdruge«,hvaliosesjedajuci.»Majakaze

daćemoakopotegnemo,palačuimatipočetkommesorea.«Otacjeoklijevao.»Radovinecebitikvalitetni,aspomenikecezavrsititek

napola.«»To nije vazno«, prosikce faraon, »ako hram i palaca budu potpuno

sagrađeni.Radnicisvojekućemogunapravitiiznova.Želimovajgraddovršitiprijenegoumrem.«

Mojgaotacupozori:»Visosti,tekvamjedevetnaest...«Ekhnaton stisnutom pesnicom udari o stol ispred sebe. »Vrebaju me

svakoga sata! Ti uistinumislis da sam siguranmeđu vojnicima?Mislis dageneralNakhtminnebipokusaookrenutiljudeprotivmenedamuseukazeprigoda?Aonda,Amonovisvecenici«,nastaviEkhnaton.»Kolikobiihmoglopobjeciizkamenolomaidocinapastimedokspavam?Uvlastitomsatoru?Udvoranamavlastitepalače?«

Nefertiti se nervozno nasmije. »To je ludilo, Ekhnatone. Imas najboljestražareuEgiptu.«

»Zato jer suNubijcil Jedini ljudi koji su mi odani nisu Egipcani!«Ekhnatonove oci bijesnu, a ja pogledam oca. Njegova semaska savrsenogvezira spustila. Jasno sam vidjela stomisli. Egipatski je faraon umobolan.»Kome mogu vjerovati?« pitao je Ekhnaton. »Svojoj zeni. Svojoj kceri.VrhovnomsvećenikuAtonovuitebi.«Urlaojenamogoca.»Komedrugome?«

Otac ga pogleda u oci. »Vojska samo ceka da je povedes. Odani su ti ivjerujuutvojuzeljuzaosvajanjem.ZeljudaprisilisHetitenabitku.Ucinitcesveštozatražiš.«

»A ja trazim da podignu najveci grad u Egiptu! Nefertitimi kaze da sevraćašuTebu.Kada?«

»Jošnoćas.Dokpalačanebudegotova.Takojenajpametnije,Visosti.«Ekhnatonodložisvojevino.»NijelimojamajkauTebi?«Nefertitibacibrzpoglednaoca.»Ne sviđa mi se pomisao da ste tamo zajedno«, prizna Ekhnaton. »U

bivšojprijestolniciEgipta.Sami.«

Nefertiti hitro obiđe stol. »Ekhnatone, tako je bolje. Zelis li da naminozemnivođeambasadoresaljuovamo,usatore?Stobiambasadorimislili?Dođu li u Amamu prije nego bude zavrsena, zamisli kakve ce izvjestajepodnijetisvojimkraljevimakadsevrate.«

Ekhnaton pogleda svoju zenu pa svoga odanog vezira. »Imate pravo«,izgovori polako. »Niti jedan dostojanstvenik ne smije vidjeti Amarnu prijenego bude zavrsena.« Ali njegove se tamne oci sretnu s ocima mog oca.»Mutninećeotputovatistobom.«

Mojseotacslabašnoosmjehne.»Neće«,odgovori.»Mutniostajeovdje.«EkhnatonsebojaodacemeotacpovestiuTebukaosvojunasljednicupa

seokrunitizafaraonaivladatisTijom.Jasam,dakle,taokinja,pomislim,aiNefertiti je gajila iluziju da bi otac izabraomene umjesto nje. Provukla seizmeđuEkhnatona,uzelaocaispodrukeiostrorekla:»Dođi.Popricatcemovani.«

»Ijaželimdoći«,rekaojeEkhnatonbrzo.Nefertitigasmiripogledom.Stajali smo na obali. Oci su mi bile pune suza. Otac ce mi mozda biti

odsutanmjesecimapaodjednomijasnaznokaoEkhnatonpozelimdapalacabudeštoprijezavršena.

»Nemojbitizalosna,mackice.«Otacmipoljubitjeme.»Bitcessmajkomisestrom.«

»Atisevraćaš«,majčinojegrlobilostegnuto,»čimzavršepalaču?«Dlanom joj njezno pritisne obraz. Palcem joj je odmicao kosu s lica.

»Obećavam.Idemsamozbogposla.Kadnebihmorao...«PrišlanamjeNefertitiiprekinulaih.»Doviđenja,oče.«OtacmajciuputipogledzarastanakpaseokreneNefertiti.Zagrlio ju je.

»Kadsevratim,bitćetiskorovrijeme«,rekaoje.Polozila je ruke na trbuh. »Egipatski prijestolonasljednik«, rekla je

ponosno.Gledalismolađukakootplovljavaidokjenestajalanaobzorju,Ekhnaton

mi priđe i stane pokraj mene. »Vezir mi je odan.« Ovije ruku oko mojihramena.Ukočimse.»Nijelitako,Mutnođmet?«

Kimnem.»Nadamse«,prosapceon.»Jerakopokusaposegnutizakrunom,netkoce

snositiposljedice,atonećebitimojasupruga.«

»Gospodarice!«vikalajeIpu.»Sjedni.Svasetreseš.«Sjednemnakrevetistavimsakeispodbedara.»Molimte,skuhajmimalo

čaja.«Upalila je grijalicu.Kad je vodau loncicu zakuhala, izlila ju jeu salicu s

liscem.»Izgledasbolesno«,reklajetihonudecimicajipozivajucimedajojsepovjerim.

Dignemcajdousnicai iskapim.»Nijetonista«,reklasam.Samoprazna

prijetnja.Mojotacnijeizdajnik.»Jelidanasbiotkouposjetu?«upitamje.»Naprimjer,general?«Pogledmipoletipremapodu,aonaspustiglas.»Nije.Žaomije.Moždanemožekrozkraljevskilogoruztolikustražu.«Sjenkaseizduziispredulazaunassator.Netkopodigneplatnonavratima

ipokažeseMerit.»Gospodarice,kraljicatezelividjeti«,reklaje.»Maluprincezuboliuho,a

kraljica je bolesna. Faraon je trazio lijecnika, ali ona kaze da hoce jedinotebe.«

»Javidadolazim«,reklasamsmjesta.Meritjenestala,ajasamprekapalaposvojimkutijama.ZaMeritatonsamuzelamentu.Ali,stozaNefertiti?»Neznam zasto je ona bolesna«, mrmljala sam. Trudna je samo dva mjeseca.NosilajeMeritatonpetmjeseciprijenegojeprviputosjetiladajojnijedobro.

»Mozda je sin«, rekla je Ipu,a jakimnem.Da.Mozda je toznak.Uzmempiskavicuinaguramsuhebiljkeunekolikovrećica.

Nubijski strazari razdvoje se kako bi me pustili u kraljevski Sator.EkhnatonjestajaopokrajNefertitinakrevetaipridrzavaojedokjepovracalau zdjelu. Bio je to cudno njezan prizor. Taj covjek koji nemisli ni o cemudrugomnegodašaljeljudeusmrt,obigravaokosvojebolesnekraljice.

»Mutni,lijek.«Nefertitijestenjala.Ekhnatonmepromatraodoksamodmatalasjemenje.»Štojeto?«»Piskavica,Visosti.«Pljesne dvaput. Nije skidao oci s mene. Dva strazara uđu u sator.

»Provjeriteto.«Zinem,aNefertitiodreže:»Onamijesestra.Nekanimeotrovati.«»Onatijesuparnica.Zakrunu.«»Ona je mojasestra i ja jojvjerujem'.« Nefertitin ton odbijao je svaku

raspravu.»Akadovdjezavrši,ideudadiljinšator,kMeritaton.«Straza se povuce za korak. Ekhnaton je sutio dok sam kuhala vodu i

namakalaliscedanapravimcaj.Odnijelasamsalicusestri.Popilajedokraja.Ekhnatonnasjepromatraosdrugestranesatora.»Nemorasnasnadzirati«,oštroćeNefertiti.»IdikMajiigledajteplanovezavilu.«

Ekhnatonmiuputipogledpunmrznjepakliznekroz tkaninu satorskogulazainestane.

»Nebismjelavikatidoksamjatu«,reklasamjoj.»Pomislitcedaseljutisnanjegazbogmene.«

»Ljutimsenanjegazatostojeopsjednutstrahomdacegaubiti.Sumnjausvakoga.«

»Čakiutvojurođenusestru?«Cula je kritiku umom glasu i rekla braneci se: »On je egipatski faraon.

Nitkosenesuocavasopasnoscuskakvomseonnosijernitkonemavizijevelebnijeodnjegovih.«

Dignemobrve.»Iliskuplje.«»Stoznaciskupo?Gradimoprijestolnicukojacetrajativjecno.Duljenego

tiilija.«»Graditeprijestolnicuod jeftinogmaterijala«, odgovorim. »Prijestolnicu

tolikojeftinukolikoćetejebrzoizgraditi.«»Tosuočeveriječi?«upitalame.»Onmislidajegradjeftin?«»Da.Aštoakopretrpimoinvaziju?Hoćemoliimatizlatadasebranimo?«Sjela je. »Ne zelim slusati o tome. Ja u svom trbuhu nosim buducnost

Egipta,atinasnapadaskaodasmoosuđeninapropast!«Glasjojsedizao.»Tojepukaljubomora!Ljubomornasijerjaimamprelijepudjevojcicuisinanaputu.Tebijeskorosesnaest,aotacjosnijecakniodluciozakogacesseudati!«

Ustuknemuvrijeđena.»Nijeodluciozakogacuseudatizbogtebe.Zelidabudemovdje,uztebe,spremnihrukuinoguzatebe,punasavjetazatebe.Daimammuža,ništaodtoganebibilomoguće.Bili?«

Zurilesmojednaudrugu.»Moguliotićisada?«upitam.»MožešotićikMeritaton.Ondaćešvečeratisnama«,odgovorilaje.Tonijebiopoziv.Bilajetozapovijed.

»Štočekaš,gospodarice?«»Svojplašt.Izlazim.«»Ali skoro je vec noc.Nemozes sada van«, vikala je Ipu. »Moglobi biti

opasno.«»Moja sestra ima gomilu strazara. Povest cu jednog od njih.« Uzmem

svojukošaruzabilje.Ipumijebilazapetama.»Daidemstobom?«»Samoakotijedosetnje.«Nisamseosvrtaladavidimjeliposla,alicula

samjojkorake.Uhvatilamekrajulaznihdveri.»Nemožešumuškilogor...«»Ja sam sestra kraljeve glavne supruge«, odgovorim. »Mogu sto god

hoću.«»Gospodarice«, Ipuinjeglasbioocajan.»Gospodarice.«Ispruzila jeruku

damezaustavi.»Molimte,pustimenedaodem.Jaćumuprenijetiporuku.«Izvanzidina,uvojnomtaborugorjelesuvatre.Jednaodtihvatripripadala

je generalu. Zastala sam i razmisljala kakvuporukudamuposaljem. »Recimu...«Grizlasamusnicuirazmišljala.»Recimudaprihvaćam.«

»Prihvaćaššto?«pitalajeoprezno.»Samomurecidaprihvaćaminekadođenoćas.«Ipuineočipostanuvelikekaošalice.»Utvojšator?«»Da.Možerećidaidefaraonu.«»Ali,necelioniznati?«Ipubacipoglednavojnikakojijestajaonedaleko

odnas.

»Mozda.No strazanavratimanjegovi su ljudi, a onipreziru Ekhnatona.Okrenutćeglavenadrugustranu.Totijamčim.«

SigurnomeAmoncuvaotenocijersunajavnisignaltrubamaiglazbakojajepratilaredovneobrokebilimilosrdnokratki.NefertitimeignoriraladoksusesvismijalipricajucianegdoteoMem isuikako cese zivjetikadAmarnabude zavrsena. Ipak, otpratila samNefertiti natrag u kraljevski sator. Kadsmoizasleuhladnunoc,Nefertitijezadrhtala.Cetiristrazarastajalasudvapo dva i platno na ulazu u kraljevski sator drzala otvoreno. Otisla sam sNefertiti do njezina prostranog kreveta sa platnenim zavjesama. »Dođi iizmasirajmileđa«,zatražilaje.

Skinemplaštipočnemsramenima.Bilasunapetačakizatrudnuženu.»Htjelabihdajeotacovdje«,potuzilase.»Onjeshvacaokakojesveovo

teško.Gradnja,planiranje.Onmerazumije.«»Ajane?«»Tineznaškakojetobitikraljica.«»Aotaczna?«»Otac vlada ovim kraljevstvom. Cak i bez kuke i bica, on je faraon u

Egiptu.«»Ajasamsamosluškinjasvojesestre«,odvratimoštro.Onaseukoči.»Zaštositakoogorčena?«»Zato sto sam sesnaest godina stara, a nitko nije planiraomoju

buducnost!« Prestanem utrljavati ulje u njezina leđa. »Tvoju su cijelubuducnost prostrli pred tebe. Ti si kraljica. Jednog dana bit ces kraljevamajka.Aštoćujabiti?«

»Sestrakraljeveglavnesupruge!«»Akogaćuvoljeti?«Sjelajeinamjestilaseudobno.»Mene.«Zurilasamunju.»Amojaobitelj?«»Jasamtvojaobitelj.«Ponovnoje leglaocekujucidajemasiram.»Zagrij

malotoulje.Ledenoje.«Zatvorimociiucinimkakomijereceno.Nisamsekanilapotuzitijerbimi

tosamoproduljilovrijemeboravkauVelikomsatoru.CekalasamdaNefertitiusne,aondaoperemrukeiodsuljamsevanuhladnufamenotskunoc.Ipuječekalaumojemšatoru.Ustalaječimmevidjela.

»Jesi li sigurna u vezi s onim?« saptala je. »Jos uvijek zelis da on dođeovamo?«

Nikadnisambilasigurnija.»Da.«Ipuinerukeletjelesuokonjeoduzbuđenja.»Ondatimoramureditikosu,

gospodarice.«Sjelasamnajastuksperjem,alinisammoglanepomicnosjediti.Vecsam

objasnilaIpustomijegeneralrekao.Sadsamjojgovorilaotomekakozelimmiranzivot.»Zivotdalekoodbilokakvepalace,tamogdjemoguimatisvoj

vrtsbiljkamai...«Necije cizme na sljunku izazovu zvuk hrskanja. Obje se osvrnemo. Ipu

ispustiizrukumojepletenice.»Većjetu!«Dograbimzrcalodaprovjerimdojam.»Kakoizgledam?«Ipumisezagledaulice.»Kaomladazenaspremnazasastanaksasvojim

ljubavnikom«,reklajeuzblagozaprepaštenje.»Kadbitvojotac...«»Sšš«,usprotivimse.»Nesad!«Odbacimzrcalo.»Otvorišator.«Ipu krene k vratima. Zacujem generalov glas prigusen zavjesama.

»Sigurnadajepomeneposlala?«»Naravno.Čekateunutra.«Nakhtminuđe.Ipunestanekakosamjojzapovjedila.Zadržimdah.General

staneispredmeneinaklonise.»Gospo.«Odjednommeuhvatisilanstrah.»Nakhtmine.«»Poslalasipomene?«»Razmislilasamotvomprijedlogu«,odgovorim.Ondigneobrve.»I,štojegospaodlučila?«upitaoje.»OdlučilasamdajesluženjuNefertitidošaokraj.«Usvjetluvatre,zuriojeumene.Plamiccisupalucali.Kosamujebilapoput

bakra.»Jesilitoreklaocu?«Obrazimipostanuvrući.»Nejoš.«PomisliojenaNefertiti.»Akraljicaćese,slutim,naljutiti.«»Ekhnatonadanespominjemo«,dodam.Dignempogledpremanjegovu

licu,aonovijerukeokomene.Sirokoseosmjehivao.»Stoakonasprognaju?«upitalasamga.

»OndasevracamouTebu.Prodatcuzemljukojusamnaslijedioodocaikupitcemofarmu.Jednusamozanas,miu-šer.Voditcemomiranzivotdalekooddvoraisvihdvorskihspletki.«

»Aliondavišenećešbitigeneral«,upozorimga.»Ativišenećešbitisestrakraljeveglavnesupruge.«Bilismospokojni.Držalismosezarukekrajvatre.»Tominećesmetati.«Shvatilasamdanemoguskinutipogledsnjega.Ostaojedosvitanja.Tako

jebilocijelimjesecfamenotidiofarmutija.Strazabigledalanadrugustranuismijesilasedokjeonisaoumojsator.Katkad,kadjedosao,razgovaralismouzžeravnik.IspitivalasamgaštoljudimisleoEkhnatonu.

»Ostaju uz njega zato sto im jako dobro placa«, rekao je. »Samo ih tosprjecavadasepobune.Zeleseboriti,alivoljnisugradititakodugodokzlatourednostiže.«

»AHoremheb?«Nakhtmindubokouzdahne. »Pretpostavljamda jeHoremhebdalekona

sjeveru.«»Ubijen?«»Ilisebori.Ovakoilionako«,zagledaoseuplamenovenasemalevatre,

»nijeovdje,afaraonimaštojehtio.«Natrenutakzašutim.»Aštoljudigovoreomojojsestri?«Pogledameiskosakakobiprocijeniokolikouistinuzelimznati.»Ocarala

ihjeistokaoifaraona.«»Zatoštojelijepa?«Brizno me gledao. »I darezljiva. Odlazi u radnicka sela i baca debene4

srebraizlatapoulicama.Aliboljebijojbilodaimbacakruh,jermalosetogamožekupiti.ČakizazlatocijelogEgipta.«

»Tamojeoskudica?«upitam.Pogledaome.»Ne znam.«Ukraljevskomsmo logoru imali svegauobilju.Mesa, voca,

pekarskihproizvodaivina.»Dokse stanovnistvoTebenepreselina sjever,uvijek cebiti oskudice.

Malojepekara,adaihjeviše,nebiseimaligdjesmjestiti.«Sjenasepojavipredsatorom,aNakhtminustane.Rukamupoletiprema

maču.»Gospodarice?«BilajetosamoIpu.Odgrnulajetkaninusulazaipogledala

Nakhtmina. Pocrvenjela je, premda je onbio potpunoodjeven. »Kraljica tetraži,gospodarice.Hoćesvojčaj.«

PogledamNakhtmina. »Nije njoj do caja. Hoce se hvaliti kako su skorogotovispalačom.«

»Moglabinambitisaveznik«,rekaojeonpragmaticno.»Idi«,predlozioje,»vidjet cemosesutra.«Ustane.Ocimisenapunesuzama.Rekao jenjezno:»Necetakobitivjecno,miu-šer.Samakazesdajepalacagotovozavrsena.Josnekolikodanaidoćićetiotacpaćemootićiknjemu.«

Nefertitinijetrebalaroditiprijeepifija,alisetalasenaokolopologorukaodabidijetemoglosticisvakogatrena.Svikojibijojsepriblizili,moralisustajatitri koraka odnje. Radovi naprijestolnici zaustavljali su se dok je prolazilakakobukacekicanebiuznemirilanerođenodijete.Bilajeuvjerenadacebitiprinc, a Ekhnaton joj je davao sto god je pozeljela. Nabavljao je vunu izSumera i najmekse platno tebanskih tkalaca. Zatim je testirala svoju moctrazeci da se u satoru preko ceste prestane sastajati s Kijom, da svojimneraspoloženjemslučajnonebinaškodiladjetetu.

»Zar se tomozedogoditi?«Ekhnatonmi je prisao kraj bunara. Premdasmo imali sluge za donosenje vode, uzivala sam u ostrom zadahu zemlje.Spustimkantuizaklonimočipredsuncem.

»Štosemožedogoditi,Veličanstvo?«Gledao je preko ribnjaka s lotosima koji su izgradili u sredini nasega

logora.»Zarmožeizgubitidijeteakojeuzrujam?«»Ništanijenemoguće,Veličansto,akosedovoljnouzruja.«Oklijevaoje.»Uzruja,koliko?«

NedostajemuKija,pomislim.Onagaslušakadjojrecitirasvojepjesmeivodiga u svoj spokojan svijet, dok je Nefertitin svijet neprestano u pokretu.»Pretpostavljamdatoovisiotomekolikojeslaba.«

ObojepogledamoNefertitiinjezinositnoalisnaznotijelokojesekretalologorompremanamaupratnjinekolicinestažara.

Prisla nam je. Ekhnaton se siroko osmjehne, kao da nije razgovarao omogucemposjetuKiji.»Kraljicemoja.«Uzeojojjerukuinjeznojepoljubio.»Imamnovosti.«

Nefertitinesuocisvjetlucaledokjepokusavalapogoditio cemujerijec.»Kakvenovosti?«

»Majajejutrosposlaoporuku.«Nefertitislabašnodahne.»Gradjezavršen.«»Maja se zakleo da ce za pet dana zidine biti oslikane i mozemo se

preselitiizšatora.«Nefertititihousklikne,ajasmjestapomislimnaNakhtmina.Kakocemo

senalazitikadsepreselimo?Oncesasvojimljudimastanovatiudascarama,ukasarni,amenećezatočitiuEkhnatonovojpalaču.

»Da odemo pogledati?« nestrpljivo upita Ekhnaton. »Da pokazemonarodunašgrad?«

»Svi ce poci s nama«, zakljucila je Nefertiti. »Svaki vezir, svaki plemic,svakodijeteuAmami.«Vrtjelasenaokolodabinakrajustalaispredmene.»Jelidošlakakvaporukaodoca?«

»Ništa«,odgovorilasam.Suzilajevjeđe.»Nitebipotajnonijepisao?«Zabuljimseunju.»Naravnodane.«»Dobro.Zato sto ja zelimbiti takoja cemurecida jeAmarnazavrsena.

Kadvidipalacu«,na licu joj jebio trijumf,»uvidjet ceda jeEkhnaton imaopravo.IzgradilismonajvećigraduEgiptu.«

U podne je objavljen proglas: dveri ce biti otvorene i Amarna ce senapokon otkriti narodu. Opipljivo uzbuđenje prosirilo se logorom. Pofaraonovunalogujedino jeradnicimaiplemstvubilodopustenoprocikrozdveri da vide kako se gradi. A sad ce palaca biti pokazana svima, a uz njustotinevilakojekaodasucucaledoksuseizanjihuzdizalabrda.Doveceri,dugapovorkakocijaklizilajepustinjom.Veziriiplemici,gostiizinozemstvaiobicnipucani.UmojojsezapreziizamenevozilaIpukojajeuzdisaladoksusedveriširomotvaralepredgradomAmama.

Velicanstveni hram, pripadajuce svjetlucavo pristaniste i gusto zbijenanaseljavecsubilizavrseni.Zaplemstvosupodiglistotinebijelihvila.Slicnebiserima,kaodasuupregibimabrdanasleutociste.Posvudasubileskeleiradnici,alisamjegradsjajioblistavibijel.

PovorkajenajprijeposlauAtonovhram.Udvoristuprepunomstupova,svecenici su prinosili zrtve Atonu. Muskarci su se svijali u naklon pred

faraonomimojomsestromilepezamatjeralidimdavidimokakojedvoristelijeponapravljeno.Drvecemoringeimogranjaraslojeuzazid,alinajdivnijisu bili safrani. Zuti i radosni u sve slabijem svjedu nenatkrivena dvorista.Svjetlo je ocito bilo iznimno vazno pri oblikovanju prostora. Ekhnaton jeponosnoizjaviodajeMajiosobnonaložiodasagradigaleriju.

»Štojetogalerija?«prošapćem.Nefertitiselukavoosmjehne.»Dođividjeti.«Iz dvorista smo usli u unutarnje svetiste. Vecernje se svjetlo spustalo

odozgoukosimsnopovimazraka,kroznizvelikihotvorananajvisemdijeluzida,odmahispodstropa.Nikadnisamvidjelaništaslično.

»Onjegenij«,reklajeIpuzadivljena.Stisnula sam usnice, ali tvrdnja se nijemogla osporiti. Nista slicno jos

nikadnijebilosagrađeno.Veziri i plemstvo usli su u hram. Razgledavali su tapiserije i prostrane

mozaikedokjeostatakpovorkečekaoudvorištu.Nefertitijetrijumfirala.»Štomislišdaćeotacreći?«upitalaje.Da nikad nije bio izgrađen skuplji hram. Ali odgovorila sam: »Da je

veličanstven.«Nasmijesilase.Reklasamstojehtjelacuti.Alinikadjojnebihrekladato

vrijedi opljackanog Amonova zlata ili sigurnosti Egipta i vazalnih zemalja.PridružionamseEkhnaton.

»Majumorambogatonagraditi«,izjavi.Promatraojekaneliranestupovesvoga hrama i siroka stubista koja su vodila na balkone gdje su semanjasvetista kupala u svjedu. Topao je zrak dolazio s rijeke i prelijevao sedvoristem.»KadseposlanicivrateuAsirijuinaRod,bit ce imjasnokakavfaraonsadvladauEgiptu.«

»A kad vide most«, Nefertiti raskrili teske drvene vratnice, »bit ce imjasnokakavjevizionarsvetozamislio.«VrataseotvoreiotkrijumostkojisenadvionadKraljevskimvadijem,povezujuciAtonovhramspalacom.Biojevisiodbilokojegmenipoznatogmosta,siriisavrseniji.Doksmogaprelazili,imalasamosjecajdaprelazimubuducnost,davidim zivotesvojihunuka isvijetkakavćeizgledatinakonmojesmrti.

Upalaciseninacemunijestedjelo.Prozorisuseprotezaliodstropadopoda, vodoskoci s namirisanom vodom muzikalno su zuborili u suncemobasjanim kutovima. Stolci su bili od ebanovine i slonovace, a krevetiukraseniinkrustacijamaoddragogkamenja.Pokazalisuminamijenjenumisobu iodajemojih roditeljauplocicamasplavomcaklinom imozaicimasprizorimaizlova.

»Nazvalismojepalacomnarijecnojobali«,reklajeNefertitivodecimedavidimsvakikutak,svakunišu.»Kijinajepalačapodignutanasjeveru.«

»Izvanzidina?«upitamoprezno.Smiješilase.»Ne,alidaleko.«

Prosetalesmovrtom.Biojetuialabasternivodoskok.Zadivilomestosusveucinili.Nisammoglazamislitikakosusvetotakobrzoizgradiliikolikojezlatapotroseno.Nefertiti jeidaljehodalapokazujuciprstomkipovekojejehtjeladauocim,ijasnesvijetlebojeoslikanihzidovaskojihnamjenjezinlikuzvracaopogled.Dvorjeuslavljuisaozanama,uzsapatiusklike.»Aovdjecebitikraljevskiatelje«,reklaje.»Tutmoziscekipomzabiljezitisvakividnasihživota.«

»Tisucamagodinanascenarodznatistosmojeliipili«,svecanojeizjavioEkhnaton.»Vidjet ce cak ikraljevskusobuzapreodijevanje.«Gurnekrila,avrataseotvorepremaprostorijiscrvenimplisanimjastucimaikutijamazaperike. Loncici s crnilomzaoci, ogledalaodbakra, srebrne cetke i vrcici sparfemima bili su uredno poredani po policama od cedrovine, kao da sujedvacekalidaposluzenekom.»OmogucitcemoimdazavireunasupalacupaćeimsečinitidapoznajuvladareEgiptaičitavnjihovživot.«

Razgledalasamraskosnuprostoriju ipitalasepoznajemli ih i jauopce.Nefertiti je osiromasila Egipat zbog grada usred pustinje. Bio je nov iprekrasan,aliznojvojnikagradiojeovezidine,slikaopozidovimaipodigaodivovske kipoveEkhnatona iNefertiti kakobi ljudi znali da oni uvijek svenadziru.

»KadTutmoziszavrsiposao«,svecanojeizjavilaNefertiti,»Egipatcemepoznavatiboljenegobilokojudrugukraljicu.Inakonpetstogodina,zanjihcubiti ziva,Mutnođmet. Zivjet cu na zidovima, u palaci, u hramovima. Bit cubesmrtnane samou zagrobnom zivotu, nego i ovdje, uEgiptu.Mogla samizgraditisvetistegdjebimojadjeca idjecanjihovedjeceodlaziladamesesjete.Ali,kadoninestanu,stobiondaostalo?Ovo«,iNefertitipogledauvisdotičućisvijetloobojenezidove,»atrajatćevječno.«

Proslismokrozvratausobuzaaudijencije.Uocilasamdanaplocicamanije bilo slika Nubijaca u okovima. Umjesto toga, prikazivale su sunce injegovezrakekakosepruzajupremadoljedoNefertitiiEkhnatonailjubeihblagoslivljajuci.Ekhnatonsedugimkoracimapopeonapodijiraskrilioruke.»KadTebancidođu«,izjavioje,»svakojceobiteljibitidodijeljendom.NascenasnarodpamtitikaovladarekojisuihucinilibogatimapaceblagoslivljatigradAmarnu!«

»Gospodarice,zarsibolesna?«Ipujeotrcalapozdjeludoksamsedrzalazatrbuh i praznila njegov sadrzaj. Ponovno, zatim i treci put. Stenjala samodmarajuciglavunamekanojkozitapeciranognaslonjaca.Ipustavirukenabokove.»Štosipojela?«

»Ništaodrazgledavanjapalače.Kozjisiriorahe.«Namrstila se. »A tvoje grudi?« Povukla je rub moje haljine. »Jesu li

tamnije«,pritisnulamijeprstommeso,»osjetljivije?«Oci mi se rasire, a usred tijela naglo mi se uzdigne strah. To su bili i

Nefertitini simptomi.Ne, to semeninemozedogoditi.Nakon svih slucajazenakojimasampomoglabasuovomlogoru.Ipuzavrtiglavomiprosapce:»Kadsizadnjiputkrvarila?«

»Neznam.Nesjećamse.«»Jesiliuzimalaakaciju?«pitalame.»Naravnodajesam.«»Svakogadana?«»Neznam.Valjda.Tolikosetogadogodilo.«Ipuuzdahne.»Otacćetipodivljatiodsrdžbe.«Usnicamijedrhtala.Spustimglavuudlanovejersaminstinktivnoznala

dajetoistina.Izostalamijemjesecnica.»Ajasamjedinakcisvojemajke«,objasnilasam.»Onacesejakouzrujatiibitcetakousamljenaako...«PocelasamplakatipameIpuuzelaunaručjemilujućimojudugukosu.

»Nemorazavrsititakostrasno«,tjesilame.»Nitkoboljeodtebeneznadapostojenačinidasetogariješiš.«

Naglo dignem pogled. »Ne!« Sakrijem rukama svoj trbuh.UbitiNakhtminovodijete?»Nikad.«

»Aštodrugo?Akorodištodijeteotactinikadnećedogovoritibrak!«»Dobro«,odrežem.»Ondaćegeneralbitijedinikojimehoće.«NoIpuinjeglaspostaoočajan.»Aštoćefaraon?«»DovoljnosamučinilazaNefertiti.Sadjenanjojred.Nekaganagovori.«Ipumegledalanepovjerljivo,kaodanijevjerovaladaćesetodogoditi.»Moraganagovoriti«,reklasam.Koracalasamsatoromcijeloposlijepodne.Dvijesuzenedoslepoakacijui

med,ameniseutrobaokrenuladoksamimdavalamjesavinu.Sjetilasamsekolikosamneopreznabila.TadasepojavilaMerit.Zvalamekraljica.

»Želiznatihoćešlidoćinavečeru.«»Necu«, rekla sam. Bila sam previse bolesna da se suocim sa sestrom.

»Otiđiirecijojdaminijedobro.«Merit nestane, a nekoliko trenutaka kasnije, Nefertiti razdvoji zastore.

Uopćenijenajavilasvojdolazak.»Uposljednje si vrijeme cesto bolesna.«Dugimkoracimapriđe stolcu i

sjedne.Promatralamepozorno.Razvrstavalasamsvojebiljke,arukesumidrhtalekadsamstigladoakacije.

»Naročitonoću«,dodasumnjičavo.»Nijemidobrovećnekolikodana.«Nisamlagala.Strogomegledala.»Nadamsedasenisispetljalasgeneralom.«Sigurno

misebojapovuklaslicajerjegrubododala:»Ovaobiteljnemozevjerovatinikomeizvojnihkrugova.«

»Tosimivećrekla.«Nefertitimeproučavala.»Jelitedošaoposjetiti?«zahtijevalajedadozna.Spustimpogled.

»Došaoteposjetiti?«kriknulaje.»Ulogoru?«»Zasto je to vazno?« Ostro spustim poklopac kutije s biljem. »Ti imas

supruga,obitelj,dijete...«»Dvojedjece.«»Aštojaimam?«Sjedilajekaodasamjepljusnula.»Imašmene.«Osvrnemseposvomusamljenomsatorukaodabionamoglarazumjeti.

»Tojeto?«»Jasamegipatskakraljica.«Gipkojeustala.»Atisisestrakraljeveglavne

supruge!Tvojajesudbinaslužiti.«»Kažetko?«»Tojemaat!«viknulaje.»JelimaatisravnitiAmonovehramovesazemljom?«»Nećeštakorazgovarati«,siktalaje.»Zašto?Jersebojišdaćesebogoviljutiti?«»NemavecegbogaodAtona!A tebibibilopametnijeda tovec jednom

prihvatis. Za mjesec dana, Atonov hram bit ce zavrsen i narod ce stovatiAtonaonakokakoještovaoAmona...«

»Atkoćeskupljatinovackojidonesukaožrtvenidar?«»Otac«,odgovorilaje.»Ikomećeondavatitajnovac?«Nefertitino se lice smrknulo. »Podigli smo ovaj grad u slavu nasega

kraljevanja.Tojenašepravo.«»AlinarodseneželipreselitiuAmarnu.ImasvojedomoveuTebi.«»UTebi imajustraćare!Ovdjecemonapravitionostojosnijedanfaraon

nijepostigao!SvakaobiteljkojasepreseliuAmarnu,dobitćekuću...«Zlocesto se nasmijem. »A ti si vidjela te kuce?«Nefertiti zasuti. »Jesi li

vidjelatekuce?Posjetilasisvojupalacu,alinisividjeladasukucezaradnikenapravljeneodglinenih cigli i talatata.Kaddođepoplava, raspast ce sedotemelja.«

»Kakotitoznaš?«Nisamjojodgovorila.Nisammoglajerjeotactorekao.IliNakhtmindok

smobilizajednoupostelji.»Nemašpojma«,trijumfiralaje.»Dođi.Idemonavečeru.«Zapovijed.Anepoziv.A onda, prije nego je otisla, dobacila je preko ramena: »A o generalu

necemoviseraspravljati.Ostatcesneudanaiumojojsluzbidoktiotacilijaneodaberemomuža.«

Umjestodaoštroodgovorim,ugrizemsezajezik.»I,kadsiposljednjiputposjetilaprincezu?«htjelajeznati.»Jučer.«»Tisijojteta«,naglasilaje.»Netrebauopcegovoritidazelivisevremena

provoditistobom.«Misliš, ti želiš više vremenaprovoditi samnom.Nestala je, a ja sjednem i

pogledam svojmalen trbuh. »O, sto li ce tvoj otac reci kad dozna za tebe,maleno? I kako ce Nefertiti uvjeriti Ekhnatona da nisi prijetnja njegovukraljevanju?«

VecerauVelikompaviljonuoteglaseunedogled,ajanisambilaraspolozenazaTutmozisainjegoverazgovoreokani,frizuramaistaromodnimbradamapoklisara izUgarita.Sveo cemusamuspijevalamislitibilo jedazasedamdana Nakhtmin vise necemoci dolaziti umoj sator. Trebao bi se uvuci upalacu,kadbitouopcebilomoguce,atkoznakolikobivremenaprosloprijenegogauhvate?

PrekostolapogledamNefertiti.Njezinocedijetebitiprinc.Bezocevailikraljeva dopustenja moje ce dijete biti bez oca. Nasljednik nicega. Kopile.PromatralasamkakoslugeNefertitiservirajuhranuipreplavilamesnaznaceznja kad je Ekhnaton ovio ruku oko njezinih ramena i njezno prosaptao»Mojmalifaraon«,pogledaspuštenananjezinoblitrbuh.

Ustanemizamolimdameispričaju.»Sada?«eksplodiraNefertiti.»Takorano?Stoakomeuhvatetrudovi?Sto

ako...«Vidjelamijeizrazlicapajepromijenilataktiku.»Ostanisamodokneodigramosenet.«

»Ne.«Sestrajebilauporna.»Čaknijednuigru?«Dvorjaniupaviljonuokrenulisuseipogledalime.Ostalasamnasamo jednoj igriuNefertitinu satoru.Dobila ju je i tone

zatoštosamjojdopustila.»Morala bi se truditi«, potuzila se. »Nije zabavno cijelo vrijeme

pobjeđivati.«»Trudimse«,reklasamravnodušno.Nasmijalase.Ustane iprotegnese.»Samosocem igramravnopravno«,

rekla je i otisla prema grijalici. Svjetlo vatre bacalo je sjene po zidovimašatora.»Onuskorodolazi«,reklajevedro.

»Dobilasiporuku?«brzoupitam.Nefertitijeculanestrpljivostumomglasuislegnularamenima.»Bitcetu

zašestdana.Naravno,neželinasgledatikakoseselimoupalaču...«Alijajevišenisamslušala.Zašestdanamoćićumurećizaunuka.»Dijete, mala moja macko.Naše dijete!«Nakhtmin je bio izvan sebe od

radosti.Povukaomeuzagrljajicvrstoprivionagrudi,alineprecvrstodanestisne bebu. »Jesi li rekla kraljici?« upitao je, a kad je vidio da mi je licepepeljasto,namrštiose.»Alinjojćesigurnobitidragozbogtebe?«

»Bit ce joj drago sto sam trudna u isto vrijeme kad i ona pa cemoratidijelitiočevupažnju?«Zavrtimglavom.»TinepoznaješNefertiti.«

»Aliprihvatit ce to.Ozenit cemose,abude li se faraon josuvijek ljutio,napustitćemogradikupitifarmuubrdima.«

Gledalasamgasumnjičavo.»Nemoj se brinuti,miu-šer.«Privijaomeuzase.»To jedijete.Tkomoze

bitiogorčennadijete?«SljedecegjutraotislasamkNefertiti.Rasrditcese,alisrditcesejosjace

kazem li ocu prije nego njoj. Bila je u kraljevskom satoru. Jutarnje svjetloprolazilojekrozzidoveiosvjetljavalokaosokonje.Sluskinjesupremjestalekosare, slugepakirale teske skrinje, a zeneunarucje skupljalekozmetiku irublje.

»Moramgovoritistobom«,reklasam.»Neovdje!«viknulaje.Sviseusatorusmrznu.Zestokomgestompokazala

jenasluškinjusrubljemunaručju.»Tamo!«»GdjejeEkhnaton?«upitam.»Vec jeupalaci.Nocasseselimo.Morasbitispremna«,reklaje.Timeje

mojapotrebapostala jos hitnija. Kad se preselimo,Nakhtminnecemoci kmeni.Palacacebitipodstrazom.NavratimacestajatiEkhnatonoviNubijcikojisuljubomorninavojsku.

»Nefertiti.«»Što?«Nijeskidalaočismeteža.»Štohoćeš?«Osvrnemsedavidimslusalinastko,alisluzincadjedizalatolikobukeda

nasnitkonijemogaočuti.»Trudnasam.«Na trenutak je bila vrlomirna, tolikoda sampomislila damenije cula.

Ondami jezabilanokteunadlakticu ibolnomepovuklaustranu.»Stosi?«Kobra na njezinoj kruni sijevala je na mene crvenim ocima. »To nijegeneralovodijete«,glasjojjezvucaoprijetece.»Recimidatonijegeneralovodijete!«

Nisam rekla nista pame odvukla jos dalje, u svoju sobu, od predsobljaodvojenutkaninom.»Otaczna?«prošapćedivlje.

»Ne.«Odmahnemglavom.»Najprijesamdošlaktebi.«Očijojsenapunezlobom.»Faraonćeseizbezumitiodgnjeva.«»Mimunismoprijetnja.Sveštoželimoježivjetizajedno,vjenčani...«»Spavalasisobicnimvojnikom!«urlalaje.»Odvelasimuskarcaukrevet

bezmojegdopuštenja?Zastomevrijeđas?«Prijetecimisepriblizila.»Svestoradišradišzaovuobitelj,asadsijedovelauopasnost.«

»Tojesamodijete.Mojedijete.«»Kojećepostatiprijetnjaprijestolju.Kraljevskodijete.Generalovsin!«Zurilasamunjuzaprepastena.»Nasdjedbiojegeneralinjegovajevojska

bilaodanafaraonu.Samotvojmuzovomozevidjetikaoprijetnju.Generalisuseuvijekženiliskraljevimdvorjankama!«

»NeuAmami«,pjenilaseNefertiti.»Ekhnatonnećenikadpristatinato.«»Nefertiti,molimte,morašganagovoriti.Todijetenijeprijetnja...«

Rukajojzasijecezrak.»Ne.Tisidopustiladazatrudnis,tisetogairijesi.Najboljeodsvihznaškakosetoradi.«

Gledalasamjeuzasnuto.Dlanovimizastitnickipoletenatrbuh.»Natjeratćešmedatoučinim?«prošapćem.

»Samasistvorilaproblemtimsvojimrasirenimocima.Inogama«,dodaprezrivo.»Trebalasamteboljenadzirati.«

Uspravimsedosvojepunevisine.»Tiimasmuza,kceridrugodijetenaputu,amenibranišjedno?Jednodijete?«

»Ništa ja tebi ne branim!« Bila je luda od gnjeva. Sad su kroz zavjesudopiralisamokrajnjetihizvukovikretanjaislaganjastvari.»UdalasamsezaEkhnatonakakobih tisveomogucila,atisadsvetoodbacujeszbogjednogobičnogpučanina.TisinajsebičnijasestrauEgiptu!«

»Zatoštosamsedrznulavoljetijošnekogosimtebe?«Ta je istinaprevrsilamjeru.Dosuljala sepreko sobepremazastorima i

dobacilamiprekoramena:»Bitćešvečerasupalačinagozbi.«Pregrizemponos.»Hoćešlimurećidaseželimovjenčati?«Zaustavilaseinatjeralamedazamolimponovno.»Hoćešli?«»Vecerasmozdadobijesodgovor«,reklaje.Zastorisusezatvorilizanjom.

Ostalasamsamaukraljevojodaji.Vratila sam se u svoj sator. Bolio me trbuh. Pitala sam se mogu li na

gradilištunaćiNakhtminaiupozoritiga.»Na sto, gospodarice?« pitala je Ipu razumno. »I kako ces doci tamo?«

Polozilajerukunamoju.»Cekajkraljicinuodluku.Pozvatcete.Tisinjezinasestra i dobro si joj sluzila.« Ipumi pruzi odjecu za vecerasnju svecanost.»Dođi«, ohrabrivalame. »Poslije cu pogledati jesu li tvoje stvari odnijeli upalaču.«

»Najprije zelim vidjeti majku«, rekla sam joj. »Zelim da je dovedesovamo.«

Ipu je zastala na trenutakda izmjeri koliko samodlucna, a ondamirnokimnepaizađe.

Odjenula sam dugu tuniku i zlatan pojas i oko vrata stavila ogrlicu odkuglica. Probavala sam sto bihmogla reci kadmajka dođe. Njezina jedinakcer.JedinodijetekojejeTauertsmatraladovoljnodobrimdajojgaudijeli.Proucavalasamsvojodrazuzrcalu,mladuzenutamnekoseikrupnihzelenihociju.Tkojeona,tadjevojkakojasijedopustiladazacnegeneralovodijete?Polaganoizdahnempaopazimdamisetresuruke.

»Mutnođmet?« Majka je po mom satoru gledala s neodobravanjem.»Mutnođmet,zaštosejošnisispakirala?Večerasseselimo.«

»Ipu je reklada cesloziti stvarikadodemo.«Premjestimsenakoznatuklupudamozesjestikrajmene.»Aliprvohocudasjednesovdje.«Oklijevalasam.»Zato...zatoštotineštomoramreći,odmah.«

Znalajestocujojreciprijenegosamprogovorila.Ocijojsespustenamojtrbuh.Pokrijeusta.»Nosišdijete.«

Kimnem,aočimiseovlažesuzama.»Da,mauat.«Majkajebilavrlomirna,kaoiNefertiti,pasamsepitalahocelimeudariti

prviputuživotu.»Spavalasisgeneralom«,glasjojjezvučaoravnodušno.Ocimisenapunesuzama.»Kanimosevjencati«,reklasam,alimajkanije

slušala.Zagledalaseudaljinu.»SvakenocividjelasamgakakodolaziulogorimisliladagajeEkhnaton

pozvao. Trebala sam znati. Kad je faraona zanimala vojska?« Majka mi jepretrazivala lice. »Strazari su, dakle, zbog tebe okrenuli pogled na drugustranu.«

Srammiobojiobraze.»Tobiseionakodogodilo.Misevolimo...«»LjubavlPučanisezeneizljubavi.Istotakobrzoseirastanu!Tisisestra

kraljeve glavne zene. Vjencat cemo te s princem. Sprincem, Mutnođmet.Možešpostatiprincezauegipatskojzemlji.«

»Ali ja ne zelim postati princeza«, iz ocijumi navre rijeka suza. »To jeNefertitin san,mauat.Umojoj jeutrobitvojunuk,a covjekkojegvolimzelimeprenijetiprekopraganovekuceibitimojsuprug.«Dignempogledknjoj.»Zarbašnigdjeutebinemadjelićakojijesadsretan?«

Stisnulajeusnice,aondasenjezinaodlucnostslomi.Uzelameunarucje.»O,Mutnođmet,malamojaMutnođmet.Majka«, tiho jeplakala,»alikakvogdjeteta?«

»Voljenog.«»Koje ceprestraviti faraona i razbjesniti tvojusestru.Nefertiti tonikad

nećeprihvatiti.«»Mora«,reklasamodlucnoizvlacecijojseizzagrljaja.»Jasamzena.Imam

pravoizabratisvogmuža.OvojejošuvijekEgipat...«»EkhnatonovEgipat.MozdadasiuAkhmimu...«Majkazapocnesasvojim

litanijama.»Aliovojekraljevgrad.Ondonosiodluke.«»INefertiti«, naglasim. »Dok otac stigne, vile ce biti zavrsene. Nefertiti

moženagovoritiEkhnatonadanamdopustiživjetiujednojodnjih.«»Onaćeseljutiti.«»Aondaćedoćikpametiiprihvatitćeto.«Majkameuzmezarukuistisneje.»Kadseotacvrati,zaprepastit cese.

Dvijekćeri,objetrudne.«»Bitćesretan.Objesumukćerkeplodne.«Majčinjeosmijehbiogorak.»Biobisretnijidaseudašzaprinca.«

TesenocislaviloicastilopocijelomgraduAmarni.Posvudasecuosmijeh.Doksampomagalamajcidaseuspneukociju,pomislilasam:Nefertitijeovonamjerno napravila. Reklami je da ćemi večeras dati odgovor, u nadi da je

međusvimtimljudimauopćenećusresti.Dvorista izvan palace bila su prepuna slugu koji su nosili pladnjeve s

orasimaumedu,debeljuskastimsmokvamaimogranjima.Natisucevojnikapilo je po ulicama u potpunom samozaboravu. Pjevali su o ratu, seksu iljubavi.Otkakosmousleupalacu,gledalasamgdjejeNakhtmin.Motrilasamgomiluupotrazizanjegovimširokimramenimaiblistavomkosom.

»Nećebitiovdje«,reklajemajka.»Bitćesasvojimljudima.«Pocrvenim shvativsi da su moje misli tako ocite. Sluga nas povede u

Velikudvoranuukojojjestolzastolombioprepunvezirakojisusegostiliikceri bogatasa koje su koketirale. Sve su nacinom odijevanja u gotovoprozirnoplatno, kaniranjem ruku, stopala i grudiju oponasalemoju sestru.NodvaHorusovaprijestoljanapodijustajalasuprazna.

»Gdjejekraljica?«upitalasam.Povuklasamsenatrag.»Negdjenaulici,gospodarice!«viknuojeslugauprolazu.»Bacajuzlato!«

Naceriose.»Darujusvakoga.«»Dođi«,majkamepovededržećimezaruku.Slijedilasamjedopocasnogastolaispredpodija.TamosubiliPanehesii

Kija.KiparTutmozisiarhitektMajatakođer.Zanimalomekadsuseuspjelizbliziti. Neki je starac sa zlatnim prstenjem na prstima preko dvoranedozivaomojumajku.Onaskrenepremanjemu.Slugaizvucenaslonjac.Kijainjezinedamegledalesumeuznijemuprijetnjuispodsvojihperika.Kadsamsjela, Kija vedro najavi: »Pa, gospoMut-nođmet, kako lijepo da te vidimo.Mislilasamdamoždanećešdoćinasvečanost.«

»Azaštonebihdošla?«upitam.»Mislilesmodasibolesna.«Bojamisepovučesobraza,aveziriizmijeneupitnepoglede.»O,nemapotrebezaskromnoscu.Svojedobrevijestimoraspodijelitisa

svima.« Kija objavi svima za stolom: »Gospa Mutnođmet trudna je sgeneralom!«

Kaodasevrijemeodjednomzaustavilo.Dvatucetalicaokrenesepremameni,aociumjetnikaTutmozisapostanuvelikekaosalice.»Jelitoistina?«upitaojc.

Osmjehnemseipodignembradu.»Da.«Natrenutakmeđuvezirimazavladatisinaodzaprepastenja,aondanavre

mahnitodošaptavanje.Preko stola, Kija se spokojno smijesila. »Sestre su trudne tocno u isto

vrijeme.Zanimame«,nagnulasenaprijed,»štoćenatofaraon?«Nisamodgovorila.»Hoćešreći«,uzdahneKija,»danezna?«»Siguransamdaćebitisretan«,ubaciseTutmozis.»Sretan?« vikneKija izgubivsi svaki osjecaj zapristojnost. »Spavala je s

generalom!Sgeneralom!«vrištalaje.

»Jamislimdacefaraonbitiponosan«,navijestiTutmozis.»Imaprigodupridobitigeneralazasvojeplanove,jer,kaostoOziriszna,Nakthminovosrcenijenagradilištu.«

Kijinjeglasbioravnodušan.»Negogdjeje?«Tutmozisrazmisli.»NasjeverusHetitima,pretpostavljam.«»Pa,moždabiondamogaootićitamoipridružitiseHoremhebu.«Kijinesusedamesmijale,aTutmozispolozirukunanjezinudajesmiri.

»No,daj,nitkonezeliHoremhebovusudbinu.«Kijinoselicesmeksa,akiparse okrene prema meni. »Neka te stiti Tauert«, rekao je tiho. »Tolikim siženamanaovomdvorupomogladaisamazaslužuješmalosreće.«

Majka se vratila, a trube su zajecale najavljujuci dolazak moje sestre iEkhnatona. Velikom dvoranom probijali su se naprijed osmjehujuci seputem.Kadmijesestraprisla,okrenulajeglavu.Nijemehtjelapogledatiuoči.UčinimisedačujemKijinglas,sestresutrudneuistovrijeme.

Cijele su se noci amarnskom Velikom dvoranom vrtjeli plesaci uplisiranom platnu i haljinama prekrivenimmrezama od bljestavih kuglica.Ekhnatonasudošlizabavljatigutačivatre,alisvisugledalisamomojusestru.Kijina se dusa sigurno previjala u mukama kad je vidjela kako se okoNefertiti,kojajesislaspodijaiudostojalaseporazgovaratisovomilionomplemkinjom,roježene.ZateklasamsestrukakopričasMajinomsuprugom.

»Oprostite,samočas«,reklasamiuzelaNefertitizaraku.»Štoradiš?«Obrazisujojsezarumenjeli.»Želimznatijesilirazgovaralasfaraonom.«Zahtijevalasamodgovor.Uzrujalase.»Upozorilasamte.Reklasamtidane...«»Jesi li razgovarala s njim?« glasmi se povisio.Majka za stolom tik do

podijadignepogledpremanama.Nefertitinolicepostanetvrdo.»Jesam. Nakhtmin je poslan na sjever da se uz Horemheba bori s

Hetitima.«Damepljusnulaposredlica,nebihbilatakozaprepaštena.Dahmizapneu

grlu.»Što?«IzNefertitiprovalikaoizvulkana.»Upozorilasamte,Mutnođmet.Rekla

samtidamuneprilazis...«iprekinejersepojavioEkhnaton.Sigurnomujebilo jasno o cemu smo razgovarale jer je do mene dosao sa svojimnajblistavijimosmjehom.

»Mutnođmet.«Okrenemsepremanjemusoptuzbomupogledu.»Poslaosigeneralada

seborisHetitima?«Osmijehmusplasne.»Budesliseigralasvatrom,spalitcesse.Vjerujem

datetvojotacnaucioto,malamacko.«Prisaomijesasvimblizuipomilovaoobraz.Lecnemse.Ondasenagnepremameniiprosapce:»Mozdacessljedeciputizabratiodanijegljubavnika.Tvojgeneraltražiojedaode.«

Ustuknem.Odbijalasampovjerovatiu to.»Nikada!«Skrenempogledna

Nefertiti. »A ti nisi ucinila nista?« upitala sam.»Ništa nisi ucinila da gaspriječiš?«

»Sämjetražio«,reklajemojasestraslabašnimglasom.»Ontonijetrazio«,zainatimseuvlacecifaraonaupricuinebrinuciseza

opasnost koja bi mogla proizaci iz istine. »Ja sam trudna. Nosim njegovodijete,avimudopustateoticiusmrt!«Glasnosamihvrijeđala.RazgovoruVelikojdvoraniprestane.Izjurimkrozvrataunoć.Alinisamimalakamootići.Nisamznala caknigdjesumiodajeuovojpalaci.Plakalasamdrzecisezatrbuh.Štodaradim?Koljenasumiklecala.Odjednomseosjetimbolesnominesposobnomstajatinanogama.

»Mutni!« vikala je moja majka. Obratila se Ipu pa su zajedno izasle zamnomizVelikedvorane.»Nađijojliječnika!Smjesta!«

Cujemviseglasovanegoihprepoznajem.Sviizvikujunekeupute.Netkokazedasamteskobolesnaidametrebapremjestitiuhramgdjesesvecenicemogumolitizamoj zivot.Drugiglasupitaukojihram,AmonoviliAtonov?Dograbila me tama i odvukla, ali jasno sam cula da netko govori oiscjeljujucim mocima svecenika. Cula sam ime Panehesi i majcino ostroodbijanje. Evo i platna. Osjetim tezinu između nogu. Trbuh mi se kida ugrcevima.Nemavode.Vodeslimunomilavandom.Netkokazedajestigaomojotac.Zarjeprosaocijelidan?Kadseprobudim,uvijekjeokomenemrak,auzmeneIpu.Kadgodzacvilim,osjetimhladnumajcinurukunasvomcelu.Mnogo sam je puta zvala. Toga se jasno sjecam. Ali ne sjecam se da samtrazilasvojusestru.Kasnijesumireklidasamdanimapadalaunesvijestpase budila. Prvo cega se sjecam sasvim jasno buđenje je uzmiris lotosovacvijeća.

»Mutnođmet?«Zažmirimnajutarnjesvjetloinamrštimse.»Nakhtmine?«»Ne,Mutnođmet.«Biojetomojotac.Podignemsenalaktovimaipogledamokosebe.Zastori

od rogozine bili su smotani na gornjoj strani prozora. Oslobodili su putjutarnjemsuncu,apoplocanipodsjajiosecrvenoiplavo.Svejebiloveliko.Stolci s ukrizenim nogama i tapecirani zivotinjskim kozama, kovceziciukraseni draguljima i kutije za perike, svjetiljke od oniksa s tirkizimaumetnutimustupove.Ali,jasambilasmućena.»GdjejeNakhtmin?«

Majka je oklijevala. Sjela je na rub kreveta i izmijenila poglede s ocem.»Bilasiteškobolesna«,reklajenapokon.»Nesjećašsegozbe,ljubavi?«

A onda mi se sve vratilo. Nakhtminova smrtna presuda, Nefertitinasebicnost,moja slabost pred palacom. Dahmi se ubrza. »Sto se dogodilo?Zaštosambolesna?«

Otacprivučestolackrajmeneipoložisvojvelikurukunamoju.Majkaprošapće:»Mutnođmet,izgubilasidijete.«Bila sam previse uzasnuta pa nisam mogla progovoriti. Izgubila sam

Nakhtminovodijete. Izgubila sam jedino stome vezalo uz njega, dio njegakojisamzauvijekmoglačuvatiuzasebe.

Majkamijeodmicalakosuslica.»Mnogezeneizgubesvojeprvodijete«,tjesilame.»Mladasi.Imatcesihjos.Moramobitizahvalnibogovimastosupostedjelitebe.«Suzesujojtekle.»Mislilismodajestobomsvrseno.Mislilismodasi...«

Odmahnemglavom.»Ne,tosenedogađa«,reklasamodmicucipokrivace.»GdjejeNefertiti?«pitalasam.

Otacodgovorisvečanimtonom:»Molisezatebe.«»UAtonovuhramu?«viknem.»Mutnođmet,onatijesestra«,rekaoje.»Onajeljubomornasebičnakraljicainikakvasestra!«Majkaseodmakneunatrag,otacsenaslonio.»Otjeralajegenerala!«viknulasam.»TojeEkhnatonodlučio.«Nisamhtjela dati ocu da je brani. Ne ovoga puta. »A ona je dopustila«,

optuzimje.»JednarijecizNefertitinihustaiEkhnatonbipresaoprekosvegastosmoucinili.MoglismopsovatiAtonapoulicama,alidaNefertitizeli,ontonebisprecavao.Onajejedinaosobakojuslusa.Jedinaosobakojaimavlastnad njim. Tvoja sestra je to vidjela i ti si to vidio. A ona je dopustila daNakhtminbudeprognan.Ona je todopustila!«Urlalasam.Majkamipolozirukunaramedamesmiri,alijejaotresem.»Jelimrtav?«željelasamznati.

Otacustane.»Jelimrtav?«ponovim.»On je zilav ratnik,Mutnođmet. Straza ce ga povesti na sjever, na crtu

bojišnicesHetitimaiostavitigatamo.Snaćićeseon.«ZatvorimocizamisljajuciNakhtminabacenogHetitimakaostosemeso

bacapreddivljepse.Osjetimvrele igorkesuzekakomiklizenizobraze,aotacmi ovije ruku oko ramena dame smiri. »Pretrpjela si velik gubitak«,rekaojenježno.

»Onsenikadnecevratiti.ANefertitinijeucinilanista.«Preplavimetuga.Ponovnoosjetimnapetostutrbuhu.»Ništa!«vrištalasam.

Majkame drzala u narucju. Ljuljalame naprijed-natrag. »Sss, nista nijemoglaučiniti«,izjavilaje.

Alitojebilalaž.Otacodedomogstolicauzkrevetidigneiznimnodragocjenuskrinjicus

inkrustacijamaodlapisaibisera.»Bilajeovdjesvakogadana.Poklonilatijeovo.Zatvojebilje.«

Promatrala sam skrinjicu. Izgledala je upravo kao da ju je Nefertitiizabrala.Pretrpanaukrasimaiskupa.»Onamislidamemozekupitijednomkutijom?«

Zacujemozvukgegavihstopalapredmojomodajompasluskinjarastvori

vrata.»Dolazikraljica!«Alijajojnećuoprostiti.Nikad.Uvukla se u moju spavacu sobu. Jedino sto sam mogla vidjeti bio je

zaokruzentrbuhpodhaljinom.Kadjevidjeladasambudna,zaustavilasepabrzo zatreptala. »Mutni?« Dosla je s nekim tirkiznimankhom, vjerojatnoblagoslovljenimuAtonovuhramu.»Mutni?«Dotrcalajekmeniizagrlilamesvojimsitnimrukama.Osjetila samnjezinesuzenasvojimobrazima.Mojasestrakojanikadneplače.

Nisamsepomaknula.Onaseuspravidamividilice.»Mutni,recinešto!«umiljavalase.»Prokletbiodankadsumebogoviodlučiliučinititvojomsestrom.«Rukejojpočnudrhtati.»Povucito.«Zurilasamunjuinisamreklaništa.»Povucito!«vikne,alijaokrenemglavu.Roditeljisusesamopogledali.Onda jeotactihorekao:»Izađi,Nefertiti.

Dajjojmalovremena.«Sestraotvoriusta.Okrenesepremamajci,akadnistestranenijedosla

obrana,zavrtiseiode.Dignempogledpremaroditeljima.»Želimbitisama.«Majkajeoklijevala.»Alibilasitakobolesna«,usprotivilase.»Ipujetu.Onaćesebrinutizamene.Sadaželimbitisama.«Majka baci pogled na oca i zatim izađu.Okrenem se prema Ipu koja se

nagnenadamnom,nesigurnastodaucini.»Dodajmimojukutijusbiljem«,zamolimje.»Onustaru«,reklasam.»Napravitćusikamilicu.«

Donijelami je kutiju. Podignem teski poklopac i ukocim se. »Ipu, tko jediraokutiju?«upitambrzo.

Onasenamršti.»Nitko,gospodarice.«»Sigurna si?« Ponovno pregledam sveznjice, ali akacije vise nije bilo.

Sjemenjeakacijezamotanouplatnojednostavnojenestalo!»Ipu.«Teškomsemukomuspravim.»Ipu,tkojemogaoućiovamo?«

»Očemugovoriš?«»Akacija!«Ipubacipoglednakutijupaprekrijerukomusta.Ocijojsespustenamoj

trbuh. Shvatila je. Zgrabim kutiju i sirom raskrilim vrata svoje sobe. Dugakosa neurednomi se rasula po leđima. Platnena tunika nije bila stegnutapojasom. »Gdje jeNefertiti?« vikala sam.Neke sluskinje ustuknu, druge sušaptale:»UVelikojdvorani,gospodarice,navečerisvezirima.«

Cvrscestisnemkutiju,ugnjevutakodivljemdakadsamotvorilavrataudvoraniuopćenisamvidjelaljude,štojeprenerazilostražare.

»Nefertiti!« urlala sam. Zamor u sobi zamre. Glazbenici ispred podijaprestali su svirati, a Tutmozismalo otvori usta. Nefertitine gospe ispusteuzdah.

Dignem kutiju da je svi u dvorani uzmognu vidjeti. »Tko mi je ukraoakaciju?«Priđempodiju.Gledalasamusestru.Panehesiproizvedenekizvuk,amojotacustane.»Netkomi jeukraosjemeakacije iotrovaomekakobihizgubiladijete.Tosibilati?«

Nefertiti problijedi poput alabastera. Rasirenih ociju pogledala jeEkhnatonapaijausmjerimpozornostnafaraona.»Iliti?«Kriknem.»Zarmijevasdvojetoučinilo?«

Ekhnatonsepromeškoljiodneugode.Otacmeuzmezaruku.»Mutnođmet.«»Zelimznatitkomijetoucinio!«Mojglasodjekivaojedvoranom,caksui

Kija i njezine dame zasutjele. Ako se to moglo dogoditi meni, moze sedogoditibilokojojodnjih.Tkosunjihovineprijatelji?Tkosumoji?

»Idemo«,rekaojeotac.Pustilasamgadameizvede,alinavratimauVelikudvoranuokrenemse.

»Nikadovonecuoprostiti«,zakunemse,aNefertitijeznaladanjojgovorim.»DoksuncebudezalazilonadAmarnom,ovonećuoprostiti!«vrištalasam.

Mojajesestrasjedilazavaljenausvojnaslonjac.Izgledalajekaodajojjekakavrazbojnikupravooteonjezinokraljevstvo.

SEDAMNAESTOPOGLAVLJE

Amarnadvanaestogapaunija

Bojimsedaceostatiovdjeidokrajazivotauzgajatibiljeusvomvrtu.Bezmuža,bezdjece...«

Jasnosamčulasvojutjelesnusluškinjukrozvrata.Prijetrimjeseca,nadankad samotkrila damenetkootrovaokakobi ubioNakhtminovodijete, zasebe sam odabrala novoizgrađenu vilu koja je stajala prazna na zlatnimterasamaskojihsevidiograd.Nitijednaobiteljizpalacejosjenijezauzelapasamodnijelasvojestvariusobeizatraziladatobudemojavila.Nitkosenebiusudiopredložitidamepremjeste.

Sijanjeisađenjepotrajalojetrimjeseca,alisadvecmoguopipatimlade,topleimekanelistoveegipatskesmokveiplodoveskorozrelezaberbu.Glasmojetjelesnesluskinjekretaosevrtomipriblizavaomise.»Vanije,uvijekjevani«,zvucalajezabrinuto.»Njegujesvojebiljkekakobiihmoglaprodavatiženama.«

Osjetimnecijuprisutnost.Kaodajeizamenekamenistup.Nisamtrebalacutiglaskakobihznalatkoje.Osimtoga,moglasamosjetitimiris ljiljanaikardamona.

»Mutnođmet?«Okrenemseirukomzaklonimoci.Otkakosamotislaizpalace,nisamvise

nosilaperiku.Kosamijebiladugaineuredna.Ocisumipoputsmaragdanasuncu,takojebarIpurekla.Tvrdokamenjekojesemoze izbrusitiustaklo.»Veličanstvo.«Naklonimsevrloduboko.

KraljicaTijatreptalajeiznenađena.»Promijenilasise.«Čekalasamdamikaženakojinačin.»Izgledašvišaitamnija,činimise.«»Da.Provodimvisevremenanasuncu,gdjemijemjesto.«Odlozimlopatu.

Doksmošetalevrtom,pomnogajerazgledavala.»Veomajedojmljivoovdje.«Uočilajepalmedatuljaiglicinijuucvatu.Nasmiješimse.»Hvala.Bilojepotrebnotrimjeseca.«Uđemou lođu, amoja teta sjedne. Ja sam se promijenila, ali ona je jos

uvijek bila ista. Sitna i pronicava, iskrivljenih usta i lukavih plavih ociju.Sjedilasamjojnasuprot,namalenomjastukuodperja.DoslajeizAmarnesmojimocem.NanjegovjezahtjevostavilaTebuiproucavajucisvitke,pisucipismaipregovarajućiosavezimazajednosnjimradilauknjižnici.

Ipupolozitopaocajizmeđunasdvije.Kraljicauzmesalicuuruke.»Nisamdošlakakobihtepokušalavratiti«,reklaje.

»Znam. Ti si za to previse razumna. Ti shvacas da sam raskrstila spalačom.IsNefertitiinjezinimkipovimaibeskonačnimplaniranjem.«

Kraljica Tija uputimi slabasan osmijeh. »Oduvijekmi se cinilo da samizabralapogrešnusestru.«

ZatrepcemiznenađenaidejomdabinetkohtiomeneaneNefertiti.Ondaodlučnoodmahnemglavom.»Ne.Janikadnebihželjelabitikraljica.«

»Paupravobizbogtogabiladobrakraljica.«Odlozilajesalicu.»Nego,recimi,Mutnođmet,štodauzmestaraženakojubolezglobovi?«

Upitnojepogledam.»Došlasizbogmojegbilja?«»Kao sto si rekla, nisam te dosla nagovarati da se vratis. Ja sam za to

previserazumna.Usput,zastobiostavilaovuvilu?«Pogledalajeokosebenapenjacice koja su se ovijale oko visokih oslikanih stupova. »Ovo je mirnoutociste, dalekood grada i glupepolitikemoga sina.«Uspravila je glavu, adraguljiokonjezinavratamuzikalnosukucnulijedniodruge—teskilapisizlato.Ondasepovjerljivonagnenaprijed.»Recimi,dakle,Mutnođmet,stodauzmem?«

»Ali,tvojidvorskiliječnici...«»Nisutakoiznimnoupuceniubiljekaoti.«Gledalajekrozotvorenavrata

mogbriznonjegovanogvrta.Lijehazalijehomseneikrizantema.Njihovoselisce na suncu sjajilo zeleno, a latice bljestale zuto. Bilo je borovica zaglavoboljuipelinazakasalj.Azazenekojesutoocajnozeljele,josuvijeksamimalaakaciju.Znalasamdasumojebiljkeubilemojedijete,ipak,nisamihsehtjelaodreci. »Zenekazudasipostalapravi iscjelitelj.Zovu teSekem-miu«,reklaje.Toimeznacimocnamacka.OdjednomsesjetimNakhtminaipogledmi se zamagli. Teta me pozorno gledala i odmjeravala. Onda pruzi ruku ipotapšemoju.»Dođi.Pokažimibiljke.«

Vrelo je sunce vrt osulo pjegama. Kako je dan postajao sve topliji, nabiljkamasesusilarosa.Udisalasamsnazanmiriszemlje.Sagnemseiuberemzelenu,nezrelubobicusgrmaborovice.

»Borovice ce ti pomoci.« Pruzim joj bobicu. »Mogu ti skuhati caj, alimoralabigapitidvaputanadan.«

Zdrobilajebobicupalcemikaziprstompaprinijelaprstenosu.»VonjanapismaizMitanije«,mislilajenaglas.

Pogledam je na svjetlu: cetrdesetgodisnjakinja, jos uvijek u kontaktu sinozemnim narodima, roti se s mojim ocem i smisljaju najbolji nacin zaupravljanjekraljevstvom.

»Zaštotojošuvijekradiš?«upitam,aonaodmahshvatinaštomislim.»Zato sto je ovo Egipat.« Sunce joj se odrazavalo u svijetlim

crvenkastosmeđimocimaiuzlatuokonjezinihrucnihzglobova.»Nekocsambilamentalni i izicki vođa ove zemlje. A sto se promijenilo? Imamglupogsinakoji sjedinaprijestolju.Bogovi su josuvijekmojibogovi,narod je josuvijekmojnarod.Naravno,dajeTutmozispostaofaraon...«

»Kakavjebio?«tihosamupitala.Tetaspustipoglednasvojeprstenje.»Inteligentan.Strpljiv.Vatrenlovac.«

Vrtjelajeglavomuzaljenjuzakojejesamoonaznala.»TutmozisjebiovojnikiAmonovsvećenik.«

»AEkhnatonnemožebitinijednonidrugo.«»Kadsetvojasestraudalazanjega,bojalasamsedacebitiodveckrhka.«

Tetaseostronasmije.»TkojemogaoznatidaceNefertiti,malaNefertiti,bititako...«dokjetrazilarijec,pogledjojjekruzionadgradomkojiseprostiraoispodnaskaobijelibisernapijesku.

»Strasna«,odgovorim.Tetakimnesnuždena.»Nijeispalokakosamjaplanirala.«»Ilija.«Usnicamijedrhtala,akadjetetavidjelamojesuze,uzelameza

ruku.»Ipumislidasiusamljena.«»Imam svoje biljke. A i majka dolazi ujutro i donosi kruh. Kruh sa

sezamomidobaršedehizpalače.«Kraljicajepolakokimalaglavom.»Aotac?«»Ontakođerdolazipapričamoonovostima.«Uzdignulajeobrve.»Ištotijeuposljednjevrijemepričao?«»DajeQuatnaposlalamolbezapomoćuobraniprotivHetita«,reklasam.Tijino licepostaneozbiljno. »Quatna jenas vazal stotinugodina.Ako je

sadpustimodapropadne,porucujemoHetitimadanamnijedoborbe.Tojedrugaodnasihvazalnihdrzavakojatrazipomoc.Dopisujemseomiru,aizaleđa mi vlastiti sin salje zahtjeve za jos vise sarenoga stakla. Oni zelevojnike«, glas joj se podigne, »a on trazi staklo! Kad nam saveznici budupokoreniikadnebudeničegaizmeđunasiHetita,štoslijedi?«

»InvazijanaEgipat.«Tijazatvorioči.»BarimamovojskuuKadešu.«Prestravimse.»Samostoljudi!«»Da,aliHetititoneznaju.JanebihpodcijenilasposobnostiHoremhebaili

Nakhtmina.«

OdbijalasampomisaonatodabiseNakhtminmogaovratiti.Sjedilasamuvrtu pod suncobranom i umovala:vrati li se, znači da je izborio pobjedu uKadešu,atojenemoguće.Spustimlistkamiliceusvojjutarnjicaj.Cakinakontolikomjeseci,losesamspavala,acimsamsesjetilaNakhtmina,rukesumisepočeletresti.

»Gospodarice.«Ipusepojavilanaterasi.»Stigaojepoklonizpalače!«»Ondagaposaljinatrag,kaoiobicno«,reklasam.Nisamsedalapotkupiti.

Nismovisedjevojcicepamionadasvojuigrackukadrazbijemoju.Onajejosuvijekmisliladaonostosedogodilonijenista.DajeNakhtminsamojedanmuskarac i da ce biti drugih. Ali ja nisam poput nje. Ja ne bih jedan dan

cjelivalaRanofera,adrugigadanostavila.No Ipu me i dalje gledala. »Ovaj bi put moglo biti nesto sto ces htjeti

zadržati.«Namrgodim se, ali odlozim caj i odem u kucu. Na stolu je bila kosara.

»VelikiOzirise,štojeunutra?«viknulasam.»Mičese.«Ipusenaceri.»Pogledaj.«Na Ipuin nagovor podignem poklopac. Unutra je bilo scucureno malo

pjegavomace,sitnoipreplaseno,vrstakojusijesamonajbogatijeegipatskoplemstvomoglopriustiti.»Jednomiui«Malenostvorenjeplacucizamajkompodignepogledpremameni,ajaga,premdatonijebilopametno,uzmemuruke. Bilo je veliko taman da stane umoj dlan, a kad sam ga privinula nagrudi,počelojepresti.

»Vidiš?«reklajeIpuponosnanasebe.Spustimmačkicunapod.»Nećemojezadržati.«»Nijeonanegoon.Zaštone?«»Zato sto je to dar moje sestre, a ona misli da mace moze zamijeniti

dijete.«Ipudignedlanove.»Ali,usamljenasi.«»Nisam usamljena. Svakoga dana dolazemi klijenti. I roditelji.« Stavila

sammacenatragukosaruiopreznojepoklopila.Njegovseslabasanglasicprobijaokrozpleter,aIpumehladnogledala.

»Nemoj me tako gledati. Ne kanim ga doista ubiti. Samo ga saljemnatrag.«

Šutjelaje.Jedinoštosečulobiojemačićevžalostanmijauk.Zakolutamočima.»Ah,dobro.Alitićešsebrinutizanjega.«Kad su otac i majka stigli kolima, njihova je sluskinja nosila kosaru

prepunubogatihpredmetaizpalacekojimeninisubilipotrebni.Namrstilase kad je vidjela Ipu scucurenu na divanu kako njise uzicom i tiho dozivanekogispodležaljke.

»Štotoradiona?«upitalaje.Sluskinjaodlozikosarunastol,anastrojeokrenemosevidjetistoje.Siva

sapaizletiizacujesekrikiznenađenjakaduzicanestane.»Zlocestostvorenjenećevan!«vikalajeIpu.

»Štojeto?«Majkasenagnedaboljevidi.»Nefertiti mi je poslala mace«, izgovorim ravnodusno. Otac je motrio

izrazmoglica.»UzelasamgasamozatostogajeIpuhtjela«,reklasam.Macicotrčinizhodnik.

Majkaseširokoosmjehne.»Jesilijojdalaime?«»Njemu.ZoveseBastet.«»Zaštitnikmačaka«,reklajemajkasodobravanjem.Otacmeiznenađenopogleda.»Ipusetogasjetila.«

Majkajepočelavaditiraznetkanineizkošare,aotacijaizašlismouvrt.»Čujemdatijejučeruposjetdošlamojasestra.«»OnamislidaimamosansuzauspjehuKadesu«,reklasammucekajuci

odgovor.Ovio mi je ruku oko ramena. »Moguce je, Mutnođmet. Ali ja se ne bih

oslanjaona to.Njegavisenema. Svimanamanetkoodvoljenihotisao jekOzirisu.«

Zadržavalasamsuze.»Alineovako!«»Nefertitinijeznala«,objasnimiotac.»Izvansebe je.Dijete ceseroditi

potkrajtota,alijecnicikazunebudeliseodmaralaipocelajesti, izgubit cega.«

Odlično.Nekagaizgubi,mislilasam.Nekavidikakojetokadseprobudiš,asveštosivoljelaoduzetotije.Istogametrena,ipak,preplavikrivnja.»Nadamsedacesesmiriti.«Pognemglavu.»Ali cakiakonijeznalaovosakacijom,dopustilajeprogonstvoNakhtmina.«

Otac je sutionekovrijeme.Ondamiotkrije:»Voljelabidabudesuznjudokrađa.«

Ugrizemseza jezik.Otac jebio svjestan ironije toga sto je trazio. »Kaddođevrijeme«,prošapćem.

KraljicaTijaposjetilameidrugiput.Uspelasestubistempremaviliupratnjisedamdama.Svakaodnjihnosilajevelikevrbovekošare.

»Ipu, gdje je Bastet?« viknem. »Ne mozemo mu dopustiti da trckaranaokoloinapadakraljicinegleznjeve.«Tomujebilanajnovijaigra.Nađenekikomadnamjestaja i sakrije se ispod, aondanaglo istrci iugrize zaglezanjonogatkoslucajnoprolazi.»Bastet«,zvala je Ipuprijekornimtonom.»Dođiovamo,Bastet.«

Culasamdasekraljicinedamepriblizavaju.»Bastet!«zapovjedim,amalakrznenaloptaiskociizsvogskrovistapadomarsirakmenikaodamehocepitatištoželim.»Ipu,odnesigaustražnjusobu«,uputimje.

PogledaojeIpuipočastiojeplačljivimmijaukom.»Zaštotebesluša,ameneneće?«Spustim pogled na ponosno malo mace. Premda ga je Ipu hranila,

omiljenomjestobilomujeispodmojegstolcaprekoputagrijalice.Arogantanmiu,pomislim.

Kucanjeodjeknekucom,aIpupohitaotvoritivrata.Napoljujedvojeslugadržaloparadnibaldahindajezaštiteodsunca.

»KraljiceTija.«Naklonimse.»Zadovoljstvomije.«Moja teta ispruzi ruku da je uvedem u kucu. Po njezinim je prstima

bljestaloprstenje.Velikikomadilapisaumetnutiuzlato.Sjelajenajastukodperjau lozi i proucavalaostecenu tapiserijuna zidu.Prelazila je rukompoizgrebanim mjestima. »Macic od Nefertiti?« Na moje iznenađenje,

nasmiješilase.»Upalačisepričalokadpoklonnijebiovraćen.«Istogmetrenaobuzmesrdžba.»Pričalose?«upitam.»Netko je pretpostavio da bi sve moglo biti oprosteno.« Pozorno me

gledaladokmijerumenilobojiloobraze.»Ajeliitkopretpostaviodasepoklonomnemozeplatitidijete?Iliiskupiti

ljudskiživot?«»Tkobi takvo sto rekao tvojoj sestri?Nitkoseneusuđuje suprotstaviti

Nefertiti.Čaknija.Nitvojotac.«»Ona,dakle,radištogodhoće?«upitalasamje.»Takoradesvekraljice.Onasamoosjećavećusklonostpremagradnji.«»Nećesevaljdajošneštograditi?«»Naravno da hoce. Gradit ce se dok god vojska ne nađe vođu koji ce

pokrenutipobunu.«»Ali,tkojedovoljnomoćandasepobuniprotivfaraona?«Ipujedonijelacajsmentom.Tetapodignesalicukusnama.»Horemheb«,

reklajeotvoreno.»IupravozatojeHoremhebposlanuKadeš.«Teta kimne. »Bio je previse omiljen. Kao Nakhtmin. Moj sin vidio je

opasnosttamogdjejetrebaovidjetikorist.Onjepreglupdazakljuci:budeliNakhtminutvomkrevetu,nećesepobuniti.«

»Nakhtminionakonikadnebipoveopobunu«,reklasambrzo.»Uzmeneilibezmene.«

Tijapodignetankeobrve.»Onjehtiomiranživot.«»Dakle,nijetirekaodasugauTebi,kadjeEkhnatonbiospremanuzeti

krununamijenjenubratu,vojniciposjetiliizatrazilidapovedepobunu?Idajeonpristao?«

Spustimšalicu.»Nakhtmin?«»Nasloseveziraivojnikakojisugauvjerilida jenakonubojstvaprinca

TutmozisapobunajedininačindaseodržiporedakMaat.«Zurilasamutetupokusavajuciodreditigovorilionazaistaonostosam

sebojaladabimoglabiti istina.Da jeTutmozisumronezato sto jepao izsvojezaprege,negozatostogajeubiorođenibrat.Opazilajeocemudvojimpaseukočila.

»Čujemštosluškinjepričajukaoisvidrugi.«»Alinjegovpadizbornihkola...«»Mogaomu jeprouzrocitismrt. Iliseodtogamogaooporaviti.Moj zivi

siniOzirisjediniznajuistinu.«Zadrhtalasamnatupomisao.»Alinijebilonikakvepobune«,dodam.»DoslajeNefertitipasedvorponadaodaceonaspasitiEgipatodmoga

sina.«Sjednemuspravno.»Zaštomisvetogovoriš?«upitalasamje.

Tetaodlozisvojcaj.»Zatostocessejednogadanavratitiupalacu,atamoćetiočibitiiliširomotvoreneilićetezatvorenihpoložitiugrob.«

Dvadeset dana kasnije, Tija je sjedila na stolcu od bjelokosti izmeđugredicaumojemvrtuiispitivalameobiljkama.Zeljelajeznaticemujossluzislatkikorijenosimzaslađivanjucaja.Reklasamjojdaakoseuzimaumjestomeda,sprecavakvarenjezubi.Jednakokaoiupotrebalukaumjestocesnjaka.Kroz pernato zelenilo biljaka priđe nam otac. Nisam cula kad ga je Ipupozdravljalanavratima.

Otacpogledanajprijetetupamene.»Štoradite?«Teta ustane. »Mojami necakinja objasnjava caroliju biljaka. Vrlo bistra

djevojka,tatvojakćer.«Zaklonilajelicerukom.Nisammoglaznatijelipogleduocimamogocabioponosanilimunijebilodrago.»Stotedovodiovamo?«upitalagaje.

»Dosao samk tebi.«Ocev glas bio je tezak, ali teta je prezivjelamnogateškavremenapasenijeganula.

»Upalačisedogađaneštološe«,pogađalaje.»Ekhnatonplanirapogrebnaistoku.«Tijagaoštropogleda.»Nitijedanfaraonjošnijebiopokopannaistoku.«»Onjezamisliodabudepokopantamogdjesunceizlazi,podnobrda,izeli

dacijeliamamskidvorodustaneodgrobnicakojesuvećiskopalinazapadu.«Tetinglasodsrdzbepostanedubljiitisi.»Daostavimogrobnicekojesmo

vecnapraviliuTebi?Dapreselimogrobovesmjestanakojemsuoduvijekbili,podnogamazalazećegsunca,dabisepokapalinaistoku!«Nikadjenisamvidjelatakosrditu.»Nećetoučiniti!«

Otac rasiri dlanove. »Ne mozemo ga zaustaviti. Ali, mozemo napravitidrugugrobnicuizadržationoštovećimamouDolini...«

»Naravno da cemo to zadrzati. Mene nitko nece pokopati u Amami«,izjavilaje.

»Nitimene«,rekaojeotac.Injegovjeglasbioutišan.Obojeseokrenulopremameni.»Morasmiovoobecati«,dalamijeupute

Tija.»Akoumremo,pobrinisedanaspokopajuuTebi.«»Alikako?«KakobihjamoglaištaučinitiprotivEkhnatonovihželja?»Pomoćićetitvojalukavost«,brzoćeotac.Kad sam vidjela da misli ozbiljno, preplavio me strah. »Ali ja nisam

lukava«,brinulasamse.»Nefertitijelukava.Onabitomogla.«»Alinece.OnagradigrobnicuzajednosEkhnatonom.Odvrgnulisuseod

nasihpredakadariskirajupokapanjenaistoku.«Otacjezurioumenekrajnjeozbiljan.»Svakakomorašpoduzetinešto.«

Glasmipostanevisokodstraha.»Alikako?«»Podmicivanjem«,odgovoriteta.»Ljudekojiradenabalzamiranjulakoje

podmititi,kaoionekojislijede.«Kadjevidjeladajenerazumijem,zagledamiseulicekaodasamnajglupljadjevojkanasvijetu.»Nikadnisiculazazene

kojesvojudjecudajuneplodnimsuprugamaplemica?Svojimmuzevimakazudaimjedijeteumrlo,abalzameriondamrtvogmajmunaomotajudaslicinadijete.« Ustuknem uzasnuta, a Tija slegne ramenima kao da je to svimapoznato. »O, da, oni tamo iz Grada Mrtvih mogu stvoriti cuda. Premacjeniku.«

»Ako ikad dođe dođe«, rekao je otac, »podmitit ces balzamere da uAmarnipokopajukrivotijelo.«

Ruke mi pocnu drhtati. »A vas moram prebaciti u Tebu?« Zvucalo jenestvarno.Zvucalojenemoguce.Otacikraljicanikadneceumrijeti.Otacmepotapšeporamenukaodasamdijete.

»Kaddođevrijeme...«»Akodođe«,naglasim.»Akodođe.«Njeznosesmijesio.»Ondacesznatistotrebasuciniti.«Bacio

jepoglednaTiju.»Hoćemolisesastatiovdjesutra?«»Umojemvrtu?«»UAmarnidvor trpinajezdu spijuna,Mutnođmet.Zelimo li razgovarati,

moramoovdje.Ekhnatonnevjerujenikome,aPanehesijevesuzeneposvuda.Motaju se po palaci i svemu prenose. To rade cak i neke od Nefertitinihdama.«

Pomislim kako je Nefertiti usamljena u palaci, okruzena laznimprijateljimai spijunima.Alinisamjehtjelasazalijevati.Tajsi jekrevetsamaprostrla.

Potkrajepifija, zapovjeđeno mi je da dođem u palacu. Pismo na kojem jestajaotežakpečatmogaocadoniojeglasnikiužurbanomigautisnuouruke.

»Kraljica,gospodarice,većimatrudove.«Otvorimpismoividimdajetoistina.Nefertitisvakogtrenamozeroditi.

Stisnemusniceislozimplahte,jedvakadrapodnijetitenovosti.Glasnikmeidaljegledao.»Dobro,štohoćeš?«dobacim.

Djecaknijenitrepnuo.»Zelimznatihocetelidoci,gospodarice.Kraljicajetražiladadođete.«

Onajetraziladadođem.Trazilajedadođem,adokonarađasvojedrugodijete zna da su moje prvo ubili! Zguzvam smotani papirus. Glasnik megledaoraširenihočiju.

»Vaničekakočija«,dječakovglaspostanemolećiv.Pozornosamgapromatrala.Bilomujedvanaestilitrinaest.Nedovedeli

me,njegovabikarijeramoglazavrsiti.Ocisumuostalerasireneipunenade.»Čekaj,uzetćusvojpribor«,reklasammu.

Ipujekoracalaamo-tamopokuhinji.»Onaimasvojelijecnike.Nemorastoučiniti.«

»Naravnodamoram.«»Alizašto?«

Bastetsvinesvojesvilenotijelou luk iprivineseuzmoj listkaodametješi.»ZatoštojetoNefertiti.Akoumre,nikadsitonebihoprostila.«

Ipumeslijedilauodaju,anjujeslijedioBastet.»Hocesdaidemstobom?«ponudilase.

»Ne. Vratit cu se prije noci.« Uzmem svoj kovcezic s biljem. Kad samkrenula,Ipumistisnenadlakticu.

»Sjetisedaideštamozbogdjeteta.«Ogorčena,progutamslinu.»Jasamtrebalaimatidijete.«»Onatvrdidaništanijeimalastim«,podsjetilameIpu.»Mozda«,odgovorim.»Amozda jedokse todogađalo sutkesjedilakraj

mene.«Glasnikmepovededosvojekocije.Udaribicem,asvijedokestenjastikonji

ugalopukrenuKraljevskomulicom.Nasvakomstupuinasvakomraskrscubilisukipovislikommojesestre.Naobojenimprikazimadizalajerukenadpustinjskim gradom koji su ona i njezin suprug podigli. Bila je odjevena ubljestavuodjecuIzide,a tamogdjebi trebalibitibogovi,navratimahramabilojenjezinolice.UzEkhnatonovo.

»Amonjojoprostiooholost«,šaptalasam.

KaoiuMem isu,sagradilisupaviljonzaporode.Vidjelosedajesuređenjemrukovodila Nefertiti. Prozori od poda do stropa, tapecirani stolci, vaze izkojihsuseprelijevalebiljke,narocitoljiljani.Njezinonajdrazecvijece.Tucetisjedalicazadvorjankebilisuporedaniuzazidoveokosobeigotovosvesubilezauzete.

»GospaMutnođmet«,najaviglasnik,arazgovorismijehkojisuispunjavaliprostorijunagloprestanu.

»Mutni!«Nefertitipokazedamamadaodu,asvekcerivezirakojesusesjatileokonjezineposteljeodmaknuseočijuraširenihipunihzavisti.

Zaustavim se kraj kreveta. Bila je zdrava i lijepa, oslonjena na hrpujastuka, bez ijednog znaka boli. Krvmi navre u obraze. »Mislila samda temučetrudovi.«

»Sviliječnicikažudaćepočetidanasilisutra.«Gnjevmipotamnilice.»Tvojjeglasnikrekaodajehitno.«Okrenulasesvojimdamamakojesuproucavalemojufrizuru,nokteilice.

»Ostavitenas«,zapovjedila je.Promatralasamihkako leprsaju izsobekaorojleptira.Djevojkekojeuopcenisamnipoznavala.»Ijesthitno.Potrebnasimi.«

»Imaštuceteženadatipravedruštvo.Zaštosamtibašjapotrebna?«»Zatostosimojasestra«,reklajeostro.»Očekujesedabudemojednauz

drugu.Dapazimojednanadrugu.«Značajnosenasmijem.»Jatinisamoduzeladijete!«viknulaje.

»Aliznaštkojest.«Nijereklaništa.»Znastkomeotrovaoiznastkoseprevisebojaodacuroditisina.Dijete

jednogagenerala...«Rukamajeprekrilauši.»Neželimtovišeslušati!«Stajalasamšutkeipromatralaje.»Mutni«,reklajemolecivo.Dignulajepogledpremameni,tesvojetamne

tuzneoci,crneidubokekaoribnjaci,mislecida cejojnjezin sarmpribavitištojehtjela.»Budiuzmenedokrađamovodijete.«

»Zašto?Većizgledašdovoljnosretna.«»ZarbihnaokolotrebalanositismrtnistrahnalicuiplasitiEkhnatonapa

damiondanedavisedjece?PadamojedvorskedameotrcePanehesiju ikazu mu da je egipatska kraljica izgubila snagu? Kad bi Kija imala boljitrenutak da se uzdigne od trenutka kad ja lezim na tlu? Kako bih trebalaizgledati,akonesretno?«

Zadivilomestomozerazmisljatiosvemutome,cakikadsvakogatrenaočekujeporod.

»Ostani uz mene, Mutni. Jedino u tebe imam povjerenja. Ti mozesprovjeritisveštomibabicedaju.«

Zurilasamunju.»Nemislišvaljdadabiteotrovali?«Pogledalamesazabrinutimizrazomlica.»Datenetkootruje,liječnicibiotkrili«,upozorilasamje.»Da,nakonmojesmrti!Štoimamodtoga?«»Panehesibisvojživotdoveouopasnostkadbitakvoštoučinio.«»Atkobimudokazao?Komebi,stomislis,Ekhnatonvjerovao?Blebetavoj

babici ili vrhovnom sveceniku Atonovu? A postoje i Amonovi svecenici«,rekla je prestravljeno,»kojibidali zivotdavidekakoEkhnatonnecedobitinasljednika.«

Pomislim kako bi je netko mogao otrovati onako kako su i mene biliotrovali. Zamisljala sam je kako se grci od bolova i kako jauce dok joj seAnubisprikrada, i tosamozato stosamodbilabitikrajnjedokrađasvojedijete. »Ostat cu. Ali samo zbog poroda.« Osmjehnula se, a ja gunđajucisjednem.»I,kakoćešganazvati?«

»Smenkhare«,reklaje.»Abudelidjevojčica?«Oštromepogledaispodsvojihdugihtrepavica.»Nećebitidjevojčica.«»Akadbibila?«Slegnulajeramenima.»OndaMeketaton.«

PremdajeNefertitibilanemogucemala,Nekhbetjojjesigurnoblagoslovilautrobujersusvanjezinadjeca,cinise,stizalabezpoteskoca.Babicajeurukeprihvatilasitansveznjic,savukrviizaplakan.Ostalebabiceusobinagrnuda

videspol.Nefertitisjedne.»Štoje?«dahne.Babica spusti pogled.Mojamajkapljesne rukamaod radosti, ali dok su

sluskinjepomagaleNefertitidasespustiulezecipolozaj,vidjelasamdajojserumenilo s lica povuklo. Preko sobe, njezine oci sretnu moje.Još jednaprinceza. Uzdahnem i pomislim prezirno:dragomi je što nije sin. Spremimsvojpriborukošaruikrenempremavratima.

Majkamezgrabizaruku.»Morašostatinablagoslovu!«Odajasesvevisepunila.Dosaojeglasnik,aizanjegaTutmozis.Sluskinje

su se komesale okoNefertiti, prale joj tijelo i namjestale krunu.Majkameuhvatizarameipovedepremaprozoru.Culasusezvonakojasunajavljivalaprincezino rođenje. Tri udarca za egipatsku princezu. Isto kao i za princa.»Pričekajbardokjojdaime«,preklinjalajemajka.

Nefertitipogledaprekosobeiugledanasdvijezajedno.»Zarmojasestranekanidoćiipoželjetimidugživotidobrozdravlje?«

Cijela se soba okrene. Osjecala sammajcinu ruku na leđima. Blagomeguralanaprijed.Dajemojemocubilodopustenouciusobuzaporod,objesilabimusedonjaceljustkadbividiomojuneuljudnost.Najprijesamoklijevala,aondasamjojprišla.»NekatiseAtonosmjehne.«

Sviustuknu,aNefertitiraskrilirukedamezagrli.Dojiljajestajalaukutusvijetlog i vedrog paviljona, a malena princeza vec je sisala. »Dođi i budisretna zbog mene, Mutni.« Svi su se smijesili. Svi su trijum irali. Nije biodječak,alidijetejebilozdravoiporodjebiouspješan.Dignemsvojukošaru.

»Zatebe«,reklasam.Zavirilajeunjupohlepnopapodignulaoci.Gledalajekosaru,pamene,pa

opetkošaru.»Mandragora?«»Samo ih je nekoliko dobro izraslo ove godine. Sljedece bi trebalo biti

bolje.«Nefertitisijevneočima.»Sljedećegodine?Kakotomisliš?Pavratilasise.«Nisamjojodgovorila.»Morašsevratitiupalaču.Tujetvojaobitelj!«»Ne,Nefertiti.Mojajeobiteljubijena.Jedanclanumojojutrobi,adrugiu

Kadešu.«Okrenemsedaodemprijenegomestigneukoriti.»Bitćešovdjenablagoslovu«,vikalaje.Tonijebilamolba.»Akojetotvojazelja.«Izaslasamizsobezaporodipustiladaseizamene

vratastreskomzatvore.

Izvan palace, po okolnim se naseljima svetkovalo. Rođenje kraljevskoganasljednikaznacilojedanbezradacakizagraditeljegrobnica,visokoiznaddoline.Otislasamuvanjskodvoristegdjesukraljevskikocijasistajaliicekalidapovezudostojanstvenikeugradiliizvangrada.

»UHathorinhram«,reklasamiprijenegojevozacuspiorecidaneznaza

takav hram, ni za kakav slican. Ugurala sam mu u ruku sedam bakrenihingota. Brzo je kimnuo, a kad smo stigli, oboje se zagledamo u hipostilnodvorišteuklesanouživustijenunapadinibrda.

»Jeste li sigurni da zelite da vas ostavim ovdje, gospodarice?Mjesto jenapušteno.«

»NekolikoženajošuvijekčuvaHathorinosvetište.Snaćićuse«,reklasam.Ali kraljevski je kocijas bio mlad i bilo mu je stalo. »Da pricekam?«

ponudioje.»Ne.« Uzmem svoju kosaru i siđem. »Zasto? Kucimogu pjesice bude li

potrebno.«»Alivistesestrakraljeveglavnesupruge!«»I,kaoimnogidrugiljudi,imamdvijenoge.«Nacerioseinestao.Nabrdu,međuodlomljenimstijenamaiisklesanimkamenjem,vladalaje

sutnja. Ono malo zena koje se brinulo za Hathorino skriveno svetistevjerojatnosespustilodogradakakobisudjelovaleusvecanosti.Prinosilisuzrtve ljevanicenovomboguEgipta,u zahvalnost za rođenjenoveprinceze.»Ali nismo te bas svi zaboravili.« Kleknem na brdu ispred omanjega kipaHathor i kao dar polozim naramak majcine dusice. Iako su u AmarniAmonovasvetistabilazabranjena,narubugradazenesupotajnodaleureditimale hramove poput ovoga. A po svojim domovima, poput moga, kipoviHathorcestosubiliskriveniutajnimnisamaukojimasemogloodlagatiuljeikruh,kakobiseboginjasjetilanašihpredakaidjecekojejošnijebilo.

Naklonim se u znakpostovanja. »Hvala ti zaNefertitin uspjesanporod.Premda ti ona ne zrtvuje vino i tamjan, ja to cinim u njezino ime. Stiti jeuvijek od ruku smrti. Ona zahvaljuje na daru novoga zivota koji si jojpoklonila,kao inabrzomoporavkuodporoda.«Poredambiljkekrajvrcasuljem koji je donijela neka druga zena. Iza sebe zacujem skripanje sljunka.Netkoprogovori.

»Molišliseikadzasvojukorist?«Nisamseokrenula.»Ne«,odgovorim.»Boginjaznaštoželim.«»Nemozesovakozauvijek«,reklajemojateta.Topaovjetarzatezaomije

rubove suknje između nogu. »U jednom trenutku,ka 5 svog djetetamoraspustitinamiru.Nećetisevratiti«

»KaoniNakhtmin.«Tetine suocibileozbiljne.Uzelami je rukumeđusvoje. Stajale smona

najvisojrazinihramaiprekopustinjegledalesasrijekeNil.Seljaciubijelimsuknjama vrsili su po poljima, a volovi vukli teska kola puna zrnja. Iznadnasih glava u krugovima letio je sokol, inkarnacija duse. Kraljica udovauzdahne.»Nekaobojicapočivajuumiru.«

OSAMNAESTOPOGLAVLJE

1348.pr.Kr.Šernu,dobažetve

Danzadanom zene iznaselja trazile suodmene ljekovitobilje.Katkadsamimgasamadostavljala.Ugradukojiseprostiraoispodbijelihstupovapalace,probijalabihsekrozuskeuliceicestosezateklaukucamaukojimasuzenetekrodileinijebilonadedamajkaprezivi.Nadvilasamsenadkrevetbolesnicedajojpregledamutrobuipripravimposebancajsuljemkoprive.AzenebitrljalesvojezabranjeneamuleteposveceneHathorisaptalemolitveboginji majcinstva. Kad sam prvi put vidjela te zabranjene amulete,iznenadilasamse,asluskinja izkucebrzomi jeobjasnila:»Onavec tisucugodinaštitiEgipat.«

»AAton?«upitalasamznatiželjna.Sluskinja se ukoci. »Aton je sunce. Suncenemozes dodirnuti. AHathor

možešdržatiimožešjojukazivatipoštovanje.«ItakosumeusedamnaestojgodiniljudinazivaliSekem-Miu,anaseljaoko

Amarneuspjelasamupoznatiboljenegofaraonosobno.»I,kamoćemodanas,gospodarice?«Tojeonajkocijasizpalace.Nijenaduznosti,ajasamstigladokrajaduge

ceste koja iz moje vile vodi do Kraljevske. Smijesi mi se. PokusavamzaustavitimislioNakhtminu.

»Kupovatcusjemenje«,odgovorimiubrzamhodneobracajucipaznjunasrcekojemijepočelotućisnažnije.

»Kosaratije,izgleda,teska.Nebiliseradijevozila?«Usporiojeipoceoraspravljati.Ajanemamstrazara.KadsamostavilaNefertitiinjezinupalacu,inzistiralasamdanijedanneostaneuzmene.Abezvlastitihstrazara,nisamimalanivlastitogakocijasa,aputjedoobaledug.Mladicuzapreziopaziojedaoklijevam. »Dođi.« Ispruzio je ruku, a ja sam jeprihvatila i zakoracila unjegovukočiju.»JasamĐedefhor.«Nakloniose.

Đedefhorasampočelaviđatisvakogajutra.»Menečekašsvakogajutraovdje?«pitalasam.Đedefhorsenaceri.»Ne.Nebašsvakidan.«»Nebitrebao«,reklasamozbiljno.»Zastone?«Daomijerukupasmoseotkotrljalidoobalegdjesamsvakih

nekolikodanaodinozemnihtrgovacaodlazilatražitinovobilje.»Zatostosamjasestrakraljeveglavnesupruge.Zatebejeopasnoakote

videsamnom.Nisamfaraonovamiljenica.«»Alisimiljenicakraljice.«

Kad jojneštozatreba, pomislim, a usnicemi se stisnuu crtu. »Ako ti jestalodomjestaufaraonovojkuci«,reklasamstrogo,»necesdopustitidatevidesamnom.Jatinemogubitiodkoristi.«

»Ondadobro,jerminakrajpametinijedateiskoristavam.Samotezelimpratitidotržniceinatrag.«

Pocrvenim.»TrebaobiznatidaječovjekkojegvolimuKadešu.«Bio je toprviputdasamoNakhtminuprogovorilasnekim izvansvoje

obitelji.Đede horspustiglavu.»Kaostosamrekao,odtebenezelimnista.Samo

zadovoljstvodatepratimputemtamoinatrag.«KadmeIpuugledalasĐede horom,ocisu jojserasirile.Slijedilamepo

kuci tvrdoglavo kao Bastet i pokusavala navesti da progovorim o njemu.»Gdjesigaupoznala?Svakidantevozi?Jelioženjen?«

»Ipu,onnijeNakhtmin.«Ipuinseosmijehsmanji.»Alijezgodan.«»Da.Onjezgodaniuljudanvojnik.Itojesve.«Ipuspustiglavu.»Premladasidaživiškaostaracura«,prošaptalaje.»Alimojasestraželidabudetako«,odgovorim.»Na sjeveru sve vise jaca vlast Hetica. Jutros je gradonacelnik Lakisa

zatraziopomoc.«Mojotacizvadisvitakkojijenosiozataknutzapojasom,aTijaispružirukudagapročita.

Mojdompostaojemjestozasastanke.BilomijedopustenoslusatidoksuTijaiotacraspravljalikakovladatiegipatskimkraljevstvom.AdokjehetitskikraljSupiluliumaspljackaopoPalestinipriblizavajuciseEgiptu,EkhnatoniNefertitikupovalisukipoveivoziliseulicamakostimiraniubogove.Izkocijasuugomilubacalikovanice.

Teta spusti svitak u krilo. »Jos je jedan egipatski teritorij doveden uopasnost.« Znala sam da misli kako bi Stariji svojka radije prepustiocudovistuAmmitnegodopustiodasenaegipatskomteritorijupojaveHetiti.»BaškaoiuQuatni.«Pogledalajeoca.»Alipomoćnemožemoposlati.«

»Ne«,otacuzmesvitaknatrag.»U jednomtrenutku,Ekhnaton ceotkritidajezlatoizriznicepovučenozaobranuKadeša,aonda...«

»ZlatoizriznicepovučenojezaobranuKadeša?«prekinulasamga.»Izvuci joszaobranuLakisabilobiopasno«,slozilaseTijazanemarivsi

mojispad.Otackimne,a jasamsepitalakolikobidalekoEkhnatonmogao iciako

ikad otkrije da je vrhovni egipatski vezir uzimao zlato da bi najvaznijeegipatsko uporiste branio od Hetita. Preuzimao je rizik vladajuci Egiptomonako kako je vjerovao da bi Stariji zelio da se vlada najmocnijimkraljevstvomnasvijetu.Alikruna jebilaEkhnatonova,anenjegova.CakniNefertitina.Kad jeStariji stvaraovojsku,Egipat seprotezaoodEufratadoSudana.Sadazemljusasvihstranaotkidaju,aEkhnatontodopusta.Adanije

rijecoNefertiti,negoKijiilibilokojojzeniizharema,TijaiAjevecbijebilimaknuli — ubojstvom, otrovom, nesretnim padom. No Nefertiti je Ajevakcerka. I Tijina necakinja. I moja jedina sestra. I svi smo joj sve trebaliopraštati.

Tija je ravnala nabore svojih haljina. »Sto cemo, dakle, s Kadesom?«upitalaje.

»NadajmosedasubogovisHoremhebomida ceonodnijetipobjedu«,rekaojeotac.»PadneliKades,svaki cedrugigradpastizanjimistogtrenakadzarati, aondavisenistanece zaustavitiHetiteprinjihovommarsunajug.«

Sljedecegajutrakadsamkrenulanatrznicu,Đede horjeinzistiraodaidesa mnom i uz obalu, kroz vrevu među izlozenom robom. »Sestri kraljeveglavnesuprugeopasnojenaokoloićibezpratnje«,rekaoje.

»Zbilja?«vragolastoseosmjehnem.»Iipaktoradimsvakihnekolikodanaodmjesecamesorea.«

Mislila sam dami laska, ali on se zaustavio i rekao vrlo ozbiljno: »Ne.Opasnojedabudešsamaupravosada.«

Osvrnemseokosebenaguzvutrznicesinozemnomrobomkojasepeklanateskojvrucini.Svejebilokaoiobicno.Jedinosumedjecagledalaizurilaumojesandale izlatnenarukviceokomojihnadlaktica.Pocnemsesmijati,aonda opazim izraz njegova lica. Uzmeme za ruku i povede kroz svjetinu.»Danasjefaraonnapravioneštoveomaglupo«,povjerimi.

Pogledamgaiskosa.»Jelimojaobiteljuopasnosti?«Povede me u sjenu gdje su dva trgovca s grncarijom podigla paviljon.

»Gradonacelniku je Lakisa nanjegovo trazenje vojnogpojacanja odgovoriotakodamujeposlaomajmuneuvojnojopremi.«

Zagledamseunjegadavidimjelitošala.»Nemislištoozbiljno.«»Vrlosamozbiljan,gospodarice.«Zavrtimglavom.»Ne!Ne.Mojotacnikadnebidopustiotakvošto.«»Sumnjamdatvojotacuopceznazato.AlidoznatcekadljutitiLakisani

navalenapalaču.«Pogledamokosebeisadajasnouvidimdazastolovimasrobomnijebilo

nitijednogatamnoputogLakisanina.Odjednommivrucinapostaneprejakapazateturam.

»Gospodarice!« Đede hor ispruzi ruke da me prihvati, a onda ih brzopovuče.

»Vodi me u moju vilu«, rekla sam brzo. Dok smo se vozili Amarnom,opazila sam koliko je mnogo zidara po ulicama i oko Ekhnatonovihpoluizgrađenihhramova,asvisuonizapravovojnici.Svisuonizapravo,uvrijemeStarijeg,branilinasevazalnezemljeizadrzavaliHetitekodQuatne,LakisaiKadesa.Cimsmostiglipredulaznavratamojevile,Ipuistrci,asrcemisedigneugrlo.

»SadjevezirAjebiotu!«vikalaje.Skočimizkočije.»Štojerekao?«»Daćedanasbitinevolje.Poslaojevojnikenatržnicudatepronađu.«PogledamĐedefhora.Obuzimalamepanika.»Ja cu ih pronaci«, obeca. Onda se osvrne oko sebe. »Ne brini se,

gospodarice.Nitkotvojojsestrinecenistauciniti.Vojniciceihzaustavitivecnavratima!«

Upalacinisambilaod rođenjaprincezeMekitatonprije jedanaestmjeseci.Sada je zvuk mojih sandala koje su lupkale po kamenom podu privukaosluskinje.Stajalesuizurileumene.Vecerascesepricatiposvimkuhinjama.Cak su i djeca virila iza stupova da me vide. Majka me cvrsto uhvati zanadlakticukaodasebojaladacuseotetiipobjeci.»Tvojajesestradonijelaveomaglupuodluku.AlimismovezanizaNefertiti.Uzivotuismrti,njezinićepostupcigovoritizasvenas.«

Dva nubijska strazara otvore vrata koja su vodila u odaje moga oca.Vidjela sam da je Nefertiti vec unutra. Koracala je po plocicama i u rucistiskalazezlo.Kadmeugledala,strazarisegipkopovukuizatvorezasobomvrata.Uputilajeocuoptužujućipogled.

»PitajMutnođmetštomislinarod«,zapovjedioje.Nefertitimesrditogledala.Iznenadilomekolikojujepromijenilorođenje

Mekitaton.Smeksalisujojseostrikutovinalicu,alijosjeuvijekimalabritkuodlučnostuočima.»Dakle«,reklaje,»ispričajnamštonarodmisli.«

Vise se nimalo nisam bojala njezina negodovanja. »Oni Atona nedozivljavajukaonestodovoljnobliskodabimoglobitistovano.Zelebogovekojemoguvidjeti,dotaknutiiosjetiti.«

»Nemoguosjetitisunce?«»Nemogugadotaknuti.«»Nijednogboganemožešdotaknuti«,odvratilaje.Otacžurnododa:»Većinanemislitako.«»BojeseHetita«,dodamnalazucisebidanemislimnaNakhtmina.»Culi

suvijestisasjevera.Kakootimajuzeneivodeihurobljeiubijajumuskarce.Pitajusekadaćesetopočetidogađatiovdje.«

»U Egiptu?« viknula jc pa se okrenula da vidi slaze li se otac. »Ljudi uAmarnimisle da ce ih napasti Hetiti?« Ocevo je lice bilo nesmiljeno pa jepogledala mene. »Mi se uopce ne moramo bojati Hetita«, rekla jesamozadovoljno. »Ekhnaton je s njima sklopiomirovni sporazum.« Ocu izrukuispadnusvitcikojejedrzao,aNefertitinsetonpromijeniuobrambeni.»Jamislimdajetobilamudraodluka.«

»SklopiojemirovnisporazumsHetitima!«grmiojeotac.»Zastone?ZastobinambilostalodoLakisailiKadesa?Zastodatrosimo

novacnanjihovuobranukadgamožemotrošitina...«

»Zato sto smo na te zemlje potrosili krv Egipcana!« Otac se tresao odbijesa.»Tojenajglupljeodsvegastosteucinili!Odsvihlosihodlukakojesidopustiladatvojmuždonese,ovaje...«

»Ovajeodlukanasazajednicka.«Stajalajeuspravno,anjezinesucrneocibile ponosne i prkosne. »Ucinili smo ono sto smo mislili da je dobro zaEgipat.« Ispruzila jeruku.»Mislimdabiodsvihnasvijetubarvasdvojetomoglorazumjeti.«

Otacmepogledadavidimojureakciju.»NemojgledatiuMutnođmet!«Nefertitijezavrištala.Otac zavrti glavom. »Tvoja sestra nikad ne bi bila toliko glupa da ista

dogovara s Hetitima. Prepustiti im Kades!« Oceve su se oci zarile. »A stoslijedinakonKadeša?Ugarit,Gazru,kraljevstvoMitanija?«

Mojasestraizgubineštoodsvogsamopouzdanja.»Nebiseusudili.«»JednomkadKadespadne,zastone?KraljevstvoMitanijabitceprvosto

ceuzeti.Akadopljackajumitanskuzemlju,silujunjihove zeneimuzeveimpretvore u roblje, sto ce ih zaustaviti da krenu na jug, u Egipat? Kades jezadnjeuporistekojimsecuvaMitanija.AkadMitanijapadne«,otacpodigneglas,zanimalomekolikogasluguslušakrozvrata,»snjompadaiEgipat!«

NefertitiodedoprozoraipogledaAmarnu,gradsuncaisvjeda.Kolikocedugotrajati?KolikocejosprociprijenegoHetitistignunagraniceEgiptaikrenuunapadnanajmoćnijekraljevstvonasvijetu?

»Skupivojsku«,upozoriotac.»Nemogu.TobizaustaviloradoveuAmami.Atonamjedom.Unutarovih

ćemozidovadostićibesmrtnost.«»UnutarovihćetezidovabitipokopaniakonezaustavimoHetite.«Nefertiti otvori prozor pa izađe na balkon. Topao lahor pritisne joj uz

tijelo meko tkanje haljine. »Potpisali smo mirovni sporazum«, rekla jenepokolebivimglasom.

Sljedece je jutro na trznici vladala tisina, ali dok sam setala kraj stolova,osjecala sam napetost. Kao da ostre oci krokodila motre ispod povrsinemirnevode.

»SvigovoresamootommirovnomsporazumusHetitima«,povjerilamijeIpu.

IoNefertitinutrbuhu,pomislimogorceno.SamojedanaestmjesecinakonMekitaton,Nefertitinosisvojetrećedijete.

Ipuzastaneipogledapotržnici.»Đedefhornijeovdje«,opazilaje.Pogledamokosebe.ObicnojeĐede horbiouophodnjiobalom,alidanas

sumisvivojnicibilinepoznati.ProdavacmesaprekocijelogatrgaprepoznaIpuipozoveje.

»Dobro jutro, gospodarice! Je li sestra kraljeve glavne supruge doslakupitigazele?«Probilesmoputdonjegovaprekrcanogstolagdjesudjecaci

pomoćnicimahalipalminimlišćemitjeralimuhe.»Ništaodgazeledanas.«Ipuseosmjehnulainagnulaprekostolanavodeći

čovjekadajojsepovjeri.»Tržnicajenekakotiha.«Prodavacmesacistiojesvojnoz.Podigaojesvojetankeobrveikimnuo.

»Ljudipricaju«,rekaoje.»Pricajuo...«Prekinegavristanjenekedjece.Njihovisu krikovi ispunili ulice. Zene otrce od stolova dozivajuci svojemuzeve, aprodavačmesaoduzbuđenjaispustinož.

»Štosedogađa?«viknem.Prodavacmesabacipregacuipocnezatvaratiducan.Gledaojegdjemuje

pomocnik.Kadjenasaodjecaka,uznemirenovikne:»Pazinastvari.Jaidemvidjeti.«

»Vidjetisto?«vikneIpu,aliprodavacmesavecjenestao.Stotineseljudizbilo oko nas. Ona ispusti kosaru i zgrabi me za ruku, ali gomila nas jepovuklaiponijela.Nikadnisamsvjedocilanecemovakodivljemikaoticnom.Prodavaci sunapustali svojestolove iostavljali svojekcerida cuvajurobu.Zenesuotkidalegranepatuljastihpalmi,pohrlileulicamaiizvikivalezahvalekaodasusesamibogovispustilinadAmarnu.

»Štosedogađa?«udalasamprekobuke.Zenakrajmenevatrenopokazerukom.»Horemhebinjegoviljudidolaze!

PorazilisuHetitekodKadeša!«Ipumepogleda.Osjetimdasumiočipostalevelikekaotanjurići.Uzelame

zarukuipovuklapremaprvimredovima.Kaostojezenarekla,Horemhebinjegoviljudivozilisuseulicamaupunojopremi,soružjem.

»Jeliontamo?«viknem.Ipunasprogurajosblizeprvomredu,takouspjesnodasmoseprobilei

vojnicima dotakle konje. A onda smo ga ugledale. »Tu je, gospodarice!«vrištalaje.»Tuje!«

Povorkajeprolazila,ajasamizvikivalanjegovoime,nonarodjeusvomveselju bio preglasan. Sinovi Egipta vratili su se kuci. Pobjednicka vojskaegipatska.Došlisuheroji.AondasamsesjetilaEkhnatona.

»Ipu!Moramo ici.Moramou palacu!«No gomila semicala. Bubrila je isvijalase.Djecasutrcalazakonjima,azenebacalecvijecepodHoremhebovastopala.SlijedilisuvojnikeKraljevskomcestom.»Moramoici!Ekhnatonceihpoubijati!«

Izborile smo prolaz i izasle, a na rubu guzve mahnito je ocima trazioĐedefhor.»Gospodarice!«viknuoje.

»Đede hor!« Gotovo sam zaplakala od olaksanja. »Kako im je uspjelo?Kakosuihporazili?«

»GeneralNakhtminvelikijetakticar.UzHoremhebovuobuku,poklalismoHetite!Horemhebsevratiosglavomhetitskogagenerala.«

Ustuknemzaprepaštena.»Sglavom?«Đedefhorkimne.»Dajepoložifaraonuprednoge.«

Zamisljala sam Horemheba kako u trijumfu dolazi u palacu. Vojnici gaslijedeustopu,nagloulaziusobuzaaudijencijeibacaglavuneprijateljskogageneralapredEkhnatonovesandale.JasnosamzamislilauzasnutpoglednaEkhnatonovulicuismrknut izrazNefertitina lica,kojanebinizadrhtalaniskrenulapogled.ZatimsamzamislilaEkhnatonovgnjevkojiispunjadvoranuismrtnupresuduzasvakogvojnikakojisevratiosbojišnicekrajKadeša.Glasmisepodigneustrahu.»Đedefhor,bilimeotpratioupalaču?«

Uzmemeza ruku ipovedekroz svjetinu.Onda sampodignula skutepasmokaolopovitrcalizabacenimulicicamaAmarne,svedoknismodoslidoulaznih dveri koje je cuvalo dva tuceta EkhnatonovihNubijaca. Povorka jebilaudaljenasamonekolikoblokova.Bukasesadmoglacuticakiudvoristugdje je Ekhnatonovo drvece raslo pomno potkresanih krosnji. »Otvorite!«Vikala sammasuci svojimprstenomsNefertitinimpecatom strazaruprednosom.

Strazari su se pogledali, a onda najvisi progunđa svoje dopustenje. Uzmrmljanje, vojniciotvoredveri. »Dođite!«Pozvala samĐede hora i Ipu,novisokiNubijacstaneispredmene.

»Oniostajuvani.«PogledamĐede hora,aonkimneIpu.»Onanekaodeutvojuvilu,ajacute

čekatiovdjeudvorištu«,rekaoje.»Vratitćuse«,obećam.Aliskakvimvijestima,tonisamznala.

Culasamocevglasusobizaaudijencijecakiprijenegosustrazariraskrililiteskevratnice.Unutra jebilaNefertitisprincezamaMeritaton iMekitaton.EkhnatonjestajaoispredHorusovihprijestolja.Biojeodjevenuzlatanoklopi drzao je koplje. Otvorio je vrata balkona. Odozdo je odjekivalo klicanjegomile.

»Hor-em-heb!Hor-em-heb!«Vjetar je donosio skandiranje do sobe za audijencije. Na Ekhnatonovu

vratunabreknulesuzile.»Uhititeih!«zapovjedi.Bijelimuseplastvrdoziookogleznjeva. »U zatvor s njima i pobrinite se da nitko od njih ne vidi svjetlodana!«Vrebaojesbalkona,aocisumugorjelepoputzeravice.Mislimdamenije vidio kad sam usla. Mislim da nije vidio nikoga. »Narod zeli heroje?«Ekhnatonserugao.»Aje!«vikne.»Donesiizrizniceškrinjusazlatom.«

»Visosti...«»Smjesta!«Otacsenaklonipaodeučinitištojefaraontražio.Ekhnatonseokrenemojojsestri.Oci sumusijevale,hladnepoputociju

zmije.ZgrabiojeNefertitizaramenatakogrubodasamuzdahnula.»Kadtisevratiotac,idemonaprozorzapokazivanje.Ondacesenarodprisjetititkogavoli.SjetitćesetkojeuslavuAtonovupodigaogradusredpijeska.«

Vani se gomila jos vise uzbunila. Vidjela sam kako Horemheb stoji na

blokugranitaispodbalkona.Nubijskisugastrazariokruzili,cekalisudavidesto ce. Onda narod pocne klicati, a Horemheb uzdigne okrvavljenu glavuhetitskoga generala kojeg je ubio. Uzdahnem, a Nefertiti se nagne prekoograde.

»Donio je glavu«, rekla je uzasnutim saptom. »S ratista je doniogeneralovuglavu!«

Ekhnatonistrcinabalkon.Horemhebjedoljeudvoristudrzaoodrezanuglavu,visokoda jeradosnagomilavidi.Ondasegeneralokrene iprepoznaEkhnatona. Baci nam krvav trofej na balkon, a glava se otkotrljala premaEkhnatonovimbijelimsandalama.Ekhnatonustukne.Tojebilonajvisestojeon ikad vidio od ratovanja i najgora smrt kojoj sam se ja ikad priblizila.PrekrijemrukomustadokjekrvteklanizEkhnatonovunogu.PanehesipriđetrkomdaodvuceEkhnatona.Vratasobezaaudijencijesiromserastvore.Mojseotacvratiosasedamljudi,odkojihješestnosiloškrinjupunuzlata.

EkhnatonzgrabiNefertitinuruku.»Naprozorzapokazivanje!«Suljao se palacom, a cijeli ga je dvor slijedio. Otac je proucavao krv na

Ekhnatonovustopalupamirekao:»Ostaniubliziniišuti.«Provukli smo se hodnicima domosta između palace i Atonova hrama.

Odatle jeprozor zapokazivanje gledaona istodvoriste kao i balkon ispodkojegjeHoremhebstajaosasvojimljudima.Alizarazlikuodbalkonasobezaaudijencije,prozorzapokazivanjebiojesluzbenomjesto.Kadsetajprozorotvori,cijeliEgipatstaneislusa.UslismousobuiPanehesipohrliotvoritiprozor. Odjednom klicanje zamre. Ekhnaton pogleda Nefertiti. Trazio jesavjet,aNefertitipodignutihrukuistupikoraknaprijed.

TisućuEgipćanasrušisenakoljena.»Narodeegipatski«,pozvalaihje.»Danasjedanslavlja.JerdanasjeAton

moćnomfaraonudarovaopobjedunadHetitima!«Gomilomseprolomiklicanje.Nefertitinastavi.»Atongledasponosomnafaraona.BlagoslovseAtonov

spustionasvenas!«Ekhnatonukoparukedubokoudrvenuskrinjupastaneizvlacitipregrstimetalnognovcaibacatiganarodu.Zenesuvikale,djecasuplakalaismijalase,amuskarciskakaliuzrakpanitkonijeopaziodastrazariuhićujuvojnike.Svesuihodveliuamarnsketamnice.

Pokusam otici, ali otac me cvrsto uhvati. »Nista ne mozes uciniti zaNakhtmina«, prosaptao je. Istrgnem ruku iz njegove. Odjednom se i Tijastvorilausobi,govorilajetiho,alioštro.

»Nemojludovati.Sadnijevrijeme.«»Ali,štoćemusedogoditi?«»Ili cesenarodpobuniti«,predviđalajegrubomiskrenoscu,»ili cesviti

vojnicibitipogubljeni.«PovuklismoseipromatraliEkhnatonakakosbalkonabacapregrstizlata.

Ustrciokopokusajadauhvatipokojisvjeducavinovcic,narodjezaboravio

vojnike.Strazari suzapovjedili ljudimadapredajuoruzje, izađu izgomile islijedeihupalaču.Svidozadnjegposlušalisu.

ČakiHoremheb.ČakiNakhtmin.»Zasto ne pruzaju otpor?« plakala sam naginjuci se kroz prozor za

pokazivanje.»Njihjestotinjak,anubijskihstražarapettisuća«,reklajeTija.Otac se okrene premameni. »Idi sad«, rekao je brzo. »Idi uNefertitine

odajeičekajjetamo.«

Udva tucetauljanica titrali suplamicci i osvjedjavali slikenaNefertitinimzidovima.NekijeumjetnikprikazaoNefertitiiEkhnatonakakodizurukedazagrleAtona.Suncevesuzrakezavrsavalemalimsakama,aprstimilovalilicemoje sestre. Kraljevski je par slicio paru bogova, dok je Aton bionespoznatljivinedodirljivognjenidiskkojisvakenocinestajedabiseuzoruvratio. Pogledam po sobi, ali ni jednog od bogova koji su Egipat ucinilivelikimnijebilonaslikama.CakniboginjeSekhmetkojajeEgiptupribavilapobjeduuKadešu.

Uzmem u ruke jednu odNefertitinih igurica pa iza sebe osjetim ostarudah.Strazaresamusutkalapogledomupozorenja,alinastavilisumemotritipitajuci se sto radim u faraonovim odajama. Zagledam se u minijaturnurezbarijuipodignemjepremauljanici.Kadjesvjetlostotkrilanjezinomacjelice,uzdahnem.NitijednomboguosimAtonanijebilodopustenoboravitiuovim sobama, ali, evo bozice-macke, Gospodarice nebesa, Amonovepartnerice, velike majke Mut. Stisnem usnice.Bila sam okrutna premaNefertiti. Optužila sam je, a nisam provjerila sto je zapravo znala oEkhnatonovimplanovima.

Vrata se otvore i pojavi se visoka igura. Crni obris na svjetlu prolaza.Ekhnatorii Srce mi poskoci, a straza ispruzi oruzje u znak pokornosti.»Visosti.« Najednommi se vrati dah. Kruna ju je u vecernjem osvjetljenjuučinilavišom.

»Mutnođmet?«Vidjelameiprišlabliže,oklijevajući.Cim je stupila u sobu, odlozila sam kipic na skrinju. »Sto se događa s

Nakhtminom?«Pogled jojpadnenakipicodebanovine.PokazeprstomnaboginjuMut.

»Mojnadomjestak.«»Zašto?«Nijemisesvidjelokakojepromijenilatemu.»Zatebe.«Nefertitiseokrenestrazarimaidrekne.»Van!«Oniizađu,akad

susevratazatvorila,onaseponovnookrenemeni.»Potreciputsamtrudnainitijednomojedijetenepoznajesvojutetu,asadavecsumnjamdacejeikadiupoznati.«

Ocimisenapunesuzama.Opetjetrudna,aliodbijamdameupedjauto.»Nefertiti,gdjejeNakhtmin?«

Uzela jekipicboginjeMut iodlozilaganatragna stol. »Sjecas li se, kadsmo bile mlade«, rekla je, »i smijale se pri pomisli da cemo jednog danapodizatidjecuzajednoidacestibitistrogiroditeljajacuimsvedopustati?«Zaokruzila je pogledom sobu i promatrala slike imurale. »Nedostajumi tidani.«

Ajaponovim:»GdjejeNakhtmin,Nefertiti?«Sestraskrenepogled.»Uzatvoru.«Uzmemjezaruke.Bilesuhladne.»Morašgaizvući.Moraš.«Gledalametuzno.»Vecsamorganiziraladagapuste.Sveostalecepobiti,

aliNakhtminaćepoštedjeti.«Zatrepćemodzaprepaštenja.»Kako?«»Kako?«ponoviona.»Rekla samEkhnatonudagapusti.Onminišta ne

odbija,Mutnođmet.Naravno,otrcaojeuKijineodaje.Pasto?Jasamonakojanosi njegovo dijete. Ja sam egipatska kraljica, a ne ona.« Izgledala je kaodjevojcica koja u mraku glasno pjeva ne bi li samu sebe uvjerila da nijeprestrasena. Cvrsto je zagrlim. Stajale smo zajedno u svjetlu uljanicaoslonjene jednanadrugu. »Nedostajat cesmi«, saptala je. »Htjela sambitijedinakojatijevazna.«Zakoracilajeunatragdamepogleda.»Alijanikadnebihotrovalatvojedijete«,prošaptalaje.»Janikad...«

Stisnem joj ruku i pogledam malu macju boginju. »Znam«, rekla sam.Oslonimseponovnonanjezinaramenaipriljubimuznju.

Onakimne.»Idi.Idijošvečeras.«»Đedefhor,zarnemadrugogputa?«»Tojejediniputuzbrdo,gospodarice.«Ulicesusepunile ljudima.Kocijasisuusporedno islicestom,kolasuse

tiskalajednauzdruga.Vojnicisuvrvjelinaokoloutucetima.»Storadeoni?«upitalasamga.

»Pričaju«,odgovorioje.»ČulisudajegeneralNakhtminpobjegao.«»Pobjegao?Ali,nije.Mojasestra...«Đede horpodignerukuurukaviciispustiglas.»Narodzelipricuobijegu.

Anecedugo,ivojniciceknjemu,dagapozovunekaihvodiprotivfaraonaizauzmeHorusovoprijestolje«,reklasamčvrsto.

Đedefhornijerekaoništa.Kotačisusekotrljalipremabrdimaimojojvili.»Ontonikadnebiučinio«,ponovilasam.»Moždainebi.Alifaraonćenoćasposlatisvojeljude.«Ubojice!ZatojeNefertitirekladanjezinadjecanikadneceupoznatisvoju

tetu.Izatomeizguralaizsvojihodajairekladasepozurim.»Tizbiljamislisdacedocinocas?«NagnulasamseblizedameĐede horuspijecutiusprkosvjetru.

Kimnuoje.»Znamdahoće,gospodarice.«Ostala sam bez daha dok se kocija kotrljala premamojoj vili gdje sam

stvorilasvojdom.Zaustavilismoseudvoristukojesamtolikoputavidjelaposuncu,alipriumirucojsvjetlostiodjednomsecinilotmurnimiprijetecim.

Đede hormeuzmezaruku izajednosmopohrliliukucu.Kadsmootvorilivratavile,ustuknulasam.Tucetivojnikazauzelisumilođu.INakhtminjebiotu.Okrenuose,acijelajesobazašutjela.

»Mutnođmet.«Ocisumisezastrlesuzama.Uzeomeunarucje.Usobipunojnepoznatih

ljudi,cvrstosmosegrlili.Mirisaojenavrucinu,zemljuibitku.Odmaknemsedamuproucimlice.Potamniojeodsunca,aprekoobrazaimaojeoziljakkojinijestigaopotpunozacijeliti.Pomislimnamackojigajeposjekaoinovemisuzenavrunaoči.»Nemadjeteta«,plakalasam.

Zagledaomiseuliceibrisaomisuze.»Znam.«Ekhnatonnamjeoduzeodijete,anjegajebacioutamnicu.PogledomnađeĐede horakojijeizgledaoprijeteće.

»Što?«Uhvatilamepanika.»Štokanišučiniti?«»Ništa.«»Mojasestrajekraljica.Nećešsevaljdapodićiprotivnje?«»Naravno da necu. Niti ce itko drugi«, izjavio je glasno, a oklopljeni se

vojniciodnelagodeuzvrpolje.»BogovimasesvidjelopostavitiEkhnatonanaHorusovoprijestoljepaćetamoiostati.«

»Dokada?.«viknejedanodvojnika.»DokHetitineosvojeEgipat?«»Dok faraon ne uvidi da postupa pogresno.« Moj se otac pojavi iz

pozadineatrija.Bijelimujeplastmeoplocicenapodu.»Kceri.«Uzeomezaruku.

Pogledamposvojojviliishvatimdasumuskarciodjevenizabitku.»Stosvitiljudiradeovdje?Umojojkući?«

»Dosli su nagovoriti Nakhtmina da preuzme Horusovo prijestolje«,objasnimiotac. »Nakhtmina samdoveoovamozbognjegove sigurnosti, aovisumuljudidosliuposjet.Akosuonidoznaligdjeje,doznatceifaraon.«Otac korakne blize meni. »Doslo je vrijeme za odluku, Mutnođmet. Morasodabrati.«

Krajocapojavilase imojamajka.Odjednommisestisnulogrlo.VidjelasamIpunarubukuhinje,aBastetjenadziraosobusasvojepreckenastupu.OkrenemseNakhtminu.

»MoramnapustitiAmarnu«, upozoriome. »Adokmi faraonne zajamcisigurnost,nemogusevratiti.«

»AliNefertititeoslobodila.Onatimožejamčiti...«Otac zavrti glavom. »Veceras je tvoja sestra ucinila sve sto je mogla

uciniti.Akoizaberesovajzivot,akojetvojizborbraksNakhtminom,morasnapustitiAmarnu.«

PogledamnajprijeIpu,zatimBasteta,aondavanumojprekrasnouređenvrt.

»Tijaćesebrinutizavrtdoksenebudešmoglavratiti«,obećaoje.Panika mi se nadimala u grudima dok sam zamisljala zivot bez svojih

roditelja.»Alikadćetobiti?«Ocimogocazablistajubojomsjajnouglacanoglapisa.Misliojenavrijeme

kad cenjegovakcipostati egipatskim faraonomposvemuosimpo imenu.Moždačakipoimenu.Najvećiuspjehnašeobitelji.

»Kad Nefertiti postane dovoljnomocna da te pozove natrag. Slagao senjezinmužstimiline.«

»Atomožeznačitinikad«,upozoriNakhtmin.PogledamroditeljepaNakhtmina.Ondamirukaklizneunjegovu.Osjetila

samda sumu se ramenaopustila.Okrenemsemajci. »Dolazit cetenamuposjet?«prošapćem.

Majkabrzokimneglavom,alisuzesujojsvejednonavirale.»Naravno.«»ANakhtminćebitisiguran?«»Ekhnaton ce zaboraviti na njega«, predviđao je otac. »Nece riskirati

Nefertitingnjevsamozatodatrčizanjimizgradaugrad.Nefertitijeonakojunarodsluša«,rekaoje.»AEkhnatonnećeriskiratinjezinusrdžbu.«

Ipujeslagalarubljeukosare.Sluskinjesusetakođerdalenaposao.Vojnicisuotisli,amajkaiotacpovuklisusesNakhtminomustranuisaptalisnjimoTebi.Strahiuzbuđenjevrtlozilisumiseutrbuhu.Tijajeizvrtapromatralakakomojestvaritovarenamagarce.Ušlaje,prišlaipružilamilotosovcvijet.

»Sestrikojajetrebalabitikraljicom«,reklaje.»Ne,janebihmoglaučinitionoštojeučinilaNefertiti.«»SklopitimirovnisporazumsHetitima,roditidvijedjevojcicezaredomi

podizati spomenike samoj sebi na svakom raskrscu?« Teta se okreneNakhtminu.Nanjegovojjesuknjijosbiloznakovabitke,krvineprijateljakojejeubio.»Tiimassudbinusretnogcovjeka«,reklajeTijanakonduljesutnje.Amenijerekla:»Moždasitisretnijasestra.Onakojaćeimatimiranživot.«

Ugradupodnama,napetostjelebdjelapoputoblaka.Kakojevrelinadanapopustalanadnaseljima, zene suotvaralekapkenaprozorima, amuskarciišliKraljevskomcestom.

»Muskarci se okupljaju na ulicama«, prestravila sam se gledajuci sbalkona.

»CulisudamojsinkanipogubitiHoremhebainjegoveljude.Naravnodaseokupljaju.«

»ZastoseondaHoremhebvratio?Moraojeznatidacegafaraonbacitiutamnicu.«

TijapogledaNakhtmina.Nagađalaje:»Moždasenadaopobuni.«»Ne znam«,priznaNakhtmin.Glasmu se smeksao. »Mozda iz ambicije.

Horemhebjepunoholostiičastohleplja.Znamsamozaštosamsejavratio.«Osjetimkakomivrucinanadireuobraze.Sbalkonasamgledalakakose

sve vise ljudi okuplja po ulicama. Teta je vidjela smjer mog pogleda ipodignulaobrve.

»Znači,počinje.«Okrenemsepremanjoj.»Nebojišse?«Tija odmahne glavom. Tu sam gestu sto puta vidjela kod Nefertiti.

Odjednom me preplavi iskreno kajanje: potajno bjezim u ovakvoj noci iostavljamsvojusestruzauvijek.

»Tojecijenamoći,Mutnođmet.Jednogdanamoždauspiješrazumjeti.«»Ne.Janikadnebihhtjelabitikraljicom.«Kadjesuncezaslo,Nakhtminijaseuspnemonakonje.Đede horjetrebao

ici u lađi za nama, zajedno sa slugama. »Doci cemo u posjet cim budemomogli«,obecamajka.Stajalajeispredvile.PrislamijeIpu.Njezinesuocibilecrvenedokjegrlilarazneclanovemojegakucanstva.Kuhar,vrtlar,deckokojicisti ribnjak s lotosima. Onda zakoraci prema Đede hora jer je trebalaotplovitisnjim.

»Nemorasicisnama«,ponovnosamreklaIpu.»SlobodnoostaniovdjeičuvajBasteta.«

»Ne,gospodarice.Mojježivotpokrajtebe.«Nakhtminizasebepricvrstisvojluk.»Moramokrenuti,«rekaojenapeto.

»Noćasćebitiopasno.«Otacmistisneruku.»Štoakonapadnupalaču?«upitamga.»Vojnicićeimsesuprotstaviti.«»Ali,vojnicinisunaEkhnatonovojstrani.«»Onisunastraniskojedolazisrebroizlato«,odgovorion,ajashvatim

zastoseotacnijeprotiviomombrakusNakhtminom.Budeligeneraluznas,vojnicisenanjeganemoguosloniti.OstaneliHoremhebuzatvoru,nasajeobiteljnaegipatskomprijestoljusigurna.

Jahali smoskriveni tamom,nasdvojenakonjima,dokse izanasvukaokaravan s prtljagom. Dok smo hitali kroz grad, jasno smo vidjeli pocetkepobune.Muskarcisa stapovima ikamenjemstupalisuulicama izahtijevalidaseoslobodevojnicikojisuosujetilinamjerekraljaSupiluliumasaiporaziliHetite.Izvikivanjejepostajalosveglasnije,aondasezaculaibukasukobljenaoruzja.Upravcumojevileivrtasljekovitimbiljem,uzpadinubrdapenjalasevatra.Okrenulasamkonjaizurilaunoć.

»Požarihnećezahvatiti«,zajamčiojeNakhtminusporavajućikaskadsmostiglidogradskihvratakrozkoja cemo izaci izAmarne.»Negovorinista«,uputiome.Pokazao jesvitakkojimu jedaomojotac.Usvjetlubaklji jasnosam vidjela pecat vezira Ajea, taman poput osusene krvi, s utisnutoms ingom iHorusovimokom. Strazarnaspogleda i kimneu znakpristanka.Vrataseotvore.

Inajednom,bilismoslobodni.

DEVETNAESTOPOGLAVLJE

Tebajedanaestogpaunija

NasajenovakucastajalanaobaliNila.Sjedilajenastijenikaocapljanajajima. Zgrada se usred noci doimala hladnom i praznom, ali vlasnik nijepostavljaopitanjakadsmomusepojavilinavratimairaspitaliokupnjikucenaobali.

»Izgradilisujezagradonacelnikovukcer«,objasnioje,»alionajerekladajeodvecskucenazaukusNjezineVisosti.«Pohvaliojemojnakitikrojodjecepitajuciseneceliimenitakucabitipremalena.Aondajerekao:»Neobicnovrijemedana,odnosnonoći,zakupnjukuće.«

»Usvakomslučaju,kupitćemoje«,odgovoriNakhtmin.Vlasnikjeuzdignuoobrve.»Kakosteznalidaseprodaje?«Nakhtmin mu preda svitak, a covjek ga podigne prema svjetiljci. Onda

ponovno pogleda u nas. »Vezirova kci?« Zagledao se umene.»Ti si sestrakraljeveglavnesupruge?«

Uspravimse.»Jesam.«Podignesvijećunebilimeboljevidio.»Doistaimašmačjeoči.«Nakhtmin se namrsti, a vlasniknasmije. »Zar niste znali da sam isao u

skolusAjeom?«Smotasvitakivratimiga.»Obojicasmoutebanskojpalaciprovelidjetinjstvo.«

»Nisamznala«,reklasam.»Uđaj?«odgovorion.»SinŠalamov?«Zatrepćembezrazumijevanja.»Što?Uopce tinijepricaoonasimdjecackimpustolovinama?Kakosmo

pakostili slugama Starijeg, trcali goli po lotosovim vrtovima i plivali uIzidinom svetom jezeru?« Opazio je moj zaprepasten pogled pa je rekao:»VidimdaseAjepromijenio.«

»Ne mogu zamisliti da vezir Aje trci lotosovim vrtovima bez suknje«,priznaojeNakhtminzagledanustarca.

»Ah.«Uđajpotapsasvojtrbuhinasmijese.»No,bilisutodanimladosti,kadmijemanjedlakabilonatrbuhuavišenaglavi.«

Nakhtminsenaceri.»Dobrojeznatidautebiimamoprijatelja,Uđaj.«»PrijateljaAjevekceri,uvijek.«Gledaojekaodajezeliojosnestoreci,ali

okrenuose imahnuorukom.Slijedili smogauhodnikukojem jenekipascesao uho dok smo se priblizavali i pritom se nije dao smesti.»Pretpostavljamdavamjepotrebnadiskrecija«,rekaoje.»Uovodobanoci,bez kosara ili slugu... To moze znaciti jedino to da ste razljutili faraona.«

PogledauNakhtminovusuknjusazlatnimlavom.»Kojisitigeneral?«»GeneralNakhtmin.«Uđajsenaglozaustavi.Potpunoseokrenuo.»OnajgeneralNakhtminkoji

seborioprotivHetitauKadešu?«Nakhtminsenasmijespolausta.»Vijestibrzoputuju.«Uđaj nastavi hodati, u glasumu se culo dubokopostovanje. »O tebi svi

pričaju«,rekaoje.»Ali,biosiutamnici.«Ukočimse.»Imojagajesestraoslobodila.«NaUđajevu licuosvaneshvacanje.Zastosmodosliusredmracnenoci i

zasto sa sobom nemamo kosare ili odjecu. Cak ni dnevnu zalihu hrane.»Dakle, istina je«, prosapce, »da ce faraon smaknuti velikoga generalaHoremheba?«

Nakhtminseukoci.»Da. JasamoslobođeniskljucivozbogmilostigospeMutnođmet.Horemhebnematakvusreću.«

»Osimakobogovinisunanjegovojstrani«,odgovoriUđajdignuvsipoglednaAmonanaslikanognazidu.Opaziojekakogagledaiuzvrpoljiose.»Narodne zaboravlja boga koji im je dao zivot i ucinio Egipat velikim.«Uviđavnoprocisti grlo, kao da je Ajevoj kceri rekao previse. »Vi se, dakle, misliteskrivatipredfaraonom?«upitaojeUđaj.

»Nitko se nemoze sakriti pred faraonom«, rekao jeNakhtminmracno.»Doslismostvoritiobiteljizapocetinovizivotdalekooddvora.Dosutraceznati da smo otisli. Ali, faraon je povrsan«, povjerio se Nakhtmin. »Neceposlatiljudezanama.Previšesebojipobune.«

INefertiti,pomislim.Uđajizzlatnekutijeizvadikljuc.»Placanjejesvakogaprvogumjesecu.A

možetemiplatitiisveodjednom.«»Platitćemosveodjednom«,rekaojebrzoNakhtmin.Uđaj se nakloni. »Cast je poslovati s generalom s kojim bi se Stariji

ponosio.«

Uspelismosekamenimputem,ajasamdrhtalaodhladnoćekojasenastanilaupustinji.Ali,izNakhtminovejerukedolazilatoplinakojunisamispustala.Upraznojjekućizapaliovatruužeravniku,asjenesusemicalepostropu.

Oci su mi se napunile suzama. Prekoracili smo zajedno preko pragapraznekuce,ausvakojobiteljiuEgiptutoznaciisto.Zadrzimsuze.»Sadsmovjencani«, rekla sam. »Prije samonekolikodanamislila samda simrtav, asadanajednom,utmininoćizajednosmokaomužižena.«

Nakhtmin me privine i zagladi moju crnu kosu. »Stitili su nas bogovi,Mutnođmet.Zajednosmozatostonamjetosudbina.Amonjeuslisaomojemolitve.« Poljubio me. Zanimalo me je li bio s kojom drugom zenom uKadesu. Mogao je imati koju god je htio. Ali kad sam ga pogledala u oci,njegovamijeuzurbanostrekladajebilobasobratno.Podignuomijehaljinui

vodili smo ljubavpokraj toplinenasemalevatre.Ponovno iponovno.Predsvitanje,Nakhtminseokrenenabokipogledame.

»Zaštoplačeš?«»Zato sto sam sretna.« Nasmijem se, ali u tom je smijehu bilo i tuge i

gorčine.»Zarsimisliladasenećuvratiti?«upitaomeozbiljno.Moja je platnena haljina lezala kraj nogu zeravnika. Pokrio me svojim

plaštem.Pritisnemobrazutoplinutkanineikimnem.»Reklisumidatezaboravim«,prosapcem.Grlomisestisnulokadsamse

sjetilaonenoćiukojojsamizgubiladijete.»Aondatajotrov...«Mojsuprugstisnezube.Htiojerednestonasilno,alinjeznostgasvlada.

»Imat cemo jos djece«, obeca. Poloziomi je ruku na trbuh. »I nikakvamehetitskasila,makolikosnažnailibrojna,nećedržatidalekoodtebe.«

»Ali,kakosteihporazili?«IspricaomijekakosuonenocikadsumuEkhnatonovinubijskistrazari

zapovjedilidaseukrcanalađusasedmoricomdrugihprognaninabojisnicukraj Kadesa. »Ne sumnjam da je faraon mislio da je to samoubojstvo, aliprecijeniojehetitskesnage.Onisurasprseninasjeveruinijeihbilodovoljnoda se probiju kroz koordiniranu obranu. Izabrali su taj grad zato sto suvjerovalidaEkhnatonnećeposlativojskudagabrani.Prevarilisuse.«

»Samozatoštojemisliodavasšaljetamogdjećetesigurnoumrijeti.«»AliHetiti tonisuznali.GradonacelnikKadesa tonijeznao.Spasili smo

Egipatodhetitskeinvazije«,rekaoje,»alionićepokušatiponovno.«»A sljedeci put nece biti nikoga da obrani Kades, a kad taj grad padne,

krećunaMitaniju,pazatimnaEgipat,ibitćenezaustavljivi.«»Moglibismo ihpobijediti«, rekao je siguranusebe, sjecajuci sestraha

koji je u doba Starijega sijala egipatska vojska. »Mogli bismo ih zaustavitisada.«

»Ali Ekhnaton to nikada nece uciniti.« Prizvala sam sliku Ekhnatona,bijelukozunjegovihsandalainjegovaprecistaplastakojinikadnisuvidjelibitku. »Ekhnaton Graditelj«, rekla sam prezirno. »DokHetiti budu nadiraliprema jugu, egipatski ce vojnici biti zaposleni pjeskarenjem kamena zanjegovvječnigradposvećenAtonu.«

Nakhtminzastane.Promisljaojestocereci.»Kadsmousliugrad,vojnicisubilizaprepastenistotvojusestruvidenasvakomhramu«,povjeriomise.»Njezinjelikposvuda.«

»Brine se da narod ne zaboravi tko vlada u Egiptu«, rekla samobrambenimtonom.

Nakhtminmepromatrao,anjegovjepogledbiopunopreza.»ImanekihkojikažudasepodiglačakiznadAmona.«

Šutjelasam,aon,kadjevidiodanekanimgovoritiprotivnje,uzdahne.»Ovako ili onako, meni je dovoljno da nasa djeca znaju sto znaci

obrađivati zemlju, loviti ribuuNilu i setati ulicama, a da ljudi okonjih nepadajunakoljenakaopredbogovima.Našaćedjecabitiskromna.«

»Rodim li sina«, odmjeravala sam svaku rijec, »Nefertitimi nikad neceoprostiti.«

Nakhtminodmahneglavom.»Tojesadsvršeno.«»To uopce nije svrseno. Tako dugo dok je Nefertiti ziva i dok smo nas

dvijesestre,nećebitisvršeno.«Sljedeceg jutra, sunce seuspelovisokonaneboprijenego smo smotali

svoje prostirke i pogledali oko sebe. Vani se nesto događalo. »Vojnici?«uznemirimse.

Nakhtminov je sluh bio bolji. »Đede hor. A sudeci po karakteristicnomzvuku,snjimjeIpu.«

Sad sam i jamogla cuti neprestano cavrljanjemoje sluskinje. Zurno seodjenemopaotvorimvrata.

»Ipu!«uskliknem.»Gospodarice!« Odlozila je kosaru. »Kakvo mjesto«, vikala je. »Tako je

prostrano.Vrtbasnijenesto,alipogled...«Kosaraseprevrne,aiznjeizađeBastet.Srditisuvrijeđenimizrazomlica.Kadmejeugledao,skociomijeunaručje.

»O,Bastet.Zarjeplovitirijekombilotakouzasno?«Ceskalasamgaispodbrade.

»Nemampojmazastoseon zali.Đede horjeuhvatiodvijeribeidaomuobje.«

OkrenemseĐedefhoru.Onsenakloni.»Gospodarice.«Nakhtmin ga toplo zagrli. »Nisam ti jos stigao zahvaliti«, rekao je moj

suprug i pogledao me. »Molio sam Đede hora da pazi na tebe dok samodsutan«,objasnioje.

Pokrijemusta,aIpuprigušihihot.Đede hor slegne ramenima. »Nije bilo tesko. Nekoliko voznji u grad i

natrag.«»Nekoliko?Dolaziosisvakogadana!«PogledamNakhtmina,asrcemise

ispuni iznenadnomineodoljivomljubavlju.Cak idok jebioprognan, sto jeucinilamojavlastitaobitelj,sjetiosenacinekogadasebrinezamene.OdemdoĐedefhoraiuhvatimgazaruke.»Hvalati«,reklasam.

Đede horpocrveni.»Ma,nemanacemu,gospodarice.«Proucavaojekucupa zadivljen rekao: »Lijepo stemjestonasli tu gore.«Prelazio je rukompoglatkimzidovima.»Pravagradnja.Aneopekeitalatat«,dodaoje.

»Da.Pravigradodvapnencaigranita«,reklasam.Izvadilesmostvariizkosarakojesustiglelađomiposlijepodneproveleu

prostiranju tepiha i pranju rublja. Susjedi su nam virili kroz prozore,znatizeljni da vide tko se uselio u kucu koja je bila namijenjena

gradonačelnikovojkćeri.Ipu prevrne ocima. »Ovo je treca osoba koja je ovamo dosla traziti

izgubljenustoku.ZarsuuTebidanassviizgubilikravu?«Nasmijala sam se dok sam raspoređivala jastuke po lođi. Kad je bilo

vrijemedaĐede horode,stajalismonaobaliimahalimunarastanku.OvilasamrukuokoNakhtminovastrukaipitalavjerujelidacemogaikadponovnovidjeti.

»Đedefhora?«upitaoje.»Naravno.«Oklijevalasam.»Nisivišeufaraonovojvojsci,Nakhtmine.«»Novjetrovicepuhatiipijesakcesemicati.Ekhnatonnecezauvijekbiti

faraon.«Ukočimseunjegovuzagrljaju.»Ništaprotivtvojesestre,miu-ser,alinitkonijebesmrtan.«»Mojajeobiteljuvijekbilanaegipatskomprijestolju.«Nakhtminstisneusnice.»Da,zbogtogaibrinem.«Vratilismoseukuću.Slijedilasamgaulođu.»Kakotomisliš?«»MislimnatotkocenaslijeditiprijestoljeakokraljevskaVisostpremine?

Ekhnatonnemazakonitihrođaka.«Spustipoglednamene.»Kaojedinaveza,preostaješti,miu-ser.«

Preostajemja. Shvatimda je to istina i zadrhtim.Ako seNefertitinestodogodi i ako Ekhnaton umre, novi bi faraon trebao imati krvnu vezu sprijestoljemdaozakonisvojaprava.Moraobiseozenitizatuvezu.Akojajezenakraljevskekrviudobizavjencanjeakoseistadogodisada?Nefertitinedjevojcicesigurnone.Preostajemja.»Nikadnisirazmisljalaotome?«upitaoje.

»Naravnodajesam.Ali,ne...«Oklijevalasam.»Neozbiljno.«»Umre li Ekhnaton bez sina, jedan od njegovih generala na prvom je

mjestukaosljedecivladarEgipta«,objasnio jeNakhtmin.»Mozdabasovogtrenutka narod sapce o tome da sam te ozenio zbog polaganja prava naegipatskoprijestolje.«

Pozornosamgagledala.»I,jesili?«Stegnemeuzagrljaj.»Stotimislis?«Poljupcisumusespustalinizmoje

tijelo.Zatvorimoči.»Mislimdajetobiloizljubavi.«Zaustavimnjegoveruke.Povuklismoseu

sobu.Ipujebiladovoljnopametnadanasneuznemirava.

PrvogamjesecaboravkauTebinismoradilinista.Samosmouzivaliumiruzivotapokrajvode.SlusalismogalebovedoksutrazilihranupopjescanomzaluimjedenzvukzvonakojesuseljacivezaliokovratasvojestokekojajepaslauzobalerijekeNil.Odlazilismonatrznicuipunilikosarezanasnovidom,uzivajuciusvojojanonimnosti.Premdasmonosiliplatnoizlato,nisam

se razlikovala od kceri svecenika ili pisara oko cijih su zglobova zveckalisrebrniistakleniprivjesci.

Dva su puta iz Amarne k Nakhtminu dosli ljudi u vojnoj opremi irazgovaralisnjimsapcuci.Svakisuseputnaklonilivrlonisko,iakoNakhtminvišenijeimaočin.

»OvojeporučnikNebut«,rekaojeNakhtminkadsudošlidrugiput.Porucnikjezaklonioocirukominasmijesiose.»JesiliznaladauAmarni

nepričajuniočemuosimotvojemsuprugu?«»Boljeimjedaonjemunepricajupreviseglasno«,reklasammu,»ili ce

namugrozitiživote.«Porucnik kimne. »Naravno, gospo.Nitko od nasih nije zaboravio sto se

dogodiloHoremhebu.« Spustio je glas. »Ali prica seda ga faraonuopcenekanismaknuti.«

BacimbrzpoglednaNakhtmina.»Štoćeondaučiniti?«»Zadržatigazatvorenog«,odgovorimojmuž.»Da.Doknarodnezaboravi.Alinarodjepredvratimapalacevikaocijeli

mjesec.Faraonovastraza ih je tukla iodbijala,aligomilasestalnovracala.Vlastitijegradokrenuoprotivsebe.«Njegovseglasstisaodosaptanja.»Onenocikadsamotisao,objavio jezapovijedda je izdajniktkogodbudevikaoprotivnjega.Većsutucetljudipogubili.«

Nakhtminjevrtioglavom.»Sadsvjetinastojipredvratimaišuti.«Zamisljala sam kako Ekhnaton bjesni dok gleda srditu gomilu sa svoga

prozorazapokazivanje.TikdonjegajePanehesii sapcemunauhosupljeiotrcanefraze.

»Moratćetovrloskororiješiti«,predviđaojeNakhtmin.»O,da, hoce«, zajamcim. »Faraon ceproglasiti svetkovinuu castAtona.

Bacatćezlatoizsvojihkočijainarodćezaboraviti.«SvetkovinaučastAtonaproglašenajesljedećegdana.RazalostilasamsevjerujucidaljudipoputNebutasigurnomisledasam

ista kao i svi u mojoj obitelji. Lukava i castohlepna. Znala sam da ce udvoranamavjecnostimoje imeodjekivatiuzNefertitino ida ceakobogovinjezinoimeizbrišusasvitakaživota,izbrisatiimoje.

SvezivouTebiizaslojenaulice.Hodalismogradomdavidimokakoseslavi.Plesačiiakrobatinapučilisuobalu,atrgovciprodavalipečenesomoveifazane.Promatralasamkakoljudiiskazujuštovanjeslicisuncanastupu.

»Zanimamesamostobogovimisle«,Nakhtminjeizgovorioonoocemusamjarazmišljalaproučavajućiženekakoprinosežrtvesuncu.

Svetkovinaseproduziladokasnounoc.IznasevilekojaseuzdizalanadNilom,culismozvukovepjevanjeizvukovezvonasgozbi.Otislismospavatiuz uzvike pijanaca. Pomislila sameto načina da navedeš ljude na zaborav.Besplatno vino, besplatan kruh, neradni dan, i uskoro će Horemheb postati

samoimezakopanoupijesku.Sljedećegdana,stigaojeglasnikizAmarne.»OdveziraAjea«,rekaojedječakičekao.CitalasamsvitakpaotislauvrtdagaNakhtminuprocitamnaglas.»Vijesti

izAmarne«,najavim.Razmotampapirusipročitamnovosti.Nadamsedaćeteovopismozatećiudobru,Mutnođmet,idasibiladovoljnomudrapasizaštitilasvoganovogmužaodgradskihtračevaipričaženaokobunara.Nemoramnirećikolikomajcinedostaješ.Nougradu je pobuna. Nijema pobuna koja izjeda faraona i jedino gakraljicaNefemeferuaton-Nefertitimožesmiriti.»Kraljica Neferneferuaton-Nefertiti?« upita Nakhtmin. »Savrsene su

ljepoteAtonove«,prevelasamunevjerici.Dođe li do napada Hetita, ni ti ni Nakhtmin nećete biti sigurni.Ekhnaton nije glup. Na prvi znak stvarne pobune, pogubit ćeHoremheba,azatimljudeposlatiuTebu.Nemojtemislitidazatoštoživitedalekooddvoranisteuopasnosti.Bude li tamobune,UđajćevasupozoritipapobjegniteuAkhmim.NejavljajtenamsepismimainemojteništaslatiufaraonovgraddokuAmarnineprestanunemiri.Ovo su samo upozorenja, mala mačko, ali iako tvoje srce pripadasuprugu,akoEkhnatonpropadneimašdužnostiipremaobitelji.Nakhtmin se zagleda u zavrsne retke. »Tvoj otac doista ne govori

uvijeno.«Pustimdamisvitakpadneukrilo.»Samojeiskren.«

DVADESETOPOGLAVLJE

1347.pr.Kr.prvogamehira

Iakosmousvakojporucimogocaocekivalivijestonjoj,uAmarninijebilopobune.Horemheb je bio zaboravljen, a puk je sutke trpio velikeporezeuslavuAtonovu,kaoštosuihšutketrpjelipocijelomkraljevstvu.Jelosemanje,radiloteze,asvejevisezenatraziloakacijuimed.Manjibrojustakojatrebahraniti znacimanje hrane koju treba kupiti. No dok su ljudimirno gledaliEkhnatonovezgradekakorastu,stupzastupom,potajnosusesastajalikakobisemoliliAmonu.MismouTebiuredilivlastitosvetiste,skrivenousjeniciodjasmina.Itakosuprolazilidaniljeta,pacijelajesen.Znalasamdajemojasestrasvetezaoddjetetakojenosi.Aondajejednogadana,doksamsjedilasIpuiobjasnjavalajojnakojinacinvaljarabitinekeinozemnebiljke,konacnostiglaporukazakojusamznaladamoradoći.

Nasvitkusamocekivalaocevpecat.Njegovedvijes ingekojesepropinjunastraznjenoge,aizmeđunjihovihpandzinalazisesimbolvjecnogazivota.Alipisalajemajka.

DošaojemjesecmehiritvojatesestrazoveuAmamu.NoNakhtminunemoie zajamčiti sigurnost. Horemheb još uvijek sjedi u zatvoru, afaraonova jenajvećaželjadanekakoumresamodsebe.Tvojmu jeotacrekaodaćedignelirukunaHoremhebazapočetigrađanskirat.AlisvetogubivažnostakoNefertitirodiprinca.Otactakođertražidadođeš.Poslatćepotebekraljevskulađu.»Morasici«,rekaojekratkoNakhtmin.»Onatijesestra.Stoakoumrepri

porodu?«Uzasnemse.Nefertitijezilavaineunistiva.Neceumrijeti.»Alitinemozes

ici«, bilo mi je krivo. »Ako te narod vidi i digne pobunu, faraon ce tepogubiti.«

»Onda cuostatiovdje i cekatidasevratis.UzmisasobomIpu. Ja cusesnaći«,zajamčioje.»Tusuiposloviokonašegrobnice.«

Da.Sadsmoubrakuitrebalobipocetisradovimanazajednickomgrobu.Sjetim se Tutmozisove grobnice, vlazne i teske tmine, i zadrhtim. Nisamhtjelabirati lokacijusobeukojoj ce lezati sanduksmojimmrtvim tijelom.Boljejedamuprepustimdabezmeneodlucigdjecemopocivati.Negdjenaobroncima brda oko Tebe. Mogao bi odluciti da grobnicu izdube u zivojstijeni. Kraj usnulih egipatskih faraona, u dolini blizu mojih i njegovihpredaka.Priumirucemsvjetlupogledamsvogsuprugaipreplavimeosjecaj

silnenježnosti.Čekaojedaneštokažempasamkimnula.»Otićiću.«Otputovale smo na kraljevskoj lađi, dovoljno rano da izbjegnemo

grabezljiveocisusjedakojibiradoznalizastojelađadosla,tkonanjojodlaziikamoide.Danimasmoplovilinizvodnorijekom.Razmisljalasamkolikosetoga promijenilo u osam mjeseci otkako sam ostavila faraonov grad upustinji.Sadsamudana zena, imamkucu ivlastituzemlju. Iovce iperad, inikakvupotrebudastojimuNefertitinojsjeni.Nikadvise.Nijemipotrebnododavatijojhaljineilipripravljatisokkakobimidokazaladamevoli.Sestresmoitobitrebalobitidovoljno,pomislilasamgledajućivodeNila.

Otac i majka su nas docekali u Velikoj dvorani. Kad me majka vidjela,prodorno je kriknula i pruzila ruke. Ljubila mi je obraze, kosu i lice.»Mutnođmet.«

Otacsenasmijesioitoplomipoljubioobraze.»Dobroizgledas.«OkrenuosepremaIpu.»Kaoiti.«

»Pricaj nam o svemu!« viknula je majka. Zeljela je znati sto stvariodjednom. Kako zivim, kako izgleda moja vila, je li Nil obilno poplavio uovogodisnjemdobu rasta. Tutmozis je dosao cim je cuo da samu palaci idubokomisenaklonio.

»GospaokojojAmamaneprestajepricati.«Smijesiose.»IIpu,najvjestijakozmetičarkauTebi.Sviteželevidjeti«,svečanojeizjavio.

Ipusesmijuckala.»Molim?Nemajuočemudrugomtračati?«»Samoofaraonovojareni.«Zainteresirano pogledamoca, a on snuzdeno objasni: »Njegov novi dar

narodu.«»Alinijeimaodovoljnoradnikazagradnju«,prigovorilasam.Otacpodigneobrve.»IztogjerazlogaunajmioNubijce.«»Uz nase vojnike rade tuđinci?« upitam zaprepastena. »Ali mogli bi

špijunirati!«»Svakako,moglibi«,rekaojeotacdoksmoisliusobuzaaudijencije.»Ali

Panehesi je uvjerio Ekhnatona da ce, zaposli liNubijce, arenu imati brzo ijeftino.«

»Itisitodopustio?NijeligaTijamoglazaustaviti?Ilibarpokušati?«MajkaiTutmozisizmijenetmurnepoglede.»Tijajeprotjeranaizpalače«,rekaojeotac.»Sadstanujeutvojojvili.«»U kucnom je pritvoru?« Glas mi je odjekivao hodnikom. Prepravim

izjavu.»Kaozatvorenikugradusvogasina?«Otackimne.»PanehesijeuvjerioEkhnatonadamujematiopasnaidace,

budeliprigode,ponovnosjestinaprijestolje.«»ANefertiti?«»Sto tu Nefertiti moze?« upita otac. Dosli smo do sobe za audijencije.

Okrenuosedameupozori.»Kaduđes,nemojpokazatiiznenađenje.«Strazari

raskrilevratauzdubokinaklon,aglasnikdvorunajavinašaimena.Slugesunosilezlatnepektorale.Zglobovisuimbiliovijeninarukvicama

odlapisaizlata.ZenesukaokipovisjedileokoNefertitinaprijestolja.Nosilesuhaljineodnanizanihkuglicainištadrugo.Sviralesunaharfi,pisalepjesmeismijalese.FaraonovagotovodovrsenaAmamablistala jepoputuglacanadragulja.Bilasamzaprepastena.Uslasamusobuiosjecalasekaotuđinacunekojsasvimdrugojzemlji.

»Mutni!«Nefertitisupomoglidaustanepajesislaspodija.Kadmijeprisla,soba

okonas nestane.Udisala sampoznatimiris njezine kose i odmah shvatilakolikomijenedostajala.Iznadnas,Ekhnatonsenakašljao.

»Sestro«,pozdraviome.»Lijepoještosidošla.«»Biti u faraonovu gradu uvijek je zadovoljstvo«, rekla sam sluzbenim

tonom.»IzatositakobrzopobjeglauTebu?«Dvorpostanevrlotih.»Ne, Visosti.« Nasmijesim se svojim najslađim dvorskim osmjehom.

»Pobjeglasamzatostosammisliladasamuopasnosti.Ali,naravno,sadkadsamurukamasvojesestre,takviosjećajismjestanestaju.«

Ekhnatonovo lice zarumeni gnjev, a pogled kojim ga je Nefertitiprostrijelila spustio ga je natrag na njegovo prijestolje. Nisam vise onadjevojkakojajepobjeglauTebu.Sadsamudanažena.

Tisina koja se usuljala u sobu za audijencije odjednom se pretvori unervoznocavrljanje.Nefertitimezagrli.»Znasdasenemorasbojatinicega«,zajamčimi.»Ovojemojdom.Našdom«,ispravilase.Uzelamepodruku.Dvornas je gledao kako idemo prema dvostrukim vratima sobe za audijencije.Sestrapritisneobraznamoje rame. Jasno samosjetilaEkhnatonovpogledkako nam svrdla leđa. »Znala sam da ces doci. Znala sam da hoces«,ponavljalaje.

Dvor je posao za nama kroz blistav hodnik i slijedio nas cavrljajuci ismijućisedokjeotacrazgovaraosfaraonom.

»StiglesuvijestioHetitimauMitaniji,Visosti.«Ekhnaton nije imao ni najmanju zelju da slusa vijesti. »Sve je pod

kontrolom!«odreže.Nefertitiseosvrne,afaraonublaziizrazlicainasmijesenervozno.»Tvoj

otacmislidapodcjenjujemHetite.«UslismouVelikudvoranu.Nefertitiostroodvrati:»Mojteotacvoli.Samo

pokušavazaštititinašukrunu.«»Onda zasto misli da sam ja manje mocan od kralja Supiluliumasa?«

zacviliEkhnaton.»Zato sto jekraljSupiluliumaspohlepan,a ti si zadovoljan zivotomkoji

služitvomnaroduislaviAtonovoj.«

Popelisusenapodij,ajasamzauzelasvojestaromjestozakraljevskimstolom,uzocaimajku.

»Vratila se zalutala ovca«, rekla je Kija i spustila pogled na moj struk.»Ništaodpodmlatka?«

Navikavalasamserabitisvojdvorskiosmijeh.»Ne.Kodtebeisto,vidim.«Spustimglas.»Cujemdafaraonposjecujetvojeodajesamodvaputnarenpet.Jelitoistina?«

Jedna od Kijinih dama rekla je brzo: »Nemoj je slusati. Idemo.« Pohrlepreko dvorane pozdraviti neke uzvanike, a moja me majka vedro zamoli:»Dakle,pričajnamoTebi.«

»IoUđaju«,dodaojeotac.Rekla sam im da je Uđaj sada sigurno deblji nego je bio u ocevim

dječačkimdanima.»Ne, on je uvijek bio velik«, rekao je otac. »A sad je zemljoposjednik.«

Kimnesodobravanjem.»Složiosijedobarživot.Imalidjece?«»Troje«, odgovorim. »I zenu iz Mitanije. Ona grgeca kuha s kimom, a

Bastetkišekadgodsevratiiznjihovavrta.«Majka se smijala. Zaboravila samkako je lijep zvuk njezina smijeha. »A

tvojakuca?«»...jemojakuca.«Osmjehnemsezadovoljno.»Samomojainicijavise.Uredilismoivrt.Rezultatocekujemoupahonu.Ipujecijelujednusobunamjestila za mene, a Nakhtmin je obecao da ce paziti na vrt dok se nevratim.«

Dok je okonas svirala vesela glazba,majka senagnepreko stoladamistisneruku.»Bogovisuteblagoslovili«,reklaje.»Kadgodzaplacem,tvojmeotacpodsjetidaimašsveštosioduvijekželjela.«

»Imam,mauat.Samomiježaodasmotakodalekojednioddrugih.«

MasiralasamNefertitinastopaladokjelezalausvojojkupkiiutrljavalaunjihkokosovmaslac.Omeksavalasamnjezinusitnu ihrapavupetu.»Zarhodasbosacijelidan?«upitalasamje.

»Kad god mogu«, priznala je rastezuci leđa. Velika bakrena kadapostavljena je u kraljevske odaje i namirisana lavandom. »Ti zbilja nemaspojmakakojetonositidijete.«

Ocisunamsesrele.Hitrojesjelauspravno.»Nisamtakomislila«,reklajebrzo.

Utrljavala sam joj ulje u stopala. »Pokusavala sam osam mjeseci«,povjerim joj se. Pogled joj se spusti domog struka. »Nista.Mislimda visenećuimatidijete.«

»Nemožeštoznati«,odgovoriNefertitivatreno.»ToovisioAtonu.«Okanim se tog razgovora, a ona se ponovno nasloni u kadi i uzdahne.

»ZaštominepričašoTebi?Štoradišpocijelidan?«Bilabihjojodgovorila,aliprekinulanasjecikadjeceitezakzvukizgrla

zreleženekojaihjelovila.»Meritaton,Mekitaton!«Sestrasesmijala.Dvijedjevojcicepopelesuseu

Nefertitinomokronarucje imoja je prica smjesta zaboravljena.Dadilja se,pak,nijesmijala,premdasekratkonaklonilakadjeušlaufaraonovusobu.

Mlađajedjevojcicaplakaladrzecisvojuvojak.»Merimepovuklazakosu«,jecalaje.

»Nisamjenitaknula.Nećešjojvaljdapovjerovati!«PustimNefertitino stopalo da padne u vodu, a djeca smjesta prekinu s

onimstosuradilaipogledajumerasirenimizainteresiranimocima.Starijami djevojcica priđe i zagleda mi se u lice sa samopouzdanjem koje je iNefertitivećimalakaodijete.

»TisitetaMutnođmet?«upitalaje.OsmjehnemseNefertiti.»Da,jesam.«»Imaszeleneoci«,reklajeisuzilasvoje,upokusajudaodlucisviđamlijoj

seiline.OndaMekitatonponovnopočneplakati.»Sto je bilo?« upitam malenu princezu. Ispruzila sam ruke, ali ona se

prilijepilazamajčine.»Merimevučezakosu«,procvili.PogledamMeri.»Nisiučinilatakvošto,zarne?«Ona zatrepce svojim crnimocima. »Naravno da ne«, i umiljato pogleda

svojumajku.»Jernasondamauatnebipustiladasevozimo.«ZagledamseuNefertiti.»Zaprege«,objasniona.»Udvojeitroje'Mekitanonjepremalena...«Na rubu vidnog polja uhvatim dadilju kako zadovoljno kima glavom.

Stajala je kraj vrata i nadgledala svoja dva zadatka. »Besmislica«, odvratiNefertiti.Sluskinjajojjepomogladaizađeizkadeipruzalajojogrtac.»Oneupravljaju zapregom isto tako dobro kao i svaki djecak tih godina. Da imzabranimsamozatoštosudjevojčice?«

Zurilasamunjuzapanjena.»Zatoštojeopasno!«Nefertiti se nagne prema Meritaton.Dakle, Meri je miljenica, pomislim.

»Bojislisetidokvozisponovojareni?«upitalaje,amirisnjezinasapunaodlavandeispuniojekupaonicu.

»Ne.« Starija princeza odmahne svojim crnim postranim uvojkom kojiskočiodmoritiseispodnjezinebrade.Bilajeljupkodijete.

»Vidiš?«Nefertitiseuspravila.»Ubastet,odvedidjevojčice.Morajuučiti.«»Ne,mauat.«Meritatonspustiramena.»Bašmoramo?«Nefertitistavirukenabokove.»Želišlibitiprincezailineukapastirica?«Merisezahihoće.»Pastirica«,reklajezločesto.»Ozbiljno?«upitaNefertiti.»Bezkonja,šminkeilijepognakita?«Meritatonseodvucedovrata.Oklijevalaje,htjelajemaloutjeheprijenego

izađe.»Idemolivečerasuarenu?«reklajemolećivimtonom.

»Samobudelivašotachtio.«Nefertiti digne ruke. Sluskinja joj priđe kako bi joj dala haljinu, ali ona

zapovjedi:»Neti.Mutni.«Uzmemhaljinuodskupocjenogplatnaipovucemjojprekoglave,zavidna

natomekakojepristajalanjezinutijelu,cakiutrudnoci.»Dopustasimdasevozeuareniponoći?Postojiliištaštonedopuštaš?«

»Kadsmomibiledjeca,dalabihpolaAkhmimadazivimovakokakozivemojekćeri.«

»Kadsmomibiledjeca,shvaćalesmoštojered«,odvratim.Slegnulajeramenimaisjelaispredzrcala.Kosajoj jenarasla.Dalamije

češalj.»UvijeksitoradilapunoboljeodMerit.«Namrstimse.»Moglasimipisatikatkad«,reklasamjoj.Uzelasamcesalji

vuklagapolakokroznjezinukosu.»Majkamipiše.«»Pobjeci svojnicinombila je tvojaodluka.Nemoja.«Prstimisestegnu

okočešlja,aNefertitineseočirašire.»Mutni,toboli!«»Ispričavamse.«Zavalila se u svoj naslonjac od ebanovine. »Veceras idemo u arenu«,

zaključilaje.»Jošnisividjelakrunskidraguljovogagrada.«»Mislilasamdasitoti.«Ignorirala jemojupakosnudosjetku.»Cinimi seda smozavrsiliposao,

Mutni.Izgradilismoneštoštoćeostatidokrajavremena.«Prestanem je cesljati. »Nista ne ostaje zauvijek«, rekla sam oprezno.

»Ništanijetrajno.«Proucavala jesvojodrazuzrcalu idrskosenacerila.»Zasto togovoris?

Mislišdaćebogovikaznitimojepretjerivanje?«»Neznam«,odgovorilasam.

Ubucnojvrevistrazaraikocijaukrasenihdragimkamenjem,spustalismoseKraljevskimvadijempremavisokojareni.TadasamprviputproslapotpunodovrsenomKraljevskomcestom.Protezalasenemoguce sirokaipruzalasegradomkaodugabijelatraka.Tutmozis,kojijenadvorupostaovazankaodajevezir,vozioseumojojkociji.Zateklasamgakakomegledaprivecernjemsvjetlu.

»Nisamzapamtiodasi tolikoslicnasvojojsestri«,rekao je.»Istiobrazi,isteusnice...«Umjetnikjeoklijevao.»Alineiisteoci.«Promatraomeizbliza.»Očisutisepromijenile.«

»Postalesusličnijeočimamogoca.Opreznesuilukave.«Zurilasamravnoispredsebe.»ANefertiti?«upitalasam.»IonasepromijenilaotkakosijosuMemfisudošaonadvor,zarne?«

ObojepogledamoNefertitiukocijiisprednas.Njezinajekrunabljestalaublijedomvecernjem svjetlu, a njezin je dug srebrni plast lepetao na vjetru.Tutmozisjerekaoponosno:»Ne,kraljicajepotpunoista.«

Jošuvijekjerazmaženodijete,pomislim.Alinarodjevoli.Doksmosevozilipremaareni,ulicesusepunileljudima.Uzvikivalisunjezinoimeibacaliprednju lotosovo cvijece. Kako se glas da je kraljica u gradu sirio, klicanje jepostajalo sve vatrenije. Nubijski strazari napravili su krug oko njezinihispoliranihkolaistitovimabucnojgomilibranilidajojsepriblizi.»Natrag!«vikali su. »Makni se!« No Egipcani su se jedan preko drugog gurali ipreklinjalimojusestrudaintervenirakodAtonadaimudijelisrecu.»Molim«,vikalisu.»Molim,Veličanstvo!«

PogledamTutmozisa.»Jeliuvijekovako?«»Uvijek,gospo.Islibizbognjepjesicedoasuanskihkamenoloma.Stojeu

repupredvratimapalace samoda je videkakoprolazi krajprozora svojihodaja.SvakikipuAmarninjezinojesvetište.«

»Dakle,onajebožica?«»Zanarodjest.«»Afaraon?«Njeganijebilo lakovidjeti.Bio jeokruzen cvrstimobrucem

nubijskihstražara.Tutmozissenagnepremameni.»Mislimda je ljubomoran.Alinarodga

volizbognje.Poštujugazatoštogaonapoštuje«,rekaoje.NaulazuuArenukonji ostro zaokrenu, auzvicinarodaostanunam iza

leđa.Uzdahnem.Bilojevelicanstvenijeodbilocegastosamikadprijevidjela.Tutmozismi pruzi ruku kao pomoc pri izlazenju iz kocije. »Gledaj krunu.«Uputiomedauperimpoglednavrhotvorenogstadionagdjesubiliuklesanilikovi Nefertiti i Ekhnatona. S mnogo detalja, ruke su im bile uzdignutepremaAtonovimzrakama.

Zinem.»Svesitotinapravio?«»PremaMajinimuputama.Itosamousedammjeseci.«Oba su kipa od pjescenjaka bila obojena i pozlacena. Zdruzene su ruke

oblikovalevrharene.Biojetovelebanpogled.Zgradadostojnausporedbestebanskimhramovima.Uslismo.Upraznojkolonadismjestiosenocnimir.Našisuglasoviremetilitišinu,anašadugapovorkaispunilajearenu.

»I,štokažeš?«Nefertitimijeproučavalalice.»Velebnoje«,reklasam.»Tutmozisjeuistinunadaren.«Zidoviarenebilisuoslikaniportretimakraljevskedjece.Prikazivalisuih

u voznji zaprega ili kako pobjeđujuHetite. Nigdje nije bilo Kije niti princaNebnefera.Moja ju je sestra izbrisala iz Amarne, znajuci da izgovoriti imepreminulogznacivratitiganatraguzivotidabogovi,kadsevrateuEgipat,nećeznatidajeKijapostojala.

»Hocemolijeodvestidavidinovekonje?«Merigorljivozatrazi.»DoslisuizAsirije.«

Ekhnatonnaspovedeustale,aNefertitijesazadovoljstvompromatralamoje strahopostovanje pred svim tim obiljem. Zamisljala sam silna pismakojajemojotacmoraosmišljatikakobinabaviotolikoraznihpasmina.

»OvojeparizAsirije«,pokazeNefertiti.»Ekhnatonih jekupiozaMeri iMekitaton.Asad,tkozna?Uskorocemo,mozda,trebatijosjednogzasincica.TojenajvećaarenauEgiptu,zarne?«

»Sigurnojezanjutrebalovrloteškoraditi.«»TritisućeNubijaca«,odgovoriNefertiti.»Palomijenapametdasisemozdabrinulajesulinekiodnjihspijuni«,

reklasamoprezno.»Nama su Nubijci odaniji od polovice Egipcana«, podsmjehne se

Ekhnaton.»Odanisunesamonama,negoislaviAtonovoj.Postojisamojedanbog u Egiptu.« Pogledao je Nefertiti. »Bog koji nam je darovao Horusovekrune.«

Dakle,Nefertitijesteklapotpunuvlastnadnjim.Nama...Nasloniglavunanjegovunadlakticu,asvojurukupoložinasvojtrbuh.

Porod je bio lagan kao prva dva, a ja sam se pitala koliko cu jos putasudjelovatikaopomocnicadokneprekoracimpragsvogavlastitogpaviljonazaporode.Odlazimcimsedijeterodi,reklasamsamasebi,alinisammoglabiti ljubomorna na srecu svoje sestre kad sam vidjela kako na grudi stezemalenogpotomka.

Trećaprinceza.Tridjevojčicezaredom.Glasniknajavidjetetovoime.Ankhesenpaaton,odnosnoOnakoja ziviza

slavu Atonovu. Kad sam u Ekhnatonovim ocima vidjela suze radosnice,nisammogla usutkati ogorcen glas u glavi koji je pitao zasto on zasluzujedijete,aNakhtminne.

»Očemurazmišljaš?«upitalamemajkatiho.Promatrala sam Nefertiti koju je okruzila njezina obitelj. Ekhnaton,

Meritaton,Mekitaton,asadinajmanjaprincezaAnkhesenpaaton.Svesuonedobile imepobogu sunca.Bogukojegne shvaca nitko osimnjih. »Lako jepogoditi«,odgovorimpačvrstostisnemusnice.

»Toćeteizjesti.«OtaciTijadošlisuzanamaisljubavljumezagrlili.»Zarnisamjaonakojajeupravodobiladijete?«vikalajeNefertiti.»Stoje

onaradila?Samojesjedilaigledala!«Tija me pogleda, a onda pođe vidjeti novu egipatsku princezu. »Veliki

Ozirise.«Tetasezagledaumene.»ImabojukozekaoMutnođmet.Iistioblikočiju.«

Majkaiotacbrzopriđukrevetudavidejelitoistina,alijasamostalanamjestu,odvišeuzrujanadaištaprovjeravam.

»Zbiljajojsliči«,viknemojamajka.Nefertitimiseponosnonasmije.»Dođi.Izgledabaškaoti.«Faraon je stiskao celjust dok sam se klanjala pred njegovim trecim

djetetomizurilamuulice.Ondaseuspravimiosmjehnemse.»Da,vjerojatno

bitočnotakoizgledalamojakći.Dajenisuubili.«

»Razljutila si ga.« Zbog srdzbe na njezinu licu, strazari se ukipe na svojimmjestima.Alimenenijemoglazbuniti.

»Ondanekaseljuti!«Nefertitisjedneiprosikce:»Nisismjelatoreci!NitkouAmarninevjeruje

utakvošto.«»Nitko u Amarni nije dovoljno glup da ti kaze istinu. Ali ja necu lagati!

Idemkući.«»UTebu?«vikneizgrcisenakrevetuupaviljonuzaporode.Nisamjojto

smjeladopustiti.Uhvatilamijerukuipovuklamenatrag.»Nemojici.Molimte,nemojići,Mutnođmet.Nemožešmetakoostaviti.«

»Kako?« htjela sam znati. Na trenutak sam pomislila da me kaniodgovoriti.

Aondajerekla:»Takoranjivu.EkhnatonneodlaziKijidoksamtrudna.Asadćeotići.«

Nisamvisemoglatako.Spijuniratizanju, igratinjezine igre i zeljeti stoonaželi.Ponovnokrenempremavratima.

»Mutnođmet, molim te!« Zgrcila se tako da su joj se svinule noge napokrivaču.»Nemoguproćikroztobeztebe.«

»Krozstozapravo?«pitalasamprezirno.»Neobrađujeszemlju,neribarispoNiluineborisseprotivHetitakakobiostalinagranicama.SvejetoTijaradilakadjeovouistinubilocarstvo.«

»Ne! Ja prednarodomglumimboginju!« vikala je. »Glumim spasiteljicukraljevstvadoksemaseegipatskihvojnikaželepobuniti,azaustavljaihsamouvjerenjeda jekrozmojaustagovorioAton i zajamcio imsrecu. Ja ihu tomoramuvjeriti.Jasamtakojalutkamauovojpredstavimorapotezatiuzice.Isamootac«,donjajojusnapocnedrhtati,»samootacznakolikojetoteskoizamorno.«

Zatvorilajeoci,azadrzanasuzaovjesijojsenarubutrepavica.»Molimte.Ostanisamnom.Samojošmalo.«

»Nezauvijek«,upozorimje.»Ali,jošmalo.«CimjeNefertitibilasigurnadacuostati,pobrinulasedagotovouopcene

razmisljamo svom suprugukoji je uTebi zapoceo graditi nasu grobnicu inaselikovedaouklesatiukamenkakobinasbogoviprepoznalikadsevrate.Pobrinula se da bude puna smijeha i pohvala. Zasipala me darovima:smaragdniprivjesciusklađenisbojommojihociju,zlatniobrucizagleznjeve,cakitirkizneperlicezamojukosu,kojajebilagustaisjajnaijedinonacemumijeNefertitioduvijekzavidjela.SvakogasmosejutravozileuAtonovhramgdjejeiskazivala stovanjesuncu,aEkhnatontresaosistrumucastsvetinjenadsvetinjama.

»Nemozessamostajatiineraditinistadoksemimolimo«,upozorilameNefertiti.

Faraonsenijesuprotstaviokadsamodbilajersamjatakojajeimalavlastnad Nefertitinim jogunastim temperamentom. Igrala sam s njom senet icitalajojprice.NakoljenumijesjedilaicupkalaMeritaton,naprednodijete,dok je on tri noci zaredom odlazio u posjet Kiji. Stajala sam pod hladnimsjenamastupovaipromatrala.Nisamhtjelaodavatistovanjediskunanebu.Skrivenuunjedrima,uAmarnusamdonijelasvojekipiceAmonaiHathor,itosubilibogovikojimasamsesvakogjutraklanjala.

»Sto?« Praznom dvoranom odjekne glas dok sam promatrala obred.»Sestra kraljeve glavne supruge ne stuje Atona?« Panehesi izroni iz sjene.»AtonjebogEgipta«,rekaoje,auglasumusedalanaslutitiprijetnja.

Ali ja se vise nisam bojala vezira Panehesija. On je otac kraljeve drugenajdražesupruge.Ništaviše.»Ti,dakle,vjeruješubogabezlica?«upitam.

»JasamAtonovvrhovnisvećenik.«Pogledmisezadržaonanjegovunakitu.Shvatiojepapriđebliže.»TiznasdajefaraonbiosKijomtrinocizaredom«,prosikce.»Otisaojek

njojcimseprincezarodila.MisliosamdabisestricumoglozanimatitodajeKijasigurnadajetrudna.Aiovogaćeputabitisin.«

Pozorno sam gledala Panehesijevo prevarantsko lice. Usprotivim se:»Kakoznašdajetrudna?Ženatodoznateknakondva,moždaitrimjeseca.«

PanehesipogledaudvoristegdjesuklecaliNefertitiiEkhnaton.Necerise.»Dobiosamznak.«

Nisam rekla Nefertiti sto sam cula od Panehesija, ali otisla sam ocu.Preporucio mi je da ne pricam nista. »Ona se oporavlja od poroda. Neuznemiravaj je tracevima. Hetiti nam daju dovoljno materijala zarazmišljanje.NakoraksmodoratauMitaniji.«

»AliEkhnatonjebiouKijinojpalačitrinoćizaredom«,potužilasamse.Otacmegledaokaodanijerazumioučemujeproblem.»Trinoći!«»Onmoraimatisinove.Kolikogodzaluđenbio,Ekhnatonjetogasvjestan.

AkoihnemožeimatisNefertiti,okrenutćesedrugima.«Gledalasamocaužasnuta.»Tonijenevjera«,citaomijemisli.»Takohocebogovi.«Poloziojerukuna

moje rame da me umiri. Cekajuci odgovor, uocila sam koliko munerazmotanihsvitakaležinastolu.Mnogisunosilimitanskipečat.

»Zar ce uistinu biti rata uMitaniji?« upitala sam proucavajuci njegovepapire.

»Prijekrajaovogmjeseca.«»Aonda?«»Onda, ako Egipat ne posalje u pomoc vojsku,Mitanija pada, ami smo

sljedeći.«Gledali smo jednodrugo i dobro razumjeli sto to znaci za Egipat.Nasa

vojskanijespremna,anasisunajboljigeneraliiliuzatvoruiliuprogonstvu.Mi smokraljevstvo s bogatompovijescu i bogato zlatom, ali kad je rijec onašojmoći,moglibismojeizgubiti.

VratilasamseNefertitiumaleniateljekojijeEkhnatondaosagraditizaprinceze.Tamojebiofaraon.Svađalisuse.CimjeNefertiticuladasevrataotvaraju,srditomepozvala.»Njupitaj«,zapovjedilaje.

Ekhnatonmegledaosgađenjem.»Njupitaj!«Nefertiti jeponovilaglasnije,aEkhnatonodgovoridanema

potrebu ispitivatimekoliko jenociuSjevernojpalaciproveosKijom.Onaprohujikrajmenepremavratima,aEkhnatonpožurizanjom.

»Čekaj!Noćasćubitistobom«,obećavaoje.»I trebas biti!« Nefertiti se pjenila. »Ili si zaboravio da sinjihov otac

također?« Trzne bradom premaMeritaton iMekitaton koje su se prestaleigratibojicamakakobipromatraleprizor.

»Nećusevratitiunjezinupalaču«,ispričavaoseEkhnaton.Nefertitizastanenavratima.»Hocemolivecerasnavoznju?«upitalagaje,

avećjeznalaodgovor.»Da.ITutmozismožesnama«,rekaoje.»Dobro.«Pogledjojsesmekšao.»Ami?«upitaMeritaton.Zadržimdah.ČekalasamdavidimkakoćeEkhnatonreagiratinačinjenicu

da mu se dijete obratilo pitanjem. Faraon digne Meri u narucje. Moj otacnikadnebitakopostupio.»Naravnodaideteivasdvije,malemojeprinceze.Vistekćerifaraona.Faraonneidenikamobezsvojihnajdražih.«

Obitelj izađe. Nefertiti me pocne nagovarati da se pridruzim njihovomizletuugrad,alijasamodbila.

»Umornasam.«»Tisiuvijekumorna«,prigovorila je.»Valjdamislisdasikraljicakadse

takolijenovučešnaokolo.«Strogo jepogledam,aonasenasmije iovijemirukuokostruka.»Salim

se.«»Tkotimasirastopala?Tkotipripravljasok?Tkotičetkakosu?«Okreneočima.»Alitebijeosamnaestgodina.Kakvaćešbitisčetrdeset?«»Vjerojatnomrtva«,izgovorimtrpko,anjezinesetamneočizasuze.»Negovoritako.HoćešlidateAnubisčuje?«»Oh,mislilasamdapostojisamoAton.«

Petnaestdanakasnije,mojajesestravrištala.»Svetkovinačega?.«Vratasobezaaudijencijebilasuzatvorenazasve.Samojenasojobitelji

biodopuštenpristup.Ekhnatonjemrmljao:»SvetkovinaučastrođenjaKijina

drugogdjeteta.«Nefertitijebacilazezloprekopodijaislusalakakoodskakujuciudarapo

plocicama. Planula je bijesno. »Znaci li to da ces nocas jesti ispavati uSjevernojpalači?«

Ekhnatonspustiglavu.»Tojesvetkovinanjoju castinemogujeodbiti.Ali,tisiegipatskakraljica.«Njegovarukaposegnezanjezinom.»Naravnodasiitidobrodošla.«

Natrenutakpomislimdacerecidacedoci.Aondajeusnaznomzamahuustalaiproslapokrajnjega.Dvostrukavratasoberaskrilese,aona,uputivsizapovjedanpogledumomsmjeru,nestane.Vratasezalupe.Pogledammajku.

»Idi«,odmahjerekla.PotrcimzaNefertitiinađemjeupredsobljukojevodipremaProzoruza

pokazivanje.Gledalajegradispodsebe.UdaljeniAtonovihramovistajalisuuspravno.Usumraku,njihovisustupovislicilitamnimstrazarima.Nisamjehtjelauznemiriti,alivećječulamojekorake.

»Jasamvladarkojegonižele«,reklaje.Primaknemseblizedavidimokometocnogovori.Doljeispodnas,bogati

sutuđinciuturbanimaukrasenimdraguljimastajaliizuriliuvis.PromatralisupalacukaodanaprozorumoguvidjetiNefertitinusiluetu.Ali,nocnatminaskrivalajujeprednjihovimpogledom.»Volegazbogmene«,reklaje.

»OnmoraodlazitiKiji«,odgovorim.»Moraimatisinove.«Smjestaseokrenula.»Atimislišdaihsamnomnemožeimati?«Koraknem jos blize. Sad smo obje gledale grad. »Da ne moze, bi li te

prestaovoljeti?«»Onmeobozava«,reklajevatreno.»Kijajetrudna,pa,vrlovazno!Veceras

idenagozbusamozatostogajePanehesipozvao.OnmislidamujePanehesiodan.«Ukocilase.»Idoknasotacrobujenabavljajucibrodoveiizbjegavajucirat,Panehesimu sapceuuho.Atovrijedikaoda jeAtonosobno izrekao. Injegovutjecajraste.«

»Nijevaljdautjecajnijiodoca?«»Nećenikadpostati.Jacusezatopobrinuti.«Spustipoglednaljudekojije

nisumoglividjeti.Islisugradomiulicamanosilikosarepunezitakojesusesvijalepoputbijelihtraka.»SamojeHatsepsutimalautjecajkakavjaimam.AKijanijekraljica.Mozeroditipetsinova,alinikadnecebitikraljica.«GnjevsevratiuNefertitineoci.»Trebalabihoticinatusvecanost«,reklajezlocesto.»Trebalabihoticiisvejojupropastiti.«Poizrazunjezinalicavidjelasamdamisliozbiljno.

Zacujemo nesto iza leđa. U predsoblje je usao otac. »Nefertiti, dođi.«Odvukaojujesprozorazapokazivanje.Tihosurazgovarali.

Dok su razgovarali, prođem prstima preko ptica od fajanse koje suukrasavale zidove palace. Zanimalo me sto bi Nakhtmin pomislio kad bimogaovidjetikakomuzlatoizhramovauzvracapogleduoblikupozlacenih

likovaosoba izmoje obitelji. Cak imene, katkad. Sva je ta licapo sjecanjunacrtaoTutmozis.

Proucavalasamreljefnakojemmojotacprimazlatneogrliceodfaraona.Naravno, prizor je bio simbolican jermoj otac nikad nije dobio takav dar.Trebalojesamodicirukukakobimuseizdalazapovijed.No,naumjetnikovuprikazu,Nefetitimudrzirukuokostruka,adrugajojpocivanaEkhnatonovuramenu.Snjimasudvijeprinceze,anetkojepoceoslikatiitrecedijetekojedadilja drzi na rukama.Tija i ja stojimonapristojnoj razdaljini.Nase rukenisupodignutepremaAtonukaorukesvihostalih.Odjevenesmousuknjesizrezima, a Tutmozis je naglasio zelenu bojumojih ociju. Posvuda smo poAmarni.OdsutnostPanehesijaiKijebodeuoci.AkoseSjevernapalacaikadsrusi do temelja, njihovi ce grobovi biti jedino svjedocenje o njihovupostojanju.

»Idešli?«zapovjednimglasomupitaNefertiti.Osvrnemseokosebe.»Gdjejeotac?«Nefertitinehajnoslegneramenima.»Imanekogposla.«Njezinamesamozadovoljna sutnjaalarmirala. »Sto sedogađa?«upitam

je.»Očemujeriječ?«»Idemonasvečanost«,reklajenevino.»Nefertiti...«»Zaštone?«uzvikne.»Jerjetookrutno.«»Moćjeokrutna«,odvrationa,»abitćemojailinjezina.«

Nefertiti se promatrala u zrcalu. »Veceras zelim biti lijepa kao Izida.Nadnaravnolijepa.«

Stajalaje,amrezastahaljakojujenosilaovijalajojseokogrudijuipadalaniz leđa. Izgledala je kao zraka mjesecine. Takvom su dojmu doprinjeleukrasne kuglice od opala. Srebro na njezinim trepavicama i oko bokovahvatalo je svjetlost baklji. Zamijenila je svoju krunu srebrnim kuglicama ukosikojesuseljuljalekadgodbisepomaknula.GotovodamijebilozaoKije.Ali,Kijajebilalukavicabaskaoimojasestra.AnerodiliNefertitiEkhnatonuprinca,kadnjezin sin stupinaprijestoljenasa ce seobitelj klanjatiKiji.Pasamzatosjelaiotrpjelamucnocupanjedlacicaibriznooslikavanjeobrazaiusnica. Pomisao da bi nasa obitelj sluzila covjeku kao sto je Panehesi...Zavrtimglavomukrašenomperlicama.Tosenesmijedogoditi.Nikada.

Nefertitinesudamecekaleunenatkrivenudvoristu.Cavrljalesuihihotalese kao djevojcice. Krenule smo prema njima. Imala sam dojam da smosrebrnekapi kisenapolju lotosovih cvjetova.Grupicadama rastvori sedaprođemo. Shvatim da su to sve meni nepoznate djevojke, kceri pisara iAtonovihsvecenika,cijijeposaobrinutisedamojojsestrinebudedosadno.Iz smjera konjusnica pojavi se mnostvo strazara. Neki porucnik uzme

Nefertitizarukuipomognejojdaseuspneukočiju.Onauzmenjegovbič.»Tićešvoziti?«viknem.»Naravno.USjevernupalaču!«zaurlalaje.Nefertitiudaribicem,akocijasetrzneunaprijedpremateskombijelom

znakuunoci. Strazari se polomeda je stignu. Jasno sam cula divlji smijehženakojesuseutrkivalezanjom.

»Netakobrzo«,vikalasamskamenjenaustrahudaseneprevrnemo,alivjetarmi jeodnosiorijecidokjekocijabrzalanasjever.»Nefertiti,poginutćemo!«

Nefertitiseokreneutrijumfu.»Što?«Kadsekocijapriblizilavratimapalace,zategneuzde,akonjisepropnui

zaustave. Osamutila me velicanstvenost Kijine palace. Njezin titrav odraznjihaosenaNilu.Bijelakulaizgrađenaizljubaviiprivrzenosti.SvakijestupbioisklesanucvijetlotosaidizaoseuviskaodazudizagrlitiAtona.Proceljepalace bilo je ukraseno stupovima. Kroz sirok otvor ulaza vidjela samdvorista i vrtove osvijetljene bakljama. Kijini su se strazari okupljali umahnitoj panici kad su vidjeli tko smo. Padali su jedan preko drugog dapokažuputinakloneseprednama.

»Veličanstvo,nismoznalidaćetebitiovdje.«»Najavinašdolazak«,zapovjedilaje.Slugeuzlatnimsuknjamapohrleudvoranu,doksmomipolako,svjesne

cilja, napredovale između uljanica koje su bile poredane uza stubiste odvapnenca.Uzvanicisunamsesapcucimeđusobnoklanjalidopoda.KadsmodošliuVelikudvoranu,odjeknutrube.

»KraljicaNefertitiigospaMutnođmet«,viknenajavljivač.Kliznemounutra,aVelikomsedvoranomrazlijezamor.Nefertitinedame

slijedile su nas u stopu. Razmiljele su se naokolo u potrazi za hranom isjedalicomdostojnomkraljice.Srebrosnasihogrlicaiprivjesakahvatalisusvjetlost.Znalasamdasmoljepseodbilokojezeneupalaci,cakiodoholihiprivlacnihkceriveziraipisara.Kijaseostrookrenulai,kakobimuodvuklapaznju,brzojenestoreklasvomsuprugu,alinjegovjepogledbioprikovanzamojusestru,zasrebrnuribukojasvjetlucauosvijetljenujezeru.

»Odvedite me do stola slavljenika«, rekla je Nefertiti pa su nas prekodvoraneodvelidostolazakojimsusjediliEkhnatonitrudnaKija.Nefertitisesmjestilana suprotnomkraju. Izmeđunas sjedile sudameskojima jeKijabilanajprisnija.ZnalasamdajanikadnebihimalahrabrostiučinitionoštojeNefertitiupravoučinila.Uvućiseulavljuspiljukaoponosanvođačopora.

Panehesi, Ekhnatonu zdesna, pocrveni od srdzbe. Na Kijinoj privatnojgozbiNefertitijeglazbenicimaizdavalazapovijediisvisusesmijali,pjevaliipili.Kijajebilauzamci.Usvakombidrugomtrenunjezinedameogovaralemojusestru.AliuEkhnatonovojsenazocnostinitkoodnjihnijeusudionestoruznoizgovoritioNefertitipasuseulagivaleiisijavalesrdacnoscu.Pricale

sujojanegdoteirazmjenjivaletračevedokjesmijehpotpaljenvinomsvevišejačaoKijingnjev.

»Štotije?«zabrinuoseEkhnaton,aKijagasrditopogledaispodtrepavica.»Tojemojasvečanost,anenjezina!«EkhnatonpogledaokosebedaseuvjeridamuNefertitinijeublizinipa

obeća:»Nadoknaditćutito.«»Kako?«uzvikneonapiskavoibolno.Ekhnaton jedva odlijepi pogled s moje sestre koja je zabacila glavu i

smijala se nekoj od Tutmozisovih sala. »Tutmozis ce te portretirati«, culasamdajerekao.

»Abudemoliimaliidrugogsina«,Kijajeiskoristavalaprednost,»hocesligaproglasitisvojimnasljednikom?«

Nagnemsebližedačujemštoćeodgovoriti.»OtomećeodlučitiAton.«Utrijumfupomislim:Atoninašaobitelj.

Kadjeslavljezavrsilo,uNefertitinimsamocima jasnovidjelanaporkoji jeulozilautostojeucinila.Doslesmodonjezinihodaja.Poglasukojimjerekla:»Ostanisamnomdokseonnevrati«,shvatilasamdanesmijemprigovoriti.Popelasamseunjezinkrevetičešljalajojkosukakobihjeutješila.

»Hetiti sunagranicamaMitanije, a japredvlastitim suprugomglumimzavodnicu«, pjenila se. Onda joj glas pukne: »Onane smije imati jos jednogsina.«

»Moždaineće.Moždabudeprinceza.«»Ali zasto ja ne mogu imati sina?« zavapila je. »Sto sam ucinila da

razljutimAtona?«ŠtosiučiniladarazljutišAmona,pomislilasam,alinisamreklanista.»Jesi

liuzimalamed?«.»Imandragoru.«»Iodlazilasiuhramove?«»Atonove?Naravno.«Pustilasamdamojašutnjagovori.Nefertitiupitatiho:»MislišdabihsetrebalamolitiTauert?«»Nemožeškoditi.«Oklijevalaje.»Idešsamnom?Ekhnatonnesmijedoznati.«»Mozemootici sutra«, obecam, a onaminjezno stisne ruku, okrene se,

legnenaleđaipritisnepokrivacenagrudi.Zaspalaje,ajasamidaljelezalabudnapitajucisegdjebiuAmamimoglepronacisvetisteboziceporodakojaimaobliknilskogakonja.

Ranoujutro,prijenegosesunceuzdiglo,Meritmijedalaodgovor.Reklami jedasuneke zene izokolnihnaseljazadrzalevlastitekipoveTauert,za

slucajkadnjihovekceribudustajalenaopekamairađale.Zamolimjedanasodvedeukucusnajvecimsvetistem.PrijenegosecakiEkhnatonprobudio,nosačisunatkrivenunosiljkunosiliuzbrdodoskupinebogataškihvila.

Suncesetekdizalo,avec jebilotoplo. Ispodnas izsnasebudiogradunijansamakardamonaizlata.Razmaknemzastoreiudahnemmirise:zenesupeklekruhoddatuljaistavljalezačineuvino.

»Spustizastore«,oštroćeNefertiti.»Ovotrebaučinititajnoištobrže.«»Tisihtjelaići«,reklasamstrogo.»JesilisetiikadmolilaTauert?«upitalaje.Znalasamzaštopita.»Jesam.«Navrhubrda,nosačispustenosiljku.Sluškinjanasjedošlapozdraviti.»Velicanstvo.« Djevojka se duboko nakloni. »Moja gospodarica ceka u

lođi.«Nefertiti,Merit i japopelesmosestubistem.Slugezaduzenizanosiljke

ostali suudvoristu.Nisu znali zasto smodosle. Zeneu skupocjenojodjecidošlesunaspozdraviti.

»Hvala sto ste ukazali milost mome skromnom domu. Ja sam gospaAkana.«Ali,Nefertitinijeslusala.OsvrtalaseitrazilaTauertinkip.»Ovuda«,prosapcegospaAkana.»Skrivenajeodocijujavnosti.«PogledomjenervoznoprelazilasNefertitinamene.

Usle smou sobu sa straznje strane vile gdje subili spusteni zastori odtrske. Bijeli zidovi hrabro su bili oslikani likom nilskog konja, prikazombozice. Gospa Akana osjeti potrebu da objasni. »Mnogi ljudi imaju ovakveslike,Velicanstvo.Zabranjenasusamo javnasvetista.Mnogisvojaprivatnaskrivaju.«

Očito ih nisu sakrili tako dobro da ihMerit ne uoči, pomislim, a Nefertitišutkekimne.

»Sadcuvasostaviti.«GospaAkanakrenepremavratima.»Akovamistabudetrebalo,samopozovite.«

Kaodajeprobuđenaizasna,Nefertitiseokrene.»Hvala,gospo.«»Želišlidaijaizađem?«upitalasamje.»Ne.Hoćudasemolišsamnom.Merit,odložidaroveizatvorivrata.«Meritodlozitamjanilotosovecvjetovenastolac,aondasepovuceistim

putemkojimjeotislaigospaAkana.Ostalesmosame.Boginjaulikunilskogakonja smijesila nam se. Njezin je velik trbuh od ebanovine sjajio plavo odsunca koje se probijalo kroz zavjese od trske. »Najprije ti«, gume meNefertiti.»Tebevećpoznaje«,objasni.

Priđem boginji i kleknem pred nju s lotosovim cvijecem u narucju.»Tauert«, promrmljam, »dosla sam te zamoliti da budem blagoslovljenadjetetom.«

»Tusmozbogmene«,reklajeNefertitiostro.Uputimjojsmrknutpogledprekoramena.

»Također ti se obracam u ime egipatske kraljice.« Polozim lotosovocvijećepredTauertinastopala.»Došlasamtemolitidajeučinišplodnom.«

»Darodisina«,pojasniNefertiti.»Nemožešlisemolitisamazasebe?«upitamje.»Ne!Menemoždanebiuslišala!«Ponovnospustimglavu.»Molimte,Tauert.Egipatskojkraljicipotrebanje

sin.Blagoslovljenajestriprinceze,asadtemolidajojpošalješprinca.«»Meni,aneKiji«,izlaneNefertiti.»Molimte,učinidaKijanerodisina.«»Nefertiti!«viknem.Tupomepogleda.»Što?«Zavrtimglavom.»Samoupalitamjan.«Ucinila je kako sam rekla pa smo zurile u bozanskoga nilskog konja

obavijenog dimom. Izgledala je kao da nam se dobrohotno smijesi cak inakonpodlostikojujeNefertitizatražila.Ustanemo.

»Svesutvojemolitvetakve?«upitam.»Kakotomisliš?«»Zaboravi.Idemo.«

Sljedećegjejutrausobuzaaudijencijestigaoglasnik.»KraljevasuprugaKijajebolesna.«SmjestasesjetimNefertitinemolitveiproblijedim.Otacmepogleda,aja

sepočnemispovijedati.»Jučer...«Aliočevarukazasiječezrak.»IdiuArenusvojojsestriifaraonu!«Dovela sam Ekhnatona i Nefertiti i premda me Nefertiti neprestano

ispitivala sto se dogodilo, sve sto sammogla prosaptati bilo je: »Tvoja jemolitva uslisana.«Upali smou sobu za audijencije. Sluge imolitelji bili suotpravljeni.Moj otac smjestaustane. »Ovaj glasnik imavijesti za faraona«,rekaoje.

Glasnik sedubokonakloni. »Vijest iz Sjevernepalace«, najavi. »KraljevasuprugaKijajebolesna.«

Ekhnatonseukoči.»Bolesna?Kakotomisliš?Kolikobolesna?«Glasnikuprepogleduzemlju.»Krvari,Visosti.«Ekhnatonjestajaonepomicnoisutio.Mojmuotacpriđe.»Trebaobiotici

knjoj«,predloži.EkhnatonseokrenepremaNefertitikojakimne.»Idi.Idiipobrinisedase

Kraljevasuprugaoporavi.«Oklijevaojeprednjezinomljubaznoscu,aonaseslatkoosmjehne.»Onabiželjeladadođešiumojeime«,reklaje.

StisnemvjeđenaNefertitinolukavstvo,akadjeEkhnatonotisao,strogozavrtimglavom.»Štosetodogađa?«

Nefertitiodbaciplašt.»Tauertmijeuslišilaželju.Baškakosirekla.«Otacsenamršti.»Jošseništanijedogodilo.«»Bolesna je«, Nefertiti je rekla brzo. »I sigurno ce izgubiti dijete.«

Zagledamseunjuuzasnuta, aondaseNefertitiosmjehne. »Hocesminacinegdjemalosoka,Mutnođmet?«

Smrznemse.»Što?«»Donesijojmalosoka«,rekaojeotac,ajashvatimstosedogađa.Htjelisu

daizađemkakobimoglislobodnorazgovarati.»Odnara«,vikalajeNefertitizamnom,alijasamvećprošlakrozvratasobezaaudijencije.

»Gospodarice,štosedogađa?«Ipubrzoustane.»Zaštosunasistjerali?«»Idemoumojustaruvilu«,odvratim.»Nađikocijukojomcuseodvestik

Tiji.«Cijelimputemvozilesmoseutisini.Kadsmostigle,kucanamjeizgledala

isto kao u trenutku kad sam je napustila. Prostrana lođa i obli stupoviblještalisu.Nasuncususekrajnjihrazličcisjajiliplavo.

»Posadila je josmajcinedusice«,tihojeopazilaIpu.Otisla jedovrata,asluskinjaihotvori.Ondasmousliuono sto jenekocbiomojdom.Sadjeuhodniku bilo vise tapiserije, a neke su zidne slike prikazivale lov. Cijeli jezivotprovelakraljujuci,asadjesvedenanaovo.Skrenemoulođuikraljicamipriđedamezagrli.Čulajedadolazimo.

»Mutnođmet.« Teski privjesci na njezinim narukvicama sudarali su seproizvodeci skladne zvukove. Zlatni joj je pektoral bio bogato ukrasenbiserima. Odmakne se da mi prouci lice. »Mrsavija si«, uocila je. »Alisretnija«,doda,zagledanaumojeoči.

Sjetim se Nakhtmina i prozme me duboko zadovoljstvo. »Da, sad samdalekosretnija.«

Sluskinja nam donese caj u lođu. Sjedile smo na debelim jastucimaispunjenim perjem. Ipu je bilo dopusteno da ostane. Ona je sad bila dioobitelji.Ališutjelaje.

»Pricajmiosvemu.Sto jenovo?«rekla jemojatetaveselo.Mislila jenaTebu, moj vrt i vilu. Ali, ja sam joj pricala o Nefertitinu porodu i Kijinojtrudnoci.Pa sam jojopisala svecanost iKijinubolest. »Kazuda ce izgubitidijete.«

Tijamiuputiproračunatpogled.»Sigurnasamdamojotacnikadnebidaoubitidijete«,reklasamžustro.»Ni zbog egipatske krune?« Naslonila se u fotelji. »To se radilo zbog

egipatskekrune.Radiloseigore.Samopitajmojegsina.«»AlitobibiloprotivAmona«,bunilasamse.»ProtivsvihzakonaMaat.«»Atimislišdasusesvitrebalizabrinutizatoštosutebeotrovali?«Trznem se. O tome jos nitko nije progovorio. »Ali, tu je Nebnefer«,

upozorim.»KojegotacviđasvakihnekolikomjesecikadNefertitiEkhnatonapustis

lanca.UistinumislisdabiEkhnatondopustiodamusinuzmevlast?Onkojiboljeodikogaznakakvuizdajumožepočinitisin?«

Prekinuo nas je stari glasnik moje tete. Naklonio se iz struka. »Pismo

generalaNakhtmina.Bivšegagenerala.ZagospuMutnođmet.«Bacim pogled na Tiju. Sluge sumojegmuza jos uvijek zvali generalom.

Sakrijemzadovoljstvoiodgovorim:»Ali,zaštojeupućenoovamo?«»Glasnikjecuogdjesipatedosaopotraziti.«Izađeuznaklon.Tetamije

promatralalicedoksamčitala.»Nasa je grobnica zavrsena. Prostorije su uklesane i vec su poceli s

oslikavanjem.«Tetajeohrabrujućekimalaglavom.»Avrt?«Osmjehnemse.Postalajevelikaljubiteljicavrtova.Kliznempogledomniz

papirusdapronađemvijestiosvombilju.»Vrtjedobro.Jasminjeucvatu,ana lozi su grozdovi. Vec. A jos nijepahon.« Dignem pogled i na Tijinu licuugledamceznju.Vlastitidom.Nestomijepalonapamet.»TrebalabioticiizAmarneidoćinamuposjet«,reklasam.»PustiAmamuivratiseuTebu.«

Odjednomseumirila.»SumnjamdaćuikadnapustitiAmamu«,odgovorilaje.»UTebućusevratitisamousvomlijesu.«

Zurilasamunjuzabezeknuta.Nagnulasenaprijedipovjerilami:»Samozatostonisamupalaci,neznaci

dajemojamocnestala.Tvojotacijaradimotezenegoikadipazimodanasutjecaj ostanenevidljiv.« Zalosno se osmjehnula. »Panehesiju je uspjelo daEkhnatonaokreneprotivmene.Ali tvogocanikadnecemaknuti izEgipta.BarnedokjeNefertitikraljica.«

ZagledamseuTijuprisvjetlukojejedopiralokrozprozore.Gdjejenaslasnagudaucinitostojeucinila?OstalajeuAmarniikraljujeusjeniprijestoljadoknjezinrazmaženiiarogantnisinsjedinapodiju?

»Nije tako tesko kako se cini«, odgovorila je na moje neizgovorenopitanje.»Jednogćešdanamoždarazumjeti.«

»Gdjesibila?«Nefertitijeprelazilasobuukrupnimkoracima.»Usvojojvili.«»Tinemašvilu«,usprotivilamise.»IšlasamposjetitiTiju.«Sestraustuknekaodasamjeudarila.»Dokjačekamvijesti,tiidešuposjet

Tiji?DokjeKijabolesna«,glasjojsedizaoodsrdžbe,»timeneostavljaš!«Nasmijemse.»Manemoj?TrebaspodrskuzbogstrasnevijestidajeKija

bolesnaidabimoglaizgubitidijete?«Stajalajenepomicno.Nikadjosnisamovakorazgovaralasnjom.»Stoje

to?«Gledalajesvitakumojojruci.»Tojepismo.«Istrgnemigaizrukeipočnečitati.»Pismojeodmogsupruga!«Posegnemzasvitkomiuzmemganatrag.Nefertitinoselicesmrkne.»Tkogajedostavio?«»Kakobihjatoznala?«

»Kadjestiglo?«»Doksibilasocem.«A onda shvatim sto zapravo ispituje i glas mi se povisi od gađenja.

»Zašto?«viknem.»Zarjebiloidrugih?«Nijereklaništa.»Biloihjejoš?«vikalasam.»Itisimiihzatajila?Nakhtminjemojsuprug!«»Ajasamtisestra!«Zurilesmojednaudrugupunegnjeva.»Idemnavečeru.Nakontoga«,izjavim,»odlazimuTebu.«Ona zakoraci i stane ispred mene. »Ti uopce ne znas sto se dogodilo

Kiji...«»Naravnodaznamstojojsedogodilo.Upravoto stosirekla.Izgubila je

dijete.«»Panehesićesumnjati...«»Naravnodaćesumnjati.Alinadziratćešga.«»Nemožešmeostaviti!«zaurla,ajaseokrenemipogledamjeuoči.»Zašto?Zatostonitkodruginemoze?Zatostosusvidrugitolikozacarani

tvojom ljepotom?Nadvoru imas pedeset drugih zena koje ce skakutati zatobomkaokućniljubimci.Uzmijednuodnjihzašpijuna.«

Otisla sam vecerati, a Nefertiti je pokusavala testirati moju odanostzapovijedajucimida jojnabavimposebnovoce zakoje je znaladagadrzedaleko iza kuhinja. Ustanem i posaljem najblizu sluskinju da joj donesepladanjsjojobom.

»Moglobibitiotrovano!«viknulaje.»Hoćudatiodeš.«UputimjojdugpogledpasrditoprođemVelikomdvoranom.Kadsamse

vratila, bila je okruzena dvorskim damama. Cak i drustvu djevojaka odpetnaestilisesnaestgodina,mojadvadesetjednogodisnjasestraizgledalajenajbolje.Zabacila jeglavu inasmijesila sekad jeumojimrukamaugledalapladanjsvoćem.»Mutni,donijelasimi.«

Kaodajemisliladaneću.ZeneotiđupasamdalavoceNefertiti,aonaizjavi:»Tisinajboljasestrau

Egiptu.Gdjesuglazbenici?«Pljesnerukama.»Hoćemoglazbu!«Doksudjevojkezauzimalesvojamjesta,sjednemnarubpodijakrajmajke,

asluškinjemipriđunudećipečenjeodgazeleijanjetinuumedu.»Onasamopokazujedatevoli«,objasnimajka.»Jeli?Takodamidajeulogusluškinje?«Glazba jepocela svirati, aNefertiti jepljeskaladoksusazvoncicimana

narukvicama dolazile plesacice ovijene svjeducavim platnom. Pola tucetadama promatralo je Nefertiti kako pije i drzalo pehare onako kako je onadržalasvoj,kažiprstomipalcem.»Kolikodugomoramostati?«upitalasam.

Majkasenamrštila.»Doknezavršiples.«

Otacjerekao:»ČujemdasibilauposjetuTiji.«»ReklasamjojštosedogodiloKiji«,odgovorim.Onkimne.»Naravno.«»Aonasenijeiznenadila.«Cudnomepogledaopasenatrenutakzapitamjelituuopcebiloikakvog

trovanja ili je za tajdogađajodgovorna sudbina.Nefertiti spustipoglednanas,anjezineseoštreobrveskupe.Pozivalameprstom.

Otacpokažebradom.»Trebatenešto.«Popnemse,aNefertitipotapsaprazanstolacnapodijugdjejeuzvanicima

bilodopustenosjeditiirazgovarati.»NadamsedasocemnisirazgovaralaoKiji«,reklajeupozoravajućimtonom.

»Naravnodanisam.«»Tajjeproblemnestao.«»Kaoinjezinodijete.«Nefertitine se oci rasire. »Nemojda teEkhnaton cuje«, upozorilame, a

Ekhnatonseokrenedavidiocemurazgovaramo.Onamuseosmjehne,ajaskrenempogled.Nalicumisenijemogloprocitatinista.Onaseopetokreneprema meni. »Gledaj kakvu sam gozbu morala organizirati samo da nerazmišljaonjoj.«

»Kakolijepoodtebe«,odgovorim.Planulaje.»Zaštosetolikoljutišnamene?«»Zato sto svoj besmrtnika dovodis u opasnost i radis protiv zakona

Maat«,odgovorim.»Azbogčega?«»Zbogegipatskekrune«,odgovorilaje.»Valjdanemislisda cebitivezirakojemnecepastinapametda jeKija

otrovana?«»Svićeonibitiukrivu«,reklajeodlučno.»Jajenisamotrovala.«»Negojetoučinionetkoutvojeime.«Glazba prestane, a mi prekinemo razgovor. Nefertiti se bljestavo

smjeskala pa je Ekhnaton mislio da pricamo o beznacajnim stvarima.Sestrinsko brbljanje. Kad se svirka nastavila, nagnula se naprijed i reklabodro:»TrebamtedadoznašštopričajuKijinedvorskedame.«

»Ne«, odgovorim i nisam bila raspolozena za natezanje. »Vracam se uTebu. Rekla sam ti da odlazim. Rekla sam ti to cak i prije nego si rodilaAnkhesenpaaton.«Nadrugomkrajudvoraneglazbenicisuidaljesvirali,aliljudi koji su se zatekli najblize prijestoljima mogli su cuti o cemurazgovaramo.Otišlasamdokrajapodija,aonajesjedilanasvomprijestolju.

»Akomesadostavis,nemojsevracatinikadavise!«zaprijetilamije.Dvorse okrene i pogleda me, a ona je bila svjesna publike. Pocrvenjela je.»Izaberi!«viknulaje.

Ekhnatonoveseocirasiresodobravanjem.Okrenemsepogledatiocakojijesjediozakraljevskimstolom.Njegovojelicebilosavrsenamaskavezirai

odbijalojeotkritistomisliosvađisvojedvijekcerikojesusejavnosvađalekao macke. Duboko udahnem. »Izabrala sam kad sam se udala zaNakhtmina«,glasiojemojodgovor.

Nefertiti se zavaliuprijestolje. »Idi«,prosaptala je. »Idi i nevracaj se!«viknulaje.

Nalicusamjojvidjelaodlucnostigorcinuzakojusamjabilakriva.Nakonsto sam izasla, pustila sam vratnice ulaza u Veliku dvoranu da se njisu zamnom. Ipu je bila u mojoj sobi i vec je cula sto se dogodilo. »Odlazimo,gospodarice. Odlazimo prvom kraljevskom lađom. Jos veceras. Vec samspakiralastvari.«

Skrinja je na mom krevetu stajala spremna. Bila sam zaprepastenabrzinomkojomsesvetoodvilo.

Bilasamprognana.A onda se odjednomu sobi naslamajka. »Mutnođmet, razmisli o svom

postupku«,molilame.Otac jestajaonavratimakaostraza.»Aje,molimte!Recinestosvojojkceri«,plakalaje.Alionmenijenipokusaonagovaratidaostanem.

Priđem k majci i uzmem njezino lice u dlanove. »Pa nisam na samrti,mauat.Samosevraćamsvomsuprugu,svomdomuisvomživotuuTebi.«

»Alitiimašživotovdje!«Pogledalajeoca,aonjeuzmezaruku.»To je njezin izbor. Jedna je kci posegnula za suncem, a druga je

zadovoljnaštousvomvrtuosjećanjegovezrake.Različitesu,tojesve.«»Alinesmijesenikadvratiti«,plakalajemajka.»Nefertiti ce se predomisliti«, zajamcio je. »Dobro je da si uopce dosla

ovamo,malamačko.«Zagrlimocai cvrstozagrlimmajku.Sluskinjesuslagale skrinje.Stavljale

suihjednepovrhdrugih.»Dolazitcemotidvaputgodisnje«,obecaotac.»Organiziratcusastanaks

kraljemMitanijedokbudemotamo.«»AkotiEkhnatondopusti.«Otacnatonijenistarekao,ajasamznaladacetonapravitisfaraonovim

dopustenjemilibeznjega.Ondazacujembukuiokrenemse.Ugledamdvijedjevojčicekakovireizastupovaigledajume.Pozovemihprstom.

»Odlaziš?«pitalajestarija.»Da,Meri.Biliseprošetaladoobaleizaželjelamisretanput?«Onakimnepazaplače.»Ali,jahoćudatiostaneš.«Bilasamganuta.Poznavalamesamomjesecdana.»Uopćenisividjelasvemojekonje.Htjelasamtiihpokazati.«Zatrepcem na njezinu sebicnost pa se prignem i poljubim je u celo.

»Jednogćusedanavratitiiondaćuihvidjeti«,obećam.»Čakimojhram?«uspjelajeMeriizgovoritiizmeđujecaja.»Čakitvojhram«,potvrdimiugrizemsezausnicunatakvubahatost.Njezin

vlastiti hram Atonu? Kakvom će kraljicom postali ovomalo dijete bude li jojdopuštenasvataraskoš?Kakoćenaučitidasesuzdržavaidabudestrpljiva?

Odemsmajkomnizobalu,akad je lađabilaspremnazapolazak,protivvolje zaplacem. Tko zna sto ce se dogoditi nakon sto se pozdravimo narastanku? Mogla bih umrijeti pri porodu ili bi moja majka mogla podlecinekoj od zaraznih bolesti koje su harale oko Nila. Drzale smo se za ruke.Snaznosamosjetilaukojojsammjeriiznevjerilanjezinaocekivanja.Donijelasamjojsamotugu,aodkćeriseočekujedamajcidoneseradost.

»Oprosti mi«, rekla sam joj. »Da sam bila bolja kcer, udala bih se zacovjekaprihvatljivogfaraonuiostalauztebe.Dalabihtiunukedaihcupkasnakoljenu ida tibuduzahvalni.Umjesto toga,dalasamti samoslomljenosrce.«

»ŽiviškakojeAmonzamislio.Nizbogčeganetrebamožaliti.«»Alitisiusamljena«,pobunimse.Nagnula se premameni i prosaptala da otac ne cuje: »I utjesena svake

nocikadsesjetimdasiodmojihkceritionakojojcesevjecnostosmjehnuti.Isvetobezzlata,djeceilikrune.«

Poljubilamijetjeme,acakjeiotacizgledaoganutdoksamimusmjeruuzvisenogagradaArnarne,draguljakojijemojaobiteljstvorilausredpijeska,mahala na rastanku. Bio je to jeftin suparnik Tebi, prepun svjetlucavihnovotarijaizlata,aipak,kadsamgaostavljala,osjecalasamgubitak.Jerbilajetobaštinamojeobitelji,ajasamjeostavljalazauvijek.

DVADESETPRVOPOGLAVLJE

Tebadvadesetčetvrtogfarmutija

Kadjelađauplovilauluku,mojjesuprugvecbionaobali.Otpratiomeukućuipoložionapostelju.Prošlasampogledomdužzidova.Kadsmoprviputusli, bljestali su bjelinom i savrsenom cistocom, a sad su bili oslikanisvijetlim bojama i prizorima s rijeke te oploceni fajansom. »Tko je tonapravio?«upitalasamga.

»Unajmiosamslikaraizgrada.Svejeobavioutridana.«Procjenjivalasamslikarovposao.Bilo jezgodno.Nistavelebnoilislicno

necem stobiTutmozis osmislio, ali ipak lijepo.Boje koje je upotrijebio zarijekubilesudubokeibogatenijansama.

»Dakle,pričaj.«UzdahnulasampasammuispricalaorođenjuAnkhesenpaaton,potomo

KijiiotomekakosumeprognaliizAmarne.Oviojerukeokomeneiprivinuomeksebi.»Stojetoutebi,miu-kr,daseljuditakoopsjednutovezu?Misliosamotebisvakogadanaipitaosehoćelitvojasestraizmudritikakavplanpaposlatiubojiceivjenčatitesnekimdrugimkadbudemmrtav.«

Otpuhnem.»Nakhtmine.«»Tisijojsvenasvijetu«,rekaojemirno.»A ti simeni svenasvijetu.Nefertiti toshvaca. I ako ikadnacujenesto

protivtvojegimena,čakišapatom,zaustavitćefaraonovuruku...«»Steklajetolikumoć?«»Trebaosividjetinaroduareniipoulicama.Učinilibisvezanju.«»Azanjega?«»Neznam.«Rukom je milovao moj obraz. »Hajdemo sad razmisljati o necemu

drugom.«Vodili smo ljubav tog popodneva. Ipu nam je donijela rucak. Smokve i

bademe s komadima ribe i kriskama svjezega jecmenog kruha. Jeli smo ipricali.NakhtminmijeopisivaogrobnicunabrdukrajTebe,govoriootomekakojesolidnograđenaikakosujelijepomgraditeljivecucinili.»NasaosamradnikekojejefaraonotpustioprijenegojeotisaouMem is.Sadonisvojeusluge iznajmljuju svakom plemicu koji je voljan platiti. Bilo je glupo odfaraonaštoihnijeuzeo.«

»Faraoncestoradigluposti«,reklasam.Vrataserastvore,aNakhtminovarukapoletipremanozu.Spustimpogledinasmijemse.»TojesamoBastet!Dođi,tivelikimiu.«

Nakhtminsenamršti.»Agledajkakojenarastao!«PodignemBastetaukrilo.Preojezadovoljan

mojom paznjom. »Iznenađena sam sto se ne ljuti na mene zato sto samotišla.«

Nakhtminpodigneobrve.»Oh...Odradiojeonsvojezalovanjedoksibilaodsutna.«

PogledamBasteta.»Tisi,miu,biozločest?«»Pitajzasvojnajdražiplatnenipokrivač.«Zastanem.»Onajkoji...«Nakhtminkimne.»Poderao simojkrasanpokrivac?«viknem,aBastetu seusipriljubeuz

glavu,kaodajetočnoznaoočemugovorim.»Sumnjamdaterazumije«,rečeNakhtmin.»Naravnodamerazumije.Uništiomijenajdražipokrivač!«»Mozda te tonauci daneodlazis odkuce«, dodaNakhtminu sali.Ovili

smose laganimplatnenimplahtama,aBastetnamsesklupcaoupodnozjukreveta.Onda jeNakhtmin slusaodok sammuopisivalaAmarnu, Sjevernupalacu iarenukoju jemoralograditi tisuce ljudi.Kad jepalavecer,otvorilismovrataisjelinabalkon.GledalismokakosenadrijekomNildizemjesec.Prekovode,prostranesukućesvjetlucalestotinamažmirkavihsvjetiljki.

»Kako si mogao i pomisliti da se Amarna moze usporediti s ovim?«upitalasamibilazahvalnaAmonu stosamziva isjedimkraj covjekakojegvolim,nabalkonuskojegvidimonajvećigraduEgiptu.

Sljedecegajutrakadsamponovnorazgledalasvojvrt,ishvalilasamsuprugaza posao koji je obavio: mandragorama je osigurao vodu, a i hibiskus jeprezivio.CakjeiIpubilazadivljenavjestinomkojomjeodrzavaovrtdoknasnijebilo.

»Bilasamsigurnadacukadsevratimvidjetisamogoluzemljuikorov«,povjerilanamse.

Objesenasmijemo,aNakhtminjehtioznatištonamjetakosmiješno.»Tvojijunačkipothvatiuvrtu!«reklasam.NijebiloteskovratitisezivotuuTebi.Niljetekao,pticesupjevale,caplje

susvijalegnijezda,aBastetsešepiriopokućikaovrhovnigospodarEgipta.Ipu i ja posle smo na trznicu kupiti ribu za Basteta i ponovno sam se

uvjerila u to kako je Teba velicanstven grad. Pri ranojutamjem svjetlu,rumenilookolnihbrdaidubokozlatostijenjabilojeblistavoi cisto.Staricesupo stolovimana trznicinamjestale svoju robu, zvakalebeteloveorahe irazgovaralemeđusobno.Odsjajzimskogsuncabljestao jezlatnospovrsinerijeke gdje su ljudi u teskimmrezama nosili terete s trgovackih brodova.Setalesmokrozgomilu,amuskarcisunasgledali.Najprijemene,privucenimojimzlatnimisrebrnimkartusama,aliocisuimseduzezadrzavalenaIpu

kojajeklizilameđustolovimasmijućisesvimnjihovimšalama.Paser,stolar,zeliojeznatijelifaraonzadovoljannekomskrinjomkojumu

jenapravioprijesedamnaestgodina.»Svakako.Josuvijekstojiunjegovojsobinanajuglednijemmjestu«,rekla

mujeIpu.Stariseprodavacnagneunatragipljesnerukama.»Cujeteliviovo?Rad

stolaraPaserastojiuPalačinaobali.«Pogledam Ipu koja se zajapurila od svoje lazi. Paser se nagne naprijed.

»Mogaosamraditinagrobovima.KladimsedabimezaposliodasamotisaouAmarnu.Mogaosamtakođerrezbaritiušabti6figurezafaraona.«

»Alištobiondatvojakćibeztebe?«upitagaIpu.»Posla bi zajedno sa mnom«, rekao je uzbuđeno, a onda duboko

uzdahnuo.»Ah,tosusamosnovistarogačovjeka.«»Nebaštakostrašnostarog«,polaskamuIpu,astolarsenaceri.Otišlesmodalje.PodsjetimIpunaribuzaBasteta.»IdemoondadoRensijevogstola«,najaviona.»Onuvijekimanajbolje.«»Ma,tojezaBasteta.Sumnjamdaćeosjetitirazliku.«Ipu me pogleda. »Tajmiu osjeca sve.« Krupnim je korakom krenula do

posljednjegstolanatrznici.UgledaojujemladicnaRensijevumjestu.Biojevisokidobrograđen,srukamakojenisuodgovaraleprodavačuribe.

»Štomoguučinitizavas,mojedame?«»GdjejeRensi?«htjelajeznatiIpu.»Otac ima nekog posla u Mem isu sljedeca dva mjeseca. Ja sam mu

zamjena.«Ipustavirukenabokove.»Rensimiuopćenijerekaodaimasina.«»Ameniotacuopcenijerekaodaimatakoljupkemusterije.«Pogledanas

obje,alibilomijejasnodajekomplimentnamijenjenIpu.»Pa,dobro,htjelebismogrgeca.Svjezegagrgeca.Nistaulovljenoprijedva

danapapremazanomajčinomdušicom.«Sinjeizgledaozaprepasten.»Ozbiljnomislisdabihprodavaojucerasnju

ribu?«»Ne znam ja nista. Je li Rensijev sin na tako dobru glasu kao i njegov

otac?«Pruzi joj drvenu zdjelu s vec ociscenim grgecem. »Nosi ovo kuci pami

dođirećinijelitonajboljeribauTebi.«»Bojim se da temusterija nece biti kadra izvjestiti o tome«, rekla sam

nehajno.»Tojezamiu.«Sin pogleda Ipu kao da je umobolna. »Grgec, zamačku?« Zgrozio se i

posegnuozazdjelomdauzmeribunatrag.»Većjeprodano«,vikneIpu.»Prekasno!«»TojenajboljaribauTebi!«pogledameupotrazizapodrškom.»IdobitćejenajboljimiuuTebi«,obećaIpu.

»Grgečomnemožešhranitimačku!«»Kakosezoveš?«upitagaona.Prodavačribesenamršti.»Đcdi.«»Dobro,Đedi.Kadsetvojotacvrati«,gurnulajezamotanogagrgecapod

ruku,»mojaćetegospodaricasigurnoishvaliti.«Dok se Ipu udaljavala, zurio jc za njom otvorenih ustiju pa se okrenuo

premameni.»Većsamjeviđao.Jeliuvijektakodrska?«Osmjehnemse.»Uvijek.«

Po vrucini neuobicajenoj zapahon, na do sam pocela stavljati suho lisce izdrobljene ljuske jaja kako bi zemlja u vrtu bila bolja. Kuca nam je bilapreplavljena prelijepim ljiljanima i hibiskusima koji su procvali nekolikomjeseciranije.Kadsamposegnulazalotosovimcvjetovimakakobiihubrala,pomislimnaNefertiti.Preplavimeosjecajgubitka.Usredsvojesrdzbe,odbilasamse ispricati,asadzamisljamkakomajkasjedisamausvojimodajamadokseotaczatvoriouknjiznicu,naokolosaljespijuneipisesvitkedadoznakolikosuHetitinapredovaliuosvajanjukraljevstvaMitanije.Sjedilasamnabalkonu.PrišlamijeIpuirekla:»Tisihtjeladabudetako,gospodarice.«

Tužnokimnem.»Znam.«»Vecsiihiranijenapustala«,istakneIpu.Nijeshvacalapravirazlogmoje

tuge.»Nikad ovako. Sad smo razdvojene zato sto je Nefertiti ljuta. Ocu bih

moglabitikorisnabude limupravilapoteskoce. Imajka ce sebrinuti, a janecubitisnjim.«Gledalasamsbalkona.Svebibilodrugačijedaimamdjecu,pomislilasam.Pazilabihnasinailibihkcerucilaoraznimvrstamatla.Nikadnebihuzeladojiljuzasvojedijete.Bilobipotpunomoje.Bilobimi svenasvijetu.Inebihimalamiljenicumeđusvojimkcerima.AlimeneTauertnijeblagoslovila.BoginjajeodabralaosmjehnutiseNefertiti.

»Dođi.«Ipumijepokusavalaskrenutipozornostirazvedritime.»Idemonatržnicu.Promatratćemogutačevatre.«

»Poovomsuncu?«»Možemouzetisuncobran«,predložilaje.Otisle smo na trznicu drugi put u sedam dana i izgubile se u gomili

uzurbanihljudi.Nistanijetrebalonabaviti,alinekakosedogodilodajeIpuinprodavac ribe naletio na nas. Nosio je dva paketa zamotana u papirus ipružionamihotpuhujućikosusočiju.

»ZanajljupkijedameuEgiptu«,rekaoje.»Tojevrloljubazno.«Ipuzaviriupaket.»Aliznasdasestrakraljeveglavne

suprugenesmijeprimatihranuodnepoznatihljudi.«Vratimuribu,aonjeglumiodajedubokouvrijeđen.

»A tko kaze da sam ja nepoznat, gospodarice?Vidio samvas dvaput. Atebe sam viđao i prije nego si otisla iz Tebe. Ti mozda nisi zapamtila

jednostavnog i neozenjenogmuskarca kao sto sam ja, ali ja sam zapamtiotebe.«

Ipugajegledala.Nasmijem se. »Izgleda da je Ipu ostala bez rijeci. Tvojom zaslugom«,

čestitalasam.»Vjerujemdajojsetodogodiloprviput.«»Ipu«,prodavacribezamisljenoponovinjezinoime.»Prijateljstvusklona

osoba.«Ponovnopoložiribuunjezineruke.»Samojeuzmi.Nijeotrovana.«»Akoipakjest,vratitćemoseizzagrobnogživotainaćićemote.«Đedi se smijao. »Nece biti potrebno. Veceras jedem ribu iz istog ulova.

Moždadadođetesutraiispričatemikakvajebila?«Ipu koketno zabaci kosu preko ramena. Ukrasne su joj kuglice skladno

zacinkalekucnuvšijednaodrugu.»Možda.«Kadsmonapustilitrznicu,nazavojucesteokrenemsepremaIpu.»Onse

zainteresirao!«uskliknem.»Onjesamoprodavačribe«,reklajeprezirno.»Onjeneštoviše.Pogledajzlatonanjegovimprstima.«»Ondajemoždaribar.«»S takvim prstenjem?« odmahnem glavom. »Nisi li rekla da bi zeljela

mužasnekommanjomimovinom?Štoakojeontaj?«Zastale smo na puteljku koji je vodio u moj vrt. Ipu postane ozbiljna.

»Molimte,nemojnikompričatiotome«,reklaje.Namrštimse.»Naprimjer,kome?«»Naprimjer,nekojodženakojetidolazekupitiljekovitobilje.«Ustuknemuvrijeđena.»Janeširimtračeve.«»Tojezatoštoželimbitioprezna,gospodarice.Moždajeoženjen.«»Pa,rekaoje...«»Muskarcigovoresvasta.«Aliuocimajojjesvjetlucalaiskra.»Jasamone

želimbitinaivna.«

Sljedecega dana nisam otisla na trznicu s Ipu. Vidjela sam je kako odlazi.ProšaptalasamNakhtminudascodjenulasvećombrigomnegoobično.

»Mislišdaseidenaćisnjim?«upitaojeprivijajućimenagrudi.»Naravno! Imamo hrpu mesa, a riba nam nije potrebna. Zbog cega bi

drugogišla?«OsmjehnulasamsenapomisaodaseIpunapokonzaljubila.SadkadjemojpovratakuTebupostaoopcepoznat,zenesumiponovno

poceledolazitinavrata.Vecinomsutrazileakacijuimed,mjesavinukojususezeneutebanskimvilamaustrucavaletrazitiodsvojihlijecnika.TakosuscsluskinjeranomzoromuspinjalemojimputeljkomiuvijekpaziledaneodajuGospodaričinoime.Dolazilesuskesamapunimdebenauzamjenuzajamstvodasusretisljubavnicimailinesretnibrakovinecestvoritidijete.Pokusavalasamnevidjetiironijuutomestodajemlijekovezenamakojenezeledjecu,aumolitvamazasebenisamtražilaništaosimdjece.

Katkadsu zenedolazile ipodruge lijekove.Pobiljkeuzpomockojihsumogleodstranitibradaviceiliiscijelitiozljedekojesudobileneznasekako.Nisampitala.Jednaodtakvihpokazalamijemodriceiprosaptala:»Postojilineštočimemoguovoprikriti?«

Nagnemseinazeninojtankojpodlakticidotaknemoteklinusmodricom.OdemusobukojujeNakhtminopremiodrvenimpolicamazamojestaklenevrceve i bocice. Skinem knjigu s popisom pacijenata i okrenem nekolikostranica.»Prijesestmjesecidoslasipoakacijuimed.Asadmisevracasponeštočimećešsakritimodrice?«

Kimnulaje.Nisamreklanista.Samosamotisladopoliceodulastenecedrovinegdje

samdrzalaulja.»Pricekasli,zamijesit cutimaloruzmarinovauljasazutimokerom.Mazatćeštoprekomodriceunekolikoslojeva.«

Sjela jekrajmogstola ipromatralamekakokruzimtuckomdausitnimpuder. Jasnosam,ponijansibojenjezinekoze,vidjelada joj trebabas zutioker i bila sam ponosna na sebe kad je ispruzila ruku, a modrica je podmojomsmjesomnestala.Platilajedvadebenabakra.Zagledalasamseuzlatookonjezinavrataiupitalavrijedilitajnakitsvegatoga.

»Katkadvrijedi«,odgovorilaje.Svakog poslijepodneva dolazile su sluskinje. Neke sam poznavala, neke

nisam.Kadjekucabilamirna,izlazilasamgledatiNakhtminaunenatkrivenudvoristuvilegdje je izmeđustupovaplavo i srebrnosvjetlucalarijeka.Nijenosio suknju. Na vrelini sunca njegov je zlatan torzo blistao od znoja.Osvrnuo se i vidio me da ga gledam. Osmjehnuo se. »Sve su ti musterijeotišle?«dobacioje.

»Da,aliodjutranisamvidjelaIpu«,zabrinulasamse.»Moždaseunjojiznenadarazviointereszatrgovinuribom.«

Mislila sam, kako je to cudno, ja pomazem Ipu da se odjene za veceru sĐedijem, koji ne da je bio vlasnik jednog trgovackog broda, nego cak tri.Stavila sam joj na glavu svoju najbolju periku. Svaki je uvojak bio ukrasenzlatnimcjevcicamainamirisanlotosom.Nosila jetunikukrojenuuztijelo imoj plast podstavljen krznom. Sandale od ispletenogpapirusana njezinimstopalimabilesumoje,akadsamjevidjelauzrcalu,sjetilasamseNefertitiisvih onih trenutaka kad sam je odijevala za vecernji izlazak. Zagrlim Ipu iprosapcem joj na uho rijeci ohrabrenja. Zatim je otisla, a ja sam sebicnopomislila:ako se onauda, nećemi ostati nitko osimNakhtmina. Svake samnociusvommalenomsvetistuodlagalauljeprednogeTauert,ali,svakogamijemjeseca krvarenje uredno stizalo. Imala sam dvadeset godina i nijednodijete.Moždanikadnećuimatidijete.AsadmoždavišenećuimatiniIpu.

Odjednom pocrvenim zaprepastena: sposobna sam razmisljati kaoNefertiti.Moždasmosličnijenegoštosamvjerovala.

OdemukuhinjuinađemkruhikozjisirkojenamjeostavilaIpu.»Ipujeotišlanavečerusasvojimprodavačemriba«,objasnilasamNakhtminu.

Onjeulođiproučavaonekisvitak.Nijedignuopogled.»Štojeto?«upitamnudećigahranom.»Peticija«,rekaojevrloozbiljno.Pruziomijedokument.Potpisnicisubili

izTebe.Prepoznalasamnekaimena.LjudekojisudrzalimocnepozicijeprijenegojeStarijiumro.StariprijateljimojegocaibivšiAmonovisvećenici.

Uzdahnem.»ŽeledazauzmešAmarnu!«Nakhtminnijerekaoništa.ZuriojesbalkonaurijekuNil.»Moramotosmjestapokazatimomocu...«»Tvojotacvećzna.«Sjednem i zagledam se u njega u svjedu koje je dolazilo kroz spustene

zastoreodtrske.»Kakojemogaotakobrzodoznati?«»Onznasve.Sveprati.Tostonaoruzaniljudinisudosliovamoiprerezali

migrlomozemozahvalitinjemujerjezapovijediodamesenedira.Vjerujedanecupovesti vojskunaAmarnu, zato sto znada simi ti vaznijaodbilokakvekrune.«

»Alizaštoondaneuhapsipotpisnike?Tosuizdajnici!«»Samoakoihpovedemupobunu.Dotada,onisusamomojiprijatelji,a

akoAmarnaikadpadneiAtonokreneleđaEgiptu,stomislisodkogacetvojotacpotražitipomoć?«

Polakodignempogled.Shvacalasam.»Odtebe.TebiceljudiStarijegbitiodani.«Onkimne,ajaodjednomosjetimstrahsvogoca.»OnstvaraplanovezaslucajdaEkhnatonumre.Zaslucajdasenarodpobuni.Zatomijedopustiodaseudamzatebe.«

Nakhtmin se osmjehne. »Rado vjerujem da je tu bilo i nesto vise. Nijepotrebnodamusaljemoovo«,rekaojeizguzvaosvitakusaci.»Janekanimvoditipobunuiontozna.«

»AliEkhnatonnezna.«»Ekhnatonsenepetljaniu sto.ZanimajugasamoposloviokoAmarne.

CijelibiseEgipatmogaosrusitidotemelja,aliakobiAmarnaostalastajati,onbibiozadovoljan.«

Osjetimvrućinukakomigmižeugrudima.»Mojasestranikadnebi...«»Mutnođmet«,prekinuome.»Tvojajesestrakćermitanskeprinceze.Znaš

lidajeMitanijadanasnapadnuta?«Dahmizapneugrlu.»Hetitisuzapočeliinvaziju?«»AEgipatnijeucinionista«,rekaojezloslutno.»Nopovijestcezapamtiti

dasmosjediliigledali.PadneliMitanija,mismosljedeći.Odupre li se,Mitanijanamnikadneceoprostiti.Neovisnoobilokakvoj

mitanskojprincezi.«»Nefertitiuopćenijepoznavalasvojumajku.Nemožešnjukrivitiza...«»Nitkonikogneokrivljuje.«Njegovojeliceprimjeseciniizgledaloostro.

»Ali ratovi pred kojimadanas zatvaramooci, u vjecnosti nasmoguucinitislijepima.« Nocni je lahor micao zastorima. Ustao je. »Hoces da seprošetamo?«

»Ne«,reklasamtiho,teškasrca.»Tislobodnoidi.«Rukom mi dotakne bradu. »Cuva nas Amon. Uvijek cemo imati jedno

drugo,štogodsedogodilouMitanijiiliuAmarni.«Izasaoje,ajaodemusvojusobu.Nisammoglazaspati.Bilomijevrucepa

sam jedinomogla otici na balkon i sjediti i razmisljati. Kad se Ipu vratila,odemknjojdamiispricakakojeprovelavecer.Imadvadesetcetirigodine,izgleda mlado i zraci. Od brige katkad zaboravim da smo obje jos uvijekdalekoodstarosti.

»Gledaj!«izletiiznje.Ispruzilajerukuipokazalaminarukvicu.»Kupiomije. Kao da se cijeli zivot poznajemo, gospodarice. Odrastali smo u istomgradu i bili gotovo susjedi. U blizini Izidina hrama. Njegova je baka bilasvećenica.Mojatakođer!«

Pomaknemsedajojnapravimmjestokrajsebeulođi.Pricalesmodugounoć.

DVADESETDRUGOPOGLAVLJE

četrnaestogpahona

Naobalitecekaiznenađenje«,sapnuomijeNakhtminsljedecegjutracimsamotvorilaoči.

Smjestasamsjelažmirkajućizbogsvjetla.»Aštoto?«»Ustanipapogledaj«,šaliosemojsuprug.Gurnem Basteta s kreveta i odem prema prozoru pa uzviknem:

prepoznala samplave i zlatne zastave na lađimojih roditelja. »Ipu!« Zvalasamjenavlaceciboljuodjecu.»VezirAjeimojamajkasustigli.Pripremikucuidonesinajboljevino!«

Ipusepojavinavratimamojeložnice.»Štočekaš?Idipovino!«vikalasam.OnaizmijenipogledsNakhtminom.Smješkalisuse.»Tojevećučinjeno.«PogledamsvogsuprugakojiseceriokaoBastet.Ondashvatim.»Znaosi?«»Naravnodajeznao«,odgovorivatrenoIpu.»Tajiojevijestviseoddeset

danadabudeiznenađenje.«Stavilasamzlatnilanacokovrata.Zastanem,aočimisenapunesuzama.»Idi!«požurivaome.»Čekajute!«Otrcim ususret svojim roditeljima, onako kako bi dijete trcalo svojim

prijateljimanatržnici.Kadmemajkavidjela,licejojsepromijenilo.»Mutnođmet!«viknulaje,arukejojpoletedamezagrle.»Izgledasdobro«,

reklajeizakoraknulaunatragdameboljepogleda.»Nisivisejakomrsava.Akakvakuća!«

»Lijepa je to vila.« Otac je također sve hvalio. Proucavao je plocice odfajanse i obliznja brda. UNilu se ljuljao odraz kuce, a sunce koje se dizalopoprskalojevoduzlatom.Sobjestranerijeke,tebancisuvecvirilisasvojihprozoraiprepoznavalikraljevskebojezastavicanalađi.Zanimaloihjetkojedošaoposjetitigrad.

»Ipu!Donesikomadpapirusainapisidadanasneprimam«,viknulasam.»Objesiporukunavrata.«

Slugesuostalekrajbroda.Povelasammajkuiocausetnjuvrtovima.OtacsevrlosvecanopozdraviosNakhtminom.»PricajmistosedogađauTebi«,rekaoje.

Nisam slusala o ceme su razgovarali. Sve sam vec znala. A dok su njihdvojicapricalinadpecenomguskomizacinjenimvinom,majkaijasjelesmouvrt.MajkajegledalanizbrdouNil,uspoređujucikrajoliksAmarnom.»Ovdjejenekako,neznam,bogatije«,reklaje.

»Tebajestarija.'Tujemanjesjajaibrzine.«

»Da.UAmarnisvižurenekamo«,složilase.»ANefertiti?«upitampodižućišalicu.Majkauzdahne.»Jošjeuvijekmoćna.«Misli:jošjeuvijekambiciozna.»Amojenećakinje?«»DasuIzidinekcerinebibilerazmazenije.Nijedankonjnijeprevelik,ni

kočijaprevišeotmjena,«Majkapucnejezikom.»Tonijedobarodgoj.«»Rekla sam toNefertiti, ali ona ne zeli cuti.« Glasmojemajke stisa se,

premdauvrtunijebilonikogosimmene.»ČulasizaMitaniju?«»Da.«Zatvorimoci.»Amiimnismoposlalinitijednogjedinogvojnikakao

pomoć«,nagađalasam.»Niti jednog jedinog«, prosaptala je. »Zato je otac dosao ovamo,

Mutnođmet.«Sjednemuspravno.»Nijedošaozatodavidikakosam!«»Izato,naravno«,reklajebrzo.»AlihtioojerazgovaratisNakhtminom.On

jeherojuočimanarodaivrijedinamkaosaveznik.Mudrosiizabralamuža.«»Zato sto namsada moze pomoci?« upitam s gorcinom. I odjednom

pozalim zbog svog tona. Majka koja kao i ja nije bila nimalo podmukla nipretenciozna,zaprepaštenasjedneuspravno.

»BitćekoristanEgiptuakoEkhnatonostanebezkrune.«»AkadkažešEgipat,mislišnašaobitelj.«Odlozilajesalicu,posegnulaprekostolaipokrilamojurukusvojom.»To

jetvojasudbina,Mutnođmet.PutdoHorusovihprijestoljautrtjedavnoprijetvogrođenjaiprijeNefertitinarođenja.Tojebilasudbinatvojebakeinjezinemajke, a jos ranije, i majke njezine majke. Mozes to prihvatiti ili ce te toslomitiiuništiti,uzasveostalo.«

Mislila sam o svom ocu koji se u lođi roti s Nakhtminom i uplice ga umrežukojaćenasulovitiiodvućinatraguAmarnu.

»Nefertiti ce ostati kraljicom«, nastavi majka. »Ali treba sina. Trebanasljednika da bude sigurna kako Nebnefer nikad nece doci na vlast uEgiptu.«

»Adosadajerodilasamoprinceze.«»Josuvijekimanade«,reklajemajka,anestounjezinutonunavedemeda

senagnemnaprijed.»Nijevaljda...«Majkakimne.»Tri mjeseca nakon Ankhesenpaaton?« Usnica mi zadrhti. Ovaj ce put

sigurnobitidjecak.Nebnefercebitizaboravljen,anasaobiteljsigurna.Dakle,Nefertitijetrudnačetvrtiput.Četvrti.

»O,Mutnođmet.Nemojplakati.«Majkamezagrli.»Neplacem«,odgovorilasam,alisuzesunavirale.Ostavimlicepritisnuto

nanjezinegrudi.»Ali,nisilirazocarana,mauat?Nisilirazocaranastonikadnećešimatiunuka?«

»Sss...« Milovala mi je kosu. »Svejednomi je imas li jedno ili deseterodjece.«

»Ali, ja nemam niti jedno«, plakala sam.»A zar Nakhtmin ne zasluzujedijete?«

»To je do bogova«, rekla je majka odlucno. »I nema nikakve veze sazaslugama.«

Obrisem suze. Nakhtmin i otac dosli su u vrt, obojica smrknuti. »Sutranavečer,sastajemosesbivšimAmonovimsvećenicima«,rekaojeotac.

»Umojojkući?«viknem.»Mitanijagori,Mutnođmet«,rekaojeNakhtmin.Užasnutapogledamoca.»ZartiondanebitrebaobitiuAmar-ni?Mitanski

ćekraljtražitivojnike.Sigurnoćesada...«»Ne. Bolje da smo ovdje kako bi se pripremali za vrijeme kad Amarne

moždanećebiti.«Zgrčimse.»Nefertitiznaštoradiš?«»Znaštohoćedabudenapravljeno«,odgovoriotac.Sljedecenoci,kadjemjesecizgledaokaotanaktragzasijekaunebo,sluge

mojihroditeljapomaknulisudugacakstolizkuhinjeusredinuotvorenelođe.Ipujeprekostolaprebacilatankoplatno,donijelanasenajboljevino,zapalilagrijalicu i na zeravu bacila nekoliko komada cimeta. Ja sam stavila svojunajboljuperikuinausnice,aNakhtminjedrzaostrazuupodnozjunasegbrda.Onda su pod plastevima s kapuljacama i u pozlacenim sandalama pocelistizati ljudi cija sam imena kao dijete cula da se izgovaraju uz najdubljepostovanje.Celavesuimseglavesjajileusvjetluuljanica.Sutkesuprilazilivratima.ObraćalisuseIpuspoštovanjemipozdravljalijeuimeAmona.

»Kolikomuškaracadolazi?«upitalasam.»Blizupedeset«,odgovoriotac.»Ažena?«»Osam ili devet. Nasi su vecerasnji gosti vecinom bili bivsi Amonovi

svecenici. To su mocni ljudi«, glas mu je bio pun znacenja, »a obrede josuvijekobavljajupotajnimsvetištima.«

Nijebilosluzbenedobrodoslice.Kadjeotacvidiodasusvikojejepozvaodosli,otisaojepoNakhtminapasevratioiprekrizenihnogusjeonajastuk.Najavioje:»SviovdjeznatedasamjavezirAje.PoznajeteibivsegageneralaNakhtmina.«Mojsesupruglaganonakloni.»Ovojemojasupruga.«Majkaseblagonasmiješi.»Imojakći,gospaMutnođmet.«

Utreperavusvjetlu,sezdesetsutljivihlicaokrenesepremameniizagledamiseuoci.Nagnemglavukojamiseucinilateskompodperikom—znalasamdameuspoređuju sNefertiti.Moju tamnukozu s njezinom svijetlom,mojprosječanstassnjezinimoblinama.

»Svi znamo da je Mitanija napadnuta«, nastavi otac. »Hetiti su presliEufrat i osvojili Halab, Mukis, Niju, Arahati, Apinu i Quatnu. Nitko od nasovdje nije toliko glup da misli kako ce Egipat poslati vojnike mitanskomkraljuTusrati.Tisugradoviizgubljeni.«Gostiulođiseuzvrpolje.»AlifaraonEkhnatonnalaziutjehuumirukojijepotpisaosHetitskimkraljem.«

Lođomseproširiglasanžamor.»Spominjaosipobunu«,Nakhtminseobratiocovjekukojijeuznemireno

gledaomogoca.»VezirAjenanasojjestrani.OnseželiboritisHetitima,želiosloboditigeneralaHoremhebaiztamniceiželidasevratimovelikomboguAmonu,alisadanijevrijemezapobunu.«

Skup glasno izrazi neodobravanje, a tuceti obrijanih glava srdito sepodignu.

»Ja nemamni najmanju zelju postati faraonom imoja zena ne zeli bitikraljicom.«

»OndanekavladavezirAje!«izgovorinekimuškarac.Otac ustane. »Egiptom kao kraljica vlada moja kcer«, odgovorio je. »U

Amarninarododobravaštoonanosikukuibič.Aijajepodržavam.«»Atkopodržavafaraona?«viknenetko.»Svi bismo morali. Preko njega Egipat dobiva nasljednika. Kraljica je«,

najavion,»ponovnotrudna.«»Moramosenadatidaćebitisin«,dodatihoNakhtmin.»Nada nas nije dovela nikamo«, dobaci jedan muskarac. Na svakoj od

usnihresica imaojepodvijezlatnenausnice.Ustaoje.Krojnjegoveodjeceodavao je pro injenost i bogatstvo. »U doba Starijeg bio sam vrhovnisvecenikuMem isu.KadjeStarijizagrlioOzirisa,nadaosamsepovratkuusvojhram.Nadaosamsedanecumoratinuditisvojeuslugepisarakakobihzaradio zahranu, ali odnadenisam imaobasmnogo. Sretan sam sto samprezivio i sto sam zadovoljan smalim stvarima. Ali svi ovi ljudi o sebi nemogurecitoisto«,pokazerukomukrasenomnarukvicom.»TkojeuEgiptumogao predvidjeti sto ce se dogoditi nakon smrti Starijeg? Nova religija inovaprijestolnica.Vecinaovdjeprisutnihsvejeizgubila.Aveziru,minismobespomocna svjetina«, upozorio je. »Nasi su sinovi u vojsci, a kceri ufaraonovuzanemarenuharemu.NadalismosedacetvojakciEgipatdovestiu red, ali vec smo umorni od pukognadanja. Umorni smo odčekanja.«Sjedne,amojotacprogovoriobraćajućisenjemu.

»Međutim, cekati se mora«, rekao je kratko. »Sastajati se ovdje znaciveleizdaju«,glasmusestisa,»apredlagatidasefaraonukloni,josjeopasnije.Ukloniti faraonaznaci riskiratiuzasnimpresedanom.Nadsvojimnarodombdijekraljica.«

»Da,uAmami.AštojesTebom?«upitabivšivrhovnisvećenik.»DoćićevrijemeizaTebu«,zajamčimojotac.»Kada?«Ustanenekastara zena.»Kad i ja zagrlimOzirisa?Tada cebiti

prekasno.«Oslanjalasena stapodebanovine igledalaposobi.»Znate livitkosamja?«

Mojotackimnespoštovanjem.»JasambiladadiljaprincaTutmozisa.Dvorilasamgadonjegovesamrtne

postelje.Aovdjenemanikogatkoznastosamtenocividjelatamo.«Gostiulođi uzvrpolje se od neugode. »Princ je bio ovijen poderanim plahtama«,nastavilajeona,»ajastukprobijenzubima!«Uzasnutapogledamocakojijestaricidopustaodanastavipricatiobratoubojstvu.»EkhnatonmeprotjeraoizpalaceMalkatacimjenjegovbratbiopokopan.Mogaojeimeneubiti,ali,mislio jedasamstara inevazna.Akoja cemeobiteljzaposliti sad«,vikne,»mene,dadiljumrtvogaegipatskogprijestolonasljednika?«

Sjedne, a sutnja zaprepastenja ispuni lođu. Zadrzim dah. Stara zenaupravojeoptužilafaraonazaubojstvo.

»Svismomipocinili stosta iOziris cenamtostavitinavagu.Necijasudjelatezaoddjeladrugih«,odgovoriojeNakhtmin.»Isvimanamjenanesenanepravda.SvismoseodsmrtiStarijegaborilizaživotisvismoovdjepozvanida se podsjetimo — o sudbinama odlucuju bogovi, a ne bivsi Amonovisvecenici.Moramopricekatiprinca.Kraljicacegaroditi,avezirAjeodgojiti.BitćeratnikdostojanEgipta.«

»Toganećebitijošpetnaestgodina!«viknenekolicina.»Mozda«,priznamojotac,»aliznajtedasamuzvasidamojakcer,kraljica

Neferneferuaton-Nefertiti,jednakostojiuzvas.AmoncesevratitiuEgipat.«Ustane.Bilojejasnodajesastanakzavršen.

Gostipodkapuljacamauzpostovanjesusenaklonilimojojobitelji,akadsu se razisli, prosapcem Nakhtminu: »Ne shvacam kako ce ovaj sastanakspriječitipobunu.«

»Oviljudinecevisetolikozudjetizaratomsfaraonom,sadkadsudoznalida Amon zivi u srcu Ekhnatonova najblizeg savjetnika«, odgovori on.»Egipcani su strpljivnarod.Najgore je izanas. Sad samomoraju cekati napromjenu.«Nakhtminmistisnerame.»Nemojsebrinuti,miu-šer.Tvojotaczna sto radi. Htio je smiriti njihove strahove i reci im da buducnost nijemracnakakoizgledadokjeontuidokmozenestouciniti.Akadsuvidjeliitebeovdje, njegovudrugukcer, uzbivsega generala koji je voljanboriti seprotivHetita,tojebilasnažnaporuka.«

»Ataporukaglasikako?«»DanisusviEgipcanisputani carolijom izAmarne.Da imanadeunutar

kraljevskeobitelji.«Mojisuroditeljiostaliuposjetutijekompahona,akadjedoslovrijemeda

otputuju,ugrizemusnicuizakunemsedanecuplakati,premdasamznaladasenećetakoskorovratiti.

DVADESETTREĆEPOGLAVLJE

1346.pr.Kr.Perit,dobarasta

VijestoNefertitinuporodustiglajeuprvommjesecuperita,aliovogameputanisu zvali. Akomi sestra umre, necu biti kraj nje da se oprostimonarastanku.

Otisla sam u svoj ducan, a Nakhtmin me slijedio. Sjeo je nasvijetlonarancastijastuknamijenjenmusterijama.Promatramekakoskidamkutijuscimetovomkorom,protivusijuukosiizaboljimirisukuci.Tojezazenukoja jeodnedavnopoceladolaziti svakihdesetdana.Kcivrlouglednapisara,moglasijepriuštititakveskupocjenepredmeteizzemljePunt.

Nakhtminidaljezuriumene.Okrenemse.»Rijetkotevidimdokradis«,primijeti.»Uvijeksamnegdjevani.«Kozamu

jetamna,aocizanosne.Vjerujemdanemaljepsegmuskarca.Ustaneizagrlime. »Drago mi je da ne kanis poci u Amarnu«, prizna ljubeci mi vrat.»Nedostaješmikadnisitu.«

CekalismoporukuizAmarne,nodrugesuvijestidoslejedneveceridoksmoNakhtminijasetaliobalomNila.Pricalismoomitanskimvojnicimaikakosuotporni kad se i dalje brane od Hetita, premda su izgubili polovicu svojihgradova. Slabasno je sunce svjetlucalo na vodi. Svaki cas zvuk neke ribeprekinuo je spokoj vecernjega zraka. A onda nam je prisla Ipu. Dotrcala jeobalnomsetnicomodjevenaunajboljehaljine,drzalajeprstuzrakuivikala:»Udajemse!«

Stanemo iNakhtmin jojprvi cestita. Zagrlio jemoju tjelesnu sluskinju iobećaodaćemojojorganiziratinajvećugozbuucijelojTebi.

Uzmem je za ruku da pogledam prsten. Debeo zlatan kolut. Sigurno jestajaotrimjesečnaprihoda.»Kadsetodogodilo?«

»Ovog poslijepodneva!« Ipuini su obrazi bili rumeni. »Otisla sam donjegovastola,aonmijepokloniomalenulađukojujesamizrezbario.Rekaojedacemojednogadanazaplovitinatakvoj,alivelikoj.Aondamijerekaodapogledamuminijaturnukabinuitamojebioprsten.«

»O,Ipu!Moramoodmahpočetipriprematigozbu.Kadćešsepreseliti?«»Nakrajutibija.«»Znači,uskoro«,viknem.Osmjehnulase.»Znam.Ali,nećutenapustiti.«»Nisamtoni...«

»Ali, necu. Njegova kuca nije tako daleko. Dolazit cu svakoga jutra iodlazitinavečerkadseonbudevraćaoizribarnice«,obećalaje.

GozbaucastIpuinogvjencanjaodrzanajedesetogatibija,stojepovoljandan.TesamjeveceriodjenulaunajboljetkanineuTebi,nasminkalajojociiposudila jedan od mojih zlatnih pektorala s tirkizima. Nausnice od plavefajanse objesila je na usi, a kosa joj je bila zacesljana unatrag i ukrasenacvijetomsPlavogNila.Doslesuzenedajojkanomnamazurukeigrudi,akadsenavratimanasesobepojavioNakhtmin,tihojezazvizdao»NevjestalijepapoputIzide«ipohvalioje.

Ipujezurilausvojodrazuzrcalu.»Kadbimebarmajkamoglavidjeti«,prosaptala je, odlozila zrcalo i dignula ruku, a dragulji su zasvjetlucali uvečernjemsvjetlu.

»Bila bi ponosna«, rekla sam joj i uzela je za ruku. »Sigurna sam da tenjezinkasadgledaičuva.«

Ipuzaustavisuze.»Da,ijasamutosigurna.«»Dakle,kreni.Đeditečeka.«Utreperavomsvjetlubakljamaobasjanenoci,lađesuplovilerijekomNil

doksujošneudanedjevojkebacalelotosovocvijećeuvodu.Tristotineljudigledalojebrodoveiznasegdvorista.Trokutastasujedra

u sumraku slicila bijelim leptirima. Divila sam se Ipu kako poznaje sve tesilnegoste,muskarceizene,djecuibake.Svjetiljkesugorjeleuzputeljakkojijevodiokrozvrt,aljudisucijeluvecerisliamo-tamo,donosilidarove,zlatoizacinenovomparu,ljubiliIpuuceloitrljalijojtrbuhdajojblagosloveutrobu.PromatralasamzbivanjaiosjecalasekaonaAnubisovimljestvama.Srecamisedizalaispuštala.

»Zao ti je sto i ti nisi imala takvo sto?« upitao me Nakhtmin tijekomsvecanosti.Bilismookruzenipladnjevimasguskamapecenimscesnjakomilotosovimcvjetovimaumeduijecmenimpivom.Vinosetocilocijelenoci,aženesuplesaleuzgrupusvirala.

Osmjehnemseiposegnemprekostoladagauzmemzaruku.Bilajegruba.Nepoputrukemogaoca,aliunjojjebilosnage.»NebihtemijenjalazasvepokloneuTebi.«

PojavilisuseIpuiĐedi,koseprepunecvijecailicaispunjenogcudesnimzadovoljstvom novovjencanoga para. »U cast uzvanika ove gozbe«, vikneĐedi preko zamora, a stotine gostiju podigne pehare i nazdravi nam.Glazbenicizasvirajuveselumelodiju.»Dođiteplesati!«vikneIpu.

Pruzim Nakhtminu ruku pa pođemo dvoristem do mjesta gdje sumuskarci i zenepljeskali, tresli sistrumima ipromatralimladeplesacice izNubijeinjihovucrnukozukojajeprisvjedubakljislicilaulastenojebanovini.Svijalesuseunatragiskakaleuritmupovikaizpublike.

Da je neki tuđinac stajao na drugoj obali Nila, vidio bi stotinu zlatnihplamenova baklji koje kao zvijezde zmirkaju na indigo podlozi, dizu se

poredanejednakrajdrugeibacajusvjetlonavilukojapripadasestrikraljeveglavnesupruge.Gostisuserazisliuranimjutarnjimsatimakadsunajvaznijiuzvaniciunosiljkamaodneseninatragusvojevileuzrijeku.Kadsedvoristenakrajuispraznilo,provelasamprvunoćbezIpu.

Sljedecega jutra dosao je sluga iz Amarne. Pruzio je svitak. Nisam imalastrpljenja cekati da ga procitam. »Sto pise?« Zadrzim dah, a lice mladogčovjekapostanehladno.

»KraljicajerodilaprincezuNeferuaton.Objesupreživjele.«Četvrtaprinceza.

DVADESETČETVRTOPOGLAVLJE

sedmogatota

Tijekom dugih osam mjeseci nakon rođenja Nefertitine cetvrte kceri,Egipatjeuništavalasuša.Topaovjetarpuhaojenadisušenomzemljom,pržiozitoisisaozivotizNila.Pocelojeudobuperit.Najprijesenocujavljaosamomlacan lahorumjestodadođepustinjskahladnoca.Zatim je toplinauslausjeneiprikralasedomjestakojasutrebalaostatisvjezima,astarcisupoceliodlazitidorijekeistajatiuvodipljuskajućilicapodnemilosrdnimsuncem.

Okobunara,zenesupocelepricati,apredgradskimhramovima,muskarcisusaptali da je faraon okrenuo leđa Amonu-Ra pa sad veliki bog zivota svojgnjevpokazujesusomkojajepobilapolasusjedovestokeiposlalaribarovudjecuprositipoulicama.SamojeĐedi, cinise,bioimunnaglad.GovoriojeIpu kako je doslo vrijeme za plovidbu i kako mogu poci u Punt po blagavrednijaodbilokakveribe.Poebanovinu,cimetizelenozlato.

»Ipunijemornar«,viknem.»OnaćeumrijetiuPuntu!«Nakhtminmisenasmije.»Đedijebogat.Unajmitcemornare,aidrugice

trgovciuložitiunjegovput.«»AliIpuželidjecu«,potužilasamse,aNakhtminjeslegnuoramenima.»OndaćeihimatiuPuntu.«Užasnutaovomizjavom,ostanembezriječi.»Tojenjezinizbor«,podsjetime,»ajabihsesnjompozdraviojosprije

jutra.«TeskasamsrcaotislakIpu.Gubilasamnajprisnijuprijateljicu.Ipujebila

samnomotkako samprekoracilapragpalaceMalkata, a sad ceotplovitiutuđinu i mozda se vise nikad nece vratiti. Sutjela sam i promatrala svojutjelesnu sluskinju koja mi je bila vise nego tjelesna sluskinja. Stavljala jeodjećuukošareizamatalakozmetikuupapirus.

»Neputujemnakrajsvijeta«,branilaseIpu.»Znas li uopcekako seuPuntuponasajuprema zenama?Kako znas da

nijekaouBabilonu?«»ZatoštosuEgipćanivećbilitamo.«»Misliš,Egipćanke?«»Da.UvrijemefaraonkeHatšepsutPuntomjevladalažena.«»Ali to jebilouvrijemeHatsepsut.Osim toga,nikadnisibilanapravoj

plovidbi.Kakoznašdatinećepozliti?«»Uzet cumalođumbira.«Uhvatilamezaruku.»Ibit cuoprezna.Kadse

vratim,donijet cutibiljkekojeuTebinikadnitkonijevidio.Pretrazivat cu

tržnicezatebedokbudemtamo.«Kimnempokusavajuci se pomiriti s onim sto nisammogla promijeniti.

»Cuvajse«,ponovim.»Idasenisiusudilaroditidijetenatuđimopekamaibezmene!«

Ipusesmijala.»Obavijestitćusvojedijetedamorapričekatikumu.«Na svojoj lađi prepunoj mornara i trgovaca, ona i Đedi otputovali su

sljedeceg jutra u zemlju za koju su Egipcani vjerovali da je udaljena kao iSunce.

»Blizejenegomislis«,rekaomijemojsuprugsljedecegjutraostrecistrijeleudvorištu.»Prijeakhita,etonjenatrag«,predvidioje.

»Cijelijedanrenpeti«viknulasam.»Alistodaradimbeznje?«Sjelasamnapanjsrušenepalmeižalilasamusebe.

Nakhtminmepogleda,aosmijehmusepolakorasirilicem.»O,menipadanapametmnogotogastomozemoraditidoknemaIpu«.Imalasamosjecajda mu je drago sto smo se na neko vrijeme rijesili Ipuinog neprestanogbrbljanja.

Ipak,svakogamijemjesecadolazilamjesečnica.Uzgajalasammandragore,stavljalameducajisvakogajutraposjecivala

Tauertino svetiste u graduprinoseci joj probranobilje izmogvrta. PocelasamsemiritismogucnoscudaNakhtminunikadnedarujemdjecukojusmotolikozeljeli.Davisenikadnezatrudnim.Aumjestodameostavikaostobimnogimuzeviucinili,Nakhtmin jesamorekao:»Znacidasuti,umjestodarađas, bogovi namijenili da se brines za zemlju koja rađa.« Milovaomi jeobraz.»Voliobihtejednakospeterodjeceilibezijednoga.«Aliunjegovimjeocimaplamtjelo,ajasamsebojala.SamozbogmeneimojeobiteljiodbiojeEgipatosloboditicovjekakojiuopcenijesmiobitifaraonom.Ipak,nikadanirijec nije rekao o pismima koja su stizala od ljudi iz Ekhnatonove vojske.Uvijekme samozagrlio, cvrstodrzao i pitaohocu li seprosetati uz rijeku.»Prijenegonestane«,mračnosenašalio.

»Usvetistusamculasvecenicekakorazgovarajumeđusobno«,reklasammu.»Misledajeovasušauzrokovananečimštojefaraonučinio.«

Nakhtminsenijeusprotivio.Otvoriojevratauvrt,proslismokroznjihiodšetalikratkimputemdovode.»ZanemariojeAmonaisvedrugebogove.«

Obojesezagledamourijeku.Nanezasticenimsuseobalamaigralagoladjeca, dobacivala loptu i smijala se dok su ih u sjeni suncobrana gledaliroditelji. Tri zene kimnule su nam pune postovanja dok smo prolazili krajnjih,aNakhtminjerekao:»CudimekolikoEgipcanimogupodnijetidokimnedojadipapodignubunu.«Okrenuomiseprizalazecemsuncu.»Govorimtito zato sto to volim,Mutnođmet, i zato sto je tvoj otackoji je velik covjekprisiljensluzitikrivogfaraona.Narodseneceuvijekklanjati,ajabihzeliobitisigurandanećešstradati.Želiobihznatidasispremna.«

Osjetimstrahodnjegovihriječi.»Obecaj mi da neces raditi gluposti«, inzistirao je. »Kad dođe vrijeme,

obećajdaćešmislitinanasdvoje,anesamonasvojuobitelj.«»Nakhtmine,neznamočemugovoriš...«»Znatćeš.Akaddoznaš,želimdasesjetišovogatrenutka.«Pogledam kraj njega, niz rijeku Nil. Sunce se odbijalo od namreskane

povrsine. Zatim pogledam Nakhtmina. Cekao je moj odgovor. »Hocu,obećavam.«

DVADESETPETOPOGLAVLJE

1345.pr.Kr.Akhit,dobapoplave

Suprugmivisenije spominjaoobecanjekoje sammudalakraj rijeke, aprije nego sam se snasla prosla su dobaperit išemu i stigla je vijest da jeĐedijevbroduploviouluku.Stavilasamperikuinajblistavijiplatnenipojas.

Nakhtminpodigneobrve.»Reklobisedaidešdočekatikraljicu.«Odvezli smo se u pristaniste. Lađa je bila prostrana i dojmljiva. Miris

przenogakuminateskojelebdiozrakom,amismoprobijaliputkrozgomilukoja sekao jato riba skupilanaobali.Mnogimeđunjimadosli sudocekatisvojevoljene.Viseodpedesetmornaraotplovilo jeonogdanasĐedijem,asadsusenjihovezenenatiskivalejednauzdrugu,koseukrasenelotosovimidrugimcvijecem.OpazimIpunamoluidahnem.Trbuhjojjebiozaokruzenoddjeteteta!

»Gospodarice!«Ipuseprobijalakrozmnostvo.»Gospodarice!«Ovilamijeruke oko vrata, a ja sam je svojima jedva uspijevala obuhvatiti. »Gledaj.«Cerilaseipokazalaobaotrbuh.»Čekaote.«

»Kolikomjeseci?«dahnem.»Skorodevet.«»Devet«, ponovim. Bilo je nemoguce povjerovati. Ipu! Moja Ipu. Nosi

dijete.OkrenulaseNakhtminu.»Razmisljalasamotebidoksambilanaputu«,

priznala je. »Na obalama Punta vojnici nose oruzje potpuno drugacije odikakvoguEgiptu.Mojtijesuprugdonioprimjerkenjihovanaoruzanja.Svihvrsta. Od ebanovine i cedrovine. Cak jedno odmetala koji zovu zeljezom.«Položilajerukenasvojoblitrbuh.Izgledalamijezdravijenegoikad.

Nakhtmin je blago rekao: »Zasto vas dvije ne odete kuci? Ja cu pomociĐediju, a vi se mozete narazgovarati. Ovo nije mjesto za zenu u devetommjesecutrudnoće.«

Povela sam Ipu natrag u kucu koju nije vidjela skoro godinu dana. Doksmoisle,pricalamijeozemljiukojojljudiimajukozutamnijunegoEgipcani,asvjedijunegoNubijci.»Aukosinosecudneukrase.Odbronceibjelokosti.Štoježenabogatija,imavišestvariukosi.«

»Abilje?«gnjavilasam.»Oh,gospodarice,tamoimabiljakakakvenikadnisividjela.Đediti ihje

doniopunuškrinju.«Pljesnemrukama.»Jesilipitalatamošnježenezaštoslužikoja?«»Vecinusamzapisala«,odgovorilaje.Doslesmodonjezinekuce.Koraci

su joj se usporili. Dignula je pogled cudeci se bijeloj dvokatnici sa smeđeobrubljenim vratima i prozorima. »Zaboravila sam kako je lijepo biti kodkuće«,reklajepridržavajućitrbuh,amenepreplavineobičanosjećajzavisti.

Otvorimo vrata i osjetimo duboki mir. Tisinu koju sam prije opazilajedinou tebanskimgrobnicama. Ipuseosvrnenaokolo.Amonovisukipovistajalinaistimmjestimanakojimihjeostavila.Posvudasespustiotanakslojprasine, ali nista se nije promijenilo. Osim nje. Ja sam prva progovorila.»Trebale bismo podici zastore i pustiti unutra malo svjetla.« Pocela samuvijati tkanjeod trske,a Ipu jegledala.Osvrnemse.»Stonevalja?«upitalasamje.

Klonulajenaklupuidrzalatrbuhrukama.»Krivomijestocujanaopeke.Takosamželjeladatirodišdijete.«

»O,Ipu«,reklasamnjezno,pomoglajojdaseboljesmjestiizagrlilaje.»Tojevoljabogova.Zasvepostojirazlog.«

»Ali koji?« upita s gorcinom. »Sto bi tomoglo biti?Molila sam za tebecijelovrijeme«,priznalaje.»Nekojnjihovojbožici.«

Uzdahnem.»Ipu.«»Nije moglo skoditi«, rekla je uvjereno, a u glasu joj je bilo ozbiljnosti

kakvusamrijetkočula.Gledalesmojednadruguprimekanojsuncevojsvjetlostikojaseprobijala

krozspuštenezastore.Reklasam:»Tisimibašpravaprijateljica,Ipu.«»Kaoitimeni,gospodarice.«Razgovaralesmoiuistovrijemecistile,tukleprasinuiztkaninaovjesenih

pozidovima i ribaleplocice.Pricalami jeo svojimpustolovinamanaNilu.Pocelo je s plovidbom uzvodno do Koptosa. Onda su lađu prepustili brizimornaraikaravanomkrenulinaistokkrozWadiHammamat.Kadsudoslidomorskeobale,Đedi jekupio tribrodaza robukoju sunamjeravalidonijetinatrag,aondasuunajmilijosmornaraiukrcalisezaputovanjenajug.Sjecalasekakojejednogodljudi,kadjeotisaoplivati,zamaloubiokrokodilikakojojnilskikonjinisudalispavati.Glasalisusecijelunoć.

»Zarseuopćenisibojala?«»Đedi je bio sa mnom. I pedeset naoruzanih mornara. Na vodi se nije

trebalo bojati niceg osim zivotinja, a kad smo zaplovili nize na jug, bilo ježivotinjakakvenikadnisividjela.«

Spustimzaprašenutkaninu.»Naprimjer,kakvih?«»Naprimjer,zmijadugackihkaoovasobaimacakavelikihkao...« Ipuje

gledalapolođi,»kaoovajstol.«Očimiserašire.»VećihodnašihkipovauAmonovuhramu?«»Dalekoveća.«Ondajepocelaopisivativelicanstvenobiljekojejeotkrilaicimetovodrvo.

Korisnamujekora.Donijelisupuneskrinje.»Asvudasamislapjesice,gospomoja.Nemajutamonosiljkeza zene.Samomagarce.Akadsamokrupnjela,

bilomijelaksehodatinegojahati.«Đedijojjedopustiodaodlazinatrznicugdjesuzeneprodavaletamnoobojenemahunekojesumirisalenađumbirilimun,arabiloihsekaozacinzakruhikolaceodmeda.Ipujevidjelaodrasleljude velike kao djeca i visoke pjegave zivotinje koje jedu lisce s vrhovadrveca.Zenesuprodavalesuhemirodije izacinjen caj,abojesupo trznicibilesvijetlozutepoputsafrana,zemljanepoputbosiljkaigorucecrvene.»Kaoinjihovaodjeća.«

»Svinosecrveno?«»Samo bogatasi. Nije kao u Egiptu«, objasnila je. Gdje sve drustvene

skupinenosebijelo.KadsuseĐediiNakhtminvratilisobale,zanjimasuislimornariinosili

skrinje pune robe.Miris cedra ispunio je kucu. Sjedili smo u krugu u lođi,razgledavaliegzoticnepredmeteislusaliprice.Nekesuskrinjebiledarovizanas.JednaodbjelokostibilajepunabiljakojejeIpuizabralazamene.Drvenisanduksoruzjembio jezaNakhtmina. Ipumi jedonijela ihaljinuobojenuindigom, a Nakhtminu pojas s ukrasima od bjelokosti. U ostalima su bilipredmeti za kucu i nakit za dijete koje ce se uskoro roditi. To cemu bitibaština.BjelokostizlatoizzemljePunt.

DobrosmojelitenociiostalibudnidojutraslusajucikakoseĐediodsrcasmijedokpricaomornarukojijepojeonekotamosnjejelopasenijemogaomaknutisrupeuzemljicijelidanjeruPuntu,zarazlikuodEgipta,nepostojezahodi. Jedino je Đedi nacinom na koji se potpuno predavao smijehu bioravanIpu.

Akadsmootisli,nosecimojukutijusbiljemiNakhtminovonovooruzje,činilonamsedauopćenisubiliodsutni.

UEgiptusekaze:kadtesrecadaruje,dobijestristvarizaredom.PojednuzasvakidioHorusovaoka.Zagornjikapak,zadonjikapakizasamooko.KadseIpuvratila,udevetommjesecutrudnoce,sljedecegjutraprestalajesusa.Kisa je pljustala u debelimmlazovima, izlijevala se uNil i popoljimanamstvarala lokve iblato.Akad se smracilo,Nakhtmin jekraj zeravnikadonioveceru.DoksambrbljalasIpu,dosaojeglasnikizAmarne.Imaojesvitakspecatom moje obitelji. Đedi mu je otvorio vrata, uzeo svitak i dao mi garasirenih i zainteresiranih ociju. Mislim da nikad prije nije vidio vezirovpecat.Tezakzlatanvosaknanaj inijempapirusukojirasteuDelti.Smjestarazmotamsvitak.Čitalasamnaglas.

Najnovijiporodteškomučitvojusestru,aAtonovasesvećenicanadadaćebitiblizanci,imoždaprinčevi.Ali,čestoseneosjećadobropatezovedadođeš.INakhtminjedobrodošao.Ipuuzdahne.»Petodijete?«Shvatila sam sto je jos htjela reci. Da samokraljica koju su blagoslovili

bogovimozebititakoplodna.Padalakisailivladalasusa,Nefertitijerađala

dijetesvakegodine.Iznenadnoibezupozorenja,očimisenapunesuzama.Nakhtminspustisvojpehar.»O,miu-šer«,rekaojenjezno.Obrisemsuze.

Bilomijeneugodno.»Itimorasici«,reklasam.»Mojotacnebidopustiodamajkanapise takvopismokadbimislio da si u opasnosti.Hoces li poci?«upitalasamga.

Oklijevao je, ali kad je vidio nadu namom licu, odgovori: »Naravno dahoću.OtplovitćemočimIpuodeupaviljonzaporode.«

Odmah samposlala odgovor.Objasnila sammajci da cemokrenuti cimIpurodi.»Nece trajatiduljeodpetnaestdana«,pisalasam,apismokoje jedošlopetdanakasnijenapisalajeNefertitivlastitomrukom.

Kaniščekatirođenjesvogakumčeta,iakoseuskorotrebajurodititvojinećaci,budućiegipatskiprinčevi?Lošemijesvakogajutrainoćunemoguspavati,atiradijeostaješuTebi?Ajamoždaumremdokrajaatira!Jasnosamculanjezinglaskojimeoptuzuje—umreliona,ajanebudem

krajnjeda jeblagoslovim,mojkanikadnecenacimira.Procitampismodokraja.

Znamdamenikadnebiostavila,pogotovosadkadmijeAnubispredvratima,pasamposlalabrod.Kadstigne,štoprijeseukrcajiotploviuAmamu. A s obzirom da znam da nećeš poći bez Nakhtmina, on jetakođerdobrodošao.Obojemožetestanovatiuodajamazagostekrajsobezaaudijencije.Zguzvampismo.»Opetsveispocetka.Poslalajebrod!Ali,janekanimici«,

svečanoizjavim,»nislučajno,prijenegovidimsvojekumčeblagoslovljeno.«Ipuodmahneglavom.»Ovogaputa, tvojasestra jeupravu,gospodarice.

Kadlađadođe,morašotići.Akonosiblizance...«Raširilajerukesućutno.Nakhtminkimne.»Nemoramtirecikakomijeumrlamajka«,prosaptao

je.»Anibraćaminisupreživjela.«NijebilodrugenegonatraguAmamu ivratiti seugrad izkojeg sume

protjerali.»Ali sto ako Ipuin porod pođe po zlu?« saptala sam. Nakhtmin mi se

okrene u tami. Primjesecini, slike boginje Tauert izrezbarene po drvenimdijelovimapostelje,gledalesunasdobronamjerno.»Culasistokazulijecnici,Mutnođmet.«Prešaojepalcemprekomogačelaibrisaomibrigu.

»Navodno ce Ipu roditi unutar sljedecih sedam dana. Ali lijecnici nisunepogresivi.« Nakrivim usnicu na pomisao da se Nefertitina lađa primiceTebi.»Štoakolađastigne,aIpunebudespremna?«

Ustanemrazmisljajucikakodaodgodimukrcavanje.PredNefertitisujosmjesecidoporoda.Onamožečekati.AkoIpunerodizanekolikodana...

Ali nisam se trebala brinuti. Sljedecega jutra Ipu je otisla u paviljon za

porodekoji jeĐedi dao sagraditi uznjihovukucu. Cijelo jutro vristala je utrudovima.SdrugestraneizrezbarenihvrataNakhtminjetjesioĐedija,dokjeIpustiskalamojurukuinatjeralamedaobecamdacusebrinutizadjecakailidjevojčicu,štovećbude,akoonanepreživi.

»Nepricajgluposti«, reklasamodmicuci joj znojnukosus lica,aona jetraziladasezakunem.Zaklelasamse,alinepotrebno.Dovecerinjezinesumukezavršile,aĐedijepostaoocemjednogsina.

»Gle,kakojetezak!«pohvalilasamgadodajucijojdijetepovijenoutrake.Njegovisuzdravikrikoviodzvanjaliprostorijom.»Kakoćešganazvati?«

Ipu spusti pogled na okrvavljene plahte. Cule smo Đedija i Nakhtminakakovanislave.»Kamozis«,reklaje.

Dok sam cekala Nefertitinu lađu, dane sam provodila kraj Ipu. Promatralasamnju iKamozisa i trpjelazavistkadga jekupala ili ljuljala imotrilamuprsakakosedizuispustajudokspava.Ipremdajebionemiran,osjecalasamceznjuusredtrbuhadoksamgledalakakosehraninaIpuinimgrudimalicaispunjenogzadovoljstvom.

NavecerbihdolazilakuciNakhtminu.Zajednosmolijegaliinociprovodiliu pokusajima da dobijemo vlastitog sina. Nase posljednje noci u Tebi,Nakhtminmiodmaknekosuslica.»Akonikadnebudemoimalidijete,necemibitižao.Alitebihoće,miu-šer.Tomijejasno.«

Treptanjempotjeramsuze.»Želišlisina?«»Ilikćer.Alitajpoklondajubogovi.«»Tajsmoimpoklonposlalinatrag!«»Tajpoklonsunamukrali«,objasnioje,atonmujebiomračan.»Katkadsanjamdaimamodijete«,reklasam.Okrenemlicepremanjemu,

aonmiobrišesuze.»Mislišdatoznačinešto?«»Postojirazlogzasnovekojenamdajubogovi.«Sljedeceg je dana dosla lađa. No ostaviti Tebu bilo je teze nego prije.

MahalismoIpuiĐedijukojisustajalinaobaliiizmeđusebedrzaliKamozisa.Ponosnimladiroditelji.Onicesebrinutizanasukucudokbudemoodsutni.OdrzavatcevrtihranitiBasteta.Ipucepomagatizenamakojedolazepomediakaciju.Gledalajemeneimojebiljkepunihdevetgodina,aobecalasamjojipristojnuplacu.»Naravnodaminemorateplatiti,gospodarice.«Odgovorilasam:»Jedinojetakopošteno.Moždaprođumjeseciprijenašegpovratka.«

Stajala sam na pramcu poluzatvorenih vjeđa, na suncu pod nebom bezijednogoblaka, inisam imalapojmakoliko cemodugobitiodsutni,nipodkojimćemoseuvjetimavratiti.

UAmarnusmodoplovilikadjezalazilojesenjesunce.Stajalismonapalubi,ajasambilazaprepastenakadsamvidjelakolikosegradprosirioikakolijepo

izgleda. Poslali su nam nosiljke zasticene trakama platna od sve slabijegsunca pa nas odnijeli kroz grad do Palace na obali. Rastvorim zastore. Nasvakom novom hramu ili svetistu stoji Nefertitina slika. Na vratima, pozidovima,na licima scucurenihs ingi.Nasvakomjavnommjestunjezino jelicebilouklesanotamogdjebitrebalabiti licaIzideiHathor.Asmasivnihstupovakojisupodupiralipalacu,naAmonovumjestuzurio jeEkhnatonovpro il.Kadsunasnosacinosiljkipronijelikrozutvrđenedveri,Nakhtminsezagledaupilonepapogledomzaokružigrad.»Napravilisubogoveodsebe.«

Stavimprstnaustajersepojaviomojotac.»Mutnođmet.Nakhtmine.«Toplojezagrliomogsupruga.Kadjeprisaok

meni,glasmujebiotihipunIjubavi.»Prošlojetolikovremena.«»SkorogodinudanaodonogauTebi.«Osmjehnuose.»Majkateočekujeupaviljonuzaporode.«»Nefertitisuvećodveliupaviljon?«»Nijejojdobro«,rekaojetiho.»Ovogaputateškonosi.«»Nakončetirimjeseca?«»Nekiliječnicitvrdedabimoglobitiišest.«UputilisunasuPalacunaobali.Izgledalajeistokaoikadsamiznjeotisla.

Stupoviodbijelogvapnencadizalisuseunebo,ausvakomdvoristubilisuucvatuosuncanivrtovi.Netkojeposadiomirtuijasmin,ajasminjeosvojioivrtove s ribnjacima. Njegovo je granje mirisalo, nadvijalo se nad vodu iumakalounju.ProslismokrozVelikudvoranu.Otacjerekao:»Tvojecesobebitiovdje«,ipokazaonagostinjskeodajezainozemnediplomateiglasnike.Osjetimoštrubol,aliNakhtminzahvalnokimne.

»Dođi«,rekaojemojotac.»Otpratitćuvasdopaviljona.«PogledamNakhtmina.»Ali,štoće...«»OvojeAmarna«,ironicnoceotac.»Nefertitisvakogpustaunutra.Zene,

muškarce...«Usli smo u paviljon za porode i odjednom se zacuje zbor glasova.

Pogledam prema postelji na kojoj je Nefertiti lezala, a Ekhnaton ukocenosjedio i sumnjicavim pogledom promatrao Nakhtmina. Onda nas okruzedjeca. Skakala su, smijala se i zeljela vidjeti tetu Mutnođmet i ujakaNakhtmina.Stanemracunati.ShvatimdajeMeritatonvecpetogodisnjakinja.Njezinme sirokosmijehzrele zenepodsjetinaNefertiti.»Majkakazedasidonijeladarove«,reklajeonaiispružilaruku.

Pogledam Nakhtmina koji podigne obrve i otvori svoju torbu. Svaki jepoklonbiozamotanupapirus.Ipuihjeoznačilaprijenegosmootišli.»GdjejeMeritaton?«prozvaoje.

»To sam ja«, javi se najstarija princeza. Kad je dar dobro stisnula podnadlakticom,predstavilajeNakhtminusestre.»OvojeMekitaton.«Pokazalaje debeljuskastu djevojcicu kovrcave kose. »Ona je samo godinumlađa odmene.Aovo jeAnkhesenpaaton.«Meritatonpokazeprelijepodijetekoje je

stajaloizasestaraistrpljivocekalosvojdar.»Onaimadvijegodine.Aovojenajmlađa,Neferuaton.«

Bebasedogegaknama.Zatimsvakadjevojcicadobijesvojdar.Mahnitosuihodmataledokjemojamajkadolaziladamezagrliljubecimiobaobraza.Odjednom,Meritatoninglaszazvonikaouglačanostaklo.

»Nikadnisamvidjelanesto ovakvo«, izjavila je. Zvucala je deset godinastarija.»Mauat.«OtišlajekNefertiti.»Jesilitividjelaneštoslično?«

NefertitijepromatraladascicuzapisanjeodbjelokostikojujeNakhtminizrezbariouzpomockiparakojijeradionasegrobnice.Imenaprincezabilasunapisanahijerogli ima,aobjesudasciceimalekistoveiplitkuzdjelicuzatintu. Moja je sestra prelazila prstima po glatkim rubovima i tankimkistovima.KadjepodiglaočidazahvaliNakhtminu,pogledjojsepromijenio.

»Prekrasnesu.Miupalačinemamoništatakvo«,priznalaje.»Otkudasu?«»Zelim vidjeti to«, zapovjedi Ekhnaton. Djevojcice donesu ocu svoje

dascice za pisanje. On ih ovlas pogleda. »Nasi radnici to mogu boljenapraviti.«

Nakhtmin pun postovanja spusti glavu. »Ja sam ih rezbario uz pomocjednogkiparaizTebe.«

»Doistasuiznimne«,pohvalilajeNefertiti.Ekhnatonustane.Licemusezarumenjelo.»Meritaton,Mekitaton!Idemo

sevozitiuarenu.«»Ideigeneralsnama?«upitalajeMeritaton.Ekhnatonzastanenavratimaisvisesmrznemo.Okrenuosepaspustio

poglednaMeritaton.»Tkokažedajeovajčovjekgeneral?«»Nitko.« Meritaton je sigurno cula prijetnju u njegovu glasu jer je bila

tolikopametnadamuneodgovoriistinukojabiglasila—vezirAje.»Vidjelasamkakvemišićeimaibilomijejasnodaradinaotvorenom.«

Ekhnatonstisnevjeđe.»Azaštonebibioribarilislikar?«Nikad necu zaboraviti sto jeMeritaton odgovorila jer je time pokazala

koliko je lukava i spretnavec spetgodina.Rekla je:»Zato stosenasa tetasigurnonebiudalazaribara.«

Trenutaknapetosti i zatimseEkhnatonnasmije.Dignuo jeMeritatonunaručje.»Idemouarenu.Pokazatćutikakosevozebojnakola.Saštitom!«

»Aja?«zajaučeAnkhesenpaaton.»Tiimašsamodvijegodine«,odrežeMeritaton.»Itiidešsnama«,objaviEkhnaton.Kadjenjihcetverootislo,mojotacupitaNakhtmina:»Datipokazemtvoje

odaje?«»Mislimdabitobilonajbolje«,odgovorimojsuprug.»Amozemovamosiguratiinekolikotjelesnihcuvaradoksteovdje.«Moja

majkaustaneda ode s njima, aNefertiti ocajno zavapi: »Ali, vracate se navečeru?«

»Naravno«,rekaojeotac.Kaodabiuopćeimoglobitidrugačije.PrimaknemstolacNefertitinukrevetu.»Tvoj jemuzprivlacanmuskarac«, priznamoja sestra. »Nije cudoda si

radijesnjim,negosamnom.«»Nefertiti...«Pobunimse,alionadigneruku.»Sestre ne mogu zauvijek ostati zajedno. Merit i ja postale smo

prijateljice.Promaknulasamnjezinaocazaveziraovegodine.Tratiojesvojesposobnostikaopisar.«

Osvrnemseposobi.»Ona mi pravi sok. Radi savrsenu jujubu. I ne kani se udavati«, doda

naglašeno.Uzdahnem.»I,kakoseosjećaš?«Slegnulajeramenima.»Dobro,kolikojemoguce.Jednikazudajedovoljno

teskodabudesin.«Njezinesutamneocisjajile.»Adrugikazudabimoglibitiblizanci.Jesiliikadčuladaježenapreživjelaporodblizanaca?«

Stisnemusnicekakonebihmoralalagati.»Bašnikad?«prošapćeprestravljeno.»Blizancisurijetkost.Sigurnojenegdjenekaženapreživjela.«Spustilajepoglednasvojtrbuh.»Četiriprinceze,Mutnođmet.Mislimda

meNekhbetnapustila.«Reklajetovrloozbiljnimtonompasamsepitalajelijoj to,otkakosamotisla izAmarne,prviputdanekompovjerisvoj istinskistrah. U koga bi drugogmogla imati povjerenja? Umojumajku koja bi jeuvjeravaladacesvedobroproci?Unasegocakojibijojrekaodaizvolimislitinakraljevstvo?IliuMeritkojanijeimalapojmaorađanjudjeceimukamapriporodu?UzelamezarukuiodjednomosjetimuzasangubitakzbogzivotauTebi i uzasnu krivnju sto sam je ostavila samu i prepustenu njezinimstrahovima i ambicijama. Premdame zapravo prognala. »Mutnođmet, akoumrempriporodu,obecajdacesosiguratikrunuzaMeritaton.ObecajdaKijanećepostatiglavnomsuprugom.«

»Nefertiti,nemojtakogovoriti...«Jace mi je stisnula ruku.»Moram prezivjeti ovaj porod.« Drhtala je.

»Moram prezivjeti da vidim svog sina na vlasti.« Zagleda mi se u lice snadom, ali nisam joj obecala sto je htjela. Samo jeNekhbet znala. SamobiTauertmoglareći.

Umjestotoga,upitalasamje:»Kolikotijejošmjeseciostalo?«Onaspustipoglednasvojnadutitrbuh,malenisimetricankaoioniraniji,

ali ovoga puta zaobljeniji i nekako tezi. »Tri. Tri mjeseca i gotovo je.« Uprijasnjimsetrudnocamanijetakoponasala.Nijetakogorljivozeljeladasezavrši.»Alitićešmipomoći,jelitako?«

»Naravno.«Polakojekimalaglavomitjesilasamusebe.»Zatostosammislila«,ocijoj

senapunesuzama,»mislilasamdasimenapustila.«Potpunojezaboravila

da je ona mene otjerala, da me prognala. Zakljucala je svoja sjecanja namjesto s kojeg je nisu mogla uznemiravati kako bi se mogla smatratiuvrijeđenom.

»Nisam te napustila, Nefertiti. Moguce je voljeti dvoje ljudi istodobno.OnakokakovolišMeritatonilinašegoca.«

Pogledkojimijeuputilabiojepunnevjerice.»Ostatćuovdjedoknerodišsvojesinove«,obećam.

DVADESETŠESTOPOGLAVLJE

1344.pr.Kr.Perit,dobarasta

Nekolikomjesecikasnije,trudovisupočeliuzoru.Tajporodtrajaojedužeod svih prethodnih. Babice su se u kutu zabrinuto pogledavale, u prepircispominjućirabarbaruirutu.

»Štokažu?«vikalajeNefertiti.»Dasejošnikadnisitakomučila«,reklasamiskreno.»Reklabimidaneštopođepozlu«,dahnulaje.»Akosuoneneštouočile...«»Svejekakotreba«,prekinemje.Kakobihjeumirila,polozilasamjojruku

načelo,aonastisneručkesvogstolcazarađanje.»Mauat«,zavrišti.»Gdjejeotac?Takomeboli!«»Tiskaj!«viknubabiceuglas,aNefertitisenapneunaslonjacu.Vristalaje

tolikodabiseiAnubisprobudio,aondasudošli.Nejednodijete,negodva.Babicesuviknule:»Blizanci!«aNefertitizapovjedi:»Recitestosu?«Malo

sepridignuladaboljevidi.»Štosu?«Babice se zabrinuto pogledaju. Onda jedna od njih istupi naprijed i

odgovori:»Kćeri,Visosti.«Zdravo kricanje novorođene djece propara zrak. Nefertiti klone u

naslonjaczarađanje.Petputajepokusavala.Petputaradisestdjevojcica.Upaviljonusezacujekrikaiuzviciradosti.Mojajemajkavisokodizalajednuodprinceza.

»Odvedi me natrag u krevet«, prosapce Nefertiti. Nije se jos stiglapresvućiilećikadEkhnatonuletiusobuzaporode.

»Nefertiti!«Potraziojepogledomsvojusuprugu,akadjevidiodajeziva,okrenuosedjeci.

»Blizanci!«Babicesuglumileveselje,apoglednaEkhnatonovulicubiojetrijumfalan.Aondaseuznemirio.

»Sinovi?«upitabrzo.»Ne.Dvijeprelijepedjevojcice«,reklajenajstarijababica.Zacudo,kraljevo

jeliceidaljeizgledalokaodanasvijetunemasretnijegoca.EkhnatonsjednenarubNefertitinepostelje.»Kakoćemoihnazvati?«Nasmijesilamuse,premdaje,znalasam,njezinorazocaranjebilogorko.

»Setepenre«,odgovoriNefertiti,»i...«»Neferneferuaton.«»Ne.Neferneferure.«Bacim pogled na Nefertiti, a tvrdoca njezina pogleda uvjerime da nije

htjelanazvatikceripobogukojijojjedaosestprinceza.ZanimalomebilijojAmondaoprinca.

Ekhnatonuzmerukumojesestreipritisnejenagrudi.»Neferneferure«,složiose,»ponajljepšojmajcinasvijetu.«

Kadjemojotaccuonovosti,sjeojeispredsobezarađanjeinaloziodamudonesupice.»Sestdjevojcica«,rekaojesupljimglasom.Nijemogaovjerovati.»Kijinapravisina,atvojojsestrišestdjevojčica.«

»Ali,onihvoli.Potpunoihprihvaća.«Otac se zagleda u mene. »Moze ih voljeti vise nego Atona, ali ljudi ce

mislitionoštosamrekao.«

DokseAmarnomširilavijest,otišlasamuvrtovepronaćisvogsupruga.»Jesiličuo?«upitamgaovijajućiplaštokoramena.»Blizanci.«»Ne samoblizanci«, rekla sam tiho, a dahmi semaglio u svjezini vrta.

»Djevojčice.«»Kakojeontoprimio?«upitaNakhtmin.Sjednemkrajnjeganaklupukrajribnjakas lotosima.Zanimalomekako

ribemoguplivatikadovakozahladi.»On?Ekhnatonilimojotac?«»Tvojotac. Jasnomi jekakose faraonosjeca.Nematogasinakojibise

mogaonatjecatisljubavljupremaNefertiti.I,nebudeliprinca,nitkomunecezadavatibrigekadostari.Panehesimozdamislidaimasvihsedampjesaka,aliuopćeneshvaćakolikosefaraonbojiNebnefera.«

»AliNebneferujedeset...«»Akadmubudečetrnaestilipetnaest?«upitamojsuprug.Promatralasamribekojesusedizalepremapovrsini jezerca iprilazile

tražećihranusvojimzaokruženimustima.»Tibibioljubomorannasina?«»Ljubomoran?«nasmijaose.»Nemoguzamislitiveciblagoslov«,rekaoje

vatreno.»Naravno«,dodaoje,»akosetonikadnedogodi...«Uzmemmurukuinježnojestisnem.»Aakosedogodi?«Pogledameupitno,ajasenasmiješim.Skočiojesklupe.»Tisi...«Kimnem,aosmijehmiseraširi.Povučemesklupeistisneunaručje.»Kolikodugoznaš?Jesilisigurna?Da

nije...«»Vectrimjeseca.«Smijalasamsekaopijana.»Nisamreklanikome.Cakni

Ipu.Čekalasamdabudemsigurnadanijelažnauzbuna.«Radostnanjegovu licubila jeduboka ipotpuna.»Miu-šer.«Privijaomei

milovaomikosu.»Imatćemodijete,miu-šer.«Kimnemsmijućise.»Dopahona.«»Dijetezetve«,rekaojeocaran.Nijedanznaknijetakopovoljankaodijete

zetve.Stajalismoisprepletenihprstiju,zagledaniuribnjak,azraksevisenijedoimaotolikooštrim.

»Hoćešlirećisestri?«»Najprijećurećimajci.«»MoramojojreciprijenegoodemouTebu.Sigurno cehtjetipomocina

nekinačin.«»Samo da ne zapovijedi da rodim ovdje«, rekla sam. Takvo sto bas bi

sliciloNefertiti.Nakhtminmepogleda.»Naravnodabihodbila.AlibilibismoprisiljeniostatijosnekolikomjesecidaseNefertitismiri.Narocitoakobudesin.«

»MoraliseuvijekvoditiracunaotomedaNefertitibudemirna?«upitaoje.

Spustimpoglednagladneribeiizgovorimistinu.Takojetouvijekbiloumojojobitelji.»Da,mora.«

Nakhtmin jeotisaosamnommojojmajci javitinovost.Bila jesocemuknjiznici. Stajala je kraj zeravnika dok je on koncipirao objavu kraljevimainozemnihnacijadajeegipatskifaraonblagoslovljensjošdvijenasljednice.

Strazari raskrile teske vratnice, a kad je moja majka vidjela izraz naNakhtminovulicu,odmahjeznalaštoje.

»Aje«reklajeustajući.Utonujojsečuloupozorenje.Mojotacuznemirenospustipisaljkuodtrske.»Što?Štoje?«»Znalasam!«Majkajeglasnopljesnulaiprislamezagrliti.»Znalasamda

ćesedogoditi!«Nakhtminsesirokoosmjehnemomocu.»Uskoroceseuobiteljipojaviti

jošjedannasljednik.«Otacmepogleda.»Trudna?«»Trimjeseca.«Otac se nasmijao— tako rijedak i dragocjen zvuk— a onda je ustao i

dosaomezagrliti.»Mojamlađakcer«,rekaojedrzecimiobrazeudlanovima,»posutcemajkom.Sedamputadjed!«Nekolikozlatnihtrenutakabilasamkcikoja je postigla nesto vrijedno. Donijet cu na svijet dijete. Komad njihovamesaikrviidionaskojicetrajatidokneponestanepijeskaupustinji.Stajalismokaosretnainasmijanaobitelj,aondaseotvorevrata iuđeMeritaton.Zagledaseunas.

»Štosedogađa?«»Dobitcesbraticailisestricnu«,reklasamjoj,aona,obavjestenijanegobi

trebalabitizasvojegodine,upitamudro:»Trudnasi?«Veselosenasmiješim.»Jesam,Meritaton.«»Nisiliprestara?«Svisenasmiju,aMeritatonporumeni.Majkajenježnopouči:»Onaimasamodvadesetičetirigodine.Tvojamajka

imadvadestišest.«»Ali njoj je to bilapeta trudnoca«,objasniMeritatonkaodasmosvimi

glupiineshvaćamo.

»Pa,nekimatrebaviševremenadadobijudijete.«»JelizatoNakhtminotišao?«upitalanasje.Kućomknjigazavladaneugodnašutnja.»Da«,rekaojekonacnomojotac.»ZatojeNakhtminotisao.«Meritatonje

shvatiladaznanestostonebismjelapamedoslazagrliti.»Dvadeseticetiribasinijenekastarost«,reklajeozbiljnodajucimidopustenje.»Hoceslisadarećimojojmajci?«

Dubokoudahnem.»Da,mislimdaćujojsadareći.«Nefertitijejosuvijekbilausvompaviljonuzaporode.Pripravilasamse

na gnjev, plakanje ili prenavljanje. Dijete ceme udaljiti od nje. Nisam bilaspremnananjezinuradost.

»Sad moras ostati u Amarni!« vikala je presretno. No bila je to srecaproracunate osobe. Dame u sobi za porode zainteresirano se zagledaju umene.Uznježnezvukelire,lijeposučuleočemurazgovaramo.

»Nefertiti«, prekinem je ostro, »nakon nekog vremena odlazim kuci itamoćuroditidijete.«

Sestra se okrene premameni s izrazom zrtve izdajstva. Savrseno je toodglumila,takodajaispadnemnerazumna.»Ovojetvojakuća.«

Uputim joj dugpogled. »Akad rodimsina,mislis li da cebiti siguranuAmami?«

Sjelajeuspravnoukrevetu.»Naravnodaćebitisiguran.Akobudesin.«»Ostatćujošdvamjeseca«,obećam.»A onda, sto? Ostavit ces me i povesti majku sa sobom?« »Nemoj se

brinuti.Majkateneceostaviti«,odrezem.»Caknizatodabudekrajmenedokrađamsvojeprvodijete.«

Nasmijala seodneugodekojoj sam je izlozilapred toliko zena. »Mutni!Nisam tako mislila.« Namjestala se po jastucima koji su golemi i teskioblikovalinezgrapanokvirokonjezinasitnogtijela.»Dođi.Sjedni.«

Sadsehoćepomiritisamnom,pomislim.»Jesiliznaladacesutrabitigozba?«upitalame.»Trodnevnasvecanost.A

Tutmozis ce isklesati novi obiteljski portret. Stavit cemo ga u hram. DapodsjećaPanehesija.«

MoratcetopodnositisvakiputkadprođekrajAtonovaoltara.Nefertitisazmijomikrunom.Nefertitiinjezinošestorolijepedjece.

Spustila je glas. »Panehesimisli da nikad necu imati sina zato sto samrodila jos dvije kceri.Misli da ce egipatskakrunaoticiNebneferu.Ali ja tonećudopustiti,Mutni«,svečanojeizjavila.

Osvrnemse.»Kako?«»Nemampojma«,priznalaje.»Nosmislitćukako.«

Treceg dana svecanosti,Nefertiti je zalupila vratima svoje sobe, slijepa odgnjevakojegnijemoglaobuzdati.Prijenegosamistamoglauciniti,bacilaje

četkuuzrcaloirazbilastaklo.»Jamurodimdvijekćeri,aonjesadsKijom!«Otac pozove sluskinju da pokupi komade i doda ostro: »Pometi i onda

zatvorivratazasobom.«Pricekalismodadjevojkaucinistojojjenalozeno.Nefertitijedrhtalaod

gnjeva.Kadsusevratazatvorila,otacustane.»Vladajsobom«,zapovjedijoj.»Upravosamrodiladvojedjeceitonijedovoljno?«»Rodilasimušestdjevojčica.«»Moramoponovnoknjoj...«»Apsolutnone«,rekaojeotac.»Sadjepreopasno.«»OvajputmožeMutni!«Otacjestrogopogleda.»Neuvlačisestruuto.«Pokusala sam samu sebe uvjeriti dato o cemu govore nema nista s

djetetomkojejeKijaizgubila.»Prepustitćemotobogovima«,rekaojeotac.»Alizamjesecdanabitcetrudna«,prosapcemojasestra.»Ondamoramo

izmislitineštodrugodaostanemonaprijestolju.Neovisnoošestkćeri.«

Sedam dana kasnije, prvogafamenota, dva su svecenika usla u sobu zaaudijencijeinajaviladvoru:»Visosti,našisusvećeniciimalivažnuviziju.«

MojotaciNefertitisamosepogledaju.Tonijebiotajnilijekkojisuskuhalizajedno.

Ekhnatonsenagnenaprijed.»Viziju?«upita.»Kakvuvrstuvizije?«»VizijuobuducnostiEgipta«,tajanstvenojeprosaptaostarijisvecenik,a

kad je Panehesi gorljivo ustao sa svoga stolca, smjesta shvatimo da je tonjegovo djelo. Cekao je taj trenutak otkad je Nefertiti upotrijebila onolukavstvo o snu kojim je nagovorila Ekhnatona da ga postavi za vrhovnogsvecenika,aneriznicara.Sadje,uzpretjeranegeste,viknuo:»Zastomeninijerečenootojviziji?«

Starisesveceniknakloniuzceremonijalnomahanjerukom.»Doslajetekjutros, Svetosti. Svecenici su bili blagoslovljeni vizijom koju im je poslaoAton.Dvojica.«

PogledamPanehesijaidrugogsvecenikakojijeimaoobloiljubaznolice.Nejedansvećenik,negodva.Panehesijeprekrasnoizabraosvojelutke.

»Cuvajteselaznihproroka«,upozorilajeNefertitisasvogprijestolja.Dvorseispunižamoromiščekivanja.

»Opišiteviziju«,zapovjediEkhnaton.Mlađi svecenik istupi koraknaprijed. »Visosti, uAtonovuhramudanas,

objavilonamse...«»Gdjetocno?«upitaNefertiti,aEkhnatonsenamrstinahladnocunjezina

glasa.

»Udvorištunasuncu,Visosti.«Sveboljeibolje.»ObavljalismoobreduslavuAtonovuipalilitamjankadsenanasspusti

blještavosvjetloividjelismo...«Prekinegastarijisvećenik.»Imalismoviziju!«Ekhnatonjepovjerovao.»Vizijučega?«»Nebneferakakonosipšentkrunu.«Panehesivatrenozakoračinaprijed.»Nebnefera?Mislitefaraonovasina?«»Da.«Starijisvećenikkimne.Udvoruseosjetilanapetost.SvisučekaliEkhnatonovureakciju.»Vrlo zanimljiva vizija«, rekao jemoj otac. »Nebnefer«, skupio je obrve

značajno,»nosiegipatskukrunu.«»VizijekoješaljeAtonnikadnisulažne«,oštrododaPanehesi.»Ne«,slozisemojotac.»Atonnikadane laze. I,naravno,vizijusu imala

dvasvećenika.«Panehesiseigraosvojimleopardovimogrtacem.Nijemusesvidjelaova

novasuglasnost.»Sinkojivladanaegipatskomprijestolju«,nastavimojotac.»Inosikrunu

koja je pocivala na glavi njegova oca. Nije li i Stariji dobio vijest o takvojviziji?«

Dvorshvatištosedogađa,aEkhnatonproblijedi.Mojotacbrzododa:»AliNebneferjeodan.Siguransamdaceonusvemu

ostatiposlušanVisosti.«OvakavpreokretPanehesinijepredvidio.»NaravnodajeNebneferodan«,

mucaoje.»Naravno.«Ekhnatonpogledamogocakojilukavoslegneramenima.»Svifaraoniriskirajutuopasnostkadimajusinove.«A tko bi to bolje znao od Ekhnatona i Osjetim odusevljenje pobjednika.

Trijumfalan osjecaj koji je moj otac sigurno iskusio kad god je nadvladaosuparnika.

Kijaporumeniodgnjeva.»Nitkonemozedokazatidaprincnijelojalan!«kreštalaje.

Ekhnatonpogledasvecenike.»Stojejosbilouviziji?«upitazapovjednimtonom.

»Da!«Nefertitiustanezalijevajuci sjemekoje jeposadiootac.»Je libiloprolivenekrvi?«

Citav dvor pogleda svecenike, a mlađi odgovori: »Ne, Visosti. Ni tragaprolivenojkrvi.Nitiizdajstvu.Samoblještavozlatnosvjetlo.«

Ekhnatonpogledastarijegsvećenikadamupotvrdi.»Da.«Staracsesmjestasložio.»Nikakvonasilje.«Panehesi se duboko nakloni. »Visosti, princa Nebnefera mogu dovesti

ovamopamožeteprovjeritinjegovuodanost.«

»Ne!« Ekhnaton pogleda svoje princeze poredane na njihovimmalenimprijestoljima.»Dođiovamo,Meritaton.«

Meritaton ustane i priđe koljenima svog oca. Dvor je promatrao uiščekivanju.

»Tićešuvijekostatiodanaocu,zarne?«upitaoje.Meritatonkimne.»Aučišlisvojesestredabuduodaneocu?«Meritatonponovnokimne,aEkhnatonseosmjehnekaootackojisprema

miraz. »Je li dvor dobro cuo ovo?« upita snaznim glasom. Ustao jeodmaknuvsi Meritaton. »Princeze egipatske su odane«, svecano je izjavio.»Nitijednaodmojihkćerinikadnećeposegnutizamojomkrunom.«

KijaočajnopogledaPanehesija.Panehesizapočne:»Visosti,princNebnefernikadnebi...«»Vrlodobro«,Nefertitiprekinevezira.»PoslusalismoAtonovuviziju.Nije

potrebno nista dodavati.« Pokretom ruke otpusti svecenike. Dvor ustanezajednosnjomiraziđese.

KijasehitroprimakneEkhnatonu.»Stosusvecenicividjeli?Jednostavnuviziju«,reklamuje.»SjajikrununaNebneferovojglavi.Odgojilasamnasegsinadabudeodan.OnakokakosamjaodanatebiiAtonu.«

Ekhnatonjepogledaneoprastajuci.»Naravnodastemiodani.Daniste,bilobitoumobolno«,upozorije.

DVADESETSEDMOPOGLAVLJE

Amarna,devetogaepifija

Premda smo trijum irali nadPanehesijem,udoba zetveKija je vec bilatrudna. Odmah nakon katastrofe u sobi za audijencije, Panehesi je hitaohodnicima izvikujuci zapovijedi kao da je vec osjecao blistavu egipatskukrunuusvojimrukama.

Jednog se sina moglo ignorirati, ali narod nije mogao ignorirati dvaprinca.Dvanasljednikaprijestolja.UspijeliKija,natjecanjejezavršeno.

EkhnatonjeuVelikojdvoranizatekaoMeritinaloziojojdavijestpreneseNefertiti. Bio je prevelika kukavica da to samucini. »Svakako joj kazite danikakvodijetenecezauzetiMeritatoninomjestoumojemsrcu.Onajezlatnodijete.DijetekojenamjedarovaoAton.«

Promatralasamgadokjeizvodiosvojekceri.Svojeobozavaneprinceze.Kceri koje se, vjerovao je, nikad ne bi okrenule protiv njega kao sto bi toucinio sin. Onako kako se on okrenuo protiv svoga oca.On ne razumijedjevojkeakomislidaonenisusposobnezaspletke,pomislilasam.

Meritmegledalasvaočajna.»Kakodajojtokažem?«Doslismodovratasobezaaudijencije.»Samoizgovori.Predvidjelajeto,

nećeseiznenaditi.«Nakhtminjeunutraigraosenetsmojommajkom.Napodijujeglavamoga

ocabilaprignutaNefertitinoj.Neuobicajeno,mojasestranijebilaokruzenasvojimdamama.SvesuotišlegledatikakoEkhnatonvozi.

»Nisiizašla?«upitalasamje.»Nemamvremenazaarenu«,odrezeona.»On semozevozikatinaokolo

kadgodmusesvidi,alijamoramnadziratiplanovezazidine.Budeliinvazije,nemamoobranuprotivHetita,aliEkhnatonnijezainteresiranza...«ZaustaviseizagledaoštroumeneiMerit.»Štosihtjela?«

PogledamMeritikimnem,amojotacspustiarhitektovenacrteukrilo.»Visosti«, zapocne Merit, »donosim vijest kojom te necu usreciti.« Pa

dodaštojebržemoglasamodaseriješizadaće:»PričasedajeKijatrudna.«Nefertiti ostane veoma mirna. Kad je tisina potrajala predugo, Merit

nastavinesigurnimglasom:»TojeKijitekdrugodijete,Visosti.Tiimassestprinceza,aEkhnatonjehtiodatikažem...«

Nefertitiustane,asviciserazletepopodu iotkotrljajunaraznestrane.»Mojsuprugjetebeposlaodamitokažeš?«vrištalaje.

Otacbrzoustaneipriđejoj.»Sadmoramonavaliti«,predlozijoj.»NatjerajgadacijelomEgiptupokazedajeMeritatonjedinakojojnamjeravaostavitivlast,aneNebneferu.«

Neki se neizgovoreni sporazum dogodi među njima pa upitam: »Ali,kako?«Nitkomineodgovorinapitanje.»Kakotomožetepostići?«

Nefertitineocizaiskrecudnimsjajem.»Onakokakojosnitkonijeucinio«,reklaje.

EkhnatonjeproglasioDurbaruNefertitinucast.Bilajetosvetkovinakojomsuslavilisvojuzajednickuvladavinu.Onasesmjestaizljubomornesuprugeprometnula u pobjednicku kraljicu. Nefertiti nije rekla vise nista o Kiji, aNakhtmin se pitao koliko ce se duboko posegnuti u amarnske kovcege sblagomkakobiseomogućionajsjajnijiDurbarupovijesti.

»Mutni, dođi«, vedro me pozvala sestra. Usla sam u njezinu sobu zaodijevanjestucetimaškrinjaispunjenihskupocjenimhaljinama.

Svudanaokololezalesubritvesmjedenimdrskamainemamorazbacanilončićiscrnilomzaoči.»Kojuperiku?«Bilajeokruženavlasuljama.

»Najjeftiniju«,reklasamspontano.Onajeidalječekalaodgovorkojibijojsesvidio.»Ovukratku«,odgovorim.Ostalejevlasuljenabacalanahrpu.Meritceihkasnijepokupiti.»Otacje

poslao pozivnice svim kraljevima Istoka«, pohvalila se. »Kad se princevinajvecihnarodanasvijetuokupeovdje,objavitcemonestostoceimenaseobiteljiupisatiuvječnost.«

Pogledamjeprekoramena.»Kakotomisliš?«Nefertitipogledadoljenasvojgrad.»Tojeiznenađenje.«

DVADESETOSMOPOGLAVLJE

1343.pr.Kr.Perit,doba.rasta

Sve dotibija trajale su pripreme za dolazak brojnih naroda, princeva idvorjana,manjihkraljicainjihoveputnesviteitisuceplemicaizMitanijeisRoda.Vojnicisuradiliodzoredosumraka.Ovijalisuarenuuzlatnetkanineiu svim svetistima dovrsavali Atonov lik. Trebalo je isplanirati sedam nocisvetkovine, pripraviti odaje za tisuce dostojanstvenika i nabaviti dovoljnovina. Cijeli semjesec palaca nije smirila. A dok su svi vjerovali da ce prviDurbar u posljednjih dvadeset godina biti proslava vladavine Ekhnatona iNefertiti,našajeobiteljjedinaznalaštoćesezapravodogoditi.

Moj otac stajao je na Nefertitinim vratima i promatrao je kako izabiresandale.»Jelitoistina?«upitaoje.

I ja samnesto nacula. Ekhnaton je osobno napisao pismo kraljuHetitaSupiluliumasuipozvaonašeneprijateljedavideslavuAmame.

Otacuđeusobu.»JeliistinadatvojsuprugHetiđmapisedasudobrodosliovdje?Hetiti«,prosiktaoje,»usredovogagrada?«

Nefertiti se uspravi do pune visine. »Da«, izjavi »Neka vide sto smosagradili.«

»Ahoćemoliimdopustitiidanamuzemljudonesukugu?«vikneotac.»C-r-n-u s-m-r-t«, odslovka joj. »I to cemo im dopustiti?« Gume joj pred licesvitkekoje jenosio.Ona ihsilovitomgestomrazmotapapogledompreletisadržaj.»Kugapocijelomsjeveru«,rekaojojje.

»Ekhnatontovećzna.«Odgurnulajesvitke.»Utolikojevećiluđak!«Namršteni,zurilisujednoudrugo.»Tiznašštokanimučiniti«,reklajeNefertiti.»Znam.Kanišuovomgraduugostitismrt.«»Svimorajuvidjetistocesedogoditi.Svimorajushvatiti.Svakraljevstva

naIstoku!«Bilo mi je jasno sto otac zeli reci. Da ce nas tastina cijele obitelji

upropastiti. Ali umjesto da joj to kaze, odgovorio je: »Onda pozovi kraljaNubije.NepreuzimajriziksHetitima.Nemojriskiratidakugauđeugrad.«

»KadjeuEgiptuposljednjiputbilokuge?«»KadjeStarijibiofaraon.Kadsujevojnicidonijelikucisasjevera«,rekao

jezloslutno.Moja se sestra pokoleba. »Dobro, ali znas da je nemoguce natjerati

Ekhnatonadapromijenimišljenje.«

Otacsezagledaunju.»NikadnisividjelaCrnusmrt«,opomeneje.»Kakocovjekupocrneudoviikakomupodkozomiskoceoteklinekojesepretvoreugoleme crne kugle.«Moja sestra ustukne korak, a otac joj priđe blize. »Neznamotkojesvezarazennasjeveru.Nekimbolestimapotrebnojevisedanadasepojave.Tepozivetrebaobustaviti!«

»Prekasnoje.«»Nikadnijeprekasno!«odrežeon,aNefertitiseizderenanjega.»On nece promijeniti svoju odluku! Hetiti ce doci ovamo i nestati kad

prođeDurbar.«»Ištoćenamostaviti?«Nefertitisesamozadovoljnonaceri:»Svojezlato.«OtacjeotisaoEkhnatonu,aliodlukunijebilomogucepromijeniti,baskao

sto je Nefertiti rekla. »Zasto bi Aton dopustio da kuga dotakne Amarnu?«upitaoje.»TojenajvećigraduEgiptu.«

Otac je otisao svojoj sestri, a ona predlozi da pokusaju s posljednjimsredstvom. Panehesi se samo nasmijao. »Nitko nije vidio kugu petnaestgodina«,narugaose.

»Vidjeli su je na sjeveru«, rekao je moj otac nepokolebivo. »Stotine jemornaraumrlopokrajKadeša.«

»Stoje,veziru?BojislisedaceHetitidomarsiratiividjetikolikojeovajgradzapravolakoosvojiti?Dacevidjetikakojefaraonupotrebansnazansinda mu vodi vojsku ako ikad pozeli obraniti Amarnu? Niti jedna od tvojihunucica ne moze voditi muskarce u bitku. Nebnefer ce postatiprijestolonasljednik.Tojesamopitanjevremena.«

»Ti,znaci,nepoznajesEkhnatona«,rekaojeotac,ajasamsepitalajelitoNefertitina velika tajna. Da na pocetku Durbara Meritaton proglasenasljednicom.»AkojetotvojrazlogdapustisHetiteuAmarnu,glupljisinegoštosammislio.«

Stizalisusasvihstranasvijeta:Nubijci,Asirci,Babilonci,Grci.Zenekojesudosleiznajudaljenijihmjestaupustinjinosilesuprekolicaveo,aminismonosile gotovo nista. Prsa i gleznjevemazale smo kanom, a glave pokrivaleperikamaskosomukrasenomkuglicamakojesuskladnozveckaledokjesazapadapuhaotopaovjetar.

Sluskinjesuobigravaleokomojesestrepoputleptira.Ravnalesu,bojileinamjestale njezinu krunu. Tutmozis, naviknut na svu tu galamu i lickanje,skiciraojujenapapirusudokjesjedilaiprepuštalasevještimrukamaMerit.

»Zarmi neces reci kakvo je to iznenađenje?« upitala sam. »Nisi valjdaopettrudna?«

»Naravnodanisam.Tojevaznijeodegipatskogprijestolonasljednika.TojeEgipat«,reklajesuvjerenjem.

Tutmozisjojuputiprisanosmijeh,ajaseokrenemumjetnikusoptuzbom

uglasu.»Ti znas?«PogledamponovnoNefertiti. »Rekla siTutmozisu, a vlastitoj

sestrinisi?«»Tutmozis jemorao doznati.« Podigla je bradu. »On sve to mora

zabilježiti.«Zacujuse trube.Meritzakorakneunatrag.Nefertiti jebljestalaukrasena

najskupocjenijimnakitomuEgiptu.Cakjojninjezinakci,potomakibastiniknjezineljepote,nijebilaravna.Meritatonzakoraknenaprijed.

»Hoćeliiznenađenjebitidobro,mauat't«»Znacitcetvojubastinu.Kaoimoju«,obecapauzmekcipodruku.Onda

pozovemene.IzanasišlesuMekitatonitrogodišnjaAnkhesenpaaton.»Gdjejefaraon?«»Naprozoruzapokazivanje«,odgovoriona.Culasamklicanje cakiuunutarnjemdvoristupalace,akadsmostaliuz

prozor, gdje su moji roditelji zivahno razgovarali s Ekhnatonom, zadrzimdah. Ispod nas bilo je postavljeno dvije stotine oltara ovjencanihmirhom.Tisucesvecenikaporedaloseisprednjih,anasvakomzrtvenikuubijenibikbiojeponuđenplamenuAtonovu.DvijestotinezrtavapokazalojebogatstvoislavupalaceuAmarni.NinacemusenijestedjelozaovajDurbarkojiceuciupovijest.Povratovimaplemkinjaigleznjevimapisarasvjetlucalisukarneol,lapislazuliikristali.Narodjestajaoispodnadstresnicaisuncobrana.Gostiose, opijao i dizao pogled uvis u ocekivanju ovozemaljskog boga koji im jepriustio svetkovinu. Svecenici su bili prekriveni zlatom od gleznjeva doblistavih pektorala, a ispred njih, na najvisem oltaru, stajao je Panehesi imahaopredplamenomdarazgorivatrukojaseovijalaokonajvecegbikauEgiptu.

»Dojmljivo?«Ekhnatonstaneizamene,ajapomislimkakojecudnostogazanimamojemisljenje.Ponovnopogledamdolje.Culasemjesavinasmijehaihar i uz koje sumuskarci pjevali velikomboguAtonu, bogu koji je stvoriotakomnogozlataivina.Uzrakujesvedonajvisihkatovapalacelebdiomirisbikovamesaimirhe,avjetarjenosiožestokzadahpiva.

»Bitćezapamćenovječno«,odgovorim.»Da, vjecno.« Zatim Ekhnaton uzme Nefertiti za ruku pa se pojavi na

Prozoruzapokazivanje.»DurbarzanajvecefaraoneEgipta«,objavi,anarododuševljenozaurla.»FaraonEkhnatonifaraonNeferneferuaton-Nefertiti!«

»Štotoznači?«upitaMeritaton.Nefertiti i Ekhnaton ostali su kraj prozora jedno uz drugo, a narod im

uputi povik koji bi zaglusio i bogove. Zajedno su podigli ruke dok suplamenovisažrtvenikapalucalipremanebu.

»Stotoznaci?«ponoviMeritaton,amojjojsuprugodgovorijersamjabilaušoku.

»Toznacidacetvojamajkaraditionostonikadprijenitijednakraljicau

Egiptunijeradila.Bitćefaraonkaisuvladarica.«Bilojetonezamislivo.Dakraljicapostanekralj.Dabudesuvladaricasvom

suprugu.Caknimoja tetanijepostala faraonka. Izraz licamogocanijebiocitljiv,ali jasampouzdanoznalao cemumisli.Takovisokonasaobitelj josnijedosegnula.

»GdjejeTija?«pretraživalasampogledomsobu.»OnajesposlanicimaizMitanije«,rekaojeotac.»APanehesi?«upitaojemojmuž.Otac pokaze bradom covjeka koji je od bijesa potpuno porumenio.

Panehesiseosvrtaonajprijedesno,palijevo,traziojeputkojimbinestaoizdvoristakrozgomiluraspjevanihsvecenikaitisuceduznosnika.Nonijeimaokamopoci.Ondadignepogledna zivu slikukoju jeoblikovalanasaobitelj,savršenouokvirenunaprozoruzapokazivanje.

Zakoracim ustranu. Nakhtmin je kraj mene vrtio glavom, oci su musijevale dok je razmisljao pokusavajuci procijeniti sto sve ovo znaci zakraljicukojanemasinove.Alijasamvecznalastobitomogloznaciti.Moglobiznacitidasadvisenitko,niKija,niNebnefer,niPanehesi,nemozenasuobiteljmaknutisvlasti.

»Mutnođmet!Meritaton!Dođite«,dozivalajeNefertiti.Primaknulismose.»Gdje je Nakhtmin?« htio je znati Ekhnaton. Opazio je mog supruga u

pozadiniodaje.»Ti,također.«Mojotacbrzoiskoračinaprijed.»Štozapravoželite,Visosti?«»Bivsi general treba stajati kraj mene. Stat ce kraj mene pa ce narod

vidjetidasečakiNakhtminklanjafaraonimaegipatskim.«SrcemiseustrepceugrudimajersambilasigurnadaceNakhtminodbiti.

Uhvatimpogled svogmuza, a ondamupriđemoj otac i dotaknemu ruku.Neštomuješapnuonauho.

KadseNakhtminpojavionaprozoruzapokazivanje,ljudiispodbalkona,vojniciicivilizaurlajutakodaseEkhnatontrgnuokaodagajenetkogadnoudario.

»Uzmimezaruku!«vikneEkhnaton.»Imenecevoljetikaostovoletebe«,izjavi. Podigne Nakhtminovu ruku u svojoj. Izgledalo je kao da cijeli Egiptklice»Ekh-na-ton«.SlijevamujestajaoNakhtmin,azdesnaNefertiti.Okrenesesvojojfaraonkipavikne:»Mojnarode!«savblistavodIjubaviobicnihljudikojejekupiokruhomivinom.»FaraonkaNeferneferuaton-Nefertiti!«

Kad je Nefertiti podignula zezla, kuku i bic, nedvojben znak kraljevskevlasti uEgiptu, klicanjepostane zaglusno. Zakoraknemunatrag, aNefertitivikne: »Dobrodosli na najveci Durbar u povijesti!« »Mislit ce da ga volis«,saptalasamsuprugudoksmohodaliupovorcipremahramu.»SvicevojnicimislitidasikleknuopredAtonom!«

»Necetakomisliti.Nislucajno.«Privinuoseuzmene.»Nisuglupi.Znaju

davjerujemuAmonaidasamufaraonovudruštvujedinozbogtebe.«Pogledam ispred sebe u povorkumuskaraca u vojnickim suknjicama s

ratničkimpojasevima.»Znatćeitodasamjarazlogštotivišenisigeneral.«»Horemhebjeutamnici.Bilibismoobojicadametinevoliš.«Zaustavimo se u dvoristu prepunom kocija. Blistale su od elektruma,

tirkizaibakra.ZatimistupiPanehesipapovedeNefertitiusudbinuzakojuseizborilabezsinova,osobnihzaslugaupovijestiipresedana.Licejesloziouosmijehkaodamu jenjezinusponnaegipatskoprijestoljeuzpreskakanjenjegovaunukabilanajvećaživotnaželja.

»Sad je prisiljen vezati svoju zvijezdu uz njezinu ili se rotiti protiv dvafaraona«,rekaojemojsuprug.

»Naštetusvojekćeriiunuka?«upitam.Nakhtminraširidlanove.»Kakvasevećzvijezdadigne.«Povuklo nas je natrag u more kocija i ponijelo preko Dvorista za

svetkovanjepremahramuskipovimaNefertitiiEkhnatona.Zacujusetrubeiocisti se put do ulaznih dveri. »Izgledas kao da si progutala nesto gorko.«Silazeci s kocije, Nefertiti se ljupko nasmijala. »Sto ne valja, Mutnođmet?Nikadnećebitivažnijegdanaoddanašnjeg.Besmrtnismo.«

Ne.Okruženi smo lažima. I prije nego su je svecenici poveli u najsvetijuunutrasnjost hrama da primi egipatskupšent krunu, rekla sam joj glasno:»Ovi su ljudi sretni zato sto su besplatnodobili kruh i vino. A kraj njih suHetiti.Uglavnomgraduzemlje,sestro.Kakoznašdanisudonijelikugu?«

Snepovjerenjemnalicu,NefertitiseokreneNakhtminupaopetpogledamene.»Zaštomitogovorišutrenutkumoganajvećegtrijumfa?«

»Zarbihtitrebalalagatikaoštoćetisvidrugilagatizatoštosifaraonka?«Nefertitiješutjela.»Samoihnemojdodirivati«,dalasamjojsavjet.»Nedopustidatipoljube

prsten.«»Koga da ne dodiruje?« Ekhnaton se pojavi iza Nakhtmina. »Hetitske

poslanike«, rekla je Nefertiti. »Nemoj da ti ljube prsten«, preporuci mu, aEkhnatonsepodsmjehne.

»Kakavprsten!Ljubitćeminogekadvideštosamsveizgradio.«

TijekomDurbaranijebilotoga cimeEkhnatonnijeobasuoNefertiti.Bila jenjegova glavna supruga, njegova glavna savjetnica, partnerica pri svakomplanu,asadjebilaifaraonka.Adasvijettonikadnezaboravi,krenulismonaputdogranicaAmarnegdjejedaopodicistupucastnjezinakraljevanja.Staoje ispred poslanika Istoka i zapovjedio Maji da procita natpis koji je samsastaviozasvojuženu.Nesamokraljicu,negoifaraonkuEgipta.

Nasljednici velikoj upalači, lijepoga lica, obožavanoj s dvapera, domaćicisreće, obdarenoj omiljenošću i radošću faraonovom dok sluša njezin glas,glavnoj supruzi kraljevoj, njegovoj voljenoj gospodarici Dvije zemlje, a sad i

faraonuNefemeferuaton-Nefertiti,nekaživiuvijekizauvijek.Nikadanijedan faraonnijedopustiodakuku ibicuzme zena.Alikad je

Nefertitistalapredgomiludajeblagoslovi,ljudisusezguralijedniuzdrugeipenjalinastolcesamodajojvidelice.

»Voleme«,izjavilajedrugogdanaDurbara.»Volemevisenegokadsambilakraljica!«

»Zatoštosadimašvećumoćnadnjima«,reklasam.Ignorirala je moj cinizam. »Zelim da narod ovo zauvijek zapamti«,

odgovorila je. Pri zamirucem svjetlu sobe za odijevanje, zalazece suncepretvorilojebojunjezinekozeupozlacenubroncu.»Mutni«,reklaje,»dovediTutmozisa.Želimdanapravimojportretovakvekakvajesam.«

Prođem palacom do umjetnikova ateljea. Durbar ce trajati sest dana isedam noci, a vec sad po ulicama leze mrtvi pijani muskarci, dok zenedostojanstvenika posrcuci odlaze do svojih nosiljki i vonjaju po mirisnimuljimaivinu.Tutmozisjebiousvojojradionici.Smijaoseusredjatamladihdjevojakaiprivlačnihmuškaraca.Očimuzablistajukadmeugleda.

»Portret?«upita.Jedvajedisao.»Bitcuspremanzatrenutak.Kadsamjevidioskukomibicemuhramu«,povjeriose,»akobrajojseuzdizalaskrune,znaosamdacemepozvati.Nijednakraljicanikadanijestakvomotmjenoscunosilakrunu.«

»Nijednakraljicanikadauopćenijenosilakrunu«,reklasamsuho.Tutmozis se nasmijao. »Reci Velicanstvu neka dođe ovamo«, izgovori

svecanouzgesterukama.»Asad,svi izađite!«Zenesenamrgode. Jednazadrugomizlazilesukrozvratadrzeciurukamapeharesvinomiskutehaljinaukrašeneperlicama.

Kadsegomilarazišla,upitamTutmozisa:»Zaštoteženetolikovole?«Na trenutak se zamislio. »Zato sto ih mogu uciniti besmrtnima. Kad

nađem pravimodel,mogu je iskoristiti za lik Izide, a kad njezinoj rodbinivihoriraspušusjećanjananju,njezinoćeliceidaljegledatishramova.«

RazmisljalasamotomestojeTutmozisrekaodoksamislajavitiNefertitidajeumjetnikspreman.Presvuklase.Pitalasamsejelitoizgledkojizelidapovijestzapamti:nosilajeposvetanku,gotovoprozirnutkaninu.Narucnimzglobovimaigleznjevima,odusijudonoznihprstiju,svjetlucalojemasivnozlato s fajansom. Koracale smo hodnicima palace zajedno, kao one noci uTebi kad je otisla Ekhnatonu kao djevica. Iz dvorista smo cule svjetinu.Smijali su se i plesali, ali unutar zgrade bilo je tiho i hladna.bɹo˙pɐoןuʍopuɐʞןɐq.

UTutmozisovu ateljeu, namjestu gdje jeNefertiti trebala sjesti, bili suslozeni jastuci. Za mene je pripremljen naslonjac. Kad je Nefertiti usla,Tutmozisizvededuboknaklon.»FaraonkoNeferneferuaton-Neferriti.«

Mojasesestraosmjehnenazvuksvoganovogimena.»Zelimbistu«,reklamuje.»Odpektoraladokrune.«

»Skobrom.«Tutmoziskimnesodobravanjempaseprimaknedaproucirubinekojisutvorilizmijinesvjetlucaveoči.Nefertitisjednemalouspravnije.»Napravitćubistuuvapnencu«,najavioje.

Ustanemdaseudaljim,aNefertitivikne:»Nemozesotici!Zelimdavidisovo.Aondaidemonagozbu«,reklaje.»Buditusamnomdavidišcrteže.«

Takosmoprovele cijelopopodne. Ipremdasumoja sjecanjananajveciDurbarupovijesti prepuna slikapijanki i plesa, najjasnijami je uspomenaNefertitikojasjediusvomoceanuodjastuka.Vidimkoraljeitirkizesnjezinapektoralakakohvatajuposljednjezrakesuncainjezinecrneocikaojezeraodobsidijana.Nalicumojesestreistinskajesmirenost.Konacnojepovjerovaladajenikadnecezaboravitiidafaraonskakukaibicznacedacebitivjecnozapamćena.

DVADESETDEVETOPOGLAVLJE

šestidanDurbara

Bog sa sakalovom glavom obrusio se na Egipat dok se po ulicama josuvijekplesalo,aupalacijosuvijekboravilotisucedostojanstvenika.Najprijese prikradao nocu zabacenim prilazima i grabio radnike u faraonovojgrobnici.Zatimseohrabriopasedanju suljaopoPekarskoj cetvrti.Kadsepanikanakrajuprosiriladopalace,uAmarninijebilocovjekakojibiporekaodajevidioštojevidio.

StigaojeAnubis.UgubicijedonioCrnusmrt.SestogdanaDurbarausobuzaaudijencijeuđemojotackakobifaraonu

javiovijesti.Ponenatkrivenimdvoristimaspogledomnarijekuplesaloseiglazba kao da uopce nije prestajala. »Visosti«, oslovi faraona moj otac, aozbiljnostnanjegovulicuzaustaviNefertitinsmijeh.

»Pristupi.«Ekhnatonseširokoosmjehivao.»Štoje,veziru?«Lice mog oca ostane ozbiljno. »Stiglo je izvjesce o kugi u radnickim

četvrtima,Veličanstvo.«Ekhnaton brzo pogleda Nefertiti. »Nemoguce«, prosiktao je. »Zrtvovali

smoAtonudvijestotinebikova.«»Ajedanaestradnikaugrobnicijeumrlo.«Nekoliko se dostojanstvenika odmakne od podija, a Nefertiti prosapce:

»TosusigurnoHetiti.«»PredlažemdaseizolirateuSjevernojpalači,Visosti.«»Upalačidrugesupruge?«vikneNefertiti.»Ne.Ostajemoovdje«,Ekhnaton jebionepokolebiv.Pogledapo sobi za

audijencije.Strahodkugezalediojedvor.Izudaljenijihsesobajosuvijekculaglazba,noženskijesmijehzamro.

»Visosti«,suprotstavisemojotac.»Razmisliteponovnojelimudroostatiuovojpalaci.Unajmanjuruku,Hetitebitrebalostavitiukarantenu.Asvesasjeveratrebalobiposlatiiz...«

»Nitko nikog nece poslati iz grada!« zaurla faraon. »Durbar jos nijezavršio.«Sadječakiglazbazamuknula.Okreneizapovijedi:»Svirajdalje!«

Smjesta su nastavili. Panehesi hitro priđe podiju, nisam cak ni stiglaopazitikakosetustvorio.»Mozemoorganiziratiizvanrednuzrtvuuhramu«,predloži.

Ekhnaton mu se nasmijesi kao prijekor mom ocu. »Dobro. Pa ce Atonzaštititiovajgrad.«

»Ali zatvorite vrata«, preklinjao je otac. »Nitko ne smije u grad, ni iznjega.«

Nefertitisesložila.»Moramozatvoritigradskavrata.«»Ipustitidauzvanicimisledajeugradukuga?«Otac tiho izgovori: »To ce ionako dovoljno brzo doznati. Zarazena je i

Pekarskačetvrt.«Na trenutak zbog panike svi ostanu bez rijeci, a onda dostojanstvenici

pocnugovoritiuglas.Dvorjanisekaovalnatisnuuzpodijuzeljidadoznajukakomorajupostupatiikamoici.Ekhnatonustanesprijestolja.Mojotacokosebeokupiobitelj.Tiju,mojumajku iNefertiti. »Svimoratenatragu svojeodaje«,poučidvormojotac.»Iditenatragusvojeodajeineizlazitevan.«

»Jasamfaraon.Nitkosenevraćausvojeodaje!«Nefertitimusesuprotstavi.»Učinitekakojerekaovezir!«Kliznemonizhodnik.CaksuiTijinikoracibili zustri.Skrenemoizaugla

premakraljevskimsobama.Ekhnatonodbijeicidalje.»Moramosespremitizavečeras.«

Nefertitiserazljuti.Drhtalajeodstraha.»Tiseusredkugezelissprematiza gozbu? Tko zna tko sve moze biti zarazen? Mozda je cijela Amarnabolesna!«

»Azelimolidanasneprijateljdozivikaoslabe?«izazivaojeEkhnaton.»Davidiproblemeusredslavlja?«

Nijemuodgovorila.»Onda cuja pripremiti gozbu initkonecezaboravitizbog cega jeovdje.

ZbogslaveAtonove.Tojeonoštoćepovijestzapamtiti.«NefertitigajegledaladokjeodlaziouVelikudvoranu,ajasesjetimvoznje

lađomprijemnogogodinakadjemojotaczapazio:»Onnijenormalan.«Mojasestra digne pogled na reljefe s prikazima nje i njezine obitelji i oci joj senapunesuzama.»Ovojetrebalobitivelikopovijesnoslavlje.«

»TisipozvalaHetite,aznalasidasuzaraženi«,odgovorim.»Aštosammoglaučiniti?«odrežeNefertiti.»Zaustavitiga?Ja?«»Željelasiistoštoion.«Odmahnulajeglavom.Njezinjeodgovormogaobitidailine.»Narodce

okriviti nas«, rekla je kad smo dosli do njezinih odaja. »Osudit ce nasuodanostAtonu.«Zatvorilajeoci.ZnalajekakvacesepredstavaodigravatipoulicamaAmarneipocijelomkraljevstvu.»Astoakoprodreupalacu?«upitalaje.»Štoakorazorisveštosmoizgradili?«

PomislimnaIpukojamijejednomspomenuladajenjezinotackakomustakorinebiulaziliupodrumrabiomentu initkoodnjegovihradnikanijedobiokugu.»Uzmimentu«,reklasamjoj.»Mentuirutu.Nosijekaoogrlicuiobjesiposvimvratima.«

»Trebala bi otputovati, Mutnođmet. Nosis dijete.« Nefertiti suspregnesuze.»Tolikosigastrašnoželjela.«

»Zapravouopćenismosigurnijelitokuga«,reklasampunanade.Prijenegosmoušliukraljevskeodajeotacmiuputidugpogled.»Kugaje.«

Gozbu smo ipak odrzali. Noc je bila ispunjena svirkom har i i lotosovimsvijecama. U svjetlu plamicaka svjetlucalo je tisucu plesacica. Osjecala senapetostuzvanika,alikrajkolonadeseamamskeVelikedvoranenitkonijeusudio spomenuti kugu. Miris narancina cvijeta lebdio je nocnim zrakomizmeđustupova.Udvoristugostisusenervoznosmijalivisokimtonovima.Nakhtminmi jedoniopladanjprobranamesapa smo jelidok je ispodnasulicamalunjaoAnubis.Zenesukoketirale,amuskarci igralisenet.Slugesucrvenimvinompunilipeharzapeharom.Dokrajasamnocicakijazaboravilanastrahodsmrti.Teksljedecegjutrakadjenekolikostotinagostijuuzrakuosjetilosladakmiris,palonamjenapametštoseugradudogađa.

Kadsevratioglasnik,prepunasobazaaudijencijesaslušalajeizvješće.Dok smo semi gostili, u svojim je posteljama tisucu siromaha lezalo i

trunulo.

»Zatvaraj palacu!« vikne Ekhnaton, a nubijski strazari pohrle izoliratifaraonovdomodostatkagrada.

»Štoćemosaslugamakojisuposlomodsutni?«upitaojemojotac.»Tkosadnijeupalači,umrijetćenaulici.«Nakhtminseokrenepremameni.»Tonamjezadnja sansa,Mutnođmet.

JošmožemonatraguTebu.Možemopobjeći.«Zgrabimrubstolca.»Daostavimsvojuobitelj?«»Oni su odlucili ostati, Mutnođmet.« Bila sam u vlasti njegova pogleda

kojimjeobnavljaouspomenunaonuvečerpokrajrijeke.Priđemiotacipolozirukenaramena.»Trudnasiimorasmislitinasvoje

dijete.«Izdaljinecuosestaccatoudaranjacekicima.Vratasublokiralidaskama,a

prozore zatvorili. Jer kad bi bolest usla, prosirila bi se po svim sobama.Stavim ruke na trbuh kao da svoje dijete mogu zastititi od tog uzasa.Pogledamsvogoca.»Štoćebitistobom?«

»Ekhnatonneželiotići«,očevglasbiojesvečan.»OstajemouzNefertiti.«»Amajka?«Majkaposegnezaocevomrukomradiohrabrenja.»Ostat cemozajedno.

Nijevjerojatnodacekugaprodrijetiuzgradupalace.«Aliuocimajojnijebilosigurnosti.Nitkoneznazašto,komeigdjekugadolazi.

Pogledam Nakhtmina, a on je vec pogodio kakva ce biti moja odluka.Kimneshvaćajućimojizbor.Uzmemezaruku.»KugajemoždaiuTebi.«

Tiho smo se okupili u sobi za audijencije. Svaki je inozemnidostojanstvenik,bilosRodailiizMitanije,bioizbacennaulicupajesamotristotine ljudi ostalo u sklonistu među masivnim stupovima. Kija i njezinedame drhtale su u kutu dok je Panehesi faraonu nesto saptao na uho.Nekoliko je ljudi setkalo prostorijom. Nitko nije razgovarao. Izgledali smo

kaozatvorenicikojičekajudaihpozovunastratište.Promatralasamuplakanesluskinje.Vidjelasamdajedanpisar,kojegsam

cesto sretala na hodnicimaknjiznice, stoji sam, bez supruge. Zanimalomegdje se ona zatekla kad je faraon odlucio zatvoriti palacu bez prethodnaupozorenja. Mozda je otisla u hram zahvaliti za nesto ili u posjet svojojostarjeloj majci. Sad ce razdvojeni cekati da prođe kuga, u nadi da ce ihAnubisobojemimoici.Iliceseponovnosrestiiostatizajednouzagrobnomzivotu.StisnemNakhtminovuruku,aonmigazagledanumoje licenjeznouzvrati.»Bojišlise?«upitalasamga.

»Ne. Palaca je najsigurnije mjesto u cijeloj Amarni. Smjestena je iznadgrada,dalekoodradnickihkuca.Kakobinasnasla,kugabimoralaprocikrozdvazida.«

»MislišdabinambiloboljeuTebi?«Oklijevaoje.»MogućejedasekugaproširilaidoTebe.«Sjetimse Ipu iĐedija.Vecsumoglibitibolesni,utamniceniuvlastitom

domu,bezikogdaimnosihranuilipiće.AmaliKamozis?Nakhtminmistisnerame.

»Uzetcemotvojebiljeizastititisekakonajboljemozemo.VjerujemdasuIpuiĐedinasigurnom.«

»IBastet.«»IBastet.«»JelikugadoistadošlaodHetita?«prošapćem.Nakhtminovjepogledbioleden.»Nakrilimafaraonovetaštine.«Dok je izvan palace umiralo na tisuce ljudi, mene suodveli u sobu za

porode.Paviljonkojijekoristilamojasestrabiojeizvanglavnezgradepasuzene

pohrlilenakrcatiprostorijuzastitnimslikamasunca,akadsupocelibolovi,NefertitijeprokrijumcarilajednuslikuTauertidalamidajedrzimuruciilisakrijemispodjastukadokvristim.Babicesuposlalepokheper-ueribosiljakdamipotaknutrudove,akadsukasnijevicucizatrazileklincic,znalasamdameTauertdarujeovimdjetetomidavišenećebitidrugih.

»Evoga,dolazi!«uskliknebabica.»Ondolazi!«Ajasvinemleđadazadnjiputtisnem.Kad jemojsinnapokonodlucio izacinasvijet,sunce jebilonaobzoru. Nista u vezi njegovog rođenja nije bio povoljan znak. Bio je dijetesmrti izalazecegsunca.Dijeterođenousredkaosa,doksuvaninaulicamaumiraligostisvetkovinefaraonskogDurbara.Najprijesuosjecalimirismedausvomdahu,potomotkrivalioteklineispodpazuhailinapreponama,kvrgekojesupocrnjeleizagnojilese.Nounutarzidovapalace,babicesumivicucipruzale dijete u narucaj: »Djecak! Zdrav djecak, gospodarice!« On zaplacetolikoglasnodabiuznemirioiOzirisa,amojasestraizletiizsobezaporodekakobiobavijestilamogsuprugaiocadasmoobojepreživjeli.

Milovalasambusentamnekosenaglavisvogasinaipritisnulajenausne.

Bilajenježnakaozora.»Kako ces ganazvati?«upitamajka, a kad jeNakhtminupaou sobu za

porode,reklasam:»Baraka.«Neočekivanblagoslov.

Sljedeca cetiri dana znala sam samo za blazenstvo majcinstva i ni za stodrugo.Nakhtminmijebiovjerandrug.Biojeneprestanouzmene.MotriomeuslucajudapokazemprveznakegrozniceilidamaliBarakapocnekasljati.Otisaojetolikodalekodajesvimsluskinjamazabraniopristupuslucajudajekojaodnjihzarazenakugom.Trecegdana,kadmuseucinilodasamdovoljnodobro damogu ustati iz postelje, zapovjedio je da nas vrate u nase odaje.Tamoćemobitizaštićeniodposjetaneumornihčestitaraizpalače.

PomisaonaAnubisamracilajesvacijelice.Sluskinjesusesutkesuljalepohodnicimapalace.SamojeBarakinplacparaotisinuodajazagoste.Nefertitije zapovjedila da nam sobe ukrase zlatnim perlicama u boji svijede kozemoga sina, advorske sudame skupljaleperlice sa svojihperika i nizale ihzajedno.Timesudobilenestocimemogukratitivrijemezatocenjaupalaci.Meritaton,Mekitaton iAnkhesenpaatonsvojimsubojicamapridnuzidovaslikaleprizoresrece.Perle subileovjeseneusvakomkutu iprekodrvenihgreda.Mirhomsmoposuli zeravnikepocijelojpalaci.Kadsamuslausobu,bilajeispunjenaintenzivnimmirisom.MojajesestragledalaBaraku.Ucinilomisedasamzapazilaiskruogorcenjaunjezinimocima,alikadjevidjeladajegledam,sinulajesvojimnajblistavijimosmjehom.»Vecsamtinasladojilju.Možegapočetihranitičimtvojatridanazavrše.«

Ajasammislila,hranitćugasama.»Tkojeona?«upitamoprezno.»Heket,suprugajednogAtonovasvećenika.«»Sigurnasidanijezaraženakugom?«»Naravnodajesam.«»Akakoćuznatidajenjezinomlijekodobro?«»Nemislisgavaljdasamadojiti?«Nefertitisezaprepastila.»Hocesdati

segrudiobjesedopupkadoktisinnavršitrigodine?«Spustim pogled na svog sina, na njegove napucene usnice i duboko

zadovoljstvo. Moje jedino dijete. Sada i zauvijek. Zasto ga ne bih samahranila?Bardokepidemijaneprođe.Tkozna stodojiljanosiusvomtijelukadtolikiumiru?No,valjalo jemislitina josnesto. Iscrpimlisedojeci, stoakokugaprodreupalacu,ajanebudemdovoljnosnaznadajojseoduprem?Barakabiostaobezmajke.Nakhtminbiostaoudovacipodizaobisinasam.Nefertiti me promatrala! »Neka dođe Heket«, rekla sam. »Jos dva dana iprestat cu dojiti Baraku.« Vrhom prsta dotaknem njegov sitan nosic inasmiješimse.»Jasnomijezaštosiovoradilapetputa,Nefertiti.«

Čelomojesestreizbrazdaseborama.»Tiutomeuživašvišeodmene.«Pogledamjeiztoplepostelje.»Aliuvijeksiizgledalasretno«,pobunimse.»Zato sto sam ostala ziva«, rekla je Nefertiti iskreno. »Zato sto sam

prezivjeladapokusamponovno.Zbogsina.«OcijojsijevnuusmjeruBarake.»Sadmi vise ne treba sin. Ja sam faraonka, aMeti ce biti faraonka poslijemene.«

Sjednemoslonjenanajastuke.Barakatopopratiprodornimkrikom.»Otaczna?«

»Naravno.Akogabidrugogželiozafaraona?Nebnefera?«PomislimnaKijuiNebneferaudrugomkrilupalace.Cijeliamarnskidvor,

kipari,svecenici,plesaciikrojaci,svisusesjatiliupalacukaoutociste.Sadsunaguranipoprostorijamaokosobezaaudijencije.Boravak jebiodopustensvima koji su imali posao ili utjecaj u palaci, ali zalihe hrane nisu bileneograničene.

»Štoćemoakokugapotrajeduljeodzaliha?«upitamtupimglasom.»Poslatćemoponove«,odvratinehajnoNefertiti.»Nemorasmilagatidameutjesis.Znamdanijebasmnogosluguvoljno

izaci iz palace. Nakhtminmi je rekao da je glasnik prisao prozoru sinoc iizvijestio o smrti tri stotine radnika. Tristotine«, ponovim. »Ukupno dvijetisućeljudiodDurbara.«

Nefertiti se u nelagodi promeskolji. »Ne bi smjela razmisljati o tome,Mutnođmet.Imašdijete...«

»I necu biti kadra zastititi ga ne budem li znala istinu.« Sjednemuspravnijenasvojimjastucima.»Nefertiti,štosezapravodogađa?«

Onaprimaknestolacmojojpostelji i sjedne.Sobraza joj jenestalaboja.»Poulicamasuneredi.«

Uvučemzrak.PremještalasamBarakuporukamadoknijezaplakao.»AnistaihneprijecidaprovaleuzatvorioslobodeHoremheba«,reklaje.

»Vojskajeukaranteni.Samojenekolikovojnika...«»Uzatvorimaćebitikuge.Akojebilokugeugrobnici...«»Alimogugaosloboditiakonijepodlegaobolesti.Aoncepovestipobunu

protivnaseobitelji.Svicemopoginuti.«Oklijevalaje.»Osimtebe.Nakhtminbitespasio.«

»Nikad,Nefertiti.Bogovisuuztebe.Tosenikadanećedogoditi.«Ona se kiselo osmjehne, a ja samznalada se sjetila kako je kuganaglo

doslanakonDurbarainjezinausponananajviseprijestoljeuzemlji.Akosubogoviuznju,čemuondakuga?

»Dakle,stocemo?«SpustimpoglednaBaraku.Njegovmaleninevinzivotmogaobizavrsitiiprijenegojezapoceo.Alizastobitobogoviucinili?Dalisumidijetenakontolikoiscekivanjasamozatodamigauzmu?»Stootacmislidatrebamoučiniti?«

»MislidabitrebaloposlatiglasnikeuMemfisiTebu.Daihupozorimo.«»Tiimjošnisiposlalaupozorenje?«viknem.»Pa kad smo u izolaciji«, branila se. »Nitko ne smije van. Vrata su

zatvorena. Posaljemo li glasnika u Tebu, sto ce ljudimisliti? Durbar je tek

prošao.«Zagledamseuzakovaneprozore.»Ostaviti ihbezupozorenjaprotivise

svimzakonimaMaat«,reklasam.»Ekhnatontoneželiučiniti.«»Ondamorašti«,izjavim.»Sadsiitifaraonka.«

Sestmuskaracaizpalaceplacenisuzlatomdaodnesuporukuupozorenjaostanju u Amarni u Mem is i Tebu: Hetiti su tijekom faraonskog Durbarazaraziligradkugomkojajeodnijelavećdvijetisućeživota.

Nijebilodovoljnogrobovadasesvipreminulipokopaju.Caksuibogatasebacaliu zajednickegrobniceda zauvijekostanubezimeni.Neki su riskiralismrtkakobipolozilitalismaneuzasvojepreminule.TakoceihOzirismociprepoznati. Nocima sam imala more o tim grobovima, a kad god bih seprobudilavičući,Nakhtminbipitaoštometoprogoniusnovima.

»SanjalasamdameOzirisnemozepronaci,dasamvjecnoizgubljenaidanikomnijebilodovoljnostalodaminapiseimenagrob.«Mojmijesuprugmilovaokosu i zaklinjaosedase tonecedogoditi,da ceonpreuzeti svakirizik i stavitimi talismanurukuprijenegomepokopaju.»Zakuniseda tonecesdopustiti«,preklinjalasamga.»Umremliodkuge,zakunisedanecesdopustitidauzmumojetijelo.Stalismanomilibez.«

Njegovesuserukezastitnickiovileokomene.»Naravnodatenitkoneceuzetibezdokazazabogove.Nećutodopustiti.«

»Alimorat ces. Jerumremli,atiserazbolis,kogaceBarakaimatidasebrinezanjega?«

»Nemojtakogovoriti.«»Amarnaumire,Nakhtmine.Zaštobipalačabilapošteđena?«»Zatostosmozasticeni!Tvojimbiljemipozicijomnabrdu.Mismoiznad

kuge«,pokušaomeuvjeriti.»Aakonarodnavaliupalačuiunesebolest?«Bio je prenerazen mojim nepovjerenjem. »Onda bi se vojnici borili s

napadačimajersuovdjezaštićeniiimajuhrane.«Barakazaplače.Njegovkrikproparajutarnjimir,aNakhtminustaneiuzmegaunarucje.

Njeznogajegledaoizatimgaopreznopolozionamojaprsa.Odsutracenassinimatidojilju.

»NefertitijeuMemfisiTebuposlalaporukuokugi«,reklasammu.Nakhtminmezabrinutogledao. »Ekhnaton tonikadnebiucinio.Akad

kugaprođe,doznatće.«»Kakoznašdaćeproći?«»Zatostouvijekprođe.RijecjesamootomekolikoceljudiAnubisodvesti

prijenegosepovuče.«Zadrhtim.»Nefertitijerekladasupoulicamanemiri.«Nakhtminmeoštropogleda.»Zaštotijetorekla?«

»Zatostosamhtjelaznati.Zatostojanjojnikadnisamlagalaijasnojedaijaodnježelimiskrenost.Tisimitrebaoreći.«

»Akakvobidobroiztogproizašlo?«usprotiviose.»Zamislimojuzaprepastenostakoprovaleupalacu.Nebihimalapojma

štosedogađa.Nebihbilakadranisakritinegdjenašegsina.«»Nitkoneceprovalitiupalacu«,rekaojeNakhtminstrogo.»Faraonovaje

vojskavani.Itojejedinarazlikaizmeđunasinjih.Jeduistuhranuinoseistebiljke oko vrata. Koliko god Ekhnaton bio lud, nije toliko glup da riskira iizgubivojskuilinubijskugardu.Mismonasigurnom«,zajamci.»Aidadođu,jabihtezaštitio.«

»Sto akodođu sHoremhebom?«upitam, a po izrazunjegova lica jasnosamvidjeladaseiontogasjetio.

»OndaćeimHoremhebrećidatenediraju.«»Zatoštojeontvojprijatelj?«Nakhtmin stisne celjust. Nije mu se svidio smjer u kojem je krenulo

ispitivanje.»Da.«»ANefertiti?«upitam.Nijeodgovorio.Glasmisestiša.»Amojenećakinje?«Nijeodgovorio.Zakucaglasnikizatražidadođemousobuzaaudijencije.»Opetsenet«,nagađaojeNakhtmin,aliovogputanijebilotako.Mojnasje

otacpozvaokakobinasobavijestiodajeumrlotritisućeEgipćana.»Odsadkruhspremajteusvojimodajama«,rekaojeokupljenimausobi,

»avoduuposudama.Kugaćetrajatidužeodnašihzaliha.«Otac se osvrne na prazna prijestolja i stolove od ebanovine. Za sat

vremena prostorija ce biti puna plesaca, a Ekhnaton ce poslanicimazapovijediti da igraju senet. »Suplja ljuska«, rekao je tiho. »Ljubili su musandalebaškakoježelio.Isadćemunarodležatiprednogama.Mrtav.«

ZnalismodajeCrnasmrtuslauPalacunaobalikadjekuharvristeciutrcaousobu za audijencije. Znoj mu se slijevao niz lice. »Dva pomocnika su mibolesna«,vikne.»Smrtjeukuhinjama.Petštakorajemrtvoipekarovažena.«

Nadebeljkoveneugodnerijeciigracisenetaprekinuzabavu,ahar isticiniseprstiukipeodužasa.

KaodajeupalačudoveoAnubisaipustiogasuzice.Nakhtmin me zgrabi za ramena. »Natrag u nase odaje. Povedi Heket i

njezinodijetepaspustizasunnavratima.Nitkonesmijeucidoknezacujesmojglas.Idemposvježuvodu.«

Zenesutrcalenaokolo,amuskarcihrlilivan.Nefertitisretnemojpogled.JasnosamvidjelakakojeprestravljenadokjojAmarnaklizikrozprste.Zvukrazbijena stakla odvuce nam pozornost. Muskarci i zene pokusavali supobjeciizsobezaaudijencije.Akojekugaupalaci,toznacismrtnupresudu

svakom tkoostaneunutra.Ekhnatonustane sprijestolja i pozove strazarevicucidaganitkone smijeostaviti.No tko imavlastnadpanikomkoja sesiri? Okrenuo se prema Maji koji je stajao kraj podija. »Ti ces ostati«,zapovjedi mu. Majino je lice bilo blijedo. Njihov grad nekoc je bilo slavlježivotu,asadjespomeniksmrti.

Ucitavojtojpanici,netkozapovijedidadjecuzatvoreudjecjusobu.Svakodijetemlađe od sesnaest valja zastititi u najizoliranijoj prostoriji u palaci.»Tkocepazitinanjih?Netkomorapazitinanjih«,vikaojemojotac.Nozbrkajebilaprevelika.Nijedanstrazarnijeistupio.OndasepojaviTija.Pepeljastalica,alismirena.

»Jaidemudječjusobu.«Otac kimne. »Nalozi strazarima da ponovno zakuju prozore«, rekao je

Nefertiti. »Ako netko pokusa pobjeci, ubij ga jer u pitanje dovodi naseživote.«

»Zarnijesvejedno?«vikalajenekažena.»Kugajevećupalači.«»Ukuhinjama«,odrežemojotac.»Možemojetamoizadržati.«Nitkomunijepovjerovao.»Ti!« vikne Ekhnaton pokazujuci neku plemkinju koja je kroz razbijeni

prozorguralasvojedijeteuslobodu,aisamasespremalapobjeci.Zgrabilukistrijeluizrukunekogstražara.»Korakdaljeimrtvasi.«

Zenasena trenutakzaustavi.Zatimsepomakne.Htjela jepovucidijetenatragupalacu,alistrijelaza ijukne.Svidahnu,apotomusobizaaudijencijezavlada tisina. Zena je klizila na tlo, a dijete vristalo. Ekhnaton spusti luk.»Nitko ne smije napustiti palacu!« viknuo je. Na tetivu namjesti i drugustrijelu i uperi luk u sredinu utihnule gomile. Nefertiti priđe i spusti muoružje.

»Nitkoneodlazi«,uvjeravalagaje.Ljudisujegledališiromotvorenihočijupunihstrave.Ekhnaton se zaustavi pred jednim od svecenika koji padne na do od

postovanja. »Tko god otvori prozor ili posalje poruku ispod vrata, bit ceposlan u kuhinje da umre. Straza!« zapovjedio je. »Pobijte sve kuhare ipekarske pomocnike. Nitko ne smije ostati ziv u kuhinjama. Ni macka.«Potrazipogledomcovjekakojimujedoniovijestokugi.Pokazega.»Pocniteodnjega.«

Strazarisubiliucinkoviti.Covjekjevristaodoksugaodvlacilikrozvratasobe za audijencije. Nije stigao zamoliti za milost. Cijela obitelj pogledaNefertiti.

»Svi natrag u svoje odaje«, rekla je. »Tko opazi znak kuge, neka uzmeugljensazeravnikainacrtaHorusovookonavrata.Obrocicestizatijednomdnevno«,vidjelajeocevoodobravanjepajojglaspostanesnaznijiisigurniji.»Sluskinje ce uzimati hranu iz podruma, a ne iz kuhinja. Neka se nitko neusudišetatipopalačijoščetrnaestdananakonštosekugapovuče.«

Panehesi iskoraci naprijed. Gorio je od zelje da se postavi u centarzbivanja.»Moramoprinijetižrtvu«,objavi.

Ekhnatonseslozi.»Pladanjmesaipeharnajboljegaamarnskogvinapredsvakavrata«,odredioje.

»Ne!« Brzo priđem podiju. »Na vanjskoj strani vrata trebamo objesitivijencementeirute.Tojedovoljno.«

Eknaton seokrenepremameni. »Sestra faraonovamislida znaviseodVrhovnogsvećenikaAtonova?«

Nefertitigadivljepogleda.»Onaserazumijeubiljeikazedajerutaboljaodmesakojetruli.«

Ekhnatonov glas postane sumnjicav. »A kako znas da se ne pokusavariješitisestreišurjaka?Onaimapravosjestinaprijestolje.Ionainjezinsin.«

»Na svaka vrata stavit ce se vijenac od mente i rute«, zapovjedila jeNefertiti.

»Ažrtva?«gnjaviojePanehesidvaegipatskafaraona.Ekhnatonseukoci.»BitcepredsvakomsobomkojazeliAtonovuzastitu«,

izgovori glasno. »Aoni koji zele gnjevvelikogboga«, zagledaomi seuoci,»nećeprinijetižrtvu.«

Gomilapohrlivan.Izlazizsobezaaudijencijebiojezakrcen.Nefertitimidotakneruku.»Štoćešsadraditi?«

»IdemnatragBaraki.Zaključatćuvratainikognećupustitiunutra.«»Zatostonemozemosvibitizajedno?Jelitakodanemozemo?«upitala

je.»Dacijelaobiteljboraviujednojsobi,bilobiopasnozasve.«Uglasujojsecuostrah.VidjelasamdapoprviputiskrenozelibitisamosEkhnatonominiskimdrugim.Našićeroditeljiotićiusvojeodaje,aTijaćečuvatidjecu.

Pružimrukuidotaknemnjezinu.»Budemolirazdvojeni,moždapreživimoovo«,reklasam.

»Ali,kakoznas?Timozeslezatimrtva,ajatonecuznatidokmisluskinjanejavioHorusovomoku.Amojekceri...«Njezinositnotijeloizgledalojejosmanje.»Bitćusasvimsama.«

Njezinnajvecistrah.Uzmemjojrukuipolozimjenasvojesrce.»Svicemoostatizdravi«,obećam,»ividjetćemosezačetrnaestdana.«

Nikadajojprijenisamlagala.DokseCrnasmrtsuljalapalacom,Panehesije zrtvenedarovepolagaopred vrata onih koji su zeljeli Atonovblagoslov.Isao je hodnicimau svojemplastu od leopardova krzna i s teskim zlatnimprstenjem. Za njim su isli mladi svecenici. Visokim i umilnim glasovimapjevalisuuslavuAtonovu.Adoksudječacipjevali,Anubisjedivljao.

KadjePanehesidošaonanašavrata,Heketgaotpravi.»Cekaj!« Naglo otvorim vrata da se suocim s njim. Nakhtmin i dojilja

kriknu. »Drzat cugrancicu rute ispred sebe«,obecam, aonda stanempredPanehesija.»Kanišstavitižrtvenidaripreddječjusobu?«upitamga.

Zabaciojesvojleopardovplaštikrenuopremasljedećimvratima.

»Kanišstavitižrtvenidaripreddječjusobu?«zahtijevalasamodgovor.Gledaomekaodasammaloumna.»Naravno.«»Nemoj.Nemojtamostavljatizrtvu.Datcutistogodzelis«,reklasamsva

očajna.Panehesi me odmjeri pogledom. »A sto bih ja mogao zeljeti od sestre

kraljeveglavnesupruge?«»Sestrefaraonke«,odgovorim.Usnicamuseiskrivi.»Udjecjojsobispava

moj vlastiti unuk. Mislis da bih otrovao nadu egipatskog prijestolja zbogsmrti sest beznacajnih djevojcica? Zaista si glupa kao sto sam imislio dajesi.«

»Zatvorivrata!«VikalajeHeketizamojihleđa.»Zatvorivrata«,preklinjalajegrleci svog imogsina.Gledala samkakoPanehesinestajenizhodnik sasvojimzdjelamasmesom,aondanasopetzatvorim.Gurnemgranciceruteimenteispodvrataizabrtvimprolaz.

Proslasudvadana,apohodnicimapalacenijebiloznakaCrnesmrti.Ninajednimvratimaugljenomnijebilonacrtanooko.Aonda,trecenoci,kadsmovecpocelivjerovatidajepalacazasticena,AnubisjezastaousvakojsobikojaježrtvovalaAtonuinajeose.

Uzorukrikovi jednemladesluskinjeproparaju tisinuhodnika.Trcala jekraj kraljevskih odaja vicuci nesto o Horusovu oku. »Djecak, odmah dokuhinja«, vristala je prestravljena. »I nadglednik konjusnica. Svi koji suponudili zrtvuAtonu!DvaveleposlanikaizAbidosa.JedansRoda.Osjecasevonjiznjihovihsoba!«

»Stosad?«prosapcemizanasihzatvorenihvrata,aNakhtminodgovori:»Sad strpljivo cekamo i nadamo se da ce smrt posjetiti samo one koji sužrtvovaliAtonu.«

NokadsuljudiuAmarnividjelidasekolazamrtvacevozepremapalaci,gnjevserasirigradom.Akofaraonovbognemozezastititiamarnskupalacu,zastobizastitionjegovnarod?Unatocopasnosti,Egipcanisuizaslinaulice,pjevali Amonu i razbijali Atonove slike. Gomila se skupila ispred ulaza upalacu.TrazilisudaimsekazejelifaraonKrivovjernikjosuvijekziv.Priđemblizeprozorublokiranomdaskamaizacujemviku.»Cujes likakogazovu?«prošapćem.

Heketine oci bile su rasirene od straha. Odgovorila je: »KraljKrivovjernik.«

»Ačuješlištopjevaju?«Slusalesmozvukrazbijanjakamenjaiudaranjecekica.SEkhnatonovihsu

kipovalomililiceipjevajućizazivaliuništenjesameAmarne.»SPA-LI-TI!SPA-LI-TI!«UzmemBarakuiprivinemganagrudi.Kad je u podne dosla hrana, Nakhtmin otvori vrata pa zaprepasteno

ustukne.Obroknamjedonijelanovasluškinja.Drhtalajeiplakala.»Štoje?«upitabrzo.»Dječjasoba«,uzdahnulaje.PredamsvogsinaurukeHeketipohrlimpremavratima.»Stojesdjecjom

sobom?«»Svejezahvatilo«,plakalajepruzajucinamkosarushranom.»Svasuse

djecarazboljela!«»Tko?Tkoserazbolio?«vikalasam.»Djeca.Princezeblizankinjepreminulesu.PrincezaMekitatonjebolesna.

A Nebnefer, gospodarice«, pokrije usta kao da rijeci koje bi izrekla morazadržati.Nakhtminzgrabidjevojčinuruku.»Mrtav?«

Sluškinjisuklecalakoljena.»Ne.Aliumire.«»Dajnamhranuizatvorivrata«,rekaojebrzo.»Cekaj!« zamolim. »Nefertiti i moji roditelji! Na njihovim je vratima

Horusovooko?«»Nije«,prosapcedjevojka,»alifaraonkacepozeljetidaumrekadcujeda

suodšestprincezaživesamotri.«Užasnemse.»Jošjojnisurekli?«Djevojka stisne usnice. Suze joj poteku jos jace. Odmahivala je glavom.

»Nikomnijerečeno.Samotebi,gospodarice.Sluškinjegaseboje.«Ekhnatona. Naslonim se na dovratak. Tri princeze i uskoro princ

egipatski. A ako je u djecjoj sobi kuga, sto ce biti s Tijom? S Meritaton iAnkhesenpaaton? Nakhtmin spusti zasun na vratima, a Heket odjednomskočinanoge.

»Nesmijemoovojesti.«»Neprenosisehranom«,poucijeNakhtmin.»Dajetako,dosadbismovec

svipomrli.«»Netkomoraizbavitipreživjele«,reklasam.Nakhtminjestajaozagledanusobuukojojjeležaonašsin.»NetkomoraizbavitikraljicuiMeritaton«,ponovim.»Ankhesenpaaton...«»Izgubljena«,očimogsuprugabilesustrašne.»Alionaježiva!«bunilasamse.»I nista ne mozemo uciniti za nju. Ni za koga od njih. Ako su vec tri

princezeumrle,dječjasobamorabitiizolirana.«»Alimozemo izdvojiti zdrave.Mozemo ih staviti u zasebne prostorije i

datiimšansu.«Nakhtmin je vrtio glavom. »Faraon im je uskratio sansu kad je pozvao

HetiteinakontogaslušaoPanehesija«,rekaojehladno.

Vijesti su se ipak sirile. Sad su vec svi znali da su princeze blizankinjepreminule i da su dvogodisnja Neferuaton i petogodisnja Mekitatonzaražene.

Podvorištimasupovlačiliuzicezvona,palačomsuodjekivalikrikovi,ženesuplakaleidozivaleAtona,molilesugadaopozovekletvukojasestrovalilanaamarnskupalacu.Jednasluskinjadoslanamjerecidasunubijskistrazariposlani izbaviti preostale princeze i kraljicu, ali za Nebnefera je biloprekasno.Zatvorimvrata.Slusalismomolitvekrozzidovepalace.Nikadsenijepjevalotakoglasno.

»Vaniznajudajeupalacikuga«,rekaojeNakhtmin,»imisledajetostofaraonovadjecanisuizbjeglakugukaznazaneštoštojeučinio.«

Pjevanje molitvi nije prestajalo tri dana. Jasno smo culi gnjevne Egipcanekako vape za milost Amonu i proklinju krivovjernog faraona koji im jenavukaokugu.Stajalasamkrajprozoralicanaslonjenanadrvoizatvorenihocijuslusalasamritamvikanja.»NecebitizapamcenkaoEkhnatonGraditelj.Zvat cegafaraonKrivovjernikdođeta ineheha.«SjetimsekakojeNefertitisama u svojoj sobi, a cut ce da joj je cetvero djece umrlo. Kad god sampogledalasvogsinanaHeketinimgrudima,ocisumisenapunilesuzama.Biojetakomlad.Premalendaseboriprotivnecegtakovelikogpasamganocuprivijalaksebiipokusavalabitizahvalnanavremenukojemijepoklonjenodabudemsnjim.

Danjusmoslusalizvukkolazamrtvace.Prestajalibismoigratisenetdoksusekotacikotrljalipokrajpalacepitajucisecijacesadtijelabitiobnazenaipokopana tako da u vjecnosti ostanu bez imena po kojem bi ih bogoviprepoznali.Bezkartuseiliusabti iguricepokojimabiOziriskadsevratinazemljuznaotkosubili.Molilasamsluskinjekojesunamdonosilehranudanamnabavejošrute,alisvesuodgovaraledajeupalačivišenema.

»Jesilipretrazilapodrume?Mozdajespremljenakrajvina.Pogledajbacveipročitajnatpise.«

»Zaomije,gospodarice,alineznamčitati.«Uzmem iz kutije pisaljku od trske i tintu pa napisem ime biljke na

poleđinujednogodmojihpapirusa.Oklijevalasam,alisamistrgnulakomadknjige o lijecenju i ugurala cedulju zeni u ruke. »To je ta biljka. Potrazi nabacvamaovajnaziv.Uspijeslinaci,uzmimaloistavipodsvojavrata.Odnesimojojsestri i roditeljimakolikogodmozes.Ostatakdonesinama.Bude li idrugebačve,razdijelipreživjelima.«

Kimnulaje,aliprijenegojeotisla,upitam:»Cimetiplacajutostoidespotimhodnicimasmrti?«

Osvrnula se, aoci su jojbilenemirne. »Dajumi zlato. Svakogamedanaplacajuzlatom,ajanarukviceostavljamusvojojsobi.Akoprezivim,datcuihsvomsinudaseskolujezapisara.AkomeuzmeCrnasmrt,nekaucinisnjimaštohoće.«

PomislimnaBarakuigrlomisestisne.»Agdjetijesin?«Nanjezinutmurnulicukaodasepojavilasvjetlost.»UTebije.Imasamo

sedamgodina.Poslalismogaodavdečimsmočulidaljudiumiru.«Oklijevalasam.»JesulimnogesluškinjeposlalesvojudjecuuTebu?«»Jesu,gospodarice.Mislilesmodaceteitiikraljica...«Zasutikadjevidjela

izrazmoglica.Pitalasejelivećprevišerekla.»Hvalati«,prošapćem.»Akonađešrum,odmahjedonesi.«Sljedeceg je dana dosla s biljem u kosarici. »Gospodarice?« Gorljivo je

kucala, a Nakhtmin otvori vrata tek toliko da joj vidi lice. »Hoces li recigospodaricidasamnaslabilje iucinilakakomi jerekla?StavilasamnestopodsvojavrataiodnijelacijelukošaruveziruAjeu.«

Nakhtminme pozove pokretom ruke. Zauzela sam njegovomjesto krajodškrinutihvrata.»Akraljici?«

Ženajeoklijevala.»FaraonkiNeferneferuaton-Nefertiti?«»Da.Uzelaje?«Zena spusti glavu. Odmah pogodim sto je bilo. »Otvorio ti je faraon

Ekhnaton.Odinatragisamaimstavinavrata.«Ženauzdahne.»Štoakomenetkovidi?«»Bude li pitanja, reci da radis po zapovijedi moje sestre. Faraon je

zakljucanunutra.Neceznati.«Zenaustuknepajojdotaknemruku.»Nitkotenecetjeratiulaz«,zajamcim.»Aupitalionkraljicu,onaceznatidasamtijatakoreklaipotvrditćezapovijed.«

Noženajejošuvijekoklijevalapashvatimštočeka.Strogosenamrštim.»Jatinemamštodati.«Spustila je pogled na moju narukvicu. Nije bila od zlata, ali imala je

tirkizne ukrase. Nefertitin dar. Skinem je i grubo gurnem sluskinji u ruku.»Objesi rutu preko njihovih vrata«, natjeram je da se zakune. »Ispleti imvijence.«

Stavilajenarukvicuukošaru.»Naravno,gospodarice.«

Sedamdananisamvidjelatusluskinju.Moralasamvjerovatidajeucinilastosamjojplatiladaucinidoksukrikovipopalacipostajalisveocajniji.Zenesutrcalenizhodnik.Culasamsandalepokeramickimplocicamanapodu.Nekesuudaralepozatvorenimvratimaizvansebeoduzasa.Moglasamzamislitikakoimje.Mismosvojavratadrzalizakljucanimainismonapustaliodaje.Osmenocinakondogovorasonomsluskinjom,nekazenacijejedijeteumrlokucne na nasa vrata. Bila je izvan sebe. Urlala je ocajna i trazila da jojotvorimo.

»Ne zeli umrijeti sama«, shvatim i snaznije privinem Baraku na grudi,sigurnadanamostajejošmalovremenadabudemozajedno.

»Nemojgatakočvrstostiskati.Ozlijeditćešga«,opomenemeHeket.Svemeviseobuzimalapanika.»Ostat cemobezhrane.Umrijet cemood

gladi, ne umremo li od kuge. A nasa grobnica nije dovrsena! Sarkofag zaBarakuniječaknizapočet.«

Heketrasirioci.»Nizamojegsina«,prosapceona.»Umremoliovdje,svićemoostatibezimeni.«

Nakhtminsrditoodmahneglavom.»Jatonecudopustiti.Necudopustitidatisetodogodi.Nikomeodvas.«

Spustimpoglednasvogsina.»MoramosepomolitiAmonu.«Heketdahne.»Ufaraonskojpalači?«Zatvorimoči.»Da.Ufaraonskojpalači.«Kad se sljedeceg jutra podiglo sunce, nije bilo novih znakova kuge niti

novihHorusovihocijupovratima.Cekalismojosjedandan,pazatimdva,ikad je polako proslo sedam dana, a suhi kruh preostao kao jedina hrana,dvorjanisusepočeliiskradatiizsvojihodaja.

Ugledamsluškinjukojajezbogzlatasvojživotizložilasmrtnojpogibelji.PrezivjelajeCrnusmrt.Poslatcesinauskoludapostanepisar.Nobrojni

nisubilitesrece.Slomljenemajkeiocevikojisuizgubilisvojejedinesinoveizlazilisuizsobaposrcuci.OpazimiMaju.Hodaojepognutiizgledaokrhkijenego ikad. Iz njegovih je ociju nestalo sjaja. Kad smo izasli, zacujemodošaptavanjedajeegipatskifaraonbolestan.

»Odkuge?«»Ne,gospodarice.«Zenakojajestavilarutunavratamojesestrereklaje

mirno:»Imanekubolestuma.«Culasusezvonakojasuusobuzaaudijencijepozivalavezire,dvorjanei

sveslugekojisuostaliupalaci.Uprostorijikojajenekocprimalastotine,sadje stajala samo mala grupica prezivjelih. Moji roditelji? Smjesta dvoranupretražimpogledom.

»Mauat!«Zaletimseumajčineruke.OnajeplakalanadBarakomiprivijalaga na grudi dok nije zaplakao. Nefertiti nas je gledala sa svoga prijestolja.Nisamuspijevalaprocitatiizraznjezinalica,alidrzalajeEkhnatonovurukuusvojoj. Ispod njih sjedile su Meritaton i Ankhesenpaaton. Njihova jeosmeroclana obitelj spala na cetvero. Cak je i najmlađa Ankhesenpaatonsjedilamirnoitiho,usutkanaonimstojezacijelovidjelaudjecjojsobidoksujojsestreležaleiumirale.

»Moramo otici iz Amarne«, prosapce moja majka. »Moramo se iz ovepalacepreselitiupalacuuTebi.Ovdjesusedogodilegrozote.«Vjerovalasamdamislinazarazukugom,alikadjemojotacstegnuoceljust,shvatimdajeriječojošnečem.

Pogledamih.»Naštomislite?«Odmaknemo se od podija kako nas nitko ne bi cuo. »Sedmog dana

izolacijefaraonjeuvrijedioasirskogakralja.«»Kralja?«ponoviNakhtmin.»Da.KraljAsirijeposlao jeglasnika i trazio triprijestoljaodebanovine.

Kadjeglasnikstigao,vidiojedaovdjevladakugapajeoklijevao.Alidobiojezapovijed od svoga kralja pa je usao u grad i prosao pjesice cijeli put do

palače.«»Strazari nisu pozvali tvog oca nego faraona, a Ekhnaton je glasnika u

Asirijuvratiouzpoklon«,izgovorimajka.»Poklon.«Nakhtmin zacuje koban prizvuk u majcinu glasu pa pogleda mog oca.

»Kakavpoklon?«Otaczatvorioci.»Daomujerukudjetetascrnimoteklinamaodkuge.Iz

dječjesobe.«Zakoraknemunatrag,Nakhtminovoselicesmrkne.»Asirskavojskabroji

seutisućama«,upozorinasmračno.Otackimne.Uglasumunijebilodvojbe.»NapastćeEgipat.«Mojpogledsretnemajčin.Licejojjebiloblijedo.»Ovdje jepreopasno«, zakljuciNakhtmin, a ja samznaladavisenijena

menidaodlucimhocemoliostati.PrezivjelismoCrnusmrt.Amonnecebititako velikodusan kadAsirci navale na Egipat. Pogledaome. »Vise nista nemožemoučiniti.«

»Pričekajbardaprođepogreb.Molimte«,preklinjalajeNefertiti.»Krenut cemo veceras. Asirci su na pragu Egipta, a vasa vojska nije

spremnadaihzaustavi.«»Ali veceras cebiti odrzanpogreb«, rekla jeocajno. »Ostani samnom«,

šaptalaje.»Tosumojadjeca.Tvojenećakinje.«Oklijevalasampogledatijeuoči.Tihoupitam:»Štosuučinilistijelima?«Nefertitijedrhtala.»Pripremilisuihzaspaljivanje.«Prekrijemrukomusta.»Nećebitisprovoda?«»To su zrtvekuge«, rekla jedivlje, ali njezin gnjevnijebiousmjerenna

mene. Zamislim Mekitaton i malenu Neferuaton i vatrene jezike kako seuzdižuokonjihdokgorenalomači.Egipatskeprinceze.

»Dobro, aliputujemouTebu cimzavrsi«, rekla samozbiljno. »Aako sunamroditeljiiolepametni,uzetceTijuipocisnama.«Nasajetetajosuvijekbilabolesna,alineodkuge.Stradalo joj jesrce.Bila jeudjecjojsobidok jeAnubis harao. Gledala je kako joj se potomci muce u bolesti i umiru.Mekitaton,Neferuaton,blizankinje,Nebnefer.Abilojeidrugih:sinoviikceribogatihtrgovacaipisara.Kadsamjojotislauposjet,ocisumepekleodsuza.»Ostaniuznas«,preklinjalasam.»Zarnezelisimatisvojvrtiraditiunjemu?«Odmahivalajeglavomistiskalamiruku.»Josmalopacuraditipovrtovimavječnosti.«

Nefertiti jetakođerodmahivalaglavom.»Niotacneceodavde«,rekla je.»Neželimeostaviti.«

»Narod se ljuti«, upozorim je. »Umiru od kuge i za to krive faraone.VjerujudaimjeAtonokrenuoleđa.«

»Neželimtoslušati.Nemogutosadslušati«,izjavilaje.»Ondaćeštoslušatikadbudeprekasno!«

»Jasvemoguispraviti!«»Kako? Sto ces uciniti kad asirski kralj raspakira svoj dar? Mislis da

kraljevstva Istoka nisu cula za Ekhnatovu brzopletost? Zasto se, mislis,dopisujusocem,anesnjim?«

»Onimavizije...Vizijeovelicini,Mutnođmet.Zelidagavole...Silnozelidagavole.«

»Kaoštogativoliš.«»Nijetoisto.«»Nije,zato sto ceucinitisvedabitodobio.Atisi,naprotiv,racionalna.

Pravakcisvogoca.Zatosimuidraza.«Prekineme,alijanastavim.»Izatoceotacostatistobom,makarsecijeligradrusiookonjega.Cakiakonamsvimaprijetipogibelj.Ali,jelitovrijednotoga?«upitalasam.»Vrijedilibesmrtnostplatitipotojcijeni?«

Nije odgovorila. Tuzno zavrtim glavom i udaljim se. U hodniku koji jevodionašimodajama,sretnemNakhtminasBarakom.

»Heket idesnama«, rekao je.»UAmarni jeobustavljenpromet lađama.Mozemokonjimaizatimseukrcatinabarkunegdjeizvangrada.Necemoniblizu radnickih kuca. Jahat cemo ravnodo gradskih vrata. Pustit ce nasdaizađemo«,rekaojepunsamopouzdanja.

»Alinemozemokrenutiprijenegopadnenoc«,reklasammu.»Odrzatcese pogreb. Znam sto ces reci, ali ona se ne moze suociti s tim sama.Jednostavnonemože.«

»Pogrebnalomača?«upita.Kimnem.»MalaNeferuaton«,iusnicamizadrthidoksamgledalaBaraku

nasnažnimrukamanjegovaoca.»Neznamkakotouopćemožepodnijeti.«»Mozezato sto je jaka,a inistadrugojojnepreostaje.Tvojasestranije

glupa,premdapodržavaEkhnatona.Onanijemekušac.«»Ja to ne bihmogla podnijeti«, izjavim, a onmi rukom podigne bradu.

Gledalismoseuoči.»Titonikadnećešmoratipodnijeti.Vodimteodavdehtjelatitoiline.«»Nakonpogreba.«

Kad je nebo postalo tamno, zacuju se zvona. Atonovi svecenici koji suprezivjeli kugu okupili su se u dvoristu amarnske palace. Svi smo nosilivijence od rute. Sluge koji su podizali lomacu bili su uznemireni. Kuga jemozda jos uvijek vrebala iza svakoga kamena, ali mi smo se svi skupili ugrupu. Velovi su nam prekrivali lica. Zene su plakale. Moja mi se majkanaslonilanarame,aotacjestajaopokrajNefertiti.Otacikci,prkosnesnaznekule. Zvuk Kijinog placa bio je nepodnosljiv. Bila je u visokom stupnjutrudnoce.Iznenadilomestojeutakvomosjetljivomstanjuuspjelaprezivjetikugu.

Ali,opet,imaliBarakatakođerjepreživio.

Slušalasamnjezinodubokoipotresnojecanjeimislilakakojeokrutnoštoosim nekoliko njezinih dama nitko nije uz nju. Panehesi stoji kraj lomace,odjevenusluzbenuodoru,aNefertitiseoslanjanaEkhnatonovuruku,odvecprestrašenadajepusti.

»Mislis da su sad s Atonom?« upita me Ankhesenpaaton. Postala jedrugačijedijete.Potištenoipovučeno.

»MislimdasusAtonom.«Stisnemusnicezbogtelaži.»Jesu.«Okrenulajelicenatragpremavatrikojaserasplamsalananajudaljenijem

krajulomace.Tijelasubilazamotanaulanenoplatno.Ponjimasunabacalirutu. Plamenovi suknu prema nebu i oviju princeze ognjem. Meso jepucketalo i sistalo. Vonjalo je ostro. Onda vatra zahvati odjecu princaNebnefera. Pokrov izgori i otkrijemu se lice.Dvoristem seprolomi krik, aPanehesipridrziKiju.Ekhnatonpogledasvojeozaloscenesupruge,jednupadruguineštounjemupukne.

»Ovosuskrivili stovateljiAmona«,vikne.»Izdalisunas.Ovo jeAtonovakazna«, urlao je. Ostavljao ga je razum. »Hocu kociju!« Njegovi nubijskistrazariustuknu.»Kociju!«vikne.»Idemusvakukucu,provalitcuimvratainacinjihove laznebogove.Umojemgradu,onisemoleAmonu.UAtonovugradu!«

Poludioje.Licemujebilomahnito.Nefertitigazgrabizaruku.»Prestani!«vikne.»Unistit cu svaku obitelj u cijem domu nađem lazne bogove«, svecano

izjavi.Istrgnerukuiznjezine,zabaciplastiskociuzapregukojusumudoveli.Dvakonjauznemirenozanjiste,aonpodignebic.»Straza!«zapovjedi,alionisu stajali nepomicni od straha. U gradu je jos bilo kuge i nitko nije htioriskiratizivot.KadjeEkhnatonvidiodamusenitkonekanipridruziti,nalozidasvejednootvoregradskavrata.

»Ostavitevratazatvorena!«zapovjediNefertiti.Stražarisugledaliusvojadvafaraonainisuznalikogabiposlušali.Ekhnaton pojuri prema teskim drvenim dverima, a Nefertiti zavristi:

»Otvorite!Otvoritevrata!«daučinetoprijenegoseunjihzaletikolima.Ekhnaton se nije zaustavljao. Vratnice se raskrile tocno u trenutku da

vozac i njegova divlja kocija prolete kroz otvor. Zatim egipatski faraonnestane u noci dok su se u dvoristu palace visoko uzdizali plamenovi,ovijajućiseokotijelanjegovedjece.

Nefertiti istupiusvjetlo.Kuka ibic,znacimoci,bilisu jojudesnojruci.Lijevuješakustisnula.»Dovediteganatragkmeni!«

Stražarisuoklijevali.»JasamfaraonkauEgiptu.Dovediteganatrag«,glasjojsepovisi,»prije

negoAmarnabudeuništena!«Jedna sluskinja istrci iz palace placuci, a u dvoristu se svi kao jedan

okrenupremanjoj.

DjevojkasesrušipredNefertiti.»Visosti,Kraljicaudovicajepreminula.«Uznemirenostudvoristuprerasteuhisteriju.MojotacodedoNefertiti.

Govoriojebrzo.»Akosevrati,mozdabudezarazenkugom.Moramospasitistanovnike palace. Nađi lađe, neka odu iz grada. Sluzincad ostaje. Tvojadjeca...«

»Morajuotići«,izgovoriNefertitinesebično.»Mutnođmetihmožepovestisasobom.«

Zaprepastimse.»Ne!« zaplace Meritaton. »Ja te necu ostaviti,mauat. Ne putujem iz

Amamebeztebe.«OtacjerazmišljaooMeritatoninojodluci.»Nekanimotićiizpalače«,ponavljalajeMeritaton.Onkimne.»OndanekasMutnođmetodeAnkhesenpaaton.Moguostatiu

Tebi dok se Ekhnaton ponovno ne sabere.« Otac pogleda prema palaci.Nakratkojezatvoriooči.Jediniodmorkojimujebiodopušten.»Asadmoramksvojojsestri«,rekaoje.

Jasno sam vidjela kakav je danak u tjelesnom izgledu vlast nametnulamojojobitelji.Ocimogaocakaoda suutonuleu lice, aNefertiti kaoda sepogrbilapodtezinomtakogolemagubitka.Zenekojanasjedoveladomocisadavisenema.Nikadvisenecuvidjetinjezineostreoci,nitiusvomvrtucutinjezinsistavsmijeh.Nikadameponovnonecegledatikaodaznamojemisli,kaodaihvidi citkozapisanenasvitku.Zenakoja jevladalauzStarijega,uzAmenhotepaVelicanstvenog,ipreuzelanjegovuulogukadjeonbiopreviseumorandavlada,prešlajeuzagrobniživot.

»NekatiOzirisblagosloviprelazak,Tijo«,prošaptalasam.

Zenesuvristale,adjecaserastrcalanizhodnikepremasobizaaudijencije.»Faraon je pobjegao! Faraon je pobjegao!« vikala je sluskinja, a njezin jepovik odjekivao krilom za sluzincad i hodnicima. Vidjela sam zene kakodovikujuci se trce pokraj otvorenih prozora. Nosile su pune ruke odjece inakita.»BogovisunapustiliAmarnu!«urlaojenetko.»Cakjeifaraonotisao!«Zenesuguraledjecukroz jetkidimudvoristukakobi izaslinapristaniste.Odnosile su skrinje pune svoje odjece dok su muskarci vukli ostatkeobiteljske imovine. Sluge su bjezale s dvorjanima i poslanicima. Bilo je točistoludilo.

Mojaobiteljpohrliupalacu,aliNakhtminmezaustaviprijenegostosmousli u sobu za audijencije. »Ne mozemo tvoju obitelj ostaviti u ovakvomstanju«,rekaoje.»Faraonjenestao.Kadljudiizvanpalaceotkrijudaganema,tvojaćeobiteljbitiuopasnosti.«

»Bit cemo u opasnosti ako se vrati«, rekla sam ocajno. »Mogao bi sevratitizaraženkugom.«

»Ondaćemogastavitiukarantenu.«

»Egipatskogfaraona?«»Ne zelim da budes uz mene bez dopustenja tvog oca«, objasnio je.

»Tolikosmomuduzni.OstanisBarakomiHeketibudispremnazapolazakna jednu rijec upozorenja.Povedi iAnkhesenpaaton. Ja idempronaci tvojusestru.Morabitispremnaostatiukarantenisnjim.Budeliseuopćevratio.«

Kadjestrazauteturalaspolusvijesnimkraljem,zakrvavljenimioprljenimodvatrekojomjezapaliodomovevlastitognaroda,ono sto jeostalooddvoradalosenaposao.

»Smjestitegaunajudaljenijusobuizakljucajtevrata!Dajtemuhranezasedamdanainekanitkoneulazi.Podprijetnjomsmrtnekaznenepustajtegavan.« Moj otac nadgledao je karantenu dok je tik do njega stajao vezirPanehesiišutio.»Nemojteićiknjemu«,upozoriogajemojotac.

»Naravnodane«,odrežePanehesi.KadjeEkhnatonshvatiostosesnjimzbiva,vratasuvecbilazatvorenai

zakljucana izvana.Njegovi su seurlici culi svudapopalaci.Trazio jedagaoslobode,zvaoNefertitiinakrajupreklinjaoKiju.

»NetkopazinaKiju?«upitalajemojasestra.Poslali smo strazu. Kija je plakala kad je doznala da su Ekhnatona

zakljucali u sobu kao zatvorenika. Drugoga dana uzasnutim je krikovimapronijelapalacomvijestdaEkhnatonkasljekrv.Strazarisutakođerosjetilidaispodvratadopiresladunjavvonjslicanmirisumedaili secera.Tijekomtrećegdana,kašaljsestišao.Četvrtogdana,izsobeseniječuloništa.

Proslo je sestdanaprijenegose itkousudioprovjeritiono stosmovecionakoznali.

FaraonKrivovjernikdovedenjepredAnubisa.Kad je Nefertiti cula vijest, posla je plakati umajcino narucje. Zatim je

dosla kmeni. On je bio sebican kralj i los vladar, ali bio je i njezinmuz ipartnerusvemu.I,biojeotacnjezinedjece.

»Moramonapustitigrad«,rekao jeotaculazeciusobu.Nakhtminmu jebiozapetama.

Nefertiti podigne pogled. Njezina je tuga bila neopisiva. »To je krajAmarne«, prosaptalami je. »Trebala je govoriti u nase imenakon smrti, asadasedrobiuprah,Mutni.«Njezinsan,njezinavizijabesmrtnostiivelicine,bit ceprekrivenapijeskom iprepustenapustinji.Zatvorila jeoci.Zanimalomestovidi.Svojgradurusevinama?Svogsuprugaizoblicenogodkuge?Culaje izvjesca o ljudima po ulicama. Palili su vlastite kuce u pobuni protivEkhnatona. Unistavali su njegove slike. Razbijali su mu lice na relje imazidovauhramovima.Naprviznakkuge,NefertitijezapovijedilaTutmozisudazatvoriateljeipobjegne.Tojebionjezinjedininesebicanpotez.UAmarnivišeništanijetrebalograditi.Bilajedovršena,asadjeruše.

Mojnasotacoštroupozori:»Spaljujusvojekuće.Akosevojskarazbježi,na

redujepalača.MoramopokopatiEkhnatona.«Nefertitijejecala.»Ali Panehesi je odnio Ekhnatonovo tijelo u hram«, rekla sam. »On sad

obavljapogrebneobrede.«Nakhtminseukoči.»Onsadradišto?«Brzo pogledam supruga pa oca. »Uzeo je tijelo i odnio ga u hram«,

ponovim.Nakhtminpogledamogoca.»NađitePanehesija!«izderesemojotacnagrupuvojnikauhodniku.»Ne

dajtedanapustipalaču.«»Štosedogađa?«upitam.Osjetilasamopasnost.»Tikdohrama jeriznica.Panehesinijeotisaozbogpogrebnogobreda«,

rekao jemojsuprug.»Otisao jeodnijetizlato izriznicekakobisrusiovlasttvoje sestre.« Nakhtmin se okrene Nefertiti. »Moras pustiti Horemheba izzatvora.Oslobodigeneralailjudicegaslijediti.IlipreuzmirizikdaAtonovimzlatom Panehesi kupi vojsku. A nosi li Kija u utrobi sina, cijeli je Egipatizgubljen.«

Nefertitisezagledaudaljinukaodavisenevidinikogaodnas.Nizobrazesujojklizilesuze.Zatvorilajeoci.»Basmebrigastocesedogoditi«,reklaje.»Svejednomije.«

Ali Nakhtmin joj brzo priđe i uhvati je za ramena. »Visosti, faraoneNeferneferuaton-Nefertiti, tvoja je zemlja pod opsadom i ugrozena ti jekruna.Ostanešliovdje,umrijetćeš.«

Otvorilajeoči.Bilesubeživotne.»Ubit ceMeritaton ili jevjencatizaPanehesija,a iAnkhesenpaatonin je

životuopasnosti«,nastaviNakhtmin.Gotovo neprimjetno, Nefertitino se lice promijeni. Oci su joj otvrdnule.

»Pustitegaizzatvora.«Nakhtminkimnepanestanenizhodnikutminu.Otacseokrenepremameni.»Imašlipovjerenjausvogsupruga?«Zabuljimseunjega.NakhtminbimogaopustitiHoremhebaizzatvora i

takoudruženimoglibiuzetikrunu.»Ontonikadnebiučinio«,zajamčim.

Pobuna se valjala ulicama. Egipcani su uzeli vile, kose i kakvog god su seoruzjadomogli.Slugajesvakogasatatrcaousobuzaaudijencijesvijestima.NapalisuAtonovhramubrdima.Stupajupremapalaci.Zahtijevajudaimsevratenjihovibogovi,daglavnigradponovnobudeTebaidaseAmamaspali.

Kija je sjedila u naslonjacu podno podija. Njezino je lice bila maskaagonije.Pokusavalasamzamislitistoosjeca.BilajeDrugasuprugamrtvogakralja. Dijete koje nosi nece imati oca. A kad ga rodi, bude li sin, bit ceprijetnjaNefertitinojkruni.

NjezinasudbinaovisioPanehesiju.

Otvoresevratasobezaaudijencije.UđeNakhtmin,aizanjegaHoremheb.Zatvornijebionjezansgeneralom.Kosamujenarasladoramena,atamnabrada zasjenila celjust. No u ocimamu je bilo vatre i mahnite odlucnostikakvunikadprijenisamvidjelaniu cijempogledu.Mojotacustane.»Stojenovo?«

Horemheb korakne naprijed. »Narod je opustosio Atonov hram.Faraonovojetijelospaljeno,nijemubilospasa.«

Moj otac pogleda Nakhtnima koji doda: »Narod je također navalio uriznicu. Zlato je na sigurnom, ali sedam strazara je poginulo. Kao i vezirPanehesi.«

Zacujesejezovitkrik.Kijajeustalaiznaslonjaca,bedrasujojbilacrvenaodkrvi.Horemheb je isaopremaprijestolju.»Biosamuzatvoruponalogutvogamuža,Veličanstvo.«

»A ja ti vracam cin generala«, rekla jeNefertiti brzo ignorirajuci Kijinekrikove. Nije bilo vremena ni za sto osim prijestolja. »Vodit ces vojskuzajednosgeneralomNakhtminom.«Vratilajecinimojemsuprugu.Ali,Kijinajegustakrvnaviralabrzo.

»Mojukutiju!«viknem.»Nekaminetkodonesestolisnik!«»Kakomoguznatidamenećešprevariti?«upitaHoremheb.»Akakojamoguznatidatinećešprevaritimene?«upitaNefertiti.Pozovemsluškinjeinaredimdadonesuvoduiplatno.»Zavrsila jevlastAtonova«,dodaNefertiti.»Nadoknadit cu tiono stosi

izgubio. Povedi me do mog naroda, objavit cu im da je doslo novokraljevstvo.«

»AHetiti?«zanimalojeHoremheba.»Borit cemose«, izjavi stezuciu rukamakuku ibic. »Izbrisat cemo ih s

Istoka!«OdplatnenesamodjecehitroslagalajastukzaKiju.»Disi«,reklasamjoj.

Kadsamseosvrnulaokosebe,vidjelasamdasunassvinapustili.Samojesedamsluskinjaostalo.OdanagrupicakojanijepobjeglauTebu.»Moramojeprenijetiunekudrugusobu!«viknem,asluškinjemipomognunositije.

»Molimte,nemojjojdopustitidamiubijedijete«,saptalajeKija.Zgrabilamezarukutakvomsilinomdasambilaprisiljenapogledatijeuoci.»Molimte.«

Shvatimokomegovori.»Nebionanikad...«aliriječimizamrunausnama.Sluskinjesujepreselileusobuzagosteipolozilejenapostelju,aizaleđa

jojnamjestilejastuke.»Nemamostolaczaporode«,reklasam.»Nemogu...«Kijazavristiizabijenokteumojemeso.»Posvojimojedijete«,preklinjala

je.»Ne. Prezivjet ces«, obecam. »Oporavit ces se.« No, vec dok sam to

izgovarala,znalasamdanece.Bilajepreviseblijeda,adijetejedosloprerano.

Kapljiceznojanizalesujojsečelom.»Zakunisedacesgatipodizati«,molilaje.»Jedinogatimozeszastititiod

nje.Molimte.«Azatimbriznevodaidijeteizađe.Princ.Egipatskiprinc.Kijaspustipoglednasvogsina.Njegovisuzdravikrikoviparalipraznusobuzagoste, a nije bilo niti jednog talismana ili slike Tauert. Oci joj se napunesuzama.Donijelisunoziprerezalipupkovinu.Kijasesrusinatragnajastuke.»NazovigaTutankhaton«,reklajestezucimiprstekaodanikadnismobileneprijateljice. A onda zatvori oci. Smirenost na njezinu licu bila je blaga inježna.Izdahnulajeitijelojojsepočelokočiti.

Sluskinjaoperedijeteizamotagauplatno.Utisnemisitanzamotuljakuruke,a ja spustimpoglednadjecakakoji cepostatimojsin.Dijetenajljucesuparnicemojesestre.Polozimgananjegovumajkudaosjetikakojetobitinanjezinimgrudimaidoznadagajevoljela.Ondamisuzezamutepogledizaplacem.PlakalasamzaKijom,zbogNefertitiinjezinedjece,zaTijomizbogmalog Tutanhkhatona kojeg prava majka nikad nece poljubiti. A zatimzaplacem zbog Egipta jer sam u dnu srca znala da smo napustivsi svojebogovesamiprizvaliovupropast.

Izgledalojekaodajeolujaprohujalapalačom.U jednomdanu skinute su zavjese, a skrinje i spremista ispraznjeni do

zadnjegpredmeta.Stonijestalounaskonvoj,ostat ceuAmarnidakasnijepokupe sluskinje ili prekrije pijesak vremena. Pivo je ostalo u dubinamapodruma, kao i boce Ekhnatonova najdrazeg vina. Uzela sam malonajstarijegacrnogzaIpu.Spremilasamgakrajsvojegbilja.Ostalocestajatidoknetkoneprovaliupalacuiopljackaskladistailidokstrazarikojimasmozapovjedilidaostanunepuknuipocistefaraonovvinskipodrum.Napokon,nitkonećevoditizapisnikitkoznahoćemoliseikadvratiti.

Nijebilosluzbenogoprastanjanarastanku.Stajalismonaobali.Momjeocujedinovaznodabudemobrzi.Nefertitidrzikukuibicegipatski,alinekiuzurpator iz redova vojske, Visoki svecenik Atonov ili kakav gnjevansljedbenikAmonamoglibijojihoduzeti.Stostasemozedogoditi,asveovisiotomehocelijenarodpodrzati.NarodvisenijevjerovaouAmarnu.Htjelisusevratitistarimbogovima,amojotaciNefertitikanilisuimihdati.DoksmoploviliuTebu,nitkonijemislionaonoštosmoostavljaliizasebe.

Stojacinapramcu,NefertitijegledalapremaTebi,kaostojetociniladokjebiladjevojčica.

»Tamo treba organizirati neku ceremoniju«, rekao je otac prilazeci joj.Zrakjebiohladan.Povjetaracjemreškaovodu.

»Ceremoniju?«upitaNefertitizačuđeno.»Svecana promjena imena«, objasni otac. »Princeze si vise ne mogu

priustitidasezovuAtonovima.MoramopokazatinarodudasmoseodrekliAtonaivratiliAmonu.«

»Odrekli?«Nefertitinseglasslomi.»Mojsuprug.Vizionar.«Zatvorilajeoci.Bilamujeiskrenoprivrzena.UciniojujefaraonkomcijelogEgiptaidaojojšesterodjece.»Jasenjeganikadanećuodreći.«

»Svejedno,preimenovanjemoramoobaviti.«

TRIDESETOPOGLAVLJE

Teba,1343.pr.Kr.prvogapahona

Stajalismouhramuispredkolonadeipromatraliavenijus ingisglavamaovnakojesusescucurileusvjetluzalazecegsuncakaopodsjetniknaonostojeizgradioAmenhotepVelicanstveni,anjegovsinpokusaorazoriti.Amonovisvecenici celavih glava bili su na okupu, kao i brojno plemstvo. VrhovnisvecenikAmonovpodignezdjeluuzrak,a jazadrzimdah: izlijevao jevoduispirućiimebogakojijegotovouništioEgipat.

»Tutankhatone,uimeAmona,bogaTebeiocasvihnas,tvojeimeuocimaOzirisaodsadaglasiTutankhamon.«

Nakhtmin jepridrzavaoTutovumalenuglavukakobibiomirandokponjoj tece voda. Dijete je bilo premaleno da razumije znacenje svog imena.Nefertitijestajalakrajsvojihkćeri.

AnkhesenpaatonkleknenadopaprignevratpremasvetojvodikakobipostalaAnkhesenamon.ZatimvrhovnisvecenikpozoveprincezuMeritaton,aliNefertitikoraknenaprijedisnažnimglasomizgovori:»Ne.«

Gomilasenatrenuznemiridoksvinisushvatilištozapravoradi.»Meritaton nece biti preimenovana. Vladat ce uz mene. Bit ce moja

suvladaricaipodsjetniknaproslost.BitcepomazanakaoMeritaton,kraljicaEgipta,kakobiAtonovisvećeniciznalidanisuzaboravljeni.«

IlijeNefertitipostupilamudro,dajuciustupakAtonovimsvecenicima,ilinije htjela izbrisati sjecanje na svog supruga koji ju je ucinio egipatskomfaraonkom.

Mojotackratkouzdahne,aVisokisesveceniknasiluljubaznoosmjehne.Uzme drugu zdjelu u kojoj nije bila voda nego ulje i podigne je iznadMeritaton. Mala princeza zakoraci naprijed ljupkoscu zrelijom od njezinihsedamgodina,aondapogneglavuiprihvatisvojukrunu.

Vrhovni je svecenik oklijevao. »A pod kojim cu imenom pomazatiegipatskogfaraona?«

GomilaseokreneNefertiti,aonapogledamene.»Smenkhare«,izjavi.SnažanjeduhbogaRa.OdlucilasezaimekojenemanikakvevezesAtonomkakobinarodubilo

jasnodajetonekadrugavladavina,povratakvremenukadsenasecarstvoprostiraloodEufratadoSudana.SadsmobilisamoEgipatiNubija.Ekhnatonje sve izgubio: Knos, Rod, dolinu Jordana i Mikenu. Osvrnem se, ugledamHoremheba kako pozdravlja faraona i pomislim:Neće uvijek ostati tako.Jednogadana,Egipatćeopetbitiveleban.

PogledamNakhtmina.»TineidessHoremhebomnatraguborbuprotivHetita?«upitamga.

Onsenasmijesinasimsinovima.Njihovesu ihdadiljedrzaleunarucju.»Ne,miu-šer.Ovdje imadovoljnoposla. Trebauvjezbavati vojnikekoji podEkhnatonomnisuproslipravuobuku.Tomoguraditiovdje.Horemhebcesemoratisnaćisnekimdrugim.«

»Aliskim?«Bilasamzabrinuta.»Mozda s Ramzesom.« Moj suprug pokaze prema vojniku koji je nosio

odlikovanja. Imao je riđu kosu, crvenu kao goruce sunce. »Zapovijedao jeutvrdom u Silu. Jednoga dana bit ce vezir. U Nubiji smo se borili zajedno.Pametanjekaopisarivrlosposobanvojnik.Aslukomistrijelom,boljijeodikoga.«

»Osimtebe.«Nakhtminseosmjehne,ajatutemuvišenisamspominjala.

Te jeveceri faraonkaNefertitinaroduobecalavelikepobjede. SbljestavimnakitomzaglavuvelikebozicerataNekhbet,zajamcilajedaceEgipatvratitizemljekojima jeKrivovjerniku svojojglupostidopustiodamukliznukrozprste.

»VraticemoRod,MikenuiKnos!VojskacedomarsiratidubokoupustinjuPalestine i zatraziti teritorij koji je Amenhotep Velicanstveni podvrgnuoegipatskojvlasti. InecemosezaustavitidokHetitene izbacimoizMitanijenatraguplanineizkojihsudošli!«

Vojnici ispuste uzvik odusevljenja toliko glasan da bi zaglusio bogove.Samosamjamoglavidjetikolikojeonaplatiladabudefaraonka.Okonjezinihsuseocijuucrtaleborekojihprijenijebilo,audrzanjujepoprimilatvrdocukojujeTijaimala.Mojasestrapodignepesnicuuzrak.»UzAmonovuzastitu,Egipat ne moze dozivjeti neuspjeh. Vladavina faraona Krivovjernika jezavršena!«

Ljudisujojklicalikaodaimjevećosiguralapobjedu.Stitoviunjihovimrukamabilisunovi ipretaljeniodposuđaizAtonova

hrama,akopljaskamenimvrhovimanapravljenasuodtisucakipovakojisuprijestajaliudvoranamaPalacenaobali.DokjeNefertitiutrijumfupodizalaruke, ja se nisam zavaravala. Zamisljala sam njezine prelijepe vile zasutepijeskom i praznu palacu cije zastore pomice vjetar. Mogla sam samonagađatikolikosu jojteskanjezina zezla. Ipak,nije izgubilasve.RazorilisuAmarnu, njezin blistav grad s pogledom na Nil, i krhotine njezinih kipovaiskoristilikaodiooruzja,alinisujeizbrisali.Josjeuvijekmoglaurezatisvojeimenatebanskimspomenicima.

»Nećevišebitikrivovjerja!«vikalaje.»VratioseAmon,velikibogEgipta!«Izastupovakimneotac.PisaojekraljuAsirijeiposlaomudarove.Sedam

zlatnihprijestoljakaonaknadazajednudjecjurukuunakazenukugom.Samo

vrijememozerecihoce lisedamprijestoljabitidovoljno ili cemozaratitisAsirijom.

Mojamajka stane izamene. »Nista drugonije ostalo, samoMeritaton«,mrmljalaje.»Nikadnećebitiprinca.«

»TujeAnkhesenamon«,reklasamjoj.Gledale smo cetverogodisnju princezu kako se prikrada prozoru za

pokazivanje. Imala je Nefertitinu divlju ljepotu i nista od Meritatonineozbiljnosti.Kadbudestarija,bitćevragolanka.

VojskajeotislakaopojacanjekraljevstvuMitanije.Nakhtminmidotaknerame. S druge strane sobe za audijencije, Nefertiti je rekla: »Ne odlazisvaljda?«

GledalasamsvojusestruskukomibicemEgiptaurukama, josuvijekustrahuodusamljenosti.»Nadrugojmeobalirijekečekajudvasina.«

»Alivratitćešsenavečer,zarne?Dolazitćešsvakidan?«»Dolazit cemo svake veceri«, obecam. »Dovest cu Baraku i Tuta da se

druzesasestricnama.«Onaseljutitonamrsti,ajaizgovorim:»Onjemojsin,Nefertiti. Nije pretendent na egipatsko prijestolje vise od Barake iliNakhtmina.«

Nefertitiprogutaonoštojetadahtjelareći.»Alidoćićeš«,ponavljalaje.»Hoću«,odgovorimiusebidodam:kaostosamuvijekdolazila.

Heket je tiho pjevala Baraki i malom Tutankhatonu, vrzmajuci se krajotvorena prozora koji je gledao na vrtove. Kad je zacula nase korake poputeljku,dignepogled,aondaistrčiizlođedanasdočeka.

»Bila je ovdje neka zena po imenu Ipu. Htjela te vidjeti, gospodarice.Ostavila jeovo.«Heketpokazemalenukutijunastolu.»Kazeda jetonestonovo.Naletjelajenatoimislidabigahtjelaimatiusvojemvrtu.«

Dignemdrveni poklopac. Unutra je biomalen ruzicasti cvijet sa svojimkorijenom.Bio je u punom cvatu. Prijeđemprstompreko njegovih njeznihlatica, dugih i glatkih kao vrlo ino tkano platno. Proucavala sam njegovusavrsenuboju,nijansuzalazecegsunca.Imativlastitivrt,domiobitelj,mocizakoraknutinasunceiosjetititoplinudapodstopalimaizivotkojimirasteprednogama...

Heketprekineposao.»Jesilidobro,gospodarice?«»Da.Samomijedragoštosamusvomdomu.«Heketseukoci.Pravilasedapromatraoslikanezidoveikosaresodjecom.

»Aštoćetesadraditibezdvora?«upitalame.»Ostvaritisvojusudbinu«,reklasam.»Udječjojsobiiuvrtu.«Pokucalasamnaoslikanavratanakojimajebioizrezbarenprikazbroda

napučini.»Gospodarice!«Ipuinocičanjeodzadovoljstvaodjekivalojeulicama.Obrazisujojsezaokruzili,akosanarasla.Padalajeprekoramena.Aonda

se iza nje prolomi krik. Visoki je glas dopirao s mjesta na kojem ju jeiscekivaoKamozisuocevunarucju.Zapanjilomekolikojenarastao.»Gledajkakojevelik!«

»Vecimaviseodgodinedana.Atakvomijezadovoljstvodasamsvetospremnaponoviti.«Položirukunatrbuhiosmjehnese.»Umjesecumesoreu.«

Uzdahnem.»O,Ipu...«»Atkosejavlja!«vikneona.»Tisimajkadvajusinova.«Zakorakneunatrag

da me pogleda i radosno se nasmije. »O, gospodarice. Nakon tolikovremena.«Zagrlilameiuvelaunutra.

»Dobrodosla kuci«, rekao jeĐedi. Izgledao je zdravo i zadovoljno.KuganijenapalanijedangradosimAmarne,ajasampokusavalanerazmisljatioznačenjutečinjenice.

»Dakle,tojeKamozis.«Reklasampokusavajucizamislitidajetoonoistodjetesce kojem sammahala na rastanku na pristanistu prije godinu dana.»Zgodanje.Imatvojnos«,reklasamIpu.

»IĐedijeveoči.Dadiljajerekladaćebitibogat.«»Počemuzna?«»Zatoštomujeprvariječbilanub.«Glasnosenasmijem.»Zlato!Čeznulasamzatobom,Ipu.«»AIpuje ceznulazatobom.«Đedisecerio.»Nio cemunijerazgovarala.

Samootebi.«»Amarna je posvuda jedina tema razgovora«, povjerilami je. »Nitkone

zna kome bi vjerovao. Najprije Durbar, onda suvladarstvo pa kuga. Je liistina«, glas joj se spusti, »da je faraon poslao neciju ruku kralju Asirije?«Kimnem,aIpuzavrtiglavom.»Pričajmiosvemu.Želimznatisve.«

ItakosamjojpricalaoDurbaruikrunidbimojesestrepaoCrnojsmrtiiEkhnatonovim zrtvenim darovima. Opisala sam kako su umrle Nefertitinenajmlađe kceri, Nebneferovu smrt i, na kraju, Tijinu. Kad sam govorila oEkhnatonovoj voznji po gradu, Đedi je polagao Kamozisa u kolijevku. Nijemogao vjerovati da je kralj bez pratnje otisao unistiti zabranjene slikeAmona. »Faraon je bio izbezumljen od gnjeva«, rekla sammu, ali nije bilomogućeobjasnitiogorčenostuEkhnatonovimočimadokjegledaokakomuugradukojijepodigaouslavuAtonovunalomačigoremrtvadjeca.

»KadsulađamazabraniliisplovljavanjeizAmarne,mislilismodacesviugradupoginuti«,priznala je Ipu i ocijoj senapunesuzama.»Ti iNakhtmintakođer.«

Zagrlimje.»Anijebilonačinadadoznamojelisekugaraširila.Imismosebojali.« Nesto mi se trljalo o nogu. Debelo i tesko tijelo skoci mi u krilo.»Bastet«,viknem.PogledamIpu.

»Slijediomeizradionicejedneveceriinijesevratio.Mozesgasaduzetinatrag«,doda,aliuočimasamjojvidjelaoklijevanje.

»Naravnodanecu.Moraostatistobom«,reklasamgorljivo.»Dagatinisi

spasila,ubilibigakaoisvedrugemačkeupalači.«»Poubijalisumačkice?«»Svakuživotinjuupalači.«»Agdjesupokapaliljude?«pitaojeĐedi.»Dolazilasukolaiodvozilaih.«»Beztalismana?«prošapćeĐedi.»Ibezgrobnica?«vikneIpu.»Uzajedničkegrobnice.Rupeiskopaneuzemlji,zatrpanepijeskom.«Parješutio.U vecernjoj toplini, prosetali smo se do moje kuce. Ipu je htjela da joj

ponovnoispricamkakosamKijinasamrtiobecaladacusebrinutizanjezinodijete. Pa sam joj ispricala ponovno, a cak je i neprestano uzvrpoljeniKamozisbiomiran,kaodajeionbiopotresendogađajem.

»Nistanijekakosamzamisljaladacebiti«,reklajeIpu.»Uovojzemljisvestojinaglavačke.Tiodgajašegipatskogprijestolonasljednika«,divilase.

»Ne,nikakvogegipatskogprijestolonasljednika«,reklasamcvrsto.»Samojednogmalogdječaka.«

ZapalismoumirnurutinuuTebi.Zivotnamjepulsiraouspokojnomritmu.MuskarciizokolicegradadolazilisuuposjetNakhtminuipricalimustoseuTebi događalo dok je po Amarni mahnitala kuga. Onda su ga pokusalinamamitinatragnaratiste.Govorilisumudajepoucavanjevojnikagubitakvremena.ZatobivrijemenaRodumogaovoditiljudeupobjedu.Vojnicisusesastajaliprednašomkućom,odmahivaliglavomigledalimeoptužujući.

»Onjenajboljigeneralufaraonovojvojsci«,rekaojeĐede hor.»Ljudinemogu shvatiti zasto sene zeli vratiti. Preklinjali sumedadođemovamo ipitamga.Horemhebjetezakcovjek.NeznazasaluinevolegaonakokakovoleNakhtmina.«

Sjetim seocevih rijeciimaš lipovjerenjaunjega? ipogledamvanpremaNakhtminukojijetreniraovojnikemojesestre.Misicisumupodhaljetkombili cvrsti, a celo oroseno znojem.Nasmijesim se. »Znanjeuzpomoc kojegnjihovedječakepretvaraumuškarcemoratćeimbitidovoljanprilog.«

»Štouopćeraditekadtinisinadvoru,aonnijeuratu?«Nasmijem se gorljivosti u Đede horovu pitanju. »Zivimo miran zivot«,

rekla sam. »A jednogadana,Nakhtmin cepoucavati i nase sinovedabuduvojniciilipisari.«

Đedefhormečudnopogleda.»Sinove?«»ITutjenašsin«,strogogapodsjetim.Stajalismozagledaniuvrtgdjesudvadjecakapuzalausjenijednestare

akacije.IHeketjebilatamoipazilananjih.»Kijinsin«,izgovorionpadoda:»MogućiprijestolonasljednikEgipta.«

»Nikada«, odgovorim. »Odgajamo ga ovdje, daleko od dvora. Sljedeci

faraonbitćeMeritaton,azatimAnkhesenamon.«Znalasamstojehtioreci.DaEgiptutrebamuskaraczafaraona.Damuje

oduvijek trebao i da ce ga uvijek trebati. No, umjesto toga rekao je samo:»PretpostavljamdasičulaštosuzapovijediliAtonovimsvećenicima?«

»Dalisu im cetrnaestdanadasvojehaljezamijeneodjecomprikladnomAmonu?«

»Da.Anekisuodbili.«Zaprepasteno ga pogledam. »Ali ne mogu odbiti. Nemaju se kamo

skloniti.«»Imat ceudomusvakeobiteljikojavjerujeuAtona.A takvih jemnogo,

gospodarice. Podrzat ce ih djeca koja su odgajana bez znanja o Amonu isljedbenici koji su napustili Amarnu samo zato sto su im spalili kuce.Možemoočekivatinemire.«

Teveceriupalaci,uslasamuknjiznicu,amladimepisarodveokmomocu. Bio mi je okrenut leđima. U ruci je drzao svezanj papirusa omotankožom.»Oče?«

»Mutnođmet.«Okrenuose.»Imisliosamdasiti.«»Štoradiš?«Odložidokumenteiuzdahne.»ProučavamzemljovideAsirije.«»Znači,sedamprijestoljanijebilodovoljno?«»Nije.SklopilisusavezsHetitima«,odgovorioje.»Ekhnatonjenapraviovelikuštetu.ZaštomujeNefertititodopustila?«»Tvojasestraucinilajevisenegostoshvacas.Odvracalamujepozornosti

zabavljala ga dok smo se tvoja teta i ja bavili Egiptom.Uzimala je zlato izAtonova hrama za hranu i place vojnicima te za placanje inozemnimkraljevimakakobinamostalisaveznici.Odanostnijejeftina.«

»Ekhnatonuopćenijeplaćaovojnicima?«»Ne.«Otacmiuputiznačajanpogled.»Nefertitijetočinila.«Stajalismoišutjeli.»Kakonijedoznaozanovac?«upitamga.»Podvalila mu je da su to projekti u slavu Atonovu. A nije bila rijec o

pregrštdebena.Bilesutoškrinjepunezlata.«»A sto je sada sAtonovim svecenicima? Jedanmi je vojnik rekaoda ce

Nefertitisnjimaimatineugodnosti.«»Akoseidaljebudesastajalasnjima.«»Privatno?«viknulasampreglasno.Knjižnicaseorilaodjeke.»Iprotivmojihsavjeta.«Aliotacmenijetraziodajepokusamnavestida

sepredomisli.Imalajedvadesetisedamgodina.Bilaježenaikraljica.»Ali,zaštosesastajesnjima?«»Zasto?«Dubokojeuzdahnuo.»Zasto.Jatoneznam.Osjecadaimnesto

duguje,valjda.«»Ma,stoimduguje;OniubijajuAmonovesvecenike.Mozdatozeliprivesti

kraju«,nagađalasam.

»Sukobe?Tomenemakraja.Oni vjeruju da je bogEgiptaAton, a narodvjerujeumoćAmona.«

Naslonimsenazid.»Dakle,uvijekcebitiratameđunjima.«»Uvijek.Ibaszbogtoga,miimamosvojupalacu,atiimassvojvrt.Ukojem,mozda,tvojamajkaijapotražimoutočištekadtebanskebrigepostanupreteške.«

»Kaosada?«Nasmiješise.»Kaosada.«

TRIDESETPRVOPOGLAVLJE

1335.pr.Kr.Akhit,dobapoplave

Barakinisusemisicinapelikad jepovukaotetivuspernatomstrijelomkojujeusjajucrvenogizlatnogspretnoposlaopremametinakrajudvorišta.

»Dobro«,pohvaligaNakhtmin.Baraka se zadovoljan ispruzi na travi. Slicio je svom ocu. Ista siroka

ramena i cupava tamnakosakojamu je skakljala straznjidiovrata.Bilo jenemoguce pogoditi da mu je tek devet godina. Izgledao je kao da mu jejedanaestilidvanaest.

»Asad,ti«,rekaojeBarakaipomaknuoseunatragkakobiAnkhesenamonmoglastupitiispredmete.

»KladimsedamogupogoditiblizeciljunegoTut«,hvalilase.»Doksi tiucio,jasamovdjevjezbalasNakhtminom«,rugalaseTutankhamonu.Povucesvojumalenurukuunatragiluksezategne.

»Samomirno«,savjetujeBaraka.Strijelaodleti.ZabilasevrloblizusredistametepaAnkhesenamonzacici

odradosti.Barakaprekrijerukamauši.»Vrlo dobro«, rekao je Nakhtmin s odobravanjem. »Postat ces izvrstan

vojnik,Ankhesenamon.Uskorocetitvojamajkamoratidopustitivjezbanjesmojimučenicima.«

»Voljelabihjednogdanabitivojnik!«Nakhtminpogledaumene.Uopćenijebilanasvogoca.»Dođi«, zacvrkuce ona. »Odveslajmo u palacu da pokazem majci sto

mogu.«»Mislišdaćesekraljicitosviđati?«upitapraktičniBaraka.Ankhesenamon zabaci svoj uvojak mladosti. Jos dvije godine pa ce ga

obrijatiipostatizenom.»KomejestalodotogastoMeritatonmisli?Onaneradinista.Samocitasvitkeirecitirapoeziju.KaoiTutankhamon«,optuziga,aTutseuvrijedi.

»Janisamkaokraljica!«pobuniseon.»Jasvakidanidemulov.«»Irecitirašpoeziju,također«,peckalagaje.»Pašto?Našotacpisaojepjesme.«Barakasesmrzne,aAnkhesenamonobjemarukamaprekrijeusta.»Nijevažno«,ubaciseNakhtmin.»Ali,Tutjerekao...«Ankhesenamonnijedovršilarečenicu.»Svejednojestojerekao.«Nakhtminsesmijesionasemsinu.»Zastosad

ne bismo otisli u posjet tvojoj majci i pokazali joj sto mozes? Ionako nas

očekuje.«Suncejegotovozaslo.UskorocenascekatiuVelikojdvoraniMalkate.Dok

jeparsluguveslaorijekom,Ankhesenamonseučamcunagnenaprijed.»Nisismiorećionooocu.«»Pustiganamiru«,rekaojeBarakabranećiTuta.»Tojebioitvojotac.«Napućilajedonjuusnu.»KladimsedaMutnođmetnebitoodobrila.«»Odobrilasto?«Osmjehnemsenevino,atrojedjecedignepogledprema

meni.Ankhesenamon je dala sve od sebe da ispadne moralno superiorna.

»RazgovorokraljuKrivovjerniku.Sigurnasamdatinebiodobrila«,reklaje.»Mojamajkakazedagasenesmijespominjati,narocitoneujavnosti,ida

jeonkrivzaneredeuDonjemEgiptu.Dasenijeodrekaobogovai izmislioAtonovesvecenike,onisesadnebiborilinasjeveru,anasisveceniciuTebinoćunebibiliuopasnostizatoštoihnitkonebinapadaonitidizaobunu.«

»Tvojamajkasvejetorekla?«upitaznatiželjnoNakhtmin.»Da.«AliAnkhesenamonjeidaljegledalaumeneicekalaodgovor.Malo-

pomalo,sviseučamcuokrenupremamenidamečuju.»Mozda je bolje ne spominjati javno faraona Ekhnatona«, priznam, a

AnkhesenamonuputiTutankhamonupogledmudraca.»Međutim,nemaništalošegusjećanjunasveonodobroštojenetkoučinio.«

Ankhesenamonjezurilaumene.Nakhtminpodigneobrve,zanimalogaještoćureći.

»Pisaojepjesme.«Oklijevalasam.»Ibiojevjestslukomistrijelom.Tostevasdvojemoždanaslijediliodnjega.«

»Mojajemajkavještaslukom«,usprotivimiseAnkhesenamon.»To je istina, ali Ekhnaton je bio iznimno dobar.« A onda se odjednom

sjetimzeneusobizaaudijencijekakopokusavaspasitisvojedijeteipobjeciodkuge.Zamotamsecvrsceuplast,aAnkhesenamonsenagnenaprijed,kaodasilnoželidobitiodgovornavažnopitanje.

»Jelimojotaczaistabiokrivovjernik?«upitalame.Od neugode se promeskoljim na svom jastuku. Izbjegavala sam

Nakhtminoveoči.»BiojeiskrenštovateljAtona«,reklasamoprezno.»AzatoseondamajkasastajesAtonovimsvecenicima,makarvezirAje

kazedajetoopasno?JelitozbogtogastojenasotacvjerovaouAtonapajenjojsadžao?«

Nakhtminmepogleda. »Tone znam«, odgovorim. »Ne znam zasto se snjimasastajekadjojsvigovoredajetoopasno.Moždajezaistažalosna.«

»Zbogčega?«»ZatostojujeAtonuspiozavarati,avelikibogEgiptajeAmon«,zakljuci

Baraka.

Nefertiti se sastajala s Atonovim svecenicima, iako su njezini veziri

prigovarali.Unatočočevimupozorenjimaiprotivsvakelogike.»Svecujatodovestiured«,izjavilajedoksesetalagrudobranomnovog

bedemaokoTebe.Sgodinamanjezinajepro injenaljepotaocvrsnulaunestosličnonožu.Imalajetridesetidvijegodine.

»A stoako tunemaniceg stose trebadovoditiured?«upitam.»Onisuzločinci.Želemoć.Spremnisuinaubojstvokakobijeponovnodobili.«

Čvrstojeodmahnulaglavom.»NekanimdopustitinesloguuEgiptu.«»Aliuvijekćebitinesloge.Uvijekćesenetkosvađatiokonečega.«»NeumojemEgiptu! Ja cu snjimarazgovarati.«Polozila je rukenazid

krunistaizagledalasedalekourijekuNil.Suncejeudaralousvjezeistesanokamenjeipeklogauvrelinimjesecamesore.Stogsmomjestamoglividjeticijeli grad: moju vilu s druge strane Nila, visoke skulpture AmenhotepaStarijeg,Amonovhramistotinekraljevskihkipova.

»Stomozesposticirazgovorom?TisuljudiubijaliAmonovesvecenike«,reklasam.»Trebaihposlatiukamenolom.«

»Ja sam Narodna kraljica. U ovoj zemlji mora biti mira dok ja njomevladam.«

»Akakoćeštopostićisusrećućisesnjima?«»Mozda nije nemoguce nagovoriti ih da se okrenu Amonu. I da se

prestanuboriti.«Nefertitimepogleda iskosadavidislusam li je.»Otolikotogamislim,Mutnođmet. Imamvizije.MastamoEgiptukoji seproteze odEufratadoSudana.OzemljiukojojmoguboravitiiAmoniAton.SutraimamsastanaksdvaAtonovasvećenika.Dalisuzamolbudapodignuhram...«

»Nefertiti«,reklasamčvrsto.»NemoguimdopustitidakoristenekiodAmonovihhramova.Alivlastiti

hram?Zaštone?«»Zatoštoćenakontogahtjetineštodrugo!«ZašutizagledanauTebu.»Sklopitćumirsnjima«,svečanojeizjavila.

Iduce veceri nahrupim upermeđat, amoj se otac trgne i podigne pogled.»JesilividioNefertiti?«upitam.

»Onajeusobizaaudijencije.SMeritaton.«»Nije. Tutmozis ju je vidio s dva Atonova svecenika. Rekla je da ce se

sastatisnamauVelikojdvorani,alinemajetamo!«PogledamosepapotrcimouVelikudvoranu.Vrijemeprimanjamolitelja

vec je bilo proslo. Uletimo kroz vrata, a strazari se ukoce. »Pronađitefaraonku!«vikneotac.Strahunjegovuglasupotjeratucetmuskaraca.Skocilisu,pohitaliotvarativrataivikaliNefertitinoime.

Nadnuhodnikaculismodaljudivicu:»Velicanstvo!«Otvaralismovratazavratima,alinismonašlinikoga.

Nekilošosjećajprobadaomijetrbuh.Osjećajkojinikadprijenisamimala.UVelikojdvorani,srelismoNakhtmina.»Štosedogodilo?«

»NemaNefertiti!Nitkojenemozenaci.TutmoziskazedajeopaziokakorazgovarasdvaAtonovasvecenika.«Vidiojestrahumojimocima.Smjestajeotisaonizhodnikizapovjediosvojimljudimadazakljucajusvavrataupalaci.»Nikoganepuštajtevan!«vikaoje.

Ankhesenamon je dosla s Tutankhamonom. »Sto se događa? Kogatražite?«

»Nefertiti i Meritaton. Otiđite u sobu za audijencije i nemojte izlaziti.«Sjetim se prozora za pokazivanje kamo je Nefertiti ponekad odvodilaglasnikedaimpokažegrad.Djecasuoklijevala.»Idite!«zatražilasam.

Trcim palacom. Pod perikom je vruce, znoj mi kaplje u oci. Strgnemvlasulju i bacim je. Svejedno mi je gdje ce pasti i tko ce je pokupiti.»Nefertiti!«vicem.»Meritaton!«Kakojcmogucedasuobjenestale?Gdjebimoglebiti?Skrenemizauglapremaprozoruzapokazivanjepaotvorimvrata.

Krvavasemrljavećraširilapopločicama.»Nefertiti!« Vristim, glas mi odjekuje palacom. »Nefertiti! To se ne

događa!«Ljuljamjeunarucju.»Tosenedogađa!« Privijalasamsestrinotijelonasvojegrudi,alionajevećbilahladna.OtaciNakhtminstanuizamene.

»Pretrazitepalacu!«vikaojeNakhtmin.»Premetacinausvakojsobi!Hocudapogledateusvakuizbu,svakuškrinjuikrozsvakavrataupodrume!«VidiojenožnapoduidubokuranuzarezanuuMeritatoninbok.

Srusimseprekosvojenecakinje.»Ekhnaton!«ZaurlamdameAnubiscuje.To su bilinjegovi svecenici injegova religija. Otacme pokusa rastaviti odNerfertiti, ali nisam dala. Sagnuo se kraj mene i oboje smo drzali nasukraljicu,moju sestru, njegovu kcer, zenu koja je upravljala nasim zivotimatridesetijednugodinu.

Majka dotrci s Ankhesenamon, a Tutankhamon dođe za njom unatocmojimzapovijedima.

»UimeAmonovo...«prosapcemajka.Htjelismorecidjecidaodu,nobilojeprekasno.VidjelisuštosuučiniliAtonovisvećenici.

»Čuvajse!«vikalasam.Aliodčegasetrebaločuvati?Ankhesenamonsesagneidotaknesestru.Spetnaestjojjegodinaoduzet

život.Pogledame,aTutankhamonzatvoriMeritatonineoči.DrzalasamNefertitinotijelouzasvoje,pokusavalautisnutinjezinudusuu

sebeiprizvatijenatrag.AliNefertitinajevladavinabilazavršena.OtišlajeizEgipta.

»Sss.« Cula sam Nakhtmina kako sapce mom sinu. »Majka se ne osjecadobro.«

»Dajojdonesemkamilicu?«upitaBaraka.»Da.«Nakhtminkimneiprimaknesemojojpostelji.Pogledame,azatim

otpase mac i sjedne kraj mene. »Mutnođmet«, rekao je njezno.»Miu-šer.«Milovaomijeobraz.»Oprosti,miu-šer,alidonosimtilosevijesti.Htiosamti

rećiprijenegočuješodnekogadrugog.«Progutamstrah.Bogovi,nedajtedabudemojamajkailiotac.»Mrtvo tijelo tvoje sestre oskvrnuto je. Atonovi svecenici upali su u

mrtvačnicuipokušalijeuništiti.«Odgrnemsvojeplatnenepokrivače.»Moramjevidjeti!«viknem.»Nemoj.«Uzeomezaruku.»Jerjeoštećenje...«Oklijevaoje.»Znatno.«Pokrijemrukomusta.»Lice?«prošapćem.Spustiojepogled.»Igrudi.«Mjestanakojimaboravika.Pokusalisujojunistitidusu.Ubilisujezivupa

su je pokusali ubiti i mrtvu! »Ali zasto?« viknem ustajuci iz kreveta.Zateturam.»Zašto?«

»Balzamerićejepopraviti«,zajamčimi.Ali ja sambilamahnitaodgnjeva.»Kako jemogupopraviti?Bila je tako

lijepa!«Srušimseunjegovnaručaj.»Takolijepa.«»Balzameri znaju kako, a oni ce je nocas i pokopati. Potajno. Vec je

napravljennovisarkofag.NjezinjednogdanamozeiskoristitiTut.Oncebitisljedećifaraon.«

NašTut?Samodevetgodinastar?»AlikakocejojOzirisprepoznatilice?«jecalasam.

»U Amarni postoje njezini kipovi. Uklesat cemo joj ime na svaki zid unovomgrobu.Ozirisćejesigurnoprepoznati.«

Nosuzesumisamojosobilnijetekle.Nisamihmoglazaustaviti.KrozboldignempogledpremaNakhtminuitektadshvatimštojerekao.»Apogreb?«

»Bitcenocas.IdusamotvojotacivrhovnisvecenikAmonov.Opasnostjeprevelika.Moglibijenaciiostetitipodrugiput.«Cvrstomegrlio.»Takomiježao,Mutnođmet.«

Naulicamasuplakalizanjom.Bilajenjihovakraljicaifaraonka.ObnovilaimjeTebuiponovnoizgradilablistavhramAmonov.Stajalasamkrajprozorausobizaaudijencijeipromatralagomilukojaseguralakrozvrataiprekrivalaih talismanima i cvijecem.Neki subili histericni, drugi isli sutke, a ja samosjećaladamisesrcepretvoriloukamen.Nadušimijebiloteško.

NemavišeNefertiti.PoslalajenasuvojskuupobjedunaRodiuLakis,alinikadvisenaglavi

necenositinakitboginjeNekhbet,nitidizatirukedapozdravinarod.Nikadvisenecu cutinjezinsmijeh,nitividjetikakosenjezineostreocisuzujuodzlovolje.Uhodnikuzacujemkorakesvogoca ipomislim:dolazi vidjeti kakosam. U praznoj sobi za audijencije otvore se skripava vrata, a struganjenjegovihsandalaporemetitišinu.

»Mutnođmet.«Nisamseosvrnula.

»Mutnođmet, imamo sastanak u knjiznici. Trebala bi doci. U vezi sTutankhamonom.«

Nisamodgovorilapapriđeistanemikrajramena.»Pokopana je brizno«, obavijesti me. »Sa svim amarnskim kipicima i

tebanskimblagom.«Glasmu jeodavaoduboku zalost.Okrenemse. Ljubavkojujeosjecaozanjubilajezapisanaucrtamanjegovalica.Izgledaojetolikostarije,notujejosuvijekEgipatkojimvaljavladati.UvijekcetubitiEgipat.SNefertitiilibeznje.

»Nijeposteno«,suzdrzimjecaj.»Vrijemebisetrebalozaustaviti.Trebalobistati.Nebismjeloićidalje.«

Promatraomeišutio.»Cijeli seEgipat trebao raspasti prije njezine smrti.AMeritaton? Samo

petnaestgodinastara!«Kimnuoje.»Stocemouciniti?«vikne,.»Stocemoucinitisad?«»Pripremitcemonovu

vlastuEgiptu«,rekaoje.»Isastatiseuknjižnicikadtibudeodgovaralo.«

TRIDESETDRUGOPOGLAVLJE

1335.pr.Kr.Perit,dobarasta

KraljTutankhamonpenjesenapodijpremaHorusovimprijestoljima,auznjegajeprincezaAnkhesenamon.Promatramkakomumojotacsapcenestonauho,jednakokaoštoješaptaoiNefertiti.

»Tvojotacopetvladaizaprijestolja«,rekaojeNakhtmin.»Aliovajputtociniuimenasegsina.«Uzmemsuprugazaruku.Slabasan

lahormicao je vruci ljetni zrak nakrcanmirisima lotosova cvijeca imirhe.»Nikadasenećuriješititoga,zarne?«

»Horusovih prijestolja?« Nakhtmin odmahne glavom. »Ne, cini se danećeš.Aliovajćeputbitidrugačije«,zajamči.»OvajputEgipatćeimatisrećeinapredovati.PodfaraonomTutankhamonomnećebitinikakvepobune.«

»Kakoznaš?«»ZatostosamjatuizatostoceHoremhebunistitiHetiteivratitisekao

pobjednikuslavuAmonovu.Zapetnaestgodina,Atonćebitizaboravljen.«Zadrscem i zamislim Nefertitin grad kako lezi usred pustinje, zasut

pijeskom vremena. Sve za sto se toliko trudila, propalo je. Ali, tu jeAnkhesenamon. Dignem pogled prema podiju i djevojcici koja je tolikonalikovalamojojsestri.UcinimisecudnimstocusjeditiuistomnaslonjacuukojemsamsjediladokjevladalaNefertiti.Kolikoceseovodijetesjecatisvojemajke?Pogledalame. Iste tamneoci ivratpoputvrbe.Zanimalome sto ceonaimojsinzajednonapisatipostupovimavječnosti.

POGOVOR

PricaoNefertitijednajeodonihkojemozemorekonstruiratinatemeljutisuca likovnihprikazapronađenihpriarheoloskom iskopavanjuuAmarni.Pokrovitelji umjetnosti, ona i Ekhnaton, prekrili su zidove prizorima iznjihova zivota i slikama Atona, manjeg bozanstva koje je Ekhnatonpromaknuouglavno.Akakobisviznalidajetobašon,anenekidrugifaraon,portreti Ekhnatona i njegove kraljevske obitelji stilski se razlikuju odprethodnih. Dugi vratovi, izduzene glave i zenskasta bedra jedinstvena suznacajka tzv. amarnskog perioda. Na razne nacine, Ekhnaton i Nefertitiradikalnosuizmijenilitradicijuegipatskihlikovnihumjetnosti.AliostalisuzapamcenizbogsvojeherezeiodbacivanjaAmona,zbogcegajeHoremheb,kadjepostaofaraon,razorioAmarnu,kamenpokamen.AMutnođmetjebilanjegovakraljica.Takojezabilježilapovijest.

U romanu je, kao ustupak citatelju, nekoliko imena promijenjeno.Primjerice, grad Akhet-aton zove se svojim danasnjim imenom Amarna, aUaset jepostaoTebom.Mnogojetogauovomromanuvjernopovijesti.Oddetaljaukucanstvu,primjericeintereskojisudrevniEgipcanipokazivalizastarostsvojihvina,donacinanakojijebiooslikanpodijupalaciuMalkati.Međutim,uvezisosobama, imenimaimanjevaznimdogađajima,uzetesunekeslobode.Primjerice,nitkonemozebitisiguranuto stojeMutnođmetmislilaovizijisvojesestre iEgiptubezAmonovihsvecenika.No,na jednojslicipronađenojuAmarnistojipostrani,srukamaopustenimuztijelo,doksvi ostali odusevljeno dizu ruke kao da grle Atona. U razdoblju u kojem jelikovnaumjetnostpoprviputpokusavalazabiljezitistvarnost,drzimdajetovazno.Također,premdajeNefertitiuistinuimala sestkcerisEkhnatonom,kolikonamjepoznato,nikadnijerodilablizance.

Neke druge povijesne dvojbenosti ostale su nerazjasnjene: je liAmenhotepMlađibiosuvladarsvomocu?JeliNefertitivladalakaofaraonka?KolikojeNefertitiimalagodinautrenutkusmrti?OdčegajeumrlaTija?Natasepitanjamozeodgovoritijedinonagađanjempasamsenakrajuodlucilazanajvjerojatnijeobjašnjenje.

Tijekomgodina,nekeodtihzagonetkiotkricemmumijaizAmarnemozdabudu rijesene. Premda je u Tutankhamonovoj grobnici pronađen veci dioKijine pogrebne opreme, od onoga sto je pripadalo Ekhnatonu i Nefertitiostalo jemalo ili gotovonista.Neki se arheolozi bore oko tvrdnje da se uskrovistu s mumijama pronađenom u grobu KV35 nalaze tijela Nefertiti iKraljiceudovice.Akojetoistina,onesucakiusmrtizanosneljepotice.Aakonijeistina,nastavljasepotragazadvjemanajmocnijimzenamauegipatskojpovijesti.

ZAHVALE

Kao prvom i najvaznijem, zahvalila bih svom ocu Robertu FrancisuMoranuzatostojeumeniprobudiostrastzapovijescu.Tisibiomojnajvecizastitnikinajupornijibranitelj,anedostajesmivisenegostorijecimauopcemoguizraziti.ZauvijekceostatimojimnajdubljimzaljenjemstoNefertitinisidozivio vidjeti objavljenu, ali moram vjerovati da s mjesta gdje si sadasigurnoznasdajest.Takođerbih zeljelazahvalitisvojojmajciCarolMoran,zato stomi je bila najprisnija prijateljica, najvaznija osoba od povjerenja ipodrskausvakomsmislurijeci.BeztebenebibiloNefertiti.Tvojunjeznostiljubavbilesuminadahnuće.

Nemoguzaboravitizahvalusvomsuprugukojimevelikodusnodarivaosvojim vremenom i timemi omogucio pisanje.Matthew Carteru, ti simojprviurednikimojnajdraziobozavatelj.Hvalatinatakodubokojvjeriumeneinastrpljivompodnošenjutolikihdugihsatikojesamprovelapišući.

Naravno, napisati knjigu i odaslati je u svijet nikako nije pothvatusamljenika.NeizmjernuzahvalnostdugujemsvojojzastupniciAnniGhosh,nema joj ravne. Toliko je vjerovala u mene da je cekala dok ne zavrsimNefertiti.Hvala ti,Anna,naneznaskolikonacina.DannyBaror, fantasticanzastupnikzainozemstvo,pobrinuosedaNefertitibudemogucecitatinaviseodtrinaeststranihjezika.Idaljesebrineotome.SilnomezaduzilaiAllisonMcCabe, moja nevjerojatna urednica: bogato je doprinijela romanu kojicitate. Tvoje oko za detalj nenadmasno je. Veliko je zadovoljstvo bilosurađivati s tobom, narocito sam uzivala u tvojim fotogra ijama Audrey.DugonekakraljujeknajljepšitalijanskihrtuNewYorku.

Uza svu cudesnu pomoc koju sam dobivala otkako pisemNefertiti,autoromseipaknepostajeuvakuumu.Vecinaautorakadrajeosvrnutiseizagledati u proslost, uociti zbivanja i iskustva koja su ih ucinila onakvimakakvi su postali i dala građu onom o cemu na kraju pisu. Iz tih razloga,zahvalna sam ustanovi Museum of Natural History iz Los Angelesa nanjihovimljetnimpredavanjimazadjecu.Tasupredavanjazapalilaiskrumojeljubavipremapovijesti,kojujeoblikovaomojotac,amojiuciteljioplemenili.Jednako sam zahvalna i obrazovnim ustanovama Pommona College iClaremont Graduate University jer su pripomogli da odem u Izrael naarheološkoiskapanjekojemenadahnulonapisanjepovijesnihromana.

Također, tijekom svoje akademske karijere, bila sam blagoslovljenauciteljimakojisumibilivelikainspiracija:GayleHauser,EdLeVine,KennethMedina, Ernestine Potts i profesorica Martha E. Andresen, koja je izšesnaestogstoljećauživotprizvalaShakespearea.

I,naravno, isto takodugujemzahvalnostekipi iz izdavackekuceCrown.Moja produkcijska urednica Cindy Berman i korektorica Shelley Bennett

provelesusateisateukontrolimnogihrođenjaismrtiuNefertiti,pazecidanedođedokronoloskihnedosljednosti.To jebiopodvigdostojanHerkula.Njihove su ostre oci, kao i oci mog supruga, provjerile svaki mjesecNefertitinazivota.SarahC.BreivogeliDyanaMessina,propagandistice,bilesufantasticneusirenjuobavijestioNefertitinadalekoinasiroko.Izdavastvoje uvijek timski rad pa samna pomoci daNefertiti uspijeduboko zahvalnasvakomeizkućeCrown.

Na kraju, zeljela bih da ostane zabiljezeno koliko sam sretna jer imamprijateljeiobiteljkojisunepokolebivovjerovaliumojuspisateljskukarijeru.To su: Robert William Moran, Tracy Carpenter, Armstrong-Carterovi, siraobitelj Markstein, sira obitelj Moran, Cathy Carpenter, Judy Indig, BobbieKenyon i Barbara Ballinger... da spomenem samo neke. KolegaM. J. Rose,tvojisusavjetiosvemuuvezisobjavljivanjembilijednostavnoneprocjenjivi.Slijedipopismojihcudesnihasistenticabezkojihuopcenebihuspjelanacivremena zapisanje:MonicaCastaneda, CynhtiyCastellanos, JesicaCastillo,DileryLovilloiCatherinePerez.Velikavamhvalasvima.

Kraj

[1]ankh,egipatskikriž-nap.ur.[2] Duguljasta ovalna ploca na kojoj se u starom Egiptu ispisivah ime

faraona-nap.ur.[3]Staroegipatskaigra,najstarijapoznataigranaploči-nap.ur.[4]Staroegipatskamjerazaduzinu.UStaromkraljevstvuiznosilaje13,6

grama,auNovomkraljevstvucca91gram-nap.ur.[5]Kaznačiduša-nap.ur.[6]Posebne iguricekojesusepolagaleugrobnicukaozavjetnidarovi-

nap.ur.