Znanost skup sistematiziranih i argumentiranih znanja, odnosno skup spoznajnih injenica, pojmova, naela, podataka, informacija, teorija, zakona i zakonitosti u odreenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do kojeg se dolo primjenom objektivnih znanstvenih metoda, a kojima je temeljna svrha i cilj spoznaja zakona i zakonitosti o prolosti, sadanjosti i budunosti prirodnih i drutvenih pojava i maksimizacija uinkovitosti ljudske prakse. Naukai znanost su sinonimi, znanost ili nauka je sistematizirana i argumentirana suma znanja u odreenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se dolo svjesnom primjenom odreenih objektivnih metoda istraivanja. Nauki nauka nisu sinonimi, rije nauk treba shvatiti kao nauavanje i doktrinu, a to je zapravo skup miljenja neke kole, stranke, crkve, institucije ili dr.organizacije. KOLERACIJA ZNAN.ISTRAIVANJA I ZNAN.METODE Temeljna je znaajka zn.istr.da ono ima zn.svrhu, ciljeve i zadae, te da se koristi zn.metodama. u zn.istr. i formuliranju rezultata istr.u pravilu se koristi vie zn.metoda u odgovarajuim kombinacijama. Nema zn.istr.bez zn.metoda koje zajedno sa zn.infrastr. i suprastrukturom i ljudskim potencijalima ine najvanije elemente proizvodnje znanosti BIT ZN.DISCIPLINE: ZNANOST O ZNANOSTI Prouavanje zn.zakonitosti predstavlja predmet zn.discipline koja se naziva znan.o znanosti. Ta zn.disciplina ima zadatak da znanost istrauje pomou zn.metoda. Pojava Bernalove knjige Drutvena funkcija znanosti uzima se kao datum roenja zn.discipline znan.o znan., jer se u toj knjizi prvi puta na nov, znanstven nain primjenjuje zn.analiza znanosti. Sada se na znanost poelo gledati ne samo kao na sustav znanja nego i kao na posebnu zn.disciplinu. NAELA ZNANOSTI S gnoseolokog stajalita- a) objektivna- kada se veza izmeu znanosti izvodi iz veza objekata istraivanja; b)subjektivna- kada su za temelj klasifikacije znanosti uzete osobitosti subjekata. S metodolokog staj.- a) po naelu koordinacije- veze izmeu znanosti se shvaaju kao vanjske, pa se znanosti svrstavaju u odreenom redu po shemi (a/b/c) itd. Ovdje postoje otre i krute granice i razlike pojedinih znanosti. Znanosti se svrstavaju od opeg prema pojedinanom i od apstraktnog prema konkrenom; b) po naelu subordinacije- veze izmeu pojedinih znanosti se shvaaju kao unutarnje, organske i svrstavaju se kao a...b...c... ova klasifikacija izraava uzajamnu povezanost i nastajanje jedne znanosti iz druge. Znanosti se svrstavaju od jednostavne prema sloenoj i od nie prema vioj. Kedorov navodi 2 naela klasif.znanosti- a) naelo objektivnosti- razvrstavanje znanosti po objektima njihovog prouavanja; b) naelo subordinacije utvruju se veze i prijelazi izmeu znanosti na osnovi inherentnog rasporeda samih oblika kretanja materija. Strukturalni pristup znanosti- a) horizontalni- omoguuje sagledavanje redoslijeda znanosti koji odgovara uslonjavanju objekata znanosti; b) vertikalni- razotkriva veze elemenata znanosti do kojih se dolo u procesu spoznaje objekta. STRUKTURA ZNAN.PO PODRUJIMA, POLJIMA, GRANAMA I OGRANCIMA, A POSEBICE PODRUJE DRU.ZNANOSTI Struktura znanosti- a) 6 zn.podruja (prirodna, tehnika, biomedicinska, drutvena, biotehnika i humanistika); b) 45 zn.polja; c) znan.grane koje se navode po znanstvenim podrujima (npr.podruje prirodnih znanosti u 5 zn.polja koja imaju 21 granu znanosti...). Izmeu ove 3 odnosno 4 klasifikacije znanosti postoje mnoge bitne i nebitne identinosti, slinosti i razliitosti. Tako su bive znan.oblasti postale znan.podruja, a biva znan.podruja postala su znan.polja. Bive zn.discipline postale su zn.grane dok se pak zn.grane ralanjuju na zn.ogranke koji bi mogli predstavljati dosadanje predmete ili kolegije. ZNANSTVENE KATEGORIJE - NJIHOVA VANOST U ZN.ISTRAIVANJU Najvanije zn.kategorije su: 1) pojam- zajednika misao kojom se osmiljava neki predmet, odnos ili pojava (ne mora biti rije o fizikom predmetu); 2) sud- spoj pojmova kojim se neto tvrdi ili porie, to je misao koja ima neku istinitosnu vrijednost. Sud je logiki oblik u kojem pojmovi ostvaruju svoj odnos prema predmetima; 3) definicija- lat.rije to znai

odreen, razgovijetan, jasan. Definicija je sud kojim se nedvosmisleno odreuje sadraj jednoga pojma; 4) divizija- ili razdioba, logiki postupak kojim se odreuje opseg nekog pojma. U svakoj diviziji razlikujemo 3 elementa: -pojam opsega koji se utvruje divizijom ili razdiobna cjelina, -stajalite ili princip ili razdiobni temelj po kojem se pojam dijeli, -razdiobni lanovi; 5) distinkcija- postupak kojim se objanjava razlika izmeu pojmova. To se ini tako da se jedan pojam upuuje na neki srodan pojam a zatim se upozorava na razliku izmeu njih; 6) deskripcija- je opis, opisivanje, ocrtavanje nekog predmeta, pojma, pojave, tijeka dogaanja i sl., ali najee bez pokuaja njihova tumaenja; 7) eksplanacija- logiki postupak kojim se neto (predmet, pojava, injenica) dovodi u vezu s neim drugim (drugim predmetom, pojavom..) a to je bitna pretpostavka njegove egzistencije; 8) zn.problem- neka injenica ili pojava koja je za istraivaa iznenaenje, neshvatljiva, nemogua, nepoznata. Koja proturjei postojeim teorijama i raspoloivom znanu, koja potie na razmiljanje traei odgovor; 9) predmet zn.istraivanja- stvari, pojave, odnosi, drutvo, ponaanje, stavovi, miljenja, interesi... Definira se iz problema istraivanja tj. znan.problema, a iz zn.problema i predmeta zn.istr. postavlja se hipoteza koju treba dokazati ili opovrgnuti; 10) hipotezazn.pretpostavka postavljena za objanjenje neke pojave koju treba provjeriti i dokazati ili opovrgnuti da bi postala vjerodostojna zn.teorija ili zn.zakon; 11) dokaz- forma ili logiki oblik pojma dokazivanje- postupak ija je svrha utvrivanje, pokazivanje, zasnivanje istinitosti nekog suda. Dokaz jami istinitost spoznaje pomou njena dostatnoga obrazloenja; 12) opovrgavanje- ili pobijanje je postupak dokazivanja da je neka tvrdnja neistinita; 13) zakljuak- strukturirana sloena misao a 2 ili vie sudova od kojih jedan proizlazi iz 1 ili vie drugih. Sud ili sudovi iz kojih se izvode novi sudovi, nazivaju se pretpostavke, a taj novi sud koji slijedi iz pretpostavke zove se zakljuak; 14) teorija- uopeno iskustvo, ista spoznaja, znanost uope, ili zn.teorija je hipoteza koja se privremeno prihvati kao potvrena tj. dokazana i koju je mogue zastupati tj. braniti; 15) zakon- potvren hipotetiki sud koji se odnosi na neku mnoinu pojava. Utvrditi zakon znai odrediti relativno stalne karakteristike neke pojave. ZNANSTVENI PROBLEM, PREDMET ISTRAIVANJA I HIPOTEZA, Znanstveni probleminjenica ili pojava koja je za istraivaa iznenaenje, neshvatljiva, nemogua, nepoznata, koja proturjei postojeim teorijama i raspoloivom znanju, pretpostavkama ili oekivanjima i koja potie na razmiljanje traei odgovor, objanjenje ili rjeenje. Predmet istraivanjastvari, pojave, odnosi, ponaanje, stavovi, miljenja, interesi... Prirodan tijek znanstvenog istraivanja: prvo determinirati znan.problem, drugo iz takvog problema istraivanja definirati predmet znan.istr. i tree, na osnovi najbitnijih elemenata znan.problema i predmeta znan.istr.postaviti hipotezu. Hipotezaznan.pretpostavka postavljena za objanjenje neke pojave koju treba provjeriti i dokazati ili opovrgnuti da bi postala vjerodostojna znan.teorija ili znan.zakon. Dobra ili valjana hipoteza je samo ona koja je adekvatna predmetu istraivanja, a adekvatna je ona hipoteza koja je povjerljiva i potvrdljiva odreenim teorijsko-praktinim postupkom. Primarne publ. su : knjige, asopisi, novine, znanstveni i tehniki izvjetaji, magistarski radovi, doktorske disertacije i serijske i dr. publikacije. Sekundarne publ. su : bibliografije, bibliografski i referentni asopisi, indeksi, biblioteni katalozi, enciklopedije, bibliografski rjenici, rjenici pojmova, pregledi, vodii i dr. publikacije. Tercijarne publ.: prirunike, znanstveno-popularne rasprave u monografijama, asopise o novinama, adresare ustanova, bibliografije, centralne kataloge biblioteka, bibliografske indekse. Periodine publ. ili tekue publikacije izlaze u vie ili manje redovitim vremenskim razmacima. Izlaze u svescima iji broj nije ogranien, a imaju iste naslove i iste ili sline

sadraje. To su : asopisi, novine, almanasi, zbornici, godinjaci, periodine statistike, bibliografije, publikacije znan. i strunih tijela i dr. Znanstveno djelo rezultat znan.istraivanja primjenom znan.metoda i otkriva dotad nepoznate injenice i odnose te objanjava zakonitosti meu pojavama. Ono mora iznijeti originalne rezultate istraivanja, jer to je bit i svrha znan.istraivanja i znan.djela i mora pridonositi svjetskoj riznici znanja. Znan.djela su : monografije, doktorska disertacija, magistarski znan.rad, znan.lanci, znan.projekt, patenti. Znanstvenostruno djelo djelo koje sadri priblino podjednaku koliinu elemenata znan. i strunih djela. To su : enciklopedije, udbenici, leksikoni, praktikumi, rjenici, zbornici radova, bibliografije, prirunici, ljetopisi, asopisi i knjievna djela. Struno djelo ne sadri nove, originalne znan.spoznaje, rezultate i teorije. U njemu se obrauje ve poznato i opisano a ima osnovni zadatak: prikupljanje, interpretiranje ve poznatih zn.spoznaja, injenica, informacija, odnosa i teorija te ostvarenje rezultata koji se mogu iskoristiti. To su : struni lanak, struni prikaz, struni elaborat, struna ekspertiza, struni izvjetaj, meditacija, recenzija, vodii, referentne publikacije i ostala srtuna djela. Izvorni znan.lanak originalno znan.djelo u kojem su izneseni novi rezultati fundamentalnih ili primjenjenih istraivanja. Tu spadaju nove, jo nepoznate znan.injenice, spoznaje i teorije koje predstavljaju doprinos znanosti. Prethodno priopenje ili znanstvena biljeka sadri znan.spoznaje ili rezultate znan.istr. iji karakter zahtijeva objjavljivanje. Sadri 1 ili vie zn.informacija, ali bez dovoljno pojedinosti koje bi omoguile itatelju provjeru iznesenih znan.spoznaja, rezultata istraivanja ili znan.informacija. Pregledni lanak sadri cjelovit prikaz ili izvjetaj o odreenom pitanju ili problemu istraivanja o kojem je ve objavljena zn.informacija, rezultat znan.istraivanja tj. znan.spoznaja, samo su u njemu na nov nain prikupljene, analizirane, sintetizirane i na znanstven nain prezentirane. RELEVANTNE ZNAAJKE UDBENIKA osnovno nastavno sredstvo u organizacijama odgoja i obrazovanja u kojem se izlae gradivo utvreno nastavnim planom i programom odgojno-obrazovnog rada. To je knjiga u kojoj su znanstveni ili struni sadraji korisniku posredovani posebno ureenim didaktikim instrumentarijem, zavisno od ciljeva odgoja i obrazovanja, psiho-fizike zrelosti osobe kojoj je knjiga namijenjena, te od posebnih zadataka nastavnog plana i programa ili obrazovne ustanove. Udbenik je izvor znanja u kojem znanstveno na dostupan nain izloena nastavna graa prema nastavnom programu odreenog predmeta. Struni prikaz iznosi stajalite ili shvaanje o nekoj stvari ili pojavi a njegov autor se zalae da znan.injenicama pridobije to vei broj itatelja. Danas prikaz ima ue znaenje, on predouje struno i kritiko predstavljanje odreenog djela znanstvenoj i strunoj javnosti najee u odgovarajuim asopisima. Osnovna obiljeja kvalitetnog prikaza : konciznost, objektivnost, jasnoa i uvjerljivost. Recenzija posebna vrsta kvalitetnog strunog djela kojom recezent treba pomou odgovarajuih znan.metoda prosuditi, ocjeniti i vrednovati rezultate tj. sve kvalitetne i kvantitetne elemente tueg djela. Recenzija je struno miljenje nekog priznatog eksperta o (ne)kvaliteti tueg djela. DJELA NA DODIPLOMSKOM STUDIJU Program konkretni zadaci iz nastavnog programa koje studenti trebaju samostalno rijeiti na temelju vlastitog teorijskog i prektinog znanja uz koritenje aktualne svjetske i domae literature. Referat najnia kategorija pismenog rada studenta kojem je svrha da se on ire i dublje upozna s odreenom tematikom nastavnog programa i da se postupno uvodi u struni rad. Seminarski rad samostalna struna obrada odreene teme koju izabere sam student ili koju sugerira predmetni nastavnik.

Tu se student ire i dublje upoznaje s odreenom tematikom nastavnog programa i stjee prva iskustva u pisanju strunih i znanstvenih djela. Diplomski rad I samostalno struno djelo u kojem student pod voditeljstvom mentora obrauje odreenu temu. Tema se moe odnositi na teorijsku ili radije praktinu problematiku ili se pak teorijske spoznaje stave u izravnu funkciju rjeavanja aktualnih praktinih problema. Diplomski rad II samostalno, kvalitetno struno, pismeno djelo u kojem se pod voditeljstvom mentora obrauje aktualna struna tema a ona kao i kod dipl.rada I moe se odnositi na teorijsku, praktinu ili teorijsko-praktinu problematiku. DIPLOMSKI RAD II Svrha i ciljevi izrade student nakon poloenih ispita, izrade i obrane seminarskih radova te izvrenih drugih obveza tijekom studija treba dokazati sposobnost i samostalnost rjeavanja kompleksnog problema i snalaenje u rjeavanju teorijskih i praktinih istraivakih problema koji ne moraju imati karakter originalnosti. Bitni elementi naslov, sadraj, predgovor (neobavezan), uvod, izlaganje tematike, popis literature, popis ilustracija i popis priloga (nije obavezan). Dokumentacijska osnova pozivne biljeke (fusnote, napomene), ilustracije i stilsko-jezina i terminoloka obrada rukopisa. Tehnika obrada pisanje i prepisivanje teksta, lektura i korektura, korice ili omotna ili vanjska stranica, potkorice ili unutarnja stranica i uvezivanje dipl.rada. opseg rada je 60-80 kartica. Obrana dipl.rada povjerenstvo za obranu rada ima 3 lana od kojih je prvi predsjednik povjerenstva koji moe ujedno biti i mentor. Cilj je utvrditi sadrajnu i metodoloku kvalitetu rada te ustvrditi kako je student ovladao problematikom rada. DIJELOVI SEMINARSKOG I DIPLOMSKOG RADA Naslov rada mora biti kratak, jasan, privlaan i informativan sa vanijim kljunim rijeima o tretiranom problemu da to jasnije odrazi sadraj i karakter rada. Predgovor nije obavezan, u njemu se iznose razlozi koji su autora potekli na izbor odreene teme i pisanje seminarskog ili dipl. rada. Objanjava se motiv i znaenje rada te se iznose eventualne potekoe koje je autor morao savladati. Uvod treba itatelja uvesti u podruje tretirane teme, upoznati ga s problemom istraivanja i ciljevima istraivanja te sadrajem rada. Izlaganje tematike najinventivniji i najopseniji dio gdje se tretirana tematika rasporeuje u dijelove i nie podcjeline, tematske (pod)cjeline. Tu se iznose najvaniji rezultati istraivanja. Zakljuak sadri najvanija rjeenja postavljenog problema istraivanja tj. odgovore na pitanja postavljena u uvodu. To je izloena sinteza itavog rada i ne treba biti preopiran. Popis literature pie se na posljednjoj stranici, najee se razvrstava u 4 skupine : knjige, lanci, studije, nepotpisani napisi i ostali izvori. Popis priloga anketni upitnik, polica osiguranja, isprava o prijevozu itd. Nalazi se iza popisa literature, tablica, grafikona i popisa fotografija. Metoda primjenjuje se u 2 znaenja : a) metoda znai gotov model, proceduru, redoslijed, shemu po kojoj se odvija neka praktina djelatnost, b) metoda znai misaoni postupak primjenjen da se lake i tonije otkriju i sustavno obrade zn. injenice, podaci i informacije. Metodika blii je izrazu metoda nego metodologija, ima 2 znaenja : a) svi naini svrsishodnog provoenja nekog posla; b) znan. disciplina pedagogike koja se bavi pravilima i metodama predavanja. Metodika je ogranak znanstvene grane pedagogije, znanstvenog polja odgojne znanosti i znanstvenog podruja drutvenih znanosti, koji izuava zadatke, sadraje, oblike i metode u nastavi pojedinih predmeta. Logika je znanost o pravilnom miljenju to vodi istini ili znanost o istinitom miljenju. Logika izuava uvjete istinitog miljenja. Logika se bavi pitanjem adekvatnosti ili dokazanom vjerojatnou razliitih vrsta svjedoanstava. Metodologija interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost o metodama znanstvenog istraivanja. U irem smislu to je znanost o cjelokupnosti svih oblika i postupaka istraivanja pomou kojih se dolazi do sustavnog i objektivnog znan.znanja. Tehnologija znan. istraivanja - interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost koja izuava i primjenjuje zakonitosti metodolokih postupaka i intelektualnih aktivnosti.

ZNANSTVENE METODE (NABROJI I OBJASNI 3) To su metoda: analize i sinteze, klasifikacije, komparativna m., matematika m., eksperimentalna m., genetika m., metoda anketiranja, interviewa, brojenja, mozaika, dokazivanja i opovrgavanja, induktivna m., metoda deskripcije, statistika m., met. modeliranja, povijesna m., empirijska m., met. promatranja, mjerenja i metoda idealnih tipova. Induktivna metoda sistemska i dosljedna primjena iduktivnog naina zakljuivanja u kojem se na temelju pojedinanih ili posebnih injenica dolazi do zakljuka o opem sudu, od zapaanja konkretnih pojedinanih sluajeva i fakata dolazi se do opih zakljuaka, od poznatih pojedinanih sluajeva polazi se nepoznatom opem, od izuenog neizuenom, od veeg broja pojedinanih pojava vre se uopavanja. Vrste induktivnih metoda : potpuna, nepotpuna, predikativna, analoka, univerzalna i kauzalna. Deduktivna metoda sustavna i dosljedna primjena deduktivnog naina zakljuivanja u kojem se iz opih stavova izvode posebni, pojedinani, iz opih postavki dolazi se do konkretnih pojedinanih zakljuaka, iz jedne ili vie tvrdnji izvodi se neka nova tvrdnja koja proizlazi iz prethodnih tvrdnji. Razvijeni oblik ove metode se zove aksiomatska metoda koja se zasniva na spoznajama, injenicama ili naelima koji se ne mogu dokazati. Najvaniji elementi ove metode u postupci metoda : analize, sinteze, apstrakcije, generalizacije i specijalizacije. Metoda analize postupak znan. istraivanja i objanjenja stvarnosti putem ralanjivanja sloenih misaonih tvorevina na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente i izuavanje svakog dijela za sebe i u odnosu na druge dijelove, odnosno cjeline. Omoguuje uoavanje, otkrivanje i izuavanje znan. istine. Metoda anketiranja postupak kojim se na temelju anketnog upitnika istrauju i prikupljaju podaci, informacije, stavovi i miljenja o predmetu istraivanja. Metoda je pouzdana u onoj mjeri u kojoj su pouzdane same informacije. Upotrebljava se samo kada se na druge naine ne mogu prikupiti odreeni podaci i informacije. Prednosti ankete: mogu se saznati podaci i informacije o doivljaju; mogu se dobiti podaci i informacije o prolosti, sadanjosti i budunosti; anketa je ekonomina. Nedostaci ili potekoe ankete: episternoloke potekoe; psiholoke potekoe; drutvene porekoe. Metoda intervjuiranja usmena anketa, specijalni oblik razgovora, ali svaki razgovor nije intervju. Razlika ankete i intervjua je ta to se anketnim upitnikom podaci i informacije prikupljaju pismenim putem bez prisutnosti anketiranog a intervju se izvodi izravno, usmeno i razgovorom s intervjuiranim. Vrste intervjua: slobodni intervju, standardizirani intervju, individualni intervju i grupni intervju. TRANSFORMACIJA IDEJE U DJELO Da bi se uspjeno transformirala ideja u djelo, treba imati na umu mnogo initelja od kojih su iva 3 najvanija: 1) svaka ideja nije prava ideja- tj. pretvorba samo najbolje i primjerene ideje u djelo odreene vrste, kvalitete i namjene zahtjeva mnogo znanja, rada, vremena, sposobnost, vjetinu, umijee, nadarenost...; 2) izmeu tehnologije zn. istraivanja i metodologije zn. istraivanja postoji vrsta interakcija sprega- bez poznavanja i djelotvorne primjene znanstveno-istraivakog instrumentarija nije mogue efikasno primjeniti tehnologiju zn. istraivanja.; 3) nije svejedno kojim redoslijedom primjenjivati bitne faze u procesu zn. istraivanja- postoji odreen logiki redoslijed faza koje treba znalaki, savjesno i odgovorno izvravati (kua se ne gradi od krova). FAZE TEHNOLOGIJE ZNAN. ISTRAIVANJA uoavanje zn. problema i njegova formulacija; postavljanje hipoteze; izbor i analiza teme; izrada orijentacijskog plana zn. istraivanja; sastavljanje radne bibliografije; prikupljanje, prouavanje i sreivanje literarne grae i zn. informacija; strukture ili kompozicije zn. rada; rjeavnje postavljenog znan.

problema; pismeno formuliranje rezultata istraivanja; primjena rezultata istraivanja; kontrola primjene rezultata istraivanja. ZNANSTVENI PROBLEM (5-6 KRITERIJA RELEVANTNIH PRI IZBORU Z.P. I NJEGOVE FORMULACIJE) Pri izboru zn. problema i njegove formulacije treba voditi rauna o mnogim kriterijima od kojih su najvaniji: 1) zn. problem mora predstavljati novost; 2) vanost i pripremljivost rezultata znan. istraivanja u praksi; 3) radoznalost i interesi su velik poticaj za istraivaa jer moda on tako eli rijeiti svoj status, afirmirati se ili to ini iz materijalnih razloga; 4) strunost istraivaa; 5) oprema i uvjeti rada najvaniji instrument u znanstvenoistraivakom radu je istraivaev um, ali i instrumenti mogu uvelike pomoi; 6) pokroviteljstvo i suradnja centara odluivanja; 7) trokovi istraivanja esto ograniavajui initelji koji mogu dovesti do prekida znan. istraivanja; 8) rizik, opasnost i potekoe mogu onemoguiti istraivanje problema; 9) vrijeme koje je potrebno za istraivanje treba imati na umu; 10) aktualnost rezultata istraivanja treba istraivati samo one zn. probleme koji e imati trajniju vrijednost. VANA PRAVILA PRI POSTAVLJANJU DOBRE HIPOTEZE) 1) hipoteza se mora odnositi na sam predmet istraivanja; 2) hipoteza mora biti dovoljno konkretna i precizno formulirana; 3) hipoteza koja se odnosi na cijelo podruje (teorijska hipoteza) mora biti dovoljno openita, u suprotnom ona je preuska; 4) hipoteza mora biti pojmovno i jezino to jasnija i to preciznije formulirana; 5) dobra hipoteza mora biti teorijski i praktino povjerljiva. HIPOTEZA (5 PRETPOSTAVKI ZA VALJANU HIPOTEZU) 1) Relevantnost hipoteza mora omoguiti rjeenje osnovnog problema istraivanja, a ne nekog grugog; 2) Provjerljivost misaonim postupcima, znanstvenim injenicama ili iskustvom potrebno je potvrditi, odnosno dokazati ili opovrgnuti hipotezu ili neku od njenih konsekvencija; 3) Kompatibilnost hipoteza se mora to bolje usuglasiti sa drugim, ve provjerenim i prihvaenim hipotezama. Odbacuju se one hipoteze koje proturjee temeljnim znanjima i uvjerenjima jer hipoteza ne smije biti apsurdna; 4) Plodnost hipoteza treba biti to plodnija, mora biti usmjerena objanjavanju to vie pojava; 5) Jednostavnost u formulaciji hipoteze treba teiti da ona bude to jednostavnija, razumljivija, prihvatljiva. Ako postoji vie slinih, prednost se daje onoj jednostavnijoj jer hipoteza mora biti jasna a ne dvosmislena. Obrazloi provjerljivost hipoteze: opovrgnutu i modificiranu- Modificiranje hipoteze sastoji se u bilo kakvoj, manjoj ili veoj promjeni temeljne i specijalne hipoteze. Vrlo se esto modificiranju radne i ad hoc hipoteze. Kod provjeravanja, hipoteza moe biti:1. potvrena, 2. dematirana, 3. opovrgnuta (takva se hipoteza mora odbaciti ili zamijeniti drugom hipotezom, a najee hipotezom suprotnog znaenja) 4. zakljuno potvrena.dokai na primjeru razliku izmeu radne i znanstvene hipoteze- radna hipoteza je pretpostavka za koju su istraivai uvjereni da e u istraivanju biti korisna. Znanstvena hipoteza- je spoznajna pretpostavka koja se temelji na dovoljnom broju osnovnih razloga znans spoznaja. Npr. Galilejeva pretpostavka da je atmosferski zrak uzrok penjanja i sputanja ivinog stupca u cijevi. Dokai razliku izmeu teme i naslova nekog djela- tema mora izraavati osnovni sadraj djela. Naslov je ustvari tema u najuem smislu rijei. Naslov odraava bit problema i u odnosu na temu znai suavanje, fiksiranje problematike, te upuuje na temu, a esto je i izravno najsaetije izraava. to je sve relevantno o naslovu? Kakva naslov mora bit? Kakva je veza naslova i sadraja nekog djela? Koje vrste djela imaju dulji a koje krae naslove? Kakav je to prelomljeni naslov i kada se on prakticira?- naslov je tema u uem smislu; naslov mora biti: kratak, jasan, privlaan, informativan; veza naslova i sadraja-

naslov mora izraavati osnovni sadraj djela, opisati ga sa to manje rijei; najkrai su naslovi udbenika i monografija (2-5 rijei) naslovi znan studija, magistarskih znan radova, doktorskih disertacija, diplomskih radova i seminarskih radova na poslijediplomskim znan studijima, te znan rasprava tj. lanaka, u pravilu dui sloeniji i dinaminiji jer osim to odraavaju sadraj oni najavljuju problem i predmet istraivanja (5-12 rijei); kada problem i predmet istraivanja i postavljena hipoteza te svrha i ciljevi istraivanja zahtijevaju nestandardno dui naslov, poeljno mu je dati podnaslov, tako da takva djela pored temeljnog naslova imaju i podnaslov (podcrtani) koji poblie objanjava sam naslov. Takav se naslov naziva prelomljeni naslov. Nabroji i obrazloi relevantna naela koji se treba pridravati pri izboru teme (naslova)-1. tma ne smije biti suvie apstraktna, openita, 2. ne treba birati temu koja je esto obraivana, 3. tema mora biti pogodna za znanstvenu i strunu obradu, 4. pri izboru teme treba imati na umu i planirano i raspoloivo vrijeme, 5. izabrana tema mora biti u skladu s raspoloivim financijskim sredstvima, 6. izabran tema ne bi trebala biti preuska ili preiroka, 7. pri zavrnom izboru teme treba koristiti savjete istaknutih znanstvenika, 8. izabran tema treba biti vrlo aktualna. 30. Dokai vanost orijentacijskog plana znan istraivanja- izrada orijentacijskog plana znan istraivanja sastoji se od utvrivanja radnih teza, podteza, tj. osnovnih dijelova (poglavlja) i njihovih teza (poddjelova) znanst ili stru djela. Takav plan predstavlja okvirni program za prikupljanje grae, tj podataka, informacija i dr. relevantnih izvora. U orijentacijskom planu znan istra ne utvruje se zavrni sadraj. 31. Tko, kada, zato sastavlja i to sadri radna bibliografija?- Nakon izbora i analize teme i izrade orijentacijskog plana, znan istraivanja, istraiva sastavlja radnu, prethodnu ili orijentacijsku bibliografiju. Sve prikupljene relevantne bibliografske jedinice sa svim bitnim elementima istraiva svrstava u nekoliko skupina. Najee: 1. knjige, 2. lanci, referati, studije 3. nepotpisani napisi, 4.ostali izvori. Nabroji i obrazloi 6 osnovnih naela strukture ili kompozicije pisanih djela- 1. naelo jedinstva- pomou ovog naela osigurava se ostvarivanje temeljnog cilja predmeta istraivanja tj. teme djela. Ideja teme mora se provlaiti od poetka do zavretka djela i skladno se povezivati sa svim elementima u rukopisu 2. naelo odabiranja-iz prikupljene literarne grae treba odabrati samo ono to je relevantno za razvijanje teme. Ovo naelo moemo primijeniti na 2 naina:a) da se istraiva stavi u ulogu itatelja i da se relevantne injenice odabiru sa stajalita njihovih mogunosti i potreba, b) da istraiva nakon prikupljanja i prouavanja literarne grae zapie samo one pojedinosti koje su u vezi s temom djela 3. naelo skladnosti i harmonije- ostvaruje se sreivanjem odabranih relevantnih injenica u logian i prirodan tok 4. naelo ravnomjernosti ili proporcije-ono nalae istraivau da se svakoj misli tj. svakom elementu rukopisa odredi prostorna veliina prema njihovoj vanosti. 5. naelo izrazitosti- najvanije je istaknuti misli u prvi plan. To znai da slabije dokaze treba navesti u povijesno-teorijskom, retrospektivnom djelu, jae dokaze u analitiko- eksperimentalnom djelu, a najjae u perspektivnom djelu. 6. naelo raznovrsnosti- podrazumijeva koritenje jezinih i stilistikih mogunosti, znalako koritenje citata i fraza.Nabroji i obrazloi 10-ak najvanijih elemenata znan djela1. naslov- mora izraavati osnovi sadraj znan djela. Mora biti kratak jasan precizan privlaan i informativan. 2. moto, 3. posveta- pisac nekog djela osjea potrebu da se nekome, izravno ili neizravni, posebno zahvali za inspiraciju, pomo, podrku, razumijevanje, posebnu ljubav,.. U znan djelu posveta se jedino pie emocionalno i knjievnim stilom. 4. predgovor- nalazi se na poetku nekog djela, iz njega proizlazi njegov sadraj. Karakteristike predgovora: kratkoa, openitost, poloaj predgovora, pisac predgovora, predgovor u novim izdanjima, predg u prevedenim djelima, motiv kome je djelo namijenjeno. Potekoe i zahvalnost suradnicima.

5. sadraj- on je vaan dio svakog znan djela. Promatramo ga s 2 stajalita: 1.sa stajalita autora (sadraj je za njega orijentacijski plan znan istraivanja), 2. sadraj sa stajalita itatelja ( za njega sadraj predstavlja numeriko tekstualni pregled dijelova odreenog djela). Sadraj se najee nalazi na poetku djela, odmah iza predgovora, a prije uvoda, to je mnogo ispravnije nego kad se nalazi na kraju djela, jer je on putokaz u tematici svakog djela. 6. uvod- on je obvezan. Uvodom treba itatelj biti upoznat s predmetom istraivanja, ciljevima, ocjenom rezultata dosadanjeg istraivanja, znan metodama koje su koritene, te strukturom znan djela. Opseg uvoda trebao bi iznositi najvie 10% od opsega cijelog pisanog djela. Uvod treba biti jasan, kratak, jezgrovit, to ivlji i privlaniji. 7. izlaganje tematike- dijelovi djela i njihovo obiljeavanje, 8. zakljuak- je izloena sinteza relevantnih spoznaja, informacija, stavova, znan injenica, teorija i zakona koji su izneseni u analitikom djelu znan djela. U zakljuku se ne iznose nove spoznaje, novi dokazi novi podatci, nove informacije, nove injenice, nego se on formulira na temelju prethodno iznesenih. Dijelove zakljuka ne treba oznaavati brojevima. On ne bi smio biti ni prekratak ni preopsean i ne bi trebao biti opseniji od 15 str (najvie 10%). 9. saetak- u saetku se iznosi pregled tj. vrlo kratak sadraj cjelokupno izloene tematike (nije isto to i zakljuak). On se pie u jednom pasusu, a samo iznimno u vie odlomaka. Treba ga pisati jednostavno, za nespecijaliste u potpunim i povezanim reenicama i to u treem licu i u pasivu. 10. popis literature- unose se svi izvori koje je istraiva na bilo koji nain koristio u izradi svog djela. Popis literature mora biti potpun, toan sustavan i rasporeen u nekoliko skupina. 11. popis tablica- taj popis obvezno sadri broj i naslov tablice te broj stranice na kojoj se nalazi dotina tablica, 12. popis grafikona, 13. popis fotografija, 14. prilozi, 15. stvarni registar (kazalo pojmova), 16. kratice- ako je u tekst pisanog djela inkorporirano vie kratica, uputno je na kraju takvog djela po abecednom redu napisati popis svih vanijih kratica s naznakom njihovog znaenja. Argumentirano obrazloi razliku izmeu: predgovora, saetka, sinopsisa, uvoda, zakljuka i pogovora- predgovor, saetak uvod i zakljuak pitanje 39. pogovor- se najee pie u djelima koja su prevedena. Obino ga pie recenzent, urednik ili netko trei. U njemu se pie o piscu djela, razlozima i uvjetima nastajanja djela, sadraju djela, On se u pravilu nalazi na kraju iza literature i popisa ilustracija. Sinopsis- je zapravo skraeni oblik lanka, odnosno skraeni prikaz lanka a ne njegov saetak. Moe imati 2-5 stranica. to je sadraj koja mu je svrha i ciljevi sastajalita autora i itatelja? Na kojem se mjestu u djelu pozicionira sadraj? U kakvoj su vezi sadraj i decimalni sustav? Pitanje 39.- pri utvrivanju strukture ili kompozicije znan djela tj. rasporeda izlaganja tematike u dijelove i nie cjeline, obvezno treba upotrebljavati decimalni sustav. Dec sus je pregledan i vrlo pogodan, ali samo do najvie 4 decimalne jedinice, a samo u iznimnim sluajevima do 5 dec jedinica. Ako se tematika treba ralaniti na nie tematske jedinice nakon 4 decimale, uputno je primijeniti sustav arapskih brojeva ili sustav drugih izraza i znakova. Samo se decim jedinice unose u sadraj pisanog djela, dok se sustav arapskih brojeva s razliitim oznakama ili sustav drugih izraza i oznaka ukomponira u tekst rada. Pravila dec sustava zahtijevaju da se jedna cjelina, ako se eli ralaniti na nie podcjeline, mora ralaniti na najmanje 2 podcjeline. Navedi i obrazloi 5 temeljnih naela kvalitetnog znanst i strunog djela- 1. ne treba poinjati izlaganje suvie izdaleka, nego ga odmah na poetku staviti u izravnu vezu s predmetom istraivanja, 2.ne treba u djelo unositi nita to nije u izravnoj vezi s temom, jer ga to ini razvodnjenim, 3. ne treba ponavljati ono to je ve na neki nain reeno, 4. ne treba djelo optereivati beznaajnim pojedinostima, 5. ne treba razlagati i detaljno objanjavati podatke, informacije, znan

injenice i pojave koje su same po sebi dovoljno razumljive. 4 temeljna elementa uvoda na konkretnom primjeru- 1. postavljanje problema i predmeta istraivanja, 2. postavljanje cilja, odreivanje, definiranje osnovnog cilja i eventualnih podciljeva istraivanja, 3. ocjena dosadanjeg istraivanja, 4. metode istraivanja, 5. struktura ili kompozicija djela. kako sustavno i pravilno razliite bibliografske jedinice prezentirati u literaturi? simulirajte primjer sa 10 knjiga, 10 lanaka, 5 studija, 15 natuknica, 15 zakona, pravilnika, odredbi, nepotpisanih natpisa?- literaturu koja je koritena treba svrstati u nekoliko skupina. Najee u 4: 1. knjige, 2. lanci, studije, 3. nepotpisani napisi, 4. ostali izvori. U svakoj skupini dalje se razvrstavaju po abecedom redu prezimena autora.Nabroji sve vrste ilustracije i na konkretnim primjerima obrazloi njihove bitne elemente- vrste ilustracije: 1. tablicasistemski pregled podataka o karakteristikama promatrane pojave koji su dobiveni grupiranjem prikupljenih i obraenih pojedinanih podataka, najee brojanih, dobivenih anketiranjem, eksperimentima ili na drugi nain. Svaka tablica treba imati naslov ( pie se iznad tabelarnog prikaza), redni broj (pie se ispred naslova rednim arapskim brojevima, kronoloki od 1 tijekom cijelog dijela ili za svako poglavlje), izvor podataka (pie se ispod tablice), zaglavlje, pretkolonu, redove i kolone i napomenu (pie se ispod tablice ali iznad izvora podataka i nije obavezna). Tablice se mogu podijeliti na jednostavne, sloene i kombinirana. Kombinirane se najee koriste u znan istraivakom radu, a sadre ove elemente: pretkolonu, zaglavlje, redove i kolone i njihove zbrojeve. 2.grafikon- predouje se pojava pomou znakova i geometrijskih likova, tj. krivulja, crta, kvadrata, pravokutnika, tokica,.. Znaajna su dva sustava grafikog prikazivanja: prostorni (trodimenzionalni) i povrinski (dvodimenzionalni). Svaki grafikon mora imati redni broj, naslov i izvor podataka. 3. crte- najee se koristi u tehnikim znanostima, a predstavlja predodbu odreenog predmeta s potrebnim pogledima, presjecima, kotama i podacima. Svaki crte mora imati redni broj, naslov i izvor. 4. zemljovid- mora imati broj, naslov, izvor i mjerilo (eventualno i legendu). 5. fotografija- rade se u cro-bijeloj tehnici ili u bolji. Moraju biti otre, jasne i kontrastne. Moraju imati broj, naslov i izvor. 6. shema- vrlo efikasno i efektivno zamjenjuje deskripciju. To je opis u osnovnim crtama odnosno ablonama. Mora imati broj, naslov izvor i potrebne napomene. 7. slika- odreena povrina na kojoj se organizacijom crtea i boja stvara iluzija stvarnih pojava prirode i prostora. esto se pogreno rabi izraz slika umjesto ilustracije, crtea, fotografija ak i umjesto grafikona i karata.to vam je poznato o kazalu imena ili indeksu imena i popisu kratica, te gdje se pozicioniraju- osim stvarnog registra (ili kazala pojmova), u nekim se edicijama nalazi i kazalo imena ili indeks imena. Ono sadri po abecednom redu pregled pisaca ili osoba koje su vane za temu i predmet odreenog djela, to prua mogunost itatelju da sam dalje istrauje. Uz ime obavezno se stavlja i broj stranice na kojoj je obraen odreeni problem. Kratice- ako je u tekst pisanog djela inkorporirano vie kratica onda se ispiu po abecednom redu na kraju djela s njihovim znaenje. obrazloite izravno i neizravno citiranje tuih spoznaja- pod citiranjem se podrazumijeva od rijei do rijei pismeno ili usmeno navoenje tuih dijelova teksta ili rijei koje se mogu izvorno promijeniti. Ako se u citatu ispusti koja rije to se mora naznaiti sa tri toke. Ako je citat u originalu napisan masnim slovima i kurzivom, takvim ga se slovima mora i citirati. Ako citat nije napisan masnim slovima ili kurzivom, autor je duan u fusnoti napisati podvukao autor ili kurziv je na. Preuzimanje tuih spoznaja oznauje se stavljanjem preuzetog teksta meu znakove navoenja i citiranjem tueg djela u fusnoti ili u uglatoj zagradi u radu. Citatom se moe dosljedno preuzeti tua definicija, citatom moe tua definicija biti parafrazirana (minimalno preuzeta), citatom se mogu povezati spoznaje dvojice autora, citat moe biti preuzet iz druge ruke i tree ruke. 48. Obrazloite svrhu, ciljeve i 3 vrste fusnota- pozivna biljeka- fusnota, pie se ispod teksta sitnim slovima, objanjava neto u vezi s tretiranom materijom. Postoje 3 vrste fusnota:1. dokumentirane ili bibliografske

napomene (trebaju pruiti jamstvo istinitosti odreenih citata,..), 2. eksplikativne napomene ( slue kao dopunska objanjenja pojedinih dijelova izlaganja), 3. komparativne napomene ( slue za upuivanje itatelja na neki drugi izvor koji obrauje istu ili slinu problematiku). Mjesto fusnota je ispod teksta na dnu stranice, odvojene crtom od glavnog teksta, oznaene su arapskim brojem i povezane s istim brojem u tekstu koji se pie uz kljunu rije. Brojevi fusnota ispod teksta piu se kronoloki u neprekinutom nizu od poetka do kraja djela. Postoji vie sustava citiranja tuih spoznaja: europski sustav (fusnote se mogu pisati ispod teksta na dnu ili u tekstu u uglatoj zagradi) i ameriki li hardvarski (fusnote se piu u tekstu u uglatoj zagradi). obrazloite europski i ameriki sustav pozivnih biljeaka i citiranja- europski sustav citiranja razlikuje: 1. europski podsustav fusnota ispod teksta- fusnote se piu sitnim slovima kronoloki, rednim arapskim brojevima od prve do posljednje stranice djela. Bitno pravilo je da fusnota mora biti bar toliko koliko se na popisu literature nalazi bibliografskih jedinica. Vano je da oba ista broja tj. broj fusnote i isto broj u podnoju moraju biti na jednoj te istoj stranici. Kod knjige bitni elementi fusnote jesu: 1. prezime i inicijali imena autora (do tri autora piu se svi, a ako ih je vie pie se samo prvi autor), 2. naslov djela, 3. izdanje djela, 4. izdava (piu se svi izdavai do tri, ako ih je vie pie se samo prvi), 5. mjesto izdanja, 6. godina izdanja, 7. stranica sa koje se citira tua spoznaja i postavka. Prednosti: takav je sustav utemeljen na teoriji sustava kao znan metodi (omoguuje izravnu, brzu i djelotvornu interakcijsku spregu izmeu citata i bibliografskih jedinica, tzv. veze po vertikali), takav sustav omoguuje horizontalno povezivanje tematskih i bibliografskih jedinica, omoguuje trenutanu, cjelovitu i kvalitetnu informaciju o odreenoj bibliografskoj jedinici (on najizravnije uteuje vrijeme) omoguuje direktno upuivanje itatelja u vie bibliografskih jedinica. Osnovni nedostatak tog sustava sastoji se u tome to zahtijeva vie prostora nego drugi slini sustavi. 2. europski podsustav fusnota u tekstu- u uglatoj zagradi se povezuje citati i bibliografske jedinice. Upotrebljavaju se dvije varijante izrade popisa literature. 1. prije pisanja znan ili strunog djela, popis literature se mora u konanom obliku standardno klasificirati. 2. popis literature formira se kronolokim redom istodobno s pisanjem fusnota bez obzira na vrstu bibliografske jedinice. Ameriki ili hardvardski sustav fusnota i citata- zapravo je identian europskom podsustavu fusnota u uglatoj zagradi povezanih citata i bibliografskih jedinica, razlikuje se samo u nekim detaljima. Popis literature moe se formulirati na 2 naina: 1. prije pisanja znan i strunog djela mora se u konanom obliku pripremiti popis literature, 2. popis literature formira se kronolokim redom istodobno sa pisanjem fusnota bez obzira na vrstu bibliografske jedinice. Hardvardski se sustav moe primjenjivati samo pri pisanju znan i strunih lanaka koji se objavljuju u tematskim asopisima i raznim vrstama zbornika radova. Ima 2 beznaajne prednosti: hardvardski je pa ga je moderno primjenjivati i utedi prostora, sve prednosti europskog sustava upravo su vani nedostatci hardvardskog sustava. protumaite izraze i kratice: op.cit, ib., infra, supra, infine, p., u kontekstu znan istraivakog rada- op.cit (opus citatum ili o.c.)djelo koje je u citiranju ranije bilo spomenuto, ib. (ibidem ili ibid.)- na istom mjestu, u istom djelu, na istoj stranici neke knjige, infra- ispod nie, dolje, u iduem izlaganju, cf. (cfr ili confer)- usporediti, vidi, supra- gore, ispred, prije, in fine- konano, na kraju (knjige), na svretku, p. (pagina, pag.)- stranica u knjizi.simulirajte elemente fusnota u sluajevima preuzimanja tuih spoznaja (izravno, neizravno i iz druge i tree ruke) iz knjiga, asopisa, zbornika radova, enciklopedija, konvencija, zakona, pravilnika, uz uporabu kratica, op.cit., ibid., infra i supra, te kad su u igri tir knjige sa istim naslovima, prvo, drugo i tree izdanje, odnosno tri knjige razliitih naslova od istog autora ( znai da je svih 6 knjiga od istog autora)- izravno: zelenika, r.: metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 1998. Iz druge ruke: uvela, I.: Uvod u ekonomska istraivanja, skripta, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 1978.,p.7, prema x i y, Zelenika(kao kod izravnog), p.483.

Nabroji sve vrste ilustracija i simulirajte uporabu bitnih elemenata svake ilustracije na primjeru kombinirane tablice i povrinskog grafikona- pitanje 45.-npr. iz tablice: Svjetska kontejnerska flota 1994. godine u TEU prema godinama starosti uzimamo podatke kontejneri proraunati na 20 stopa ili TEU koje nanosimo na ordinatu povrinskog grafikona, a na apscisu nanosimo godine starosti. Obrazloi razliku izmeu stilova pisanja: znanstvenog, razgovornog, administrativnog, znan popularnog i publicistikog- znanstveni stil- upotrebljava se u znan istraivakom radu. U njemu se najjae oituju logina obiljeja onoga to se izlae, kao i uporaba znan naziva kojima se precizno izraavaju odreeni pojmovi. Znanstvenik dobro pie ako pie logino, jasno i tono. Osnovne znaajke stila su jednostavnost, jasnoe, kratkoa i loginost misli i izlaganje rezultata znan istraivakog rada. Razgovorni stil- je usmena rije u svakodnevnom razgovoru. Tipini oblik je dijalog. Administrativni- blizak je znan stilu. On podrazumijeva i poslovni stil koji se upotrebljava u uredskom poslovanju. Poslovni stil poznat je o svojim ustaljenim frazama. Karakteristian je po pretenoj uporabi imenica i glagola, a oskudijeva pridjevima. Znanstveno-popularni stilon spaja elemente znanstvenog, knjievno-umjetnikog i publicistikog stila. Upotrebljavaju ga pisci znan popularnih djela u kojima se ne obraaju samo znanstvenicima nego i iroj italakoj publici. Pisac nastoji svoje izlaganje uiniti ivahnijim, jer strunu terminologiju zamjenjuje opisima, tumaenjima, knjievnim izrazima. Publicistiki- spaja mnoge elemente znanstvenog i knjievno-umjetnikog stila. Karakteristike su mu kratkoa, jasnoa, esto polemika otrina. Upotrebljava se u sredstvima javnog informiranja, a ponekad se i piu predavanja, udbenici, prirunici, lanci,..Odlike su mu jednostavnost, loginost, jasnoa. Knjievno-umjetniki stil- u njemu vie dolazi do izraaja mata nego intelekt, vie osjeaji nego razum. Nabroji najvanijih 6 obiljeja znanstvenog jezika i stila i obrazloi jasnou- 1. jasnoa- jezik i stil samo su onda potpuno jasni ako kod itatelja razvijaju iste misli koje je imao autor dok je pisao djelo. Autor pri pisanju djela mora imati na umu da ne pie za sebe nego za druge. 2. jednostavnost, prirodnost, odmjerenost, 3. konciznost, 4. koherentnost, 5. raznolikost, 6. formuliranje pasusa. Nabroji i obrazloi 7 osnovnih naina formuliranja pasusa- 1. osnovna misao pasusa se moe razvijati ponavljanjem, tj. dopunjavanjem novih pojedinosti. Time misao postaje jasnija. 2. usporedbom tj. objanjavanjem slinosti i suprotnosti moe se razvijati osnovna misao pasusa, 3. glavnu ideju pasusa treba razvijati povezivanjem uzoraka i posljedica, 4. osnovnu misao moemo razvijati metodom obrnuto ponavljanja, 5. u pasusu osnovna misao se moe razvijati nizanjem injenica kojima se potvruje tonost osnovne misli. 6. osnovnu misao moemo razvijati navoenjem primjera kojima se ona potvruje, 7. osnovna misao se moe razvijati i tako da se iznese neka opa ideja koja se zatim elaborira argumentiranim pojedinostima.U emu je bit europskog sustava pismenog oblikovanja pasusa, a u emu amerikog sustava pisanja pasusa? Koje su prednosti i nedostatci i jednog i drugog sustava- europski sustav sastoji se u tome da se prvi njegov redak uvue u desno 5-10 slovnih mjesta, a ostali se reci piu normalno u bloku. U modernim znanstvenim i strunim djelima vrijedi pravilo da se svi naslovi i podnaslovi s decimalnim sustavom, te sva nabrajanja po vertikali, takoer uvlae u desno isto onoliko koliko se uvlai i prvi redak svakog pasusa. Time se postie preglednost i sustavnost pisanih tekstova. Ameriki sustav sastoji se u tome da se pasusi piu u tzv. blok-pismu, tj. bez uvlaenja prvog njihovog retka. Ovaj sustav je jednostavniji, posebice kad se rukopis pie osobnim raunalom, ali ne omoguuje preglednost i sustavnost kao europski.Kako se sistematiziraju bibliografske jedinice u popisu literature (po odreenom skupinama)? Obrazloi postupak svrstavanja: knjiga, lanka, lanka iz asopisa, lanka iz zbornika radova, propisa (zakona, odredbi, uredbi, pravilnika), natuknica (tj. pojmova) iz enciklopedija, leksikona i rjenika i redoslijed bitnih elemenata za svaku vrstu bibliografske jedinice- koritena literatura treba se svrstati u nekoliko skupina, najee ove 4: 1. knjige- svrstavaju se kronoloki po abecedi prezimena autora. Redoslijed je po pravilu: prezime autora, zarez, inicijali imena s tokom (ili ime) (do

tri autora se piu svi, a ako ih je vie pie se samo prvi idr. A moe se u maloj zagradi napisati: redaktor- prezime s inicijalom imena), dvije toke, naslov knjige, zarez, izdanje knjige, zarez, izdava i mjesto izdanja, zarez i godina izdanja. 2. lanci, rasprave, priopenja sa savjetovanja, studije- a) oni koji su objavljeni u asopisima svrstavaju se kronoloki po abecedi prezimena autora, redoslijed bitnih elemenata je: prezime autora, zarez, inicijali imena s tokom, dvije toke, naslov rada, ime asopisa, zarez, izdava i mjesto izdavaa, zarez, volumen ili godite, zarez, godina izdanja i broj asopisa. b) oni koji su objavljeni u zbornicima radova svrstavaju se kronoloki po abecedi prezimena autora, pri emu je redoslijed bitnih elemenata: prezime autora, zarez, inicijali imena s tokom, dvije toke, naslov rada, naziv zbornika, zarez, izdava i mjesto izdavaa, zarez, volumen ili godite, zarez, godina izdanja i broj knjige. c) studije- kada ih koristimo kao literaturu, potrebno je navesti sve bitne elemente koji su identini prethodno spomenutim bibliografskim jedinicama. 3. ostali izvori- navode se kronoloki po godinama objavljivanja i to a) konvencija (sistematiziraju se kronoloki po godinama donoenja ili godinama ratificiranja), b) propisi (sistematiziraju se kronoloki po godinama objavljivanja), c) natuknice ili odrednice (sistematiziraju se na 2 naina ili u 2 podskupine: 1 podskupina natuknice za koje je naveden autor i to po abecedi prezimena autora, 2. sve ostale natuknice po abecednom redu naslova natuknice), 4. nepotpisani natpisi.Protumaite pojmove: kolacioniranje, lektura, korektura. Napii nekoliko rubnih i nekoliko tekstovnih korekturnih znakova- prepisani tekst u zavrnoj varijanti, nakon tipkanja i tehnike pripreme teksta, autor treba kolacionirati, tj. usporediti s originalom, a to mora initi sistematino, savjesno i strpljivo. Rukopisi pripremljeni za tiskanje obvezno se daju na lektoriranje. Lektor ispravlja gramatike, odnosno pravopisne i stilistike greke. Pod korekturom se razumijeva pronalaenje i ispravljanje tiskanih pogreaka u slogu. Razlikuju se dvije vrste korektura: 1. tipografska ( bavi se ispravljanjem pravopisnih, interpunkcijskih i tehnikih pogreaka), 2. redakcijska (pored tiskarskih pogreaka obraa pozornost i na sadraj teksta, i provjerava je li u originalu isputen neki dio teksta ili neka rije). Korektura se odvija u 2 faze: itanje teksta i u slogu i oznaavanje pogreaka korekturnim znacima i korigiranje, oznaenih pogreaka u slogu. Osoba koja obavlja kontrolno itanje i ispravljanje teksta naziva se korektor. Korekturni znakovi: Obrazloi 5 metodolokih pravila (ili preporuka) pri pisanju ili oblikovanju naslova i podnaslova dijelova (poglavlja) i poddijelova (podpoglavlja) nekog opsenijeg dijela (npr. udbenika) koja mogu pozitivno utjecati na preglednost, funkcionalnost i privlanost dotinog dijela- 1. naslove osnovnih dijelova (tj. poglavlja) treba pisati velikim masnim slovima. Tip slova treba prilagoditi vrsti i formatu djela. 2. podnaslove dijelova s dvije decimalne jedinice treba takoer pisati velikim masnim slovima, ali tamnijim nego to se piu naslovi osnovnih dijelova. 3. podnaslove svih drugih poddijelova s tri ili vie decimalnih jedinica treba pisati malim masnim slovima. 4. sve naslove osnovnih dijelova i sve podnalsove svih poddijelova s dvije ili vie decimalnih jedinica kao i sve podnaslove bez decimalnih jedinica te sva nabrajanja po horizontali, treba pisati uvueno u desno za 5-6 slovnih mjesta, koliko se uvlae i svi pasusi. 5. pri pisanju i ureivanju takvih naslova i podnaslova treba dati odreenu prednost sustavnosti, preglednosti, funkcionalnosti i privlanosti teksta, u odnosu na prostor i tednju papira. Navedi najvanije elemente impresuma i obrazloite njih barem 5impresum je skup podataka i informacija o odreenom djelu. Sadri ove elemente: 1. informacija o izdanju- svako objavljivanje djela naziva se izdanje. Ako se knjiga izdaje prvi put, o tome se ne navodi informacija. 2. izdava- izdava ili nakladnik je pravna ili fizika osoba koja osigurava financijska sredstva z izdavanja knjige. On se obino navodi na stranjem licu potkorica. 3. mjesto izdanja- to je oznaka mjesta gdje je knjiga izdana tj. mjesto izdavaa. 4. godina tiskanja- to je podatak o godini kada je knjiga tiskana. 5. ime tiskare- ono se obavezno oznaava u knjizi. Ako dotina tiskara nije grafiki pripremila knjigu, potrebno

je navesti i ime onoga koji je to uinio. 6. mjesto tiskanja, 7. naklada, 8. informacija o svescima. Obrazloite kratice: CIP, UDK, ISBN, ISSN, EAN-CIP- je skraenica od Cataloguing In Publication t. katalogizacija u publikaciji. To je kataloki zapis otisnut na stranjoj stranici potkorica. Znaenje CIP programa za izdavaa oituje se u djelotvornoj trinoj politici. Svaki CIP zapis sadri: skraeni katalono- bibliografski opis, UDK, pripadajui ISBN broj, identifikacijski broj jedinice u bazi podataka Nacionalne i sveuiline knjinice. UDK- ili UDC je kratica od Universal Decimal Classification ili univerzalna decimalna klasifikacija. Svrha i ciljevi, strune oznake UDK u CIP sustavu je davanje temeljne informacije o sadraju objavljene publikacije koja je prepoznatljiva i meunarodno upotrebljiva. ISBN- je kratica naziva International Standard Book Number ili meunarodni standardni knjini broj. Svrha i ciljevi ISBN je jednosmislena identifikacija svih publikacija. On je jedinstveni i nezamjenjivi broj za samo jedan naslov, samo jedan svezak i za samo jedno neizmijenjeno izdanje istog izdavaa, a dodjeljuje se publikacijama pod kontrolom Meunarodnog ureda za ISBN u Berlinu. Svaki ISBN sastoji se od 10 brojeva, a kad se otisne, prethodi mu slovna oznaka ISBN. Taj broj podijeljen je na 4 skupine razliite duljine i to prva troznamenkasta skupina je oznaka pripadnosti izdavaa, druga troznamenkasta skupna je oznaka izdavaa, trea troznam skup je oznaka naslova, a etvrta je jednoznamenkasta je kontrolni broj. ISSN- je kratica naziva International Standard Serial Number ili Meunarodni standardni serijski broj na publikacijama. Svrha i ciljevi su tog sustava identini ISBN sustavu, a to su jednosmislena identifikacija svih serijskih publikacija. Serijske publikacije obuhvaaju periodiku, godinjake i serijske monografije. EAN- je kratica naziva European Article Numbering ili Europsko oznaavanje proizvoda brojevima. Prema dokumentaciji Hrvatskog ureda za ISBN, EAN barkod za knjige je sastavljen na ovaj nain: zapoinje oznakom za knjige 978, toj se oznaci dodaje prvih 9 znamenaka ISBN-a dodaje se kontrolni broj za EAN. Obrazloi pojmove: student, magistrand, doktorand, pristupnik, predlonik, suradnik, nastavnik, istraiva i znanstvenik- student- je uenik, ak, sluatelj na visokim uilitima. To je svaka osoba koja studira na visokim uilitima, a preteito se taj izraz rabi za studente na dodiplomskom studiju, ali nije pogreno rabiti izraz i za osobe koje studiraju na poslijediplomskim, magistarskim ili doktorskim studijima. Magistrand- je diplomirani student koji se osposobljava i znanstveno usavrava na poslijediplomskim magistarskim studijima. To je svaka osoba koja studira, tj. koja se osposobljava i znanstveno usavrava na poslijediplomskim magistarskim znanstvenim, strunim ili umjetnikim studijima. Doktorand- je diplomirani student ili magistar znanosti. To je svaka osoba koja studira tj. koja se osposobljava i znan usavrava na poslijediplomskim doktorskim studijima ili koja se izuzetno izvan doktorskog studija priprema za stjecanje doktorata znanosti. Pristupnik- je osoba koja se prijavi na natjeaj za upis na dodiplomski, magistarski i doktorski studij ili osoba koja se prijavi na natjeaj za zasnivanje radnog odnosa. Predlonik- je svaka osoba koja se za neto ili negdje predlae. Suradnik- je svaka osoba intelektualac koja je sukladno vaeim propisima, pravilima i postupcima izabrana u suradnika zvanja, ako to su: struni suradnik, mlai asistent, asistent, asistent vie kole i vii asistent. Nastavnik- je svaka osoba koja je sukladno vaeim propisima, pravilima i postupcima izabrana u odgovarajua znan nastavna zvanja kao to su: docent, izvanredni profesor, redoviti profesor i profesor emeritus. Istraiva- je intelektualac, tj. svaka osoba koja je sukladno vaeim propisima izabrana u odgovarajua istraivaka zvanja, kao to su: struni suradnik, mlai asistent, asistent i vii asistent. Znanstvenik- je intelektualac, ekspert, tj .svaka osoba koja je sukladno vaeim propisima izabrana u odgovarajua zvanja, ako to su: znan suradnik, vii znan suradnik i znan savjetnik. Kako se pravilno rabi titula, tj. kratica akademskih stupnjeva magistar znanosti i doktor znanosti- magistrand koji zavri poslijediplomski magistarski znanstveni studij i uspjeno obrani svoj magistarski rad stjee akademski stupanj magistar znanosti,

skraeno mr.sc. U trenutku proglaavanja magistranda magistrom znanosti, on prestaje biti magistrand i postaje magistrom znanosti. Kraticu akademskog stupnja mr.sc. stavlja osoba koja ju je legalno u propisanoj proceduri postigla, ispred svog imena i prezimena. Doktorand koji je doktorskim studije ili bez doktorskog studija, sukladno vrijedeim propisima, izradio i uspjeno obranio svoju doktorsku disertaciju stjee akademski stupanj doktor znanosti ili skraeno dr.sc. Doktorat znanosti je najvii mogui akademski stupanj. Kraticu akademskog stupnja dr.sc. stavlja osoba koja ju se legalno stekla ispred svoga imena i prezimena. Navedi i obrazloi po hijerarhiji: znanstvena zvanja, istraivaka zvanja, znan nastavna, suradnika i nastavna zvanja- znanstvena zvanja: 1. znanstveni suradnik- zvanje koje se moe stei na vrijeme od 5 god, moe ga stei osoba koja ima akademski stupanj doktora znanosti i objavljene znan radove u asopisima i publikacijama. 2. vii znan suradnik- moe stei zvanje na 5 god to je osoba koja ima akademski stupanja doktora znanosti i objavljene znaajne znan radove u asopisima i publikacijama te ima najmanje 3 god znan istraivakog rada u znan zvanju znan suradnika. 3. znan savjetnik- zvanje koje se stjee na vrijeme od 5 god, stjee ga osoba koja ima akademski stupanj doktora znanosti, najmanje 3 god znan istraivakog rada u znan zvanju vieg znan suradnika i vei broj objavljenih znan radova. Istraivaka zvanja: 1. struni suradnik- to je najnie poetniko istraivako zvanje, stjee se na neodreeno vrijeme a stjee ga osoba koja je zavrila sveuilino dodiplomski studij i koja aktivo djeluje u sustavu znan istraivakom zvanju. 2. mlai asistent- zvanje se dobiva na vrijeme od 4 god, izabire se osoba koja je zavrila sveuilini dodiplomski studij i ako ispunjava uvjete za upis na sveuilini poslijediplomski magistarski znanstveni studij ili poslijediplomski doktorski studij. 3. asistent- dobiva se na vrijeme od 4 god dobiva ga osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti ili osoba sa odsluanim poslijediplomskim znanst studijem za stjecanje doktorata znanosti. 4. vii asistent- dobiva se na vrijeme od 3 god izabire se osoba koja je stekla akademski stupanj doktora znanosti iz odgovarajueg znanstvenog podruja i polje znanosti. Znanst-nastavna zvanja: 1. docent- izabrana osoba moe biti ona koja ispunjava uvjete za izbor u znan zvanje znan suradnika i uvjete koje propisuje rektorski zbor. Docent ustrojava i izvodi nastavu, savjetuje studente, mentor je diplomadtima, ispituje studente,..2. izvanredni profesor- izabran osoba moe biti ona koja ispunjava uvjete za izbor za znan zvanje i uvjete koje propisuje rektorski zbor te ima nove radove objavljene nakon izbora u prethodno zvanje i najmanje tri godine nastavnog rada na visokom uilitu. 3. redoviti profesor- izabrana osoba moe biti ona koja ispunjava uvjete za izbor u znan zvanju i uvjete koje propisuje rektorski zbor te ima izvanredne znan strune, tehnike ili umjetnike projekte i najmanje 6 godina nastavnog rada na visokim uilitima kao i nove radove objavljene nakon izbora u prethodno zvanje. 4. profesor emeritus- to zvanje dodjeljuje sveuilite zaslunim redovitim profesorima u mirovini u postupku i pod uvjetima utvrenih statutom sveuilita. On mora imati posebne zasluge za razvoj i napredak dotinog sveuilita. Nastavna zvanja: 1. predava- moe biti izabrana osoba sa odgovarajuom visokom strunom spremom ako ispunjava uvjete koje propisuje rektorski zbor i ima najmanje 3 god radnog iskustava te da od povjerenstva za zbor predlonika u nastavno zvanje ima potvrdno ocjenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. 2. vii predava- moe biti izabrana osoba s odgovarajuom visokom strunom spremom ako ispunjava uvjete koje propisuje rektorski zbor, s objavljenim strunim radovima i ima najmanje 5 god radnog iskustva u struci, te ima potvrdno ocjenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. 3. profesor visoke kole- moe biti izabrana osoba s doktoratom znanosti ili visokom strunom spremom i obranjenim habilitacijskim radom, izvedenim znaajnim projektima, najmanje 6 godina radnog iskustva u struci i ima potvrdno ocjenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. 4. lektor- u nastavno zvanje moe biti izabrana osoba s visokom strunom spremom, objavljenim strunim radovima i radnim iskustvom u struci. 5. vii lektor- moe biti izabrana osoba s odgovarajuom visokom

strunom spremom, objavljenim strunim radovima i najmanje 5 god radnog iskustva u struci. 6. korepetitor- moe biti izabrana osoba s odgovarajuom visokom strunom spremom, koja ima dokaznu umjetniku djelatnost i najmanje 5 god radnog iskustva u struci. 7. vii korepetitor- osoba s odgovarajuom strunom spremom koja ima dokaznu umjetniku djleatnost i najmanje 10 god radnog iskustva u struci. Suradnika zvanja: 1. struni suradnik- moe biti osoba sa zavrenim odgovarajuim dodiplomskim studijem, poblie uvjete propisuje visoko uilite svojim statutom. 2. mlai asistent- moe biti izabrana osoba sa zavrenim odgovarajuim dodiplomskim studijem i upisanim poslijediplomskim magistarskim studijem. 3. asistent- moe biti izabrana osoba sa odsluanim poslijediplomskim znan studijem za stjecanje doktora znan, osoba kojoj je prihvaena tema doktorske disertacije ili osoba sa steenim akademskim stupnjem magistra zan. 4. asistent visoke kole- u zvanje moe biti izabrana osoba sa zavrenim odgovarajuim poslijediplomskim studijem na vrijeme od 5 god. 5. vii asistent- moe biti izabrana osoba sa odgovarajuima doktoratom znan. Simuliraj korice, potkorice, temu (naslov) i strukturu seminarskog rada ( s problemom i predmetom istraivanja i radnom hipotezom) na dodiplomskom studiju- korica- su jedna od dviju krutih ili gipkih ploa u koje je uloen knjini blok. Prednja i stranja korica su meusobno spojene hrptom i tvore knjine korice. Na prednjoj i stranjoj korici otisnut je naslov knjige i ime pisca. Potkorice- ili prvi unutarnji list knjige obino na prednjoj stranici ima otisnuto ime i prezime pisca s eventualnim titulama i naslova djela. Na stranjoj stranici potkorica obino su otisnuti odreeni elementi knjige, kao npr. izdava, recenzenti, ISBN,.. Seminarski rad treba sadrati: naslov, predgovor (nije obavezan), sadraj, uvod, izlaganje tematike, zakljuak, popis koritene literature i priloge (ako su potrebni). Tematika se rasporeuje u poglavlja i nie potcjeline, a svaki od tih dijelova treba imati naslov karakteristian za obuhvaenu tematiku. Sva se tematika moe rasporediti na povijesnoteorijski, analitiko-eksperimentalni i perspektivni dio. Naslov je tema u najuem smislu rijei i mora biti: kratak, jasan, privlaan i informativan. Poeljno je da sadri kljune rijei o tretiranom problemu. Rjeavanjem problema i predmeta istraivanja, postavljena se hipoteza dokazuje ili opovrgava. Simuliraj korice, potkorice, temu (naslov) i strukturu diplomskog rada II s problemom i predmetom istraivanja i radnom hipotezom- bitni elementi diplomskog rada II su: naslov, sadraj, predgovor (nije obavezan), uvod, izlaganje tematike, zakljuak, popis literature, popis ilustracija, popis priloga (ako postoje). Kibernetske i ostale metodemetode tipine za kibernetiku i njeno rjeavanje problema su: 1. metoda crne kutije- polazi od spoznaje da se moe djelovati na proces ili sustav i njime upravljati, a da se pritom ne poznaje unutranja struktura i funkcija sustava. Znai sve se promatra kao sustav, a svaki sustav ima podsustave i nadsustave. Problem nepoznavanja strukture i funkcije na razinama niim od promatrane rjeava se prihvaanjem te injenice. Tako se nepoznata struktura i funkcija sustava tretiraju kao crna kutija. Rabe se termini bijela kutija kad su struktura i funkcija poznate, te siva kutija kad su strukt i funk djelomino poznate. 2. metoda modelametodoloko sredstvo koje pomae u prikazu i razumijevanju sloenih pojava realnog svijeta. Nakon to je objekt prouavanja definiran kao sustav- objekt, prouavanje se nastavlja razvijanjem 1 ili vie modela. Imamo vrste modela s obzirom na: jednoznanost i simetrinost: izomorfni i homomorfni, sadraj: modeli oblika, strukture, funkcije itd, stupanj apstrakcije: apstraktni i viedimenzionalni, ponaanje u vremenu: statiki i dinamiki. 3. metoda (naelo) povratne veze- ili povratna sprega koja uz pomo informacija o izlaznom rezultatu povratno djeluje na promjenu ulaznog djelovanja sustava. Ovaj model se nastavlja na metodu crne kutije. Povratnom vezom mijenja se utjecaj okolne tj ulazni vektor: negativna povratna veza- nastaje kad se povratnom vezom smanjuje utjecaj okoline a pritom se zadrava ista efikasnost funkcioniranja (ima poduzee koje dobro posluje), pozitivna povratna vezanastaje ako se povratnom vezom poveava utjecaj okoline na efikasnost funkcioniranja. Relativnost proizlazi iz injenice da su svi podsustavi upravljakog procesa (informiranje,

odluivanje, interveniranje i izvoenje) neposredno povezani i s okolinom koja na njih djeluje i parcijalno. Delfi metoda- bavi se istraivanjem mnogih ekonomskih fenomena ija se budunost ne moe konzistentno predvidjeti. Tj. pomae u postupku donoenja vanih odluka o budunosti razliitih pojava i fenomena znaajnih za gospodarstvo. Tri vane karakteristike delfi metode: 1. anonimnost edsperta- delfi metoda se provodi pomou grupe strunjaka koji ine ekspertni tim ali se oni meusobno ne poznaju i ne komuniciraju., 2. iteracija i kontrolna iteracijska sprega- statistiki obraene skupne odgovore prethodnih iteracija (rundi) vraaju se istim lanovima tima, sve dok se ne postigne najvea konvergentnost odgovora. 3. statistiki skupni odgovori- miljenja lanova ekspertnog tima uvijek se daju skupno u statistikom obliku. Postupak delfi metode: definiranje problema i predmeta istraivanja i postavljanja hipoteze, sastavljanje upitnika, pripremanje informacija za ispitanike, formiranje espertnog tima. Prednosti delfi metode- objektivna i precizna dugorona prognoza neke pojave, temelji se na znanstvenom miljenju tima uglednih i afirmiranih edsperata, predmet se izuava sa svih relevantnih gledita, omoguava se svakom lanu da korigira prethodno miljenje, anonimnost lanova, koristi se kod pojava o kojima ne postoji dovoljno statistikih podataka. Nedostatci: mogunost subjektivizma i elitizma, opasnost od pozitivistikog pristupa budunosti, ona prognozira vrijeme kada e se pojava dogoditi a ne izuava razvitak dotine pojave u tom vremenu, potekoe pri sastavljanju tima eksperata. Metoda mozaika- slino umjetniku koji od brojnih raznovrsnih elemenata stvara umjetniko djelo- mozaik, znanstvenici isto tako pripremaju i objavljuju svoja djela. Induktivna metoda- na temelju pojedinanih ili posebnih injenica dolazi do opih zakljuaka. Vrste indukcija: potpuna, nepotpuna, predikativna, analoka, univerzalna i kauzalna. Osnovne induktivne metode: metoda slaganja, metoda razlike, kombinirana metoda slaganja i razlike, metoda ostatka i metoda popratnih promjena. Deduktivna metoda- iz opih stavova izvode se posebni, pojedinani a iz opih postavki dolazi se od konkretnih pojedinanih zakljuaka. Razvijeniji oblik deduktivne metode je aksiomatska metoda koja se temelji na naelima aksionima koji se ne mogu dokazati ili ne trae dokazivanje jer su oigledni. Metoda analize- ralanjuje sloene misaone tvorevine na jednostavnije sastavne dijelove i elemente, te izuava svaki element za sebe i u odnosu na druge (cjelinu). Analize: kvantitativna, kvalitativna, mikro i makroekonomska, te prema gnoseolokoj funkciji, sloenosti, cilju i znanstvenom polju. Metoda sinteze- spaja tj. sastavlja jednostavne misaone tvorevine u sloene, te sloene u jo sloenije. Mogu se podijeliti prema: gnoseolokoj funkciji, sloenosti, cilju, prirodi objekta, karakteru djelatnosti subjekta i znanstvenom polju. Metoda apstrakcije- apstrakcija ima dvostruki smisao- apstrakcija opeg ili posebnog. Apstrakcijom se namjerno odvajaju nebitni elementi i istiu bitni elementi i osobine. Apstrakcija poiva na analizi. Metoda konkretizacije- suprotna apstrakciji. Shvaa jedinstvo apstraktno-opeg u posebnom te apstraktno- posebnog s opim. Statistika metoda- istrauje pravilnosti i zakonitosti masovne pojave pomou brojanog izraavanja te ih prikazuje grafikonima, tablicama i dr. ilustracijama. Ona pomou suvremene raunalne opreme i programa rjeava vrlo kompleksne probleme. Matematika metoda- primjenjuje matematiku logiku, formule, simbole i brojne matematike operacije u znanstveno istraivakom radu. Eksperimentalna metodapromatra pojavu koja se ispituje pod tono utvrenim uvjetima, temelji se na eksperimentu tj. kontroliranom promatranju i provjeravanju nekog zakona. Brainstorming metoda- grupna metoda za dobivanje novih poslovnih ideja; smatra da su ljudi stimulirani na veliku kreativnost ako se susretnu s drugima i uestvuju u grupnom istraivanju. Ovdje nema kritiziranja, sloboda izraavanja je potpuna, nitko ne dominira i ne zadrava diskusiju, cilj je kombinacija i improvizacija ideja. Teorija sustava kao metoda- Sustavsko miljenje- je nain miljenja koji svaki problem ili dio stvarnosti promatra kao sustav. Ono je temelj metodologije teorije sustava. Sustavsko miljenje obuhvaa niz koncepata ili naela na kojima se razvija suvremena teorija sustava, a neki od njih su: 1. naelo sve je sustav i podsustav- 2.

probabilistiko shvaanje svijeta- 3. kompleksnost prirode i drutva- 4. sinergija u prirodi- 5. dinamiko promatranje pojava- 6. holistiko rjeavanje problema- 7. relativnost svih kategorija i odnosa. Teorija vjerojatnosti i teorija deterministikog kaosa potvruju da nita nije mogue apsolutno predvidjeti. Teoriju sustava moemo promatrati kao: 1. opa teorija sustava- je teorija i metodoloki pristup. Kao teorija: osnovni predmet izuavanja je sustav. Tipine kategorije kojima se bavi; cilj, okruenje, ulaz, izlaz, struktura, funkcija, dinamika sustava. Kao metodoloki pristup: bavi se opim prouavanjem, razvojem i primjenom sustavske metodologije. S ovog stajalita opa teorija sustava se naziva i sustavski pristup. 2. teorija informacija-znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem informacija. Komunikacijski kanal- osnovni prostor unutar kojeg se prouava informacija. To je sustav putem kojeg se vri komuniciranje u odreenim uvjetima okruenja. Teorija informacija se u istraivanju koristi sustavskim pristupom i sustavskim metodama. 3. ekonomska semiotikaje sustavska znanost i metodologija o znakovima i znakovnim sustavima. Cilj ek semiotike je podatke i informacije to bolje prilagoditi komuniciranju i upravljanju; maksimalno ouvanje informacijskog sadraja poruke i optimalno iskoritavanje komunikacijskog kanala. Ekonomska semiotika se upotrebljava u znanosti i praksi poduzea za: analizu znakova i znakovnih sustava u poduzeu, poboljanje komuniciranja meu partnerima u komunikacijskom procesu, sintezu rezultata analiza provedenih u procesu projektiranja. 4. informatika- je znanost o prikupljanju, obradi, oblikovanju, registriranju, prenoenju, koritenju i uvanju informacija. To je privredna djelatnost koja se bavi obradom i prijenosom informacija, razvojem i proizvodnjom informacijskih i dokumentacijskih i komunikacijskih sustava za prijenos informacija. 5. matematika teorija sustava- znanst disciplina koja prouava sustav na apstraktnoj razini. Njeno prouavanje je neovisno o materijalnoj, energetskoj ili dr. pozadini samog sustava.