METODIKA NASTAVE PRIRODE I DRUŠTVA 1dr. sc. Mario Vasilj, izv. prof.

1. Specifičnosti metodike nastave prirode i društva

1.1. Određenje metodike nastave prirode i društva

Sve što se događa u procesu poučavanja kao prijenosu znanja i iskustava područje je metodike (grč. methodos - metoda) – načina svrsishodnog provođenja nekog posla.METODIKA: - pripada pedagogijskim disciplinama -stručno utemeljena (polazi od matične struke nastavnog predmeta kao jedinog temelja metodike- a nazivamo ga stručnom metodikom) -je samostalna znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti nastave pojedinog nastavnog predmeta.Metodika nastave prirode i društva interdisciplinarno je znanstveno opredmećenje u kojem se proučavaju zakonitosti odgoja i obrazovanja sa stajališta nastave prirode i društva u osnovnoj školi.

1.2. Ustroj metodike nastave prirode i društva

Metodika je po svojoj epistemološkoj (epistemologija – znanost o znanosti) genezi tipična sintetska znanstvena disciplina jer u novu epistemološku kvalitetu povezuje dijelove pedagogijskih znanosti, psihologijskih znanosti i znanosti kojih se znanstveni sadržaji i metode nalaze u sadržaju o-o procesa.Metodika nastave prirode i društva ima svoj ustroj koji joj daje obilježje znanstvene samostalnosti. U ustroju metodike prirode i društva izraženi su temeljni, posebni i pojedinačni pojmovi.

Temeljni pojmovi metodike nastave prirode i društva jesu: - Predmet i zadaća metodike- Metodologija metodike- Nastavni predmet priroda i društvo u osnovnoj školi- Sadržaji nastave- Pedagoško-psihološko-didaktička utemeljenost nastave- Spoznajni proces u nastavi- Specifičnosti nastavnog procesa u nastavi prirode i društva- Uvođenje učenika u početno prirodoslovlje- Prostor i snalaženje u njemu- Materijalno-tehnička osnova nastave- Socijalni oblici rada- Nastavne metode- Strategije i njihova primjena u nastavi- izvanučionička nastava- Pripremanje učitelja za nastavu- Vrednovanje rezultata rada- Izvannastavna djelatnost- Dodatna i dopunska nastava u nastavi prirode i društva.

Razvojem metodičke teorije i nastavne prakse razvija se i ustroj same metodike.

1.3. Zadaća i zadaci metodike nastave prirode i društva

Temeljna zadaća sastoji se od stručno-metodičkog osposobljavanja za kritičko promišljanje nastavnog predmeta prirode i društva, ostvarivanje zadaća spoznavanjem nastavnih cjelina, tema i jedinica iz njegova programa u osnovnoj školi i vrednovanja toga rada.Zadaci metodike nastave prirode i društva mogu se svesti na četiri temeljna zadatka :

Povijesni zadatak mnpid odnosi se na proučavanje povijesnog razvoja i oblikovanja tog nastavnog područja, kao i težnje koja je usmjerena prema njegovoj budućnosti. Pravilno vrednovanje povijesne baštine osnovna je pretpostavka uspješnog ustrojavanja nastavnog rada. Povijesni pregled nastave prirode i društva osigurava pravilno vrednovanje metodičkih rješenja i njihovo prilagođeno suvremeno korištenje.

Teorijski zadatak mnpid obuhvaća teorijsku osnovu nastavnog rada. Metodika nastave prirode i društva svoju teoriju stalno razvija, mijenja, produbljuje i usavršava. Teorijska zamisao rada bila je i ostaje oslonac metodičke prakse. Sustavno upoznavanje teorijskih metodičkih stavova1, njihovo razumijevanje, vrednovanje, prihvaćanje ili odbacivanje stalna je obveza suvremenog učitelja.

Praktični zadatak mnpid odnosi se na praktičnu primjenu u nastavnoj djelatnosti. Na jedinstvu povijesnog, teorijskog i praktičnog poznavanja metodike temelji se puna osposobljenost za nastavni rad. Preduvjet za izvođenje praktičnog rada je učiteljevo poznavanje suvremene nastavne tehnologije, ustrojstva nastavne ekskurzije, suvremeno praćenje i vrednovanje rezultata, rad u izvannastavnim oblicima itd.

Istraživački zadatak mnpid odnosi se na proučavanje problema nastavne prakse radi povećanja njezine učinkovitosti. Svaka se nastavna djelatnost oslanja na rezultate znanstvenih istraživanja. Metodička istraživanja (iskustvena, teorijska, pojedinačna, ekipna, komparativna itd.) daju rezultate kojima se osigurava proces usavršavanja nastavne djelatnosti i približavaju nastavnu praksu suvremenim metodičkim rješenjima. Metodička istraživanja nastave prirode i društva trebaju biti otvorena i povezana s metodičkim problemima na svim razinama. Popularizacija rezultata znanstvenih istraživanja pridonosi usavršavanju i poboljšavanju nastavne prakse u području nastave prirode i društva.

Temeljna zadaća metodike nastave prirode i društva nije izrada jednog metodičkog modela – skraćene snimke nastavne situacije , već sustav temeljnih znanja iz nastave prirode i društva koji učitelju pruža velike mogućnosti za njegov stvaralački rad u odgoju i obrazovanju tijekom nastave prirode i društva.

1.4. Interdisciplinarnost metodike nastave prirode i društva

Za ustroj metodike nastave prirode i društva podjednako su bitne spoznaje sadržaja supstratnih znanosti nastavnog predmeta prirode i društva, pedagogijskih i psihologijskih znanosti.

1 pr. metodičkih stavova: istraživanja pokusima, praćenja, iskazivanja i prepoznavanja pojave, otkrivanje prirodozemljopisnog i društvenog obilježja okoliša itd.

Predmet priroda i društvo je kompleksan nastavni predmet i zato su njegovi sadržaji birani iz prirodnih znanosti: fizike, kemije, biologije, zemljopisa, iz društvenih znanosti: povijest, sociologije, te iz nekih posebnih sadržaja, primjerice, odgoja za zaštitu okoliša, prometne kulture, humanih odnosa među spolovima i dr. Metodika nastave prirode i društva veoma je povezana uz pedagogijske znanosti, posebice didaktiku, opću pedagogiju, komparativnu pedagogiju, povijest pedagogije, metodologiju pedagogijskog istraživanja.

Didaktika istražuje opće zakonitosti procesa odgoja i obrazovanja koji se mogu primijeniti i na nastavu prirode i društva. Plan i program, metode, nastavni proces, izvedba nastave, utjecati će na metodiku, a povratno će rezultirati istraživanja te metodike te obogaćivanje osnove iz koje se inducira didaktika.

Vezu s općom pedagogijom osigurava jasnu orijentaciju o-o rada polazeći od zadaće, zadataka i opće pravilnosti o-o procesa jer nastavu svakog predmeta treba uskladiti s općim zadaćama i zakonitostima odgoja i obrazovanja.

Komparativna pedagogija proučava pedagogijske pojave i procese u drugim zemljama, pa metodika treba biti s njom povezana radi vrednovanja strnog iskustva.

Povijest pedagogije omogućava korištenje pozitivnih, metodičkih rješenja iz prošlosti i sprečava nekritičko preuzimanje metodičkih postupaka.

Metodologija pedagogijskog istraživanja svojim rezultatima metodici pomaže u vrednovanju rezultata nastavnog rada.

Metodike ostalih nastavnih predmeta i područja (pr., metodika hrvatskog jezika, matematike…) najneposrednije su povezane uz metodiku nastave prirode i društva, prije svega u vrednovanju.

Odnos metodike nastave prirode i društva i ostalih pedagogijskih disciplina je dvosmjeran. Ona se koristi rezultatima različitih disciplina, ali se i te discipline koriste rezultatima njenih istraživanja i u teoriji i u praksi.Metodika nastave prirode i društva ima čvrste uzajamne veze s psihologijskim znanostima, posebno općom psihologijom, razvojnom, pedagoškom i socijalnom psihologijom.

Opća psihologija proučava psihičke pojave sa zadaćom utvrđivanja opće zakonitosti i načela psihičkog života čovjeka. Psihologijske zakonitosti koriste se u procesu.

Razvojna psihologija istražuje psihologijski razvoj suvremena čovjeka pojedinca od začeća do smrti. Veza s ovom psihologijom omogućuje pravilnu psihologijsku utemeljenost cjelokupnih metodičkih postupaka te razvoj učeničkih psihičkih sposobnosti.

Pedagoška psihologija bavi se psihologijskim problemima učenja. Socijalna psihologija istražuje socijalizaciju čovjeka, povezivanje s drugima, ulazak u

društvo. Na temelju toga određuju se oblici rada.Filozofija kao oblik ljudskog stvaralaštva, koji u sebi sadržava nazor na svijet i život i

težnju za spoznajom svega postojećeg i osnovne cjelokupne zbilje povezana je s metodikom.Logikom se metodika koristi radi teorija o zakonitostima pravilnog mišljenja i

zaključivanja.Sociologija znanost o društvu i zakonitostima razvoja društva uopće, proučava i

društvene odnose u kojima se ustrojava nastava.

1.5. Metodologija metodike nastave prirode i društva

Metodologija (grč. methodos – postupak, razrada; logos – riječ, govor) određuje se kao dio znanosti koji proučava postupke, putove znanstvene spoznaje.

Metodologija metodike nastave prirode i društva dio je metodike koji proučava postupke, putove kojima se otkrivaju nove znanstvene spoznaje u području nastave prirode i društva.

1.5.1. Metode istraživanja metodike nastave prirode i društva Dijele se na:

- Opisna (deskriptivna) – opisuje se karakter istraživane pojave, obuhvaća: prikupljanje, obradu, prezentaciju podataka, interpretaciju, izvođenje zaključaka.

- Uzročno – posljedična (kauzalna) – usmjerena pronalaženju uzročno-posljedične povezanosti među pojavama, a često se povezuje i s pedagogijskim eksperimentom-pokusom.

1.5.2. Proces istraživanja u metodici nastave prirode i društvaŠto bi bilo korisno istražiti npr.:

- Povijesni razvoj nastave prirodoslovlja u nas i usporediti je s različitim državama Europe i SAD-a

- Razvoj i ustroj nastave u nas- Temeljne pojmove nastave - Važnost udžbenika, vježbenica i sl.

Prije početka samog istraživanja, razrađuje se projekt istraživanja.

Istraživanje:- Započinje postavljenjem problema ili pitanja ili se polazi od neke pretpostavke ili

hipoteze- Odabiru se prikladne metode- Izbor postupaka istraživanja (pr. rad na dokumentaciji, raščlamba sadržaja, sustavno

motrenje izvođenja procesa, procjenjivanje, intervju, anketa, testiranje) koji su u vezi s instrumentima istraživanja (pr. protokoli motrenja, upitnik, ljestvica sudova, testovi, aparati za snimanje metodičkih pojava). Nacrt istraživanja pokazuje put, a postupak istraživanja njegovo ostvarenje. Ono se odnosi na mjerenje: početno u obje skupine (pokusnoj i kontrolnoj), izvođenje nastave, u kontrolnoj skupini ustrojena je tradicionalna nastava a u pokusnoj istraživački ustrojena nastava, završno mjerenje i kontrolno mjerenje.

- Predviđa se i obrada podataka, koje tumač raščlanjuje i tumači- Zaključna razmatranja

Dakle, tijek istraživanja polazi od teorijskog postavljanja problema, preko iskustvenog istraživanja tijekom nastave te od iskustvenog istraživanja ponovno prema teoriji, a odatle opet prema metodičkoj praksi radi daljnjeg unapređivanja.

1.5.3. Izvješće o znanstvenom istraživanjuSadržava:

1. Naslov

2. Sažetak3. Uvod4. Metodiku rada5. Učinke, raščlambu i tumačenje učinaka6. Diskusiju, zaključna razmatranja7. Sažetak na stranom jeziku8. Bibliografiju i literaturu9. Priloge

2. Nastavni predmet priroda i društvo

2.1. Važnost razumijevanja međuovisnosti prirode i čovjeka

Prve spoznaje o društvu stare su koliko i samo čovječanstvo. Tijekom povijesti čovjek je postupno spoznavao i otkrivao zakonitosti koje objektivno postoje u prirodi i društvu.Unatoč velikom napretku posljednjih godina, čovječanstvo se našlo u specifičnoj ekološkoj krizi, koja se očituje u jednostranom, neracionalnom iskorištavanju prirodnih izvora i onečišćenju prirode, što je posljedica nagomilavanja otpada materije i energije u okolišu.

Današnji problemi čovječanstva proistječu iz rasta pučanstva, problema nedostatka energije i onečišćavanja okoliša, koje pučanstvo nastoji riješiti znanošću.Pred svekoliko pučanstvo postavljen je zahtjev da se pri planiranju razvoja očuvaju prirodna bogatstva, uvjeti koji omogućavaju život (tlo, voda, zrak), da se očuva biologijska raznolikost biljaka, životinja i ljudi. Ukupan napor čovječanstva valja usmjeriti za život u suglasju s prirodom.Sve to pred dijete, njegov odgoj i obrazovanje, postavlja nove zahtjeve.

2.2. Razvoj ideje o uvođenju nastave prirode i društva u školu

Prva znanja o prirodi, kako pokazuju povijesni izvori, počela su se sređivati i zapisivati u razvijenim kulturama na obalama velikih rijeka – Eufrat, Tigris, Ind. Veliku ulogu imali su u tome i antički filozofi, koji mišljenja zasnivaju na filozofskim postavkama.

Aristotel – najvredniji skupljač, sistematičar i istraživač prirode starog vijeka. Jedan od prvih prirodoslovaca, opisao oko 520 životinjskih vrsta u 18 knjiga. Osnivatelj je taksonomije, i začeo discipline: anatomije, fiziologije, taksonomije, ontologije, ekologije i evolucije.

Plinije Stariji je ostavio više prirodoslovnih podataka. U djelu Historia naturalis u 37 knjiga skupio je svo znanje o prirodi.

U Srednjem vijeku se smanjuje zanimanje za prirodoslovna istraživanja. U školama između 500. i 600. godine upotrebljavao se udžbenik Physologus, koji je poslije dobio naziv Bestiarius. Zbirka priča s opisima životinja, biljaka i kamenja. Autoriteti tog vremena Albert Magnus i Toma Akvinski tada su učili da su živa bića nastala od neživih pod utjecajem zvijezda.

U renesansi, umjetnik Leonardo da Vinci u svojim djelima prikazuje različita živa bića. Ostavio je oko 500 otkrića, vjerovao je samo tvrdnjama koja se mogu pokusom dokazati. Nikola Kopernik i Galileo Galilei odbacili su geocentrični i uveli heliocentrični sustav.

Usporedno s razvojem znanosti pojavljuju se zahtjevi za njihovo uvođenje u škole te mijenjanje nastavnih metoda.

F. Rabelais umjesto dogmatskog izlaganja tražio da podučavanje prirode započinje promatranjem pojava u prirodi.

F. Bacon i J.Locke posebno su naglasili osjetilnu spoznaju, pridodali veliku važnost promatranju pokusa i induktivnoj metodi kao osnovi suvremene prirodne znanosti.

J. A. Komensky smatrao je da nastava treba biti u skladu s prirodom, s metodama koje pokazuje sama priroda. Zahtjeva da se u škole uvedu naravni, prirodni nastavni predmeti: prirodopis, matematika i zemljopis, a za izvedbu te nastave važna su načela zornosti, postupnosti i sustavnosti.

Isto je zahtijevao i J. J. Rousseau – promatranje prirode i povratak prirodi.J. H. Pestalozzi je za početak spoznaje postavio motrenje stvari u okolišu (otac zorne

nastave- svaku stvar djeca trebaju dobro promotriti, oblike točno izbrojati i naučiti o njima govoriti).

U prirodoslovlju, kao mladoj znanosti, živa bića su se nastojala sustavno opisati i prikazati. Cjelovit prirodni znanstveni sustav prikazao je K. Linne, u svom je djelu dao pregled biljaka, životinja i ruda. Razlikovao je tri carstva: kamenje koje raste, biljke koje rastu i žive, životinje koje rastu, žive i pokreću se. Kao temelj za razvrstavanje uzeo je vrstu. One čine rodove, rodovi redove, redovi razrede.

A.Luben razradio je metodiku nastave prirodopisa i iznio ju u djelu Prirodopis za djecu i narodne škole. Po njemu, temeljna je zadaća nastave prirodopisa bila spoznavanje života. Slabost njegova metodička pristupa bila je u tome što je nastava svedena na sustav živih bića, opisivanje, taksonomiju, klasifikaciju što je vodilo u formalizam.

Kako je u znanosti u to vrijeme prevladavao opisno-sustavni pristup, takav se pristup nastojao uvesti i u nastavu prirodopisa.

U drugoj polovici 19.stoljeća razvijaju se mnoge prirodoslovne discipline (embriologija, citologija, fiziologija…) E. Haeckl uveo je naziv ekologija., a Moebius životna zajednica, biocenoza.

K.G.Junge bio je najveći reformator nastave prirodopisa, razvio je ideju o prirodopisu kao nastavi učenja o životnim zajednicama. Razradio je načela životne zajednice i postavio načela u kojima se ogleda jedinstvo prirode:

1. Načelo održavanja ili spremnosti2. Načelo međusobne ovisnosti, organskog sklada, harmonije3. Načelo prilagodbe, priljubljivanja, akomodacije4. Načelo podjele rada ili diferencijacije organa5. Načelo stvaranja oblika6. Načelo razvoja7. Načelo izgrađivanja8. Načelo štednje9. Načelo čovjekova djelovanja na prirodu

Smatrao je da ta načela učitelj mora poznavati i na temelju njih graditi nastavu prirodopisa.U komparativno-anatomskom razdoblju proučavanjem u uspoređivanjem životinja

J.P.Lamarck došao je do zaključaka o promjenjivosti organizama. Iznio je prvu teoriju o razvojnosti živih bića, te je prihvatio za znanost o životu i živim bićima naziv biologija a kojeg je prvi upotrijebio Treviranus.

C.Darwin u svom je djelu O postanku vrsta prirodnim odabiranjem odredio novi pravac evolucijskoj znanosti. S njegovom pojavom počeo je razvoj egzaktne, suvremene biologije.

Najpoznatiji reformator nastave biologije bio je Schmeil postavio je zahtjev za uvođenje biologijskog načela u nastavi prirodopisa. Naglašava podrobno promatranje prirode.

Obradu svakog bića u svojim je djelima započeo podrobnim opisom njihovog okoliša, a potom je organizam prikazao analitički. Biologijsko načelo posebno naglašava zornost, eksperimentalni karakter biologije: samostalne pokuse učenika i pomno promatranje biljaka i životinja u prirodi i školskom vrtu.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u prirodnim znanostima sve više prevladava pokus kao osnovna metoda u istraživanjima. Predstavnik eksperimentalnog pravca u nastavi bio je Lay koji je u biologiju nastojao uvesti biološko stajalište, povezivao je tu nastavu s religijskim odgojem koji osobe smiruje.

U dijalektičkom materijalizmu (Marx, Lenjin) nastava prirodoslovlja dovela je do slijepo vjerovanja u autoritet učitelja i njegovo obrazloženje pojava u prirodi.

U nove (današnje) programe prirodoznanstvenog područja, kao temeljna inovacija uvodi se prirodoznanstvena istraživačka metoda

1958. godine nastao je model znanstvenog istraživanja u nastavi (MZI) koji rabi nekoliko tehnika:

- sudove koji izražavaju eksperimentalnu prirodu znanosti- umjesto gotovih zaključaka – pripovijest o istraživanjima- učenje otkrivanjem, navođenje na istraživanje- samostalno istraživanje učenika.

Model je nastao kako bi utjecao na načine kako učenici obrađuju informacije, te da potiče učenike u istraživanju, a primjenjuje se s učenicima svih dobi, od predškolske do fakultetske.

2.3. Razvoj nastave prirode i društva

2.3.1. Nastava prirode i društva u svijetu (samo odgovori na pitanja s kraja poglavlja)Nastava se ustrojava prije svega prema psihofizičkim osobinama učenika. S tog stajališta proizlaze i zadaci početnog spoznavanja u početnim razredima OŠ.

Nastava prirode i društva se danas ustrojava u mlađim razredima osnovne škole pod različitim nazivljem i s različitom tjednom satnicom. U nekim se društvima ona izvodi kao dio nastave materinskog jezika, a u nekim se državama u kojima se ta nastava ustrojava kao nastavni predmet zove različitim nazivima.

2.3.2. Razvoj nastave prirode i društva u Hrvatskoj- Prvi udžbenik iz prirodoslovnih znanosti na hrvatskom – Naravopisje za porabu

gimnazialnih učionicah u Hervatskoj i Slavonii (1850. Partaš)- Početno naravoslovlje za porabu nižih zavodah i samouke (1853. Partaš) – prvi

udžbenik za osnovnu školuU prvom idrugom razredu osnovne škole učenici najprije cjelovito spoznavaju stvari i pojave iz neposrednog okružja kao prethodnu pouku prije prirodoslovlja, zemljopisa i povijesti, a za to su zaslužni Rochow - stvarna nastava i Pestalozzi koji ju je nazvao zornom.

- Najstariji naziv predmeta potječe od Klaića koji ga je u Rukovodstvu za početnicu nazvao zorna obuka (1858.), potom jezikoslovna i stvarna obuka (1862.), a 1866. stvarna obuka.

- Stvarnom obukom, po Basaričeku, podrazumijeva se materijalni zadatak-upoznavanje neposredne stvarnosti

- 1952. godine uvodi se predmet Upoznavanje prirode i društva, koja se u četverogodišnjim školama ustrojava od 1. do 4. razreda

- 1972. ukidaju se svi dotadašnji nazivi i uvodi se naziv priroda i društvo kako su predmet prozvali sami učitelji

- Novi nastavni program priroda i društvo, donesen 1984. određuje nastavu PiD kao jedinstveno o-o područje u prva četiri razreda osnovne škole

U budućnosti bi središnje mjesto u nastavi PiD u prvom i drugom razredu osnovne škole trebalo zauzeti učenikovo istraživanje i upoznavanje okružja, u trećem blago usmjeravanje u prirodoslovlje, prostor i vrijeme u zavičajnoj regiji, a u četvrtom razredu odvajanje prirodoslovnih od zemljopisnih i povijesnih obilježja RH.

2.4. Posebnost i važnost nastavnog predmeta priroda i društvo

2.4.1. Posebnost nastavnog predmeta priroda i društvoCjelovitost nastavnog sadržaja, opseg i dubina, promjenjivost i primjerenost sadržaja temeljna su načela ustroja nastavnoga sadržaja predmeta priroda i društva.

2.4.1.1. Načelo zavičajnosti ili životne blizineOstvaruje se povezivanjem nastave PiD s učeničkim okružjem, koje se može promatrati s prostorne i vremenske bliskosti – doživljenosti.

Zavičaj obuhvaća naselje i prostor – kraj oko škole koju učenik polazi. Iz razreda u razred spoznaje o zavičaju se proširuju.

2.4.1.2. Načelo cjelovitosti nastave prirode i društvaCjelovitost u nastavi prirode i društva nastoji odraziti jedinstvo pojava u školi, roditeljskom domu, okolišu, zavičaju i domovini.Sadržaji i metode rada u nastavnom predmetu priroda i društva trebali bi omogućiti da učenici u mlađim razredima OŠ spoznaju cjelovito okružje – prirodu i društvo. Zato su sadržaji i metode nastavnog predmeta cjeloviti, sveobuhvatni – kompleksni.U programu nastave prevlada fenomenološki orijentirana integracija, koja jednu pojavu promatra u cjelovitosti.

2.4.1.3. Opseg – ekstenzitet sadržaja nastave prirode i društvaPri linijskom ili sukcesivnom rasporedu nastavnih sadržaja nižu se nastavne teme jedna iza druge tijekom školovanja.U koncentričnom rasporedu nastavnih sadržaja sadržaj prvoga razreda predočen je središnjim najmanjim krugom, sadržaj drugoga drugim krugom, trećega trećim i sadržaj četvrtoga razreda najvećim, četvrtim krugom. Nastavni sadržaji svakog razreda određeni su opsegom i dubinom sadržaja. To znači da se u svakom sljedećem razredu nastavni sadržaji proširuju i produbljuju što ima svojih prednosti ali i nedostataka.

Spiralno-uzlazni raspored je takav raspored sadržaja u kojemu se opseg sadržaja iz godine u godinu postupno širi, slično koncentričnom, ali uz manje ponavljanja. On ima vodoravnu i okomitu slojevitost, koja se odnosi na širinu i dubinu sadržaja. Sadržaji pojedinih cjelina međusobno su povezani, pa prije stjecanja novih spoznaja valja prethodni sadržaj ukratko ponoviti.

2.4.1.4. Dubina – intenzitet sadržaja nastave prirode i društvaZa učinkovitu nastavu nužno je odrediti osim opseg i dubinu, kakvoću spoznaje u svakom razredu. Umne sposobnosti učenika određuju dubinu spoznavanja. Učenici prvog razreda sposobni su opisivati vanjsku pojavnost stvari i pojava – supstantivni stadij. Uočavaju, imenuju, razlikuju i nabrajaju pojedine predmete i živa bića.U drugom razredu učenici uočavaju različite događaje, pothvate i promjene – akcijski stadij – što se događa tijekom dana, tjedna i godine.Učenici trećeg razreda sposobni su povezati dvije pojave, razumjeti uzročno-posljedične veze – stadij relacije – među pojavama, i njihovu važnost za čovjekov život.Učenici četvrtog razreda mogu uspješno odvajati prirodne pojave od društvenih – stadij kakvoće – i razumjeti razlike među njima.

2.4.1.5. Promjenljivost sadržaja nastave prirode i društvaSadržaji nastave prirode i društva nisu promjenljivi samo s obzirom na veliku raznolikost krajobraza i društvenih pojava u Hrvatskoj već i glede stalnih promjena koje se događaju iz godine u godinu. Proizvodni, tehnički, društveni i znanstveni razvoj zahtijeva neprestane promjene u sadržaju.

2.4.1.6. Zadovoljavanje interesa učenikaOsim obveznih sadržaja postoji i mogućnost zadovoljavanja osobnih interesa učenika, koju pružaju redovita, dodatna nastava, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika i djelatnost u učeničkim udrugama.

2.4.2. Važnost nastavnog predmeta priroda i društvoVrijednost je nastave vidljiva iz razlike između onoga što dijete zna o svojem okružju prije polaska u školu i onoga što je spoznalo nastavom.Iz važnosti nastave proizlaze zadaće i zadaci iskazani u nastavnom programu. Bez obzira na različita polazišta, u raščlambi značenja nastave uobičajeno je govoriti o obrazovnoj, odgojnoj i praktičnoj važnosti nastave prirode i društva.

2.4.2.1. Obrazovna važnostObrazovna važnost sastoji se od stjecanja znanja o prirodi i društvu, razvoja učeničkih spoznajnih sposobnosti, ali i od rezultata, tj. primjene znanja u svakodnevici. Osjetilnim opažanjem nastaju osjetilni dojmovi, na temelju kojih se oblikuju predodžbe. Višim intelektualnim procesima mišljenja dolazi se do pojmova. Cjelokupnom nastavom prirode i društva vode se učenici do oblikovanja jasnih pojmova, zaključaka, zakonitosti i znanja o prirodi i društvu. Stjecanje znanja čini materijalnu, spoznajnu stranu nastave. Razvijanje različitih psihofizičkih sposobnosti i zanimanje učenika čini funkcionalnu stranu nastave, koja se ostvaruje u jedinstvu sa stjecanjem znanja i razvojem vještina i navika.Sadržaji nastave doprinose razvoju percepcije, sposobnosti mišljenja, te djeluju na psihičke funkcije poput pamćenja, interesa, pozornosti, mašte, osjećaja i sposobnosti govora.

2.4.2.2. Odgojno značenje

Nastava prirode i društva ostvaruje i opće odgojne vrijednosti (spoznajne, moralne, estetske, fizičko-zdravstvene, radno-tehničke, egzistencijalne).Nastavom prirode i društva usvajaju se etički sadržaji (pravila, običaji, norme ponašanja), čije usvajanje dovodi do oblikovanja moralne osobnosti učenika. Posebno mjesto u formiranju moralne svijesti i moralnog uvjerenja učenika ima učiteljica s kojom se učenici žele poistovjetiti.Usvajaju se i oblikuju:

- moralni karakter- uzajamno poštovanje- humani odnosi među pripadnicima suprotnih spolova, a sprječavaju se:- neodgovornost- nerad- agresivnost- pojava pušenja- alkoholizam i droge- onečišćenje radne okoline i okoliša

Sadržaji pridonose i estetskom odgoju, pobuđuju interes i potrebu za lijepim, razvijaju sposobnosti i mogućnosti estetskog doživljaja i stvaranja. Tome pridonose i ekskurzije.

Sadržaji nastave pridonose ostvarivanju zdravstveno-tjelesnih zadataka (zdrav život, higijena, ispravno disanje i držanje tijela, djelovanje zraka, sunca i vode na organizam i rast) i psihohigijenskog zadatka (aktivni odmor, rekreacija) tjelesnog i zdravstvenog odgoja.

Sadržaji nastave pridonose i ostvarivanju radno-tehničkog odgoja – tehničke kulture mladih. Usvajanje određenih tehničkih znanja (vožnja biciklom), izvođenje radnih operacija (paljenje žigica), spoznavanje na izvornoj stvarnosti, rad u školskom vrtu i drugo.

Nastava prirode i društva posreduje u mnogim sadržajima kojima se ostvaruje odgoj za okoliš, zdravstveni odgoj, samozaštitni odgoj, prometni odgoj te odgoj za autonomiju – samoostvarenje osobnosti učenika.

2.4.2.3. Praktično značenjeNastava prirode i društva povezana je uz različite oblike praktičnih djelatnosti učenika. Praktični radovi učenika vrlo su važni u procesu stjecanja znanja, vještina, navika i njihovoj primjeni u svakodnevnom životu. Povezan je s osjetilnom i misaonom djelatnosti.

Učenici tijekom školovanja stječu mnogobrojne radne navike od redovitog pohađanja škole, ispunjavanja obveza do samostalnih istraživanja u nastavi i okružju.

Higijenske navike: zaštita zubi, pravilno držanje, nošenje obuće i odjeće prikladne za godišnja doba, pravilna prehrana, zaštita okoliša i dr.

Dobrim ustrojem nastave oblikuju se i kulturne navike učenika, od odlaska u knjižnicu, kino, dom kulture, muzeje, galerije, kazalište i poželjnog ponašanja na javnim mjestima.

Prometne vještine i navike su životno važne za učenike. Stečeno znanje, vještine i navike imaju pravu vrijednost samo onda kada ih učenici

mogu primijeniti u svakidašnjem životu.

2.5. Zadaće, zadaci, odjelotvoreni zadaci nastavnog predmeta priroda i društvo

Zadaće nastave su uopćene i sažetije odrednice kojima se usmjerava cjelokupan odgojno-obrazovni proces – nastava.

Zadaci nastave – su razrada i konkretizacija postavljenih zadaća, a često su navedeni u nastavnim programima.

Odjelotvoreni zadaci – odnose se na pojedine zadatke svake nastavne jedinice, koje određuje učitelj za svaki nastavni sat. Ti zadaci trebaju biti u suglasju s razinama znanja koje učenici spoznaju tijekom nastavnog sata.

2.5.1. Zadaće nastave prirode i društvaU okvirnome nastavnom planu i programu prirode i društva Republike Hrvatske navedene su zadaće nastave prirode i društva:

- razviti zanimanje za spoznavanje zakonitosti o prirodi i društvu- sustavno utjecati na razvoj svih psihičkih sposobnosti, osobito promatranja,

opisivanja, zaključivanja i dr.- učenike naučiti uporabi različitih izvora znanja- razvijati sposobnost snalaženja u prostoru i vremenu- utjecati na usvajanje i bogaćenje aktivna rječnika- sustavno i planski utjecati na oblikovanje higijensko-zdravstvenih, kulturnih, djelatnih

i prometnih navika- upoznati učenike s temeljitim načelima ekologije- utjecati na oblikovanje moralnih vrijednosti- utjecati na razvijanje osjećaja pripadnosti svojoj domovini Hrvatskoj i svojemu

hrvatskomu narodu i ponosa što je sadašnji naraštaj ostvario slobodnu Republiku Hrvatsku

2.5.2. Zadaci nastave prirode i društvaa) Materijalni, spoznajni zadaci nastave odnose se na „stjecanje znanja o objektivnoj

stvarnosti koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta“.b) Funkcionalni, psihomotorički zadaci nastave odnose se na „razvijanje brojnih

raznovrsnih sposobnosti – senzornih, praktičnih, izražajnih i intelektualnih“.c) Odgojni, afektivni zadaci nastave odnose se na „usvajanje stanovitih odgojnih

vrijednosti – moralnih, estetskih, fizičkih, radnih“.Prema Nastavnom planu i programu zadaci nastave prirode i društva jesu:

- spoznavati, igrom, učenjem i radom, prirodne i društvene pojave, njihove promjene i zakonitosti u neposrednom prirodnom i društvenom okružju

- razvijati sposobnost motrenja, kritičkog promatranja, logičkog zaključivanja, mišljenja, sposobnost samostalnog proširivanja i produbljivanja znanja u suglasju s psihofizičkim sposobnostima

- primjenjivati stečeno znanje i razvijati iskustvo učenika u svakodnevnoj i životnoj praksi

- upoznati prirodna obilježja i ljepote zavičaja i domovine te razvijati potrebu njihova čuvanja, zaštite i unapređivanja

- shvatiti povezanost nežive i žive prirode i ulogu čovjeka u mijenjanju, uporabi i unapređivanju okoliša

- upoznati temeljne prirodoznanstvene postupke, kojima čovjek upoznaje i istražuje prirodu

- snalaziti se u prostoru zavičaja, na zemljovidu, upoznati temelje kartografske pismenosti

- razlikovati sadašnjost, prošlost i budućnost, vremenska vrpca- upoznati najvažnije događaje iz povijesti zavičaja i domovine- razlikovati najpoznatije gospodarske grane i njihov utjecaj- razvijati navike planiranja i ustrojavanja rada

- razvijati, igrom i učenjem i sustavnim radom u učionici interese, sposobnosti, radne navike, kulturu rada i odgovornost prema radu

- stjecati temeljne higijensko-zdravstvene navike te čuvati i unapređivati svoje i tuđe zdravlje

- usvajati temeljna pravila i kulturu ponašanja u prometu- sudjelovati u razvijanju humanih međusobnih odnosa djevojčica i dječaka, te

pravilnog odnosa prema starijima.Spoznavanje okružja, važnost prirodno-zemljopisnog položaja za gospodarstvo i život ljudi u zavičaju i domovini, značenje ljudskog rada u mijenjanju prirodnih i društvenih uvjeta života, saznavanje o najvažnijim događajima iz prošlosti zavičaja i domovine i utjecaj na stvaranje domovine. Ta skupina čini materijalne ili spoznajne zadatke.Velika pozornost pridaje se funkcionalnim zadacima nastave prirode i društva, sposobnost motrenja, logičkog zaključivanja, mišljenja, snalaženja u vremenu i prostoru.Odgojni zadaci očituju se u razvijanju navika planiranja i ustrojavanja rada, odnosa prema radu, primjenjivanje stečenog u životu, razvoj pozitivnih osobina, higijensko-zdravstvenih, prometnih, radnih i kulturnih navika. Naglašava se i razvoj ponašanja za život u skladu s okolišem, humane odnose među spolovima.

2.5.3. Odjelotvorenje zadataka nastave prirode i društvaOdjelotvoreni zadaci ostvaruju se u svakoj nastavnoj djelatnosti. Zato je potrebno uopćene zadaće, nešto određenije zadatke potpuno konkretizirati - odjelotvoriti. Pri potpunome odjelotvorenju nastavnih zadataka, učitelji dobivaju stvarnu, temeljitu i preciznu uputu koju valja ostvariti tijekom nastave. Na temelju takve upute učitelju je lako procijeniti stupanj učinkovitosti nastave.Katalog znanja sadržava programske sadržaje (cjeline, teme, nastavne jedinice) i odjelotvorene zadatke nastavnih jedinica (što bi učenik trebao znati).Primjer. Nastavna cjelina Uvjeti života, u četvrtom razredu, programski sadržaj i odjelotvoreni zadaci:

PROGRAMSKI SADRŽAJIUVJETI ŽIVOTA ŠTO BI UČENIK TREBAO ZNATIUvjeti za život u prirodi - Navesti osnovne značajke živih bića:

hranjenje, disanje, razmnožavanje, starenje i smrt

- Nabrojiti osnovne čimbenike života na Zemlji: voda, zrak, tlo, svjetlost, toplina i hrana

- Dokazati pokusima važnost vode, zraka, tla svjetlosti i topline za život biljaka

- Opisati pokuse kojima se dokazuju temeljni čimbenici života na Zemlji

Pri nepotpunom odjelotvorenju zadataka nastave, kojih ima u većini nastavnih programa, učiteljica treba sama odjelotvoriti zadatke svake nastavne jedinice.Učitelji će uspješno odjelotvoriti obrazovne zadatke ako se pridržava Magerovih temeljnih načela:

1. Primjerenim glagolima opiše djelatnost učenika,2. Izabere odgovarajuća pitanja na kojima će učenici pokazati postignuće ostvarenja

zadataka nastave,

3. Opiše mjerilo, kriterij, kojim će se koristiti da bi vrednovao učeničko postignuće.Kako bi učitelji ostvarili ta načela, moraju:

1. Raščlaniti nastavni program na cjeline, teme i nastavne jedinice, zatim2. Utvrditi sadržaj, znanje, ali i razinu znanja, te razvoj učeničkih sposobnosti

Učitelji će primjerenim glagolima opisati djelatnost učenika. Predlažu se ovi primjereni glagoli:

2.6.Sadržaji nastave prirode i društva

Nastava svakog nastavnog predmeta, pa tako i nastava prirode i društva, ustrojava se prema dokumentu koji nazivamo nastavnim planom i programom.Nastavni plan utvrđuje broj nastavnih sati za ostvarivanje nastave pojedinog nastavnog predmeta tijekom jedne školske godine.Nastavni program sadržava zadaće, zadatke i sadržaje nastave prirode i društva te upute za učitelje.

2.6.1. Sadržaji nastavnog predmeta upoznavanje prirode i društvaIstraživanjem (1969.): Osnovni pojmovi, njihov sadržaj i opseg u predmetima upoznavanja prirode i društva utvrđena su 22 temeljna pojma: škola, stan, naselje, prostor, vrijeme, klima, poljoprivreda - biljni svijet, poljoprivreda – životinjski svijet, šuma, trgovina, industrija, rudarstvo, promet, veze, turizam, vode – rijeke, more – pomorstvo, zdravlje, rad, domovina, Narodnooslobodilački rat, kulturna dobra.

2.6.2. Reforma početne nastave prirodoslovlja danasSuvremene reforme početne nastave prirodoslovlja, pa tako i nastave prirode i društva, zasnovane su na mnogim znanstvenim i stručnim istraživanjima – reforma ima značenje međunarodnog djelovanja. Cilj je unaprjeđenje prirodoslovnog obrazovanja a posebnu ulogu ima Međunarodni savez znanstvenih unija (ICSU). Na konferencijama ICSU-a utvrđene su brojne teme koje bi učenici u nastavi prirodoslovlja trebali upoznati:

- zemlja, voda i sirovine- poljoprivreda i prehrana- problem energije- problem zdravlja- zaštita okoliša- povezivanje obrazovanja s tehnologijom- usmjeravanje obrazovanja budućim potrebama čovječanstva

- etika i društvena odgovornost znanstvenika u prirodoslovlju.Osuvremeniti nastavu prirodoslovlja znači ne samo unijeti u nju nove spoznaje – sadržaje već i metode znanstvenih spoznaja.Metode istraživanja u prirodnim znanostima su zajedničke i sastoje se od: postavljanja problema, pokusne provjere i kritičkog odnosa prema rješenju.

2.6.4. Sadržaji okvirnog nastavnog plana i programa priroda i društvo u Republici Hrvatskoj iz 1995.godinePrvi razred (cjeline):

- škola, dom i obitelj, naše mjesto, učenik u prometu, vrijeme, prostor, priroda, gospodarstvo, naše tijelo i zdravlje, kultura života, prigodne teme

Drugi razred:- osnovna prirodno-zemljopisna obilježja zavičaja, rodbina i svojta, snalaženje u

prostoru, priroda, gospodarstvo u zavičaju, prometni odgoj, snalaženje u vremenu, naše tijelo i zdravlje, kultura života, prigodne teme

Treći razred:- snalaženje u prostoru, kartografska pismenost, upoznavanje i istraživanje prirode,

snalaženje u vremenu, osnovna zemljopisna obilježja zavičajne regije, vode u zavičaju i njihovo značenje, klima i životne zajednice zavičajne regije, gospodarstvo zavičajne regije, promet, gradsko središte zavičajne regije, naše zdravlje

Četvrti razred:A. PRIRODOSLOVLJE- Životni uvjeti, živa priroda, čovjek – to sam jaB. ZEMLJOPISNA OBILJEŽJA DOMOVINE HRVATSKE- Naša domovina RH, nizinski predjeli na sjeveru i istoku domovine, brežuljkasti

dijelovi domovine, gorski dijelovi domovine, primorski dijelovi domovineC. IZ PROŠLOSTI DOMOVINE HRVATSKED. HRVATSKA SUVERENA I SAMOSTALNA DRŽAVA

2.7.Raščlamba nastavnog plana i programa predmeta priroda i društvo

2.7.1. Raščlamba nastavnog planaNastavni predmet priroda i društvo ustrojava se prema okvirnome nastavnom planu i programu iz 1995. godine u prvom i drugom razredu dva sata na tjedan (70 sati na godinu), a u trećem i četvrtom tri sata na tjedan (105 sati na godinu).Tablica.

2.7.2. Raščlamba nastavnog programaNastavni program ustrojen je prema predmetnim cjelinama.

2.7.2.1. Cjelovitost sadržaja nastave prirode i društvaZbog cjelovitosti je nastavno gradivo raspoređeno po predmetnim cjelinama. Zbog složenosti, cjelina se raščlanjuje na dijelove nastavne teme i nastavne jedinice. Predmetne cjeline su prema tematici osebujne, kompleksne jer sadržavaju niz pojedinosti koje su međusobno povezane.Nastavna tema po pravilu je opsegom manji, ali cjeloviti i zaokruženi dio gradiva, koncentriran oko neke zajedničke ideje.Nastavna jedinica jest opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili dvostruki sat, tzv. blok sat.

Nastavne jedinice se određuju prema cjelini i temi, tako da se raščlanjivanjem sadržaja svake nastavne jedinice upoznaju pojedini dijelovi cjelokupnog sadržaja nastavne jedinice, teme i cjeline.Tijekom obrade svake nastavne jedinice, provodi se i povezivanje, integriranje i spajanje dijelova nastavne jedinice u cjelinu.U stvaranju, oblikovanju predmetnih cjelina može se poći s različitih metodičkih polazišta.Raščlamba programa prirode i društva pokazuje da su u njemu mnoge različito usmjerene cjeline: fenomenološki, metodološki, problemski, tehnološki i dr.U nastavi prirode i društva prevladava fenomenološka cjelovitost kojoj je temeljno polazište cjelovitost pojava u prirodi i društvu koja se nastoji odraziti i u nastavi.Metodološka cjelovitost – integracija, zahtijeva usvajanje znanstvenih postupaka i metoda rada.Problemski usmjerena cjelovitost promatra pojedine probleme s različitih gledišta sa zadaćom cjelovitog poimanja. Tehnološki usmjerena cjelovitost zahtjeva da učenici sagledaju primjenu znanosti u praksi, ali bi pogrešno bilo proučavanje gotovih tehnoloških rješenja jer mlade pripremamo za tehnologiju koja tek dolazi.Kao temeljna obilježja svake predmetne cjeline u nastavi upoznavanja prirode i društva treba posjedovati: stvarno ili sadržajno, logičko, vremensko i psihološko jedinstvo.

Stvarno ili sadržajno jedinstvo zahtijeva da sadržaj cjeline bude relativno samostalan i zaokružen.

Logičko jedinstvo se odnosi na povezanost dijelova same cjeline, tj. da svaki dio cjeline ima u njoj svoje prirodno mjesto.

Vremensko jedinstvo je povezano s trajanjem obrade, s opsegom sadržaja cjeline.Psihološko jedinstvo sastoji se od toga da učenici sadržaj cjeline dožive cjelovito.Najteže se u praksi ostvaruje vremensko jedinstvo jer sadržaji svojim opsegom nisu

primjereni psihofizičkim mogućnostima učenika.

2.7.2.2. Povezivanje sadržaja nastave prirode i društva sa sadržajima drugih nastavnih predmeta

U suvremenoj školi nastava prirode i društva ima značenje središnjeg nastavnog predmeta. Sadržaji nastave prirode i društva povezuju se sa sadržajima ostalih nastavnih predmeta na onim mjestima gdje ta povezanost prirodno postoji. Tako se u nastavi uspostavlja korelacija, dovođenje u suglasje, sadržaja pojedinih nastavnih predmeta.Sadržaji prirode i društva prirodno se povezuju uz sadržaje nastave hrvatskog jezika, matematike, likovne, glazbene i tjelesno-zdravstvene kulture.

3. Pedagoško-psihološko-didaktička utemeljenost nastave prirode i društva

3.1. Proces spoznavanja u nastavi prirode i društvaSpoznaja obično se određuje kao proces, tijek stjecanja znanja.

Učitelji ustrojavaju nastavu u kojoj učenici stječu nove znanstvene spoznaje te se i ona može smatrati spoznajnim procesom.

Nastava je specifičan proces spoznavanja. Učenici sadržaje prirode i društva mogu spoznavati na tri načina:

1. osjetilno

2. iskustvom učenika – prakitičnim radom3. riječima.

To znači da ih učenici usvajaju pretežno osjetilno, svojim osjetilima, praktičnim radom i poučavanjem učitelja.

3.1.1. Osjetilno spoznavanjeTemeljnu zadaću u spoznavanju okoliša u čovjeka ima osjetilo vida koji čine 90% svih osjetilnih dojmova čovjeka.

Bez osjetilnog spoznavanja – promatranje, motrenje nema ni drugih oblika spoznavanja. Iz zajedničkih oznaka osjetilne spoznaje – osjetilnog promatranja proizlaze posljedice:

1. promatranje je namjerno ustrojeno s jasnom zadaćom,2. osjetilni dojmovi i predodžbe raščlanjuju se i razjašnjavaju,3. promatranje nije pasivno primanje dojmova, već aktivna psihička djelatnost4. misaonim se procesima prerađuju osjetilni dojmovi i dovode u suglasje prethodno

iskustvo s novim podacima. U odjelotvorenju zadataka promatranja učenicima valja reći: što će promatrati, kako će

promatrati, gdje će promatrati, kada će promatrati, čime će promatrati i zašto će promatrati.Promatranje u nastavi prirode i društva postupak je kojim učitelji usmjeravaju učenikovu

pozornost u određenom smjeru, sa zadaćom da spozna neka svojstva predmeta i njihovih promjena, kakva ona jesu, ne mijenjajući ih pritom.

3.1.1.1. Uvjeti promatranjaDa bi se promatranje, motrenje moglo ostvariti, trebaju biti zadovoljeni različiti subjektivni i objektivni čimbenici.Subjektivne čimbenike čine: osjetila, mišljenje, pamćenje, interesi, pozornost, mašta, osjećaji i iskustvo osoba koja promatra – promatrača.

Osjetila promatrača su temeljni subjektivni čimbenici. Samo učenici koji imaju zdravo osjetilo može spoznati kakvoću koja se tim osjetilom spoznaje.

Procesi mišljenja utječu na tijek i rezultate osjetilne spoznaje, pri čemu se osjetilni podaci preoblikuju u riječi – pojmove, sudove, teorije…

Pamćenje je prikupljanje, pohranjivanje te izvlačenje pohranjenih predodžaba, shema, apstrakcija i znanja.

O osobnom interesu ovisi koliko će se posebnosti uočiti o nekom predmetu ili pojavi.Pozornost učenika mlađih razreda još ima obilježja spontanosti, ona je nenamjerna.

Snažnije ih privlače prirodnine i pojave iz okoliša, od drugih.Mašta je odgovorna za to što djeca pojedinim prirodninama i pojavama dodaju ili

oduzimaju pojedine dijelove i tako stvaraju iskrivljene predodžbe.Pod utjecajem osjećaja čovjek različito doživljava istu pojavu, što je u učenika još

razvijenije.Iskustvo učenika ima utjecaj na tijek i rezultate promatranja. Svaki će puta

promatrajući isto spoznati i uočiti nešto novo.Objektivni čimbenici promatranja mogu bitno povećati njegovu učinkovitost. To zahtijeva od učitelja njihovo poznavanje i primjenu pri ustrojavanju promatranja. Svaki predmet promatranja mora biti pristupačan, blizak osjetilima učenika. Predmet mora biti dovoljno velik, didaktički koristan i prikazan u pravo vrijeme.

3.1.1.2. Uvođenje učenika u promatranjePrvi razred.

- Spoznaju jednostavne sveze među prirodninama i prirodnim pojavama neposredno na prirodnim objektima iz svog neposrednog okruženja

- Spoznaju vanjske promjene koje se zbivaju u godišnjim dobima i promjene u djelatnosti ljudi vezane uz njih. Vode kalendar prirode i djelatnosti ljudi.

Drugi razred.- Izvorna stvarnost- Spoznaju promjene vremena i ovisnost oborina od oblačnosti- Promatranje promjena u okolišu o životu biljaka, životinja i djelatnosti ljudi- Stalna promatranja odabrane životne zajednice u okolišu- Mjesečni kalendar prirode i djelatnosti ljudi

Treći razred.- Izvorna stvarnost- Pozornost se usmjerava na otkrivanje povezanosti pojava u okružju – pojmovni sustav

spoznavanja- Sustavno spoznavanje i promatranje prirode izvođenjem pokusa- Oblikuju se spoznaje o prostoru i predstavljanje okolnog prostora maketom,

planom… - Prijelaz s osjetilnog na verbalno spoznavanje

Četvrti razred.- Promatranje na izvornoj stvarnosti i na pokusima- Verbalno spoznavanje riječima

Redom se promatranje mijenja iz:- vođenih promatranja, prema- samostalnim, slobodnim promatranjima, do- otkrivačkih i objašnjavačkih promatranja

3.1.1.3. Vrste promatranjaS obzirom na:

a) način: neposredno ili posrednoNeposredno promatranje je plansko, ustrojeno i rukovođeno osjetilno spoznavanje predmeta, pojava i procesa izvorne stvarnosti. Nije uvijek moguće zbog prostorne ili vremenske udaljenosti, veličine, složenosti i opasnosti predmeta i pojava.Posredno promatranje je plansko, ustrojeno i rukovođeno osjetilno spoznavanje predmeta, pojava i procesa posrednim putem, uz pomoć nastavnih sredstava i pomagala.

b) broj promatrača: kolektivno, skupno ili pojedinačno.Kolektivno promatranje ustrojava učiteljica za sve učenike jednog razrednog odjela u trenutku proučavanja predmeta ili pojave. Često uzrokovano objektivnim čimbenicima, nedostatkom sredstava i pomagala. Jednostavna i učinkovita.Promatranje u skupinama se primjenjuje u razrednom odjelu podijeljenom na skupine (rad u skupinama). Pojedinačno promatranje ustrojava učiteljica uvijek kada učenici mogu samostalno promatrati predmete, prirodnine i pojave u prirodi i društvu.

c) trajanje: kratkotrajno ili dugotrajnoKratkotrajno promatranje traje kraće vrijeme, od nekoliko minuta, do nekoliko sati.

Primjer. paljenje šibice, vrelište i talište vode. U kratkotrajno ubrajamo i promatranja koja traju relativno dulje vrijeme, ali se događaju jednokratno, primjerice, posjet nekom gospodarstvu.Kratkotrajna promatranja su vrlo česta u nastavi prirode i društva, anjihovo je glavno obilježje da se odvijaju u jednom dahu – jednokratno.

Dugotrajno promatranje, motrenje traje dulje vrijeme (od nekoliko dana do jedne školske godine) i obavlja se više puta.Fenomenološka promatranja (grč. phainomai – pojavljujem se) obuhvaćaju praćenje pojava u prirodi tijekom izmjene godišnjih doba. Ona su usmjerena na uočavanje i bilježenje promjena u razvoju živih bića tijekom godine – fenofazama. A u biljaka razlikujemo vegetativnu fazu i fazu mirovanja.

3.1.1.4. Kalendar prirode i djelatnosti ljudiNastavno je sredstvo i pomagalo koje učenike uvodi u sustavno motrenje i promatranje okoliša.Sadržava podatke o vremenu, biljkama, životinjama i djelatnostima ljudi što ih učenici prikupljaju tijekom vremena po postavljenim zadaćama.

Sadržaj, dubina i opseg zadaća za motrenje i način bilježenja u kalendaru ovise o dobi učenika. U prvom razredu je slikovit, u drugom sadržava više podataka koji se obrađuju po mjesecima, često i po godišnjim dobima. U trećem razredu unose precizne podatke o duljini dana, temperaturi, oblačnosti, vjetru, padalinama, promjenama u prirodi.

Dobro vođeni kalendari imaju znanstvenu i metodičku vrijednost. Znanstvena je vrijednost u tome što sadrži objektivne, stvarne podatke dobivene motrenjem okoliša. Metodička vrijednost proistječe iz toga što njihovo popunjavanje zahtijeva od učenika postupnost, preciznost i sustavnost u motrenju i bilježenju.

Opći metodički postupci:1. odrediti mjesto i zadaću promatranja2. jasni zadatci3. ustrojiti sustav spoznavanja prema građi, strukturi, razmjeni i međudjelovanju

prirodnina i pojava4. temeljna obilježja prirodnine ili pojave izdvojiti5. povezati sa svakidašnjim praktičnim životom6. oživljavati predodžbe

3.1.2. Iskustvo učenika – praktičan rad kao izvor spoznajeCjelokupnu nastavu valja temeljiti na spoznajama s kojima djeca dolaze u školu, na

njihovu iskustvu. Djeca su prije polaska u školu spoznavala svoje okružje ali često nepotpuno, nejasno, netočno i pogrešno. Te nejasnoće potrebno je u školi ispraviti, zato je potrebno učenike dovesti u situaciju da steknu što više iskustva, te svakodnevnom praksom razviju sposobnosti.

Praksa se može odrediti kao aktivan uzajamni utjecaj čovjeka, prirode i ljudi. Ona predstavlja djelotvoran odnos čovjeka prema okružju, odnosi se na cjelokupan rad. Stvaralačkog je karaktera, te sjedinjuje teorijsku i praktičnu djelatnost.

Praktičan rad je dio društvene prakse koji se odnosi na neposredan, djelotvoran odnos čovjeka prema prirodi.

Predstavnici „nove škole“ uveli su u njezin sadržaj rada praktičan, odnosno ručni rad kao nastavni predmet i kao nastavno načelo te su mu odredili sljedeću metodičku strukturu:

- postavljanje zadataka rada- određivanje sredstava i pomagala za rad- planiranje izvođenja rada- izvođenje rada- kontrola rezultata rada.

J. Piaget - naglasio je da praktičan rad ima značenje pokretačke snage za razvoj mišljenja, jer se praktične operacije interioriziraju u misaone.

- psihički razvoj razvija se prema ravnoteži. Razvoj je postupno uravnoteženje, tijekom tog procesa valja razlikovati:Invarijantne funkcije koje omogućavaju uravnoteženje tijekom cijelog života, nasljedne su:

- asimilacija – usvajanje vanjskih podataka postojećim kognitivnim strukturama i osobinama organizma

- akomodacija – prilagodba organizma i njegovih struktura postojećoj vanjskoj situacijiPromjenjive strukture koje određuju stanje ravnoteže.- Po Piagetu: Učenje je aktivan postupak u kojemu dijete konstruira, strukturira – stvara svoje znanje u međudjelovanju s okolinom.- u razdoblju razredne nastave prevladavaju stvarne, konkretne operacije, one koje se odnose na predmete pogodne za rukovanje.Operacija označava djelovanje koje je pounutrašnjeno i povratno tj. može teći u oba smjera. Povratnošću se smatra sposobnost da se jedan spoznajni put prijeđe najprije u jednom smjeru, vrati se u obrnutom smjeru u mislima sa bi se našlo na početku. – glavna osobina konkretnog mišljenja.P. J. Galjperin- razradio je teoriju o etapnom oblikovanju umnih radnji- misaona radnja je temeljna jedinica s pomoću koje Galjperin sjedinjuje psihičke elementa s njihovim radnjama, to je sredstvo oblikovanja opažanja, predodžaba pojmova, misli itd.Svaka umna radnja ima tri funkcionalna dijela: orijentacijski, provedbeni i nadzorni.

Orijentacijski dio radnje je početni dio u kojem se učenici usmjeravaju na pravilnu provedbu radnje. Učenik spoznaje: zadaću, predmet radnje, operacije, obrazac i proces. Na svom putu, od vanjskog plana prema unutarnjem, umna radnja prolazi kroz pet etapa:

1. U etapi prethodnog upoznavanja s radnjom učenici dobivaju orijentacijski temelj, upoznaju se sa zadacima i načinom izvođenja radnje tj. izvorima znanja, materijalom i sl.

2. Etapom materijalne ili materijalizirane radnje učenicima se daju objekti u obliku predmeta iz neposrednog okružja. Radnja se uz pomoć tih predmeta izvodi prema naputku.

3. Etapa vanjskoga ili glasnoga govora je etapa u kojoj učenici izraze riječima ono što s praktično učinili i što su iz kojeg izvora doznali.

4. Etapa vanjskoga govora u sebi je etapa u kojoj učenici o radnji govore u sebi, kad se preispituju. Govor u sebi u službi je mišljenja.

5. U završnoj etapi – etapi unutarnjega govora učenici radnju samostalno obavljaju i nadziru bez vanjskih objekata i bez vanjskog govora.

Za učenike početne nastave prirodoslovlja najvažnija je materijalna i materijalizirana radnja u kojoj oni manipulirajući obavljaju praktične radove.

Prednost praktičnog rada: uvođenjem praktičnog rada u nastavi se ukida verbalizam i isključivi senzualizam u zornosti, a učenje se povezuje uz svakodnevni život – učenicima zanimljivije. Nedostatak: pretjeranim korištenjem praktičnih radova u nastavi ono se svodilo samo na ručno izvođenje pojedinih operacija na temelju koji učenici nisu mogli samostalno stjecati pojmove ni zakone.

Neki sadržaji praktičnih radova više su usmjereni na stjecanje kulturnih i higijenskih navika, drugi na razvoj likovnih sposobnosti, treći na razvoj tehničkih sposobnosti, četvrti radnih sposobnosti. Praktične radove koji su usmjereni na stjecanje novih spoznaja i razvoj psihičkih sposobnosti učenika valja tretirati kao nastavnu metodu kojom učinkovito proistječu poruke od izvora znanja prema učeniku i obrnuto.

3.1.3. Spoznavanje riječima

U spoznavanju riječima uspostavlja se posredna povezanost između učenika i predmeta spoznavanja. Ta sveza se uspostavlja pojmom.

Pojam je skup bitnih, tipičnih oznaka neke skupine objekata ili pojava koji je stvoren misaonim procesima na temelju uspoređivanja i raščlambe pojedinih objekata i pojava, odvajanjem bitnih obilježja od nebitnih i uopćavanjem takvih bitnih obilježja na sve pojave i objekte iste vrste.

Riječ kao element govora je izričaj pojma. Ona je nositeljica smisla, a smisao određuje pojam. Riječ je znak, simbol iza koje se krije neki smisao.

Predodžba je slika određene nenazočne stvari ili pojave, primarnija je i temeljni je psihički doživljaj koji nastaje prije pojma.Pojmovi nisu dani sami od sebe, treba ih stvarati na temelju predodžaba:Apstrahiranjem – izdvajamo onu oznaku koja je zajednička cijeloj skupini predmetaGeneraliziranjem – uopćavanjem zajedničke oznake skupine predmeta, skupina dobiva naziv i čini jedan pojamDeterminiranjem – možemo od bilo kojeg općeg pojma dobiti uži pojam, pobliže ga odrediti dodavanjem neke oznake.

Sadržaj pojma – sadržava u sebi skup oznaka koje su složene u posebnom misaonom jedinstvu.

Doseg pojma – čini skup svih pojedinačnih predmeta na koje se taj pojam odnosiOpseg pojma – čini skup nižih pojmova koje obuhvaća jedan viši pojam.

3.1.3.1. Stjecanje pojmova u nastavi prirode i društvaH. J. Klausmeier razradio je teoriju učenja i razvoja pojmova (Wisconsin Model)Prema modelu Wisconsin, učenje pojmova u djece prolazi kroz četiri razine:

- konkretna – stvarna razina- razina identiteta – jednakosti- razina klasifikacije – raspoređivanja- formalna – apstraktna razina

Razine i misaone operacije u stjecanju pojmova:

1. konkretna – stvarna razina- stjecanje pojma zbiva se prepoznavanjem predmeta koji je učenik prije doživio: skreće

se pozornost na posebnosti, razlikovanje od drugih predmeta, oblikovanje predodžbe i njezino pamćenje

2. razina identiteta – jednakosti- učenik prepoznaje pojam kao prije doživljeni predmeta, događaj ili odnos ali u drugom

prostoru i vremenu, javlja se generaliziranje3. razina klasifikacije – raspoređivanja- misaona operacija generaliziranja4. formalna – apstraktna razina- pojam usvojen kada učenik određuje, definira pojam s pomoću njegovih svojstava- pojmovi se stječu induktivnim i deduktivnim operacijama

a) u induktivnim operacijama učenici određuju pojam na temelju pojedinačnih primjera, od pojedinačnog ka općem

b) u deduktivnim operacijama proces zaključivanja ide od općega na pojedinačnoNačela teorije učenja i razvoja pojmova:

1. Razvoj pojmova zbiva se kroz četiri uzastopno više razine nepromjenljivim slijedom.2. Razina stjecanja bilo kojeg pojma je različita u učenika iste dobi.3. Isti učenici stječu različite pojmove različitom brzinom.4. Pojmovi naučeni na višim razinama uspješnije se rabe za razumijevanje odnosa

podređeni-nadređeni, za razumijevanje načela i za rješavanje problema.5. Znanje imena pojma i njegovih svojstava olakšava stjecanje tog pojma na različitim

razinama i mogućnost njegove upotrebe.Djelotvorno stjecanje pojmova uspješnije se usvaja na način:

1. Učenike treba motivirati2. Imenuje se pojam i njegova pripadajuća obilježja3. Učiteljeva definicija – određenje pojma treba sadržavati sva njegova svojstva – odlike4. Posebno naglašavanje bitnih svojstava5. Vođenje učenika u učenju pojmova6. Dati povratnu informaciju poslije svakog odgovora učenika

Metodički postupak oblikovanja pojma trebao bi teći ovako:- Promatranje i spoznavanje neposredne stvarnosti- Izdvajanje određenoga prirodoslovnog obilježja- Oblikovanje prirodoznanstvenog pojma i njegova nosioca riječi- Usvajanje znaka za prirodoznanstveni pojam- Izgrađivanje prirodoznanstvenog modela neposredne stvarnosti- Uporaba usvojenog prirodoznanstvenog pojma – riječi, znaka i modela u rješavanju

novih zadataka

3.1.3.2. Pretpostavke djelotvornog spoznavanja riječimaZnanstveni sustav:

živa bića

biljke

steljnjače

stablašice

životinje

beskralješnjaci

kralješnjaci

čovjek čovjek

Školski sustav

Spoznavanje riječima biti će najdjelotvornije ako se rabi uvijek kada je učiteljica sigurna da se ono temelji na osjetilnim podacima i kada je rezultat učenikovih misaonih operacija.

3.2. Specifičnosti nastavnog procesa u nastavi prirode i društva

Čimbenici koji sudjeluju u oblikovanju nastavnog procesa:Učitelj, učenik, nastavno gradivo, komuniciranje u nastavi, spoznavanje, oblici rada, metode rada, materijalno-tehnički temelji nastave, planiranje nastave, metodičko oblikovanje nastave.

3.2.1. Metodičko oblikovanje nastavnog procesaSvako oblikovanje ili usvajanje pojma iz prirode i društva i njegova nositelja, riječi i zna treba proći kroz etape nastavnog procesa, a to su:

Pripremanje, poticanje zanimanja za nove nastavne sadržaje, dogovor; Spoznavanje novih nastavnih sadržaja, realizacija, razumijevanje novih sadržaja i Utvrđivanje novih nastavnih sadržaja (uvježbavanje, ponavljanje i provjeravanje).

3.2.1.1. Pripremanje, poticanje zanimanja za nove nastavne sadržaje, dogovorPripremanje je uvijek u funkciji nastavnog procesa, ona ovisi o tome što će uslijediti u daljnjem tijeku nastave.

- u pripremanju ponavljamo odgovarajuće nastavno gradivo- učenika treba pripremiti i motivirati za nastavnu djelatnost - određujemo i najavljujemo zadaće nastavne djelatnosti, a dobro je ako toj najavi

prethodi postavljanje problema i dogovor o njegovu rješavanju iz čega se može izvesti i redoslijed i način rješavanja problema, zadaće nastavnog sata

- naziv nastavne jedinice i redoslijed mogu se ispisati i na školsku ploču- vrijeme trajanje pripremanja mora biti onoliko koliko je potrebno

Četiri temeljne sastavnice u pripremanju procesa: a) materijalno-tehnička priprema – osiguravanje potrebnih m-t uvjeta, priprema prostora,

sredstava i pomagala, materijala, pribora za praktičan rad, tiskani materijal…b) metodička priprema – obuhvaća izbor odgovarajućih metodičkih postupakac) spoznajna priprema – ponavljanje relevantnog nastavnog gradiva potrebnog kao

predznanjed) psihološka priprema – motiviranje, poticanje učenika

3.2.1.2. Spoznavanje novih nastavnih sadržaja, realizacija

živa bića

biljke

povrće

žitarice

voćke

industrijske biljke

životinje

divlje

domaće

čovjek

- jedna od temeljnih etapa nastavnog procesa- u njoj se uspostavlja neposredna sveza između učenika i novog nastavnog sadržaja- sadržava misaone proceseDva su temeljna puta spoznavanja: indukcija i dedukcija.

Induktivnom putu treba dati prednost jer će učenici na temelju niza iskustvenih informacija, činjenica izvesti određeno misaono uopćavanje – generalizaciju.

U deduktivnom putu spoznavanja učiteljica će polazeći od znanstvenih, gotovih pojmova i zakonitosti, osigurati niz aktivnosti kojima će učenici konkretizirati, primijeniti to gotovo znanje i preraditi ga od apstraktnog u konkretno.

- na njega otpada oko 35% nastavnog vremena

3.2.1.3. Utvrđivanje novih nastavnih sadržaja (uvježbavanje; ponavljanje; provjeravanje)Uvježbavanje

- Temeljna je razlika između uvježbavanja i ponavljanja to što se uvježbavanjem razvijaju učeničke sposobnosti, a ponavljanjem se učvršćuje znanje učenika.

U etapi uvježbavanja razvijaju se sve učenikove sposobnosti: praktične, senzorne, izražajne i misaone.

- Funkcionalni zadatci nastave mogu se ostvariti samo uvježbavanjem pojedinih radnji.Pri uvježbavanju razlikujemo:

a) Pripremanje uvježbavanja – odrediti što će se i zašto uvježbavati, ponoviti znanje na kojem se temelji uvježbavanje i osigurati materijalne uvjete

b) VježbanjeUvježbavanje možemo raščlaniti na:

1. Početno ili uvodno – učenici prevode, učiteljičinu pouku u radnju koju učiteljica nadzire

2. Temeljno ili središnje – izvođenje učenik može sam nadzirati, obaviti i objasniti svoju radnju i postupke

3. Završno ili dopunsko – učenik postiže najveću brzinu ili uspjeh u vježbanju i neće je moći poboljšati daljnjim vježbanjem na isti način

PonavljanjePonavljanjem se stječu pouzdanija znanja učenika, memoriraju se činjenice i generalizacije. Sa stajališta kakvoće ponavljanja razlikujemo:

a) Reproduktivno ponavljanje – je dosjećanje, reprodukcija otprije poznatoga sadržaja, to je i mehaničko, formalno, pasivno ponavljanje

b) Produktivno ponavljanje – je uporaba otprije poznatoga nastavnog sadržaja na potpuno nov način. Učenici primjenjuju različite misaone operacije, npr.: uspoređivanje, raščlanjivanje, združivanje, klasificiranje, konkretiziranje, generaliziranje, rješavanje problema…

3.2.2. Trajanje nastavnog procesa- teorijski nije ograničeno, traje koliko je potrebno- na snazi razredno-predmetno-satni sustav – osnovna vremenska jedinica u njemu je nastavni sat, koji traje 45 minuta- za mlađe učenike preporučuje se sat od 30-35 minuta- u starijim se razredima i zbog praktičnih razloga rabi blok-sat od 90 minuta- nastavni proces može i dulje trajati u sklopu projektne nastave, projektno-istraživačkog dana, ali i vrlo kratko kao petominutna nastava prirode i društva.

3.2.2.1. Petominutna nastava prirode i društva ili pet minuta prirode i društva

Uvođenje pet minuta prirode i društva omogućava da se aktualna pitanja koja zanimaju učenika objasne u nekoliko rečenica. Temelj za to je činjenica da učenici otvoreno iznose određene sadržaje i činjenice koje su uočili promatranjem ili koje im učiteljica ponudi. Npr. televizijske i novinske informacije, promatranja u okolišu.Mogućnosti rada: objašnjenja najjednostavnijih pojava u okružju, bolesti, ozljeda, zaštite okoliša u lokalnim razmjerima sve do globalnih razmjera….Prve poticaje daje učiteljica.Pogodna područja za petominutnu nastavu prirode i društva: pokazivanja prirodnina – prepoznavanje i imenovanje, razgovor o nalazu prirodnina, razgovor o aktualnoj pojavi, vijestima iz medicine, naputak o ponašanju zbog zarazne bolesti, poticanje posjeta izložbama, muzejima, sudjelovanja na natjecanjima, razgovor o obljetnicama…Ova nastava nije prigodna, nije unaprijed planirana, nije cjelovita nastavna jedinica.

3.2.2.2. Nastavni satCjelovitost nastavnog sata proistječe iz njegove sadržajne, psihološke i metodičke cjelovitosti.

Sadržajnu cjelovitost čini određena količina činjenica i generalizacija koji tvore smislenu sadržajnu cjelinu – nastavnu jedinicu.

Psihološko jedinstvo nastavnog sata očituje se u njegovoj primjerenosti dobi i spoznajnim mogućnostima učenika da ga doživi kao cjelinu.

Metodičku cjelovitost određuje jedinstvena zadaća nastavnog sata, kao i svrhovito umrežavanje svih metodičkih postupaka kako bi se ona ostvarila.

- Nastavni sat je i jedna od etapa nastave prirode i društva u školskoj godiniU nastavi se razlikuju:

- Uvodni sat- Sat spoznavanja novih nastavnih sadržaja- Sat uvježbavanja- Sat ponavljanja- Sat provjeravanja

Za svaki nastavni sat treba odrediti:zašto se radi – zadaćušto se radi - sadržajkako se radi – strategije, metodetko radi – oblici radačime se radi - sredstvagdje se radi – mjesto rada1.Uvodnim satom uvodimo učenike u nastavnu djelatnost bilo na početku školske godine, bilo na početku svake nastavne cjeline. 2. Sat spoznavanja novih nastavnih sadržaja ima središnje mjesto u nastavi prirode i društva. O njemu govorimo uvijek kada se na satu spoznaje novi nastavni sadržaj bez obzira na trajanje spoznavanja novoga sadržaja. Sadržava sve etape nastavnog procesa:

a) Dogovor, poticanje zanimanja za nastavnu temu – motivacija – treba omogućiti prirodno povezivanje novoga nastavnoga sadržaja s već poznatim činjenicama, kao i stvaranja pozitivnog ozračja i poticanje na stjecanje novog znanja. To se može postići na različite načine: iznošenjem predznanja, pretkoncepcija, raščlambom iskustava, opisivanjem, razgovorom, čitanjem kraćeg teksta, demonstracijom… dovesti do zadaće i svrhe sata

b) Spoznavanje novih nastavnih sadržaja, istraživanje – traženje odgovora na pitanja glavni je i vremenski najduži dio sata. Zbog dobi učenika i složenosti sadržaja, zbiva se u nekoliko (3-5) malih spoznajnih koraka. Nakon svakog koraka ponavlja se sadržaj i provjerava koliko je usvojen. Samo potpuno spoznani sadržaji mogu se međusobno povezati u

jedinstvenu cjelinu - nastavnu jedinicu. Na kraju se izvodi zaključivanje i uopćavanje, sažimanje, generalizacija.

c) Utvrđivanje novih sadržaja – uvježbavanje, ponavljanje, provjeravanje. Uvježbavanje je sastavni dio svakog sata u kojem se uvježbavaju radne operacije i druge aktivnosti sa zadaćom ostvarivanja funkcionalnih zadataka nastave i učenikovih sposobnosti. Početno vježbanje se uvijek provodi nakon obrade novih sadržaja rješavanjem praktičnih zadataka ali i u obliku domaćeg uratka.Ponavljanjem se novi sadržaj strukturira i povezuje s prije usvojenim kako bi se trajnije zadržalo u pamćenju.Provjeravanje je proces koji prati djelatnost svih sudionika u nastavnom procesu. Završna etapa nastavnog sata, u kojoj učitelj i učenici dobivaju povratnu informaciju o djelotvornosti nastavnog sata. 3.Sat uvježbavanja i ponavljanja razlikuju se od sati spoznavanja novih nastavnih sadržaja time što njihovi sinopsisi ne sadržavaju etapu spoznavanja novih nastavnih sadržaja. Ustrojavamo ih na početku školske godine, nakon spoznavanja nove teme i cjeline ili pojedinog obrazovnog razdoblja.Sat uvježbavanja ustrojavamo radi ostvarivanja funkcionalnih zadataka. Razvijaju se praktične, senzorne, izražajne i misaone sposobnosti učenika.Sat ponavljanja ustrojavamo, organiziramo nakon spoznavanja i usvajanja novog sadržaja radi njegova trajnog zapamćivanja, utvrđivanja, primjenjivanja u praksi.

3.2.2.3. Projektni istraživački danOdređeni zadaci i sadržaji mogu se vrlo djelotvorno obraditi u dužem neprekidnom vremenu u sklopu projektne nastave, posebice projektnog istraživačkog dana.Projekt je metoda rješavanja problema koja uvodi učenike u istraživanje i pronalaženje te pisano ili verbalno izvještavanje o istom.Dva oblika projekta koja se mogu i povezati:

1. Procesni projekt u kojem je središte postupak, tijek planiranja, ostvarenja i međudjelovanja sudionika u rada. Zadaća je usmjerena pretežno na tijek, postupak a ne toliko na rezultat rada. Učenici uče planirati, opažati, određivati i istraživati, razgovarati i dr.

2. Produktni projekt je usmjeren na krajnji rezultat – spoznaju jer je projekt prikladniji za spoznavanja novoga nastavnog sadržaja od drugih nastavnih oblika. Rad započinje planiranjem konačnog produkta, te se potom radi na tome da se do produkta dođe. Učenici time stječu radno iskustvo koje je u funkciji projekta.

Tijek projekta:1. pronalaženje teme projekta2. određivanje zadaće projekta3. planiranje, raspravljanje o pokretanju projekta, gruba skica4. pripremanje istraživanja; razreda teme, postupka rada5. provedba projekta, izvođenje istraživanje6. predstavljanje projekta istraživanja7. vrednovanje projekta, nakon završetka rada

Vrste projekata koje se mogu ustrojiti u nastavi prirode i društva:Mali osobni projekti koje mogu ostvariti pojedini učenici samostalno (Naša obitelj, Moje omiljeno stablo, Moj kućni ljubimac, Naša škola…) ili u grupama (Naša škola, Naše mjesto, Naše rode…)Razredni projekti koje ostvaruje cijeli razred (pr. Projektni istraživački dan – jesen, zima, proljeće, ljeto, Vjesnici proljeća u našem mjestu, Naš okoliš, Načinimo reciklirani papir, Narodni običaji našega kraja, Narodne poslovice, pitalice i pošalice iz našeg zavičaja…)

Projekti cijele škole mogu ostvariti svi učenici škole i jasno ih predstaviti u školi, naselju, primjerice, Volim svoje mjesto, Govor našeg kraja, Štednja vode, struje, plina u našoj školi, Naše mjesto u Domovinskom ratu. Suvremeno predstavljanje cjelokupnog rada škole, pa tako i rada na projektima najučinkovitije je prikazati putem Dana otvorenih učionica ili Otvorenog dana škole.

3.2.3. Suvremeni pristupi nastavi prirode i društvaTradicionalna nastava Suvremena nastavaučiteljevo izlaganje otkrivanje učenikaučiteljevo poučavanje samorad učenikaizlaganje problema samostalno rješavanje

problemajednoumlje stvaralačko mišljenje itd.

3.2.3.1. Navođenje na istraživanje – učenje otkrivanjemOblik navođenja na istraživanje osigurava da učenik vidi znanstveno istraživanje u postupku i da je u nj uključen jer mora izvesti nedostajući pokus ili propušteni zaključak.Navođenje na istraživanje ima obično ove metodičke etape:

1. učenici su saznali o problemu kojim se znanstvenik bavi, dani su im neki podatci o poduzetim istraživanjima

2. učenici su upućeni da pokušaju tumačiti podatke i da se bave problemima pouzdanih i nepouzdanih tumačenja

3. učenici se navode da pokušaju načiniti pokuse kojima bi provjerili određene čimbenike uz manju vjerojatnost pogrešnog tumačenja podataka.

3.2.3.2. Samostalno učeničko istraživanjeBit samostalnog istraživanja je u tome da učenike uključi u samostalno istraživanje u nekom području pomažući ima da ustanove problem i oblikuju načine rješavanja problema.Etape rada

a) učenicima je zadano područje istraživanjab) učenici otkrivaju problemc) učenici određuju problem u istraživanjud) učenici razmišljaju o načinima rješavanja problema.

Učiteljeva zadaća u tom radu se mijenja, ona/on gubi ulogu izvora znanja i postaje organizator, ustrojitelj, katalizator nastavnog rada. Njihov je zadatak da potiču učenika na istraživanje. Učitelj treba biti prilagodljiv, vješt u procesu istraživanja.

3.2.3.3. Konstruktivistički pristup u početnoj nastavi prirodoslovljaSuvremena konstruktivistička filozofija ističe važnost iskustva, predznanja učenika.U ustrojavanju nastavnog tijeka valja uzimati u obzir četiri postavke:

a) učenici sami mogu neku stvar naučiti, unoseći svoje iskustvo, predznanjeb) učenici će u otvorenom razgovoru iznijeti i braniti svoje misaone pretkoncepcije,

učenje prerasta u suradnički, interakcijski procesc) učenici moraju razumjeti važnost osobne konstrukcije znanja, ali i zadaću znanosti u

ljudskom društvud) nastava je usmjerena prema učeniku i omogućava mu sudjelovanje u programiranju i

razvoju njegovih stvaralačkih sposobnosti.

3.2.3.4. Suvremeno poimanje istraživački usmjerene nastave

Istraživački orijentirana nastava u svojoj okosnici nalazi otkrivanje, definiranje i rješavanje problema, a u njoj je neposrednost susreta s predmetima i pojavama relevantnije od posredovanja riječima. Uobičajeno je razlikovati nekoliko stupnjeva:

1. motivacije – problemska situacije2. teškoće – upoznavanje problema3. rješenja – postavljanje pretpostavke, istraživačkog plana4. rada i izvođenja – izvođenje pokusa, mjerenja, uspoređivanje5. zadržavanja i uvježbavanja6. postignuća, provjeravanja i primjene naučenog - postignutog

Istraživački usmjerena nastava uključuje tri etape:a. novi spoznajni rad – adekvatan znanstvenom pristupub. stupanj uvježbavanjac. stupanj primjene

4. Uvođenje učenika u prirodoslovlje

Na međudjelovanju učenika i okoliša valja temeljiti cjelokupnu početnu nastavu prirodoslovlja.

4.1. Izbor i raspored nastavnog sadržaja u prirodoslovlju

Izbor nastavnog sadržaja vodi se načelima: Zavičajnosti (prostorna i vremenska bliskost) Cjelovitosti spoznaje Tipičnosti Važnosti prirodnina i pojava.

Odabrane nastavne sadržaje treba pravilno rasporediti, prema određenim načelima, ako bi ih učenici mogli djelotvorno spoznati.U mlađim razredima osnovne škole pri uvođenju učenika u prirodoslovlje valja umrežavati, kombinirati: - spiralno – uzlazni raspored nastavnoga gradiva s načelima - fenologijskog rasporeda i - rasporeda nastavnog sadržaja po životnim zajednicama.

4.2.1. Prirodoznanstvena metodaPrirodoznanstvena metoda razvijena je, dakle, u okrilju prirodoslovlja kao posebna

metoda istraživanja na temelju motrenja prirode i pokusa i iz njega izvedenog zaključka koji može svatko provjeriti kad je jednom izveden.

4.2.2. Prirodoznanstveni postupci motrenje ili promatranje opisivanje uspoređivanje mjerenje prikupljanje i zapisivanje podataka razvrstavanje i vrednovanje podataka prikazivanje podataka oblikovanje pretpostavke

planiranje pokusa i istraživanja izvođenje istraživanje i dr.

4.2.2.1. Motrenje – promatranjeDijete na svijet ne dolazi s razvijenom sposobnosti promatranja.Sposobnost motrenja i iskazivanja promatranog ima u svakog pojedinca postupni razvoj. Tijekom razvoja promatranja dobro je učenicima izraditi podsjetnik motrenja.Podsjetnik za promatranje u četvrtom razredu može biti dosta složen.

4.2.2.2. Opisivanje-deskripcijaOpisivanje je oblik izražavanja riječima a primjenjuje se kada se žele verbalno izraziti vanjska svojstva prirodnina i pojava. Opisivati se može sve ono što se osjetilno doživljuje.Treba biti:

- objektivno- točno- potpuno- detaljno.

Promatranjem se promatrana prirodnina ili pojava raščlanjuje, a opisivanjem se promatrano sjedinjuje u cjelinu.

4.2.2.3. UspoređivanjeUspoređivanje je specifična djelatnost kojom učenik stavlja u međusobni odnos dva člana uspoređivanja ili više njih kako bi utvrdio što je među njima isto, a što su specifične razlike. Uspoređivanjem u prirodoslovlju na osnovi poistovjećivanja i razlikovanja, stečeno znanje spoznajno se izoštrava do najvećeg mogućeg stupnja.Preduvjet svakog uspoređivanja je dobro poznavanje članova uspoređivanja.

4.2.2.4. MjerenjeMjerenje je uspoređivanje neke veličine s odgovarajućom ljestvicom kako bi se odredila brojčana vrijednost te veličine. U početnoj nastavi prirodoslovlja mjerimo:

- duljinu- masu- vrijeme- temperaturu

Pri mjerenju treba razlikovati spravu za mjerenje od mjernih jedinica.

4.2.2.5. Prikupljanje podatakaPrikupljanje podataka je važno u nastavi prirodoslovlja. Učenici ga mogu vršiti pod neposrednim ili posrednim učiteljevim vodstvom ili samostalno promatranjem, praktičnim radom, mjerenjem.Učenici prikupljaju podatke ali i prirodnine (tlo, minerale, fosile, biljke…).

4.2.2.6. Zapisivanje podatakaUčenici prikupljene podatke moraju zapisati prema dobivenim naputcima ili na drugi odgovarajući način. Pr . riječima, brojevima, crtežom, ispunjavanjem tablica, zapisima.

4.2.2.7. Podjela i vrednovanje podatakaPodjela, razvrstavanje ili strukturiranje je raščlanjivanje neke cjeline na sastavnice.

Pri vrednovanju – klasificiranju podataka izvedeni se članovi cjeline vrednuju prema određenom kriteriju.

4.2.2.8. Prikazivanje podatakaPrikupljene i zapisane podatke učenici mogu prikazati pregledno s pomoću shema, histograma i grafikona.

4.2.2.9. Zaključivanje i objašnjavanje podatakaZaključivanje je misaona djelatnost kojom se, na temelju utvrđenih činjenica, izvodi zajednička završna spoznaja o njihovoj istinitosti. Objašnjavanje je važan postupak u nastavi. Njime se misaono prodire do temeljnih veza i odnosa u stvarnosti kako bi se upoznala njihova zakonitost.

4.2.2.10. Izbor i povezivanje neovisnih i ovisnih veličinaU svakom iskustvenom istraživanju kao znanstvenoj djelatnosti na proučavanju i otkrivanju novih činjenica, sveza, odnosa i zakonitosti u prirodi razlikujemo uzrok, postupak i posljedak, učinak tog postupka.U prirodoslovnim iskustvenim istraživanjima razlikujemo dvije vrste pojava:

1. pojave koje su uzrok čiji učinak želimo ispitati (neovisne varijable). One se mijenjaju u istraživanju.

2. pojave koje su posljedak, tj. rezultat te učinkovitosti (ovisna varijabla). Ona se promatra u istraživanju.

Posebnu pozornost treba obratiti na izbor uzoraka (neovisnih varijabli) i njihov učinak na promatranu varijablu (ovisna varijabla).

4.2.2.11. Oblikovanje pretpostavke – hipotezePretpostavke – hipoteze su unaprijed pretpostavljeni odgovori na istraživačka pitanja ili probleme. Možemo razlikovati:

a. prethodnu hipotezu – postavljaju učenici prije proučavanja o novoj temi radi poticanja spoznajne radoznalosti

b. tekuću hipotezu – postavljaju učenici tijekom proučavanja novih sadržajac. dopunske pretpostavke – slijede nakon obrade sadržaja tijekom ponavljanje,

provjeravanja gradiva, pa i pri rješavanju dopunskih zadaća.

4.2.2.12. PlaniranjePlaniranje je misaona aktivnost kojom čovjek unaprijed razrađuje i usmjerava svoju djelatnost imajući na umu: zadaću, materijal i pribor, postupak i razdoblje u kojem će raditi.Učiteljica planiranjem stvara projekt, nacrt za svaku iduću nastavnu djelatnost.

4.2.2.13. Odabir materijala i pribora za istraživanjeDva stajališta:

- da se pri početnom istraživanju rabi materijal i pribor iz svakidašnjeg učeničkog okružja (ocat, prašak za pecivo, čaše, biljke lončanice..)

- da se što više upotrebljava standardni pribor iz prirodoslovnih laboratorija (kemikalije, tikvice, epruvete…)

Rabiti i priručni i standardni pribor!

4.2.2.14. Izvođenje istraživanja

Pokusi – umjetno potiču prirodne promjene kako bi ih temeljitije upoznali i istražili. Istraživanje se provodi u prirodi ali i u prostorijama u kojima se izvode pokusi – laboratorijima.Svako istraživanje ima neke oznake:

- kontrolni pokus kako bi se rezultati mogli usporediti- vode se bilješke o istraživanju koje obično sadrže podatke o materijalu i priboru,

postupku i rezultatuPočetnom nastavom prirodoslovlja učiteljica će najprije pokazati kako prirodoslovci istražuju okoliš – upoznati ih s izvođenjem istraživanja. U trećem razredu učenici trebaju razlikovati etape istraživanja:

- postavljanje problema- odabir materijala i pribora- postupak – način izvođenja istraživanja- prikupljanje i bilježenje podataka o istraživanju- izvođenje zaključka

U četvrtom razredu učenici će moći izvoditi samostalne istraživačke projekte.

4.2.2.15. Izvješće o istraživanjuU svom izvješću učenik treba napisati:

- naslov, pitanje i problem koji je istraživao- ukratko opisati materijal i pribor kojim se služio, kao i metode i postupke- opisati uočene promjene, brojčane podatke- oblikovati zaključak - primjenu u svakidašnjem životu.

Izvješće valja predočiti i plakatom koji treba sadržavati sve kao i pisano izvješće.

Metodička primjena prirodoslovnih postupaka u nastavi i učenju može se stupnjevati ovako:

1. učiteljica izvodi pojedinačni prirodoslovni postupak i tako poučava učenicu u izvođenju

2. učenici uz učiteljičinu pomoć sudjeluju u izvođenju određenog postupka3. učenici samostalno rabe prirodoslovni postupak u spoznavanju okoliša.

5. Prostor i snalaženje u njemu

5.1. Povijest, izbor i raspored nastavnih sadržaja

Zahtjev: da zemljopisna nastava treba upoznati mladež s geografskim obilježjima domovine, i to njezinim geografskim, klimatskim, hidrografskim, biogeografskim, društvenim i gospodarskim obilježjima i njezinim utjecajem na cjelokupni život čovjeka te da ih prikazuje na zemljovidima.

Iz povijesti zemljopisne nastave poznati su različiti rasporedi nastavnih sadržaja; Analitički raspored zahtijeva da se polazi od spoznavanja Zemlje kao tijela u svemiru Sintetički raspored zahtijeva da učenici spoznaju zemljopisna obilježja mjesta u kojem

žive, zavičajem koji se postupno širi preko manje zemljopisne regije, domovine, kontinenata a završava sa Zemljom u cjelini kao tijelom u svemiru.

Sintetičko-analitički raspored – učenici najprije proučavaju zavičaj i postupno ga proširuju na sve širi prostor

Uzročno-posljedični raspored u spoznavanju prostora polazi od prirodnih obilježja prostora – položaja, granice, veličine, reljefa, vode, klime, biljnog i životinjskog svijeta do gospodarstva – pučanstva, privrede, prometa i naselja.

Raspored prema zamišljenom putovanju obrađuje nastavno gradivo slijedom nalaženja objekata u prostoru ne brinući za u-p odnose.

Sadržaje će učenici najdjelotvornije spoznati ako se primjenjuje umrežavanje svih navedenih rasporeda.

5.2. Uvođenje učenika u snalaženje u prostoru i kartografsko opismenjavanje

5.2.1. Snalaženje u prostoruProstor je temeljni geografski pojam koji je određen, prije svega, svojom veličinom. Veličinu prostora učenici mogu poimati u tri fizičke veličine: kao dužinu, kao površinu i kao volumen.

Pri poimanju prostora valja učenike osposobiti za shvaćanje njegove veličine, za određivanje svog položaja i položaja drugih objekata u njemu – orijentacije,te za poimanje kontinuiteta prostora. Prvi razred

- učenike osposobiti da položaj objekata u prostoru ne određuju prema sebi, nego u odnosu prema drugim objektima u prostoru

- osposobiti da odrede položaje objekata na putu od kuće do škole u svome naseljuSadržaji su:-orijentacija na putu od doma do škole i u školi-osnovni odnosi: lijevo, desno, natrag, iza, ispredVode-kopneneMoreKlima Drugi razred

- prostor proširujemo - učenici se orijentiraju u naselju, mjestu stanovanja i njegovoj okolici (prostor općine)- snalaženje prema smjeru vodotokova u zavičaju- orijentacija s pomoću glavnih strana svijeta- prevladava izvorna stvarnost, koju učenici trebaju spoznavati neposrednim

promatranjemTreći razred

- snalaženje u prostoru zavičaja, na zemljovidu- spoznati temelje kartografske pismenosti – sustavmo

Četvrti razred- prostor cijele RH na osnovi različitih sredstava: zemljovida, udžbenika, TV emisija,

CD-a,….

5.2.1.1. Uvođenje učenika u snalaženje u prostoru

Glavne i sporedne strane svijetaTri etape:

- orijentacija sa stalnim stajalištem- orijentacija s promjenljivim stajalištem- orijentacija u predodžbi1. Orijentacija sa stalnim stajalištem.

Orijentaciju u prostoru treba temeljiti na iskustvu o prividnom kretanju sunca.Učenici će utvrditi da Sunce izlazi na istoku, da je u podne na najvišem mjestu na

nebu, prema jugu, a da pred večer zalazi na suprotnoj strani od istoka – na zapadu. Tijekom dana sjene su različite dužine. Kada je Sunce blizu obzoru, u zoru ili

predvečer, sjene su duge, a smjer pokazuje da li Sunce izlazi ili zalazi. Kad je Sunce u podne na jugu, nad glavom, sjena je najkraća i pokazuje sjever.

Samo određivanje glavnih strana svijeta valja ustrojiti izvanučioničkom nastavom. Mjesto u kojem učenik stoji je stajalište. Prostor koji vidi oko sebe je obzor, vidokrug, horizont, a crta gdje se prividno spaja zemlja i nebo je obzorova, vidikova crta ili obzornica.

Nakon toga imenuju se sporedne strane svijeta: SI, SZ, JI, JZ. Učenicima možemo pokazati kako se orijentirati pomoću godova na panju, mahovine

na stablu, krošnja drveća, ručnog sata i najpreciznije – kompasa. Stajalište možemo promijeniti, no strane svijeta ostaju iste. Također ih možemo

odrediti ako smo ustanovili samo jednu, ako se okrenemo licem prema sjeveru, jug je s leđa, desno je istok, a lijevo zapad.Orijentacija s promjenljivim stajalištem.Siđemo li, nakon određivanja strana svijeta na brdu, u podnožje, uočavamo da je obzor manji, te su pojedini objekti na drugoj strani svijeta. Učenici su promijenili stajalište pa govorimo o orijentaciji s promjenljivim stajalištem.

2. Orijentacija u predodžbi. Obrađuje se u učionici na temelju neposredne percepcije prostora, nakon izvanučioničke nastave.

Ljudi su se dogovorili da će uvijek promatrati i crtati objekte u prostoru okrenuti prema sjeveru. Utvrdit ćemo da je sjever uvijek gore, jug dolje, zapad lijevo, a istok desno.KompasPrvo se razgledava kompas, ako je moguće u različitim izvedbama. Potrebno je zatim izdvojiti magnetsku iglu kao najvažniji dio za orijentaciju i reći da njezin tamniji kraj označava sjever.

Učenici mogu i sami napraviti magnetsku iglu, magnetizirajući običnu i koristeći papir i konac. Na satu ponavljanja, možemo opet na izvanučioničkoj nastavi orijentirati se ali uz pomoć kompasa.

5.2.2. Stvarno i umanjeno Prijelaz sa snalaženja u prostoru na snalaženje na zemljovidu nije moguća ako učenici ne poznaju mjere za određivanje veličine prostora, prije svega mjere za dužinu.Istraživanja su pokazala da operacija mjerenja uključuje vizualno procjenjivanje veličine, koja se provjerava mjerenjem. Prije uvođenja u kartografsko opismenjavanje potrebno je učenike upoznati s: umanjenim mjerilom, tlocrtom, planom, maketom i planom.

5.2.2.1. Umanjeno prikazivanje udaljenosti Najbolje započeti izvanučioničkom nastavom. Često je dovoljno samo izaći u školsko dvorište, orijentirati se i odrediti smjer pružanja drvoreda. Pozornost valja usmjeriti na dva susjedna stabla, procijeniti njihovu međusobnu udaljenost, i metrom izmjeriti stvarnu udaljenost. Učenici će zapisati: smjer pružanja drvoreda, procijenjenu udaljenost i stvarnu udaljenost između promatranih stabala.Rad u učionici započinje problemom prikazivanja dvaju stabala i njihove stvarne udaljenosti na školskoj ploči i bilježnicama. Utvrdit ćemo da u stvarnoj veličini ne možemo prikazati njihovu udaljenost na crtežu, već ćemo je umanjiti 10 puta. To znači da će 1m u prirodi biti 1dm na ploči. Nacrtajući oba stabla utvrdimo da smo udaljenost između dva stabla umanjili

10 puta jer je 1dm deseti dio metra, a svaki metar u prirodi prikazan je kao decimetar. Tako smo upotrijebili mjerilo – 1:10 (1dm na crtežu je 10dm u stvarnosti).Mjerilo 1:100 – 1cm na crtežu je 100 u stvarnosti.

5.2.2.2. TlocrtTlocrt je najjednostavniji crtež predmeta gledan odozgo. Mjerenjem dužine i širine kutije šibica i njezina tlocrta crtež je u mjerilu 1:1. Ocrtavanjem oko predmeta dobili smo tlocrt predmeta te smo tako dobili plan – skupinu tlocrta. Iz plana (skupa tlocrta) možemo prepoznati oblik, veličinu i međusobni položaj predmeta u prostoru.

5.2.2.3. Plan učioniceIzrada plana učionice je praktičan rad tijekom kojega ćemo povezati znanje o umanjivanju i o izradi tlocrta.

- uč. mjere dužinu i širinu učionice- dogovorimo umanjenje (1:10, 1:100)- prednji zid crtamo gore, stražnji dolje, lijevi lijevo a desni desno na papiru. - mjere se dimenzije svog namještaja i postupno predočavaju na planu- učiteljica radi na ploči a učenici crtaju na milimetarskom papiru- sve treba nacrtati točno i pregledno - spoznati da je plan učionice pogled na učionicu odozgo, da se sastoji od tlocrta

predmeta koji se nalaze u učionici- spoznati da plan nije vezan uz stvarni prostor

5.2.2.4. Plan školske zgrade i najbliže okoliceKoriste se dogovoreni topografski (kartografski) znakovi za drveće, zgrade, ceste, crkvu, rijeke, drveće….Ovdje nije bitna ni točnost ni preciznost plana okolice, već poimanje da je:

a. prostor moguće umanjiti u različitim mjerilimab. model – prikaz objekta u malomc. tlocrt – crtež objekta gledan odozgod. maketa – dio prostora u malom iz koje se vidi položaj objekta u prostorue. plan – umanjeni crtež prostora iz kojeg se vidi oblik, veličina i položaj objekata u

prostoru i na kojem se objekti mogu prikazati i određenim dogovorenim znakovima.

5.2.2.5. Plan naseljaDorađuje se na planu škole i okolice. Prethodi izvanučionička nastava, gledajući s vidikovca ili šetnjom do učenicima poznatog mjesta. Po završetku plana slijedi snalaženje na planu svog mjesta ili na planu dijela grada.Potrebno je učenike sustavno osposobljavati za čitanje i snalaženje na planovima, što se može učiniti na nekoliko načina.

S pomoću strana svijeta S pomoću mreže Određivanje mjesta s prethodnim označavanjem našega stajališta – prema njemu Prema drugom objektu

5.2.3. Uvođenje učenika u kartografsko opismenjavanjePod tim podrazumijevamo:

- upoznavanje učenika s nastankom zemljovida- njegovim sadržajem

- načinom uporabe.Pri uvođenju valja uočiti prijelazne etape:

od stvarnosti do reljefaod reljefa do zemljovidaod zemljovida zavičaja do zemljovida RH.

5.2.3.1. Od stvarnosti do reljefaUčenici su tijekom prvog i drugog razreda neposrednim promatranjem spoznali reljef i vode u zavičaju. Neki metodičari predlažu da se reljef izrađuje u prirodi na nekom vidikovcu, a nakon toga u učionici u pješčaniku. Za izvanučioničku nastavu:

- odlazak na uzvisinu- odabir stajališta- određivanje strana svijeta- promatranje oblika reljefa- izrada jedn. reljefa (uzvisine, ravnice – sitno tlo, pijesak, vodotoci – plava vrpca,

naselja – skupinama kućica od stiropora ili kutija, ceste – crvena vrpca, željeznička ruga – crna vrpca….)

- uspoređujemo objekte u prirodi s njihovim prikazima na reljefu- reljef rabimo kao izvor znanja- skiciranje reljefa - zaključak: reljefom su prikazana sva uzvišenja, ravnice, cjelokupan izgled zemljišta

5.2.3.2. Od reljefa do zemljovidaPut od reljefa do zemljovida možemo prijeći na više načina::

a. uspoređivanjem plana mjesta s izrađenim reljefom uz istodobno upoznavanje topografskih znakova

b. predočavanjem reljefa na crtežu korištenjem topografskih znakovac. pokrivanjem reljefa prozirnom plastičnom folijom i njegovim sustavnim prikazivanjem

Zemljovid – umanjeni prikaz većeg dijela zemljišta na kojemu su smeđim tonovima prikazane uzvisine, zelenim nizine, plavim vode, a dogovorenim znakovima najvažniji objekti.

5.2.3.3. Prijelaz na zemljovidPrijelazu na pravi zemljovid prethodi obrada prostora zavičajne mikroregije – županije. U tom prijelazu na zemljovid županije polazimo od plana i zemljovida zavičaja. Te se razgovara o onome što se vidi.