menadžment makroekonomskog okruženja - vjezbe

5/14/2018 Menadžment makroekonomskog okruženja - vjezbe - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/menadzment-makroekonomskog-okruzenja-vjezbe 1/198

Menadžment

makroekonomskog okruženja

Asistent: Goran Ćurić



Pojam i obuhvat

• Menadžment makroekonomskog okruženja jeekonomska disciplina koja se razvila iz porodice

ranijih disciplina te sama postala svojevrstanintelektualni proizvod.

• Makroekonomija je relativno mlada nauĉnadisciplina ekonomije,a u njenom krilu i MMO .

• Makroekonomija je nastala kao potrebarješavanja aktualnih problema ekonomskograsta i razvoja.



Pojam i obuhvat

• Pojava makroekonomije kao posebneekonomske nauke potvrdila je pravilo u razvoju

ekonomske misli po kojem su se rješenja tražila,a zatim raĊala tek pojavom novih ekonomskihfenomena dotad nepoznatih.

• Velika ekonomska kriza u SAD-u 1929/30 godine

proizvela je pravu ekonomsku revoluciju, noveekonomske fenomene – hiperprodukciju ,nezaposlenost, inflaciju, depresiju i recesiju .



Pojam i obuhvat

• Makroekonomija analizira funkcioniranjeprivrede kao cjeline

• Mikroekonomija objašnjava ekonomskoponašanje pojedinaca, domaćinstava i privrednihsubjekata.

• Makroekonomija se bavi analizom nacionalne

proizvodnje, zaposlenosti, opće razine cijena ivanjske trgovine.



Pojam i obuhvat

• Mikroekonomija se bavi analizom cijena itroškova, koliĉinom pojedinih dobara i usluga te

dohocima pojedinih proizvodnih faktora.• Sve do pojave Keynesove Opće teorije zaposlenosti, kamate i novca (1936.), ekonomijase pretežito bavila mikroekonomskim

problemima. Keynezijanska revolucija uekonomskoj teoriji stvorila je novu ekonomskudisciplinu – makroekonomiju .



Pojam i obuhvat

• Razlika mikro i makroekonomije / primjeri:

• Mikroekonomija razmatra kako kartel možeodrediti cijenu nafte. Makroekonomija pita

zašto jaki rast svjetskih cijena nafte uzrokujeinflaciju i nezaposlenost.

• Mikroekonomija prouĉava pojedinaĉne stavkeinostrane razmjene, npr. zašto uvozimoautomobile a izvozimo teške kamione.Makroekonomija ispituje sveukupna kretanjau našem uvozu i izvozu.



Pojam i obuhvat

• Ciljevi svake makroekonomske politike jesu:

1. Povećanje obima proizvodnje i što veća stopanjenog rasta

2. Visoka razina zaposlenosti uz što nižu stopunedobrovoljne nezaposlenosti

3. Cjenovna stabilnost

4. Vanjskotrgovinska ravnoteža (ravnoteža umeĊunarodnoj razmjeni kao i valutnastabilnost)



Pojam i obuhvat

• Povećanje proizvodnje je krajnji cilj svakeekonomske politike, jer se proizvodima i

uslugama zadovoljavaju pojedinaĉne i društvenepotrebe.

• Najĉešće korištena mjera proizvodnje je brutodruštveni proizvod (BDP) ili GNP (Gross

National Product ). GNP je vrijednosni izraz svihdobara i usluga pa se stoga može prikazati kaosuma proizvoda koliĉine dobara i cijena.



Pojam i obuhvat

• Razlika izmeĊu GNP (Gross National Product ) iGDP (Gross Domestic Product )

• GNP (bruto društveni proizvod) je ukupnaproizvodnja proizvedena radom i kapitalom uvlasništvu stanovnika date zemlje.

• GDP (bruto domaći proizvod) je ukupnaproizvodnja proizvedena radom i kapitalom kojise nalaze u datoj zemlji.



Pojam i obuhvat

• Na primjer, dio GDP-a SAD-a proizveden je utvornicama Honde koji su u vlasništvu japanskih

korporacija. Profiti iz tih tvornica ukljuĉeni su uGDP SAD-a ali ne i u GNP SAD-a nego GNPJapana.



Pojam i obuhvat

• Instrumenti ekonomske politike kojima seostvaruju navedeni ciljevi su:

1. Fiskalna politika

2. Monetarna politika

3. MeĎunarodna ekonomska politika 4. Politika dohotka



Pojam i obuhvat

• Fiskalna politika se sastoji od porezne politikei politike javnih rashoda. U razdobljuprekomjerne ekspanzije kada prijeti inflacija,

primjenjivat će se kontrakcijska fiskalna politika,dok će se u razdoblju depresije primjenjivatiekspanzivna fiskalna politika.

• Monetarna politika se sastoji od kontrole

ponude novca od strane Centralnebanke,zavisno od faze privrednog ciklusa. Uuslovima inflacije primjenjivat ce se politika



Pojam i obuhvat

ograniĉenja novĉane ponude, a u razdobljudepresije odnosno recesije politika stimuliranjanovĉane ponude.

• MeĎunarodna ekonomska politika se sastojiu uravnoteženju vrijednosti uvoza i izvoza te ustabilizaciji deviznih kurseva.

• Politika dohotka se sastoji od kontrole nadnicai cijena u širokom rasponu od neobavezujućihsmjernica do potpune regulacije.



Pojam i obuhvat

• Temeljne kategorije makroekonomske analize suagregatna ponuda (AS = Aggregate Supply ) iagregatna potražnja (AD = Aggregate Demand ).

• Agregatna ponuda jednaka je ukupnoj koliĉinidobara i usluga koje je nacionalna privredavoljna proizvesti i ponuditi pri datoj razini cijena

u odreĊenom vremenskom razdoblju. Ona zavisiod razine cijena kao i o veliĉini potencijalnogproizvoda.



Pojam i obuhvat

• Agregatna potražnja je odreĊena sumomtrošenja pojedinaca, domaćinstava, poslovnogsektora, države i stranaca. Ona takoĊer zavisi odrazine cijena, ali od monetarne i fiskalne politikete ostalih faktora.



Krivulje agregatne ponude

i agregatne potražnje




i potražnje Opadajuća krivulja je krivulja agregatne potražnje ili krivulja AD . Ona pokazuje kolikobilo ko u ekonomiji, potrošaĉi, preduzeća, stranci

i država, kupuju pri razliĉitim razinamaagregatnih cijena (kada se drugi faktori kojiutiĉu na agregatnu potražnju ne mijenjaju). Izkrivulje vidimo da bi pri razini od 150 sveukupnih

cijena ukupna potrošnja iznosila 3.000 milijardi $(godišnje). Kada bi se razina cijena podigla na200, ukupna bi potrošnja pala na 2.300 milijardi.




i agregatne potražnje Rastuća krivulja je krivulja agregatne ponude ili krivulja AS . Ta krivulja pokazuje koliĉinudobara i usluga koju su preduzeća voljnaproizvesti i prodati pri svakoj razini cijena (kadasu druge odrednice agregatne ponudekonstantne). U skladu sa krivuljom, preduzećaće biti spremna prodati 3.000 milijardi $ pri

cijeni od 150. ona bi bila spremna prodati većukoliĉinu, 3.300 kada bi se cijena povećala na200.




i agregatne potražnje Makroekonomska ravnoteža – želimo naćirealni GDP i agregatnu razinu cijena koji bizadovoljili i kupce i prodavaoce. Za krivulje AS i

AD prikazane na prethodnoj slici , ukupna je ekonomija u ravnoteži u taĉki E . Jedino su u tojtaĉki, u kojoj je razina proizvodnje Q = 3.000 iP = 150, zadovoljeni potrošaĉi i prodavaoci.

Jedino su u toj taĉki kupci voljni platiti taĉnoonaj iznos koji su preduzeća voljna proizvesti iprodati.




i agregatne potražnje Makroekonomska ravnoteža je kombinacijaagregatne cijene i agregatne koliĉine pri kojimani kupci niti prodavaoci ne žele mijenjati svojekupovine, prodaje ili cijene.




i potražnje • Primjeri SAD-a:

1. Polet za vrijeme Vijetnamskog rata




i agregatne potražnje Tokom rata, povećano trošenje na odbranupovećava agregatnu potrošnju, premještajućiagregatnu potražnju, s AD na AD‟ , sravnotežom proizvodnje koja ja porasla s E naE‟. Kad proizvodnja naraste znatno iznadpotencijalne proizvodnje razina cijena naglo

raste s P na P‟ i slijedi ratna inflacija.




i agregatne potražnje 2. Šokovi ponude i stagflacija




i potražnje Mnogo viši troškovi nafte, robe ili radapovećavaju troškove poslovanja. To dovodi dostagflacije – stagnacije kombinirane s inflacijom.U okviru krivulja AS - AD , veći troškovi pomiĉukrivulju AS prema gore od AS do AS‟ , aravnoteža se premjesti iz E u E‟ . Proizvodnja se

smanji s Q na Q‟ , dok cijene rastu. Ekonomijastoga trpi dvostruku nepogodu, nižu proizvodnjui više cijene.



Mjerenje nacionalnog

proizvoda i dohotkaEkonomija je empirijska nauka što znaĉi da senjene kategorije mogu kvantitativno izraziti imjeriti.

Osnovni makroekonomski pokazatelj je brutodruštveni proizvod. GNP se može mjeriti kao

• tok proizvodnje

• tok prihoda Promatra li se GNP kao tok proizvodnje, tada seon sastoji od potrošnje pojedinaca i kućanstava




proizvoda i dohotka(C = Consumption ), potrošnje preduzeća (I =Investment ), potrošnje države (G = Government spending ) i potrošnje stranaca (X = Net export ).

GNP = C + I + G + X

Promatra li se GNP kao tok prihoda, tada se onsastoji od plata (W = Wage ), kamata (i =Interest ), rente (R = Rent ), profita (Pf = Profit ),




proizvoda i dohotkaamortizacije (Dp = Depreciation ) i neizravnihporeza (T = Indirect Taxes ).

GNP = W + i + R + Pf + Dp + T

Neovisno o tome koji se pristup primjenjuje

uvijek se dobiva isti GNP.GNP se može mijenjati pod uticajem promijenecijena ili pod uticajem promijene koliĉina,



Mjerenje nacionalnogproizvoda i dohotka

te promjenom i jednoga i drugoga. Želi li sepratiti iskljuĉivo promjena realne koliĉineoutputa, tada se koristi realni GNP koji se

izražava u stalnim cijenama. Realni GNP sedobiva kada se nominalni GNP podijeli sa GNP deflatorom.

Osim GNP-a, kao pokazatelj ekonomske

aktivnosti koriste se neto društveni proizvod(NNP = Net National Product ), bruto domaćiproizvod (GDP = Gross Domestic Product ),




nacionalni dohodak (NI = National Income ) iraspoloživi dohodak (DI = Disposable Income ).Neto društveni proizvod se dobiva tako da se

GNP umanji za veliĉinu amortizacije. Bruto domaći proizvod je vrijednost ukupnogproizvoda proizvedenog unutar zemlje tokomodreĊene godine. Nacionalni dohodak je

suma faktorskih dohodaka, koje su primili rad,kapital i zemlja. On je jednak sumi plata, renti,kamate i profita, a dobiva se tako da se od




GNP oduzmu amortizacija i neizravni porezi.Raspoloživi dohodak je onaj kojidomaćinstvima ostaje za potrošnju i štednju, a

izraĉunava se tako da se od ukupnog dohotkaoduzmu osobni porezi i pridodaju transfernaplaćanja.Bruto investicije su ukupna kapitalna ulaganja

namijenjena zamjeni izrabaĉenog fiziĉkogkapitala i proširenju postojećeg. Finansiraju se izamortizacije i iz akumulacije.




Neto investicije su namijenjene proširenjupostojećeg fiziĉkog kapitala a finansiraju se izakumulacije. Dobivaju se tako da se bruto

investicije umanje za veliĉinu amortizacije.Investicije i štednja moraju biti uravnoteženi. Kako ukupnu štednju (S) ĉineosobna štednja (PS = Personal Saving ), bruto

štednja preduzeća (GBS = Gross Business Saving )i štednja države (GS = Goverment Saving ), aukupne nacionalne investicije

(IN = Investment ), domaće bruto investicije (BI)




i neto izvoz (X) te će vrijediti identitetIn = PS + GBS + GS

GNP nije taĉan pokazatelj stvarnogaekonomskog blagostanja. Zato se kao pokazateljkoristi neto ekonomsko blagostanje (NEW =Net Economic Welfare ). NEW je jednak GNP-uumanjenom za one njegove dijelove koji nepridonose individualnom blagostanju, auvećanom za one stavke potrošnje koje neobuhvaća GNP.



Potrošnja i investicije

Najznaĉajniji dio raspoloživog dohotka po svojojveliĉini ĉini potrošnja. Potrošnja je onaj dioGNP-a namijenjen zadovoljenju liĉnih potreba.

Može se namjenski rašĉlaniti u tri kategorije:potrošnju trajnih dobara, potrošnju potrošnihdobara i potrošnju usluga. Na nižim razinama dohotka on se sav ili pretežito

troši na osnovne životne potrepštine kao što suhrana i stan. Povećanjem dohotka izdaci nahranu rastu jer se kvalitetnije jede, ali se urelativnom izrazu ti izdaci smanjuju.




Daljnjim porastom dohotka povećavaju se izdaciza odjeću, rekreaciju i luksuzna dobra. Povećanje dohotka je ne samo pretpostavka većepotrošnje nego i veće štednje. Štednja se definirakao neutrošeni dio raspoloživog dohotka, aizraĉunava se tako da se raspoloživi dohodak umanji za visinu potrošnje.

Odnos izmeĊu razine potrošnje(C = Consumption )i razine raspoloživog dohotka (DI = Disposable Income ) pokazuje funkcija potrošnje.

C = f(DI)




Iz funkcije potrošnje izvodi se funkcija štednje.Ona pokazuje odnos izmeĊu štednje

(S = Saving ) i raspoloživog dohotka (DI), tj. S = f(DI)




Veliĉina potrošnje odnosno štednje subjektivnosu odreĊene graniĉnom sklonošću potrošnji(MPC = Marginal Propensity to Consume ) i

graniĉnom sklonošću štednji (MPS = Marginal Propensity to Save ). Granična sklonostpotrošnji je odnos izmeĊu prirasta potrošnje i

prirasta raspoloživog dohotka. Granična sklonost štednji je odnos izmeĊu prirasta štednje i prirasta raspoloživog dohotka.




Porastom dohotka smanjuje se MPC, a povećavaMPS. Smanjenjem dohotka povećava se MPC, asmanjuje MPS. MPC i MPS su meĊusobnokomplementarni, pa jeMPC = 1 – MPS

MPS = 1 – MPC

odnosnoMPC + MPS = 1

Graniĉna sklonost potrošnji odreĊuje nagibfunkcije potrošnje, a graniĉna sklonost štednji

nagib funkcije štednje.




Zbrajanjem individualnih funkcija potrošnjedobiva se nacionalna funkcija štednje. Ona jeodreĊena:

1. tekućim raspoloživim dohotkom 2. permanentnim dohotkom

3. imovinom

Druga komponenta agregatne potražnje suinvesticije. One imaju dvojaku funkciju: ukratkom roku utiĉu na povećanje proizvodnje iponude, a u dugom roku, kroz povećanje




kapitala, utiĉu na rast proizvodnih kapaciteta ipotencijalnog proizvoda. Investicije suodreĊene:

a) veliĉinom prihoda b) veliĉinom troškova investiranja meĊu kojima su

najznaĉajniji kamate i porezi

c) oĉekivanjima i predviĊanjima budućih dogaĊaja

Kako su investicijske odluke u velikoj mjeri, osimobjektivnim faktorima, odreĊene i subjektivnim

– oĉekivanjima i predviĊanjima,




to su investicije najnepredvidljiviji dio agregatnepotražnje.

Ako pretpostavimo datu veliĉinu prihoda odinvesticija kao i oĉekivanja budućih dogaĊaja, tada

je njihova profitabilnost funkcija kamatnih stopa.Profitabilnost investicija varira obrnuto skamatama uslijed ĉega je krivulja potražnje zainvesticijama negativno zakrivljena.Porast prihoda od investicija, smanjenje troškovainvestiranja i porast optimizma u pogledu budućihdogaĊaja izazvat će pomak krivulje potražnje za




investicijama udesno, dok će smanjenje prihodaod investicija, porast troškova investiranja i valpesimizma pomaknuti krivulju potražnje zainvesticijama ulijevo.



Osnove agregatne ponude ipotražnje

Agregatna potražnja (AD) je ukupna koliĉinaproizvoda i usluga, koja će se kupiti pri danojrazini cijena uz pretpostavku ceteris paribus .

Ĉine je ĉetiri komponente: 1. liĉna potrošnja (C). Ĉine je potrošnja pojedinaca

i domaćinstava, a odreĊena je raspoloživimdohotkom,imovinom i općom razinom cijena.

2. investicije (I). Njih saĉinjava proizvodnapotrošnja privrednih subjekata, koja je odreĊenaprinosima od investicija, troškovima ioĉekivanjima.




3. državna potrošnja (G). Nju ĉine materijalna inematerijalna potrošnja države, a odreĊena jenjenom ekonomskom politikom.

4. neto izvoz (X). On je jednak razlici izmeĊuvrijednosti izvoza i uvoza, a odreĊen je domaćimi inostranim dohotkom, relativnim cijenama i

valutnim kursevima.




Agregatna potražnja se grafiĉki prikazuje krivuljom AD na dijagramu gdje je na osi X prikazan realniGNP, a na osi Y opća razina cijena. Krivulja ADima opadajući nagib što ukazuje na to da sepotražnja smanjuje s porastom cijena. To je uprvom redu posljedica efekta novĉane ponude

prema kojemu povećanje cijena pri fiksnojnominalnoj koliĉini novca smanjuje realnupotražnju za dobrima i uslugama.




Agregatna potražnja ovisi o varijablamaekonomske politike kao i o vanjskim varijablama.Prvu skupinu varijabli ĉine oni faktori koji su pod

kontrolom domaće ekonomske politike, a druguĉine oni koji su izvan njena domašaja ili suneutralni. MeĊu prvima treba posebno izdvojitimonetarnu i fiskalnu politiku države , a meĊu

drugima dinamiku inostrane proizvodnje i kretanje cijena na svjetskom tržištu . Promijene li se cijene,doći će do pomaka po krivulji agregatne potražnje.Promjena monetarne i fiskalne politike kao i




djelovanja vanjskih varijabli izazvati će pomak krivulje AD bilo prema ishodištu bilo od njega.




Agregatna ponuda (AS) odreĊena je veliĉinomnacionalnog proizvoda koji privredni subjekti želeproizvesti u odreĊenom razdoblju pri datoj razini

cijena i ostalim nepromijenjenim uslovima. Grafiĉkise prikazuje krivuljom AS koja odražava odnosizmeĊu realnog proizvoda i opće razine cijena.Oblik krivulje AS ovisi o tome je li rijeĉ o

agregatnoj ponudi u kratkom ili dugom roku. Ukratkom roku krivulja AS je pozitivno zakrivljenaprema osi X, podsjećajući svojim oblikom narotirano slovo “L”. Krivulja AS u kratkom roku ima

tri dijela: horizontalni, središnji i vertikalni.




U horizontalnom dijelu mijenja se samo output,dok cijene ostaju nepromijenjene zbog viškaneiskorištenih kapaciteta. U središnjem dijelukrivulja AS u kratkom roku je uzlaznog smjera jerse povećavaju i output i cijene uslijed porastatroškova proizvodnje. U vertikalnom dijelu krivulje

AS u kratkom roku, kada se dosegne punaiskorištenost proizvodnih kapaciteta rastu samocijene uz nepromijenjeni output. U dugom rokukrivulja AS je okomita na os X.




d i




Agregatna ponuda ovisi o potencijalnom GNP itroškovima proizvodnje. Potencijalni GNP je onarazina realnog GNP koji će privreda proizvesti pri

prirodnoj stopi nezaposlenosti. Po zadnjimanalizama to je stopa nezaposlenosti pri kojojnema porasta inflacije i iznosi 6% ukupne radnesnage. Od troškova proizvodnje najznaĉajnije

mjesto imaju plate. Porast potencijalnog GNP kao ismanjenje troškova povećat će AS, dok ćesmanjenje potencijalnog GNP i porast troškovasmanjiti AS. Razlike oblika krivulja agregatne

O d i




ponude u kratkom i dugom roku proizlaze izobilježja troškova. U kratkom roku troškovi sunefleksibilni na porast cijena uzrokovan

povećanjem potražnje. U takvim uslovima cijeneidu ispred troškova, profiti rastu, a zajedno snjima i ponuĊena koliĉina. U dugom roku troškovi

postaju fleksibilni i prate porast cijena. Posljedicatoga je povećanje cijena uz nepromijenjenuproizvodnju. Ponuda ostaje ista, a njena krivuljaokomita na os X.

O d i




O d i




O t d i




Oblik krivulje AS je podijelio ekonomiste. Klasiĉarisu smatrali da je agregatna ponuda uvijek narazini pune zaposlenosti i jednaka agregatnoj

potražnji, u skladu sa Sayovim zakonom tržišta.Smatrali su da su plate i cijene fleksibilne, papovećanje agregatne potražnje izaziva samoporast cijena , ali ne i proizvodnje. Stoga su

smatrali da državna intervencija usmjerena napovećanje agregatne potražnje ne daje rezultate. Suprotan stav su imali keynezijanci. Oni susmatrali da su plate i cijene u kratkom roku

O t d i




nefleksibilne uslijed ĉega porast agregatnepotražnje uzrokuje i porast agregatne ponude.Zahvaljujući tome manipuliranje agregatnompotražnjom od strane države može uticati naoživljavanje odnosno usporavanje privredneaktivnosti.



Model multiplikatora

Multiplikator (Multiplier) je pojam koji umakroekonomiji oznaĉava promjenu izvedenevarijable kao što su GDP ili ponuda novca na

jedinicu promjene neke neovisne varijable kao štosu potrošnja države ili rezerve banaka.Multiplikator troškova odnosi se na povećanjeGDP-a koje bi proizašlo iz povećanja troškova za 1

dolar (recimo na investicije).Model multiplikatora objašnjava kako agregatnapotražnja u kratkom roku utiĉe na razinuproizvodnje.




Pri osnovnom modelu multiplikatora nema uticajadržave i vanjske trgovine na obim proizvodnje, pa

je proizvodnja funkcija iskljuĉivo potrošnje iinvesticija. Ravnotežna razina proizvodnje bit će upresjecištu linije od 45 stepeni i krivulje ukupnepotrošnje (C+I).




U taĉki ravnoteže željeni rashodi za liĉnu potrošnjui investicije jednaki su razini ukupne proizvodnje.

Ako bi proizvodnja bila iznad svoje ravnotežne

razine došlo bi do gomilanja zaliha, pada profita ismanjenja obima proizvodnje na ravnotežnurazinu. Obrnuto, ako bi proizvodnja bila manja odsvoje ravnotežne razine, došlo bi do nestašice

proizvoda što bi uticalo na proizvoĊaĉe dapovećaju proizvodnju na razinu ravnoteže. U taĉkiravnoteže željena štednja domaćinstava (S) sepodudara sa željenim investicijama preduzeća (I),




pa će pri tom GDP-u krivulja investicija (I-I) sjećikrivulju štednje (S-S). Ako je tekući GDP veći odravnotežnog GDP-a, štednja je veća od investicija iobrnuto, ako je tekući GDP manji od ravnotežnogGDP-a štednja je manja od investicija.




U osnovnom modelu multiplikatora investicijeodreĊuju dinamiku proizvodnje. Investicije pritomimaju multiplikativni efekt jer proizvode lanac

dodatne potrošnje po opadajućoj stopi. Koliki ćetaj efekt biti, ovisi o veliĉini multiplikatorainvesticija. Pod multiplikatorom investicijapodrazumijeva se broj koji množeći promjenu

investicija daje promjenu proizvodnje i GDP-a. Veliĉina investicijskog multiplikatora ovisi ograniĉnoj sklonosti potrošnji (MPC) odnosnograniĉnoj sklonosti štednji (MPS).




Na višim razinama razinama dohotkamultiplikativni efekt bit će niži zbog opadajućegMPC-a odnosno rastućeg MPS-a i obrnuto.Multiplikator investicija djeluje u oba smjera, pri

porastu i pri padu GDP-a. To se djelovanje možegrafiĉki prikazati ili modelom S-I, bilo metodom AS- AD. Veoma je važno naglasiti da je primjenainvesticijskog multiplikatora ograniĉena na stanje

MPS MPC k

1

1

1




depresije, kada u privredi postoje neiskorišteniproizvodni resursi. Kada realni GDP prekoraĉipotencijalni GDP, multiplikativni efekt nestaje jer

prirast investicija ne povećava GDP.




Ako se u osnovni model multiplikatora ukljuĉiuticaj države i vanjske trgovine dobiva se razvijeniKeynesov model multiplikatora. Država na

privredu utiĉe posredstvom fiskalne politike, a cilj joj je ublažavanje negativnih efekata privrednihciklusa. Fiskalna politika države sastoji se oddržavnih rashoda na dobra i usluge (G) te poreza i

transfera (T). Ako je privreda u stanju recesije,povećavanjem svojih rashoda država će uvećatiagregatnu potražnju i GNP. Grafiĉki se to ilustriradodavanjem državne potrošnje na krivulju C+I,




ĉime se presjecište krivulje C+I+G i linije od 45stepeni pomiĉe prema gore udesno. U sluĉajuopasnosti od inflacije država će smanjiti svoje

rashode, pa će, uz pretpostavku neizmijenjenihporeza, presjecište krivulje C+I+G i linije od 45stepeni biti pomaknuto prema dole ulijevo. U istusvrhu država može koristiti i porezni mehanizam.

Smanjenje poreza koristit će se kao sredstvopoticanja potrošnje i investicija kako bi se urazdoblju depresije potaknula agregatnapotražnja. Povećanje poreza, naprotiv, koristi se




kao sredstvo smanjenja prevelike agregatnepotražnje u uslovima inflacije. Ovi zakljuĉci vrijedepod pretpostavkom nepromijenjene državne

potrošnje i investicija. Povećanje odnosno smanjenje državne potrošnjeima multiplikativni uĉinak. Ono odreĊuje veliĉinu

multiplikatora državne potrošnje. Pod njim sepodrazumijeva porast GNP-a koji nastaje kaoposljedica jediniĉnog porasta državnih rashoda nadobra i usluge.




Privreda nijedne zemlje nije zatvorena negootvorena. Da bi se model zatvorene pretvorio umodel otvorene privrede potrebno je u postojeći

razvijeni model multiplikatora ukljuĉiti vanjskutrgovinu odnosno neto izvoz (X), tj. razliku izmeĊuizvoza i uvoza roba i usluga. Veliĉina neto izvozaovisit će o odnosu domaćih i stranih cijena, veliĉini

domaćeg i inostranog dohotka i proizvodnje kao io valutnim kursevima. Koliko će pak neka zemljauvoziti ovisi o njenoj graniĉnoj sklonosti uvozu(Mpm). Graniĉna sklonost uvozu pokazuje za




koliko će se povećati uvoz ako GNP poraste za jedinicu. Neto izvoz multiplikativno povećava GNP.U otvorenoj privredi multiplikator potrošnje manji

je od multiplikatora potrošnje u zatvorenoj privredizbog troškova na uvoz. Multiplikator otvoreneprivrede (Mop) jednak je

)(

1

pm

op M MPS

M




gdje je MPS graniĉna sklonost štednji, a Mpmgraniĉna sklonost uvozu. Kako je u zatvorenojprivredi Mpm jednak 0, multiplikator zatvorene

privrede jednak je 1/MPS.




Novac i poslovno



Novac i poslovnokomercijalno bankarstvo

Ekonomske procese možemo podijeliti na dvadijela: prvo, na tokove roba ili realnuekonomiju i, drugo, na tokove novca ili

monetarnu ekonomiju. Realna ekonomija seizražava i mjeri u količinama proizvedenog iliprirodnog bogatstva (tone nafte, tone proizvedenerobe itd), zatim u broju zaposlenih radnika, u

koliĉini instaliranih proizvodnih kapaciteta i sliĉno.Novĉana ili monetarna ekonomija izražava se ukoliĉini i kretanju novca (u obliku plaća, renta,kamata, novĉane mase, depozita itd). Realnuekonomiju kontroliraju preduzeća i graĊani, a

Novac i poslovno




monetarna ekonomija je pod nadzorom centralnemonetarne vlasti koja ima monopol na emisijunovca i na regulaciju novĉanih tokova.

Odnos realne i novĉane ekonomije je zanimljivo,složeno i važno pitanje. Novĉana ekonomija izvireiz realne, ali monetarna ekonomija ima nizspecifiĉnosti, relativnu samostalnost i povratni

uticaj na realnu ekonomiju. Regulacija novĉanogdijela ekonomije koristi se kao instrumentstabilizacije ili destabilizacije cjelokupneekonomije.

Novac i poslovno




Novac je stvar koja služi kao općeprihvaćenosredstvo razmjene roba ili kao općeprihvaćenosredstvo plaćanja svih privatnih i javnih dugova.

Novac najlakše možemo razumjeti kroz njegovefunkcije u savremenim ekonomijama.

Novac služi:

a) kao mjerilo vrijednosti svih drugih robab) kao sredstvo razmjene roba

c) kao sredstvo plaćanja svih privatnih i javnihdugova

Novac i poslovno




d) kao sredstvo štednje

e) kao meĊunarodno sredstvo plaćanja ako jepriznat i konvertibilan u meĊunarodnoj trgovini

Uzroci pojave novca nalaze se

a) u društvenoj podjeli rada i specijalizaciji

proizvodnjeb) u privatnom vlasništvu

c) u potrebi ljudi da trguju i razmjenjuju svojeproizvode

Novac i poslovno




d) u robnoj proizvodnji

Prvi oblik razmjene viškova proizvoda bila jetrampa , tj. razmjena neke robe kojuima jedan proizvoĊaĉ (a ne treba mu) za nekudrugu robu, koju ima drugi proizvoĊaĉ (a ne

treba mu ta roba nego roba koju ima prviproizvoĊaĉ). Uklanjajući nedostatke trampe ljudisu otkrili novac koji, kao posrednik u trgovini,ubrzava razmjenu roba u obliku .

21

R R

21 R N R

Novac i poslovno




Ekonomska historija poznaje razne vrste novca.Period trampe (razmjena robe za robu)zamjenjeno je periodom robnog novca u kojemu

su ulogu općeg ekvivalenta imale neke rijetkerobe, npr. školjke, vino, srebro, zlato isl. Poslijerobnog pojavio se i metalni novac. Krajem 17. ipoĉetkom 18. vijeka pojavio se papirni novac,koji nema svoju vlastitu vrijednost kao roba, negosamo simbolĉnu vrijednost, tj. traži se i posjedujesamo radi roba koje se njime mogu kupiti.

Novac i poslovno




Danas razlikujemo gotovinu ili efektivni novac (u obliku metalnog ili papirnog novca koji emitiraCentralna banka neke države) te depozitni

(bankarski ili knjižni) novac koji se pojavljujeu obliku depozita (uloga novca u banku), ĉekova ipotraživanja na raĉunima u bankama. TakoĊer seširi elektroniĉki prijenos novca s jednog na drugi

bankarski raĉun, što vodi formiranju digitalnog ilielektroničkog novca. Razvijen je i finansijskitelematiĉki servis i tzv. kućno bankarstvo, tj.praćenje svojih raĉuna u banci i plaćanje svojih

Novac i poslovno




dugova pomoću kompjuterskih komunikacijaizmeĊu graĊana ili preduzeća, s jedne, te banaka,s druge strane.

U platnom prometu i na tržištu novca pojavljuju serazni supstituti novca u obliku bonova, mjenica,ĉekova, državnih obveznica i ostalih vrijednosnihpapira.

Najznaĉajnije finansijske institucije umodernim državama su banke, osiguravajućadruštva, penzioni fondovi, štedno – kreditnaudruženja isl. U bankarskom sistemu razlikujemo

Novac i poslovno




centralnu banku i poslovne komercijalnebanke. Centralna banka emitira tzv. primarni novac , opskrbljujući ekonomiju potrebnom

koliĉinom novca. Ona regulira aktivnosti poslovnihbanaka i brine o vrijednosti domaćeg novca, ostabilnosti cijena, o finansijskim obavezamadržave prema inostranstvu itd.

Poslovne banke su finansijski posrednici kojiprikupljaju (u obliku štednih uloga ili depozita)trenutaĉne viškove novca od graĊana i preduzećai daju prikupljeni novac na zajam drugim

Novac i poslovno




graĊanima i preduzećima. Poslovne bankeostvaruju dobit kao razliku izmeĊu aktivnih ipasivnih kamata. (“kamatna margina”)

Odobreni kredit predstavlja novu kupovnu moć ipojavljuje se kao novi depozit u drugoj poslovnojbanci. Ova druga banka zadržava kod sebe samo

jedan dio novog depozita (u skladu sa propisanomstopom obavezne rezerve likvidnosti), adrugi dio, tj. višak rezervi ona daju na zajam uzkamatu. Taj novac dolazi u treću banku i tako se

Novac i poslovno




proces multiplikacije depozitnog novca nastavljasve dok se ne iscrpi multiplikativni uĉinak inicijalnog (poĉetnog) depozita (ID), tj. dok se ne

stvore nove rezerve (NR) koje su jednake iznosuinicijalnog depozita. Ako je, npr., stopa obaveznerezerve /r/ = 1/10, a stopa viška rezervi /s/ =9/10, tada bankarski sistem iz inicijalnog depozita

od 1.000 KM može stvoriti nove depozite (ND)koji su deset puta veći od inicijalnog depozita.Proces multiplikacije depozita možemomatematiĉki prikazati kao opadajući konvergentni

Novac i poslovno




geometrijski niz koji za bazu ima stopu viškarezervi i ĉiji limes pokazuje maksimalni iznosnovih depozita, što u navedenom primjeru iznosi:

ND = ...729810900000.1

n

)10 / 9(...)10 / 9(10 / 910 / 91*000.132

000.10)1,0 / 1(*000.1)10 / 91 /(1*000.1

Novac i poslovno




Povećanje stope obavezne rezerve /r/ idobrovoljno povećanje rezervi iznad propisanih,smanjuju mogućnosti povećanja ponude novca

(novĉane mase). Pad stope obaveznih rezervi ipovećanje viškova rezervi – povećava mogućnostekspanzije kredita i novĉane mase. Ekspanzijaponude novca odvija se u skladu s veliĉinom

monetarnog multiplikatora (m.m). On je jednak reciproĉnoj vrijednosti stope obaveznihrezervi, tj. m.m = 1/r. možemo ga izraĉunati i kaoomjer izmeĊu zbira novokreiranih depozita,

Novac i poslovno




s jedne, te primarnog novca (monetarne baze) iliinicijalnog depozita, s druge strane.

Monetarni multiplikator je, dakle, broj koji

(u pozitivnoj multiplikaciji) pokazuje zakoliko puta se maksimalno može povećatikoličina depozitnog novca u bankarskomsistemu (tj. novčana masa), ako se primarni

novac (koji emitira Centralna banka) iliinicijalni depozit, koji štediše ulažu uposlovne banke, poveća za jednu novčanu jedinicu.

Novac i poslovno




Kreditni multiplikator (k.m) je broj kojipokazuje koliki maksimalni iznos kreditabankarski sistem može stvoriti iz povećanja

viška rezervi za jednu jedinicu. Kreditnimultiplikator je za jedan manji odmonetarnog multiplikatora pa možemopisati: k.m = 1/r – 1.

Ako bi privredni subjekti i komitentiposlovnih banaka željeli poslovati sgotovinom, tj. plaćati svoje robno – novčane

Novac i poslovno




obaveze samo efektivnim novcem, tadaposlovne banke ne bi mogle povećavatikupovnu moć i multiplicirati depozitnu vrstu

novca.

Proces bankarske kreacije novca, odnosno procesbankarskog povećavanja ili smanjivanja kupovne

moći, ograniĉen je s mnogo faktora. Posebno suvažna dva: • prvo, pretvaranje depozitnog novca u gotovinu ili

„odljev‟ depozita po viĊenju u druge vrste

Novac i poslovno




oroĉenih depozita, i • drugo, povećanje rezervi likvidnosti iznad iznosa

koji je zakonom propisan, što banke ĉesto (svojim

odlukama) ĉine.

O veliĉini, mjerenju, smanjivanju i povećavanjuagregatne ponude novca brine Centralna

banka u svakoj državi. Osnovna mjera agregatne ponude novca jetransakcijski novac koji oznaĉavamo simbolomM1 (Money = novac). On se sastoji od gotovine

Novac i poslovno




(Got) i depozita po viĊenju (D). Gotovinu ĉinekovani novac izvan banaka i papirni novac. Novacu širem smislu ili šira mjera agregatne ponude

novca (koju oznaĉavamo simbolom M2) ukljuĉujeu sebe M1 te novĉana sredstva oroĉena (dogodinu dana) na štednim raĉunima u bankama isliĉna sredstva koji su dobri supstituti

transakcijskog novca i lako se mogu pretvoriti ulikvidna sredstva.

Agregatna ponuda novca nije osjetljiva napromjene kamatne stope pa se grafiĉki prikazuje

Novac i poslovno




kao pravac koji je okomit na apcisu. Individualnaponuda novca je, naprotiv, osjetljiva na promjenukamatne stope.

Agregatna potražnja za novcem je zbirindividualnih potražnji novca koje iskazuju graĊanii preduzeća. Novac se traži i drži zbog mogućnosti

da se njime kupuju i plaćaju druge robe, a nezbog njegove unutrašnje vrijednosti. Zadržavanje jednog dijela imovine u novčanom obliku obiĉno je ograniĉeno zbog oportunitetnog troška

Novac i poslovno




koji je jednak veliĉini kamata koje možemo dobitiako novac držimo u banci.

Transakcijska potražnja za novcem ĉini najvećidio agregatne potražnje novca, a javlja se zbogpotrebe ljudi da razmjenjuju i plaćaju robe i

usluge.

Novac i poslovno




Novac i poslovno




Špekulacijska potražnja novca nastaje zbogneizvjesnosti kretanja na finansijskom tržištu ipokušaja ljudi da ostvare neku zaradu u brzoj

zamjeni raznih vrsta novca ili u zamjeni novca zavrijednosne papire, koristeći oscilacije kamatnihstopa, deviznog kursa i dividendi u svoju korist.

Sigurnosna potražnja novca nastaje zbog

potrebe ljudi da jedan dio novca drže u gotovini ida u teškim i nepredviĊenim situacijama imajufinansijsku sigurnost u pribavljanju potrebnih robai usluga.

Novac i poslovno




Imovinska potražnja novca nastaje iz potrebeljudi da jedan dio svoje imovine (aktive) drže uobliku novca – nastoje da diverzificiraju svoj

portfolio. Teorija koja objašnjava metode i tehnikeuspješnog upravljanja diverzificiranim oblicimaimovine (kao što su novac, nekretnine, vrijednosnipapiri, preduzeća isl.) naziva se teorija portfelja.

Na tržištu novca kamata se pojavljuje kao cijena upotrebe tuĎeg novca u nekom vremenu.Cijenu upotrebe (posuĊivanja) novca zajmodavciobiĉno raĉunaju kao realnu kamatnu stopu,

Novac i poslovno




koju dobijemo tako da od nominalne ilinovčane kamatne stope oduzmemo stopuinflacije.

Bitna specifičnost tržišta novca je u tome štose oscilacijom cijena, tj. kamatnih stopa ne možepromijeniti agregatna (nego samo individualna)

ponuda novca. Ovdje se, naprotiv, promjenaagregatne ponude novca koristi kao naĉinpromjene kamatnih stopa i kretanja na novĉanomi robnom tržištu.

Novac i poslovno




Berze efekata su institucije u kojima se kupuju iprodaju dionice javnih kompanija, tj. vrijednosnipapiri koji njihovim vlasnicima daju pravo na

dividendu i pravo na suvlasništvo u poduzećimakoja su emitirala te papire. Hirovito i nepredvidivomijenjanje cijena pojedinih dionica odgovor je nanepravilne i nepredviĊene dogaĊaje. Kretanjecijena na berzama efekata iskazuje se prekoindeksa cijena dionica.

Centralno bankarstvo i



e a o a a s omonetarna politika

Centralna banka je glavna monetarna institucija unekoj državi. U raznim državama ona se pojavljujepod razliĉitim nazivima: u SAD-u ona se naziva

Sistem federalnih rezervi (Fed), u Hrvatskoj – Hrvatska narodna banka (HNB). Centralna banka je zadužena za kreiranje i provoĊenje monetarnepolitike, za osiguravanje domaće i meĊunarodne

likvidnosti te za kontrolu rada poslovnih banaka.Svaka centralna banka je u uskoj vezi sa državomkoju ĉesto financira otkupom državnihvrijednosnih papira ili dodjelom kredita za pokriće




monetarna politika

deficita u državnom budžetu. Centralnom bankom upravlja vijeće ili savjetguvernera ĉije ĉlanove i guvernera obiĉno

predlaže šef države, a potvrĊuje parlament.Uspješnost rada centralne banke mjeri seiskljuĉivo s obzirom na ostvarivanje proklamiranihciljeva monetarne politike, a ne na temelju

prihoda koje ostvaruje.

Monetarna politika je vrsta makroekonomskepolitike koju (u ime države) kreira i provodi




monetarna politika

centralna banka kada regulira ukupnu ponudunovca, kamatne stope, devizni kurs i uslovekreditiranja. S obzirom na smjer kretanja

novĉane mase (ili druge varijable kojepredstavljaju agregatnu ponudu novca),monetarna politika može biti:

a) ekspanzivna (kada se novĉana masa

povećava po stopi većoj od stope rasta brutodruštvenog proizvoda) b) restriktivna (kada novĉana masa, odnosno

ponuda novca raste sporije od stope rasta




monetarna politika

bruto društvenog proizvoda) i c) neutralna (kada novĉana masa raste po stopi

koja se kreće približno na razini stope rasta

bruto društvenog proizvoda).

U procesu mijenjanja ukupne koliĉine novca uopticaju sudjeluju ne samo monetarne

institucije. Monetarne institucije su vrstafinansijskih institucija koje prepoznajemo potome što one u svojoj pasivi imaju takveobaveze koje se smatraju novcem, tj. koje ulaze




monetarna politika

u novĉanu masu – M1.

U procesu mijenjanja ukupne koliĉine novca uopticaju sudjeluju ne samo monetarne institucijenego i drugi subjekti: graĊani, preduzeća inemonetarne institucije. U taj proces one ulaze srazliĉitim ciljevima, motivima, razliĉitom snagom i

na razliĉite naĉine. Glavnu ulogu i najveću snaguima centralna banka.

U procesu mijenjanja koliĉine novca možemorazlikovati tri razine odluĉivanja i tri razine




monetarna politika

aktivnosti. Prvu ili primarnu razinu ĉini centralnabanka i njena emisija primarnog novca kojaodreĊuje maksimalno mogući iznos novĉane

mase. Drugu razinu ĉine ostale monetarneinstitucije (poslovne banke) i njihovo kreiranjedepozitnog novca. Treću razinu ĉine nemonetarnisubjekti (graĊani, preduzeća isl.) i njihoveaktivnosti u odnosu prema monetarniminstitucijama.




monetarna politika

Glavni i konaĉni ciljevi monetarne politike obiĉno su slijedeći:

a) osigurati privredi i društvu potrebnu koliĉinu

novca u opticajub) uspostavljanje monetarne ravnoteže, tj.

jednakost agregatne ponuda i potražnje novca,što proizvodi stabilnost opće razine cijena

c) stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznogkursa

Uz ostvarivanje ovih ciljeva, neke centralnebanke obiĉno pokušavaju ostvariti i druge ciljeve




monetarna politika

iz svijeta realne ekonomije, npr.

a) povećanje zaposlenosti b) porast proizvodnje i realnog GNP-a

Posredni ciljevi centralne banke su: kontrolabankarskih rezervi likvidnosti, kontrola ukupneponude novca, i kontrola kamatnih stopa. Kada

želi postići neki konaĉni cilj, centralna bankanajprije mijenja varijable koje su pod njenimnadzorom (stopu obavezne rezerve, ponuduprimarnog novca isl.) i tako posrednim




monetarna politika

ciljevima i instrumentima pokreće zbivanja ukojima se ostvaruju njeni konaĉni ciljevi. Glavni zadaci centralne banke obiĉno su

slijedeći: a) emisija novĉanica ili povlaĉenje novca iz

opticaja, što zavisi o stanju ekonomije i ciljevima

monetarne politikeb) reguliranje deviznog kursa, tj. vanjske

vrijednosti domaćeg novca i deviznog tržišta nadomaćem teritoriju




monetarna politikac) reguliranje finansijskih obaveza države prema

inostranstvu (davanje kredita inostranimsubjektima, uzimanje kredita iz inostranstva,vraćanje inostranih kredita, kontrola platnogprometa sa inostranstvom isl.), briga za platnibilans i devizne rezerve

d) osiguranje uloga na štednju (depozita) i kontrola

zakonitosti rada poslovnih banaka.

Glavni instrumenti pomoću kojih centralnabanka ostvaruje ciljeve monetarne politike su




monetarna politika

slijedeći: Prvi i danas najĉešće korišteni instrument poznat je pod nazivom operacije na otvorenom

finansijskom tržištu, tj. kupovina i prodajadržavnih i drugih vrijednosnih papira ilideviza.

Kada centralna banka prodaje državne obvezniceili devize ona time povlaĉi novac iz opticaja i takosmanjuje agregatnu ponudu novca, jer hoće daukloni višak ponude novca i opasnost od inflacije.




monetarna politika

Drugi instrument je diskontna ili eskontnastopa. To je vrsta kamatne stope po kojojcentarlna banka odobrava kredite poslovnih

banaka i obavlja ekontovanje mjenica i drugihvrijednosnih papira. Centralna banka smanjujediskontnu stopu kada želi povećati ponudu novcau obliku kredita radi uklanjanja nelikvidnosti ilipovećanja investicija i proizvodnje. Povećanjadiskontne stope izaziva suprotne uĉinke:smanjenje agregatne ponude novca, povećanjetržišnih kamatnih stopa i smanjenje investicija.




monetarna politika

Treći instrument je stopa obavezne rezerve likvidnosti /r/. Ona predstavlja postotak novca,odnosno depozita koje su deponenti (graĊani,

preduzeća isl.) uložili u poslovnu banku i kojibanka mora (radi osiguranja likvidnosti) držatikod sebe ili na raĉunima centralne banke.Centralna banka povećava stopu obaveznerezerve kada želi smanjiti višak rezervi likvidnosti (u poslovnim bankama) i kredite kojise odobravaju iz tih viškova. Tako se smanjujemonetarni multiplikator (m.m.), depozitni novac i




monetarna politika

ukupna ponuda novca. Ovaj potez monetarnevlasti obiĉno se koristi kao instrumentrestriktivne monetarne politike kojom se

uklanjaju viškovi ponude na tržištu novca iopasnost od inflacije.

Smanjivanje stope obavezne rezerve izazivasuprotne uĉinke: povećavaju se viškovi rezervi

likvidnosti u poslovnim bankama, povećavaju sekrediti, monetarni multiplikator i ukupna ponudadepozitnog novca, što smanjuje tržišne kamatnestope, povećava investicije i likvidnost preduzeća.




monetarna politika

Ovaj potez monetarna vlast obiĉno koristi kao dioekspanzivne monetarne politike kojompokušava ukloniti manjak agregatne ponude

novca, recesiju i nelikvidnost u ekonomiji.Četvrti instrument je tzv. selektivna kreditnapolitika. Centralna banka može usmjeravatikredite iz primarne emisije u odreĊene(selektirane) poslovne banke i privredne sektore,s namjerom da pomogne obnovu ili razvoj nekogpodruĉja ili da ostvari neke druge ciljeve

ekonomske politike




monetarna politika

Bilans centralne banke je posebno važan zarazumijevanje, analizu i evidenciju potezamonetarne vlasti. Bilans centralne banke možemo

definisati kao sistematski pregled podataka osredstvima, odnosno aktivi ove institucije naodreĊeni dan, te podataka o obavezama (pasivi)monetarne vlasti, s druge strane.

U aktivi bilansa nalaze se podaci o monetarnomzlatu, specijalnim pravima vuĉenja sredstava odMMF-a, efektivnom stranom novcu (devizama),depozitima i vrijednosnim papirima te podaci o




monetarna politika

potraživanjima od središnje državne vlasti,domaćih banaka i ostalih domaćih sektora. Sve toĉini monetarnu rezervu centralne banke koja je

temelj za emisiju novca i plaćanja premainostranstvu. Centralna banka odobrava kreditesredišnjoj državnoj vlasti radi pokrića deficita ubudžetu ili radi premošćivanja nesklada izmeĊupriliva i odliva novca u državnom budžetu. Onaodobrava kredite poslovnim bankama. Sviodobreni krediti pokazuju tokove novca i knjižese u aktivi centralne banke kao potraživanja od




monetarna politika

od korisnika kredita te u pasivi bilansa korisnikakredita gdje se evidentiraju kao obaveza vraćanjakredita.

Općenito reĉeno, u aktivi bilansa nalaze sestavke ĉije promjene pokazuju tokove novca tj.emisiju ili povlaĉenje novca, dok pasiva bilansa centralne banke (i ostalih monetarnih institucija)

sadrži stavke ĉije promjene pokazuju uticajunutrašnjih nemonetarnih subjekata i vanjskihfinansijskih institucija (MMF-a isl.) na povećanjeili smanjenje novčane mase.




monetarna politika

U pasivi bilanca glavna i najveća stavka je papirninovac, odnosno papirne novĉanice i kovani novackoji emitira centralna banka i koji se nalazi izvan

nje, tj. kod graĊana, poslovnih banaka, preduzećaisl. U njihovim se bilansima taj novac nalazi uaktivi kao jedan oblik imovine. Ovdje se javljapitanje: zašto se novĉanice koje proizvodi i upromet ubacuje centralna banka, evidentiraju upasivi, a ne u aktivi njenog bilanca? U odgovoruna ovo pitanje treba imati u vidu barem dvamomenta. Prvo, takvo rješenje izvire iz ĉinjenice




monetarna politika

da centralna banka ne proizvodi novac prije svegaradi zarade, nego zbog ostalih ciljeva i zadataka.Drugo, novĉanice koje centralna banka proizvodi i

ubacuje u promet (radi zadovoljavanjatransakcijske potražnje novca) nisu njena imovina,nego njena obaveza prema ljudima i institucijamakoje posjeduju taj novac. Suvremeni fiat novac jesvojevrsna potvrda o dugovanju, odnosno obavezi

države prema imaocima tih novĉanica. DržavaodreĊuje šta će biti novac, brine o njegovojvrijednosti i garantuje svojim graĊanima,




monetarna politika

imaocima „njenog‟ novca, da njime mogu plaćatidugove ili dobiti alikvotni dio bruto društvenogproizvoda ili ga zamijeniti za drugu vrstu novca.

Promjene monetarnih varijabli (novĉane mase,bankarskih rezervi, kamatne stope itd.) znaĉajnoutiĉu ne samo na tržište novca i opću razinu

cijena, nego i na realne varijable, tj. na razinuproizvodnje i zaposlenosti. Skup veza izmeĊumonetarnih i realnih varijabli te smjer i posljedicenjihovog meĊusobnog uticaja, poznati su pod




monetarna politika

nazivom monetarni transmisijskimehanizam. On ima nekoliko faza, odnosnoslijed dogaĊaja koje centralna banka izaziva

upotrebom instrumenata monetarne politike.Općenito govoreći, možemo ih prikazati ovako:

1. promjene bankarskih rezervi /R/ (odnosnoviškova rezervi iz kojih se dodjeljuju krediti)djeluju na

2. promjenu ponude depozitnog novca, odnosno napromjenu novĉane mase /M/ koja izaziva




monetarna politika

3. promjenu kamatne stope (i). Promjena kamatnestope izaziva

4. promjenu investicija (I), a one izazivaju

5. promjenu agregatne potražnje (AD) i potrošnje,što opet izaziva

6. promjenu realnog GNP i/ili promjenu opće razine

cijena (P). Preciznije reĉeno, premakeynezijanskoj školi (od koje potiĉe ovakoncepcija), u ekspanzivnoj monetarnojpolitici imamo slijedeći slijed dešavanja:




monetarna politika

/R/ raste - /M/ raste - /i/ pada - I,C,X raste - ADraste - realni GNP i cijene (P) rastu ukratkoroĉnom periodu. U restriktivnoj

monetarnoj politici imamo slijedeća dešavanja: /R/ pada - /M/ pada- (i) raste - I,C,X pada - ADpada - realni GNP i cijene (P) padaju - ukratkoroĉnom periodu.

U dubokoj recesiji ekspanzivna monetarna politikaobiĉno nije efikasna, jer investitori i investicije nereagiraju na promjenu tržišnih kamatnih stopa. Tuse koriste fiskalne i druge metode stimulacije




monetarna politika

porasta proizvodnje.




monetarna politika




monetarna politika

Ekonomski rast



Ekonomski rast

Za razliku od kratkoroĉnih privrednih ciljeva, kaošto je neutralizacija privrednih ciklusa,ekonomski rast je dugoroĉni privredni i politiĉki

cilj svake zemlje. Glavni faktor ekonomskog rastau dugom roku je agregatna ponuda. Podekonomskim rastom podrazumijeva se dugoroĉnopovećanje proizvodnje i proizvodnih kapaciteta.

Grafiĉki se prikazuje pomakom graniceproizvodnih mogućnosti od ishodišta.

Ekonomski rast



Ekonomski rast

Ekonomski rast



Ekonomski rast

Povećanje proizvodnje nastalo većim korištenjempostojećih kapaciteta ne smatra seekonomskim rastom. Ekonomski rast se mjeri

porastom realnog GNP-a po stanovniku uodreĊenom periodu. Ekonomski rast zavisi od: a) veliĉini zaposlenosti (L) b) dužini radnog vremena (H)

c) produktivnosti rada (Q/L * H)pa će ukupni output (Q) pri punoj zaposlenostiiznositi

Ekonomski rast



Ekonomski rast

Prve teorije ekonomskog rasta dali su Smith iMalthus. Smith je pošao od hipotetiĉkogprvobitnog stanja u kojem nije bilo privatnogvlasništva nad zemljom i akumulacije kapitala. U

tom su se vremenu cijene formirale iskljuĉivo natemelju utrošenog rada. U takvom stanju nijedjelovao zakon opadajućih prinosa. MeĊutim, kadase postepeno zaposjela zemlja i prešla u privatno

H L

Q H LQ

*

**

Ekonomski rast



Ekonomski rast

vlasništvo, ekonomski rast u ovim uslovimaanalizirao je Malthus, koji navodi da, uslijed svevećeg populacijskog pritiska, ekonomija

funkcionira na razini egzistencijskog minimuma pau pogledu budućnosti izvodi vrlo pesimistiĉkezakljuĉke. Taj pesimizam nije imao osnove jerMalthus nije uzimao u obzir djelovanjetehnološkog napretka koji je kompenzirao uticajzakona opadajućih prinosa. (Zakon opadajućihprinosa tvrdi da će dodatna proizvodnja izuzastopnih povećanja nekog utroška konaĉno

Ekonomski rast



Ekonomski rast

opadati kad se drugi utrošci ne mijenjaju.Tehniĉki, zakon je ekvivalentan iskazu da graniĉniproizvod varijabilnog utroška opada nakon neke

taĉke). Za razliku od klasiĉnog modela rasta, u kojem subili zanemareni akumulacija kapitala i tehnološkinapredak, neoklasiĉni model ekonomskog rasta

polazi od njih. U njemu se pretpostavlja da sukapital i rad jedini inputi koji proizvode homogenioutput. Za razliku od Malthusa neoklasiĉni modelpretpostavlja da je rad fiksni a kapital varijabilni

Ekonomski rast



Ekonomski rast

faktor. TakoĊer se pretpostavlja da je rast radadeterminiran silama izvan ekonomije te daprivreda funkcionira na razini pune zaposlenosti.

U analizi ekonomskog rasta posebno znaĉajnomjesto pripada njegovim izvorima koji pokazuju ukojoj mjeri su pojedini faktori pridonijeli rastu. Utu svrhu koristi se jednaĉina

% rasta Q = ¾ (% rasta L) + ¼ (% rasta K) + TP

Ekonomski rast



Ekonomski rast

u kojoj je Q oznaka za output, L rad, K kapital aTP tehnološke promjene. Koeficijenti ¾ i ¼ suodreĊeni na temelju relativnih udjela rada i

kapitala u nacionalnom dohotku. Želi li seizraĉunati stopa outputa po radniku koristi se jednaĉina

% Q/L rasta = ¼ (% K/L rasta) + TP

odnosno jednaĉina

Ekonomski rast



Ekonomski rast

% Q/L rasta = % rasta Q - % rasta L

U keynezijanskoj ekonomskoj teoriji problem

ekonomskog rasta bio je zanemaren u odnosuprema problemima ekonomske stabilizacijeuzrokovane konjunkturnim ciklusima. To jeposlužilo kao povod teoretiĉarima škole

ponude prigovore keynezijancima daa) kratkoroĉne ciljeve ekonomske politike

(stabilnost cijena, puna zaposlenost) preferirajudugoroĉnim (ekonomski rast) te da

Ekonomski rast



Ekonomski rast

b) agregatnoj potražnji daju veći znaĉaj negoagregatnoj ponudi u rješavanju privrednihproblema.

TakoĊer su im zamjerili da su svojom fiskalnompolitikom, temeljenoj na progresivnom poreznomsistemu, pridonijeli gubitku motivacije za većimradom, štednjom i preduzetništvom. Isto tako

svojom politikom socijalnih rashoda umanjili suinteres pojedinaca da liĉno rješavaju svojeprobleme, stimulirajući ih da ih prebace na teretdržave. Rješenje su teoretiĉari ponude vidjeli u

Ekonomski rast



Ekonomski rast

radikalnoj poreznoj reformi kojom bi se smanjilaporezna progresija i snizile graniĉne poreznestope. Smanjenjem poreza povećala bi se zarada

od kapitala i rada što bi pridonijelo porastumotivacije i ponude rada i kapitala. Ovo birezultiralo pomakom krivulje agregatne ponude ipotencijalnog proizvoda udesno.

Ekonomski rast



o o s ast

Ekonomski rast



Ekonomski rast



Konjunkturni ciklusi inezaposlenost



nezaposlenost

Pod konjunkturnim ciklusom podrazumijeva sefluktuacija ukupne proizvodnje, nacionalnogdohotka i zaposlenosti. Mogu biti kratkoroĉni, utrajanju do 2 godine, i dugoroĉni, u trajanju do 10godina. Sastoje se od uzlazne faze ili ekspanzijeodnosno silazne faze ili recesije. Najviša taĉkaekspanzije ĉini tzv. “vrh”, a najniža taĉka recesijeĉini “dno” konjunkturnog ciklusa. Grafiĉki sekonjunkturni ciklus može prikazati sinusoidnomkrivuljom. Ne postoje dva jednaka konjunkturna ciklusa, tj. jednakog intenziteta, vremena trajanja




nezaposlenost

i istog uzroka .

Recesija se prepoznaje po smanjenju realnogGNP-a, proizvodnje, zaposlenosti, profita i

agregatne potražnje uz istodobno povećanjenezaposlenosti i zaliha neprodatih finalnihproizvoda. Ekspanzija se prepoznaje popovećanju realnog GNP-a, proizvodnje,

zaposlenosti i potražnje, dok se smanjujunezaposlenost i neprodate zalihe.




nezaposlenost

Neke od najznaĉajnijih teorija konjunkturnihciklusa su:

• Monetarne teorije – uzroke traže u ekspanziji ikontrakciji novca i kredita.

• Inovacijske teorije – uzroke ciklusa vide ufluktuacijama inovacija.

• Multiplikator – akceleratorska teorija – tumaĉipojavu ciklusa djelovanjem multiplikatora iakceleratora.




nezaposlenost

• Politiĉke teorije – uzroke vide u manipulacijamafiskalnom i monetarnom politikom od stranepolitiĉara.

• Ravnotežne teorije – uzroke traže u gibanjimacijena i dnevnica koje odreĊuju obim rada. • Teorije realnog konjunkturnog ciklusa –

privredne fluktuacije vide u dinamici

produktivnosti.

Konjunkturni ciklusi se ne mogu izbjeći, ali se




nezaposlenost

mogu relativno uspješno neutralizirati mjeramafiskalne i monetarne politike.




nezaposlenost




nezaposlenost

Prateća pojava konjunkturnih ciklusa jenezaposlenost. Nezaposleni radnik je svakaosoba starija od 16 godina koja nema posao, asposobna je i voljna raditi i aktivno traži posao.Zaposleni radnici su osobe starije od 16 godina,koje obavljaju neki plaćeni posao u punom iliskraćenom radnom vremenu. U ovu kategorijuspadaju i odsutni s posla zbog bolesti, štrajkova iligodišnjih odmora. Nezaposleni i zaposleni radnicizajedno ĉine radnu snagu. U radnu snagu nijeuvršteno stanovništvo koje se nalazi na školovanju




nezaposlenost

održava domaćinstvo, penzioneri, osobe koje nemogu raditi iz fiziĉkih ili psihiĉkih razloga i kojeaktivno ne traže zaposlenje. Oni ĉine stanovništvo

izvan radne snage. Veliĉina nezaposlenosti izražava se stopom nezaposlenosti koja je jednaka odnosu brojanezaposlenih i radne snage.

Tri su vrste nezaposlenosti: frikcijska, strukturna icikliĉna.




nezaposlenost

Frikcijska nezaposlenost je privremenanezaposlenost nastala uslijed kretanja ljudiizmeĊu regija i radnih mjesta.

Strukturna nezaposlenost je ona koja nastajeuslijed nesklada izmeĊu ponude i potražnje rada.Do nesklada dolazi uslijed sporijeg prilagoĊavanjaponude rada potražnji što je izazvano promjenomprivredne strukture, tržišne potražnje i tehnologijeproizvodnje.

Ciklična nezaposlenost je ona koja proizlazi izpada realnog GNP-a tokom perioda recesije ili




nezaposlenost

kontrakcije.

Posebnu skupinu ĉine tzv. obeshrabreni radnici.To su ljudi koji aktivno ne traže posao, ali su ga

spremni prihvatiti ako im se ukaže prilika.Obeshrabreni radnici ne raĉunaju se kaonezaposleni, jer, prema definiciji, nisu sastavni dioradne snage.

Postoje, meĊutim, ljudi koji moraju prihvatiti bilokakav posao koji im se nudi. Ova skupina ljudi ĉinitzv. nedovoljnu zaposlenost (underemployment).




nezaposlenost

Nezaposlenost se takoĊer dijeli na voljnu i prisilnu. Voljna nezaposlenost nastaje zbog toga štonezaposleni radnici odbijaju prihvatiti posao potržišnim dnevnicama. Fleksibilnost dnevnicaomogućuje eliminiranje ove vrste nezaposlenosti.Prisilna nezaposlenost je ona kada postojispremnost nezaposlenih da rade po tekućimdnevnicama, ali nema posla. Ova vrsta

nezaposlenosti obilježje je perioda recesije, pa jenajveći dio cikliĉno nezaposlenih radnika ujedno iprisilno nezaposlen. Uzroke prisilne nezaposlenosti




nezaposlenost

treba tražiti u nefleksibilnosti dnevnica što jeposljedica specifiĉnosti rada.




nezaposlenost




nezaposlenost

Dužina trajanja nezaposlenosti zavisi od fazekonjunkturnog ciklusa. U vrijeme ekspanzijenezaposlenost je kratkoroĉna, dok je u uslovimarecesije dugoroĉna jer se smanjuju mogućnostizapošljavanja.

Troškovi nezaposlenosti su visoki i za pojedinca i

za društvo. Trošak nezaposlenosti za pojedincaoĉituje se u smanjenju njegovih radnihsposobnosti i povećanoj liĉnoj frustraciji, dok sedruštveni troškovi nezaposlenosti ogledaju u




nezaposlenost

veliĉini smanjenog odnosno neproizvedenogGNP-a. Ameriĉki ekonomist Okun procijenio jeveliĉinu tog gubitka, pa navodi da smanjenje

realnog GNP-a u odnosu prema potencijalnom za2% uzrokuje porast nezaposlenosti od 1%. Ovanjegova postavka poznata je kao Okunov zakon.On pokazuje meĊusobnu povezanost tržišta rada i

tržišta outputa.

Inflacija, troškovi inflacije inezaposlenost



nezaposlenost

Pod pojmom inflacije podrazumijeva se porastopće razine cijena. Porast cijena jednog dobra iliskupine dobara uslijed promijene odnosa ponude ipotražnje sam po sebi ne znaĉi inflaciju. Suprotanpojam je deflacija. Pod pojmom deflacije podrazumijeva se smanjenje opće razine cijena.Srodan joj je pojam dezinflacija koja oznaĉavaproces smanjivanja stope inflacije. Suprotan

pojam od dezinflacije je reflacija. Reflacija predstavlja skup mjera kojima se neutrališedeflacija, ali takvih koje ne smiju dovesti dostvaranja inflacije.




nezaposlenost

Inflacija se može mjeriti na razliĉite naĉine.Obiĉno se koristi stopa inflacije.

Koriste se i indeksi cijena koji predstavljaju

ponderisani prosjek cijena odreĊenog broja roba iusluga. Od takvih indeksa najvažniji je indeks potrošačkih cijena (CPI = Consumer Price Index ).

100*)1.(.

)1.(.).(.

.inf .

t god cijenarazina

t god cijenarazinat god cijenarazina

St




nezaposlenost

On mjeri troškove tržišne “korpe” potrošaĉkihdobara i usluga koje su potrebne za svakodnevniživot.

Slijedeći pokazatelj inflacije je GNP deflator. Onpokazuje odnos izmeĊu nominalnog i realnogGNP-a.

Koristi se i indeks proizvoĎačkih cijena, koji

mjeri razinu cijena u veleprodajnoj i proizvoĊaĉkojfazi.

Taĉno je da su u vrijeme inflacije cijene dobara

Inflacija, troškovi inflacije i nezaposlenost



nezaposlenost

više u apsolutnom iznosu, ali ne moraju biti irelativno više u odnosu prema cijenama ostalihdobara ili dohocima. Istina je da mnogiosiromašuju u vrijeme inflacije, ali ne svekategorije stanovništva, neki njegovi dijeloviprosperiraju, npr. poslodavci prebacuju teretinflacije na zaposlene.

Historijski gledano, inflacija je stara koliko i novac.Kao svjetski fenomen prvi se put pojavila u 16.vijeku kada je tadašnju Evropu preplavilo zlato isrebro iz Novog svijeta. U pravilu, javljala se u




nezaposlenost

vrijeme ratova da bi nestala u poslijeratnojdepresiji. Poslije Drugog svjetskog rata cijene sunastavile svoj rast ĉemu su pridonijelenefleksibilne dnevnice.

Tri osnovna tipa inflacije su:

• Umjerena inflacija je ona koju obilježava

jednocifrena godišnja stopa inflacije. Pri ovojinflaciji povjerenje ljudi u novac nije dovedeno upitanje, pa oni ne gube vrijeme i resurse




nezaposlenost

pretvarajući novac i bogatstvo u nekretnine ilidruge oblike realne vrijednosti.

• Galopirajuća inflacija je ona pri kojoj je

godišnja stopa inflacije izražena dvocifrenim ilitrocifrenim brojem. Novac brzo gubi svojuvrijednost, pa ljudi drže minimalnu koliĉinu novcapotrebnu za dnevne transakcije. Višak novcanastoje pretvoriti u nekretnine ili devizna sredstva

stabilne vrijednosti. Finansijska tržišta odumiru,kamatna stopa prestaje biti alokator investicija, adomaći kapital bježi u inostranstvo.




nezaposlenost

• Hiperinflacija je ona pri kojoj je godišnja stopainflacije izražena ĉetverocifrenim ili većim brojem.Klasiĉan primjer hiperinflacije je onaj koji se desio

u Njemaĉkoj 1922. – 1923. godine kada je indekscijena porastao od 100 na 10.000,000.000. Dok sepri galopirajućoj inflaciji cijene mijenjaju izmjeseca u mjesec, pri hiperinflaciji se one

doslovce mijenjaju iz sata u sat. Hiperinflacija jekrajnje rijetka, a dogaĊa se uglavnom u vrijemerata ili kao posljedica rata ili revolucije.




nezaposlenost

Inflacija uvijek ostavlja za sobom posljedice. Dvasu neosporna uĉinka inflacije:

• Preraspodjela dohotka i bogatstva izmeĊu razliĉitih

klasa. Pritom najteže strada tzv. srednji sloj, amanje bogati odnosno siromašni. • Distorzija relativnih cijena i outputa pojedinih

dobara što izravno pogaĊa proizvodnju i

zaposlenost pojedinih privrednih grana.

Uĉinci inflacije nisu isti ako je ona očekivana odnosno ako doĊe neočekivano. NepredviĎena




nezaposlenost

inflacija preraspodjeljuje bogatstvo od povjeriocana dužnike, pa nanosi štetu svima koji su novacposudili. Ovaj tip inflacije ide u prilog lovcima naprofit i špekulantima, a pogaĊa primaoce fiksnihdohodaka kao i sve one koji se nisu spremniupustiti u rizik. To se, meĊutim, ne dogaĊa ako seinflacija oĉekuje, jer se tada ugraĊuju mehanizmikoji neutraliziraju ili umanjuju negativne

posljedice inflacije.Distorzije relativnih cijena u pravilu nema kada jeinflacija oĉekivana. Relativne cijene ostaju iste, jer




nezaposlenost

se zadržavaju prijašnji pariteti, ali na višoj razinicijena. MeĊutim, oĉekivana inflacija može bitineuravnotežena. Tada dolazi do distorzije paritetarelativnih cijena i troškova, pa se efikasnostsmanjuje.

PredviĊena inflacija je ipak iznimna pojava, jerinflacija dolazi, u pravilu, nepredviĊeno.

NepredviĊena inflacija takoĊer može bitiuravnotežena i neuravnotežena. NepredviĊenauravnotežena inflacija znaĉajnije djeluje naraspodjelu dohotka i bogatstva, nego na




nezaposlenost

efikasnost privrede. Teže su posljedice prinepredviĊenoj neuravnoteženoj inflaciji, jer ona,osim redistribucije dohotka i bogatstva, izaziva ismanjenje privredne efikasnosti.

Pod inercijskom inflacijom podrazumijeva seinflacija koja ostaje na istoj stopi sve dok je neki

dogaĊaj ne promijeni. Cijene, dnevnice, kao iostali troškovi rastu po istoj stopi pa je inercijskainflacija anticipativna i ravnotežna. Uslijed togaponuda i potražnja rastu razmjerno, pa se krivulja




nezaposlenost

AS i AD pomiĉu naviše po istoj stopi. Pretpostavkainercijske inflacije je vjerovanje ljudi da se stopainflacije neće promijeniti. Takvo je stanje

kratkoroĉno, jer uvijek prije ili kasnije nekidogaĊaj poremeti predviĊanja ljudi, pa se inflacijaakcelerira.




nezaposlenost




nezaposlenost

Jedan od uzroka bujanja inflacije je povećanjeagregatne potražnje u odnosu premapotencijalnom outputu uslijed porasta jedne od

njenih komponenata (C, I, G ili X). Takva inflacijase naziva inflacijom potražnje. Grafiĉki seprikazuje pomakom krivulje agregatne potražnjeudesno pri datoj krivulji agregatne ponude.




nezaposlenost




nezaposlenost

Drugi uzrok inflacije je porast troškova izazvansmanjenjem zaposlenosti odnosnoneiskorištenošću proizvodnih kapaciteta. Takva

inflacija se naziva inflacijom troškova iliinflacijom šoka ponude (npr. naftni šokovi1973. i 1979. godine).

Savremenu teoriju inflacije izložio je engleskiekonomist A. W. Phillips. On je postavio hipotezuda kratkoroĉno postoji obrnuta veza izmeĊu stopeinflacije i stope nezaposlenosti. Zato je u




nezaposlenost

dijagramu gdje je stopa nezaposlenosti prikazana na apcisi, a stopa inflacije na ordinati, Phillipsovakrivulja negativnog nagiba. Prema toj hipotezi

porast nezaposlenosti kratkoroĉno će smanjitiinflaciju i obrnuto.




nezaposlenost




nezaposlenost

Osim kratkoroĉne postoji i dugoroĉna Phillipsovakrivulja. Ona se javlja pri prirodnoj stopi nezaposlenosti. Pri prirodnoj stopi

nezaposlenosti inflacija se ne povećava nitismanjuje. Dok je prema kratkoroĉnoj Phillipsovojkrivulji bio moguć kompromis izmeĊu inflacije inezaposlenosti, to nije moguće prema dugoroĉnoj

Phillipsovoj krivulji, jer je ova okomita na raziniprirodne nezaposlenosti.




nezaposlenost




e apos e ost

Iz teorije o prirodnoj stopi nezaposlenostimoguće je izvesti dva znaĉajna zakljuĉka zavoĊenje ekonomske politike.

1. Postoji minimalna razina nezaposlenosti kojuprivreda neke zemlje može dugoroĉno podnijeti.Shodno tome nije moguće na dugi rok ostvaritinižu stopu nezaposlenosti od prirodne a da to nepotpali vatru inflacije.

2. U kratkom vremenskom razdoblju moguće jeslijediti kratkoroĉnu Phillipsovu krivulju,smanjujući nezaposlenost uz cijenu inflacije iobrnuto.

Zaraćene školemakroekonomije



j

Kada je rijeĉ o kljuĉnim makroekonomskimproblemima kao što su deficit, monetarna politikaili inflacija, moramo naglasiti da se ekonomisti,osim definicije GDP-a, oko malo toga slažu. Nekipreporuĉuju povećanje poreza da bi se smanjiodeficit, dok se drugi zalažu za niže poreze kako bise potaknuo dugoroĉni rast. Neki žele da državapreuzme aktivniju ulogu u upravljanju

ekonomijom, dok drugi vjeruju da je najbolja stvarda sama država bude koliko god je mogućenevažna i nenametljiva.




j

Klasično makroekonomsko razmišljanje imasvoje korijene u djelima:

• Adama Smitha (1776)

• J. B. Saya (1803)• Johna Stuarta Milla (1848)

• John Maynard Keynes

Keynesova Opća teorija je ponudila alternativnumakroekonomsku teoriju, novi skup teoretskihpogleda za posmatranje uticaja ekonomskih




j

politika kao i vanjskih šokova. Keynesijanskiprevrat je kombinirao dva razliĉita elementa tj.agregatnu potražnju i agregatnu ponudu. Kodklasiĉnog pristupa pretpostavljale su se fleksibilnecijene i dnevnice s posljedicom okomite krivuljeagregatne ponude. Keynesijanski je pristupustrajao na nefleksibilnosti cijena i dnevnica ivodoravnoj ili rastućoj krivulji AS . Ponuda ne

stvara svoju vlastitu potražnju i proizvodnja stogau neodreĊeno dugim razdobljima može odstupatiod potencijalne proizvodnje.




j




j

Keynesova opažanja se ogledaju u tome da ponjemu savremena tržišna ekonomija može pasti uzamku ravnoteže uz nepotpunu zaposlenost – ravnoteža ponude i potražnje u kojoj jeproizvodnja znatno manja od potencijalneproizvodnje i u kojoj je veliki dio radne snagenedobrovoljno nezaposlen. Kad krivulja AD sijeĉekrivulju AS daleko lijevo (graf taĉka A) proizvodnja

može biti znatno ispod potencijalne proizvodnje.Keynes i njegovi sljedbenici su isticali da ne postojiekonomski mehanizam koji će ekonomiju brzo




j

vratiti u punu zaposlenost i osigurati da ekonomijaproizvodi uz potpunu iskorištenost kapaciteta zbogtoga što su dnevnice i cijene nefleksibilne. TakoĊer Keynes zapaža da pomoću monetarne ifiskalne politike država može potaknuti ekonomijui pomoći da se održe visoke razine proizvodnje izaposlenosti. Prema Keynesu državaodgovarajućom upotrebom ekonomske politikemože poduzeti korake kako bi osigurala visokerazine društvene proizvodnje i zaposlenosti. Keynesova analiza je stvorila prevrat u




j

makroekonomiji, posebno meĊu mladimekonomistima koji su živjeli u vrijeme Velike krize1930-ih i osjećali da je u klasiĉnom modelu neštoneprimjenjivo i pogrešno.Keynesijanski ekonomisti smatraju da jemakroekonomija sklona produženim poslovnimciklusima, s promjenljivim razdobljimanezaposlenosti iza koje slijedi špekulacija iinflacija.Keynesijanci vjeruju da država može uticati nastvarnu ekonomsku djelatnost poduzimajući




j

monetarne ili fiskalne korake da promijeniagregatnu potražnju. Takve politike mogupovećati agregatnu potražnju u periodima sporeekonomske djelatnosti ili obuzdavati trošenje uperiodima kada prijeti inflacija.

Uzmicanje od Keynesa

Krajem 1970-ih meĊu ekonomistima se proširilorazoĉarenje keynesijanskim pristupom. MartinFeldstein se zalagao za veći naglasak na faktore




j

koji bi povećali rast potencijalne proizvodnje – faktore kao što su povećana štednja i investicije,regulatorna reforma i smanjeno oporezivanjedohotka od kapitala. Prema njegovom mišljenju,makroekonomske bi se politike trebale fokusiratiprije svega na povećanje dugoroĉnog ekonomskograsta umjesto na kratkoroĉnu ekonomskustabilizaciju. Razoĉarenje je takoĊer proizašlo izneuspjeha keynesijanskih ekonomista da zaustaveinflaciju 1970-ih. TakoĊer, mnogi su ekonomistivjerovali da je keynesijanski pristup nedovoljno




j

naglašavao važnost poticaja za dugoroĉniekonomski rast.

Uzmicanje od keynesijanskog pristupa dovelo jedo cijepanja makroekonomskih teorija.

Korijeni monetarizma

Monetarizam tvrdi da je ponuda novca osnovna

odrednica kratkoroĉnih kretanja nominalnogGDP-a i dugoroĉnih kretanja cijena. Osnovnarazlika izmeĊu monetarista i ostalih leži u njihovim




j

pristupima odreĊivanju agregatne potražnje. Dok keynesijanske teorije smatraju da mnoštvorazliĉitih snaga utiĉe na potražnju, monetaristi

dokazuju da su promjene u ponudi novca primarnifaktor koji odreĊuje kretanja proizvodnje i cijena.

Brzina kolanja novca

Brzina kolanja (V) definira se kao iznosnominalnog GDP-a svake godine podijeljen sakoliĉinom novca (M).




j

P oznaĉava prosjeĉnu razinu cijena i Q stvarniGDP.

Bit monetarizma

U monetaristiĉkom su razmišljanju glavnaslijedeća stajališta:

M

PQ

M

q pq p

M

GDPV

...2211




1. Rast ponude novca je najvažnija sistematiĉna odrednica rasta nominalnog GDP-a .

2. Cijene i dnevnice su relativno fleksibilne

3. Privatni sektor je stabilan

PoreĎenje monetarističkog ikeynesijanskog pristupa

Posebno treba istaĉi slijedeće dvije razlike. Prvo,




dvije se škole ne slažu u pogledu snaga koje utiĉuna agregatnu potražnju. Monetaristi vjeruju da naagregatnu potražnju utiĉe samo (ili prije svega)ponuda novca i da je uticaj novca na agregatnu

potražnju stabilan i pouzdan. Oni takoĊer vjerujuda će fiskalna politika ili autonomne promjenetrošenja, dok god ih ne prate monetarnepromjene, imati zanemarive uticaje na proizvodnju

i cijene.Keynesijanski ekonomisti, za razliku od toga,smatraju da je svijet složeniji. Iako se slažu da je




uticaj novca na agregatnu potražnju, proizvodnju icijene važan, oni tvrde da su važni i drugi faktori.Drugim rijeĉima, keynesijanski ekonomisti tvrdeda novac ulazi u odreĊivanje proizvodnje zajedno

s varijablama trošenja poput fiskalne politike ineto izvoza.

Druga se velika razlika izmeĊu monetarista ikeynesijanskih ekonomista odnosi na ponašanjeagregatne ponude. Keynesijanski ekonomisti istiĉuinerciju cijena i dnevnica. Monetaristi misle dakeynesijanski ekonomisti prenaglašavaju




nefleksibilnost dnevnica i cijena, te se sakeynesijancima takoĊer ne slažu oko nagibakrivulje AS .

TakoĊer, keynesijanski ekonomisti vjeruju da ćepromjena (nominalne) potražnje znatnopromijeniti proizvodnju uz mali uticaj na cijene ukratkom roku. Monetaristi tvrde da će pomak

potražnje prije svega završiti promjenama cijena,a ne promjenama koliĉina.


menadžment makroekonomskog okruženja - vjezbe

Documents