MEMORANDUM PODNESEN

NJEGOVOM VELICANSTVU CARU I KRALJU

FRANCU JOSIFU I.

PREDSTAVNIKA I ZASTDPNIK,A, 11111SURANSKOG NARODA OKUP1RA1'1111 %EMI JA.

.0 NOVOME SADU

Srpskn Atamparija dra Svetozara Miletieta 1901.

10. J1' N A 1901. GODINE 13HaLT

-1,1,ena. I krona.

MEMORANDUM pod ne:4en

NJEGOVOJ PREUZVI'S'ENOSTI MINISTRU KALAJU

pi - odan 19. (lecetabra 1900. god. u SILrojevu

(,(1

MEMORANDUM PODNEEN

_NJEGOVOM VELICANSTVU CARU I KRALJU

FRANCU JOSIFU I. 10. JUNA 1901. GODINE BEKORu

MEMORANDUM podnegen

NJEGOVOJ PREUZVIS'ENOSTI MINISTRU KALAJU

predan 19. clecembra 1900. god. u Sarajevu od

PREDSTAVNIKA I ZASTUPNIKA MUSIEMANSKOCT NARODA Oh UPIRA N I II ZEN LJA.

U NOVOME SADU

Srpska gtamparija dra Svetozara MiletiCa 1901.

01'31017,A 0411,Ag

NA ...SAN Kliat

" -

sARAtErr 44e

kr,

I

Vase Velieanstvo !

Premilostivi Care i Krafju! U najveaem strahopogtovanju usudjujemo

se ponizno potpisani

zastupnici i predstavnici islamskog naroda Bosne i Hercegovine

stupiti pred Prevignje podnoije Vageg Veli6anstva i podnieti sljede6i MEMORANDUM:

Vige od 20 godina proglo je od onoga vremena, kada se je po zaklju6ku berlinskog kongresa nad na6om ota6binom izvrgila okupacija.

Vige od 20 godina giveo je islamski narod pod okupacijonom vladom, a da se iz njegovih usta nije 6ula nikakova ialba

, nika-kova tugba. Strpljenje i nada, gto ih je u .dugu muslomana usadila sveta vjera islamska, su, da

se islamski narod nije galio i

ako ga je gto da

se nije tugio i ako ga je gto bolelo. Na

protiv dvrstom vjerom uzdao se

islamski narod u okupacionu vladu, svom odanogeu i predanogou stavio

se je u slui'bu. njenu. Kakovu god je

sluibu okupaciona vlada od islamskoga naroda zahtjevala, islam-ski ju je narod tedajem 20 godina mirno

i slijepo izvrgivao, a da

zato nije zahtjevao nikakove nagrade, nikakova priznanja. Islamski narod iiveo

je samo za svetinje svoje vjere, to po

1iti6kih tekovina ne samo da nije tragic), nego je

mirno gledao, kako se

za istima u njegovoj starodrevnoj ota6bini jagme drugi, do juOer stranci. Tedajem ovih 20 godina, islamski narod nikada i nikako nije

se politikom bavio, ne Mini on to ni danas, kada su

ga nepovoljni odnogaji

njegovog vjerskog stanja u oku,pacionim zemljama trgli iz 20-godignjeg dremega i prisilili ga, da zakonitim putem trail Obezbedjenje svog vjerskog obstanka u oku iranim zemljama.

;141,

6

I u danagnjim tegkim po nas islamski milet danima, gdje nam je utemeljeni nag vjerski obstanak, daleko je od nas i pomisao na bilo kakove politidke akcije i prazne demonstracije. Zakonitim i mirnim putem peticija kod pretpostavljenih nam vlasti traiimo mi osjeguranje vjerskog nam obstanka. a u bu6nim politiekim akci-jama i ispraznim demon,stracijama, kao gto su one na Trebevi-6evoj" proslavi u Sarajevo, na katoli6kom kongresu u Zagrebu slavenskom novinarskom kongresu u Dubrovniku, trezni i mirni islamski elemenat ne samo da nije u6estvovao, nego ih je iz dubine svoje "diste duge najodlanije osudjivao i osudio.

Pa ipak, kada je progle godine usljed ugroienog svojeg vjer-skog stanja, islamski narod prisiljen bio, da se trgne iz dremeia poradi na osjeguranju svog vjerskog obstanka i kada je u tu svrbu putem peticija obratio se na predpostavljene mu zemaljske vlasti pokucao na njihova vrata. nagao je to vrata zatvorena i pred njima policajne organe, koji su mu oruianom rukom pokazivali, da taj njegov zakoniti put vodi u tamnicu. Dok se je drugima dozvolja-valo svakovrstne politidke akcije i dernonstracije, mirnom i poslug-nom islamskom narodu zabranilo se je galiti na ugroieni mu vjerski obstanak, zabranilo mu se moliti i traiiti kod zemaljskih vlasti osjeguranje svoje vjere, za taj i takav rad proglasilo ga se je bun-tovnikom i progonilo ga se je kao takovog. To je urodilo posl,je-dicom, da se je jedan deo islamskog naroda stao u gomilama seliti iz earodrevne mu ota6ine a drugi dio, koji neee da napugM sveta ognjigta svojih otaca, stao se je guke i uije sakuplati oko onih svojih odabranika, kojima je kao svoji-m izabranicima i odabranim zastupnicima, povjerio zastupanje najsvetijih vjerskih interesa.

Vale Velieanslvo! Premilostiri Care i Ifralju !

Smjerno podpisani preuzeli su na sebe tegku duinost pred togom, islamskim narodom i vlastima, kada su se primili zastup-stva islamskog naroda u okupacionim zemljama u pogleclu osjegu-ranja vjerskih mu svetinja.

7

Mi smo si to tegke dUinosti i velike odgovornosti, vazda svjesni bili, sa tom svijesti otpo6eli smo svoj rad, sa torn svijesti radili smo do danas, u toj svjesti ustrajaaerno u ovom tegkorn radu sve dotle, dtk ga ne privedemo sretnom kraju, dok islamskom narodu u okupiranim zemljama ne osjeguramo njegov vjerski obstanak.

Svjestni si svoje duinosti i odgovornosti, svjestni si svog ve-likog cilja i zadaee. mi smo pristupili ozbiljnom radu. Ispitali smo danagnje nepovoljno vjersko stanje u okupiranim zemljama, istra-iili uzroke njegove, pronagli smo sredstva njegovom poboljganju i trajnom osjeguranju njegovog obstanka i napredovanja. Sve to iznieli smo u predstavci, a koju smjerno prilai:emo pod A)* a s kojom smo se obratili na nageg neposrednog i najvigeg oblastnog poglavara zajedniaog ministra financija, preuzvigenog g. Benja-mina pl Kallay-a. U toj predstavci mi smo iskreno i otvoreno iz-nieli crnu sliku danagnjeg vjerskog stanja islamskog naroda u oku-piranim zemljama, iskreno i otvoreno ukazali smo na uzroke toga stanja, koji se nalaze u danagnjoj vjerskoj organizaciji islamskog naroda u okupiranim zemljama, koju je stvorila inovjerna vlada i po kojoj organizaciji cijela uprava islamske vjere i njene imovine faktiOno poiva konOno a rukama inovjerne vlade. Mi smo napo-kon iskreno i otvoreno na temelju svog najdubljeg osvedaenja izjavili, da islamski narod u okupiranim zemljama, spas svoje vjere i trajno osjeguranje njenog obstanka, mole naCi samo u vjerskoj autonomiji islamskog naroda.

Sa predstavkom podnieli smo s toga i nacrt gtatuta vjerske samouprave islamskog naroda u o kn p i r an i m zemljama, koji smerno prilaiemo pod B.**) i zamolili smo, da se torn nacrtu gtatu-ta vjerske samouprave islamskog naroda u okupiranim zemljama ishodi kriepost temeljnog zakona.

Preuzvigeni g. ministar pl. Kallay primio nas je u Sarajevo u audijenciju kao izaslanike i zastupnike islamskog naroda u oku-

*) Vidi tu predstavku dalie u ovoj knjiiici. **) gtatut njesmo za sada mogli dobiti.

-8

piranim zemljama, preuzeo je od nas predstavku i nacrt nageg vjerskog samoupravnog gtatuta, obeCao je obadvoje pomno prou6iti i nakon toga povesti

s nama pregovore po civilnom adlatusu preuz-

vigenom g. Hugi baronu Kutscheri, o saniranju nagih tegoba i o nagoj vjerskoj samoupravi. I zaista po6etkom mjeseca februara ove godine odpodeto

,je civilni adlatus preuzvigeni g. Hugo baron Ku-tschera, kao zastupnik zajednidkog ministra preuzvigenog gosp. Benjamina pl. Kallay-a, u Sarajevu

s nama kao zastupnicima is-

lamskog naroda u okupiranim zemljama pregovore, kojima su slu-Eli

kar, podloga naga predstavka i po nama podneseni nacrt vjer-

skog samoupravnog ftatuta, u kojima je glavni predmet bio uredje-nje i poboljganje danagnjeg nepovoljnog stanja islamskog naroda stvorenjem vjerske samouprave. Koliko smo blagodarni preuzvige-nom g. ministru Benjaminu pl. Kallay-u a na susretljivosti, s ko-jom je primio nas kao zastupnike islamskog naroda u okupiranim zemljama i obeeao nam putem pregovora nagih

sa zemaljskom vla-

dom uredbom vjerske samouprave poboljgati danagnje nage nepo-voljno vjerako stanje istrajno islamskom narodu osjegurati vjeski ob-stanak; koliko smo blagodarni preuzvigenom gosgodinu civilnom adlatusu Hugi baronu Kutscheri na pdrtvovanosti i istrajnosti,

s kojima je malo ne tri mjeseca vodio

s nama pregovore o pobolj-

ganju danagnjeg nepovoljnog vjerskog stanja stvaranjem uredbe vjerske samouprave islamskog naroda, koliko smo na avemu tome blagodarni i koliko u avemu tome leii za nas islamski milet dra-gocieno priznanje, da je danagnje vjersko stanje islamskog naroda u okupiranim zemljama zaista vrlo nepovoljno i da je naga akcija oko poboljganja toga stanja putem vjerske samouprave opravdana i da samo u toj vjerskoj samoupravi leii osjeguranje vjerskog ob-stanka i napredka islamskog naroda u okupiranim zemljama, toliko duboko ialimo da

ti tromjese6ni pregovori u kojima smo

i mi da-

leko od svojih ognjigta i porodica, o svom ruhu i kruhu svim srcem i svom dugom udestvovali, nisu urodili po nama i islamskom narodu tako ieljno dekivanim plodom nadom vjerskom samou-pravom.

9

VaSe Velganstvo ! Premilostivi Care i &alit !

Neuspjeh nagih pregovora sa visokom vladom u pogledu po-menute vjerske samouprave prisilio je nas smjerno podpisane, po islamskom narodu izabrane, a po visokoj vladi priznate i odobrene zastupnike i punomoOnike bosansko-hecegova6kog islamskog naroda, da se ute6emo pod dinsko okrilje Vageg Veli&nstva i da na pod-ndju Prevignjeg prestolja Vageg Veli6anstva iznesemo skromne i usrdne molbe i ielje nageg islamskog naroda sa obezbjedjenjem vjerskog mu obstanka u okupiranim zemljama putem vjerske sa-mouprave. Mi to dinimo tvrdim pouzdanjem i sjegurnom nadom, da ee naga pravedna stvar pod moonim okriljem Vageg Velidan-stva nth onu ainaku zagtitu, koju islamski narod okupiranih ze-malja u sinovskoj ljubavi aekuje

i kojoj se nepokolebivo nada.

Vase Velieanstvo Premilostivi Care i Kralju!

Moiemo izjaviti mime due i oistom savjesti, da krivnja ne--uspjehu pregovora ne leii na nama.

Duboko uvjerenje islamskog naroda u okupiranim zemljama da danainje njegovo nepovoljno vjersko stanje ima svoj korien u danagnjoj njegovoj vjerskoj organizaciji, koju je stvorila inovjerna vlada i koja stoji sama pod uticajem inovjerne vlade, dovela ga je do isto tako dubokog uvjerenja, da osjeguranje svog vjerskog ob-stanka u okupiranim zemljama islamski narod mote nit& samo onakovoj vjerskoj organizaciji, kakovu 6e stvoriti sam on prema duhu i tradiciji islamske vjere i njenih interesa, i koja e stajati iskljudivo pod uticajem islamskog naroda. Tome svom dubokom uvjerenju dao je islamski narod vidljivog izraiaja u pokretu koji je zahvatio vas islamski inilet do skrajni dubina njegovih, a koji se je pokazao a silnim i mnogobrojnim gomilama izseljenika, glasnom vapaju preostalih, da se obstanak islamske vjere u okupi-ranim zemljama osjegura vjerskom samoupravom islamskog naroda.

Pod dojmom i uticajem iivo i zdvojno izraiene ielje islamskog

10

naroda za vjerskom samoupravom, glasom narodnim odabrani opunomoeeni, da njegovu ielju ostvarimo, primili smo se zastupstva njegovih vjerskih interesa i zapodeli smo svoj rad.

Pod istim dojmom i uticajem jasno israiene ielje islamskog naroda za samoupravom, pristala je visoka.vlada i odpaela s nauta pregovore o toj vjerskoj samoupravi.

Nag poloiaj kod tilt pregovora bio je neizmjerno teiak. Islamski narod, koji nas je svojim povjerenjem odlikovao,

povukao je uske granite nagemu radu kod pregovora glede vjerske samouprave.

Mi smo

stojali pred jasno iznegenom ieljom islamskog naroda, da

se osim oblastne kontrole

i najminimalnijeg utjecaja vlade na

imenovanje islamskih vjerskih dostojanstvenika odstrani svaki utje-caj

na vjerski avtonomni iivot. Visoka vlada naprotiv dogla je prod

nas sa

zaht'evima. koji cijelu vjersku samoupravu islamskog naroda stavljaju pod raoeni uticaj vlade, to koji svaki uticaj islamskog naroda na sastav najvigeg duhovnog tjela u zemlji

na postavljanje

najvigeg duhovnog poglavara i

glavnih duhovnih starijegina sa

svim iskljueuje, to ga naprotiv sa svim podvrgava iskljueivom uticaju inovjerne viade.

Visoka vlada svojim zahtjevima ne

samo da je svela cielu narodnu vjersku samoupravu

na nigta, nego je od

nas sunnitskih muslomana traiila, da svojom vjerskom samoupravom prekinema svaku duhovnu vezu sa,megihatom, duhovnim zamjenikom Chalife, vrhovnog vjerakog poglavara svih sunnitskih muslomana.

Mi smo

cielim svojim radom kod pregovora givo nastojali oko toga, da

se gto vige moguee udovolji ieljama islamskog naroda,

a nastojali smo i oko toga, da i zahtjeve visoke vlade usvojimo kolikogod to dopugta sama svrha vjerske samouprave i koliko

se to ne

protivi javnim odredbama vjerskim. Mi smo

prema tome u pregovorima u svemu popustili zahtje- vima visoke vlade, samo to nemogosmo uciniti iz gornjih razloga u pogledu ulema medglisa, mengure megihata, muftija i subvencija.

Popugtanje nage u tim taekama ne

bi nigta samoj stvari po-

11

moglo, jet- islamski narod ne bi na to nikada pristao, niti bi ikada usvojio takom vjerskom samoupravom, koja prekida duhovnu vezu sunnitskih muslomana sa megihatom, i koja islamske dugobriirike sa svim izdvaja iz redova naroda i oduzitnlje narodu svaki uticaj na njih, to dugobrignike riegava svake odgovornosti prema islamskom narodu, to koja naprotiv islamske dugobriinike i u pogledu njihova narnjegtenja i u pogledu njihove place i naglede u svemu podvr-gava moenom uticaju vlade, i za sve ih eini samo vladi odgovtarnima.

Po takovoj vjerskoj samoupravi ostali bi islamski dugobriinici ono, gto su i do sada bili vladini einovnici, a vjerska samouprava ne samo da ne bi danagnje nepovoljno vjersko stanje islamskog naroda promIenilo na bolje, nego hi na protiv postojeee nepovcdjno stanje utvrdilo ; i takom vjerskom samoupravom islamski bi narod sam udario peeat na grub. svoje vjerske slobode i ravnopravnosti sa drugim vjeroispovjedima.

Prema razlogenom mi smo dugni dokazati, da smo u pregovo-

rima s t visokom vladora isgli do skrajne granite popustljivosti, koja su Dam postavili tuandati islamskog naroda i naga vjerska savjest, dnini smo dokazati, da je stanovigte, koje je visoka vlada zauzela u priepornim pitanjima takovo, da iskljueuje i sam pojam samo-uprave, da se to stanovigte ne mac u sklad dovesti sa vjerskom svjesti i tradicijom sunrutskog islamskog naroda. Mi eemo sve to dokazati upravo sa pregovorima nap glede pitanja, koja, su ostala priepornima i na kojima su se pregovori razbili.

Kod svakog duhovnog tjela i sastava njegovog, kod svakog duhovnog zvanja i njegovog namjegtanja, u prvome se redu radi o tome, tko to oznaditi lienosti, koje to saiiinjavati duhovno tjelo i lienosti, koje to izvrgavati stanonito duhovna zvanja i sluibu, to tko to na vet oznaeene lienosti prenieti vlast dotienog duhovnog zvanja, t. j. duhovna ovlagtenja, koja su skopeana a dati6nim du-hovnim zvanjem.

Katolieko erkveno pravo stvorilo je za prvo izraz designatio personae, a za potonje collatio officii u uijem smislu.

Kod pitanja, glede kojih se nismo mogli sloiiti sa zernaljskorn

13

vladona u pogledu ulema medAlisa, muftija i mengure mengihata, u glavnom se radi upravo o toj, designatio personae" i collatio ofiicii. U -u 96. nacrta nageg samoupravnog gtatuta, mi smo usta-novili, da se ulema medilis, najvige duhovno islamsko tjelo u oku-piranim zemljama, sastoji iz 5 lica, koja bira vakufsko-mearifski sabor iz hadiinskog staleia, te koji izbor vakufsko-mearifski sabor podnosi zajedniekom ministarstvu, da isto izmedju te petorice elanova ulema medilisa imenuje jednoga Reis-ul-ulemom, koji ee time po-stati sarajevskim muftijom, predsjednikom ulema medilisa i najvigim duhovnim dostojanstvenikom islamskim u okupiranim zemljama. Kao gto se vidi, mi smo u nacrtu nageg gtatuta oznaeivanje lica, koja ee sadinjavati najvige islamsko duhovno tjelo u okupiranim zemljama doznaeili najvigem narodnom vjerskom samoupravnom islam-skom organu u okupiranim zemljama vakufsko-mearifskom sa-born, a oznaeenje odnosno imenovanje predsjednika toga duhovnog tjela i najvigeg duhovnog poglavara u okupiranim zemljama propu-stili smo zajedniekom ministarstvu kao driavnoj vlasti na temelju . presentacije petorice elanova ulema medilisa po vakufsko-mearifskom saboru.

Na prigovor zemaljske vlade, da se vakufsko-mearifski sabor sastoji iz svetovnjaka, kada se ne nide tima kao takovima prepu-

i stiti, da oni biraju elanove najvigeg islamskod duhovnog tjela u zemlji i zemaliskog duhovnog poglavara, jer bi se time njima kao svetovnjacima prApustilo kvalificiranje vjreskih sposobnosti duhovnih

gto oni udiniti nisu kompetentni; na taj prigovor visoke vlade mi smo napustfli stanovigte, koje smo bili zauzeli, u . 96. nacrta nagega gtatuta, te smo se sa zemaljskom vladom sporazutneli u onome, da se za izbor i sastav elanova ulema mealisa stvori po-aebna izborna kurija, koja ee se sastojati iz 30 lica i to iz 6 muf-tija i 24 hodie, koje ee u izbornu kuriju birati kotarska povje-renstva.

Kao gto se vidi, mi i zemaljska vlada u naeelu smo se spora-zumeli onamo, da se kod sastava duhovnog tjela ulema raedilisa ima designatio personae" ogranieiti na duhovna lies, koja saeinja-

vaju izbornu kuriju, a da se od toga imaju iskljuditi oni, koji kao ne duh(Nna lica nisu kompetentni kvaljfikovati vjerske sposobnosti onih duhovnih lica. koja imadu da saeinjavaju ulema

Mi i zemaljska vlada razigli smo se u tome, Eito se je kod ustanovljivanja naeina, kojim ee izborna kurija izvriiavati sastav ulema rnedilisa pokazalo, da se vlada vige udaljuje od sporazumno utanaeenog nadela, da se sastav ulema medilisa ima ogranieiti samo na duhovna lies izborne kurije, te da zemaljska vlada naprotiv ide za tim, da svu akciju izborne kurije svede na puko predlaganje kandidata. a prosudjivanje i odluku o predloienim kandidatima, pak prema tome i o sastavu samog ulema medilisa da predrkje zemalj-ska vlada sebi samoj. Mi koji smo usvojili izbornu kuriju duhov-nih lica bag iz tog razloga, da se sastav ulema mealisa ograniei samo na duhovna islamska lies , nismo dosljedno ni mogli ni smjeli iei tako daleko, da sa sastav ulema medzlisa , eisto duhovnog tjela,. islamskog, prepustimo malo, ne sa avim inovjernoj vladi. Mi koji smo dopustili, da islamski svetovnjaci nisu kompetentni kvalifikovati vjerske sposobnosti islamskih duhovnih lica, nismo mogli ni smjeli tako daleko idi da to i takovu kompetenciju priznamo i ustupimo neislamskoj vladi. Da je tome tako bilo, dokazuju predlozi zemalj-ske vlade glede toga pitanja a da smo mi i kod tog pitanja do skrajnosti popugsali, to dokazuju nagi predlozi.

U prvome svom predlogu zahtjevala je zemaljska vlada da izborna kurija prije svega sastavi listu takovih kandidata za ulema meals, koji su tako vjerski naobraieni i razvijeni, da su do-stojni toga zvanja, kojima je vjersko i moralno ponaganje pohvalno,. koji su navrgili 30 a nisu prekoraeili 70 godinu iivota, koji nisu radi zloeina ni kainjeni ni pod obtuibom, i koji konaeno nisu pod tutorstvom.

Izborna lista sastavlja se tako, da izborna kurija u nju uvr-geuje toliko kandidata, koliko god ih predloii izborna kurija, a po eetiri elana izborne kurije imaju pravo za izbornu listu kandidi-rati i izvan svoje sredine koliko god koee kandidata.

Tako sastavljenu listu kandidata ZR ulema dostavlja

14

izborna kurija zemaljskoj vladi, da ista oznaai one kaudidate, kojih izbor ona eventualno nebi mogla odobriti.

PoAto zemaljska vlada na izbornoj listini oznati kandidate, koje ona u slutaju njihova izbora nebi mogla potvrditi kao alanove ulema medMisa, vrada zemaljska vlada po njoj proredjenu izbornu listinu izbornoj kuriji, da ova izmedju po zemaljskoj vladi aprobi-ranih kandidata obavi izbor petorice alanova ulerna medilisa. Taj izbor petorice dostavlja se Vaiiern Veliaanstvu da izmedju njih ime-nuje jednoga Reis-ul-ulemom, a da ostalu detvorieu zajedniako mi-nistarstvo potvrdi kao alanove ulema

Iz samog predloga zemaljske vlade jasno proizlazi, da se time sasvim uniAtava sporazumno utanateno natelo, da se sastav ulema, medgisa ima povjeriti samo islamskim duhovnim licima, koji saei-njavaju izbornu kuriju. Kada smo pristali Ira to, da se od izbora lanova ulema medilisa imaju izkljuditi islamski svjetovnjaci, onda

nismo mogli usvojiti predlog zemaljske vlade, po kojem na sastav ulema medilisa viAe utide neislamska vlada, nego li samo u to avrhu stvoreno islamsko izborno duhovno tjelo izborne kurije.

Ustavi, uredjivali oni driavnu vjersku iii ma kakovu drugu zajednicu, moraju imati svrhu, da njihove uredbe koje imadu osje-gnrati obstanak i zdrav razvitak dotiene zajednice, zaista budu ta-kove, da se njima to glavna svrha svake zajednice postizava i da se njima uklone one zaprieke opasnosti, koje bi eventualno usljed slabih i to ih ustavnih uredaba u buduonesti za dotianu zajednicu mogle nastati, to joj onemogueiti svaki razvitak iii Ata vide uniAtiti i njenu eksistenciju.

Toga natela drzali smo se i mi u nakrn radu oke stvaranja islamske vjerske samouprave, pa kada nismo mogli usvojiti predlog zemaljske vlade, kojim se inovjernoj vladi daje odlutan i svemodan uticaj na, sastav najvikg islamskog duhovnog tjela u zemlji, nismo to utinili iz kakovog nepovjerenja prema danaAnjoj vladi, nego smo to udinili iz one zdrave i opravdane opreznosti, s kojom svi trezni i oprezni ljudi susretaju nepoznatu i neizvjestnu im buduenost ; a za koju ne nide preuzeti garanciju ni jedna vlada ovoga svjeta. Da bi pak po

1i)

predlogu zemaljske vlade sastav ulema medilisa sacvim stajao pod uticajem neislamske vlade, to proizlazi yea iz samog natina sastav-ljanja izborne listine u izbornoj kuriji, to proizlazi Yee iz niaim ne-ogranieenog prava neislamske vlade, brisati iz izborne listine sve nepoeudne joj kandidate bez ikakvog brojnog ograniaenja.

Po predlogu zemaljske vlade, imadu po eetiri alana izborne kurije pravo u izbornu listinu uvrstiti neogranideni broj kandidata za ulema

Neislamaka vlada treba u izbornoj kuriji da ima samo aetiri njoj odana 61ana, koji ea u izbornu listinu uvrstiti bezbroj skroz od neislamske vlade zavisnih kandidata i vlada ee moci brisati sve kandidate, gto su ih pl edlozili ostalo 26 alanova izsorne kurije, tc izbornoj kuriji podneti na izbor alanova ulema raealisa izbornu listinu, n kojoj de biti sadrZ'ani samo kandidati, uvrAteni u izbornu listinu po onoj eetvorici vladi odanih i od nje zavisnih alanova iz borne 'kurije

Vlada mote konatno po istom predlogu, izbrisati iz izborne listine sve predidene joj kandidate do petorice njoj najpouzdanijih, pa izbornu listinu sa tom petoricom kandidata, dostaviti izbornoj kuriji, da obavi izbor 5 alanova ulema

U takovom slutaju bi neislamska vlada, putem svoga prava, brisanja nepodudnih joj kandidata iz izborne listine vrsila u istinu imenovanje tlanova ulema medilisa, a izborna kurija ne bi bila drugo, do puki glasaai aparat.

Za sluaaj, da bi moglo vremenom moZda doei i do kakove vlade, neprijateljski raspoldene prema islamu i njegovim svetinjama, iii ti do vlade nepoznate sa sukinom i cielim bieem islama, za slutaj, da bi izmedju takove vlade i islamskog naroda, ddlo do vjerskog konflikta, kakovu bi zatitu onda rialto islamski narod u takvoj svojoj vjerskoj samoupravi, kakva branioca islamska vjera u na taj natin sastavljenom najviAem svom duhovnom tijelu u zernlji u ulema meRlisu ? No, ne gledajuoi na sve to, ovakvim naeinom sas:avljanja, izborne listine i vladinim brisanjem nepoyt e.

nih joj kandidata iz izborne listine, obara se i unigtava svaktliaragnil LI A

16

17

mostalan rad izborne kurije, koliko u pogledu sastava izborne listine, toliko i u pogledu samog izbora elanova ulema medilisa. pogledu sastava izborne listine ne odlueuje izborna kurija kao ta-kova, niti kod toga sastava mole doei do izragaja volje izborne kurije, zastupana po vedini njezinih elanova, nego naprotiv izragaj volje gest puts jade veeine izborne kurije i po tom izraiaj volje izborne kurije same u pogledu sastava izborne listine, mole one-mogueiti manjina od 4

dlana. Dok se kod svih vjera kod izbora eastnih duhovnih lica, zahtijeva jednoduinost iii barem veeina od 2/, glasova, visoka vlada zahtijeva u svom predlogu, da mi u iz-boru najviiih islamskih duhovnih lica dopugtamo odlueno utjecati manjini od 4 lica.

Ovakvim naeinom izbora onemoguCio bi se, a sigurno i otegeao izbor zaista vjerskih i dasnih duhovnih lica, a girom bi se otvorila vrata korupciii.

Veza manjine od 4 lica sa vladom i njenim pravom brisanja nepoeudnih joj kandidata, onemogueila hi izbornoj kuriji, da njena volja dodje do izraiaja i kod samog izbora elanova ulema jer ogranidenje izbornog prava samo na one kandidate izborne listine, koje je vlada na listini odobrila, onemoguiluje izbornoj kuriji, da za dlanove ulema medilisa bira one kandidate, koji su po njenom znanju, uvjerenju i savjesti najdostojniji toga visokoga vjerskog duhovnog zvanja, nego je primorava, da elanove ulema medilisa bira izmedju onijeh kandidata, koje je neislamska vlada pronagla najdostojnijinia tog visokog islamskog duhovnog zvanja. Brojno neogranidenim pravom vlade brisati iz izborne listine nepoeudne joj kandidate, moglo bi se obiei i samo izborno pravo izborne kurije, brisanjem svih kandidata osim petorice.

Jasno je, da mi gornji predlog visoke vlade u pogledu sastava ulema medilisa ,

uz najbolju nagu volju, usvojiti niti smo mogli, niti smjeli. Da ipak visokoj vladi i u tom pitanju koliko je mo-gu6e vige u susret podjemo, iznijeli smo predlog, kojemu je bila svrha, da se oduva distota i znaeaj izbornog prava izborne a da se i visokoj vladi osigura dosta znatan uticaj Ira sam sastav ulema

U nageru predlogu mi smo pristali na to, da izborna kurija po vladinom predlogu i nadinom u njem sastavljenim, sastavlja izbornu listinu, pak smo time vladi omogueili, da ista i po najne-znatnijoj manjini utiee i udestvuje kod samog sastava izborne

li- ste kandidata. Nu nismo visokoj vladi mogli ustupiti pravo, da se njoj dostavlja izborna lista kandidata sa pravom, da iz nje brige nepoeudne joj kandidate, jer bi joj time priznali pravo kvalifiko-vanja vjerskih sposobnosti islamskih duhovnih lica, a oduzeli bi to pravo samoj izbornoj kuriji, stvorenoj bag u to svrhu. Da osigu-ramo vlasti odluean uticaj i na sam sastav ulema medilisa i po-stavljanje Reis-ul-uleme, a da i ope,t oduvamo eistotu i - znaaj izbornog prava izborne kurije u pogledu kvalifikovanja vjerskih sposobnosti duhovnih kandidata, mi smo predlozili , da izborna ku-rija is listine kandidata izabere tri kandidata za Reis-ul-ulemu, te taj izbor trojice da predloge Vagem Veli6anstvu, da Vage Veliean-stvo izmedju trojice po izbornoj kuriji izabranih i po torn duhovno kvalifikovanih kandidata, blagoizvoli jednoga irnenovati Reis-ul-ulemom.

Predlolili smo nadalje, da izborna kurija iz vee izabrane dvojice kandidata za Reis-ul-ulemu izabere jog eetiri kandidata za ulema medilis, pak da izbor te gestorice kandidata predloii iajed-niekom ministarstvu, da isto izmedju tih lest pa izbornoj kuriji izabranih i po tome duhovno kvalifikovanih kandidata, izvoli det-voricu njih imenovati elanovima, ulema

Mi smo u tom predlogu pridriali izbornoj kuriji pravo kva-lifikaciju duhovnih kandidata izvrgivati putem izbora, a vlasti smo ustupili pravo. da duhovno po izbornoj kuriji kvalifikovanih kan-didata putem imenovanja odabere sebi pooudne, a ukloni nepoeudne kandidate.

Nu visoka vlada ne htjede nikako pristati ni na ovaj nag do krajnosti popustljiv i sasvim opravdan 1111111-,T,

nego je protiv njega iznijela drugi predlog u sugtini jednak sa prvim, jer i u njemu zahtijeva visoka zemaljska vlada, da se njoj dostavlja iz-borna listina kandidata bez ikakvog brojnog ogranieenja na brisa-

2

18

nje. Sva je razlika u tome, gto u ovom predlogu nabraja razloge radi kojih ona mac iz izborne listine brisati kandidate, a kao takove oznauje pomanjkanje aledeoih uvjeta kandidata : 1.) da bude vjerski naobraien i da je sasvijem dostojan toga zvanja ; 2.) da bude njegovo vjersko i moralno ponaanje pohvalno; 3.) da bude navrgio 30 godina, a ne pregao 70 godinu givota; 4.) da, ne bude kainjen radi glaina ni radi toga pod optuibom; b.) da ne bade pod tutorstvom ; 6.) da je lojalan i politieki karakteran ; 7.) da je njegovo politiao vladanje takvo, da odgovara ovako vainom i visokom duhovnom zvanju.

Iz istih razloga, iz kojih ne mogosmo usvojiti prvi predlog visoke vlade, ne mogosmo pristati ni na potonji predlog tim manic, gto se u njemu visokoj vladi dodjeljuje i odlauje o vjerskoj i duhoVnoj kvalifikaciji kandidata ulema medilisa i gto vlacla po scdmoj taki (7) gornjih uvjeta vjersku dostojnost islamskog du-hovnog kandidata ima prosugjivati osim po lojalnom i korektnom politi6kom vladanju take 6.) jog po nekom posebnom politi6kom vladanju, udegenora yea od prije tako, da vladi bnde podesna lie-nost za ulema medilis, koja samo prema njenoj volji i moie dodi do aasti ulema medilisa.

Prema tome smo i mi na ovaj vladin predlog iznieli novi predlog u bitnosti jednak sa prvim, da uvjete kandidata o vjerskoj sposobnosti i o pohvalnom vjerskom i moralnom ponaganju smije samo prosudjivati islamsko duhovno tijelo i izborne kurije.

Naprotiv pristali smo da vlast ima pravo, da ',mac uskratiti potvrdu odnosno imenovanje po prvorn nagem predlogu izabranim kandidatima ulema medilisa samo u tome slaaju, ako isti nisu navrgili 3u god. ili su prekoraili 70 godina Evota, ako six radi zlaina kagnjeni ili pod optugbom, iii ako su pod tutorstvom. Kod preciziranja uvjeta nemogosmo dopustiti, da se kao uvjeti postave lojalnost, politiaa korektnost i posebno politiao ponaganje kandi-data za ulema inedzlis , jer nas je nedavna proglost naaila, da su pojmovi lojalnosti i politi6ke korektnosti vrlo pruiivi i obieno idea-ti6ni sa slijepom sluibom organima vlasti u svemu i svaemu, a,

19

osim toga je ispravno preciziranje tih pojmova kraj danagnjeg cli-Zavopravitog poloiaja okupiratih zemalja skoro nemoguoc. Da au pojmovi lojalnosti i politiake korektnosti vrlo prugiVi i riestalni, po-kaZalo se je nedavno. Kad smo nairne mi muslomani progle godine putem najsmjernijih molba i prestayaka na zemaljske vlasti

stali moliti za osiguranje nagih vjerskih jada i nevolja, nas su

organ; -oblasti proglasili nelojalnim i buntovnicima, pa nas kao takoVe pro-gonili i zltvarali

U sabaoj ugarskoj sabornici nazvao nas je mjeseca decembra wale godine preuzvigeni gosp. ministar-predsjednik opasnim po-

1 iRkim agitatorima, koji bune narod i prema kojima treba vlada fiergi6no i strogo da postfipa.

Mjesec dana poslije toga primio nas je preuzvigeni gosodin zajedni6ki ministar Benjamin plem. Kallay kao pravoyaljane za-stupnike islamskog naroda u audijenciju u isfoj stvari, koja je ugarskotn ministru povod dala, da nas nazove opasnim agitatorima, pohvalio je nage nastojanje oko vjerske samouprave i preko visoke zemaljske vlade poveo je s nama pregovore

o onome, radi e:ega u nas do nedavno progonili oblastni organi i radi eega nas je

nazvao ugarski ministar-predsjednik opasnim agitatorima. S ovih raloga mi nikako ne mogosmo pristati

na to, da se po ovako i neopredijeljenim pojmovima otvore girom vrata

samovoljj kod kvalifikovanja vjerskih sposobnosti najvigih islamskih duhovnih ica u zemlji.

I tako pitanje o uregjenju ulema medilisa osta prieporno i neriegeno, premda smo mi 6yrsto o tome uvjereni, da se

to pitanje neda i ne mote dralaije riegiti, nego onako. kako smo mi riegili

nagira prijedlozima. Drkvopravna znanost i poslije nedavnog ogtrog sukoba iz-

medju driavnih vlasti i duhovne vlasti rimskoga pape usljed pro-glagenja dogma o nepogregivosti i poslije gestoke kulturne lorbe, koja je usljed toga vodjena izmedju driaVnih vlasti i duhovnih or-gana katoli6ke . erkve, ipak danas a pogledu odnogaja uredjenja drgavne vlasti prema vjeratha i njihovim duhovnini orginizadijaraa,

tr Z nov

sko,

iisu da

a kv gov ako ni kra

zah me

kog loci

.eeg kan on

1113V pre

pro pirir isla sobi i me CrOV

da kan

20

ispovieda temeljno naeelo. da se ni jednoj priznatoj vjerskoj zajed-nici iz naravnih razloga ne rade odreei pravo, da svoje organe, 6inovnike

i . duhovne sluiftelje sama sasvim samostalno imenuje, ter ako oni imadu toj vjerskoj zajednici pripadati i njoj slaiti, onda moraju biti i njeuim duhom ispunjeni i nesmije ih nikakva strana sila na neki na6in kao tudja uda privezati o njeno tijelo.

Kao maximu prava driavne vlasti u torn obziru zahtijeva da-nas driavnopravna znanost, da se po vjerskoj zajednici samostalno odabrani i imenovani duhovni zvani6nici podnesu driavnoj vlasti na odobrenje, prije nego gto budu postavljeni u svoja zvanja. To i nika vige ne zahtijeva driavopravna znanost, a mi smo dokazali da smo i nagim predlozima igli daleko preko zahtijeva driavoprav-ne znanosti.

U kraljevini Italiji, gdje i danas postoji okra opreka izme-gju driavne i crkvene vlasti, po zakonu od 13. maja 1871. koji drugom svom dijelu uregjuje odnosaje driave prema crkvi po elan-cima 14. do 18. driavna vlast osim slueaja kraljevskog patronat-skog prava ni najmanje ne utide na namjegtanje u crkvenim zva-njima i odride se svakog odobrenja.

U samoj austro-ugarskoj monarhiji ne izvrgava driavna vlast napram ni jednoj vjeroispovesti tolika i takva prava u po-gledu namjegtanja vjerskih zva,nidnika, kolika i kakva smo mi nagim predlozima ustupili driavnoj vlasti.

Mi smo a toga 6vrsto uvjereni, da se se po nama podnesenim predlozima pitanje o ulema medifisu mooi povoljno rijegiti u inte-resu islamake vjere i same vlasti:

Kao sa ulema medilisom, isto je slueaj sa islamskim vigim duhovnicima muftijama i njihovim namjegtanjem.

U . 110. nacrta nageg samoupravnog gtatuta, ustanovili smo mi; da mnftije imenuje zemaljska vlada na predlog ulema

U nagim pregovorima sa visokom vladom precizirali smo rni to ustanovu onamo, da vlada mimo i bez predloga ulema medilisa ne mac nikako i u ni jednom alaaju imenovati muftije.

Ta ustanova ide zatim, da se nagem najveoem duhovnom tijelu

21

emiji osigura pravo duhovne kontrole, da

muftijama budu ime- ani ljudi zaista vjerski naobrageni i razvijeni, i pohvalnog vjer- g i moralnog ponaganja, koji

su dostojni tog duhovnog zvanja,

U pravu predloga muftijskih kandidata dano je ulema medi-ovlagtenje, da ispita vjerske sposobnosti muftijskih kandidata. to sposobnosti predlogom

na zemaljsku vladu nadlano kva-

zuje. Vladi smo naprotiv. prepustili, da po ulema medilisu duhovno

,lifikovanog muftijskog kandidata imenuje muftijom, ako otl-

a,ra gradjanskim uvjetima, koje iziskuje zemaljska vlada, i to : je navigio 30 godina givota, ako nije radi

zlaina kagnjen pod istragorn i

ako nije pod tutorstvom, da imenovanje us-

ti, ako predloieni kandidat ne

odgovara gornjim uvjetima. Visoka vlada nikako nije htjela usvojiti nag predlog, nego je

tijevala, da joj ulema meals predlai na

ispranjeno muftijsko to kandidata, pa ako joj laj kandidat

ne bi konvenirao iz

bilo a razloga, da predlog odbije i ulema medifis pozove, da pred-drugoga kandidata. Ne konvenira zemaljskoj vladi ni drugi

ilaeni kandidat, poziva vlada ulema medilis, da predlai tre-a kandidata. Nije zemaljska vlada zadovoljna ni

as treeim Ldidatom, onda

ona imenuje muftijom iz vlastite inicijative koga

hose bez predloga i bilo kakvog uticaja ulema medilisa.

Ovo stanovigte zemaljske vlade mi ne

mogosmo pod ni pato ojiti iz onih istih razloga, iz kojih

ne mogosmo prihvatiti njene Hoge u pogledu ulema med.glisa.

Po stanovigtu zemaljske vlade, ulema medilisu priznato pravo llagati muftijske kandidate, vrlo je problemati&to i iluzorne ode, jer konadno neislamska vlada bez ikakvog uticaja najvigeg nskog duhovnog tijela u zemlji, sama kvalifikujo vjerske spo-tosti muftija, odnosno ona i bez vjerske potrebne kvalifikacije nuje muftijom onoga, koji njenim svjetskim interesima vige od-ara. Zemaljska vlada, mole spokojno prepustiti ulema se tri puta ispredlage

sa svojim vjerski sposobnim i dostojnim

didatima, jer ona ipak mole muftij , m imenovati, koga joj uletr

22

medilis pc njegovoj vjerskoj kvalifikaciji nikada predloiio ne bi, a koji u svemu po svojim politi6kim sposobnostima odgovara svjetskim i neislamskim intencijama vlade.

Po tome sta,novigtu ne mogu biti muftije sluibenici islamske vjere, jer oni su u prvom redu dinovnici vlade, po njenoj miloati postavljeni, njoj jedino odgovorni. Prema tome ostala bi islamskk vjera u istom nepovoljnom stanju kao i sada, jer uzroci toga ne. povoljnoga stanja, ne samo da ne bi bili uklonjeai, nego bi pawl naroditom privolom bili trajno u6vri6eni. To dokazuje i stanovigt( zemaljske vlade, koje je zauzela u pogledu subvencije, a koje stoj u najuioj svezi sa stanovigtem zemaljske vlade u pogledu namje stanja islamski duhovnih lira, i njihovog skroz ovisnog poloiajr prema vladi. U . 144. ustanovili smo, da svotu koju zemaljskt vlada pojedinim vjeroispovjedima, dakle i islamskoj, da tu svott ustanovi razmjerno prema broju islamskog stanovnigtva u okupira nim zemljama, te da je preda islamskom vakufskom-mearifskon saboru u svrhu podmirivanja vjerskih trogkova

Okupirane zemlje bile su prije berlinskog kongresa sastavn dielovi islamske teokratske driave, u kojoj je islam bio driavna vjera pak je prema tome islamska vjera i u okupiranim zemljama . 4vala sve pogodnosti i blagodeti driavne vjere i najizdagniju ma terijalna potporu od strane islamske ciriavne vlasti. Danas su mu slomani u okupiranim zemljama jedni od najveeih poreznika, pa kako bi se subvencija ustanovljavala po poreznoj duinosti, mi smo uvjeveni, da bi ona bila mnogo veea, nego kada se ustanovljuji razmjerno prema broju islamskog paanstva. Kada se uzme u ob zir prijagnji povoljniji materijalni polotiaj islamske vjere od danag-njega, pa kada se uzme u obzir veli6ina porezne duinosti islamskog naroda, onda se nag zahtjev ustanovljivanja veli6ine subvencije razmjerno prema broju islamskog stanovnigtva mora ukazati dednim

opravdanim. U . 145. nacrta nagega gtatuta ustanovili smo, da se plaCI

nagrade, potpomoei i subvencije, gto ih zemaljska vlada izdaj

23

pojedinim islamskim duhovnim zvani6nieima imadu izdavati vakufsko-mearifskom saboru da ih on upotrebi u istu svrhu.

Pogto zemaljska vlada sve ustanove nije nikako htjela odo-briti, to smo mi ustanove -a 144. i 145. promijenili onamo, da zemaljska vlada onu svotu, koju daje islamskoj vjeroispovjedi prema razmjeru islamskog pue'anstva, nema pre davati vakufsko-mearifskom saboru, nego da zemaljska vlada iz te svote ima is-plaeivati u -it 145. navedene plaCe, nagrade, potpore i subvencije onim islamskim vjerskim sluibenicima, koje joj u tu svrhu svojim zaklu6kom oznadi vakufsko-mearifski sabor, a ono, gto od te svote nakon toga preostane, da ima izdati saborskom odboru, da to isti upotrebi u

paugale, novogradnje i popravke vakufsko-mearifskih zgrada, prema zaklju6ku vakufsko-mearifskog sabora, koji vakufsko-mearifski sabor mora priopoiti zemaljskoj vladi. Zemaljska je vlada

pogledu svega toga zauzela sa svim protivno stanovigte. Prije svega nije pristala na nag 6edni zahtjev, da se islam-

skoj vjeri opredieli vjerska subvencija, razmjerno prema broju islamskog stanovnigtva.

Dopustila je da vakufsko-mearifski sabor podnosi zemaljskoj vladi predloge u pogledu izdravanja, koliko lime , toliko i u po-gledu predloienih ilea kao i veHine svote. Mi smo u svom pred.- logu igli za tim, da se vjerska subvencija zaista upotrebljava u vjerske nuidne svrhe, da se podijeli onima duhovnim licima, ko-jima je subvencija preko potrebna i koji su taku subvenciju uzor-nim vrgenjem svojih vjerskih duinosti zaista i

Presugjivanje o tome na koje je svrhe najnuinija i najpreg-nija subvencija realna i koji su islamski vjerski sluibenici vjerske subvencije najpotrebniji i najzaslui iji, dodielili smo najvigem vjer-skom samoupravnom tielu vakufsko-mearithkom saboru

koji je po svom zvanju i djelokrugu najkompetentniji o tome pre-sudjivati.

Zemaljskoj pak vladi osigurali smo pravo nadzora, de se u svako doba mote uvjeriti, da se vjerska subvencija zaista upotre-bljava u

one svrhe u koje je ozna&ije vakufsko-mearifski sabor..

-24 .

Po vladinom stanovigtu naprotiv raspolak sa vjerskom sub-vencijom samovlastno i neogranikno samo neislamska vlada u po-djeljivanju subvencije islamskim vjerskim sluibenicima po svojoj nevjerskoj i neislamskoj uvidjavnosti, stvara zemaljska vlada iz islamskih vjerskih sluibenika plaeene vladine dinovnike, koji e pre svega o svemu morati udovoljiti zemaljskoj vladi, koja ih na-mjegta, plaea i nagradjuje.

Iz istih razloga, iz kojih ne mogosmo usvojiti vlaclino stano-vigte u pogledu namjegtanja muftija, ne 'mann usvojiti ni njeno stanovigte u pogledu izdavanja subvencije, jer to stanovigte nije nigta drugo, nego podraiavanje danagnjeg nepovoljnog vjerskog sta-nja u okupiranim zemljama.

Mi smo s toga 6vrsto uvjereni, da ee se jedino po nagini predlozima mooi uspjesno riegiti pitanje o namjeitanju muftija i c izdavanju vjerske subvencije u interesu islamske vjere i same vlasti .

Mi smo vee unapried istakli da su nagi prigovori sa zemalj-skom vladom u glavnom prekinuti u pogledu oznadivanja li6nosti koje ce sa6injavati najvige islamsko duhovno tjelo u zemlji, i ozna divanja li6nosti, koje e izvrgivati stanovito duhovno islamsko zva. nje i sluibu, to a pogledu pitanja, tko ee na oznadena duhovna lica prenieti vlast dotidnog duhovnog zvanja t. j. duhovna via-gtenja s doti6nim duhovnim zvanjem.

Duinost nam je dokazati, da su i glede toga pitanja u po gledu collatio officii ostali pregovori bezuspjegni bez ikakove krivnj( s nage strane.

Mi smo u . 96. nacrta nageg gtatuta ustanovili, da se ime novanje Reis-ul-nleme mole izvrgiti samo uz predhodnu privolu vr hovnog duhovnog tjela sunnitskog islaulskog naroda, duhovnog zamjenika, Chahfe, Carigradskog Megihata.

Porto zemaljska vlada nikako a pregovorima nije htjela pri stati na to da se imenovanje Reis-ul-uleme 6ini ovisnim o( privole najvigeg duhovnog tjela sunnitskih muslomana od Carigrad skog Megihata, promjenili smo svoj prvobitni zahtjev a torn pogledi onamo, da imenovani Reis-ul-ulema za izvrgavanje svog vjerkN

25

zvanja mora biti providjen mengurom" Carigradskog Megihata, t. j. ovlagtenjem na izvrgavanje vjerskih obreda i duinosti islamskih sunnita, da na temelju toga ovlagtenja mote sebi poddinjena islam-ska duhovna lica u okupiranim zemljama na preduzimanje i izvr-givanje islamskih vjerskih obreda i duinosti prema geriatskim pro-pisima i

odredbama. Zemaljska vlada o onom nagem disto vjerskom, na propisima

vjerskim osnovanom zahtjevu nije htjela ni 6uti, nego nas je odbila time, da je to diplomatska stvar, o kojoj mi ni zemaljska vlada nismo kompetentni razpravljati, pato se to mote ustanoviti samo diplomatskim putem dliava medjusobno

Da je ovo stanovigte zemaljske vlade sa svim neosnovano i bez svakog pravnog temelja, da je ovo stanovigte zemaljske vlade u diometralnoj opreci sa najprimitivnijim propisima svake vjerske organizacije, da je ovo stanovigte zemaljske vlade za nas sunnitske muslomane istovjetno sa odelenjem od Chalifata, pa po tome razkol (gisin.a), to oe nam biti lahko dokazati.

Za posjednuoe svakog duhovnog zvanja potrebno je da se na ono duhovno lice, koje je vee oznadeno, da izvrgava stanovito du-hovno zvanje, prenese ovlagtenje za izvrgavanje toga zvanja.

Da to ovlagtenje po sugtini samog vjerskog zvanja, po naravi same stvari mote proiza6i samo iz vjerske zajednice same, mole proizaki samo od onih, koji su veo nosioci duhovne vlasti, to je za-cjelo jasno i izvan svake dvojbe, jer nitko ne mote na drugoga prenieti vie prava, nego li ih ima on sam.

Nikada i nigde ne mote driavna vlast ako nije ujedno i vjerska vlast kao 6isto vjerska vlast prenieti na vjerskog zva-ni6nika za izvrgavanje vjerskog mu zvanja potrebno ovlagtenje.

U katoliokoj crkvi vidimo s toga, da je papa nosioc one du-hovne vlasti, koja prenosi duhovna ovlagtenja za izvrgavanja vjer-skih zvanja na biskupe i njima ravnopravna iii nadredjena crkvena zvanja, a biskupi opet na ona crkvena zvanja, koja su njima pod-redjena i koja se nalaze u njihovoj dijecezi, u koliko to erkverta zvanja nisu posebno i naroeito pridruiena papi. 4,

27

Ni u pravnoj znanosti, ni u driavnoj praksi neima danas vise dvojbe o tome, da prenos ovlagtenja na izvrgavanje kakovog duhov-nog zvanja mote uslediti samo od duhovnog autoriteta.

Do danas se jog ni jedan u6enjak ni jedan driavnik ovoga svi-jeta nije usudio urtvrditi, da je pitanje o prenosu duhovnog ovla-gtenja za izvrgavanje kakovog duhovnog zvanja pitanje driavnopravno, a pogotovo ne dali to pitanje ikada i igdje moglo biti pitanjem medjunarodnog prava, jer je do danas svakome jasno bile, da je to pitanje 6isto interna stvar svake vjerske zajednice, to da bi svako uplitanje svjetske driavne vlasti i to pitanje, bile istovjetno sa neo-vlagtenim i neopravdanim mjeganjem svjetske driavne vlazti u 6isto vjersko-interne stvare dotifte vjerske zajednice.

Danas se u Ugarskoj radi na stvaranju katoliate vjerske autonomije. Mi smo dvrsto uvjereni o tome, da ni jedna driavna vlada od katolika neee moei ni htjeti zahtjevati, da se mukom predje i zataji crkvom ustanovljeni odnogaj duhovne veze i poslugnosti kato-li6kih vjernika prema svom vrhovnom crkvenom poglavaru papi, da neee moei ni htjeti zahtjevati, da se mukom predje i zataji pravo pape na duhovna lica rimske crkve preuznositi ovlagtenja za izvr-gavanje doti6nih crkvenih zvanja.

Nikada i nigdje, t a vise ni ouda ne kada je papa bio svjet-ski vladar, nije se nijedna driavna vlast usudila tvrditi, da je duhovni saobraaaj katolidkih vjernika sa svojim vrhovnim crkvenim. poglavarom, da je pravo vrhovnog crkvenog poglavara prenositi na duhovna lica ovlagtenje za izvrkvanje crkvenih zvanja predmet diplomacije, koji se mole riegiti same diplomatskim putem.

Stanovigte, kakovo nijedna driavna vlast nikada i nigdje nije zauzela prema nijednoj priznatoj vjeroispovjedi, takovo stanovigte zauzela je prema nama sunnitskim muslomaninia visoka vlada, za-htjevajue od nas, da se odre6emo duhovne veze sa Chalifatom, pa 4 odustanemo od zahtjeva, da se duhovno ovlaitenje za izvrgava-nje islamskih vjerskih obreda i dunosti prenese na Reis-ul-ulemu, putem podielivanja mengure (punomooja) od strane megihata, naj-

vise duhovne oblasti cijelog sunnitsko-islamskog naroda, duhovnog zamjenika prorokovog uamjestnika Chalife.

Kada smo mi u nacrtu nageg gtatuta stvorili ustanovu, da je Reis-ul-ulema predsjednik najvigeg zemalskog duhovnog tjela ulema

i da je najvigi zemaljski duhovni poglavar, kada smo stvorili ustanovu o tome kako se taj Reis-ul-ulema ozna6uje odno-sno imenuje za svoje duhovno zvanje, pa kada je zemaljska vlada sama priznala kompetenciju nagu za ustanovjivanje svega toga i atupila s nama i pregovore bag radi tog predmeta, onda smo mi moral stvoriti ustanovu o tome, tko de no. Reis-ul-ulemu prenieti duhovno ovlagtenje za izvegivanje njegovog duhovnog zvan'a, jer bez stva-ranja takove ustanove zvanje Reis-ul-uleme sastojalo bi se samo iz, designatio personae (oznaeenja flea) i nebi se moglo izvrgavati, jer za izvrkvanje nedostajala bi mu collatio officii (prenos izvrgavanja zva-nja) i kao gto je visoka vlada priznala nas kompetentnima ustanovIjivati na6in ozna6ivanja duhovnog lica na zvanje Reis-ul-uleme i s nama glede toga povela pregovore, morala nas je priznati kompetentnima i u tome, da ustanovimp onu duhovnu vlast islamsku, koja e na Reis-ul-ulemu prenieti duhovno ovlagtenje za izvrgavanje njegovog vjerskog zvanja i svih islamskih vjerskih zvanja u okupiranim ze-mljama, pa je prema tome morala i glede toga pitanja stupiti s

nama u pregovore i nije se smjela riegenju toga pitanja ukloniti praznim izgovorom, da je to diplomatska stvar, koja se riegava di-plomatskim putem, jer mi vrlo dobro znamo, da je islamsko du-hoVno tjelo megihata u Carigradu upravo toliko svjetski driavni organ, koliko je to Curia Romana u Rimu i patrijargeski sinod Carigradu. Neima prema tome dvojbe, kada se je stvorilo duhovn o zvanje Reis-ul-uleme i ustanovljivalo na6in, kojim se to duhovno zvanje popunjava, da se je morale ustanoviti o onu vlast, koja Ce na duhovno lice toga zvanja prenieti duhovno ovlagtenje za njegova izvrgavanje, jer bez toga imali bi u Reis-ul-ulemi duhovno zvanje, koje bi se predlogom i imenovanjem moglo popunjavati, all koje se ne bi u duhovnom i svjetskom pogledu moglo izvrgavati, jer za to ne bi predleiala za svako izyrgavanje duhovnog zvanja potrebna

28

collatio off-16i, a to bi bio u vjerskoj organizaciji takav nonsens, kojemu bi se uzalud traiilo premca u vjerskoj istoriji dovjedanstva.

Mi pak pitamo: tko osim megihata mote na Reis-ul-ulemu pre-nieti ovlagtenje za izvrgivanje vjerskih obreda i duinosti njegovog zvanja ?

Da vlast, koja to mote i smije udiniti mora biti islamska du-hovna vlast, o tome neima i ne mote biti nikakve dvojbe, pitanje je samo koja islamska duhovna vlast.

U okupiranim zemljama zvanje je Reis-ul-uleme najvige islam-sko duhovno zvanje, kome su sva druga duhovna zvanja podredjena. Prema tome je jasno, da po nadelu po kojem ne mote nitko na drugoga prenieti vise prava nego li ih sam ima, ne mote nijedna Reis-ul-ulemi podredjenja duhovna vlast na njega prenieti ovlagtenje na izvrgavanje onog duhovnog zvanja, koje to nitja duhovna vlast sama izvrgavati niti mote niti smije, pak s toga to Demote udiniti ni ulema medilis, ni izborna kurija, ni muftije, ni hodie. U izvr-Aivanje zvanja Reis-ul-uleme Spada upravo i duinost na temelju svog duhovnog ovlagtenja na izvrgavanje svog vjerskog zvanja, prenositi duhovno ovlagtenje na izvrgavanje vjerskih obreda i duinosti na podredjena mu . islamska duhovna zvanja.

Kada pak na samog Reis-ul-ulemu po nijednoj vigoj duhovnoj vlasti islamskoj to ovlatenje na izvrgivanje vjerskih obreda i dui nosti njegovog duhovnog zvanja prenegeno nije, onda je jasno i izvan ovakve dvojbe, da ni Reis-ul-ulema ne mote na podredjena mu islamska duhovna zvanja prenieti ono ovlagtenje, koje na njega samoga nikada po islamskoj vigoj duhovnoj oblasti prenegeno bilo nije.

Mi suvige gtujemo zemaljsku vladu a da bi i na dasak samo pomisliti mogli, da zemaljska vlada sebi prisvaja pravo prenieti na Reis-ul-ulemu duhovno ovlagtenje na izvrgavanje vjerskih obre- da i duinosti njegovog duhovnog zvanja, jer time bi se. zemaljska neislamska vlada proglasila islamskom duhovnom vlasti, gto ona ni po koranu ni po ustanovama gerijata nikada biti ne mote i nesmije .

Pato zemaljska vlada kao neislamska i svjetska vlast ne mote i

29

nesmije izratavati prava islamske duhovne vlasti u pogledu prenaganja duhovnog ovlagtenja, na izratavanje vierskih obreda i duinosti Reis-ul-uleme, pato u okupiranim zemljama vigeg duhovnog zvanja od Reis-ul-uleme nema i ne mote biti, koje bi na Reis-ul-ulema gornje ov-lagtenje prenieti moglo, pak pogto je i svakom nemuslomanu vrlo dobro poznato, da Njegovo Velidanstvo Sultan turski nije samo svjetski vladar nego i Chalifa, zamjenik poslanika Bajeg (Chalifa-tu rassuli '115.11i), vrhovni duhovni poglavar svih pravovjernih mu-slomana gdje ih god ima, pak pato je i svakom nemuslomanu vrlo dobro poznato, da je ja za vlade Sulejmana Velikoga po istomu sulatnu ka Chalifu stvoren megihat sa Seih-ul-ulemom na dein, ka nnjviga islamska duhovna vlast u to svrhu, da zamjeni Chalifu u izvriavanju njegove vjerske duhovne vlasti i duinosti, to onda ne mote vie biti nikakove dvojbe o tome, da je carigrad-ski maihat, kao najviga duhovna islamska vlast ujedno i jedina, islamska duhovna vlast, koja na Reis-ul-ulemu putem mengure" mote prenieti duhovno ovlagtenje na izvrdavanje vjerskih obreda i duinosti njegovog zvanja a preko njega i na ona druga Reis-ul-ulemi podredjena islamska duhovna zvanja.

Nu nedemo dokazati da je carigradski megihat ne samo jedina ona islamska duhovna vlast, koja na Reis-ul-ulemu gorespomenuto ovlagtenje prenieti mote, nego demo dokazati, da je megihat ona islamska duhovna vlast, koja to bezuvjetno udiniti mora, jer da bez mengure" earigradskog inegihata izvrgavanje vjerskih obreda i duinosti islamskog naroda u okupiranim zemljama neima vjersko pravne vriednosti ni krieposti, te da je svako izvrgavanje tih obre-da bez onengure" megihata po vjerskim ustanovama gerijata i sunni" istovjetno sa vjerskim raskolom (gizmom).

Za tivota proroka Muhameda utemeljitelja Islama, bio je Islam i u glavnom ograniden na Medinu, te je u toj prvobitnoj islamskoj zajednici Muhamed sam obavljao i izvrgivao sve vjerske obrede i duinosti u svojstvu imama". Kada je pak Muhamed bo-lovao na samrtnoj postelji i kada nije vise mogao sam da izvrguje duznosti imama" kod zajednidke molitve u mogeje, imenovao je u

30

tu svrhu svojim zamjenikom Abu Bekra. To je odludilo poslje smrti proroka Muhameda, da je Abu Bekr na izbornoj skupgtini islamske zajednize bio izabran Chalifom, pogto le njega po rje6ima Omarovim na istoj skupgtini, prorok sam imenovao svojim zatuje nikom, kod zajednieke molitve u mogeji.

U 1i6nosti Abu Bekra nije prema tome poslje smrti Muha-medove bio stvoren neki novi duhovni autoritet, on je naprotiv

u negto girjem smislu ostao ono, gto je ve6 od nekoliko dana bio za-mjenik poslanika 13oteg,, Chalifatu ramsfili 'It

, hi. Zna6aj Chalife kao vrkovnog duhovnog poglavara vascielog islama, osniva se pre ,- ma tome na njegovom svojstvu n imama", prenegenog na prvog Chalifu kao zamjenika prorokovog Muhatnedom samim, a poslje toga prenaganog putem nasljedstva od jednog Chalife na drugoga neprekidnim nizom do i d mas vladajuee knee Chalifa u Stambolu, pak s toga i jeste imam" a uijem smislu tehniali izraz na legi-timnog poglavara cijele islamske zajednize.

Poznata je i zemaljskoj vladi Cinjenica, da smo mi muslotna-ni okupiranim zemljama, sunniti koji svoje vjerovanje neograni-Zujerno na bosanske objave zadriane u koranu, nego da mi svoje vjerovanje progirujemo i na Sunnu tradiciju", pak da prema tome smatramo sve izjave sveeeve koje

su sadrZane u usmenoj predaji /) Sunu' istinitima i vjerski obvezatnima.

Na Sunni je osnovan Chalifat, na Sunni se osniva zakonita neprekidnost Chalifata do danagnjih Chalifa, pak zato je i danagnji Chalifa a Stambolu po ustanovama nage svete vjere nag vrhovni verski poglavar, s kojim duhovnu vezu mi prekinuti niti moiemo niti smjemo a da ne postanemo nevjernici i raskolnici.

Kada je poznata 6injenica da je u Medini sam svetac Muha-med izvrgavao u svojstvu Imama" verske obrede i duinosti u diamiji, kada se znade da je bag na temelju po svecu Mahamedu samom prenegenog ovlagfenja na izvfgavanje imamskog zvanja na Ebu Bekira isii postao Chalitom i u torn zna6aju Chalifnt osnovan, kada se znade da je po vjerskim propisu sunnitskih muslomana u neprekiduosti Chalifata do danagnjih dana a Chalifatu zadr'iano

31

ovlagtenje na izvrgavanje vjerskih obreda i du'inosti u dzamiji i pravo prenaganja tog ovlaitenja na duhovna- lica u diamijama izvan resiel.en-cije Chalife, kada se znade da Jo za vladb Sulejmana Velikoga to ovla-gtenje prenekno po samom Chalifi na duhovno tielo Megihata stvorenog upravo u tu svrhu sa pravom prenaganja tog ovlagtenja na islamska zvanja, u diamijama izvan Stambola putem t,mengure", kada se znade da je izvrgavanje vjerskih obreda i duinosti u diamijama po vjerskim ustanovama vjerskih sunnita bez onengure" megihata u vjerskom pogledu ni gtetno i nepravovaljano i istovjetno sa vjerskim raskolom (gizmom) kada se sve to znade onda je jasno i izvan svake dvojbe, ;da Reis-ululema u okupiranim zemljama, pa ni ostali imami i duhovnici ne mogu izvrinvati vjerake obrede i duinosti svoga zvanja bez mengure" carigradskoga megihata, pak da se toga prenos ovlagtenja na izvrgavanje vjerskih obreda i duinosti Reis-ul-uleme na njega putem mengure" megihata izvrgiti mora, to da mi od toga zahtjeva iz vjerskih razloga odustati niti moiemo niti smjemo, a da ne postanemo u isto doba vjerskim raskolnicima i. nevjernicima.

Osim toga je ovaj nag zahtjev i diplomatskim patent rijegen i osiguran dlankom drugim tursko-austrijske konveneije od 21. aprila 1879. u kojem je izri6no ustanovljeno: Naraito se zajem6ava pot-puna

sloboda muslomanima u njihovim odnosima s njihovim du-hovnim stareginama."

Da se pod tim duhovnim stareginama razumevaju najvige is-lamske duhovne vlasti u Stambolu, to je jasno, jer sloboda odnosa sa duhovnim etareginama u okupiranim zemljama garantovana je vee u stavki osigurava se sloboda svih posto,e6ih vjera."

Nu svaku dvojbu, u tom pogledu odstranjuje druga taCka istoga 6Ianka

u kojoj se yell :

Jute Nj. V. Sultana pominjaee se i od sad u javnim moll-tvama muslomanskim kao i do sada".

Osim toga je izvan svake dvojbe ustanovljeno i u

samim zapisnicima vodjenim prilikom skljopljenja spomenute konvencije, u kojima su izriCno spomenute stambolske duhovne vlasti. Prema tome

32

i jeste prvom po okupiranoj vladi imenovanom Reis-ul-ulemu Mu-stafilmi efendiji na carigradskom megihatu podieljena mensura" od 29. majisa 1298. br. 63. Iz svega ovoga biva iasno i bjelodano, da su i pregovori u pogledu n mengure" mengihata bez nage kriv-nje ostali bezuspjegni i da nismo bili mi oni, koji smo u pregovore unieli 'politiaka pitanja, nego na protiv vidi se pisano, da je nag aisto vjerski i yea diplomatskim putem riegeni zahtjev po samoj zemaljskoj vladi sveden na politiaka pitanja, sjegurno ne iz islam-skih vjerskih pobuda i razloga i time svaki sporazum u pogledu vjerske samouprave islamskog naroda u okupiranim Lemljama.

Yaffe Velieanstro ! Premilostavi Care i Kraju !

U pvedstavci pod A) iznegjeno je vjerno i otvoreno danagnje ialosno vjersko s+anje islamskog naroda u okupiranim zemljama vruee ielje islamskog naroda, da mu se vjersko stanje popravi i osjegura vjerskom samoupravom.

U nacrtu gtatuta pod B) iznegena je vjerska samouprava ona-ko, kako smo ju mi obradili po ielji islamskog naroda. U ovome smjernom memorandumu mi smo vjerno iznijeli stedaj nagih prego-vora sa zemaljskom vladom u pogledu nage vjerske samouprave i pokazali smo, da su pregovori ostali bezuspjegnima bez nage krivnje, dokazali smo, da se vjerska samouprava islamskog naroda u okupiranim zemljama mac u prieporim pitanjima riegiti i osje-gurati samo po nagim konaanim predlozima, gto smo ih iznijeli teaajem pregovora.

Neuspjeh nagih pregovora sa zemaljskom vladom i prieka potreba uredjenja nagih nepovoljnih vjerskih prilika sredstvom vjer-ske samouprave islamskog naroda u okupiranim zemljama, dovelo je nas punomoonike i zastupnike islamskog naroda do prevignjeg pod-noija prestolja Vageg Carskog i Kraljevskog Velidanstva, da se sa molbama i ieljama islamskog naroda Bosne i Hercegovine koljeno-priklono i sinovskom odanoku stavimo pod oainsko okrilje Vageg Veliaanstva i da najsmjernije zamolimo, da se islamskom narodu

33

okupiranih zemalja osigura vjerski opstanak i napredak vjerskom samoupravom, kako smo ju mi ponizno potpisani zastupniei islam-skog naroda izradili u nacrtu gtatuta pod A) sa onim izmjenama, na koje smo u pregovorima sa zemaljskom vladom pristali, glede pak prieporni pitanja po nagim konaanim predlozima teaajem prego-vora i glede pitanja koja njesu u teaaju pregovora razpravljena (kao snimanje sa 6E166 ulema medilisa i muftija) u smislu nacrta nageg gtatuta.

U Beau, dne 1. juna 1901.

3

MEMORANDUM PODNESEN

Njegovoj Preuzygenosti ministru Kalaju.

Preuzvileni gospodine mimstre

Dne 28. juna 1878. na osmoj sjednici berlinskoga kongresa izjavio je grof Andrassy a svom memoiru, da je ridenje pitanja glede Bosne i Hercegovine eminentno europejska stvar, ali koja se ujedno austro-ugarske monarhije najneposrednije tide. Odlano se je us-protivio onakovom ridenju toga pitanja, kakovo je ustanovljeno bilo u Clanku XIV. San. Stefanskog mira, da se naime Bosni i Hercegovini dade autonomija, jer da se time ne bi ddlo do trajne pacifikacije niti bi se sprie6do opetovanje dogadjaja, opasnih po europejski mir a nesnosno Atetnih po monarhiju austro-ugarsku kao grani6nu vlast.

Na to je Karl Salisbury, u ime vlade engleske kraljice pred-loiio, da austro-ugarska monarhija okupira Bosnu i Hercegovinu i s njima upravlja. Bismark je u ime Njemake pridruiio se tome predlogu, jer da samo moena driava mole uspostaviti mir i osje-gurati sudbinu onih naroda.

Grof Andrassy izjavio je, da prihvaea, predlog Velike Brita nije i Njema6ke, kao najbolje ridenje, da se postigne potpuna i trajna pacifikacija Bosne i Hercegovine.

I tako je 13. jula 1878. god. u berlinskom ugovoru ddlo do danka 25, kojim je austro-ugarskoj monarhiji potjeren europejski mandat, da okupira Bosnu i Hercegovinu i da svojom upravom u

36

37

njima sprovede potpunu i trajnu pacifikaciju Bosne i Hercegovine, kako re6e grof Andrassy, da uspostavi red i osjegura sudbinu onih naroda, kako retie knez Bismark.

Hada je austro ugarska monarhija u izvrgivanju europejskog mandata poslala okupacionu vojsku u Bosnu i Hercegovinu, onda je baron Filipovie kao zapovjednik iste 27-og jula 1878 izdao na stanovnigtvo okupiranih zemalja proglas, u kojem je izri6no nagla-sio: Car i kralj zapovjeda, da svi sinovi ove zemlje ugivaju jed-nako pravo po zakonima; da svi oni budu gtieeni u svom givotu,

u svojoj vjeri, u svom dobru i imanju. Vage zakone i uredbe neee se samovoljno obarati, gtediti ee se Vagi adeti i obilaji, nigta se ne6e nasilno promjeniti." Nakon sprovedene okupacije, sklopljena je 21-og aprila 1879. u Carigradu izmedju Turske i Austro-Ugar-ske novopazarska konvencija, u kojoj je glede uprave u okupira-nim zemljama izri6no ugovoreno, i to u 61. 1. da ee se vanredni obzir uzefi kod novopostavljana zvanidnika, na urodjenike; u el. 2. da, Ce se osjegurati potpuna sloboda vjere, naraito muslomanima podpuna sloboda u saobraeaju sa njibovim duhovnim gefovima, da ee se strogo kazniti svaki napadaj na pogtenje, moral, 116nu sjegur-nost, vlasnigtvo musloinana, da ee i nadalje ostati u javnim moli-tvama ime sultana, da de se pogtovati obiLaj , da se na minaretima izvjegava otomanski barjak.

Od toga vremena prollo je vige od 2O godina, jog koja godi-niea, i navrgiti ee se detvrt vieka okupacione vlade i naga je sveta duinost kao muslornana i lojalnih gradjana okupiranih zemalja, otvoreno i iskreno iznieti pred Vagu Preuzvilenost. u ovoj pred-stavci tegobe i gelje islamskog naroda u okupiranim zemljama, te-gobe, da se iz njih vidi, gto je za ovo 6etvrt vieka bilo na putu potpunoj i trajnoj pacifikaciji nage ota6bine, gelje, da s njima po-kagemo onaj put, koji ee dovesti do osjeguranja vjerske svetinje islamskog naroda, a time i do potpune i trajne pacifikacije nage otabine.

Poznata je 6injenica, da je islam driavna religija, da je koran, njegov sveti i temeljni religiozni zakon, ujedno i temeljni zakon

driavni. Kod islama su vjera i driava jedno, a toga je

on thee- kratska driava sa jednom te istom duhovnom

i driavnom vlasti.

aim je austro-ugarska monarhija primila pod svoju upravu Bosnu i

Hercegovinu, da u

njima sprovede pacifikaciju, onim 6,aspm morao je pasti u

okupiranim zemljama sistem theokratske driavne uprave.

Kod promjene toga sistema ghbio je islamski elemenat ne

samo svoj politi6ki i socijalno gospodujudi pologaj, nego je izgubio i onu moralnu i

materijalnu podlogu, koju islamskoj vjeri daje islamska theokratska driava. Hoee li se islam bez te podloge, na kojoj je vjekovima paivao, moei drgati?

To je pitanje, na koje je svaki musloman 6ekao, da mu od-

govori okupaciona vlada svojom upravom. Neima dvojbe, okupacija' stvorila je za islamski elemenat izuzetan

i tegak pologaj,

a sa tim

pologajem trebala je ra6unati okupaciona vlada i

njena uprava, trebala

se je u svemu da rukovodi osobitim obzirima prema tom i

takom pologaju islamskog naroda a

prije svega i nada sve, treba-la se

je okupaciona vlada pobrinuti, da islamskom narodu stvori trajnu i

potpunu garanciju za

obezbiedjenje islamske vjere. Islamski narod je ne samo

sa pouzdanjem predusreo okupa-

cionu vladu i odrekao se svog gospodujuaeg politiekog i socijalnog pologaja i time

sam stao utirati put vjerskoj i politigkoj ravnoprav-

nosti, nego je lojalno u

svemu podupirao to vladu i onda, kada je ista sasvim u svoje ruke uzela cjelokupnu upravu i 6isto

vjerskih islamski stvori.

I gto se je dogodilo? Poslje dvadesetgodigne okupacione vlade, vidio je islamski

narod oko sebe porugene diamije, razoravana i razgrabljena islam-

ska groblja, unigtene zaduibine poboinih muslomann, diamije pre-rugerie u katoli6ke crkve, na islamskim grobljima podignute kato-li6ke samostane, getaligta i marvinska sajmigta, a sa islamskim nadgrobnim kamenima kaldrmisane drumove. Kada je islamski na-rod

sa tih

razvalina svojih vjerskih svjetinja upro pogled na

svoju. uzdanieu issamsku omladinu, kakovom je nagao

?

39

Nagao ju je ligenu islamske vjerske poduke, ligenu islamske vjerske svjesti i ponosa, pusti plien katolieke propaganda!

-

A jeli ju je mogao drugaeijom naei, kada u cijeloj Bosni Hercegovini nema vise nego samo 40 mekteba (poeetni konfesional-ni gkola.)

Jeli ju mogao drugaeijom naei, osobito kod seljaekog staliga, kada je i tih 40 metkeba preteinim brojem smejeteno samo u gra-dovima, doeim jih u selima, gdje bi bili bag najnuidniji skoro i neima? Neka nam se ne kaie, da komun , lne gkole mogu nado-mjestiti mektebe.

Njetuaeki ueenjak Treitscke izrekao je veliku istinu kada je kazao, da religija mora biti sredigte za najniiji stepen narodne pou-ke i da u normalnim odnogajirna seoska gkola mora biti vjerska. Izrekao je veliku istinu kada je kazao, da po starom iskustvu nisu komunalne gkole vjerski mir podizale, nego naprotiv rugile.

Ne vidimo li to bag u Bosni i Hercegovini ? Jeli mogao is-lamski narod svoju omladinu naei drugaeijom, kada i za to male mekteba, gto ih ima, neima dovoljno opremnih nastavnika, jer ta-kovi ne mogn proiza i iz sarajevskog koji se lava preparandija po proraeunu vakufsko-mearifake sredignje uprave Sarajevu, od godine 1896. zajedno sa gtipendijama uzdriava sa ukupnim trogkont, od godignjih 6800 krona, i na kojem se ne uee islamski bogoslovni predmeti, niti arapski i turaki jezik, u kojim jezicima su protumaeeni elementi i cijela nauka islamske vjere?

Jeli ju mogao naei drugaeijom kada su medrese prepugtene na milost i nemilost bez ikakvog nadzora i naukovnog plana poje-dinom kukavno plakenom muderisu?

Jeli ju mogao naei drugaeijom, kada svakim danom sve to vise nestaje ono malo starijih hodia sa podpunom vjerskom spre-mom, gto ib imadosmo, a nema spremnog podmlatka, da ih zamje-ni, niti uvjeta za spremu takovog podmlatka ?

Ne, islamski narod nije mogao drugaeijom naei svoju omladi-nu, nego gto ju je nagao, a to tim vice gto su zernaljske (driavne) gkole skroz krgeanskog a ne internacionalnog karaktera i gto

njima i

naga islamaka omladina mord, ueiti pogrde na Sveti Islam kao pomjerice da je Prorok Muhamed" (a. s. v.) bio bolestni

ii-vaca (vidi Obeli povjestnicu" od dr. Ivana Hoiea str. 131. koja

se ne samo u pomenutim gkolama nego

i u islamskim konfesionalnim zavodima

uei) usljed 6ega a prirodna posljedica svega toga jeste, da je ona

morala postati divljim plienom silovite katolieke hrvatske propa-ganda. Dok se

u pomenutim zemaljskim i muslomanskim gkolama

uee gornje pogrde islamske vjere i njenih sve 4-inja i dok se

u tim gkolama Chalifa (vrhovna poglavica islama) nazivlje lukavi Sultan" (vidi istu povjestnicu strana 177) dotle

se u tim istim gkolama fal-sifikuje povjest

u korist hrvatstva i njegove politieke vjerske pro-

paganda (takodjer vidi istu povjestnicu strana 209 215). U borbi sa torn propagandom ostao je islamski narod linen duhovnog vjer-skog oruija, jedinog oruija

s kojim bi mogao i

smio se upustiti

borbu protiv najstragnije najezde vjerske propagande svih vjekova,

naroda i zemalja! Istina, okupacijona vlada ustanovila

nam je u

Sarajevu islamsko duhovno starjeginstvo pod imenom ulema medilisa

i stavila je ulema medilisu

na eelo Reis-ul-ulemu". Istina, okupaciona vlada

podigla je u

Sarajevu preparandiju Dar-ul-muallimin za naobrazbu

hodia. Istina, okupacijona vlada kreirala je kotarsko-vakufska povje-

renstva i zemaljsko vakufsko povjerenstvo, pa ipak

uza sve to i

kao gto Cemo

mi dohazati bag usljed svega toga doglo je do gore istaknutih ialosnih rezultata

Kada se je noeju izmedju 2.

i 3. maja 1899.

dogodio poznati

slueaj sa

Fatom keeri Osmana OmanoviCa iz sela Kati, onda an

se radi toga slueaja obratili zastupnici i predstavnici islamakog naroda grada Mostara, juna 13. 1899. predstavkom

na zemaljsku vladu

bosansko-hercegovaeku, pak gto im je ista meritornog odgovorila? Odgovorila im je, da je takovim neprilikama najvige kriv

slab vjerski odgoj islaraskog naroda u Herceg-Bosni. U

djelu Di Lage der Mohammedaner in Bosnian von

Einen Ungarn" strana 47. konstatuje pisac, da je islamski narod u Her-

40

ceg-Bosni elemenat, koji je odrastao vige od 400 godina u islamskom nazoru svjeta i da svom dugona svojom prijanja uz svoju vjeru.

Kada znamo, da okupacijona vlada vee vige od 22 godine upravlja nagom otaebinom, upravlja islamskim narodom, njegovom vjerom i vjerskim mu imanjem, kada gnamo, da je faj islamski narod sa islamom srastao vee vige od 400 godina, i da uz svoju vjeru prijanja svom dugom svojom, pa kada to sve prispodobimo sa istinitom izjavom zemaljske vladda je svim nagim neprilikama najvige kriv slab vjerski odgoj islamskog naroda u Herceg-Bosni 4 , onda moramo doei do zakljuelta, da niti Reis-ul-ulema sa ulema medglisom, niti Dar-ul-muallimin sa mektebama i medresama, niti zemaljsko vakufsko povjerenstvo sa svojom kotarskim povjerenstvi-ma ne odgovaraju vjerskim potrebama islamskog naroda u Herceg-Bosni, moramo doei do zakljueka, da . je cieli rad okupacione vlade sa svim njenim odredbama i uredbama u pogledu islamskog naroda urodio u glavnom tim rezultatom, da je danas nakon 22 godine okupacione vlade, slab vjerski odgoj u narodu, koji je ve6 400 godina srastao sa islamom i koji uz svoju vjeru svom dugom writ-jom prijanja, moramo doei do zakljaka, da -22-godignja okupaci-jona vlada nije obezbiedila islamskom narodu opstanak njegove vjere, nego su ga sadanje neshodne organizacije dovele do najveoe opasnosti.

Mi bi se mogli na ovo ogranieiti, ali mi Cam ipak navesti i konkretne einjenice.

Da Reis-ul-ulema sa ulema medilisom, Dar-ul-mualimin sa mektebama i medresama, oboje sa danagnjim duhovnim nastavni-cima i sveeenicima neodgovaraju svojoj zadaoi, tome je najbolji do-kaz i s vladine strane priznati nazadak vjerskog uzgoja islamskog naroda u Herceg-Bosni. Taj nazadak ne mde svoju koricu imati u samom narodu, jer taj narod uz islam prijanja svom dugom svo-jom. Uzrok dakle tome nazadovanju leii izvan naroda, on se na-lazi u onim uoedbama, koje bi morale vjerski odgoj podizati. a kojc ga, kao gto vidjesmo i vidimo, onemogneuju.

Odkada je okupaciona vlada uvela za Bosnu i Hercegovinu

A

41

ulema sa Reis-ul-ulemom pa sve do danas, nisu ni Reis- ul-ulema ni koji elan ulema medilisa u svom svojstvu najvige i nadzorne duhovne vlasti ni jedanput pohodili ni jedno mjesto Her-ceg-Bosne, da se osvjedoee o vjerskom napredku islamskog naroda, o stanju medresa i mekteba, aamija i groblja, o valjanosti na-stavnog i sveeeniekog osoblja, o upravi sa vakufsko-mearifskim do-brima, nisu nikada i nidim ni pokugali, da islamski narod u vjer-skoj sviesti uevrste i da to svjest podignu.

Naprotiv oni su one, koji bi ih upozorivali na jadno stanje medresa i mekteba prijavljivali zemaljskim vlastima kao bundjije islamskog naroda. Tako je radio banjalueki muftija Alihodgie sa Ali Sevki Efendijom Junusefendieem iz Travnika.

Poznata je einjenica da se je pod upravom okupacijone vlade katolicizam tako osilio, da je prema ostalim vjeroispovjestima, na-roeito prema islamskoj postao u tolikoj mjeri agresivan, da je veo doglo do silovitog pokatolieavanja islamskih malodobnika, osobito ienskoga spola, i do najstragnijih i najuiasnijih pogrdjivanja nagih vjerskih svetinja. Da ee katolicizam u Herceg-Bosni biti agresivan, to je garantovala veee sama lienost vrh bosanskog nadbiskupa, po-

T vjerenika kongregacije rimokatolieke propagande za Balkan, porta-danika zagrebaeke velikohrtatske propagande za Herceg-Bosnu. Njegova lienost Bala je rimskoj crkvi u nauoj otaebini znaeaj, da je ona n ecelesia militans.

Mi znamo da i u drugim ddavama biva prelaza iz jedne vjere u drugu, ali dvojimo da se ti prelazi izvadjaju igdje takovim na-&nom, kao u nagoj otaebini.

Mi znamo) da ddavne vlasti i drugdje ne spreeavaju promi-enu vjere kod osoba punoljetnih, pravno i djelatno sposobnih, all dvojimo, da se igdje u svijetu u pravnim driavama dopugta nasilno mienjanje vjere na osobama maloljetnim, pravno i djelatno nespo-sobnim. Takova pokatolieenja dozvoljava si rimska crkva jedino in partibus infidelium" i mi se bojimo, da je i naga otaebina uvr-

gtena u razred takovih dielova. Rod tog pokatolieivanja nije odluean samo broj pokatolide-

N 42

njaka, nego je odludan i nadin provadjanja pokatolielvanja, jer on mu odaje duh i tendenciju ciele akcije katolidke propagande, po kojima motemo spoznati njene namjere i ciljeve.

Za ilustraciju propagandistidke akcije pokatolidenja, mi Nam) mogli ovdje navesti mnogo primjera, nu to ne nalazimo za shodno, jer drtimo da su Vagoj Preuzvigenosti dobro poznati uzroci koliko usljed morati imajueih izvjeka bosansko-hercegovaeke oblasti, toliko usljed pojedinih nagih pritutaba.

Na osnovu jedne takove pretutbe predane od mostarskih muslomana godine 1882. Njegovu Irelida,nstvu sljedilo je Prevignje riegenje i odredba zemaljske vlade br. 52.694. u pogledu prelaza iz jedne vjere u drugu u kojima je narodito odredjeno

a) da prelaznik u drugu vjeru mora biti punodoban i umno zdrav;

b) da ima svoju namjeru prelaza najaviti avom vjerskom star-jegini, od njega se dati savjetovati, pa u sludaju neuspjekog savje-tovanja, potvrditi si dati svjedodbom, da je bio kod svog vjerskog starjegine ;

c) da se sa torn svjedobom mora prijaviti okruinoj vlasti, da ista sa narodito pozvanim povjerenstvom, o vjerskom prelazu konadno odludi.

Kad je ova Prevignjim rjeknjem sankcionisana odredba ze-maljske vlade stupila u krier ost - izvjesno vrjeme prestala je propaganda katolicizma nu ista je opet na brzo uskrsnula u drugom utasnijem obliku, te je podela plaviti nevine islamske trtve, pa iz mnogobrojni sludajeva pokatolidavanja i natina istog jasno se vidi, da pomenuto Prevignje riegenje i odredba zemaljske vlade neobstoje za katolidke propagatore i da se oni na njih ne-obaziru, podamgi od nadbiskupa, biskupa i fratora pa sve do nji-hovih kmetova i slugu.

Jasno se nadalje vidi, da Previtnje riegenje i vladina odredba ne uzirnlju svuda i uvjek u obzir ni sami politidki organi zemalj-ske vlade, niti po istoj ureduju.

Nadalje se jasno vidi, da se pokatolidenje izvrgava na malo-

43

dobnicima, na pravno i djelatno nesposobnim osobama, da se iz-vrgava nadinom ne dopugtenim u pravnoj drtavi. Roditeljima otimlju sa djeea, muievirna time, nasilno ruse se temeljni osnovi porodidnog i bradnog tivota.

Ovakovirn nadinom pokatolidavanja ne samo da se izvan za-kona stavlja svetinja islamske vjere, nego se isto dini i sa sveti-njom bradnog i porodidnog iivota islamskog naroda u Herceg-Bosni.

Napokon se jasno vidi, da u torn nasilnom i protuzakonitom pokatolidenju aktivno udestvuju rimski prvosvegtenici, nadbiskup i biskupi, te svi redovnici, vidi se, da u pojedinim sludajevima, kao kod pokrgtenja malodobnog sirodeta Sarifa Barudije u franjevadkom samostanu Gu6iju Goru, politidka vlast ne staje na put aito protuzakonitoj akciji rimskih redovnika, da pojedini einovnici po-litidki vlasti kao u sludaju pokatolidenja Osmana Krupida podpo-main pokatolidenje i savjetom i novcem, i redju i qjelom.

Iz gornjega jasno se vidi, da islamski narod u ovoj otadbini svojoj ne nalazi nikakve garancije ni u onim z konitim odredbama, koje su izdane za oduvanje njegove vjere, jer to odredbe nemaju nikakove moei prama njegovim silovitim napadadima, niti se izvr-guju po oblastnim organima, koji su istovjerni sa napadadima. Gdje je katolidka propaganda tako agresivna i nasilna u pogledu poka-tolidavanja, kao u nagoj otadbini, gdje se ona provadja obaranjem ne samo vjerskog, nego i bradno-porodidnog tivota, ondje je pri-rodna posljedica svega toga, da s takovom agresivnom propagandom usporedo ide i grubo vriedjanje svih vjerskih, porodienih i bradnih svetinja islamskog naroda u Herceg-Bosni.

Sa nekoliko sludajeva, koje izmedju mnogobrojni navodimo samo primjera radi, pokazati demo, kako se pod okupaciionom vladom pogtuje od strane katolika vjerska svetinja islamskog naroda i kuena svetinja porodienog mu i bra6nog tivota.

Prilikom proslave bO -godignjice pape, priredila je hrvatsko-jezuitska gimnazija u Travniku zabavu, na kojoj su udestvovali sve ondagnje vlasti i gradjani.

[11 Jezuita, koji je govorio u proslavu papinu, rekao je medju inim:

44

,Mauri kao i ostali muslomani nesposobni su za givot, pogto im stoji na putu pogana vjera Muhamedova".

Lanjske godine, Dr. Strassman upravitelj Varcar-Vakufski, izjavio je pred svjedocima Mustajbegom Debelim KulinoviCem, All efendijom Arnautovieem, Ibrigim hodgom 8ehovieem i Hasanbegom Kulenovieem, da Ce se muslomani Herceg-Bosne za 10 godina mo-rati pokrstiti.

Dne 14. oktobra 1900. godine, u kavani Hotel Posavina" it Brekom, sjedili su za jednim stolona Muharem beg Kapetanovi6 i Husein-aga Hadgiegrie iz Brezovopolja .te BeOir-beg Eminbegovie iz Gradaeca. Za drugim stoloi-n sjedio je politi6ki pristav Lekayski, koji je sa navedenim muslomanima poveo razgovor o Hrvatstvu i svu trojicu muslomana na&vao Hrvatima. Na izjavu Hadgiegriea, da muslomani nisu Hrvati, skodio je Lekayski stoju spomenute trojice muslomana i lupajue iakom po astalu izrekao je uvriedu : Kakav musloman, to nije nigta, ta je vjera lazna, vas je svetac Muhamed, najveCi magarac na svietu".

Ovako se ponagaju prema islamu gimnazijski nastavnici i po-litidki

okupacijone vlade, koji se i danas u istoj sluzbi nalaze, a gta tek dine drugi ?

U elanu drugom Turskos"-Austrijske konvencije narodito je ugovoreno, da ee upravne vlasti okupacijone vlade lebditi

s naive-eim staranjem, da se nikakav vried neee naneti na nage easti, na-ravima, slobodi vjeroispovjedi muslomana, a eto kako se ponagaju organi, kojima je povjereno to lebdenje !"

Sta vige, u djelu Die Lage der Mohanimedaner in Bosnien", za koje se drii, da stoji vrlo blizu okupacijonoj vladi i da ga je ona nadahnula, u torn djelu na strani 44. nagtampane su grozne rieei: kada je vladi nagega kralja zada6a, u dio Pala, da izved.e podeljeni joj nalog, t. j. da napravi red, gdje ga nije bilo, mogla je udariti raznim putevima. Mogla je ueiniti tabula rasu!"

Vlada, kojoj je berlinski kongres po riegima grofa Andrassyja povjerio sprovedbu trajne i potpune pacifikacije Herceg-Bosne, a po riedirna kneza Bismarka uspostavu reda i osjeguranje sudbinE ,

45

onih naroda, ta vlada je po nazoru pisca djela Die Lage der Mo-hammedaner in Bosnien", mogla sprovesti pacifikaciju, uspostabiti red i osjegurati sudbinu onih naroda, i tim nadinom da je u Herceg-Bosni sa povjerenim joj narodima, njihovim vjerskim i narodnim odnogajima ueinila jednostavno tabula rasu I

U zemlji, u kojoi je katolieka propaganda tako nasilna, kao nagoj otaebini, gdje se toj i takovoj propagandi od strane vlasti ne stavijaju nikake preprieke, nego se naprotiv po moguenosti i po-dupire, u sendji, u kojoj vladi vrlo blizki ljudi u zvanstveno biti irnajueima djelima na koncu 19-og vieka otvoreno izjavljuju, da vlada sa povjerenim joj narodima mote po svom eefu usprkos eu-ropejskog mandata i Tursko-Austrijske konvencije jednostavno udi-niti tabula rasu, u takovoj zemiji mi strahujerno Vaga Preuzvige-nosti, dat je ugrogen islamskom narodu njegov vjerski i narodni opstanak !

Preuzviieni gospodine ministre ! Gornjim iskugenjima i borbi za svoj vjerski i narodni opsta-

nak izvrgnut je islamski narod Herceg-Bosne, a kakovu mu za-gtitu i pomo6 prugaju u tom tegkom pologaju po okupacijonoj vla-di uvedeni Reis- ul-ulema sa ulema medilisom, islamska najviga, duhovna vlast, kakovu Dar-ul-mualiminorta proizvedene bodge?

Sa bolbm u dugi vidi islamski narod kako je u toj nejedna-koj borbi prepugten samomu sebi, kako njegove vjerske starjegine napugtaju svoju vjersku pastvu, i svetinje njene.

Ni Reis-ul-ulema, ni ulema means ni Dar-ul-mualliminom proizvedene hodge nepodigoge glas svoj u obranu islamskih svetinja, nezatragige strogo vrgenje zakonitih odredaba u pogledu mienjanja vjere, nezahtjevage zadovoljgtinu pogagenih pravda!

Muftija i hodie koji to udiniie, nisu pitomci Dar-ul-muallimi-na, a jer to ueinige lileni au avoga zvanja i duinosti radi priekor-nog ponaganja" po okupacijonoj vladi.

To je znaeajno ! Vjerske starjegine, koji brane islamski narod proti nasrtljivosti katolieke propagande i koji se lojalnim putem i

- 41 i -

nainom zauzimlju kod nadleinih vlasti za saniranje vjerskih po-vreaa, vjerske starjegine, koje vrhovni duhovni poglavar islarna njegov kao Chalifa, kao vjerske uzornike i odlienike odlikuje visokim ordenima i vjerskim podasnim zvanjima, takove vjerske starjegine ligava okupaciona vlada radi priekornog ponaganja" njihovog zva-nja duinosti Naprotiv vjerske starjegine, koji su slijepi i gluhi napram nasilnom i protuzakonitom na6inn pokatolieavanja i vriedja-nja vjerskih svetinja islamskog naroda. vjerske starjegine, koji sva-ko odlikovanje od strane vrhovnog duhovnog poglavara islama, od Chalife, odbijaju, takove vjerske starjegine okupacijona vlada gladi i mazi, njima i samo njima povjerava okupacijona vlada vjersku i narodnu sudbinu islama. Sto bi se reklo za driavu, u kojoj bi inovjerna vlada katolidkoj erkvi nametala samo onakove sveoenila, koji prekidaju i duhovnu vezu sa rimskim papom, a ne bi joj do-pugtala onakove, koji su uzorni u vjeskoj dogmi i crkvenoj- disci-plini ? Bag u okupiranim zemljama vidimo kako su svjetovnjaci, najvigi zvani6nici zemaljske vlade sudbene, politieke i bogogtovno-nastavne struke, kao revni katolici odlikovani papinskim ordenima i kako se oni tim ordenima ponose i dide, Neka nam se dozvoli skrom-no pitanje: kakav duh mora da veje upravom okupacione vlade i kakav mora da je njen opeeniti pravac, kad kao resultat to uprave vidimo na jednoj strani katolieke doseljenike, vladine najvige svetovne zva-nienike svih struka odlikovane, kao revue katolike papinskim or-denima i ponosne na to odlikovanje, a na drugoj strani islamske hodie, gdje odbijaju svako odlieje svog Chalife vrhovne duhovne poglavice islama, one pak hodie, koji su odlikovanje svog Chalife postovali, ligene svog zvanja i danosti ?

Kraj takovog stanja stvari nije nikakovo eudo, da je izmedju mnogih sposobnih kompetenata na uprainjeno miesto imam u ,,Carevoj diamiji" u Mostaru, isto podieljeno bag onome konmpe- tentu za kojeg je kotarsko povjerenstvo sa muftijom na pitanje ulema megilisa izjavilo, da je isti za mjesto imama nesposoban i da to mjesto nezasltduje yea obzirom na svoje spoljagnje ponaganje.

Prirodna je posljedica takovog stanja stvari, da ni Dar-ul-mua-

47 7-

llimin, ni medrese, ni -mektebi ne mogu odgovarati svojoj vjersko-prosvetnoj zadaei, pa da usljed toga podmladak onog islamskog na-roda, koji Yee 400 godina srastao sa islamjetom i koji uz svoju vjeru prijanja svom dugom svojom, da taj podmladak velimo, osta-je bez vjerskog uzdaja. Da islanaski narod Herceg-Bosne neima, danas za vjersku obuku dovolja.n broj mekteba i medresa, da ni mektebi i medrese, gto opstoje, zajedno sa Dar ul-mualliminom neodgovaraju svojoj svrhi, tomu su uvelike krivi ulema i zemaljsko vakufsko povjerenstvo, koji u torn pogledu niti se zagto stara u, niti gtogod dine, gta vise niti za to nemaju nikakove po vladi odobrene naredbe iii prognana. Koja je korist islamskom na-rodu od vakufskog imetka Herceg-Bosne, ka.da se taj imetak neu-potrebljuje u islamske bogogtovne svrhe ?

U djelu Die Lege der Mohamedaner in Bosnien" veli pisac : Bili su potrebne hodie vigje naobrazbe i noveana sredstva za iz-driavanje reformiranih metkeba. Naobraibu hodia uzela je vlada u sve rake osnivanjem muhamedanske preparandije Dar-ul-mualimin" .

Dar- ul-muallimin imao je dakle biti islamska preparandija za naobrazbu hodia, islarnskih theologa i nastavnika.

Zna6ajno je kod institueije, koja bi islamskom narodu imala dati njegove theologe i vjerou6itelje, da se na torn Dar-ul-mualli-mu" ni ne predaju islamski bogoslovski predmeti. da se u njemu ni nenaueajn arapski i turski jezik, u kojim su jezigima protuma-6eni kako elementi tako i sva islamska vjeronauka. U

ne nastavlja se vise .nego 2-3 sahata dnevno, a cijela obuka ne .traje vice nego tri godine.

Ueiteljske place i cielokupne potrebe ovoga zavoda zajedno sa gtipendijama i podporama ueenika iznagaju ukupno 6800 kruna godignje. Nastavnici Dar-ul-muallimina" nisu za taj zavod posebno namjegteni, niti su usposobljeni za nastavnike srednjih gkola. Na-stavnici na ,,Dar-ul-inuallithinu", to su ueitelji sa druge narodne osnovne Akole ili midge, koji za svoj rad dobivaju neki godignji honorar, a opseg nauka, koji se predaju na Dar-ul-mualliminu"

48

osim elemenata pedagogije, mnogo je manji nego u osnovnoj gkoli Eto tako izgleda najvigi prosvjetni zavod islamskoga naroda,.

koji ima da mu dade hodie sa vigom naobrazbom, koje ima da mu obskrbi mektebe sa nastavnicima I

Vee ovo jasno dokazuje, da kraj ovakovog mina" mektebi, i da ih i ima dovoljan broj, nebi mogli odgovarati svojoj zadaei, da islamskom narodu nebi mogli pruSiti nuidnu vjer-sku pouku.

Nu tali Bose, mi tih mekteba imamo vrlo male, skoro nigta. jer evo u cjeloj zemlji Bosne i Hercegovine, nemamo nego 40 ta-kovih zavoda, Ito obzirom na gtatistiku islamskog pueanstSa dolazi tek na 13.716 duga jedan mekteb. Pa zar to nije kukavna i pre-Salosna 6injenica za nagu svetu vjersku stvar ? Kako i gdje oemo se vjerski odgajati kod toli neznatnog broja mekteba.

Postojedi mektebi su preteinim brojem u gradovima, claim po selima, gdje je nuida sto put yea, takovih skoro neima, pa gdje ee seljadki stalei makar i malo uzeti pojam o vjeri i njenim duinostima Imaju li nagi seljaci, koji su i materijalno na rutty. propasti sredstava da izdriavaju svoju djecu po gradovima u svrhu njihovog vjerskog odgoja, osobito oni, koji eventualno imaju vie djece

Nagi stari mektebi, koje sluibena Atatistika broji do 1000, postoje samo po imenu, jer se u njima veeim dijelom ne obueava, od kako su novi pootvorani. Nastavnike u starim mektebima plaea sam narod i to take slabo, da it. pr. jedan mualim ima jedva 200 kruna godignje place, te je prisiljen, da se jog drugim poslom za-nima, da priskrbi za svoje uzdriavanje, zbog 6ega mu je nastavni-6ko zvanje nuzgredno. Osim toga nagi su stari vjerski zavodi po starom sistemu i ne odgovaraju duhu vremena, te ne mogu sluiiti za nigta drugo, nego da se zbog njih i mi muslomani i okupaciona vlada sramimo, pogto najzadnija gtala svake osnovne komunalne gkole je bez dv