Medicinska virologijaAntonio Kobaš, dr.med.DOM ZDRAVLJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – ISPOSTAVA SAMOBOR

Uvod VIRUS (lat. otrov) – metabolički inaktivne zarazne čestice

•nisu stanice jer nemaju stanične dijelove – jezgru, citoplazmu, organele

•potpuno ovise o metabolizmu stanice napadnutog organizma – umnožavaju se samo unutar žive stanice domaćina

•sadrže samo jednu vrstu nukleinske kiseline – DNK ili RNK

Morfologija i građa virusa oblici:

◦ kuglasti – većina virusa patogenih za ljude◦ štapićasti◦ kvadratni◦ elipsoidni◦ poput punoglavca – s glavom i repom (npr. bakteriofagi)

•veličina virusa je između 20 - 300 nm (10-9m) – vidljivi su elektronskim mikroskopom

Građa virusa

a) nukleinska kiselina (DNK ili RNK)

b) kapsida – proteinski omotač• sastoji se od kapsomera• nositelj je virusnih antigena• osigurava simetriju čestice• važna za adherenciju na stanicu

domaćina

• N.K. + kapsida – nukleokapsida

• neki virusi sadrže ovojnicu• građena od matriks proteina, lipida i

glikoproteinskih izdanaka antigeni

Umnožavanje / replikacija virusa•odvija se isključivo u živoj stanici domaćina • koriste energiju i druge stanične metabolite domaćina za sintezu vlastitih strukturnih čestica

•Stadiji replikacije virusa:1) pričvršćivanje za stanicu domaćina (adsorpcija) – ovisno o staničnim receptorima 2) prodiranje (penetracija) – prolazak kroz staničnu membranu3) razgradnja kapside – razgradnjom proteinskog ovoja dolazi do aktivacije virusne nukl. kiseline4) biosinteza – virus koristi stanične mehanizme sinteze proteina i nukl. kiselina za sintezu vlastitih5) sastavljanje virusnih čestica – u citoplazmi st. domaćina dolazi do stvaranja nukleokapside6) izlazak iz stanice - lizom (pucanjem st. membrane domaćina) ili pupanjem (virusi s ovojnicom)

• za vrijeme umnožavanja virusa nastaju promjene na površini i u unutrašnjosti stanice domaćina• uklopine / inkluzijska tjelešca – promjene na zahvaćenim stanicama vidljive svjetlosnim mikroskopom• npr. Negrijeva tjelešca (bjesnoća), Guarnijerieva tjelešca (velike boginje), Cowdry A (herpes)

Tumorogeni i teratogeni virusi•neki virusi mogu stimulirati stanične funkcije i potaknuti staničnu proliferaciju te diobu stanica tumorogeni virusi• DNK tumorogeni virusi – npr. papilomavirus bradavice, kondilomi, rak vrata maternice• RNK tumorogeni virusi – tumori vezivnog i limfatičnog tkiva (virusi sarkoma i leukemije)

•neki virusi mogu prouzročiti oštećenja za vrijeme embrionalnog razvoja teratogeni virusi • npr. virus rubele i citomegalovirus• TORCH ili TORCHES kratica je za pet, ali i više (kongenitalnih) infekcija koje su opasne ako se dogode za

trudnoće, jer mogu uzrokovati smrt ili teške bolesti ploda i komplikacije u novorođenčadi koja obole prijenosom infekcije putem posteljice◦ T - Toksoplazmoza (uzročnik Toxoplasma gondii)◦ O - Ostale infekcije (to mogu biti: hepatitis B, sifilis, Varicella-zoster infekcije, Parvovirus B19, HIV i druge)◦ R - Rubella (uzročnik Rubella virus)◦ C - Citomegalovirusna infekcija (uzročnik Cytomegalovirus)◦ HE - HErpes (uzročnici - humani herpes simplex virusi - HSV 1 i 2)◦ S - Sifilis (uzročnik - bakterija iz roda spirocheta - Treponema pallidum)

TORCH infekcija

Viroidi i prioni VIROIDI - infektivne čestice koje se sastoje samo od jednolančanog RNK, a nemaju kapsidu

◦ uzrokuju bolesti biljaka

PRIONI – infektivne čestice građene samo od bjelančevina (nemaju nukleinsku kiselinu)◦ vrlo otporni na djelovanje meganičkih, kemijskih i fizikalnih činitelja◦ uzrokuju bolesti središnjeg živčanog sustava ljudi (Creutzfeldt-Jakobova bolest) i životinja (goveđa

spongioformna encefalopatija – „kravlje ludilo”)

Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija

a) IZRAVNA• poželjno je uzeti uzorak za dijagnostiku u što ranijoj fazi bolesti – najveća količina uzročnka• uzorci su različiti, ovisno o lokalizaciji virusne infekcije – bris nazofarinksa, kože i drugih sluznica, krv, likvor, stolica, urin i drugi sekretiI. Izdvajanje (izolacija) virusa iz nekog uzorka• Uzeti materijal se ucijepi / pokusnim životinjama (danas rijetko) /u oplođena kokošja jaja (uzgoj influeze) / staničnu kulturu (najčešće)/

te se u njima promatraju promjene svojstvene određenim virusima• danas se za izdvajanje i identifikaciju virusa najčešće koriste stanične kulture – proizvodnja cjepiva• STANIČNA KULTURA se sastoji od:

a. krute faze – stanice različitih tkiva ljudskog ili životinjskog podrijetlab. tekuće faze – minimalni esencijalni medij (MEM) puferi, vitamini, aminokiseline, šećeri…• prisutnost virusa u staničnoj kulturi očituje se stvaranjem morfoloških promjena, koje su svojstvene određenim porodicama virusa – citopatski učinak (stvaranje inkluzijskih

tjelešaca)• neki humanopatogeni virusi (influenza, mumps, rabies, KME) imaju svojstvo aglutinacije eritrocita – postupci hemadsorpcije

• dokaz i identifikacija virusa provode se molekularnim metodama (PCR)

b) NEIZRAVNA• dokazivanje specifičnih protutijela iz krvi ili CSLa• uzorke treba uzeti u akutnom stadiju bolesti – što ranije