GIat xOPCib. ...oJ <40".usroPADA2009.

UZORNI MćENIK V1UM CECEUA I BlAŽENI ALOJZUE S1tP1NAC (1)

nutu za posao. Kod stoliII se ~itillo

Sveto pismo. Ćiunje je pratio vrlop«ž1jivo. §to se vidjelo po tome. štoispravlja ~itill~il u naglascima. Tu itlmo dozvolio si je i koju šalu. Jed-·nom sam gil z.godom nabo kakodm Sjedi mj PJne i dijeli kuponr­i pomoć siromasima..c

Nadbiskup je: Cecelji!ho odrije­Iene rukedil se SDil1Ui kako može•.iliod nawm dil nipoho ne odstupa.

-ŽUp« je bila o.tvoren.a 29.lipn}a1939. Nadbiskup je osobno obavioorvorenje. posvdenim svebnostimilzamolio sam8il dabi P<:QO nil MOlle­rovu ciglanu gdje je radni!tvo ima­lo svoju zabavu. On je bez dilljnjegilpristao. Radnici su8ilodnuh pozVilliu svojusredinu. za. kn.tId čas netko sesjeti I zamoli 8il dil mu potpi!E' sliči­aL Kad je svijet to vidio. nagrnuo jeknjemu i POtPiSiYilO je litav sat sličce.Bilomu jeosobito drago da mu se tlj<adnKJCi Mjer, koji jeuK""""P im·a oo "" .Ju gI=bokomunistKĐ.pnolilio i tako ga srdačno primioc.upisat te on u SjetanjiIn.a. Nildbi­skup Stepinac je. vidjev!I Cecr-Ijin

.usp;ebu KustOOji,. aprije toga kato jep«<>bnriožupu HnSUMCU. C«<ljuproz.vao _Vilim Osvaja~c.nm su gams1ovom sveteniciuemigraciji restotako oslovl}4ivaJi

Cecelj~ jeuspiou Kusto~ijiggra­diti župnu crkvu i dvor te školu. po­tr.Ijalo je to tri godine, kadil te ve( na­stupilo i vrijeme Drugoga svjetskog

ntl. No. vele je njegovodjelo ono na duhovnompodrulju. On jeu Kusto­~iju unio Božji dub.lju­bay i dobrotu. Iza njegiII jeostala.~nOVil.,drug4­

ajil K.ust:otip..Cecelji je Kustoli-

jil ostala u stru. a ondjeisbz.ana njegova. dobrota spasila muje život. Njemu je nilSljednik u Ku­sto~iji Antun Frimel ~spriPJviiedilo

kako su Amerikanci. u vrijeme kadsu protiv njega vodili istragu gledeoptuf.aba. jugos1ilvenskih vlasti, is­pitivali o njegovu ndu u Kusto!iji._Tom prilitom izaJlo te i na vidjeloda jebio dm nalog vet~l godineiz !ume da me se likvidira. Medu­tim je odgovorio iltentltor: 'A tko će

rWe hraniti u Kustmiji ako Ceceljulikvidinmol' Tilko sam omo po­~tr'denc. isprib.o je. Cecr-l}4i je oVilj ~

dio iskaza o blažmom Stepincu za~

k1juoo tekstom: -Sve ho je naprijednapisano.zapravojenekiuvoduono~to uebil iznijeti. Možda i nije po­trebno, ali sam smatrao PJtrebnirnopisati da se vidi kilko $ilm i na kojenačine dolazio u dodir s nadbisku­PJm Stepincem, da. bude jasnije Z<iI­

~tO jeu ona odsudn.a vremenil imaoi PJvjerenje u mene. Bilo je to raditOgil što se osvjedolio dil jil diljr-mod sebe svr- Ito mogu, ill dm opetništa netn.am. Kad sam svtiio otVo­renje župe. zamolio gm gill dil miObeQ da mr- nibd nete odlii.OViltioibkvi.m IWlovom. ili bilo kakvomauu. Nasmije se i cele: 'Odat tu uvidu VilJu želju!'_

Uslijedile su ratne godine i bumazbivanja u Hrvatskoj i u svijetu. ce­celja je svoju vezu SnildbiskupomStepincem jo~ više produbio.On jebio ne samo njegov uzor nego i ~o­vjek medusobnog povjerenja. latosu Cec:eljina svjedobnstva o blde­niku i vjerodostojna i det1l.jna..

NASTA.VLJASE

se. i jil gm leb.O PJziv.c U ožujkuCecelj~ je dobio poruku dil dođenadbiskupu što prije. _Pobo samistu vKer_. sjeta. se Cecelja.. Rfiemi da moli dil osnujem novu tupu uKustojiji. zil nju je molio lIK peto­ricu svećenika, aJi svi su odbili Pri­StaO samsa zmlOIbom da Hnstovia.ne ostane bez svelenib. On je abe­bo, idogovorili smo se dil tu posli}eUskrsa početi n.dom. Poslijt Uskrsadošao sam k njemu i on me autompovezao po terenu dill mi pokaže !tobi trebalo sve sp«dati pod župu. Pro­lazeći mimo kina,~emi: 'Vidi!, dil­VilO ye( ima svoju kutu, pa. je nUŽIlO

otVoritiom prije i Božju.'_Cecel}4i jeopširno opisao osnuw: župe i grad­nju crkve u Kustošiji u Glasniku SrcaIsusova i Marijina. Goleme su biletdkoće. Stanovnici Kusto~iie borilisu se za goli život. CeceljiII je opisaonekolikoupn.vo dmtKnih primjen.bijede u Kustofiji. Uz to su komuni­sti ondje imili snilbn utjecaj. a dillje on bio i protucrkveni, ne tteba nispominjui Među narodom je bilovelikog protivljenp osnutku župe.Nije se smjelo ni pomisliti dil bi seod onih koji su trebili PJmoć tr.lfiJ.iIIbilo h\V;;I potpora. U takvu jesredi­nu trebalo doći s ljubavlju i navije­stiti Božju dobrotu. Nilldbiskup je zato odilbn.o ~ovjeh koji je jedini tomogaouOniti.

Stepinac ga je prozvao»Vilim Osvajal«

Ni vili kler nill Killptolu nije biosklon utemeljenju župe u KustošijiPtMsti.vnik Kaptola bnonik LovroRadi~evitje nakon prvog sastankas predstavnidma. opđne i župljana.izvijestio n~dbiskupa o zaključku

dill se odustane od namjere osnutka.župe. Nilldbiskup je medutim ostaouporan. Nil poleđini.Radi~eviće­Viii Spig on je vLa.storu~no napisao:-Nekase župa unatoč svemu otvori._Stoviše. Stepinac je bio jedini koji jedao Cecelji financijsku potporu. anjemu dila privremeni stln i hranuu nadbiskupskom dvoru.

_Zil vrijeme mogili borilVk:il nildvoru_o zapisao je kasnije Cecelja.-vidio sam dil iskotUtlva svaku mi·

»1bmprilikom izp.šloje i na vidjelo daje bio dannalog već1942godine iz !ume da me se likvidi·

nL Medutim jt odgooorio atentator: i\ tko Ćt

nafe hraniti u Kustofiji alto Cecelju likvidira-mol' Tako sam ostaopofteden.

stvi.r. OilO oti je na konru dozvoluza zamjenu župe i blagoslov. Bilo mi&il je iskreno bo. Osjetio sam toli­ko mu je td2k. PJlob~ a kako rm.J.oima ljudi oko sebe na toje bi se mo­gaoosloniti; il JOJ IIWlje onih kojinubi mogao huti što mu je-lla duJ:i iSICU- -pikuSjeQnjima.

Ceceljil je dd..ao dil uzrok !to kodsve(enib·-nema bra za Božju icr·kvr-nu StVil.U u mnogome proizlaziizodgojili sve(eni~kih bndidatl. Onje tada napisao pn.vu srudiju o tomproblemu, iznio svoje prijedloge zapromjenamiII u sjemenBnom od­goju i uputio ih iz.Ia.vno koadjutoru.Osobno se ldte nilvra­taonjemu na razgovor,a Dilqbiskup Stepinac jeViJe p.1t1 dobrio k njemuu Hnstovicu i PJzomopratio njegov n.d Oni supostili ye( tako bliski dilje na Cec:elj41 prijedlogStepinac1938.godine 0[-

gmizir.to eubilrisdjski kongres u pe-­trinji i osobno predvodio SVili slavljil.BlilŽenikov bon.vilk tom zgodom uPetrinji ovlko je opigo: _Sjebm sevrlo dobro dil je naveler. PJs1ite SVe­bnog doceka I primmjil poslije de·set gti, nečJjnootifao u ispovjedao­nicu i ispovijedao vjernike do prekopola nođ.To sam vidio nasvo;e oči.,

"iedoči C«<Jp.

»Svaka va~ telja zamene zapovijedl«

Nadbiskup Stepin.acje, uz velikePJtdk:ote. krenuo uosnivanje novihžupa. u zagrebu, bet kojih bi dmil$bUil nezamislin bilo karn djelu­nost Crkve u Zagrebu. Imao je pri­tom isvoj plan za vjernoga. muCece­Iju. Nije to bilil nilgrada. :ta užiVil.Ilje,već znilli. povjerenjill dill te izvršitiveoma teJko poslanje. U duhovnozapuhenoj Kustofij~ među ljudimakoji su živjeli u ljutom siroIna!tvu,nakanio je otVOriti župu.

Premili Ce<eljinim Sjetanjimil.Đildbiskup je _nil blillgda.n sv. Anw­

.na pustinjaka. 17. si)ečn.jilI939. dobeu Ćuntit. po svrimim svelanost:i.lIlilpoveo me sobom u Hrastovicu, od­sjeoje Qs u župnom dvoru i upitlome dil li bih bio voljan dil preuzmemjednužupu na periferiji Zagreba kojaza svoj daljnji opstanak treba ml.adegi agilnog svetenib. Odgovorio sammu da on dobro Willde dil je svakanjegoviII željill zi. mene zapovijed imože određivati kaIco god feli Pri­mijetio jeubli: 'Dobro bi bilobdbisvaki htio tlko reći.' Oprostili smo

"Svaki je imao slobodanpristup do njega"

O osobi nilldbiskupa k<ndjutoraCecelja rudilllje bilježi: -Sa unima·njem sam pratio njegov rad i pola­ZilI. po kri:uni. Nillrod gill je svagdjes velikim veseljem dočekivao i nijeni u ~emu OStlO razočaran u njego­vim postUpcima. On se kao sin sela.vrlo dobro razumio sa seljilCima. ilgradanima je imponino sa svo}omotvoreno!lu i pristupačnoJlu.Sn­ki je imao slobod.iln pristup do-nje­ga. il on jeoper: svakome znao bzatina svoj OWn !to je rrebalo~ adamj togil nikoga ne PJvri~i ili odCrkve odbije.c

Međusobni njihovi odnosi pom.­li su još prisniji kada je 1935. Ceceljapret11.eO župu Hn.StOVK.U Nildbisku­pu koadjutoru se veoma svidio eeee­Ijin ideillizam kilda se dn.govoljnoprijavio u tu župu. tuu n.a z.1u glilS\li koju nijedan svećenik nije želio.CeceljiII je pobo osobno koadjutoruStepincu g zamolbom dil8il polaljeu Hrastovicu i pritom ga izvijestio opdnom SWlju te !upe.

-Odgovorio mi je dil iz-vjeftaj po-..bIjem na njegil. On znadr- dil.se pre­ko mnogihstvaripreWi,ali morat~

zahViltiti i raJlist::iti neke stvari. Na toje skinuo biskupsku kapicu, uhntiose.za lillUc oko prsa i rebo mi dill bibio najsretniji hd bi moga.o biti!u­pnik u zadnjoj župi nildbiskupije,nego nil ovome mjestu gdje sr- sadilinalazi. Kroz godinu dilnil imao jemnogil gorka iskustva, i to gill se vrlokosnulo. Ne s n.zJ.oga, što su mnoginil Kilptolu podcjenji'iillli njegovuosobu, nego tm ndi togil što je opa­zio da nema. bR u Božju i crkvenu

'Uzor' i'čovjek povjerenja•. ,

Uz OblI'. InKU PfOqld~.f'njdblazenim zdgreba{kognadbiskupa kardinalaAlojlija Stepinca oblav·

Ijujemo feljton o veoma znaka·vitom i dragocjenom odnosuuzornog svećenika VilimaCecelje i loga blaienika, hrvat­skoga mućenika.--

ku sirotinju, dakako da je oduševilillCecelju. ~ovjeh koji će Cijelog ži­VOti toliko skrbiti o sirotinju, da tebiti nazvan _Utjelovljena hrvatshcaritasc. _Pri duši mi je od1ilnulo, irebo sam s1m sebi: ovo jepn.vi sve-­renik. u pnvo vrijeme! Daj mu, Bože.uspjeha!_ • zapisat te eeeeljil mnogo

- BlaženiAlojrijeStepinacibla.go- godiIuposlije. Ve(je tada, jo!dok. sepokojni svecrnik Vilim Cecelja dva nije ni slutilo što tt se~e dogoditi,su nezaobilazna zLuna lika u povije- Stepinac bio nadahnute iuzoreea.$ti KatolilkeCrkveu hrntskom n.a- Iji Ontootvorenokaže: _0t2dasamrodu dndesetoga stoljeb. Previd- pntio njegov jilvni rad i djeloVil.Ilje.nost je među njima satkalill snrlnu koje me je napunjalo idealiz.momduhovnu vau koju nije moglil pre- za moj vlastiti tivot, a, s druge sm·kinuti ni nilSilna razdvojenost u tra- ne, bio sam PJnosan!to se i u Crkvigirnim godinama blilŽenikovauto- Božjoj ipa.k nabo netko tko ispravno~enl!tvil u domovini i Cr-celjinil iz- shVilbsocijalnu bijedu i zapuštenostgnanstVil. u tuđini siromil~nijih slojeVil. te im nutoji

Citlteljirnill Glasa Koncila željeli pomoći. želio sam iskreno snjim sesmo prikazati upravo w duboku du- upoznati i porazgovoriti-hovnu povezanost tl dva svetl~kil tel}4i mu se ispunila. pod neobi~·

lli na!le ne<b.vne proflostl.. poslužili nim okolnostima. N;rime.u proljeće

smo se POZlUtiJn životopisom Bla- 1933.doflo jedo pobuneu župiSve1iženika iz: pera franjevca, sluge Bož- lVil.Il Zelina. Nilldbiskup je poslaojeg o. Alekse Benigilra (A. Berugu. Alojzija Stepinca dill smiri narod iAlojzijeStqJinilc. hrvatski brdinaI) uvede red u tupi Ćurii dil je Stepi·i nedavno objiIvljenim životopisom nac dobo u susjednu!upu. CeceI}4ivIt Cecelje (A. LukinoviUL Pomper. jePJhrlio da se snjim prvi put osob­Vilim Cecelja, utjelovljena hCVilt- no susretne i razgovilf2. Stepinacsb caritas). Tu je woder dragocjen ga je primio i mimo mu je ispriaozapis vlč. Cece!te Moja §jeanja nil ito se sve događa u župi, kako mukardinili. Sfepin~a. objavljen u Hr- se pobunjenici prijete i napadatu ga,vatskoj reviji 1990. ill odnosi se nil illi on se ne bni povliloti ve(želi iz·razdoblje do 1945. gOdine. vrliti zadatu koju mu je nadbiskupMeđu hovOlteljima blaženog povjerio. _Izmijenili smo joJ neko·

'"-l\lQjzijOl Stepinu blillgoPJkojni ce- liko misli, a ondil gm se od njegiIIcr-Ija je sVilkai.o i~iln,~d niljistl- oprostio. Pu[em sam.ra.zmišljillo o

'knutijiIi;'6XO"'ZabtilenikOVil tivota, '!Jje~.b.lo-pw---p,onosan ito samako j poslije njegovesJIV1L Cec:e:Ijil ~ P konKno upozlUo i s njim mgo-­je J jedne SttaIie bio.OSIOba~~ Vil.nO. Izgle<bo '. .~ Q!KgSOlm PnfegOV;Jpovjerenp.sdn.tg~stn- "(t.amiJ1jao:c'" ... -ne Ceceljil je 8iljio pfelIlil blaženomAlojziju divljenje, ljubavi bezrezer­vnu odanostdo kona tiVOQ.~ Koliko te rW blaženikdjenioce­celju, odlilno se razabire iz njegovihodgovora nill zlogbsnom procesu'1946. bdill je predsjedniku sudili dr.Vimpulšeku rekao: -Jil poznajemVilimil Cecelju k.ao čestitog sveće·

nika kojemu ne mogu prigovoritiniti jedne riječi_Tilj je sud o Ceceljiz.ak.lju6.o tvrdn}om; _Dill su svi ljudibili bocecelja. nebi nibda nikomeni vlas sglave pah.c

»Ovo je Jfravi sveleniku pravo vrijemel"

Cecel}4i je pIVi put vidio mlilldogAlojzijaStepina bobogoslov ~etvr­

togiII godi!til fi:olske godine 1931/32.Bilo je tou katedn.li prigodom pon­tifikillne mise nadbiskupa Bauera,il Stepinac je tada bio nadbiskupskiceremonijal. Taj pIVi pogled n.a bu­duteg blilŽenib duboko se usjekilou dušu mbdog Cecelje. Ovako ga je

- OpiSilO u svojim Sjetanjima.: .Prvillpomisao. hd SilJIl &il vidio u kue­dnli, bib je: to je svelenik dubokogduhovnogiII i il$ketskog živou! pro­lIIiltr.ljuanjegovo~.do!bmi je n.apunel: misao: pa tako nekako stibjuisv.A1ojzi~_

Ce<eIjill je zaređen za svetenih1932. godine i bio je poslan za ka­pelana u Bedenku. Glas o dotilIdnevidenoj k:aritativnoj djelatnostiAlojzija Stepinu među ljutom si­rotinjom zagreba~ke periferije ši­rio se nadbiskupijom pa je dopro ido be<leni~kog b.pelillnill. Vijest dillje Stepinac osnono Caritas. te daje u samom nadbiskupskom dvoruotVorio pulku kuhinju za zagreml-

GlasKondla nOI 41.II usropi.DA1OO9. 25

UZORNI SVEĆENIKf,nUM"cECEi:JiI l BlAŽENi Ai.O)zUfSTEPlNAC (2)·!

;'Nadbiskup i uspostava NDH-a

--U

zoblletnlcu p.rcglas.enjablazenim zagrebackognadbiskupa kardinalaAlojzija Stepmca objav·

Ijujemo feljton o veoma zna·kovitom i dragoCjenom odno·su uzornog svećenika Vilima(ecelje i toga blaienika, hrvat·skoga mućenika.

ti da je sitweija refu. Oncb jeu.mo.rwnrštio se i. bo <b. se sjetio da jesuveren, rKt mi odrjdlto: 'Ntmojreći mdbiskupu da ga molim. negomu reci d~ ne smije ddati u ned~Iju propovijed protiv mj~ra koje supoduzete protiv židova jerće samopogodati polofaj. Uost~lom. reci

. da te za Schulhofa biti sve u redu.a ja tu već načiniti svoje!' Bio samkao oparen.

Kad sam bio n~ulici, sve je gorje·lo u meni. Vidio sam da moji idealipro~daju, ~li kome s~m se mogaožaliti

Nadbiskup se. ~ko i nerado, u·dovoljio mojim odgovorom i pri·vremeno je odlotio svoju propovi­jed. dok vidi kako tt se d~lje razvi·jatis:tv.ari.

Tako je nadbiskup u pitanju ži·dova ostao bespomobn.}edini iZ.Lttu njih bio je bijeg kroz talijanskuzonu u lt3liju. Oni koji su se zmlisnaći osnvili su im~t:ak i pobjeglik T.tlij~ninu. l ostali su n~ životu.Oni koji su n.astoial.i spasiti imet3k.izgubili su i život i imeclk. N~kinuje podijeljeno arijsko pravo. rujvećidio odveli su Nijemciu N'Jtmalku: aoni u koje se znalo<b. su su...đivalis komunistima bili su odvedeni ulogorJaseoov.te.1

O stavu n~dbiskupaStepincaprema progonu Srba Cecelja pi~e

pov040m zločina u glin·skoj crkvi. "Prvu vijest D

pokqlju pnvosbv~udo­bio j~ nadbiskup ~ Gli,ne.Vijest je donijela dr. KaticaVojvoda.lijelniu. koi~ jeadila ujedno s dr. Cyiu·nović~m i dr. R~bokomu

bolnid. u Glini. }edne noći, koncemlipnj~1941 godint. bill su iz Glin~

odvedeni svi mu!brri iznad 16 go­dina. Bilo im je reano <b. idu u za­greb. Medutim. brzo se sunalo dilsu pobijeni svi nedaleko od Glin~ izaltopIDi u jtdnOffit polju. N~dbi­skup je odmah napisao protestnopismo ministru unutn.tnjib posIov.ai pozvao me d~ mu g~ osobno pre­dam. Ja sam to i učinio sprimjed·born d~ ćt se ovakvi ispadi ljutoosvetiti Hrvatskoj. Ministar O tomenije .ništa znao. Poslije se ispost3·vilo da sti ustale povratnici. željniosvete radi toga .Ito se sve događ~lou Hrvatskoj s njihovim obittljim~

i Hrvatima z~ vrijeme njihova bo·~ravb u inozemstvu. sami n~ svojuruku izvdavali zlodjela. val poko­Ij~ je upcXw i mt se nije d~ou·ustaviti Nablo5t ga nzjarivao dr.Budak svojim govorim~ i od njeg~

je nasula uuelica: 'Srbe na vrbe.'Ćuo sam od pojedinih ustlftih b·snik.;l da je u pozadini SQj~o i s1mPogbvnik. N~vodno je telio OCist:itiHrvatsku od Srt».. V',erujem da je tomogućejersu se ru1i1t pravoslavnecrkve. židovske sin.agogt:. a svt je to

bilo j~vno izvođeno.a <b. uto nijebio nitko pozivan na odgovornost.Osnov.ano je Ra.vn.attljstVO u j~vni

ted i sigurnost. koje je bilo izuzetoposebnom zakonskom odredbomispod ministarstva unutrajnjib po.slova i podređeno direktno PogI~v·

niku. Tuo ministar nije u tom po.gledu mogao nijt3 vije učiniti.Na­st~o je grad~nskl rat u kojem su sen~ terenu događaleužasne stv~ri is jedne i s drugt stnnt. N~dbiskupje imao pune ruke posl~. spabv~ti

ljudske živote gdje: god je mog~o.NASTAVAJ: NA STR.. 37

Protiv rasnihzakona

skim ugovorima. Nitko nije toaoumprijed u njihov sadd..ilj. Sve sedtblou najveća;t3jnosti. Kad je fuada prelazi u t3lijanske ruke najliJtidio Hrv.atske s momn, reU mi: 'Hr­v.atsk.a je izgubih svop pluĆI. Kakoće dWiti? Recite im to!' Ali. bilo j~

sve prekasno.1

Cecelj~ opisuje slut~~j jedne nad·biskupove intervencijt kada se ce­celja konačno razabrao u Paveliću:

_Na IL lipnja 194L god. pozvao mejt nadbiskup k sebi i poslao mt kPoglavniku da interveniram za dr.Schulhofa. Židova. koji jt bio vIa·snik tiskare i'ipografij~'u kojoj setisbo 'Jut3mji list'. a koji je većbiou utvoru ~ tisbra mu je bila odu·zeu.. K.;ad sim u u.jn.iJtvu rtbo d~

m~.t.Ijenadbiskup. PoglavniJc m~j~ OdImh primio. mahr je u pred­soblju čebo potp«dsjedniJ< fud.beg Kulenović.~ kod nJeg~ je biodr. Artuković. ptinistar za unurm·nje poslove. i dr. Lorković, dd..iIvnit3jnik u vanjske poslove. ISPOrUOOs~m mu nadbiskupovu molbu. a iopasku: ako se ne prestane sprogo­nom Židova. da ćeu nedjelju moratiusuti protiv toga u svojoj propo·vijedi. Pogl~vnik mi rele sljedeće:

'Reci nadbiskupu d~ jt imovin~.istina, poddavljena. ali je bolje dato uOnimo mi. jer će Nijemci in~č~svu oduzeti. Z~ Schulhofa teci datu učiniti ~to mogu. a za propovijedga molim neka odust3ne, Jer će po­slije toga biti joj veti nemir. Mi joJnismo potpuni gospodari u Hrvat·skoj: Razgovarali smo vrlo kratko io dog~jima. PogLavnik je <b.o zna·

»Hrvatska je izgubilasvoja pluća«

Jedan od n~jsramotnijihPave·littvih lina bilo je svakako potpl­siv.anje Rimskih ugovora s Musso-­linijem u kojem je Italiji prtpustioDil1rnaciju i otoke. ~ pritom}oJ pri.hvatio morbidni uhtjev da "voj­voda od Aostel postmt hrv.atskimk:raJjem.. Cecelja je protiv svoje va­lje tomu ptisustvov.ao, opisuje kuose tO odvij.to. ~ o n~dbiskupovoj

reakciji bilježi:'za put u Rim, koji

CKelj~ j~ pobo trafiti nzj~j· je uslijedio 18. svibnj~ nadbiskupnje:nje: od BuWD koji mu je: rebo: j~ n~pWioopjimo pismo sv~tom

"Poglnnik je tražio <b. položi pri· ocu p~pi Piju XII. o dog~đ~jim~ uugu prM ustalkim sveltnlkom. HIY.Itskoj i o osobi Poglavnika. poJ~ sam odmah pred.lof.io tebe jer si dolasku u Rim i svršenim dvorskimionUo bio uvijek s nama. J~ sam s~ cer~monijmu,kod kojih su istomtom~ protivio i tražio sam uporno n~ki del~g~tisaz.n.tli po ho se u·d~ prisezi prisu5tVUj~sIm nadbi· pravo iflo u Rim, i poslij~ ručka uskup, jer je to historijski događaj. PiU20l Ven~ria odvojio sam St odNa to mi prizn~ d~ n~dbiskupne drujtva i poskIbio se d~ pismo do·dolazi u obzir jer je ipak bio na so- bije u ruke mons. Magjertc, koji g~lunskom fronru. Protestirao sam je odmah odnio u t3jni.ttvo.1 _Nad·ptotiv tog~ izraza i upit30 ga: Zar biskup se našao_~opogoden Rim·niJt n~dbiskupdovoljnopokazao koliki je Hrvat? »Srbima nisam bio dosta Jugoslaven, male-O~ je t~ prizn~~~L\!~l~.....~~,~~~.p.a~~li(tva" a ustaJamaml da n~ mož~.V1~e.~uj~ sam solunac. pa liji sam ondalzarsamjaru tome promIJenib Jer Jeveć sve određeno.1 hroatslti izrod? Ali ja ti bUm, nett se !aliti

O prisezi je GeceJjadru· sa zagrtballtim nadbisltupom!«gi dan izvijestio nadbisku·~ i .ptedlotio mu da OdImh na·lini vizitu novim minisaim.iI. Onje to Od..Imh prihv.atio i z.atrdio daga pratim. jer on ne zna kamo svemora poći. Posjetio jt rujprije po­glavnib. a onda.0St3.l~m.inistte portdu;koji su ugbviIom jot Im~1isvojt urtde svi u Banskim dvori·ma. "Animozitet Pavelića iusta.bprerm nadbiskupu Stepincu dobojt d~kle do izrabj~ već u prvomt}ednu postojanj~ NDH·~ i potr.lj~tćedomja.1

stig~o k ~dbiskupu, n.a.Qo sam gavrlo dobro raspoložena.. Nasmij~·Sio s~. i rele: 'Bio sam s Pogbvni·kom. C«elja. ako t3j lovjek bud~

upravljao Hrvatskom deset godina,iako je meni pripovijed~o.Hrvat·sb te biti raj.' To su bile doslovnonjegove rijeli poslije prvog~ su·sreta S Pavditem. Što su razgova·

- U lipnju 1940. nadbiskup rali. nisam ga nikad~ pit~o. MeniStepin~c i Cecelj~ zajedno su bili je bilo drago d~ je zadovoljan i d~n~odmoruu Mokricam~ te suim~- St nlnm prevario i sAm u svojimli prilih za duge rngovore ora· ocekivanjim"'lznim temama. Dotakli su se d~b· Danas je luo predbacivati nad·ko i politike. Cecelja je rudbiskupu biskupu Stepincu da se prevario upovje:rioda -pozna nekeosobe koje ocjeni Pavelićevevlasti. On je snu·su vodile PoUet u obnovu hrvu· trao da hrvatski nuod ima pravosh ddavel. Bilo j~ to u nj~gov~ n~ svoju ddavu. ~ Poglnnik mužupnikovanjOl. u Hrastovici, a up<?- j~. 00[0, govorio nešto sasvim dru·zn~o St s glinskim lijelnicima dr. go od onog~ jtoje bnio.Mof.<b.seCviQnovićem.dr. Rebokom i od- prevariou procjeni. ali ne u želji.vjernikom dr. J~rtcom, koji su ka· Uost3lom. koliki su se razoa·snije: im.tli vidn~ulogeuustaftom rali u komunističkoj dd..iIvi koja j~

pokrttu i vlasti NDH·a. Cecelja je uslijedila nUon raa! Bilo bi zaistapovjerio nadbiskupu b.ko sporne- korisno svestrano wporediti leti·nuti vod~ Pokreta drže da je !Udbi· rl godine wwkt vLasti u NDH-u iskup za Jugosbviju te d~ mu za· iduće l~tiri godine komunističke

mjeraju poveunostsdr. M~lekom. vlasti Titove lugosbvije. d~ govori­N~dbiskupmu je odgovorio d~ on mosamoojednak.om vremenskomzna .ItO je Beograd. d~ mu hrvatski razdoblju. U čemu je bil~ razlib?n~rod i njegova prava leže ru srcu. U btoju pOCinjenih zlolina? U od·~ Ctceljini znanci u tome nem~ju matini i plj~čki? U kršenju ~udskih

puvo.•Upitao sam ga ~a li bih_ Plaval;tSiguJtl~ne.llRitl1kaje bilasmio ovo st3vi~do znailja vodeđm' .....jea'inou tome .Ito su se iste srvari zaljudima jz Pokreta. On je to oda'!' NDH;iIo.đogad~leuvrijemeuu, abrio. i, ~tovije, tekaiHii1 je dE-u fm korhuhisbC1teu vrijememirinjegova vrata uvijek otvorena.. Što

god treba. n~9~~l~~~:~!.~*,~d~a~t,.;,,~.:::~o. O), .~Moja maltntost'P.0štala jnako, vlade' ,_..,neke VT5[e posrednik.I

-N~ koncu,mi u b.p tele: 'Vidi! Najče.tće jeu komunističkojli·ti, nisam j~ ni slutioda·$e"~ojcea- teraturi protiv Cecelje spominjanIj~ Nvi politikom.' OdgOvorio sam poda.t3lc <b. je pred njim prisegnu·mu: 'Preuzvileni. j~ se s politikom LI ustaju vlada.·O okolnostima senikad nisam bavio. ~ i nelu. ali dr· mtdutim ugl~vnom.rutjelo,~~.

!im da je svt'tenik dui.an ruOniti u celja je sam opisao bj dop1aj ova·svim prilibzna., gdje god može, do- ko: .Ntkollko dana poslije dolasbhm svome rwodu i crkvi, a osobito Pavelićau:l.agrtb. na l&. travnja, na­u ova vremetu velikih previnnja u ~me nadbiskup na telefon i reUkojirmtivimo. To tim vile bd zna· mi <b. dod~m odmah k njemu. Bilodem <b. SU ljudi btolici i fele iskre- je popodne oko 2 sata. Kad sam sti·no dobro Crkvi i Hrv.atskoj:« pou Dvor, tele mi dil ga je !UZvao

Na dan progldtni~NDH-~ce- PogI~vnikov ured i umolili su g~

celj~ se kretao Zagrebom k~ko bi d~ me poblj~ poslije S sati u B~n·

dozruo .Ito vije o svemu .Ito se-Zbi· ske dvort d~ prisustvujem pristzlva. N~velet je dob.o na dvot nad· Poglavnika i prve Hrvatske vlade.biskupu l izvijestio ga da Nijemci Ostao sam u prvi ĆlS beztijeli.ulne u zagreb. ~ on je u B~nskim Taj me je posrupak vrlo ime·dvorima prisustvovaopreuzimanju nadlo, i rečem nadbiskupu d~ ovovlasti. On je bio m~lo umišljen, i nikako ne tolzumijem. Kako to darele: _Cecelja, rekao je Zrinski: Ne nisu njtga pozn1i d~ prisustvu­viruj Nimcu ko ni suncu zimskulI je prisezi1 On mi odvra[i d~ je u

_Kad sam na Uskrs dob.o k rud· Beogradu tO uvijek obavlj~obeo­biskupu. bio jt smiren. i umolio gradski župnik,~ mogu i ja mimeme da osuntm u Dvoru te s~ in· duje PaO. Odvratio sam: 'Ali. tO jt[eresiram kad će Poglavnik stićiu prva HIY.Itsb vlad~ i tu spa.da simzagreb d~ g~ svebno doček~pred nadbiskup. Dozvolitemida pođemkatedralom. On se je sprem~ou do njih i da ra.tOStim ovu stvar.' Onpozdravni govor. Kanio je brwjav- mi relt d~ mogu poći. p~ ~ko onino poz.v.ati i svt bisbIpe u zagreb«, f.~le. on ć~ drage volje prisustvo·zapWo j~ Cecelja. vad prisezi.I

Pavtlićit-bohoje poznato.kri­.lom ujao u ugrtb te od delth ipozdravnoga nadbiskupova govo-­ra nije bilo ni.tt3.. W::o je Nadbiskupbio dosta suz.drž.an, ipak: je olito damu je bilo drago .Ito je usposr:avlje­~ hrv.atska 'država, .Ito on uostalomnije nikad~ni unijtJu,o:Ce<elj~jep~k bio u neprestanom konuktu snovim vbstim~ i budno pratio sve.1[0 se zbiva te o tomu izvjdtavaonadbiskupa.

Cecelji Je unno(' tomu proma·k~o susret nadbiskupa i Poglavrn·ka. On Je~ nj luorek naknadno ods~mog n~dbiskup~ te je [O ovakoopisao: _Kad ~m u nekoliko d~n~

GluKOI1dlaSIlOJ 41IlUSTOPADAp>9. 3.7

2002. UlisropaduseženiUJIJlk Fabio. Kod nasjeobilaj da se rjedan dana prije svadbe nosepokloni.Oja osjetastrašne boloue. Ne orkriva ni1wme. Nijehtjela ometatiobiteljske radosti. Nakon IJjenčanja,

priz1Ulje:-Ko da mije bala od renisa va triJUhe, (KJ:wda mi.

je teniska lopta u trl1uhu.) ~

Da reniska, nogomerna,.l4VI'đuje liječrWt Zamo­/ila za odgodu operadje nakon božićnih blagdanaWobiokupila obitelj na ručku, podijelila svakomeodgovarajutidio ralijanske mirovine, umrla umiru.Operacija dogovorena nakon NuvejJodi'!!__-

Najsrarija pacijenti!a na '!,djelu fJIi!SJii! bolnice:JnajoptimistiČfiija, kažu liječnici. Sobzirom na dija.­gnozu igodine, prognoupesimisrilne. Ojaspremnana susrersBOgom. Odavnoje lUluONataši tl4!:.žalakrarki relaj opomlrtnoj odjeći, obuli, molitIleniku,djelojproceduri. Suakih par godina ponavJjal.e sugradivo.

- Molin vajk da bi me Bog ze. Teškojepatit.(Uvijek molim Boga da meUZJ!lf!.:-reš1wjepatiti).

Preživjela i W:~radju. tiujelajoššesrgodina..-se na svete son imela. Samo još umrla neson.

(S~ na svijew sam imala. Samo jošumrta nisam.)2007, Uprosincudolazi usluž~niposjet bislwp

JlJQnMi1iJlJQ1LMogaobiseugletJatill4njen~­

nižiuot, rekaojojje.-Suojo vero nikad ne bin Jwmbijala. Koko son se

rodila, takoželin umret. S Bogon. (Sooju vjeru. nikadne bi mijenjala. Kako sam se rodila.tako želim iumrijeti. SBogorn.)

Molila st Bogu svako jutro sar vremeJIa. Dvijekrunice: jednu za žive, drugu. za mrtve. Navečer:večernju i litanije. Molila punim srcem i dušom.Urj«ala seMJJjd BožjOj.

• Veroan i ufan se da mi Bog pomore_ Kad sonkako otrocica zgubila iglo ua rrove. pU1liJ srroha daje naša kraua neprogutne. son zna1Jl da Bog uslišimolitvi. (Vjerujaniufamseda mipcnnažeBog_ Već

onda kJUf sam kaodJ.jere izgubila iglu u traV~ stra­hujuti da je naša krava neproguta, znala sam damoliMbivajuuslišane)

Kakosgodinama nije mogla ucrkllll, na kuhinj­skom stolupostavlja1Jl je kućni oltar, nedjeljom i zamise uu1ušnit:e, ponekad i leIle. Nakon zadušnicalJećina članova obitelji okupljala bi se u crkvi, paotišla napil.eu VelohIje, nadjin ralun. Tojeposra-~la tradicija, gorovo narodniobiltij.

Jednom su u posjee. nešeo prije šest sati, došltnjene nećakinje Pjerina i Albina, šinjare (gospodl')od sro ipedeset godina (za.jedno). Uštsr je ucrkvizapočinjala ~ za &peta. -

- Moran potna mašu. (Moram,na misu-)Na misu za srolom ublagovaonici uz Dobrilin

molitvenik »Ole, budi volja tvoja«.Nez1UlmjtsUlinećnJdnjtostaIenamisiukuhinj~

otišle iIisu se kasnije vratile.2008, l1Jsljednja bolesr, posljednje bolovanje.

Doživjela je unuku Natašu. unuka Fabia, triprau­rwke ijednog lllIUil:a.

- Prenuki so mi produžili žiuot. (PralUluO su miprodužililiuot.) .. 2009, Hrjela ubolnicu da ne smeta. Smještena ustacionaru. Hodočastili hodočasnici. Podijelila sv0­

ja ~nanja i životnespoznaje. Umrla u nedjelju 25.sijelnja, Obraćenje svetogPavla, aposrola.DlJasataprijeprelaska svjesno, savjesrw iodgovorno reklasinu Gvidu:

- Daj brojsestre da ti jovi kad umren. (Daj brojmobirela sestri da ti javi Jwda umrem.)

Dva sara kasnije zamolila medicinsku sestru daje okrene na drugu stranu. Sestra uslišala zamoI­b~

-G=(ldnn.)_

Gren (Idem)

Protestirao je svakom zgodomkad je god luo za kakav javni zlo­čin, i to najoštrijim riječima.Pro­teste je slao pismeno na Poglavni­ka. Na svoje sam oo. vidio srušenupravoslavnu crkvu u Glini. Dao juje srušiti veliki žu~ndr. Mirko Je­ree. Bila je parola.: Treba srušiti svecrkve, jer su one gnijezda srpskepropagande. znam da je nadbiskuppredlagao Poglavniku da osnujeHrvatsku pravoslavnu Crkvu i dapusti pravoslavce na miru, jer će

biti. pokorni gradani, kako su bilii za vrijeme Austrije. No, sve je topalo u vodu. Mržnja i ?sveta vet subile zauzele toliko maha da nije bilomogućeobuzdati ni jednu ni drugustranu. Po selima su znala ostajatidjeca bez roditelja. Nadbiskup seodmah izjavio spremnim da Će seza njih skrbiti, pa je mnoge spremiou svoj Dvor.t.

T UZORNI šVEćINiIt ..

Nadbiskupiuspostava NDH·a - 1009. SrPanJ sredBre Pule, na kavi s tri dame.

Ra~o ljudima imjeru. Prvaprila okokgi. Dru-N ....STAVAK SA STR.2S • gQoSUPrugU. bratu, rodittijima:boljisupfdnasinu

nuadniku.jošžilJiu l./lJ1IbralnOizajednri 7l'eĆ:I uglav- •nom šuri i S1UJa. •

UsredantilJwggrado.sjedmsedjePjmm(djanadijalektu, dolazi od raL zla. teta), ure moje nuJjk.t.Sem moga nonrta (djeda). SuiLI obiteijizvaJismojejednostavnD cija.

Jedna od onih starica, ~skih svetica, netete ihnati LI knjigama, možete ih susrtsri samo u životu..Bolje razumiju uoloJUpostavke, Ingiku poželjnog inepoželj1lO9_ odmnogihJomul1noulenih j mudrih.

15pripovijediJm im bezbrojputa isprihmupriču ociji.

Jednom. društvu LI kavani Velo kaft. Duije starijeznania.ied11aneznankaizZagreba.Spomenuodju,izvadio diktafim. J1U!tW.sni~ zadnjeg snimljenog KndUJ i dalje nema. Nakon mjesecdana opet tr-razgoooraiz rujM2tXJ&~.~ se. buhom za kruhom. ZapraIJO, trebala je otići dvije

Pa.lisropadapro~ godint u opatijskom hotelu _godine starija. krhka sestra Neta. PjeriMje znala:Krista1.R.tugooorsapisamBogdanomMtSingerom. - Akogreona, rit' mtosvojni. R1lfigrenja mudaSpornengotovostogodišnjakinjeoživiojerazgovor. konenjopustit.(OdeliNI!ta,niJwdseviknećevrati~

- pa, ja sam imao takvu tetu. ti. bolje da ja odnn.)Na rastanku ispred Kristala: Smjestilisujeu K1DštaduajBjelovara. kodimuć-

-Drago mi.je uidjetiprijatelja 1wjegdosado. nisam ne austrijske trgcvalke olntelji. Imali su dvije kttJisreo. Što god bikupili njima, kupili su i njoj. .

KiJUproalwlegica:rrebp.Zilpisatiwpriludabutle - Zlotno mijenje sonjimela. (Imala sam zlatnikaoprimjer. Zato je nastaoOlXJjzapis. život)

Zar sam ja hrvatski izroel? 1909....Rodena 28. listopada uselu Kranjci. neda- Obiteljska idila kratkoje trajala. Raspala seMo-»Razumije se da protesti nadbi- leko od lAbi1lil.. Ukuti 1wju su premapredaji, prije narhija.obiteljjeotpl4ovalauAustriju,Pjerinaseopet

skupa nisu bili dragi ni Poglavniku, nekoliko stoljela. podigla dua'brata, vjdti trgovci, seli. Ovajput smještena je kodmjesnog župnika. ži-a još manje ustašama. Jednoga dana doseljenici iz Kranjske. vjelaje snjim i njegovom tetom:pozove me nadb1Skup k sebi I pnpo- Pruocijinosjećanje vezannjeuz ocaJakova. [ma- -Petricemoja, treba StJe naootiraditi.Ako tibudeV1jeda rru kako le k nJemulošao Ivo la jeotpriIikdrtiTigodine.papa (na dijalektu. iz tali- trebalo, radit ćrl; ako ne bude, nećeš.Bogdan I rele mu da le blO'fpd njega jansJwg, uwliotiK)juje nosio na ledim.a iz Kranjau 1ttbaloje.dI. Ivo Gubenna, svećenik,l>ivmfra- !dJ!", k Iiječniku..Dq.$1t!1Ji jePt#Tltila prvu sliku ka- 1921. Uvijekje svojimapi5a1apisma. Bez odgovo-njevac,. ustaffi..~triik, ~ ra.zgo- ''1felitt (mimjanihihrtlJt; na ia'skrižju) na ulazu u ra. Jednog dana, dobiua očevopismo izAmfflke:~orugiupita: 'Ado!T~Će sjediti ovaj selo. -Prittun pote. (Dolazim po rebe)SOI.U.".a~~.~~(Idbi§..~:ue.SkQLsto.1iq?'~~~'MF-1Jfl~.c~~~uobireljskojisvjetskoj opetje došla majka. Došavši naZil9rebalki k0-t k;M:ti~iiialttti:itifu~ćefn.o~ r :polijeSni&iiiO~-:t}đrpiJJhije, austrougarskog lodvor, pitala se Jwte·lije nakon letirigodtneuspjeti~da~mi maknemo.'.Nadbiskup brotJil-spasiteljapreživjelih s7!canica,jedinog broda prepoznati. Gleda Pjerina,gleda Tonina,gleda Pjeri­L~~~dMt~if.jIf@.":''' . IU>fi~:;n1,l}:!oWIJ~pi:lifloGsa najyekgbroda.-..t<na;9ItdlJfT(mi~ip'.;epoz.~!4Jl!j~P9..'!'lro4IUJjmsel3'rllmogu~ifiiti· sa stq;iifcem, ~ na svijeQi-l1:šjeiJmwf!l Atlantilw, u ponedjeljak 15. nošnji,potrčtlla. ČI1rstO zagrliUi. .,:,~_~~ igr.uisuagrebačkim nad- rrminjiJ.1912pĆtonuo je t0d4 ruJjsuuremeniji i nJJjfuk- Vratila seu lStTU. USlavoniji je ZQ.vrliIa četiri ra­biSkUporm-.zagre~alk;i nadb~skup . suznijibrod, rulputuizIukeSout1uunprcmpremtlNew uedapulkeškole, kodkuće je upisalaprvi razred ra-nije šuša-bWa da će se zastrašiti pri- YQriai..,Ofl~jr~~pint:JestčamacaZQ. lijanske škole. Zaboravilaje labinsku cakalJicu.Jed-jetnjama. On znade svoju dužnost, a spašavanje, 675ji1divje1ihputnlka (većinom žene i' llom ju je majka.poslala k susjedi da im vrati CWll

o njemu će reći svoj sud Sveti Otac, a djeco.) i č/an(Jf)4posade. Nesta1lJ je lliše odL500put- (tauu). Vratila se rekavši majcida ramo nema nijed-ne ustale!' Ja sam ga pustio izvikati nika. ne_ curia.se jer se·s njime nije dalo raspravljati Zbog·doprinosa uspašavanju putnika jakov je 1939. Udalase sa rritksergodina ZQ. &peta (Josi-kad je zapaousrdžbu. Staviosammu dobio rnedaJju.Sjećamseine1wliko ranjuras Ca1pa- pa) Jurilića nakon deset godina hodanja. za onona srce da se na takve prig<?~oreuop- rrnje 1wpsusrajaliuobiteysJwmr.egalu.Gdjeje.regq1!. J!rijerrrebi1ajp srarijaudavala. Obiteljječekala da seće ne osvrće,nego neka i ~je osudi Gdje~ t1lJljuriJ.Kmlfl sam nedavnopročirat)crtial o najprije olenijedini sin, najm1lufi brat Vitorio. Onsve što je za osuditi i ~to se protivi prerninuIoj Mi/Ivini GladysDtun,posIjednjojpreži- nikakDda isplJ!li svojuobuau. č.ekat će 1susolJego-nauci Crkve i rudoredu. II daljnjem IJjelojsa TItanica, pomislih: Možda je mojpranono dine. Jon.ćebitistarijimladoženja.razgovoruupita me 'Pa recimi, kome Jakov spasio i nju. Milluina je napustila zemlju letiri~ Ja1w je živio ususjednom zaseoku Rogočan~ bu-onda pripadam? Srbima nisam bio mjeseca nakondje Pjerine. osamdeset idrJijegodine duiegsupruganijeimaliJprilikumnijeupoznad.Josipdosta Jugoslaven, mal'ekovcima sam nakon ri10gpranoneta. jeplorJio,popourackusvrafaou njihwu ošrariju, alijebio pavelk':evac, austašama sam solu~ Umrojeodtuberkulou, uČet.TdeSer i CJSmojgodin~ ona čeririgodine živjela koddjeda use1uKosi.11Jma-nac. pa aji sam onda? zar sam ja hr- ostavilJšiudovicu Toninu (Anlicu) ičmndjece:Ma- gala reti čiji je mulbiouAmerid. Prvi put sreli su sev.lt$k:i izrod? Ali ja ti kažem, nete se riju, New (Anu), Pjeri1Ju i najmlađeg Vitorija, ~og kodspmnenurekapelia.šaliti sa zagrebačkim nadJ>~p.om!' rwnefa. -Kaje ta lepi mIadif?(71wjt raj lijepi mIadif?)Obebosam mu da tu pobliže ispita_O -. Tonina P9rj~t iz ~ugovje~ obitelj~ većina se - ea ga nepoznoš? Nan je suseds Rogočam. (Neti koji su lO ljudi iza lOga i javiti mu. približila iIiprešla stotu.Ka~ pi prehranila rrok POZ1UJŠga!SusjedizRogolan.e.)Međutim samusunovioda su zbilja djea(umedJwremenuseMarijaudtlIa)orvaraOšia~ -'. GOOinuda1rJlftakonsvadbeBepoidt:utrgouallwneki pojedinci čak pohclali, da Sve- riju (gostionicu), koju vodiuzpomoćdjece doDntgo- mornaricu. Kasnijeje kao talijanski uojnik mobilizj-ta Stolica opozove nadbiskupa, ali gasvjerskograta. rannararni remotter.~ je bilo sveuzalud. Nadbiskup je Jedan dokaz čvrstine i izdržljivosti. U sedmom Zarobljenjeodstraneengleskeuojske.

~operirao.sa.Qn~~iJ~.i.j~lDll,se ~t!i.~~ra ItrP....Pl!frJijt.,rf!fP9riIa rrbuh. Prem4;"~~ ..•~T.J,..~~~uEtWpiji i 1JIdjjiproueoje

lo nigdje dokazati da je nepri- očevicimaVISjelasujoj dijeva. Preživjela. Do smrti, ukupnošestgodiruiDonuJsevrafaukoltwotu.Kadajate J .i.'~ložen protiv hrvat- iaJwnepismena,pamri1ajeduinikeiiznoseduga. je orputOlJtlO, sin Aldo imao je tri mjeseaz.. Kada seske države, i1::"'1o---n~ggkupimao 1917. za vrijerrre Prvoga svjetskog raca nastupila vratit:l,Aldogasenijesjećao. Boljelojemajkuioca.je SYe[U dužnost da upozori na ono je ue/ika glad. Mjesecima u tud nisu držtJli kruh. Ni Bepo više nije odlazio na brod. RiuJioje uLabinu~lO nije valjalo. Takosu stanoviti e.l~ ,n:uv(g.Ju:uM..Toninaje~qtiiiuRijekupo~. hI.o kuhar. Obolioje upethset i sedmojgodini. Zamenti-iz~~ilibitku s nadbiskupom - Nek seUJbouljamo scult.aron. (Neka se zabav- pripremu na drugi mjer imaoje samo četrdeset ipeti morali suse""povu~ ljamosakterom.) dana..ostala i kO? njih a i kod. nad~ishi- ~iit~en~lt<Eerl#!J.a~'lill~t~Ii.iJl#red~l!l-k. ,,:1!1§~ .f!~~ ištstojgodi1Ul uselila uvla-pa,.makar Je on.~to se ule njegove sakuplja djecu, odvou vlakom u SlauonlJu, 5mjat;j".......stiiu""1iUliLDOilulajefliIapodsrantUkodbrara.· "osobe, pije n;kada ispoljavao. Uz kod bogatih seljaka. Kada su došli na odredište, na 1997. Preživjela osam operacija. Kada je sinuono što~ d9&a~o~a ~n:nu, ii jo~ stanicisu ih dohldvalistolovipuni hrane.]edan dje- Gvidu bilo osamnaesr mjeseci, prvipurje ozbiljnok tđme I napad na nJegoVu osobu Čllk.susjedizsela;uuopogalu»podbokll,misleći: oboljela. DuijegodiMu bolnici. Uosamdeseriosmojbio je dovoljan razlog da je ustaški : ·-:.Siguroćun bit lac:an i dalje, neka st nojth. (Bir godinimoždaniudar. Drpisana..M}esecimanakulnojpokret izgubio njegovu simpatiju, ,čU--;~ljegladan,nehI st nade.) njezi. otvorila oči, svjesna, zauljela rehabilitacijuua i sim Poglavnik, koji se u nekim - hKtanjdjeumoslaualkiibjelOlHUS1wbilogorski R.ouinju.Nakonnekolikodanahodalapostepenica-stvarima pokazaodvolilan,nije vik kraj otišlojed~naestero djece. Otišla su Pjerina imabolnice.za nj značio mnogo. On ga je pošti- sestra Marija. Smještena. kodobirelfiu oIwliciBjelo- 200L UšntksetidrugojgodiniumireAldo. STremvao kao državnog poglavara, ali nje- vara. Spavala u sanduku. Jela iz Iiment posudice. i dušom moli Boga da više nir1w iz obitelji neumregova osoba kao takva potamnila je. sama, samo u društvu uši. Imala rjeme pWlO rana. prije nje.Odnosi izmeđunadbiskupa i Vlade l1JsIala .prijetele«pismodoma:ako ne tU1dU. itia .Patila son ~k.. Vek son patila. Patin sada dapostili su zategnuti« sama, od vrata do vrata. Tonina je sjela u vlak. po- će Itiumret. (Patila sam uvijek.. Uvijeksam patila. J

NASTAVLJA SE kupila Pjerinu i dvoje pjea jz sela, vratila ih doma. sadapatim da te rko jz obiteljiprije meM otići,)

UZORNI SVEćENIK VlUM CECEUA i BlAŽENI ALOJZUE STEPINAC (3)

zadnji sastanak snadbiskupom Stepincem

_Kad sam za Uskrs 1945.dobouZagreb po darove (za ranjeniJc.a - op.a.), onda smo se sreli u njegovu VrtU.Molioje brevijil.r. pustio sam ga svršiti,aonda smo dugo šetali vrtom i razgo­Vara.Ii o te!k:im PrilibIna.~mije i djecu s terenil koju je bio smjestiou svoju staklenu kućuza cvijete, jerwe nite bilo nigdje mjesta. S tom sedjecom volio uvijek razgovarati bdgod je imao vremena.

Zavrlili smo razgovor, i ja sam gazamolio za blagoslov. Poslije toga mirele: 'Cecelja, molite se za mene dilizdrtim Kad pOCnu lovjeka muoti,ne zna se kako te se drhti, a menelek.aju muke.'

U ovozemnom tivOti tl se dvaduhovna velikana nik.ada vi!e nisususrela.

.smETA.: u SLJEDEĆEM BROJU

ct htjeli i pretražiti kad sam dolazio mu, ako ima vremena, da može od­gore, kao tobože ne znaju tko sam. A mah dOCi k njemu na razgovor, jerjePiltrijarha docekuju s počasnom le- ba! ovaj čas slobodan. Nildbiskup jetom. I to}e onda hrvatski PogIilvnU:. prihvatio pri1iku i odma1l pogo. po­Kad sam ja to predlagao, onda nije glavnik ga je primio u svojem meduvaljalo. sad bd suslomili zube, htjeli i zapoleo razgovor riječima dil nekabi se pokaz.ati i polititarirna..' Svojim n.adbiskup imese sve flo misli da biinterv~djarnaspasio je nadbiskup uebali izmedu sebe raJčistiti.Nad­na tiSOCe Srba. Te su intervmcije bile biskup je izvadio svoje opaske i iznioPoglavniku na vrh glave. pa je jedno- je svih 18 toćaka piWlja o kojim.a bigadan.arekaominisClrpravdePuk:'Eo-r~se tre.bali porazgovarati Poglavnikove terno vam pomilovati da poslije je mimo saslufao nadbisku~i kadsude vam.a.' Medu njima. jeuistinubio je ovaj svriio, cele mu: 'Preuzyišenl!pomilovan i kasniji nadbiskupov tu- Ima stanovitih ljudi koji nemaju dru­žitelj ili sudac, ne bih znao točno._ goga posla pa intrigiraju izmedu ,vasi

mene. TD jemoje milljenje. ' S time jeNadbiskupovi razgovorbiosmenR<l<midaje<M>

gOVori zadnji put da je iš.ao na Markov tIg.Imao je pravo. Ali. eto, bilJ ttj rVegov

_Najznačajnija propovijed_ - pi§e an pokazuje da·je Hrviltsku Dd..awCecelja - -u kritici okrumih postu- SIDiltraosvojomdrbvomipriznavaopab vlasti bila je na blagdan Krista njenu vlast. Što se tt vlast pokazalil.Kralja1943. U njoj je nadbiskup javno nedoraslom zbivanjima svoga vre-­ožigo:sao SVe tro se protivilo ljudskim menil, nije krivnja ~iskupa._i Božjirnzakonima. Kritizir.toje i rni- Ceceljil ovakoocjenjuje stav nad­Silo dr. Budaka da smomi narod wb: biskupi! Stepinc.a prema. NDH i l.JSW­iarslana. propovijed je izazvalana~- koj vlasti: _Krivo je uopte stanovištetrijulc.ritikuv&dinihkrugova. U novi- prikazivati Stepinca kao da on nijeni 'Hrvatski narod' odgovara na pro- bio za Hrvatsku Drf.aw. Neki poje­povijed rninistlr prosvjete dr. Julije dinci misle da će ga tako lakše pri­Makanec,adržavnit:ajnikAleksandar . hvatiti svjetska javnost ako ga seneSeitz tele mi da Stepincu ne fa1.j rrmo- mijdil s USWarna. koljalimil, kako ihgo da dode u Jasenovac. Odgovorio se naziva. Toje smiješno i neod.rfivosam mu: Neb pokubju ako misle sa.novi§te. Stepinac je bio sin hrvat­dil su tako jaki Nadbiskup je, štono skog: naroda i bio je duWm i tijelomse kaže, izgorio predu.st:il.!kom vlasti. za hrvatsku državu. Što je ustalli re­Nitko ih nijeako jaVIlO podvrgaokti- tim btousvojim zahvatim.a pretjer.m,tid kao flo seusudio Stepinac- tO je stv.arusta:!a, a ne Stepinca. On

Kad susestihle~Str.ISti na1con je kao zagrebalki nadbiskup izvdiopropovijedi i razbistriti neki pojma- svoju dužnost i svakom prilikom kaovi, ostalo je još uvijek napeto stanje crlcve:ni poglavarosudiojepresizanje ,izmedu Mukova trga i Nildbiskup- vlasti, koje je rno na štetu ljudskih iskog dvora. za dobrovjernika trebalo Boljih prava.«je ovaj jaz premostiti, da se prestane snapadajima na nadbiskupa.«

Cecelja je nastojao posredovatiizmedu obje strane kalc:o bi dono dokakva-takva suglasjil i mira. O tomebilježi; _PoŠil.o sam do nadbiskupa iopirno se osvrnuo na sve razgovoreu drušrvimil, pa sam ga zamolio nebi li htio u letiriob na koncu svemutome S Poglavnikom naQniti kraj.onje opet mimo prist.ao na to. Rekao je:'I meni je stalo da se prilike pobolj­bju, il ne pogoriil.ju, i bit te mi samodrago ako u tome uspijem: Rebosam mu neka si napile sve ho mislida ga razdvajil u pogledima i načinu.pa neh Poglavniku otvoreno rele.On se spremio i napisao je 18 tolaka.Negdje uproljete 1944. godine po­zove me nadbiskup u Dvori tele mi:'EVO, sad sam dobo od Poglavnika:lznenadio sam se da je do toga takobrzo do&. N~biskupmi rele da gaje Pogbvruk <!anos popodne nazvaona telefon s Markova trga i ponudio

milosti, ali se on na to nije obazir.to,nego je i nadalje intervenirao, kriti­zino i u propovijedi nagWavao duhzakona Božjega.«

··,Usta"še·..isu hrvatska država·UlOb."'.. I",CU pro9Icl_5.-enjablaienlm zagreba(koganadbiskupa kardinalaAlojzija Stepinca objav­

ljuJemo fellton o veoma znako­vitom i dragocjenom odnosuuzornog svecenika Vilima(ecelje i toga blaženika, hrvat­skoga mut'enika.

nila. i prije i5aqa. za Hrvatsku. Ali Iju­<Jima lasti nije nllr.:ada dosta klanjanja.Palo mi je na pamet da bi možda bilozgodno da se kod otvorenja Saboraokupi nadbiskup. Kaptol i zagrebačkižupnici II crkvi sv. Marka, pa da kodulaza II Crkvu nadbiskup pozdraviPogbvnib II ime klen. utnf.io samodmili audijenciju kod PogbvnW.,

- Međuopnd.lmna. protiv blaženog i on me je od.mah primio. Iznio gm

A&o;zip.jrilinjenicJ.hojeonzaNDH mu moj prijedlog. i onje s time biobiovojni vikar. aCeceljuse ruziva, pa spolUumm, 'illo je', reče, 'j mOlIoi II nekomunistilltom tisku. vojnim okasno', on je tako bio kanio nakonvihrom, iUo je on bio tek drugi l;;l- otvoren;' Sabora SOl svim zastupni­mjenik vojnoga vihr.a. Optuf.b.t se C:iJm doći II crkvU sv. MMb. i prisu­odnosi na obadvojicu. stvonti uzivu Duh.il Svetoga. Tako

Ovdje navodimo štO je o tome bi se to obavilo ujedno. Tom prili­napisao mons. SvetoZar Ritig pted- kom mi rele hko je mogao odmah .......stapinKprIgodom dotasta na~~ patvrdl! djed......L SWtmIIDg rD u DtKfem damu usjedniku vlade Bakarićupovodom doći biskup dakovačkiAkšamovit i~izricanja presude nadbiskupu ll. li- pokloniti se, tako su mogla i prela­nopada 1946. Ritig medu ostalim smgO$poda izK.aptola.alioniuvijekpik: -Mišljenja sam«, pije mons. Ri- .špekuliraju.tig doslovno, -da se nikako ne može Pobosam do nadbiskupa i ispri·omačitimenje vlasti apostolskog bosammu moj r.u.govori prijedloge."';nogvikar.l nekom kol.aboradJO·m ioniPodmahbiostimeo:rY'Jr:ll71lnun~~ineprijateljem,jernjego- To~-prigodommi-~~~d; Nasilni vjerskiva vlast nije izvinl.a iz prerogativa je Pogl.avnik na mjestu, bio bi to do- prijelaziNDH, nije bila materijalne prirode, pustio OC1Imh na POCetkU bel. mu jenije bila na probit kvisl.in!ke države, htio dovesti sve biskupe i pozdravi- <:taIja nije bioupuren u VjerSUnego služila duhovnim potrebama ti ga na pragu katedrale. Ali onda se prijebu, a zapisao jeana ho _zna izvojnika vjernib. govorilo da nete ulaziti na ona vrata razgovo~ s ~iskupome.

PilvelK je i na tom podrulju radio na koja je ulazio Aleksandar, kao da _Nadbiskup se osobno protiviona svoju ruku, bez ikakva dogovo- to ima nebkvu vezu sa sada§njo§fu prijelazu pravoslavaca u Katolilkura ni s nadbiskupo~ ni sa Svetom On bi htio s visoka zapovijedati, a to CrkVll Onje tražiood PoglavnikadaStolkom. Jednostrano je proglasio se ne možeuvijek, a osobito pak neu osnuje Hrvatsku pravoslavnu Crkvu.vojnim vihrom popa Stipu pl. Vu- Crkvi.bmoliosa.mgadaprijedepre- Poglavnikmujerek.aonehmudadeletita, a njegovim :z.mljenikom Vi- ko svih uvreda. radi mira medu \'jer- samo godinu dana mira da te on tolima Cecelju«. Ceceljil se osjetio kao nicima,jermi je najbolnije gledati na pitanje rijditi Ukoon znade. Nakon-gromom o!inut« iosvemu izvijestio terenu klealne mbdeusWe, oo!ilne tOg.I su. nažalost. POCeli progoni pra­nadbisku~ koji je -vet. ZJlilO za lita- vjernike, kako se u savjesti~- vo:slavaa koje su usWeSYe smatraliw stvar. Bio je minn i nije se ništi no lome izmedu slijepe poslušnosti Srbinu.. lUd je Nadbishtpluo tro sellZnlP.vao«. On je, prema Ceceljinim Pogbvniku i neprestJonih prigovora sve deb.va na terenu, onda je i s1mzapisimil. odlulioizni- priskočiou pomoc dajeti slulaj Svetoj Stoli- po svrknim svelanostim.a, pripovijedalo se iz spasi hvate ljudi Drugici, kop ga je imenovala okoline Poglavnika, da je Poglavnikposlije rekao: je njegov prijedlog bio

vojnim vikarom i dala 'Zar misli nadbiskup da će meni dijeliti lekaje?' Time da se pr.lvoslavce pu­mu ovlasti dil postavi ni u grkokatolike, akosvoje zamjenike. Pilpa je aludima na onaj dio govora u kojem je na4biskup se vet hoce dil moraju

se pritom drža.o UStl- spominjao dužnosti vladara uduhu zakona Božjega, biti katolici Ali i protivljene politike da Sveta toga ustao je PogIavnikStolica u vrijeme rata ne priznaje no- pojedinih dužnosnika koji u svojoj i nije htio za to ni čuti jer će, rele, 'ivonastalim državama medunarodna zagrif.enosti neprestano spominju opet ostati V1ilsi i biti nam neprija­priznanje. 'Solunski finnt', na kojem se, tobože, telji prv.om prilikom'. Poglavnik je

Cecelja je~o ovlasti sa strane borio Stepinac za Jugoslaviju a ne za s1m trafio da prijedu u Kiltolilkunadbiskupi!, a njih seu svemu držao Hrvatsku. Nadbiskup je rebo da te crkvu. Kad nije bilo drugoga izlaza,imenujua svetmike koji te u vojsci on urediti s Kaptolom, a ja neb po- ~iskup jestrogopremauputtrnadjelovati bo propovjednid evande- zovem sve župnike u njegovo ime. K.mona Who odredbu svetenstvulja. Na mjestu zamjenika vojnog vi- TU.ojebUoiučin}eno. da seu prijelazima. imatolno pridr­bra Cecelja jeostlo do svibnja 1944. Prigodom otvorenja Sabori po- !avati propisa crkvenih zakona, i tOkada je otišao u Bel preuzeti skrb za glavnik je u pramji zastupnika~ narOCito s obzirom na pouku prijeranjenike.~viojemolitvenik.ltHr- naportal crkve sv. MaIn. i to na trgu prije1ilza.Tako jemisliospasiti baremvarski vojnike. Taj su molitvenik ko- a ne pred Banskim dvorima, jer je na t.ivon' ljudi Nonelrizanesenpasve­munisti upotrijebili za Ceceljino pro- OOil vrata nekoc ulazio princ PiIvie. tenici, mislea da te naliniti velikogWen)e ratnim zlolincem, iilkojeon Na portalu ga je dolekao nadbiskup djelo, vrtili su te prijelaze masovnohrvatske vojnike u tom molitveniku u ornatu, u prarnji ICil.ptob i zagre- bez pripravil. Tom prigodom dogo­pozivao nil humanost i poštivilnje balkih župnika.. Kad sam ubo u cr- dili su se neki b.losni događaji kojimedunarodnih ugovora. kw, zapazio me jem.dbiskup, pozo.. su bacili na ustaštvo ljagu, od koje

ve me odmah k sebi i tele mi: 'Stojte se ono ne može oprati. Cinili su tOkraj mene i s1ušajtedobroho6Jlitati uglavnom mjesni ustaše koji su seda ne bude poslije opet prigovora da na taj način htjeli Srbima osvetiti zasam jedno govorio a drugo imao na- sve onohosu oni s njima radili krozpismo.'Tako samuz čitav pozdravni dvadeset gooina Jugoslavije- Osve­govor Oildbiskupa stajao iza njega. ta i mržnja smislila je najgore Ito jeNjegove su rijeO bile birane, prožete mogla da ponizj i Uflišti Srbe, a krajDuhom SvetOg pisma. ali su izla:zile iz toga u sIjepOO nisu htjeli spoznati dilsra i ckrle,k~ je najislc.ren.ije !eljeli! Hrvatskoj prave samo snmotu. Nilnajvete dobro hrvatskom nuodu i koncu, lead je Poglavnik uvidioda senjegovom predstavnihvu. Posvdenu na ovaj nalin ne mOže riješiti srpskogovoru »OŠlosedooltara, i nadbiskup pitanje, onda se odluoo nil ono ~to

je obavio zaziv Duha Svetoga. mu je nadbiskup na početkupred-Posvrienim svečlnostima,pripo* lagao, i osnovao je Hrvatsku pravo­

vijedalo se iz okoline Poglavnika, da slavnu Crkvu na čelu s patrijarhomje Poglavnik poslije rekao: 'Zar misli Gennogenom, koji je kod prve svojenadbiskup da te meni dijeliti lekd)ef iludijencije bio dolelc.an s počasnomTIme je aludirao na onaj dio govorau letom na Markow trgU. Nildbiskupkojem}e nadbiskup spom1np.oduž· se tom prigodom nasmijdio, i celenosti vladara u duhu zakODil Božjega. mi: Vidi!, mene nikad nije dolekaoTako je nadbiskup i opet osao u ne- nitko, JtovBe, koji put su me vojni-

Na otvorenju Hrvatskogasabora

Neulaze6 1.1 političke ocjene Hr­vatskoga sabota. koji nije iz.a.brm ooIlill'Odil negQ imenovan od Poglavni­b, iznosimoddanje nadbiskupa ste­pinca kako gil je zabilježio Ce<elja.

_Nebko neposredno pred gsta­

ruk Silbora bio sam u Poglavnikowuredu i tu sam u razgovoru opet sa­znao da se predbacuje višem sveten­stvu, a posebice zagrebačkomKap­tolu, kako se do danas nije došao po­kloniti Poglavniku. U tom njihovomstavu gleda se njihovo nepovjerenje uHrvatsku Državu bo takovu. Jil samzanijekao takovo stanovište i uproprstonlumnogelin~ko;ejasnopobzuju!to jecro.u """lSkojua-

--

GwKondb...OI4)25.USTO'....lM.2009. 25

UZORNI SVEĆENIK V1UM CECEUA IBlAŽENI AlOJZUE STEPINAC (4)

))Zagrebački· če·<nadbiskup.

govoriti ono što mora«njeva. iz SArajeVa haJ na gn:bJo. Leo--­pokla. poslije miseupitali su me kakose zovem.~ sam im rekao, odjurilisu od mene bez r:ijeO. zato se nemoj­l~ fuditj_ - tjeii on Benigan.

Cec~lja je zn<llo da će B~nigar

imati potenoćai u Vatibnu,}erjeDrhvno tajništvo veoma obazrivoprema vlastima u Beogr.I.du radi.d~brib odnosa i potpisanog_Protok~la izmedu SFRJ i Svete Stolice 1966.godine_o »Znao sam da lete radiArhiva imati poteJkoc<ll. Vatikanima diplomatskih obzira i obaveza,a drži se toga koji puta viJe negoSv. Pisma-, s dosta gorčine izražavasvoje rnifljenje.

U Ceceljinim elima osoba kardi­nala Stepinca nadnst:a. uske granice.On, bo vjenn sv«enik. Zagrebal­ke nadbiskupije, smatra da Stepi­nac dal~koprelazi granice svoje bi­skupiJe, da je svojina svih Hrvata._Emigracija je nosila Stepinca kroz30 godina po vanjskome svijetu, pai ona ima pravo na njega, a ne samozagrebalka nadbiskupija. A na kon­cu Stepinac je svojina otave Hrvat·ske i slavljen j~ jednako svuda, pai drugi vjernid imaju pravo na dionjegove proslave, koju mu je daona koncu konca Krist po njegovojslužbi Dobroga Pastira_ - piJe Ce­celja Benigaru 2. veljače 1975.

Cecelja je sudjelovao i u nami­canju novlanih sredmva. Osobnedarove koj~ je davao Benigaru nij~

nigdje bilježio, jer tO nije njegovstil Pronalazio je dobrocvore kojisu priskocili u pomoc Benigaru daupte može pokriti troikov~ svojegrada, a potom i u tiskanju knjige. Uprvome je redu to bio nj~govvelik.prijatelj o. Werenfried van Straaten,poznat u svijetu ho ISped: p4ter_.Njegov dar od 100.000 lira prvi putspominje u svibnju 1966. godine.Drugi put je o. Werenfried dodije­lio 200.000 lira. JUda je 1974. trebaloknjigu tiskati. O. Werenfriedobeaoje snositi polovicu sveukupnih tro!­kova. tisb re jeuruao Cecelji ček~ve u vri}edJ:losti od 3.780 vneričkih

dolara. Kad mu je cecelja opel jed­nom zgodom u pismu poslao »sli­kul{novtmicu)zafondbe;uifibcj- ~

je, Benigar mu, navodeli koliko su ufond buzedarovID kardinal Seper,nadbiskup Kulw:it i ostali, PiJe: »Tisi od svih rWih ljudi do sada najvišedoprinijeo za njegovu stvar._

U OCima cecelje osoba brdinalaStepinca OStaLa. je sveta i uzorna. Onse sav posvetio njegovoj proslavi, akoliko mu je do tog stalo svjedocenjegove rijeli iz pisnu. Be.nigaru 2Lkolovoza 197+. »Ako s tim uspijflllo,onda sam iP. svrlio posao. pa neka meGospodin odmah uzme s ovoga svi­jeta. Muku sam mučio, tijek zavdio,a zaslužio nisam ništa. Ali zato inurnpravo uzdati se u Božje milosrđe._

lako Cecelja nije doživio kmiina­lovu beatifikaciju, jerje blago premi­nuo 3. srpnja 1989., on je znao da jepokrenut postupak za taj an. Pril~tio j~ svoje dngocjeno svjedocenjeo herojskom stupnju blaženikovihkreposti, a dao je osobni prinos zapokriće trofkova postupka. Ceceljaje bio svetenik sveta života i njego­vim se rijelima može vjerovati.

ZAVll!ETAX

u pomoć.Ceceljui medu njima se jerazvila velika suradnja na djelu kojeje još uvijek temeljno djelo o Stepin­čevu životu. Ceeelj<ll je vet tad napi­sao i predao Benigaru svoja -Sjećanja

na kardinala Stepinca_, koja je kasni­je nešto nadopunio i predao.yinkuNikolićuza »Hrvatsku reviju_o

Obilata korespondencija izmeđuBenigara i Cecelje svjedočio njiho­vu zajedničkom radu na životopisu.-Svaka tvrdnja u knjizi mora bitidokumentirana i dokazana, t~ datreba prouliti dotad objavljenu Ii­terawru, cecelja !alje Benigaru dugipopis objavljenih knJiga,članaka,

taSpr:lva i vijesti što na hrvatskom,Jto na drugim jezidma i kompl~tsvih gediJta 'Glasnika Srca Isusovai Marijina', koji je on izdaY.llo u Sah­bufgu s mnoštvom napisa upravo obrdin.alu Stepincu._

»Vaše.stanoYiJte o životopisu Iar­dinala StepinClI j~ potpuno isprav­no«, odgo~ on na Benigarovo pi­smo. »Bez dokumenata ne te imativrijednosti_ Nabraj<ll potom tko sesve protivi tomu i dodaje_Ali mi nesmijemo klonuti. jernjihova suSmI­stv;;l privremena i udo;ena osvetomi mržnjom. Kardinal pak bio je $Yeta

žiVOQ, pa njegovo djeloY.llnje morapobijediti osvetu i mržnju._

Sto se tiče stila pisanj<ll, Cecelj<ll'smatra da »Stepinac mora rasti uočima atatelja od stranice do stra­nice i totako, da mu na zadnjoj stra­nici sam čitatelj metne svetalkuaureolu_. Nadalje »temeljna misaO,koja se mora provlaliti kroz čitavži­votopis, po mojem mišljenju, morabiti: 12. naroda je niknuo, crkva ga jeodgojila i Stepinac nije nifu. drugož~lio,nego Crm i Hrvatskoj služitisvim svojim bićem. OV<ll se misaoodrazuje II svim njegovim propo­vijedima i poslanicama, a posebicedolazi do izrilija u njegovom govo­ru na stidu i u oporud.-

Na Benigarovu pritužbu da zbogpisanja kardinalova životopisa imapoteJkota i s nekim crlcvenim ljudi­ma iz domovine, Cecelja mu se po­vjerava 2 lipnja 1975.:.S~ sam iJa tribiskupa. dobr.a prijatelja. Jedan mi jesamo stisnuo ruku u autobusu i pro­bo mimo mene. Drugi je okrenuoglavu, kad sam mu pružio ruku i po­ljubio prsten. a treO bo da me nikadnije vidio. U Padovi sam sreo tri fra-

•~ StePNC A'Oft je'"~ o CeCeIII isbuoswotom hrabrom lrJ-mlU'pi 7' lOm llfOC8U'l

nog broja Glasnika u kojem ceceljane bi makar spomenuo Stepinca. aposvetio mu je mnogobrojne uvod­nike i llanke. Neumorno je propa­girao njegov značaj, nj~govu du":hovnu veličinu i svetački lik. On jebio ushićenvijeJću da je nadbiskupimenovan kardinalom. U svojemuje oduJevljenju jedamput i _pretje­rao-o U -Glasniku_ je objavio da jepapa Pio XII. rekao da je »kardinalStepinacj~danod najvetih katoUč·

kih muževa, Ito ih je Crkva imala_!To je Ceeeljino pis.a.nje doprlo i dosama kardinala u Kr.dić. Onda!njikraJićki!upniJe Vranekovićupisaoj~ da kardinal vrlo dobro poznajesv. oca i da on to sigurno nije teho.-ćemuroJ Kad bude prilikaopnt ćuja glavu cecelji ZOI. ono, flo je napi­saou Glasniku,dt me Sv. otacnazi­va najvelim prelarom Crkve._

Kada je Kardinal sveto preminuou Krafiću, Cecelja mu je posvetiodvobroj »Glasnika_ ožujak-traY.llnj1960. Objavioje Dd njegow duhov­nu oporuku. propovi}ed nadbiskupa!<penu btedr.ili prigodompogreb­niliMGnosti.izp",P'pe. ­i svjetsldh uglednika, a sve to boga.toilustrirao fotografijama s pogrebnihobeMa i iz kardinalOVilI živOta. T<lIj jebroj tiskaoud_overo; oillo­di,a bio je II rekordnom roku doslov­no razgrabljen.

»Ti si najviše doprinioza kardinalovu stvar«

Cecelja je tim dvobrojem »Gla­snika_ z.aim započeooo na progla­!enju kardinala StepinClI blaženim.On o tome nikad nije dvojio, iakonije doživio kardinalovu beatiftk:a­dju 1998. u Mariji Bistrici.

Njemu se je pružila prigoda da natomu radi kada je o. Aleksa ~enigar

poduzeo napisati brdinalov životo­pis. Benigar i Cecelja su s~upoznali

vet1928. godine, kada je Benigard~bo u CeeelJino rodno mjesto, a Ce­celja se je tek prijavio u bogosloviju.Benigar je kasnije oriJao u misije, uKinu, a kad su ga kin~ski komunistiprorjeral~dobo je u Rim. Njemu jenadbiskup šeper, u tajnosti, dakako,otvorio arhiv nadbiskupije, da prou­bvadokumente i objavljene izvore,dtbi mog.1IO napisati objektivan kar­dinalov životopis. Benigujepozvao

i mnoštva dvil<l, o čemu svjedoče

stotinegrobnia u Sloveniji i HIv.l.t­skoj, pri čijem se istraživanju nijed­n<l dos.a.d.1Šnj<ll htw.tsh vl<lld<ll ni}tisbub žellom za istinom. za r.Wi­ku od slovenske, nisu mogli izosD.tibez n<ldbiskupovih osuda. Danasgovoriti d<ll. Tito za to nije nuo, istoje ho tvrditi da Hider nije znao zaDach.lU ili P:lvmćZOI. JasenoY.llc.

Je li nadbiskup mogao !utjeti naprogon svećenika. ru!enja križevai crkava, zabrane crkvenog tiska,otimanje tiskare, zatvarmje~e­niša, snmomu protucrkvenu pro­p4gandu u tisku, izrugivanjebt~ličkih svetinj<ll, bezbožničku ulogufkolstva i djeli niz drugih nepnv­di koje je izmislio boljJevičkium?Nije. I hnla Bogu §to nije.

Uhitili su ga i osudili na robiju.Onemogućilisu mu govoriti. a mož­da je to i bio glavni razlog osude. Onviše nije mogao govoriti o diskrimi­nadji prema ženama i djed pogu.bljenih, a bilo je to posve u skladu srasnim zakonima u NDH-u, ako nei gore, o »dobrovoljnom otkupu_hrane od seljaka, o čemu svjedoče

upravo potresni iskazi pojedinaca.Nadbiskup nije mogao reći ni rijelo »kolektivizadji- na.selu.

Nadbiskup je, iako zatočen:bio

itekako prisutan u dubma i do­movinU hrvatskih vjernika. Jof jeprisumiji bio u dalekim zemljamameđuhrvatskim izbjegliama izvandomovine. Oni su pisali i govorili o:utocenomejunačkomnadbiskupu,apeJiralj na vlade zap4dnih zemalja.a Sveta Stolica i katolid Jirom svi­jeta zauzimali su se u nadbiskupaStepinca i druge biskupe i prezbi­tere kOji su ćuniliu komunistilkimzatvoriln.a..

UzObJie.lnicu proglas.·,n1ablaženim zagrebackognadbiskupa kardInalaAlojzija Stepinca oblav­

Ijujemo feljton °veoma znako·vitu i dragocjenu odnosu uzornasvecenika Vilima (ecelie i togablaženika, hrvahkog mučenika.

- Poslije susreta u otujlru 1945. blAlojzije Stepinac i blagopokojni Vi­lim Crrelp. nibdse nisu susreliuži­vo.ćak ne postoji nijedno međusob­no pismo, iako je Cecelja dobio k~pije brojnih kardinalovih pisama iobjavljivao ih u »Glasniku Srca ISu­sova i Marijina_, koji je uteđivao iizdavao u Salzburgu 1949. - 1968.Njih su dvojica dijelili sudbinu veći­

ne Hrvata koji su postije Drugogasvjetskog raa živjeli ili u domovinibez slobode ilina slobodibezdom~vin~. Ona manjina Hrvata, koj<ll nespada u te dvije skupine,}ednirna jeotela domovinu. drugima slobodu.

Duhovnu poveZ<llnost nadbi­sIrupa Stepinca i cecelje nije moglaugtoziti dugotrajna razdvojenostmeđunjima. NadbisIrup je svoje vi­soko mišljenje o Ce<elji iskaza.o sv0­

jom hrabrom izjavom na »prdalo­snom procesu_, koju smo spomenuliu prvom nastavIru ovog prikaza. Onje u Cecelju imao puno povjerenjedokraja. S druge strane Cecelja je dosmrti ostao odan svojemu nadbisku­pu. ~towe,njegovo je divljenje nje­govu,junaJrvu.ustrajnostiu okrumusužanjstvu još viJe poraslo.

U novim prilikama on nijem~gao biti neposrednim svjedokomživota i djelovanja bl. Stepinca na-­kon 1945. 'On je posvjedočioo nad·bislrupovim pokubjima da urazumiustaJku vlast, iako se nije zanosioiluzijama. da ć~ iJta postići.Nidbi­skup nije imao iluzija ni o novimvlastodridrna, a PQIruJavao je po­kufavao, ipak. s njinia postići ne­kahv sporazum. Uostalom, koli­ki su se ruobrali u komunističkoj

drhvi~ je uslijedila nakon ratalBUo biz.aist:;;l korisno-svesrnnous­porediti~<tirigodin.usuftevbsti·Diln nadbiskupau NDH-lri iduće let:irigodine k~ 'Step-incamunistilke vl<llSti Titove Jugosla-vije. U lemu je bila razlika? U broju lako se od Baltibdo Jadranaspu­počinjenih zločina? U otimalini i stila »željezna zavjesa_, kroz nju su,pljalki? U krie.nju ljudskih prava? ipak.prodinJe~iz»arstvam..Sigurno ne. Rnlika je biLa:jedino u Unatoc tomu glasoviti obtambenitome Ito su se iste stvari u NDH-u govor nadbiskup4 StepinClI na k~dogad.aleu vri~nu.. a komuni- munističkomsudu, koji vlastodridstičkeII vrijeme mtra:- Paw:ličev;a je tt.ibd nisu objavili niti dopustili davlast, iako onoljko, morala imati se oo;avi. ajnim je bnalima. prekoobzira prema Cfkvi, Titovi boijie- tadaJnje Cehoslovalke, dospio naj­vici tog obzir<ll nisu imali. prije u Rim.'a potom u sve dijelove

U Ceceljinim }e zabilježbama svijeu.Hrvm1:.ajeemigracijalvm:ojedan dosta nepoznat detalj, ~ od- mjala uz nadbiskupa. On je postaonosi se na načelanmv nadbiskup4 njihovim simbolom. pa čak i meduStepinca o bitid postupaka vlasti, onima koji su ga poprijeko gledalikako tadafnje usun::e, tako i bu- u vrijeme nta. Cecelja, neosporandute komunistilke. Cecelja bilježi: autoritet u emigradji, bio je jedan•U proljete 1945. lc: Nadbiskupu je od najagilnijih promia.teljakmlina­dolao neki vifi partizanski iusla- love veličine. On je bio taj koji se jenik i upozorio ga neka pazi Ito će z.alagaodahrvatskaemigracijasvak:egovoriti, jer le oni uskoro doći na godine slavi Dan nadbiskupa Ste­vlast. Nadbiskup mu odgovori: 'za- pinea. Najprije su ga slavili na nje­grebačldće Nadbiskup govoriti ono, gov imendan. Alojzijevo (21 lipnja),~to mora govoriti, a u to ne će pitati poslije blažene kardinalovesmrti 10.niaju dozvolu, kao fto nije pitao ni veljale 1960. taj se je dan slavio svakeod hrvaukih vlasti.'To mi je Nad· godine o obljetnici njegove smni.biskup sam prilao, kad sam bio kod U domovini se slavio pod imenomnjega u ožujku 1945._ .Stepinčevo«, kakose idanas naziva

Hvala BOgu, nadbiskup Stepinac i slavi kao blaf.enikov spomendan.je govorio ono fto je morao govo- Ceceljina je velika zasluga u pr~riti. On nije mogao prefutjeti sve micanju poJtovanja nadbiskupovezločinekoj~ su komuniSti počinili frtvenarOCi.todoJla do izražaja kadatijekom prve godine svojeg terora je preuzeo uredniltvo i izdavanjenad Crkvom i narodom. Masovni »Glasnika Srca Isusova i Marijina_upokolj} razoružanih vojnika NDH-a salzburgu 1951-1968. Nema ni jed-

--