mato kovaèeviæ-eskaviljo društvene obavijestiznameniti i zaslužni hrvati 925-1925, zagreb 1925....

BR./NR. 92 SIJEÈANJ / JANUAR 2003

GLASILO HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICE U ŠVICARSKOJ

društvene obavijestiMato Kovaèeviæ-Eskaviljo priznati slikar Slavonije i HrvatskogPodunavlja roðen je 1944. godine u Podcrkavlju kod SlavonskogBroda, a najveæi je dio svoje mladosti, radnog i slikarskoga vijekaproveo u Borovu Naselju i Vukovaru. Slikajuæi od 1975. godineživot oko sebe, izvanredno nadaren, neponovljiv i plodan, kaoslikar stvara ogromni opus slika u ulju, akvarela i crteža. Njegoveslike pokazuju razumijevanje i duboko zanimanje za ljude, sud-bine, patnje, tragiku života i smrti, odnos Boga i èovjeka. Kaocjelovita slikarska liènost uz originalni osobni izraz i rafiniranutehniku, Eskaviljo slika njemu i nama poznate idile krajolika uzrijeku, ljudske figure, a na svoj naèin slikama izražava užas i protivljenje nasilju rata.Obraæanjem Bogu koji je i sam žrtva na križu, slikar molitvom traži nadu i spas. Do danasje priredio 50 samostalnih i više od 100 zajednièkih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, dobio

je brojne nagrade i priznanja, meðu kojima srebrenu medalju na izložbi u Bologni 1981. godine i plaketu gradaZagreba 1987. godine, te srebrenu medalju Commune di Montemitro u Italiji.

Mato Kovaèeviæ-Eskaviljo wurde 1944 in Podcrkavlje in Kroatien geboren. Mit der Malerei beschäftigt er sich seit1975. Schon bald galt er als einer der angesehensten Künstler seines Heimatlandes. Eine seiner Ausstellungen zog14000 Besucher an.1991 war ein Jahr gravierender Einschnitte für Eskaviljo. Der Krieg auf dem Balkan hinterliess unübersehbare Spuren.Der Künstler büsste sein Atelier in der Heimat ein und verlor einen Grossteil seiner Arbeiten. Dass er zeitweise denKrieg in seinen Bilder thematisierte, war eine logische Folge seines Lebens. Einige seine Werke erinnern in erschüt-ternder Eindringlichkeit an die traumatische Vergangenheit.Infolge der Kriegswirren kam er 1991 als Flüchtling aus dem zerstörten Vukovar nach Speyer und lebt seit dieser Zeitin der Domstadt am Rhein.

prilog HRVATSKISVJETSKI KONGRES Eskaviljo-Vukovar

str. 1 i 32.qxd 16.1.2003 17:41

Moj VVukovar žživi

društvene oobavijesti Broj 92 sijeèanj 2003 3

Malo je pisaca koje rat do dna duše i vlastite inspiracije ne dirne,još manje njihovih pera koja u djelima ne progovore. Istina, pred"ratom pred vratima" mogu se ti trudbenici rijeèi i oglušiti ilisvrstati èak na nasilnièku stranu, kao primjerice AustrijanacPeter Handke na Miloševiæevu, ali uvijek se naðe onih tankoæut-nih, umjetnosti i istini rijeèima okrenutih kao što je je to sluèaj sveæinom pisaca, pa evo i sa švicarskim lijeènikom, svjetskimhumanitarcom i književnikom Peterom Weibelom, koji nas je saduistinu više nego ugodno iznenadio i osvježio svojom najnovijomzbirkom poezije "Mein Vukovar lebt" (Moj Vukovar živi).

Zbirka se ljudski i poetski predstavlja u pet poglavlja/podnaslova:Sehverlust (Gubitak vida), Mein Vukovar lebt (Moj Vukovar živi),Die Schreie weiterzuhören (I dalje slušati jauke), Der helle, helleTag (Svijetli, svijetli dan) i Eine Hoffnung, ungeschützt (Jednanada, nezaštiæena).Weibel se dao inspirirati vlastitim iskustvom koje je stekaoboraveæi višekratno sve do Vukovara u Hrvatskoj i Sarajeva uBosni i Hercegovini, ali i pomno prateæi iz daljine dogaðanja podtim do juèer ratnim podnebljem.Medjutim, jasno vidimo u knjizi da putuje Weibel u svojim liter-arnim meditacijama i dalje od Ilidže i bombardiranog Dubrovnika:eno ga u palestinskim logorima Sabri i Šatili, naginje se nadmasovne grobnice u Ruandi, zazivlje proljeæe u potresomrazrušenoj Indiji i primjeæuje ostavljenog invalida u Jakarti. Onuèi jezik galebova i sluša razgovor živog oca s mrtvim sinom, ane zaobilazi ni dan u kojem je smaknut Abu Ali Mustafa, ali nionaj kad je židovska djevojèica ostala bez noge; osjeæa duhAndreja Tarkovskog, ali i bajovite hrvatske melodije u maestral-noj izvedbi "Chorusa Croaticusa". Nije on zatvoren u svoj hori-zont ni u vlastiti pjesnièki gheto, pa ne boji se pozivati na B.Brechta, E. Frieda, I. Sarajliæa, W. Szymborskasu ili A. Lasorta.Ukratko, izgleda da je Weibelov svijet povezan s brojnim krilimausmjerenima na mlazni pogon prema svakome tko je žrtva, tkoje je u nevolji. I ono što je nezaobilazno: koliko se i pjesnik utakvom "okruženju" može lako izgubiti ili podlegnuti pukoj nov-inarskoj deskripciji ili površnoj trivijalnosti, Weibel se i tu dobrodrži i sve to doživljava i u velikoj veæini svojih pjesama oslikavanepatvorenom pjesnièkom manirom i stilom, a što njegovoj

humanosti dopisuje nedvojbenu karakteristiku poetske, literarneznaèajnosti.

Kad se 1994. godine pojavila u Zagrebu (Školska knjiga)antologija suvremene hrvatske ratne lirike "U ovom strašnomèasu" u izboru I. Sanadera i A. Stamaæa, nitko nije mogao nizamisliti da æe naiæi na tako nevjerojatan uspjeh u svijetu.Naime, dosad je prevedena na više od dvadeset jezika, sve doarapskog i japanskog. Netko od hrvatskih autora i izdavaèa biuèinio veliku stvar, kad bi sastavio i objavio antologiju ratne lirikei proze stranih pisaca, a koja je nastala inspirirana ratnom agre-sijom na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. I u tom kontekstu PeterWeibel bi ne samo kao osvjedoèeni hrvatski prijatelj, nego kaozreo pjesnik bio nezaobilazan strani autor.

(Knjiga se može naruèiti kod Hrvatske kulturne zajednice)

Dr. Peter Weibel, Bern

SO VIEL (UN)GLÜCK AUF EINMALPriredio Šimun Šito Èoriæ

MEIN VUKOVAR LEBT

Der alte Wasserturm,das Schloss Eltz,die Brücke über

die Vuka unddie Andriæ-Strasse davor

und danach: nur die Bilder lebenin ihrem Fluchtraum - ein verlassener

Bahnwagen, stillgelegt.Sie redet

mit den Bildern undSie verstummt mit

den Bildern:Vukovarist tot aber mein Vukovar

lebt, mein Vukovarzerfällt nicht.

Sie sagt es mit Augen diezurückgekehrt sind, zurück

in ein verlorenes in ein wiedergefundenes Land.

TOLIKO (NE)SREÆE ODJEDNOM

MOJ VUKOVAR žIVI

Stari vodeni toranj,dvorac Eltz,most preko

Vuke i Andriæeva ulica prije nje

i nakon nje: samo slike živeu njenom izbjeglièkom svijetu - napuštenom

vagonu, zaustavljenom.Ona razgovara

sa slikama i umukne sa

slikama: Vukovarje mrtav, ali moj Vukovar

se ne raspada.Ona to govori sa oèimakoje su se vratile, vratile

u izgubljenu iponovno naðenu zemlju.

str. 3.qxd 16.1.2003 17:20 Page 1

Iz ddomovine

4 Broj 92 sijeèanj 2003 društvene oobavijesti

Družba "BraæeHrvatskog Zmaja"Priredio Dragutin Opariæ

Hrvatska kluturna družba, koju 16. studenog1905. godine osnovaše Emilij Laszowski iVelimir Deželiæ u èasu, kad se vodila borbaizmeðu starih i mladih hrvatskih književnika ikulturnih djelatnika. Želja je osnivaèa bila, dase osnuje kulturna družba na temeljupoštenog hrvatskog prijateljstva i bratstva, pot-puno slobodno od svake politièke stranke, ada to bude ipak izrazito hrvatska i domoljubna,uzevši si za zadaæu oživljavati uspomene naslavne èinjenice hrvatske povjesnice izaslužne Hrvate. Htjelo se uzkrisiti najprije podimenom "Braæa Zmaja Ognjenoga", a ondapod imenom "Braæe Hrvatskog Zmaja" staro"Zmajsko društvo" odnosno "Red" (Ordo), štosu ga 1408. zasnovali gotovo sami Hrvati uzkralja Žigmunda. Pridržao se i vanjski znak togDruštva, t.j. zmaj, koji ovija rep oko vrata snovom lozinkom "Pro aris et focis Deo propitio"(Za kuæu i ognjište milosrdnom Bogu). RedŽigmundove Zmajevske Družbe imao jegeslo: "O quam misericors et bonus est Deus"(O kako milostiv i dobar je Bog). Pravila družbe"BHZ-a" potvrðena su 1906., ali su se višeputa mienjala. Zaštitnik družbe je sv. Juraj, kaoi Družbe kralja Žigmunda (1408).

Prvo djelo "BHZ-a" bilo je postavljanjespomen-ploèe hrvatskom uèitelju i pedagoguLjudevitu Tomašiæu u Vinici nedaleko odKarlovca, a iza toga su postavili još mnogedruge u Zagrebu (I. Tkalèiæu, Lj. Gaju, S.Vrazu, Lj. Vukotinoviæu, R. Lopašiæu, A. Šenoi,A. Fijanu i dr., te poviestne spomen-ploèe naDvercima), pa izvan Zagreba (I. Trnskom uRaèi, P. Stossu u Dubravici, Iliæu u Novskoj,Zori Veroniki Zrinskoj u Celovcu, P. Vitezoviæui Marèeloviæu u stolnoj crkvi u Beèu,Zakmardiju i Franji Markoviæu u Križevcima,Mulihu u Vukovini, Lepušiæu u Apatovcu,Tomiæu, Babukiæu i Jurkoviæu u Požegi, te inedruge po razliènim mjestima). Družba "BHZ-a"

spremila je zemne ostatke Gajeve majke,Milana Sunka i opata ilirca Krizmaniæa.

Nu najveæe je djelo Družbin nalazak i oèuvan-je zemnih ostataka hrvatskih narodnihmuèenika bana Petra Zrinskoga i markizaFranje Krste Frankopana, koji su ležali zabo-ravljeni na groblju u Beèkom Novom Mjestu.Tiho ali dostojno "BHZ-a" su njihove èastnekosti sahranila 7. srpnja 1907. g. na groblju uBeèkom Novom Mjestu, gdje je bila postavlje-na i kovna ploèa, koja je po želji grada ostalana tom mjestu, dok su ostatci muèenika PetraZrinskog i Krste Frankopana, zaslugomDružbe s velikim sjajem preneseni 1919. g. uZagreb, gdje su u grobnici zagrebaèke stolnecrkve našli posljednje poèivalište. Godine1921. iz Rakovice prenesoše "BraæaHrvatskog Zmaja", kosti Eugena Kvaternika,koje su sahranjene u istoj crkvi do P. Zrinskogi K. Frankopana.

Godine 1906. osnovaše "BHZ-a" knjižnicu imuzej grada Zagreba, a 1909. "Društvo zaspasavanje u Zagrebu". Nastojanjima "BHZ-a"steèen je i grad Ozalj kao hrvatsko narodnodobro, koji je 28. srpnja 1928. na ruke "BHZ-a"darovao narodu knez Albert Thurn von Taxis.U gradu urediše "BHZ-a" dolièan muzej,knjižnicu i omiljeno ljetovalište. Godine 1935.stekoše "BHZ-a" i staru gradinu u Bakru, kaonarodno dobro, namienjeno tradicijamaVinodola i Bakra. Teške prilike nisu dopustileda se taj poviestni grad uredi. Hrvatsku tisuæ-godišnjicu (925-1925) proslavi Družba po svimhrvatskim krajevima postavljanjem spomen-ploèa i spomenika, meðu inima u Dubrovniku,Sarajevu, Ljubiji i Bos. Novom.

Kulturnu zadaæu vršila je družba "BHZ-a" i pre-davanjima, koja su veæ 1906. g. otpoèela, te sepredaje gotovo svake srijede ne samo nabratskim sastancima, veæ i javno. Družba jeizdala 43 publikacije.

Za vrijeme prvog svjetskog rata Družba jepuno radila za hrvatske ranjenike i njihoveobitelji, koje su se nalazile u velikoj materijalnojnuždi.

Kako bi se kulturna djelatnost što bolje moglarazvijati zasnovani su tkz. "Zmajski ratskistolovi" i "Ogranci" (Podružnice). Tako jeOgranak uDubrovnikuizveo lijepa ivelika hrvats-ka umjetnièkan a r o d n adjela, te spa-sio i obnoviomnogu lijepu is j a j n uhrvatsku tradi-ciju. Tai z v o ð e n j am o ž e m odanas sma-trati kao

preteèu Dubrovaèkog festivala ili "Dubrovaèkihljetnih igara".

Iz unutarnjeg ureðenja DružbeNa èelu Družbe bio je veliki meštar (1905-1935 - Emilij Laszowski), a zatim (1936-1942)Milutin Mayer s odborom (meštrima) od 7meštara i 7 zamjenika. Svaki meštar bio jeproèelnik jednog od kulturnih odjelka. Odbor sVelikim meštrom birao se na 5 godina. Meðuredovnom braæom vladalo je pobratimstvo,koje se proglašivalo kod sveèanog ustolièenja.

Sjedište Družbe bilo je u Zagrebu u Kamenitimvratima, domjenci se Družbe držahu svakesriede naveèer, a glavna se skupštinaodržavala svake godine o Jurjevu (23.IV.)

Zakonskom odredbom od 19. studenoga1941. br. CDXBI-2304Z osnovan je poPoglavniku Nezavisne Države Hrvatske"Vitežki Red Hrvatskog Zmaja". Tom odred-bom preneseno je djelovanje Družbe "BHZ-a"na "Vitežki Red" s proširenim djelokrugom, natemelju posebnog poslovnika, a pod geslom:"Za Boga i Hrvatsku".

1945. godine današnji "Antifašisti" t.j. partizanii komunistièki boljševici zabraniše Družbu"BHZ-a". Tom zabranom poèinjen je u biti stra-hoviti zloèin nad tisuæljetnom hrvatskom kul-turnom i poviestnom baštinom.

Nu s uskrsnuæem Republike Hrvatske 1990. g.uzkrsnula je ponovno Družba "BraæeHrvatskog Zmaja", te je odpoèela, na temeljusvojih, davne 1905. godine proklamiranihnaèela, koja su g. 1995. usklaðena s modern-im vremenima, vrlo èastnim i uspiešnim, tenadasve hvale vriednim djelovanjem. Družba"Braæe Hrvatskog Zmaja" s Velikim meštromprof. dr. Juraj Kolariæem na èelu, stoluje danasu obnovljenim prostorima nad kamenitim vrati-ma u Zagrebu. "Zmajski" se domjenci redovnoodržavaju u prekrasnom srednjeviekovnomstilu ureðenoj vitežkoj dvorani.

Bibliografija:Znameniti i zaslužni Hrvati 925-1925, Zagreb1925.Hrvatska enciklopedija, Zagreb 1942-1945Pravila Družbe "Braæe hrvatskog Zmaja”,Zagreb 1995.

Grob Zrinski-Frankopana, B. Novo Mjesto

Grbovi braæe hrvatskog Zmaja

str.4.qxd 16.1.2003 17:36 Page 1

Iz ddomovine


160 godina MaticehrvatskePriredila Dunja Gaupp

"Dokle smo došli ako svaki èelni èovjekhrvatske borbe za opstanak budeproglašen zloèincem? A kad jednogdana svi budu optuženi za zloèine, ondaje stvar potpuno jasna: optužena jeHrvatska, Hrvatska država stvorena jena zloèinu, i prema tome ona je nelegit-imna država," Igor Zidiæ

U svojih 160 godina Matica hrvatska èestoje bila na udaru onih koji su joj željelinaškoditi, pa se èak i nedavno moglo èutipitanje kakve koristi hrvatska kultura imaod te institucije. Matica hrvatska bila je iostala najplodnija kulturna institucijahrvatskog naroda tokom godina svoga pos-tojanja i nepotrebno je govoriti o njenojvažnosti onima koji su tražili njeno ukidan-je, jer ne žele je upravo zbog njenog imenai njene važnosti za hrvatski narod.

Novi predsjednik Matice hrvatske, IgorZidiæ, izabran na izbornom Saboru 2002.,istaknuo je da se Matica hrvatska morasuprostaviti mentalnoj i stvarnoj rasprodajiDomovine. Matica æe, rekao je on, otvoritiraspravu i o 'svetim kravama' današnjegdruštva, kao što su to globalizacija,Europska unija i NATO. Èlanovima Maticepreporuèio je da se maksimalno angažirajuna poštivanju digniteta hrvatskih braniteljai onih koji su branili Hrvatsku, svejedno dali perom ili oružjem. Protivi se pojavi daHrvati u vlastitoj domovini budu tiši negošto su bili u bivšoj državi.

Donosimo intervju koji je sa IgoromZidiæem napravila Lada Žigo, a objavljen jeu Kulturnom obzoru Veèernjeg lista 29.rujna 2002.

Kad ste preuzeli mandat predsjednikaMatice hrvatske, izjavili ste kako seMatica mora boriti i za nacionalni iden-

titet Hrvatske, u kojoj se u posljednjevrijeme potiskuju vrijednostiDomovinskog rata i koju neki nastojepretvoriti u svojevrsnu koloniju.Nastavljate li time, samo naglašenije, istav ranijeg predsjednika JosipaBratuliæa koji je sumnjao da æe Maticadobivati dovoljno donacija za normalanrad, jer se danas prešuæuje sve snacionalnim predznakom?

Opæenito govoreæi, polazim od toga da svešto se radi može uvijek biti uèinjeno bolje.Oèekujem, u buduæem radu Matice,podršku od najširih slojeva društva, a netek od malobrojnih, rezigniranihznanstvenih kulturnjaka. Mene zanima širakultura i kulturna politika, jer je Maticahrvatska, kako i njezina povijest pokazuje,bila ne samo društvo visokih kulturnih cilje-va nego i zamjena za onemoguæavanuhrvatsku politiku, od vremena Bachovaapsolutizma do naše novije povijesti. Kakose kaže, okolnosti su se promijenile, no usvakom vremenu ima potrebe za djelovan-jem na oba polja. Ne bježim od asocijacijakoje vezujete uz rad Josipa Bratuliæa,kolege i prethodnika, ali mi se èini da jedošao trenutak koji zahtijeva odluènije, pa iagresivnije napore Matice hrvatske.

Možete li temeljitije objasniti taj svojstav?

Primjerice, MH ima 132 ogranka u zemlji iinozemstvu, a neki od njih veæ godinamane dobivaju nikakvu pomoæ od lokalnihvlasti, odnosno gradova i županija.Uzmimo Istru, podruèje koje je pod poseb-nom skrbi talijanske vlade, što se tièe tali-janske manjine. I Talijani su, naravno,graðani Republike Hrvatske i ne bunim sešto im matièna država pomaže, ali se pitamna koji æe naèin oživjeti i održati se hrvats-ka kultura u Istri ako za nju ne bude novcani od koga. Mi sami sebe svojom politikomkoloniziramo. Slušamo stalno prièe o tomekako nema novca, a èesto smo istodobnosvjedoci kako se novac rasipa, pa seimamo pravo upitati treba li podupiratisvaki projekt koji dolazi izvana.

Koji Vam projekt izvana bode oèi, dokgovorite o zapostavljenim podruèjimahrvatske kulture?

Pa, recimo, trebamo li podupirati spektaklena Brijunima? Apsolutno se zalažem za toda se sve relevantno za kulturu podupire,ali na podruèjima gdje nemamo pravih pre-duvjeta za vlastiti rad gotovo je ciniènopodupirati ekskluzivne egzibicije na rezi-dencijalnim otocima. Mi moramo napravitibalans, obratiti pozornost na dijelove zeml-je koji su, izuzev manifestacija folklornekulture, gotovo netaknuti oblicima moderni-jeg života i kulture. Uzmimo naše otoke iliobalu. Što radimo s njom osim što jerasprodajemo ili zagaðujemo? Vi se nemožete prema prirodi, kao ni prema èov-jeku, odnositi tako da samo uzimate, a

ništa ne ulažete. Priroda vraæa ono što seu nju unosi, što joj èovjek daje, a mi sijeèe-mo do korijena ono što imamo. Ne može setako uništavati ni rasprodavati zemlja. Noako govorim o potrebi da se sprijeèi raspro-daja zemlje, lijepi mi se etiketa desnièara. IDelbianco je iskazao inicijativu da se spri-jeèi rasprodaja Istre na svim razinama.Hoæe li netko i njemu reæi da je desnièar? Ikakve to veze ima s našim problemima?

Na nedavnoj godišnjoj izbornoj skupšti-ni Matice hrvatske Vi ste i javno kri-tizirali "rasprodaju zemlje" i otklonili stese od aktualne, prikrivene, identifikacijeagresora i žrtve. Obezvreðivanje žrtveza Vas je, sudeæi po govoru, daleko višemoralno nego politièko pitanje...

Da se neki ljudi imalo pridržavaju moralnihkriterija koji su u našu civilizaciju usaðeni skršæanstvom, ne bi se mogli pomiriti spseudojuristièkim tonom optužbi kojepogaðaju hrvatske generale. Kako staviti uisti lonac onoga koji se digao, kao star iodgovoran èovjek, u obranu domovine, amislim sada na Janka Bobetka, i protivnikakoji je tu domovinu napao? Pitam se je lilegitimno braniti se ako ste napadnuti?Kardinal Kuhariæ je govorio protiv osvete izalagao se za oprost, ali nije, kao ni mnogidrugi crkveni ljudi, porekao pravo èovjekaili naroda na samoobranu. Sadašnji razvojsituacije ukazuje na to da je legitimnaobrana njegova naroda i države, njegovaborba za opstanak - zloèin.

Osim što želite sprijeèiti u nekimpodruèjima koloniziranje hrvatske kul-ture, npr. oživljavanjem rada ogranakaMH, što Vam je još prioritet u planupromjena u Matici ?

Nije Matica hrvatska osnovni problem,nego je problematièna i kulturna politikakoja ne izgraðuje produktivnu osnovu. Minpr. imamo Nakladni zavod Maticehrvatske, imamo i izdanja same Matice, anemamo knjižaru Matice hrvatske uZagrebu. Imamo znaèajnu produkciju, anemamo (odgovarajuæu) distribuciju. To sunonsensi. Logièno bi bilo istodobno stvaratiizdavaštvo i mrežu koja æe prodavati izdan-ja, odnosno širiti distribuciju, no nemamoza to kapital. Sretni smo kada uopæe vidi-mo da knjiga dospijeva u neèije ruke ilikada uspijemo nešto pokloniti siromašnimhrvatskim školama u Hrvatskoj, Bosni iHercegovini, nekom domu ili zatvoru.Mislim da bi sljedeæi zadatak Matice trebaobiti pokušaj unapreðenja prodaje, otvaran-je veæeg broja knjižara, vlastitih salona,širenje knjižarske mreža, upošljavanjetrgovaèkih putnika, i svakako otvaranjebarem jedne suvremeno opremljeneknjižare u Zagrebu, na istaknutoj, uoèljivojlokaciji, koja æe biti pulsirajuæe mjestohrvatske kulture, na kojem se neæe taložitiprašina i "pauci".

Igor Zidiæ

str. 5.qxd 16.1.2003 17:21 Page 1


Iz ddomovineOsim što ste bili tajnik Matice od 1966.do 1968. godine, bili ste i urednik"Hrvatskog tjednika" i èlan DHK u kob-nim sedamdesetima. Hoæete li sada, uvremenu krize DHK, ostati èlanomDruštva?

Jednom sam bio prisiljen napustiti DHK(Društvo književnika Hrvatske, opaskaur.) - 1971. godine. Tada sam bio u goto-vo svim upravnim tijelima Društva. U tomvremenu, kada sam se povukao izzabranjenog lista "Tjednik" i otišao potomu zabranjeno "Kolo", svi smo bili podrazlièitim inkriminacijama, a mnogi ljudishvatili su da se bolje povuæi s upadljivihmjesta nego se prepuštati kompromitaci-jama. Kada je došao kraj obnovi socreal-izma u DHK, vratio sam se u Društvo natemelju vlastite molbe i do dana današn-jega smatram da je pisac, koji se uèlanju-je u Društvo, uvijek pisac samo po onomešto je napisao, a ne po tome koliko jeodsjedio na sastancima. Ostajem èlanomDHK i nemam uopæe potrebu tumaèiti iliopravdavati svoju odluku. Mogu, kao èov-jek koji razumije pluralistièko društvo,zamisliti ili prihvatiti i postojanje drukèijihdruštava i udruga, ali ne podnosim onuvrst (dodvoravaèke) slabosti koja piscedijeli po ideologijskim i stranaèkim kriteri-

jima i suparnicima lijepi etikete. Politièkoetiketiranje tumaèim kao želju da se pro-tivnik izbaci iz igre sredstvima koja toj igrinisu primjerena. Èesto, npr. u posljednjevrijeme, èitamo da su èlanovi DHK,odnosno desnièari, "budakovci" ili "folk-loristi". Budak je, kao što znamo, 1945.godine bio "justificiran", osuðen na smrt.Nudi li èovjek koji koristi, u pežorativnomsmislu, termin "budakovac", više asoci-jacija na književnost ili na smrt? Opisuje liili "ubija" svoga suparnika? To su pogub-ne etikete u neurotiènom društvu i pitamse kako može netko biti pisac i igrati seolako takvim pojmovima i znaèenjima.Razumijem gnjev èovjeka koji se osjeæanedužnom žrtvom, ali i da jest tako, nemožeš gnjev okrenuti prema svima drugi-ma ili prema svemu razlièitom.

Što je za Vas stvaranje novogknjiževnoga društva: književni projektili odgovor na politiku drugom vrstompolitike?

Sve rasprave i napisi u novinama u vezisa stvaranjem novog društva književnikamogu biti zanimljiva tema, ali nisu bitnatema. Sve što poèinje nedosljednostima inejasnoæama, ima dobre izglede da

neslavno završi. Primjerice, posve jenejasno hoæe li se nova pisaèka udrugasastati s ideološkim bojama. Najsmješnijemi je u toj igri odlaska i prelaska iz starogu novo društvo, koja puni stranice novina,uoèiti da ima i takvih koji bi htjeli bitièlanovi oba društva. Kako je moguæe bitiu dvjema suprotstavljenim udrugama,težiti prema dva staža, dvije mirovine, bitinaklonjen i "budakovštini" i lijevima?

Iako ste pjesnik, nikada se niste medi-jski nametali kao pisac. Oèito, Vi razd-vajate umjetnost od šireg podruèja kul-ture.

Razlikujem intimno od javnoga. Kao štostihove, dok ih pišem, doživljavam kaoosobnu stvar, ne mogu se drukèije po-našati ni spram javnosti. Pisac piše, onnije animator ni trgovac. Modernije jeshvaæanje da èovjek nije nužno manjekulturan ako se razumije i u ekonomske ilimarketinške poslove, ali mislim da uosnovi pisac nije taj koji prodaje (svoje)knjige. No možda bi se, s obzirom nasuvremene trendove, moglo osnovati itreæe društvo književnika - društvo pisacaprodavaèa knjiga.

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVONAPREDAKproslavilo stotu obljetnicu osnutka 14. rujna 2002.

Priredila Dunja Gaupp

Prije stotinu godina osnovana su u BiHdva društva, oba sa vrlo sliènim ciljem -pomagati izobrazbu siromašne djece. 14.rujna 1902. nastaje u Mostaru "Hrvatskopotporno društvo za siromašne ðake inauènike", a 21. prosinca 1902. uSarajevu "Hrvatsko društvo za namješ-tanje djece u zanate i trgovinu". Nekolikogodina kasnije, toènije 10. sjeènja 1907.ova su se dva društva ujedinila u jednopod nazivom HKD "Napredak". Sjedištedruštva bilo je (i ostalo) Sarajevo, ali suotvorene dvije podružnice, jedna uMostaru za Hercegovinu, a jedna uZagrebu za Hrvatsku.

Društvo svoj plodonosan rad nije prekida-lo niti za vrijeme dvaju svjetskih ratova.Organizirali su teèajeve opismenjavanja,stipendirali više tisuæa ðaka i studenata,pokrenuli izdavaèku djelatnost. Dva poz-nata imena, nobelovci Vladimir Prelog iIvo Andriæ bili su stipendisti Napredka.Rad društva prisilno je zaustavila komu-nistièka vlast 1949. godine.

Tada je društvo imalo 20 tisuæa èlanova,151 podružnicu i veliku imovinu u vidu

zgrada i zemlje, djelomièno naslijeðenuod poznatih hrvatskih velikana, poputoperne dive Milke Trnine, publicistaJosipa Horvata i arheologa don FraneBuliæa. Prva secesijska graðevina na svi-jetu bila je upravo "Napredkova palaèa" uglavnoj sarajevskoj ulici, a veliku imovinuposjeduju i u Zagrebu, samo što im ta dodanas nije vraæena u vlasništvo.

Svoj rad društvo je obnovilo 1990. godinei danas u 66 podružnica širom svijeta imaponovno 20 tisuæa èlanova. Glavnaaktivnost društva jeste danas, upravo kaoi nekada, stipendiranje ðaka i studenata.Ali "Napredak" ima i dvije radio-postaje,objavljuje nekoliko listova, ima višestrukovnih udruga, tamburaških sastava,folklornih grupa, pjevaèkih zborova,šahovske i nogometne klubove.

Na sveèanoj akademiji dr. Franjo Topiæ, predsjednik društva rekao je kako se uvi-jek radilo tako da se volilo i njegovalo

svoje, ali se poštivalo tuðe. "Napredak" jebilo i ostalo nadstranaèko društvo, kojese oduvijek bavilo samo promicanjemhrvatskih kulturnih vrednota.

"Sretan sam što sam roðen u gradu gdjesu prije sto godina, tadašnji biskup iprovincijal bili inicijatori Hrvatskog pot-pornog društva, sretan sam što samroðen u rodnom gradu Napredka"oduševljeno je izjavio jedan Mostarac."Za mene je ovo bio veliki dan, ponosansam što sam bio na proslavi velikogjubileja - 100 godina jednogHRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVAza koje je dr. Topiæ rekao da je najveæe uEUROPI. Hvala i pokoj vjeèni biskupu iprovincijalu koji su osnovali ovo Društvo1902. godine, u mom voljenom gradu."

Napredkove zgrade

str.6.qxd 16.1.2003 17:35 Page 1

Iz ddomovine // iiz ddruštva


ANTIFAŠIZAM UHRVATSKOJPiše Vjekoslav Pavao

U Hrvatskoj vrijeme stoji. Mi smo jedinazemlja na svijetu u kojoj drugi svjetski ratjoš nije završen, mada je treæi veæzapoèeo. Kod nas nekakvi samozvaniantifašisti, u stvari combiji raspadnutihkomunista, proganjaju normalne slo-bodoumne ljude imputirajuæi im da sufašisti, a sa svrhom prikrivanja vlastitihsvinjarija i podjarmljivanja ostatkapuèanstva, metodologijom kako su toranije, 45 dugih godina, èinili u ime soci-jalizma i komunizma, a na vlastitu dobit ikorist.

Hrvatu koji živi u slobodnom svijetu, nijejasno zašto si normalan èovjek uHrvatskoj dozvoljava takvu glupost i bezo-brazluk, pa se mora baviti nekakvimnametnutim dilemama umjesto da gledasvoj vlastiti prosperitet i prosperitet svojedjece i unuèadi. Tko god je išao u školuzna u meðuvremenu da nacizam ifašizam nisu hrvatsko djelo, veæ su uHrvatsku doneseni na talijanskim i nje-maèkim èizmama, jednako kao i par godi-na kasnije komunizam na ruskim. I nesamo u Hrvatsku veæ praktièki u sve zeml-je Europe. I fašizam i nacionalsocijalizamsu nestali s politièke pozornice, jednakokao i ništa manje zloèinaèki komunizam.Gotovo svuda. Ali ne u i Hrvatskoj. UHrvatskoj postoji "fašizam" jer tako hoæe"antifašisti". Ako ga nema oni æe ga izmis-liti. Kao i "rasizam", "antisemitizam" isliène nezanimljive stvari. Sami æe oštetitikoju grobnicu, fingirati napad na sinagogu(zna li prosjeèan Zagrepèanin uopæe gdjeje ta?), napraviti æe nered da bi poslijemogli raditi red. Kao vatrogasci koji samipodmetnu požar da bi se poslije istakli ugašenju.

Nije se lako snaæi u toj smrdljivoj magli štoje ispuštaju "antifašisti na hrvatski naèin".

Najbolje se snašao i opisao to društvokjiževnik i novinar Josip Pavièiæ. Evonekoliko citata iz njegove knjige "Ispodjezika".Hrvatski graðani su s pravom alergièni naantifašizam. Ono što se u drugojJugoslaviji i drugdje po realsocijalistièkomIstoku predstavljalo kao anifašizam bilo jebliže fašizmu nego antifašizmu, tj. slobodii demokraciji. Antifašizam je bio sužen nakomunistièki, socijalistièki, ideološki ispra-van antifašizam, na naš antifašizam, tj. naantifašizam koji je za razliku od sumnjivogantifašizma na trulom Zapadu, bio jedinipravi antifašizam.Bio je to antifašizam masovnih mitinga nakojima su velièani Tito i Partija,antifašizam vojnih parada kojima se pri-jetilo svim unutarnjim i vanjskim nepri-jateljima, antifašizam kulta liènosti VelikogVoðe Maršala, antifašizam jednopartijskevlasti i države, antifašizam gušenja slo-bode, antifašizam socijalne i nacionalneneravnopravnosti, antifašizamRankoviæeve tajne policije i antifašizamsrpskih oficira koji su s pomoæu dvajusvjedoka dokazivali da su prvoborci protivfašizma, a ne borci èetnièkog vojvodeDraže Mihajloviæa koji se borio na stranifašista.Bio je to antifašizam prešuæivanja, falsifi-ciranja i antihrvatsva.

Jedan moj prijatelj sa studija, Milan S.,Sišèanin, dobio je kao gimnazijalacjedinicu iz povijesti. A znate li, zašto? Zatojer je zamolio profesoricu povijesti da murastumaèi zašto se u Hrvatskoj kao Dananifašistièkog ustanka slavi 27. srpnja,kad su se (1941) u Lici pobunili Srbi i dotemelja spalili (pojedine kuæe zajedno skuæedomaæinima, nedužnim civilima) seloBorièevac nastanjeno Hrvatima, a ne 22.lipnja, kad je (1941) kraj Siska osnovanprvi antifašistièki partizanski odred uHrvatskoj, Jugoslaviji i Europi, a sobzirom na to da je nedvojbeno da jedogaðaj koji se zbio 22. lipnja stariji oddogaðaja 27. srpnja. Dobio je jedinicu, jerse to nije uklapalo u službenu povijest

jugoslavenskog antifašizma. A nije seuklapalo jer su taj partizanski odred kodSiska osnovali Hrvati.

"Za nepun sat Borièevac je bio u pla-menu", piše onaj koji je rulju vodio, GojkoPolovina (knjiga Svedoèenje, Prva godinaustanka u Lici, Beograd, 1988., str.340)."Ostaje èinjenica", kaže on, "da je u masineboraca toga momenta u pljaèki i pal-jenju uèestvovao i znatan broj boraca, odkojih su neki poslije toga bili sjajni nesamo partizanski borci nego i politièki ivojni rukovodioci, komandiri, komandanti.Nikad nisam niti hoæu javno pomenuti nji-hova imena". (Polovinina knjiga, str. 342.)Dakle, ti Polovinini pljaèkaši, palitelji i ubo-jice postali su sjajni partizanski borci ivojni rukovodioci, komandiri, komandanti,odnosno, drugim rijeèima, uzornijugoslavenski antifašisti. Ti su zloèinci udrugoj Jugoslaviji stajali na poèasnim trib-inama, oni su nam vezali pionirskemarame, ti su nas banditi predstavljalipo svijetu, oni nam i danas dijele poli-tièke i moralne lekcije. To su naši veli-ki antifašisti!

Jugoslavenski je antifašistièki pokret oèitou sebi imao nešto što je pogodovalo jed-nostavnom prihvaæanju svakakvog šljamailiti sjajnih partizanskih boraca najrazlièiti-jih fela. Što? A što drugo nego jaku fašis-tièku crtu, crtu koja je poslije, u uvjetimatobožnjeg socijalizma, partijske diktature ineslobode, obuhvatila cijelinu.Antifašizam se prometnuo u fašizam.

I zato drugovi Hrvatski Antifašisti ostavitenas na miru, jer i mi vas ostavljamo namiru. Vi sa onim što se u slobodnom svi-jetu zove antifašizam nemate nikakoveveze, vi ste fašisti, koji su se transformiraliu komuniste. I ne podvaljujte nam više daste antifašisti.

(Knjigu "Ispod jezika" možete kupiti kodHrvatske kulturne zajednice)

Vršidba, iz ciklusa Vukovarski krajolici

str. 7.qxd 16.1.2003 17:22 Page 1



Globalizacija i u kulturi? Ili "neo/(ne)kultura"?Piše Emil Èiæ

U "Vjesnikovom" prilogu "Panorama" od02. ožujka 2002. èlanak pod naslovom"Invazija kradljivaca kulture?" berlinskogprofesora Wienfrieda Flucka pun jenedoreèenosti, netoènosti i pogrešnihzakljuèaka o amerikanizaciji europske kul-ture, a informativno èak i opasan, jer èitatel-je navodi na krive zakljuèke kako jeamerikanizacija europske kulture nešto"napredno", korisno i krasno. Nije toèno. Priamerikanizaciji se radi o vrsti ekspanzije,dekristijanizacije i kulturnoj kolonizacijiEurope, kako to uostalom i tvrde brojni pro-tivnici amerièkog "neo/(ne)kulturnog" glob-alizma. A takvom mišljenju argumente sudali i neki vrlo kulturni Amerikanci, što æemoovdje temeljito obrazložiti. Veæ je relativnotoèna tvrdnja: "…U prošlosti je kultura bilavezana uz privilegije i bogatstvo. Sve do 18.stoljeæa knjige su bile relativno skupe, akupovali su ih pripadnici viših klasa.Štoviše, za razumijevanje veæine kulturnihdobara bila je potrebna temeljitija naobraz-ba, poput poznavanja latinskog i grèkog (…)'Popularna kultura' naša je rijeè za oblikkulture koji postupno ukida ta ogranièen-ja (….) Poznavanje metra ili klasiènepoetike više nije bilo potrebno.… (istakaoE.È.) Razvijanje "kulture zabave", negdjena prijelazu u 20. stoljeæe (…) dodatno sureducirali preduvjete za razumijevanje kul-ture. Izum radija i televizije još je višeproširio publiku ove nove "masovne" kul-ture, a pomak filma i glazbe prema prioritet-nom mjestu stvorio je "univerzalni" jezik, kojise nije ogranièavao na neku posebnuzajednicu. Zbog niza razloga Amerika je bilana samom èelu kulturne revolucije …". Veæove tvrdnje traže èitavu knjigu objašnjenja idemantija. Autor reduciranje kulturnihsadržaja na surogate i odsustvo odgoja iznanja nazoèno u elitnoj kulturi naziva "uki-danje ogranièenja"!

Praktièki za prof. Flucka kultura sedemokratizira - ne onda kada je masa krozodgoj primila dobar (kulturni) kriterij i vrhun-ski ukus, kakav je imala nekadašnja kršæan-ska elita, veæ - onda kada je kulturni odgojnadomješten simplifikacijama, surogatima!Da je tome tako potvrðuje razvoj njegovadaljnjeg izlaganja. Kao prvo, temeljnaeuropska kultura, nakon carskoga Rima,koja je zahvatila sve slojeve stanovništvabila je u Europi vezana uz Crkvu, evanðelje,liturgiju i vjeru opæenito, a sve to razvijalo seu višim slojevima u spoju s grèko-rimskomkulturom. "Kultura" dolazi od latinske rijeèi"Cultura", "cultus" (… naobraženost, obra-zovanje, njega, poštovanje itd.), a kult senalazio u Crkvi, kao središtu života. Svenarodne zabave i narodni napjevi u dugomnizu stoljeæa bili su u nekom odnosu premareligijskom osjeæaju i Crkvi, te smo takopopularnu kulturu imali i prije, ali ona nijebila totalno laicizirana, tj. odvojena od reli-

gioznog sadržaja i religioznog smisla kaošto je to sluèaj u tzv. "modernim " vremeni-ma. Kultura je mogla postojati kao pojed-nostavljenje, ali nije bila tvornièki surogat zaimpresioniranje neškolovanih masa. Kulturaje bila jedinstvena projekcija zajednièkeetike i jedinstvenog mišljenja Europe, i uumjetnosti je dobivala svoje projekcijekršæanskog življenog misaonog duha. Nekiod svjetski poznatih muzikologa dali susvoja temeljita obrazloženja o razlozimamijenjanja masovnog ukusa u pravcu kul-turne dekadence, koja se danas naziva"amerikanizacija", o èemu sam veæ višeputa pisao u raznim publikacijama.

Neki muzikolozi o uzrocima dekadencije

Godine 1977. amerièki muzikolog profesorWilliam Weber sa California StateUniversity, Long Beach, objavio je èlanakpod naslovom "Masovna kultura i preo-brazba europskog glazbenog ukusa1770-1870". Objašnjavajuæi pojammasovne kulture, Weber u svom èlankudokazuje da je industrija bila prva koja jeporemetila prvenstvo glazbenih vrijednostiutemeljeno na gregorijanskom koralu icrkvenoj polifoniji, te je omasovila svjetovnemelodije za svaèiji neškolovani ukus, aposredstvom graðanstva koje se glaz,benoškolovalo privatnim putem. A kasnije se uovakav razvoj upetljala i tendenciozna lje-vièarska politika. Uzalud su pape u 19. i 20.stoljeæu pisale glazbene enciklike: nitko ihnije ili malo tko ih je razumio, pa je i crkvapostala poprište dominacije liturgijskogglazbenog smeæa.

Austrijska znanstvenica Irmgard Bontinkgod. 1975. u èlanku "Novi obliciglazbenog ponašanja mlade generacije uindustrijskom društvu" objavila je rezul-tate prema kojima se današnja mladeždoslovno bavi oblicima subkulture i, štoviše,antikulture koja je u suprotnosti sa svim ten-dencijama iz proteklih stoljeæa, koje su serazvijale u okviru zapadne kršæanske civi-lizacije. Za to su kao glavni krivac optuženimasovni mediji koji oblikuju nove glazbenesklonosti i šire loš ukus bez ikakvih objek-tivnih kriterija. Dakle, najviša dostignuæakršæanske kulture su potisnuta i zamijenje-na surogatima, te ugrožena tehnološkimpristupom i spajanjem kršæanske glazbenetradicije s onime što u nju ne spada.Kultura i "Frankfurtska škola"

U više publikacija razni autori osvrtali su sena glavne politièke uzroke omasovljenja kul-turnog rasula i neukusa u svijetu u XX. st.Našli su da je glavni krivac za produbljenorasulo kršæanske civilizacije tzv."Frankfurtska škola", koja je zahvatila uširoki spektar sociološki profiliranih intelek-tualaca. "Frankfurtska škola" polazi od"…kritièke teorije i novi je izraz misaonetradicije Kanta, Hegela i Marxa tj. kritièkogmišljenja kao takvog…" ("Teorija društva uFrankfurtskoj školi" V. Katunariæ, 1990.Zagreb, str. 21), a to je skretanje ulijevo,koje je bilo u sukobu s Crkvom još od svojihpoèetaka, a kulminaciju svakako ima u

Marxu i popularnom staljinistièkom boljše-viku Georgu Lukacsu. Knjiga "The Plot …"grupe autora (Washington D.C. 1994., EIRNews Service, izdavaè braèni par Gretchen& Dennis Small) detaljno objašnjava da je"Frankfurtska škola" zavladala kljuènimvelikim sociološkim katedrama u SAD i dase njihova filozofija dekonstrukcije kulture ilirastvaranja kršæanske civilizacije širi prekoamerièkih intelektualaca i medija. " ...

"Institut za Socijalna Istraživanja" utemel-jen je 1922. na Frankfurtskom univerzitetuod grupe sociologa i intelektualacapovezanih s Kominternom. Najutjecajnijilider te škole bio je kominternin agentGeorg Lukacs, maðarski aristokrat koji jeslužio kao jedan od kulturnih komesara uMaðarskom Sovjetu u Budimpešti 1919.(…) Lukacs je tvrdio da se boljševièki pokretzato nije uspješno proširio Europom, jerpodruèjem dominira kršæanska kultura (kojutreba uništiti, prim. E. È.) …" Nakon što suFrankfurtovci morali bježati u Ameriku ondjesu zauzeli kljuèna mjesta na fakultetima i upolitici. "…Jedna od najmoænijih alatki razvi-jenih u "Frankfurtskoj školi" (…) bilo je usm-jerenje filmske industrije i televizije(Hoolywood) - oboje oblikovano od voða"Frankfurtske škole" od samog poèetka nji-hova djelovanja - kao nove sile koja odreðu-je kulturu Zapada.…" , a ta sila nametala jeugoðaje koje njemaèki profesor sa"Slobodnog berlinskog univerziteta", uskladu s Frankfurtovcima, definira kao"…trijumf raspoloženja nad moralom.Amerikanizaciju zapravo nose njezinaobeæanja veæeg imaginarnog samoost-varenja pojedinaca, koji se time oslobaðajuutega društvenih normi i kulturne tradicije…" ,(istakao E.È.) a sve u skladu sa uèenji-ma njemaèke ljevice u Americi("Frankfurtska škola").

U svom djelu "Esej o osloboðenju, krajutopije" frankfurtovac Marcuse kaže da je"socijalistièka solidarnost autonomija,samoodreðenje koje poèinje kod kuæe (...)Novi radikalizam je pobuna, kako protivcentralizirane birokratsko-komunistièke,tako i protiv poludemokratske liberalneorganizacije (...) Inicijativa se prebacujena grupe, široko razasute, s visokim stupn-jem autonomije, pokretljivosti, pri-lagodljivosti ..." ("Teorija društva uFrankfurtskoj školi" V. Katunariæ, 1990.Zagreb, str. 399, istakao E.È.) Tako se i kul-tura prebacuje na inicijativu grupe. Jasno jeda Marcuse atomizirano društvo i društvenegrupe vidi kao idealno sredstvo za ostvari-vanje protukonzervativnih ciljeva, a društvose može razbiti u grupe samo ako se u tegrupe posiju nove ideje, razlièite od onihtradicionalnih ili konzervativnih. Društvenegrupe dobivaju nove materijalistièke idealekoji su u suprotnosti s kršæanstvom. I utome je bit tzv. "Amerikanizacije " europskekulture, o kojoj su i prije njezina nastanka usvojim enciklikama zanimljive komentaredali rimski pape, a na našoj pameti je dasagleda domete takvog "napretka".

str.8.qxd 16.1.2003 17:34 Page 1



O ekstremizmimaPiše Nevenka Vuèemiloviæ

U nedavnoj TV emisiji "o ekstremizmima"koju vodi, po Sorosu nagraðeni, teško mi jenapisati, antipatièni i mrski Sorosevac, akoja je raspredala o tome što je "bijelo", ašto "crno", što je "èisto" a što "neèisto", sud-jelovao je farmaceut mr. Dragan Hazler.Gospodin je izrekao neke velike, neoborive,jake istine.

1. Jedini fašizam koji prijeti Hrvatskoj jestsrpski fašizam.2. Uklonimo probleme, nestat æeekstremizmi.

Gospodin je u tijeku rasprave istaknuousporedbu navodno fašistièkoga pozdrava"Za Dom spremni!" s antifašistièkim poz-dravom "Smrt fašizmu-sloboda narodu!"Pozdrav "Za Dom spremni!" gospodin nesmatra fašistièkim. Shvatila sam da u njemuvidi izraz domoljublja i da ga smatra prih-vatljivim za sve istinske rodoljube. Izražavam zadovoljstvo što je gosp. Hazlerizrekao takvu ocjenu i istièem njegovuhrabrost. Uvijek kada sam slušala izjavekako su Hrvati u razdoblju NDH bili fašisti, umeni se nešto bunilo. Negdje sam proèitalada je 2% stanovnika sudjelovalo u ustaškompokretu. Zna li povijesna znanost koliki pos-totak od tog postotka otpada na fašiste?

Upitamo li se, treba li zato što smo željeli,zapravo žudjeli za svojom državom tražitikrivca, odgovor nalazimo u srpskoj represijikoju su Srbi desetljeæima provodili nadHrvatskom i Hrvatima. Srbi, jednako onimonarhistièki kao i oni komunistièki, izabralisu si ulogu da budu šefovi, zapravo kome-sari Hrvatima. I bi tako. Jedan istaknuti hrvatski glumac srpskogapodrijetla uoèi raspada Jugovine na upitnovinara je li za osamostaljenje RepublikeHrvatske ne dgovara sa "da" ili "ne", negoupitom: "Bi li Srbin u toj Republici mogao bitinjen predsjednik?"

Moj prosvjetarski komesar za vrijeme èitavo-ga službovanja bio je hrvatski Srbin Rade.R.Prièalo se da je poslije rata bio milicionar, azatim je, valjda putem kurseva i poznatesrpske savitljivosti postao nastavnik, odmahzatim upravitelj osnovne škole, da bi gakomitet, uvidjevši njegov izuzetan talenat zakomesarenje, imenovao vrhovnim šefom zaprosvjetu kotara Koprivnice. Spomeniti drugniti je bio struèan, ni pravièan, ali bio jeuèinkovito represivan.Upravo je ushodana srpska dominacija irepresija iz svojega ubilaèkoga gnijezdaizrodila ustaše kojima je bio i pozdrav i pok-liè "Za Dom spremni!" Jer represija se višenije mogla podnositi. Rijeèi od kojih je sin-tagma spomenutoga pozdrava stvorena nitisu ustaške niti fašistièke. One su svevre-menski hrvatske.

Spomeniti drug niti je bio struèan, ni prav-ièan, ali bio je uèinkovito represivan.

Upravo je ushodana srpska dominacija irepresija iz svojega ubilaèkoga gnijezdaizrodila ustaše kojima je bio i pozdrav i pok-liè "Za Dom spremni!" Jer represija se višenije mogla podnositi. Rijeèi od kojih je sin-tagma spomenutoga pozdrava stvorena nitisu ustaške niti fašistilke. One su svevre-menski hrvatske.

Èitava hrvatska javnost zna da su unedavnom Domovinskome ratu prolijevajuæisvoju krv, spremno darujuæi svoje živote uobrani Domovine - Doma, naši braniteljidokazivali i dokazali svojim životima sprem-nost da ga obrane. Dodajem, taj pozdravnije bio samo tihi usklik hrvatskih branitelja,nego pozdrav i povik kojega osjeæaju idoživljavaju gotovo svi iskreni èuvari i bran-itelji svoje domovine širom kugle zemaljske.

Rijeèi "zna se" bijahu promotivna krilaticaHDZ-e. Bismo li se usudili tvrditi da su oneiskljuèivo hadezeovske? I nadalje se ljudi usvom usmenom izrièaju njima služe.Hoæemo li stoga tvrditi da su ti ljudihadezeovci? No u "zrelosti" je našegaokruženja sve moguæe, èak da se svaki èov-jek koji koristi spomenutu sintagmu proglasihadezeovcem, još k tome i fašistoidnim.Pogotovo ako ocjenu izrièu usta braæeKajina kojemu se spomenuti atributneprestano mota po ustima i lako se okliznes njegova antifašistièkoga jezika. Nije litako?

Godina 1941., jednako kao i 1945., jednakokao i 1990. i jednako kao i 2002. istiskuje izhrvatskih grudi povik negodovanja, u ustimaje okus gorèine, u dušama pobuna protivnepravdi koje nam probisvjetoviæi nameæu.Jer One koji su nas oslobodili, NašeBranitelje, koji su bili spremni za Domovinupoginuti, aktualna vlast na èelu sa Srosimaželi servirati na trpezi haškog sudišta.Trebali se èuditi fenomenu thompsonovih koncer-ata, smijemo li ih hladno osuðivati ili bismotrebali upitati: Quo vadis, hrvatska vlado?

Mnogi koji ubiru plodove žrtava koje supoložili Naši Branitelji sada njih,Osloboditelje, pakiraju za ždrijelo Haaga.Èak im daruju odvjetnike. Stoga u mnogimpripadnicima hrvatskoga naroda i u mnogimštovateljima Hrvatske države iskrsava poru-ka, da trebamo postati, biti i ostati spremniza obranu naše Domovine; biti za Domspremni!

Tko je kriv, na kome leži odgovornost štomnogi uznemireni, upravo sada taj povikosjeæaju? Bi li, možda bio prikladniji pozdravkojemu je prva rijeè: SMRT ....... - ....... ......!Rijeè tvrda, suha, štura, nemilosrdna, bezikakve blagosti, èak bez ijednoga vokala.

Usporedimo li odvojeno, iskljuèivo po kriteri-jima ljepote, izvan ideoloških okvira, poz-drave koji su usporedno i istodobno odjeki-vali ovim našim prostorima kao: Za Domspremni! i Smrt fašizmu - sloboda narodu!moramo priznati, svidjelo se to Sorosima iline, da je prvi pozdrav sebedarni, zanosan,

idealistièki, dok je ovaj drugi, svidjelo se to Sorosima ili ne, pozdrav ubojica, kojiuzdižuæi kulturu smrti žele doæi do cilja.

Naši antifašisti, što nije ništa drugo nego linacifrano ime za komunisti, stavljaju èin ubi-janja na prvo mjesto pozdrava. Èesto su,dolazeæi do slobode preko leševa, postupalijednako kao i nacisti koji su preko židovskihleševa htjeli "oèistiti" njemaèku naciju.Zapravo trebalo je bogate Židove opljaèkati,doæi do kapitala, a za taj su "plemeniti" ciljizmislili krvavu teoriju koju su na ovim našimprostorima i u životnoj praksi, provodili našantifašisti. Pobili bez suda i zakona tisuæeHrvata, pozatvarali sve bogatije graðane,proglasili ih klasnim neprijateljima kako biimali "valjani" razlog za pljaèku njihoveimovine. Ogolili ih preko noæi i potrpali ulogore. Jesmo li dobro proèitali: LOGORE,koji doduše nisu imali plinske, nego nekekomore drugoga imena, ali jednakouèinkovite.

Veæ sam u knjizi "Korov i ruže", str.107, neo-visno od ovih, naroèito u posljednje vrijeme,uèestalih rasprava, stavila znak jednakostiizmeðu imena dvaju pokreta: fašizam =komunizam! Antifašizam, ime kojim semnogi naši barjaktari krase, samo je krinkana komunistièome obrazu. Ako smo odluèilistaviti na Vagu Istine sve zloèine, budimoèestiti i poènimo: jednako prema SVIMA.Ovako, kako se suvremena europskapravnièka praksa provodi ispada, da su kriv-ci i oni koji su branili, obranili i oslobodilisvoju dugo željenu, nakon mnogih muka ipatnji naroda roðenu državu RepublikuHrvatsku.Na kraju pitanje: Što je s bleiburgškimzloèincima? Jednako onim balkanskim kao ionima Sir/britanskim? Na njihove zloèineeuropsko pravosuðe gleda kroz prste, pon-aša se kao da se oni, zloèini, i nisu dogodili.A dogodili su se i nastavili su se dogaðati ijoš se uvijek èine velike nepravde. Jednakoove balkanske kao i one europske.

Oni, britanski èinovnici, usuðuju se nasprozivati, a sebe zaborave spomenuti, akamoli imenovati. Oni drugi, balkanski, sas-taju se i galame po Hrvatskoj, prijete i usputsi, zajedno s našim kafeðijom, zapjevaju "pogorama" svoje pjesmice, skrivajuæi se izaglamuroznih antifašistièkih maski. Tamo,meðu njima, provlaèe se i neki pravi zloèin-ci. Oni još uvijek slobodno šetkaju LijepomNašom. Primaju pem(n)zije. I nikome ništa!

A na Marka - drvlje i kamenje, jer se usuðu-je besperspektivnoj sadašnjici i isto takvojbuduænosti naše mladeži ponuditi pravuporuku: Zatreba li Domovini - budimospremni za nju žrtvovati se.Štovani gospodine Hazler, Vaše istine stojena èvrstim povijesnim i suvremenim noga-ma.

Vašoj poruci: Jedini fašizam koji prijetiHrvatskoj jest srpski fašizam, dodala bih ineodgovornost i lijenost koje caruju.

str. 9.qxd 16.1.2003 17:22 Page 1


Iz žživota zzajednice30. jubilarni Sabor HKZu Švicarskoj u ozraèju sjeæanja na Vukovar Priredio Upravni odbor

"Ovo sam godinama èekao!" "20 godina posjeæujem HKZ-Sabore i istotoliko dugo se ljutim na Zajednicu, a jošviše na sebe što uopæe dolazim meðu ljudekoji se neznaju kulturno ponašati. I sad,kada se dogodilo konaèno ono što samstalno priželjkivala, ne mogu vjerovati da jeto istina. Èestitam organizatorima na ovomSaboru i priredbi za Vukovar"."HKZ je konaèno postala kulturna""Veæ je prošlogodišnji Sabor bio izvan svihoèekivanja dobro organiziran, ali sa ovimste nadmašili moje najsmionije nade""Èestitam, Sabor i priredba bili su nazavidnoj visini".

To su samo neke od pohvala koje smoprimili tokom same veèeri i u slijedeæihnekoliko dana nakon 30. jubilarnog SaboraHrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj.Ni najbolje organizirana priredba ne možebiti uspješna bez kulturne i pristojne pub-like. Bili smo iznenaðeni sa kolikompažnjom su praæeni i radni i komemorativnidio Sabora. Upravni odbor zahvaljuje svimposjetiteljima na odazivu, suradnji ipohvalama.

Zašto smo Sabor organizirali kao komemo-rativnu veèer u znaku Vukovara?

Iako smo obilježavali 30 god. postojanjaHrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj,nije nam bilo do slavlja. Sabor od 16. stu-denog održan je u ozraèju sjeæanja na 11-tu godišnjicu agonije Vukovara:15.11.1991, nakon 84 dana herojskogotpora opkoljene šaèice hrvatskih branitel-ja, jedinice JNA ušle su u Borovo Naselje,a 18.11.1991 hrvatski branitelji Vukovarapoložili su oružje. Meðutim nije samo vre-menska koincidencija održavanja Sabora ipada Vukovara bila razlogom te komemo-rativne veèeri. Kao što nas je prije 11 godina potresaopad Vukovara, tako nas danas potresa èin-jenica da se Vukovar i sve što je vezano uzto ime zaboravlja. Masakri, duge koloneponiženih prognanika, oèajnièka borbahrvatskog naroda za oèuvanje opstojnosti iuvjeti pod kojim se ta opstojnost izborila,ne samo da se zaboravljaju nego i omalo-važavaju. Prognanici i branitelji, koji suprošli kroz pakao srpskih muèenja ili izgu-bili svoje najdraže od srpsko-èetnièkihkrvnika, pretrpjeli su te strahote vjerujuæi upravdu.Kako se osjeæaju ti ljudi kad u svomrodnom gradu susretnu svoje nekadašnjemuèitelje u odorama hrvatskih policajaca?Kako se osjeæao gospodin Štengl kada je6. rujna 2002. nepoznati poèinitelj bacio

eksplozivnu napravu na njegovu obiteljskukuæu?Kako se osjeæaju naši branitelji, kada impred sud stavljaju njihove i naše junake,naše generale?

To nikoga ne zanima, ni Europsku uniju (iona bi nam trebala biti cilj?), niti Ujedinjenenarode. Ali, ako mi dozvoljavamo da setakove stvari dogaðaju, ako šutke prelazi-mo preko svega, ako smo mi sluge poko-rne, zašto bi se veliki gazde bunili!?

Pokušajmo si zamisliti što bi Svijet nesamo rekao, nego i napravio Hrvatskoj, daje eksplozivna naprava umjesto na kuæu g.Štengla bila baèena na kuæu nekog'povratnika sa one strane'. Upitajmo sekako bi Srbi reagirali da se nalaze upoložaju Hrvata, da su 'ustaše' i odHrvatske kontrolirana JNA izvrðili agresijuna nenaoružanu Srbiju, i da nakon usp-ješne obrane budu prozivani od Haaga?Okrenuli bi svijet na 'glavaèke'

Vukovar je simbol hrvatskog stradanja iherojskog otpora. Sjeæajuæi se Vukovaraporuèujemo svim stradalnicima domovin-skog rata u Hrvatskoj, u Bosni iHercegovini, ma gdje bili: "narod pamti -nismo vas zaboravili!", a neæemo ni šutjeti.

Godišnji izvještaj NADZORNOG ODBORAza 2002. godinuGospoðe i gospodo, drage Hrvatice i Hrvati,dragi gosti iz grada MUÈENIKA

Svake, pa evo i ove godine, èini mi se podugo,podnosim izvješæe o protekloj godini, a ove semalo više nego do sada veselim da mogu biti ikratak i jasan, pa i veseo.

Protekla godina je išla i prošla u dogovorimaizmeðu Upravnog odbora (UO) i Nadzornogodbora (NO), da se nismo ubili sastanèenjimau nedogled i NO se tako sasta svega 3 puta ibilo je to dva puta u Neuchatel-u (Vlado nijemorao putovati, o èuda!). Veseo sam, jer jeVrhovni sud Švicarske HKZ-i osvjetlao obraz, a"Veliki Hrvati" su morali HKZ platili (vratili)trošak suda i još simboliènu odštetu.

Procesi su nas koštali, ni krive ni dužne, jakopuno, ako se gleda na štetu ugleda svih Hrvataradi tih nametnutih procesa i ako se vidi kolikosmo meðusobno podijeljeni i nimalo složni.

Nismo ništa izgubili ni sa "velikanima" koji suse ponadali obnovi njihovih snova povratka nastaro, ne žalimo da smo izgubili ni one koji sutvrdili da svi imamo jednaka prava i onda kadsami 3 godine nisu platili èlanarinu, a nosiocisu diploma socijalistièkog-samoupravljaèkogprava. Nismo ništa izgubili kad su se otkazalimnogi koji su bili u HKZ, pa i u OdborimaOgranaka, a nikada èlanarinu nisu plaæali.Ništa nismo izgubili sa svima koji su se ispisalisami iz straha pokazati da su Hrvati, da æe što-god možda morati platiti i sami ako stanu izaHKZ-e!

Bože veliki, èitajuæi sve pismene odjave, kakosam bio sretan da i on, pa i on, pa i ovaj i onaj,više ne žele biti naši, jer su se moje spoznaje osebiènosti istih time samo potvrðivale! Sveostaje u pohrani HKZ - osim onoga što jegospodin Smokvina, iskljuèeni èlana HKZ,bezpravno zadržao i samo pravnim putembismo mogli i trebali doæi do svoje doku-mentacije od 1971. do 1997. godine.

Ostalo nas je puno, udruga od poprilici 200nesebiènih, poštenih i jednako vrijednih i jed-nako voljnih žrtvovati se za kulturu Hrvata, zasvoju malu, ali vrijednu udrugu voljni poraditina suživotu dviju nam kultura - švicarske i

hrvatske, na meðusobnom razumijevanju isporazumijevanju.

Divno je sada kad su još mnogi odskoèili, jer neide im sve po njihovim oèekivanjima. Divno jeda smo ostali uporni i voljni da svi budemojedno i da se osvræemo na svoje problemezajednièkim snagama za što brži boljitak nas udrugoj domovini Švicarskoj, a da ne zanemari-mo svoju uvijek voljenu Hrvatsku.

Davno, isto u Badenu, rekao sam jednureèenicu koja se pokazala istinitom: U radu zaHrvatsku i njenu kulturu 'mali' ljudi su sepokazali i uvijek su bili veæi od 'velikih'. Stogasložno braæo Hrvati, nije nas malo i ne moramobiti ni hrabri, nego samo voljni da seangažiramo i da želimo dobro Lijepoj našoj.Nemamo èini mi se sada više realsocijalis-tièkog duha meðu nama, hvala dragom Bogu.

O obraèunima i završnim izvješæima smo dalisvoju podršku da su uredno voðeni i da ih seprihvati.

Hvala na strpljenju i pažnji,

Vlado Šimunoviæ predsjednik Nadzornog odbora

str.10.qxd 16.1.2003 17:23 Page 1

Iz žživota zzajednice


Osvrt na 30. SaborPiše dr. Vlado Šimunoviæ, poèasni èlan HKZ

Govori se o kulturi! U proteklih 20-tak godinauvijek i ponovno se o kulturi prièalo. Što jegranica izmeðu kulture i politike? Smije li sejedna kulturna asocijacija baviti politikm? Jeli politièka kultura sastavni dio kulture ili poli-tike?

Mi smo uvijek voljeli svoju rodnu grudu. Mismo bili i ostali jednostavno rodoljubi. Hrvati.Odani Lijepoj našoj. Imali smo divnih prim-jeraka ljudina, na pr. fra. Lucijan. Nije ga seni moralo posebno pozivati, samo mu javitikada je Sabor, a Bog sam znade da je bio iplemenit i sa strašno puno obaveza, ali jeuvijek bio nazoèan. I znao se naljutiti naonoga tko je pokušavao zavesti sve u krivevode u diskusiji, on koji je i Bleijburg prošao,on koji je prvi misionar i misionario, a bioobièni izbjeglica, pravi politièki prognanik kojije božjom voljom ostao živ! Taj je cirkuliraocijelom Švicarskom, od Hrvata u nevolji doslijedeæega i nosio makar novine, bilo iz izb-jeglištva ili one iz komunistièke "slobodne".Sada se u mislima vraæam na Sabore koji suu pravilu trajali 10-15 sati i sa puno žuæi inadmetanja! Tada sam vidio da smo lošiorganizatori i cijenitelji svoga slobodnogavremena.

Bila su to vremena kada su nam vlasti pod-metale, špijunirale i prigovarale na sve i nato što smo se zvali hrvatska kluturna. To nasje oèito držalo zajedno i sa onima koji sunakon svakoga sastanka bilo kojega odborasve dojavljivali u Bern ambasadi. Znam da jebio veliki broj onih koji su još plaæali partijskeèlanarine na YU ambasadu. A bili su izHrvatske. Ti su kasnije odjednom postaliveæi Hrvati od Hrvata!

Naš zadnji Sabor od 16. studenoga 2002.

godine, pripremljen, dogovoren, izvješæaproèitana, odobrena i posao ide dalje. Divnoi bez nadmudrivanja, bez natezanja okodnevnog reda i njegovog odobravanja, bezonih koji su malo pametniji od pametnoga,sve prolazi kulturno, kako se to dolikuje kul-turne udruge.

Odata je poèast gradu Vukovaru, gradumuèenika! Gradonaèelnik, gospodinVladimir Štengel i gvardijan, Zdravko Špe-har, su nas mogli upoznati u slozi i meðu-sobnom poštivanju i kulturnom ophoðenju.Dr. Peter Weibel je naš prijatelj, ali i bez nasje on dosta angažiran na humanitarnim poth-vatima, pa je i Hrvatska i Vukovar bio metanjegova djelovanja i želje da doprinese svojobol. Volio bih da su i puno naših, kako udru-ga tako i pojedinaca, njegova kova, njegovihnstojanja, kako prema drugima, tako i meðu-sobno. Na moju žalost to nisu.

Izložba slika vukovarskog slikara MateKovaèeviæa - Eskavilje, kulturni dogaðaj.Divno!Apel za orgulje u porušenoj crkvi - pravastvar, i samo tako u poznato i toèno predo-dreðeno!"Kolovrat" je uljepšao Sabor, savršene nošn-je, muzika i folklor. Ugoðaj, nije bilo talam-basanje da pucaju bubnjiæi nas èlanova oveozdravljene kulturne udruge. Hvala i samotako dalje.Gospoða Marcela Sigur je odavno s namauz folklor "Tamburice" iz Voralberga. Bila jesigurna, svirala je tiho i nije prekinula nijednu žicu gitare. Bilo je to za uživanje.

Meni dragi "udar", neoèekivan, ne znam je lizaslužen, ali bio sam šokiran. Znaèi da sam20-ak godina bio uporniji od drugih. Da,tvrdim da sam bio nesebièan, vjerujem idosadan, ali nisam dopuštao nepoštenosti.Ne ispovjedam se, ali sigurno nikad ništanisam napravio iz sebiènih pobuda. Nikada

mi ni na kraj pameti nije bilo ništa drugobitno, nego da se uèini korisno i dobro, što binama ovdje, a Hrvatskoj tamo, bilo na èast ikorist kao zajedništvu, koje za mene imauzvišenu notu.Dragi prijatelji, ja vam obeæajem svu svojudobru volju i energiju, koje èini mi se imamjoš u izobilju, za slijedeæe godine, daj Božezdravlja i što duže!Pripremiti, raditi, voljeti i iz ljubavi za svojomDomovinom Hrvatskom, može se napravitimalim koracima jako puno. Mali smo bro-jèano, veliki po željama i voljom osobnogangažmana, tako se malim koracima, sigu-ran sam, postiže i brojèana masa.

S ovim osvrtom unatrag želim se zahvalitièlanovima Upravnog odbora koji su "vrlomuèki, iza leða, bez srama i obzira sve usp-ješno krili" od predsjednika Nadzornog odb-ora, t.j. moje malenkosti. "Zavjera" im je bilasavršena, da sam sada poèasni èlan, osob-no sam veoma poèašæen i ponosan.Za vas dragi moji, ja ostajem onaj isti, stariVlado, jednostavan i neposredan, voljanpodpomoæi i u èišæenju i pripremanju sale zasastanke kakvim me poznaju svi u Bernu odkojih je na moju žalost jako malo ostalo uOgranku i u HKZ.

Ivan Matariæ i Dunja Gaupp

Pojašnjenje Glavnog odbora

S obzirom da smo gospodina Vladu Šimunoviæa, predsjed-nika Nadzornog odbora, željeli predložiti za poèasnogèlana, a bojali smo se njegovog suprostavljanja toj ideji,morali smo sve napraviti u tajnosti od njega i na Saboru gatime iznenaditi.On nas zato u svom pismu "Osvrt na Sabor 2002." dobron-amjerno grdi da smo to izveli "vrlo muèki, iza leða i bezsrama i obzira, sve uspješno krili". Primamo kritiku i raduje-mo se što nam je taj "muèki prepad" tako dobro uspio.

Prijedlog Glavnog odbora Saboru o dodjeli poèasnog èlanstva

Posebno nas raduje da na našem 30. jubilarnom Saboru imamo priliku zahvalitise i odati priznanje za rad osobi koja je veæ više od dva desetljeæa vjeran i vrlo

aktivan èlan.

Kroz Hrvatsku kulturnu zajednicu prošlo je mnogo ljudi. Mnogi su bili i radini, idobronamjerni. Ali, nije nam poznat nitko tko je 20-tak godina radio sa tolikim

žarom i ustrajnošæu, da bi u posljednje 3 godine, kada su Zajednici mnogiokrenuli leða, svoj angažman još i poveæao. Pored svega toga, ostao skroman i

samozatajiv, ne oèekujuæi baš ništa za sebe osobno.

Zasigurno znamo, kako toj osobi nije stalo do posebnih priznanja, kao i to da nerado izlazi u javnost i pred publiku. Zato ne želimo

nabrajati sve zasluge, jer one su vidljive i bez toga.Meðutim, ovim priznanjem želimo skrenuti pozornost na èinjenicu kako bezosobnog angažmana pojedinca, nema napredka Zajednice. Ni ove naše

male, niti "Naše lijepe".

Glavni odbor predlaže dodjelu poèasnog èlanstvaosnivaèu ogranka Bern, dugogodišnjem predsjedniku tog ogranka, višegodišn-

jem predsjedniku Nadzornog odboradr. Vladi Šimunoviæu

Molimo uèesnike Sabora da prihvate ovaj naš prijedlog.

Glavni odbor HKZ

Jednoglasnom saborskom odlukom, gospodin Vlado Šimunoviæ proglašenje 8. poèasnim èlanom Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj.

Poèasni èlan V. Šimunoviæ i D. Gaupp

str. 11.ASV.qxd 16.1.2003 17:07 Page 1



Govor gospodinaVladimira Štengla na

30. jubilarnom SaboruHKZ-e

Štovane gospoðe i gospodo!

Izražavam svoje zadovoljstvo zbog pozivaorganizatora i ukazane prigode govoriti Vamveèeras o Vukovaru.O Vukovaru se pisalo i govorilo mnogo,poglavito posljednjih jedanaest godina, arazloge zasigurno ne treba naglašavati.Akademik Pavao Pavlièiæ, roðeniVukovarac, pripovjeda u svojoj knjizi VODIÈPO VUKOVARU ovako:

Vukovar je godinama bio nepoznat. Odsvoga postanka, pa sve do poèetkadevedesetih godina ovog stoljeæa, on je biograd o kojem je malo tko što znao. Niti suljudi u drugim krajevima bili sigurni gdje seon toèno nalazi, niti su mogli zamisliti kakoizgleda, jer nije bio opisan ni u lijepojknjiževnosti, premda se javljao u povijesnimdokumentima, a nije bio ni mnogo slikan,premda je neko vrijeme bio udomio i nekeslavne umjetnike.Za Vukovar - i za ono što on znaèi - znalismo samo mi, njegovi stanovnici, dok ostal-ima nije bilo ni osobito važno da o njemunešto èuju.Onda se to promijenilo: došao je rat, sVukovarom se dogodilo ono što se dogodi-lo, i zanimanje za njega tada se probudilo, inaraslo do mjere o kojoj Vukovarci nikadnisu mogli ni sanjati. Moglo se èuti kako sehvale i kako su ponosni oni koji su nedavnobili u Vukovaru i vidjeli ga svojim oèima, imoglo se èuti kako gorko žale oni koji nikadnisu otišli onamo, premda su imali priliku. Alii jedni i drugi, osjeæali su potrebu da o tomgradu doznaju više, kako bi pokušali sebiobjasniti ono što se s tim gradom dogodilo.Svi su ga, ukratko, poèeli doživljavati kaonešto svoje, a u isto vrijeme osjeæali i prazn-inu u svome znaju o njemu. Tako piše akademik Pavlièiæ.

I ovaj susret s Vama, dragi prijatelji, prigodaje da vam se dopuni praznina o gradu zakoga Hrvati u domovini i svijetu govore isto- NAŠ VUKOVAR.

A naš Vukovar u ovim danima 1991. godinepostao je velikom kalvarijom hrvatskoganaroda. Grad na koji se slila nevjerojatnasilina oružja i ljudske mržnje. Poslije tromje-seène opsade Vukovar je pokleknuo i izgu-bio bitku.Na tisuæe mrtvih, na tisuæe odvedenih ukoncentracijske logore, na tisuæe domovauništeno i opljaèkano, preko dvadesettisuæa grašana protjerano i potomsmješteno u 570 mjesta širom slobodnogpodruèja Republike Hrvatske. Mnogi su seuputili i izvan granica svoje Domovine.

Konaèno dolaze travanjski izbori 1997.godine i poèetak mirne reintegracije.Hrvatska vlast nastanjuje se ponovno uVukovaru. Meðunarodna zajednica sa svo-jim promatraèima budno motri povratakHrvata. Oèekivanja meðunarodne zajednicesmo iznevjerili. Tijekom budnog motrenja unjihovim zapisima rubrika pod nazivnikom -OSVETA - ostaje sasvim prazna. Europa isvijet vidjeli su Vukovar, a kroz Vukovar iHrvate, kao dostojanstven narod, pa i kadse ponovno susreæe kao žrtva sa svojimneprijateljem. Ujedinjeni narodi ubrzoproglašavaju svoju mirovnu misiju uRepublici Hrvatskoj jednom od najuspješni-jih u povijesti.

Mi u Vukovaru nismo zaboravili svoje žrtve inikada ih neæemo zaboraviti. Da se povijestne bi ponovila. Dostojanstveno odajemopoèast poginulim u obrani Vukovara 1991.godine, sukladno odluci Hrvatskog sabora.

Naša posebna nastojanja idu u pravcutraženja istine o još 650 nestalih osoba izVukovara. Ta èinjenica znatno optereæujenaš svakodnevni život.

Meðutim, uz sve naprijed navedeno, radimoi težimo da se Vukovar polako i sigurno,oèevidno iz dana u dan, bliži svomenekadašnjem stanju. Popis stanovnika2001. godine pokazao je da Vukovar ima32000 stanovnika. U tome broju je,nažalost, još uvijek oko 7000 prognanika.Ono što nas raduje, je podatak da Vukovarima 58 % Hrvata 32 % Srba i 10 % drugihnacionalnih manjina. Dakle, unatoè svojojtragediji i žrtvama, Vukovar bilježi 10 postoviše Hrvata nego prema popisu 1991.godine.

Rezultati posljednjih izbora za lokalnusamoupravu ostvareni su upravo premanacionalnoj strukturi koju je pokazao popis,pa Hrvati u Vukovaru imaju mjesto gradon-aèelnika i predsjednika Gradskog vijeæa,kao i veæi broj èlanova poglavarstva i vijeæa,te uposlenih u gradskoj upravi. Kao lokalnasamouprava posvetili smo se rješavanjunormalnih i svakodnevnih gradskih proble-ma. Vukovar danas funkcionira, ili nastojifunkcionirati, kao i svaki drugi hrvatski grad,ali ipak, još uvijek u posebnim uvjetima.Obzirom da nam je Vukovar cilj, a ne sred-stvo, sigurni smo da imamo dobar put opo-ravka i normalizacije života.

U poèetku našeg povratka imali smo znaèa-

jnu pomoæ meðunarodne zajednica, dobrihljudi u Hrvatskoj i izvan domovine, a pona-jviše hrvatske države. Naravno, potrebe suvelike, a moguænosti države dobro poznate.Obnova kuæa i stanova uhvatila je zamah,pa se godišnje obnovi i do tisuæu stambenihjedinica. Grad sve više živi danju, pa itijekom noæi.

Možemo opet govoriti da u Vukovaru stanu-je kultura, šport, duhovni život i zabava.Istina je, u ogranièenim kolièinama, suklad-no postojeæim uvjetima, kao što je istina daHrvati i Srbi više žive jedni pored drugih,nego jedni sa drugima. To je neminovnostostavljena svakom osobno na odluku. Jersvako opraštanje i pomirenje osobni je èin.

Dakako, Vukovar bi najbolje proživio vuko-varski da obnova gospodarstva pratiobnovu domova. Nezaposlenost je velika,jer su uništeni ili nestali prijeratni vukovars-ki gospodarski divovi: "Borovo" - tvornica kožne i gumene obuæe,guma i klinastog remenja zapošljavala jesamo u Vukovaru 18000 radnika. Danas ihje izmeðu 300 i 400 i rade europske cipele."Vuteks" - svjetski poznata tvornica pokri-vaèa imala je 1600 zaposlenika, danas jesamo prošlost."Vupik" - poljoprivredni kombinat zapošl-javao je 1200 radnika, a s obzirom dazemlju nitko ne može ponijeti sa sobom,danas u Vupiku svoj kruh zaraðuje 800zaposlenih.Od ostalih djelatnosti, uglavnom, razvija setrgovina i sve više obrtništvo. Znaèajnijepomake oèekujemo u iduæoj godini sobzirom na osnivanje slobodne zoneVukovar i povoljne kreditne linije u kojimaparticipira i sam Grad regresiranjem kama-ta.

Sve što sam Vam htio reæi veèeras, bilo jeda svoju možebitnu prazninu o Vukovaruupotpunite porukom da postoje tamo nekiljudi koji vole svoj grad, vole svoju Hrvatskui poštivaju svoje istinske prijatelje idobroèinitelje.Unatoè svemu - MOJ VUKOVAR ŽIVI!

Dragi prijatelji, ako sam Vam uspio u ovuVašu životnu sredinu donijeti bar mali mirisDunava i osjeæaj pripadanja hrvatskoj grudi,izuzetno sam sretan i zadovoljan. Buditeuvjereni da æu isto tako znati, Vukovaru odVas ponijeti osjeæaj da ste njegovim dijelom.

Hvala Vam, živjeli i svako Vam dobro uživotu!

Lena predaje poklon gradonaèelniku Štenglu

V. Štengl predaje poklon I. Matariæu

str.12.qxd 16.1.2003 17:24 Page 1



Uvodna rijeè predsjednika HKZprigodom predstavljanja projekta“Obnova orgulja u crkvi Sv. Filipai Jakova u Vukovaru”

575. godine car Konstantin Kopronymospoklanja franaèkom kralju orgulje za dvoru Compiegneu. U povijesti orgulja baèenaje sudbonosna kocka. Franci æe ne samoprihvatiti èudesni bizantski dar, nego æejoš k tome orgulje uklopiti u bogoslužje.No Fortunin rog, kad je rijeè o orguljama,

ni ovime nije još bio ispražnjen:spomenuti kralj Pipin Mali postajeutemeljitelj papinske države tako da iorgulje dobivaju povlašteni položaj, t.j.glazbalo postaje državnim. Proæi æe samotri stoljeæa i veæ æe se najugledniji zapad-noeuropski samostani i crkve dièiti posje-dovanjem orgulja, sad u dotjeranompneumatskom izdanju, dakle na principutlaèenja zraka, ali još uvijek mala opsegaod 22 tona.Želja kao i moda onoga vremena nemimoilazi ni Hrvatsku, naime zagrebaèkiKaptol 1517. godine traži od orguljaraJohanna Stecka neka domaæe orguljepoveæa.Kao što vidimo, instrument èudesnih bojazvuka - orgulje - brzo se širi svim kršæan-skim zemljama ondašnje Europe, te puštaduboko korijenje i ulazi u tradicijuhrvatskog puka. Posebno u vrijemeBožiæa, Uskrsa, svibanjskih i listopadskihMarijinih pobožnosti, nedeljom kod sv.Misa, vjenèanja, sprovoda. Orgulje posta-ju pratioc èovjeka kao i zvona.

Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj,

tokom tridesetogodišnjeg postojanjapotaknula je i pomagala u mnogimhumanitarnim i kulturnim projektimaširom Hrvatske. Ovaj puta želja nam jepotaknuti obnovu orgulja u franjevaèkojsamostanskoj crkvi Sv. Filipa i Jakova uVukovaru.

Ono što bih želio posebno naglasiti je sli-jedeæe: orgulje iziskuju velika materijalnasredstva, isto tako orgulje se ne grade ilikupuju svakih par godina (kada sesagrade i postave u namjenjeni im pros-tor, služe stoljeæima), isto tako svakitakav instrument je odraz domoljublja,vjere, velikodušnosti svakog pojedinca.Svaki od nas je jedna karika, kojepovezane u istoj ideji i htijenju èine lanaczajedništva - zajedništva u simbolici isnazi Hrvatskog pletera. Jer, ne živi èov-jek samo o kruhu................

Ivan Matariæ, prof.Baden, Anno Domini 2002

fra. Špehar predaje poklon predsjedniku Matariæu

Vukovarski rastanak sprijateljemPovodom 18.11.2002. - tužnog sjeæanja natragediju VukovaraPiše Zdravko Špehar, gvardijan vukovarski

Posljednje note "mirozova" sjedale su polakona pognule grane stoljetnih hrastova kojiokružuju grad mrtvih - "Aleju branitelja".Zastava u ruci bolom slomljene žene, suzepune upitnika na licima djece, nijemi pogledVukovaraca; samo još zvoni ono: "vjeèni mirdaruj mu Gospodine"..... A onda, mukli zvucisvete vukovarske zemlje odjekuju dušom.Humak sve veæi. Tisuæu bijelih križeva zaigraloje pred mojim oèima. Oko mene kao da onižive: i Marko, Ante, Ivo, Josip, Marija, Nikola...sve ih znam. Idu kroz onaj veliki križ - vratapogaženog Vukovara. Idu radosno kroz vatru inestaju u svijetlu - prosvijetljeni, novi, snažni.Prošli su kroz križ.Svega se prisjeæam: u rovu je tutnjilo, kidalosve oko nas, rušene su kuæe, jaukala priroda,teško disali starci, a djeca preplašena u zad-njem kutu drhtala tako glasno, kao kad vjetarnemilo svira jesenskim granjem. Bili smozajedno. I nije nas bilo strah. Samo je jednobilo ispred nas: Vukovar - Hrvatska.

Siniša Glavaševiæ je utihnuo. Postali smosvega svijesni: nema više Vukovara. I uhvationas je strah. Èudno je to: nismo se bojali zbognas, veæ zbog Vukovara nas je strah hvatao:"Hoæe li biti Vukovara?".

Ni opazili nismo mrtvu tišinu. Grad je bio mrtav.Na javu nas je prisililo misliti brujanje teškihneprijateljskih tenkova i jeka èizama koje susmrt donosile. Kolone jada vukovarskog. Sve jebilo tiho, a toliko ih je!? I neèiji pas se tihoprikrao koloni; i on pognute glave želio je samojedno - izaæi živ. Udarac kundakom me vratio uzbilju. I mog prijatelja. Samo smo se pogledali- u oèima se sve èitalo: "Ako ostaneš živ... nezaboravi Vukovar".

U koloni na smrt osuðenih, nismo se više vid-

jeli: glave su nam bile pognute, a oèi tlo ljubile.Jedino je molitva ostala: "Bože, ako je moguæe,ostavi nas na životu". Prebijeni, poniženi,položeni na tlo, glave pognute, satima, danima,mjesecima postali smo nitko i ništa. Srpskimlogorima je odzvanjao samo tupi muk pre-tuèenih i ubijenih - bez razloga - a ostali su ibez imena. Poglede su nam mjerili i presuduizricali: pretuèeni i ubijani pred meðunarodnimpromatraèima. Oni su s njima pili kavu, a mismo umirali "bez njihova znanja" - s njihovimodobrenjem.I moj prijatelj je sve to preživio. Pretuèen,ponižen, jedva živ ostao; jer je volio svojVukovar.Razmijenjeni smo zajedno - ponovno zajedno!Oni su bili dobro uhranjeni i èisti, a mi, nismo niljudskoj spodobi bili nalik: ispijeni, pretuèeni,plavi, u oèima bol uništenog èovjeka - u svojojHrvatskoj. "A Vukovar, što je s njime?" - pitalismo zajedno. Nisu nam ništa o njemu rekli.Dobili smo smještaj u vagonima... kao privre-meno. A onda, filmove snimaju o nama - kakobi nas mogli ponižavati - sramota: "Vukovar sevraæa kuæi". Pa nismo mi "prostitutke po željieuropskih politièara" - naše nam se žene takvi-ma prikazuju - u Hrvatskoj i u Europi. Niotkudzaštite i pravde. Pitanja nam svaki dan naviru:Umire li Vukovar s nama ili s Hrvatskom?

Sramni "sporazum" - pripremljen od velikih sila:takozvani "erdutski" - takozvana "mirna reinte-gracija" - koga?, nismo se smjeli niti upitati.Morali smo biti "presretni" da smijemo uæi usvoj grad Vukovar, ali ne i u naše kuæe, na našeposjede, jer se agresoru ne smije ništa dogodi-ti - on je samo "žrtva" u nekom neodreðenom"graðanskom sukobu" - njega se ne smijeuznemiravati u mojoj kuæi!

Kamoli postaviti pitanje: A gdje su tisuæe mojihprijatelja, sugraðana Vukovara, koje su ti istivukovarski tzv. lojalni Srbi "prstom prokazali" iubili? Nema naših prijatelja, njih više od pettisuæa (5'000). Ni grobove im ne znamo. Nekisu popisani u evidenciji groblja: A gdje su našinajmiliji?" - ostali?

Šeæu se oni zloèinci-abolirani, krvlju im nevi-

nom ruke okrvavljene, presudama nevinih sus-jeda obilježene, hrvatske djece krvi nevinomulice natopljene - i po Vukovaru i Sotinu;zaštiæeni takozvanim meðunarodnim pro-tuhama, koji cijelom narodu hrvatskom sud svojsvojevoljno i nadalje izricati žele. "Božepravednosti i pravde, samo u Tebi vapaj namostaje".A ti nisi izdržao, prijetelju moj. Rane tijela rana-ma duše pritiješnjene, nisu izdržale. Nisipodredio Vukovaru svoju obitelj, ženu i djecu.Ipak u tebi je živio Vukovar. Vjeruj mi, ništa nijebilo uzalud: u tvojoj djeci živi Vukovar.Ne opraštam se od tebe - nosim te u srcu.Humak tvoga groba je sve veæi. Križ ti ime nosi:da, u križu si roðen, zbog križa si umro - križemsi vjeèni spomen i krik neumrlog znaka ostao:Vukovar živi. Ja idem dalje s upitnikom podrukom: Ima li smisla? Tko je ukrao moj GradVukovar? Misle oni..., a ja znam da ga ne moguukrasti: Moj Vukovar živi po tebi, prijatelju, umeni. Ti si ga Bogu predao, a ja obeæao: živjetæe Vukovar dok Hrvata ima. A Hrvata ima! Mismo Vukovar. I onda, kada su nam presudili idanas, kada smo svoji na svome, ostaje namisto, sveto i nepodreðeno: Vukovar i Hrvatska -jedno smo. Mi Hrvati.

Mirozovu tebi podarenom, prijatelju moj, doda-jem usklik veleèasnog Zlatka Suca:"Vukovaru, volim te...". Nitko nam ga višeukrasti neæe. U tebi i meni živi Bog, a u namaVukovar. A tko ga Bogu može uzeti....?

Karlo predajepoklon HKZ-e

fra. Špeharu

str. 13.qxd 16.1.2003 17:08 Page 1



Vukovar, seit Ewigkeiteneine kroatische Stadt

Seit fast einem Jahrtausend liegt Vukovaran der Flussmündung der Vuka in dieDonau, teils in der slawonischenTiefebene, teils an den Abhängen derhügeligen Landschaft von Srijem.Seit dem Jahre 1231. besitzt Vukovar denStatus einer freien Stadt.Vukovar ist, gemeinsam mit Ilok und denanderen Orten dieser ostkroatischenRegion, Ausdruck der kroatischenIdentität, obwohl hier seit Jahrhundertenverschiedene Nationalitäten gemeinsam

gelebt haben.Als die grossserbischen Eroberer 1991.den Krieg gegen Kroatien begannen, grif-fen sie zuerst Vukovar an und zerstörtendie Stadt.Trotzig und selbstbewusst, anfangs nochunbewaffnet, widersetzte sich dieBevölkerung von Vukovar der mil-itärischen Übermacht und leistete mitHilfe anderer kroatischer Kämpfer demAggressor Widerstand.Beunruhigt über das schrecklicheAusmass der Zerstörungen durch dengrossserbischen Aggressor und für das20. Jahrhundert unbegreifliche Urbizid,begann die Welt auf den Landkarten nachVukovar zu suchen. Obwohl dieWeltöffentlichkeit über das heldenhafteVerhalten der Verteidiger und die Leidender Bewohner überrascht war, setzte sieselbst aber nicht genügendentschlossene Schritte zur Verhinderungder Aggression. Während des dreimonatigen, ungleichenKampfes gab es tausend Toten,Verwundenen und Vermisste.Vukovar wurde völlig zerstört und am 18.November 1991. okkupiert.

Aktion "Orgel fürVukovar"Seit 1998. ist Vukovar wieder kroatisch.Die Rückkehrer erkennen die eigeneStadt nicht mehr. Vieles wurde dem

Boden gleichgemacht. So auch die KircheSt. Philip und Jakob samt Kloster.Inzwischen ist die Kirche neu aufgebaut,aber für die Orgel fehlen die Geldmittel.Dabei besass die Kirche eine eigeneOrgel schon im Jahre 1749., bekam eineNeue im Jahre 1822. und schliesslich1933. die Nächste. Man merkt es, in die Orgel investiert manalle 70 - 100 Jahre, es ist also eineInvestition die sich lohnt.

Kroatischer Kulturverein möchte bei derMittelbeschaffung für die nächste Orgelmithelfen. Schon mit 100.- CHF kann maneine kleine Orgelpfeife erstehen (davongibt es 460 Stück), eine grössere kostet250.- CHF (170 Stück), mittelgrosseOrgelpfeife kostet 500.- CHF (28 Stück)und die Grosse 1'000.- CHF (26 Stück).Jeder Spender bekommt zuerst von unseine Verdankung/Bestätigung und jedeOrgelpfeife erhält den Namen ihresSpenders. Spenderliste wird in der Kirchegut sichtbar veröffentlicht. Ist es so weit, dass die neue Orgel endlichin der Kirche steht, wird eineBesichtigungsreise für die Spenderorganisiert und anschliessend einKonzert.Weitere Informationen Tel. Nr.++ 41 56 222 40 47

Akcija "Orgulje zaVukovar"

Crkva Sv. Filipa i Jakova bila je srušenakao i veæina graðevina u Vukovaru.Ponovno izgraðena, mjesto je u kojemvukovarci pokušavaju naæi duševnuravnotežu i utjehu. Za orgulje nije bilonovaca, pa je crkva danas prvi puta bezorgulja, koje je imala veæ davne 1749.godine. Kako se orgulje ne kupuju èesto,uložiti u njihovu kupovinu jedna je odnajboljih investicija. Hrvatska kulturna zajednica pomaže uprikupljanju novca za nove orgulje. Veæsamo za 100.- CHF možete 'kupiti' jednuorguljašku cijev, odnosno sviralu (takvihima ukupno 460 komada), veæa sviralastoji 250.- CHF (ima ih 170 komada),srednja stoji 500.- CHF (28 komada), avelika 1'000.- CHF (26 komada).Svakom darovatelju - 'kupcu' potvrðuje-mo i zahvaljujemo uplatu, a svaka cijev-svirala nosit æe ime darovatelja. Listasponzora biti æe izložena u crkvi navidljivom mjestu. Kada orgulje budu postavljene, biti æeorganizirano putovanje u Vukovar, kakobi svaki darovatelj pogledao svoju sviralui uživao u njenim zvukovima na posebnou tu svrhu organiziranom koncertu.

str.14.qxd 16.1.2003 17:27 Page 1



Najmlaði èlan grupe Kolovrat

Mato Kovaèeviæ-Eskaviljo - vidi zadnju Mato Kovaèeviæ-Eskaviljo - siehe äussere Rückseite

Kontakt sa umjetnicima možete uspostaviti preko Hrvatske kulturne zajedniceKontaktaufnahme mit unseren Künstlern über den Kroatischen Kulturverein

[email protected] , Tel. 056 2224047, FAX 056 2218208

Skupina "Kolovrat" osnovana je u veljaèi 1995. godine sa ciljem upoznatidomaæine Švicarace s hvatskim obièajima i kulturom kroz prekrasne narodnepjesme, plesove i nošnje, ali i željom da se hrvatska narodna baština prenesena našu djecu koja su ovdje roðena. Na taj naèin žele pridonijeti kako inte-graciji naših ljudi u švicarsko društvo, tako i oèuvanju vlastitog identiteta u Švi-carskoj. Nastupaju pretežno pred švicarskom ili mješanom publikom diljemŠvicarske. Uz pjesme i ples uvijek pokušavaju predstaviti i naše prekrasnenošnje i stare obièaje, kako na njemaèkom tako i na hrvatskom jeziku.Skupina broji oko 22 aktivnih i desetak pasivnih èlanova.

Folklorgruppe "Kolovrat" (Spinnrad), 1995. gegründet, hat ihre Wurzeln inKroatien, lebt aber im Umkreis der Stadt Luzern. Diese temperamentvolleGruppe strahlt die Lebensfreude aus, und mit ihren wunderschönen Trachten,mitreissendem Tanz und Gesang begleitet von Tamburica (eine ArtMandoline) und Kontrabass, sorgt sie sofort für eine unbeschreiblich guteStimmung.

gða. Ljiljana Primorac voditeljica grupe Kolovrat

Marcela Sigur-Matiæ roðena 1973. u Bregenz-u veæ sa 7 godina zapoèima svoju muzièku izobrazbu,a kod Herberta Kalmara od 1981 uèi sviranje na gitari. Na natjecanju "Mladost muzicira" dobiva višerazlièitih nagrada. Od 1989 pohaða "klasiènu gitaru" kod profesora Gaupp-Berghausena na DržavnomKonzervatoriju Vorarlberg. 1998 završava svoju izobrazbu sa diplomom za "Klasiènu gitaru" i "Glazbeniodgoj". Od 1994 predaje na razlièitim glazbenim školama i na Pedagoškoj akademiji u Vorarlberg-u.Od 1995. stalni je èlan ansambla "Guit'art" sa kojima gostuje u Austriji, Njemaèkoj, Švicarskoj,Lihtenštajnu, Francuskoj, Španjolskoj i Kosta Rici. 1995. preuzima vodstvo hrvatskog glazbenog društ-va "Tamburica", koje je kolektivni èlan Hrvatske kulturne zajednice.

Frau Marcela Sigur - Matiæ geboren 1973. in Bregenz (Österreich) erhielt den ersten Musikunterrichtbereits mit 7 Jahren. Den ersten Gitarrenunterricht besuchte sie bei Herbert Kalmar 1981.Sie hat am Wettbewerb "Jugend musiziert" (1983, 1987, 1989) teilgenommen, wobei sie mit einerlobenden Anerkennung, einem 2. Preis, mit einem 1. Preis im Soloprogramm und einem 3. Preis imGitarrenduo ausgezeichnet wurde.Im September 1989 begann sie am Landeskonservatorium für Vorarlberg als ausserordentlicheStudentin das Studium "Klassische Gitarre" bei Prof. G. Gaupp-Berghausen. Nach Abschluss derSchulausbildung wurde sie 1992 als ordentliche Studentin aufgenommen. 1998 schloss sie mit dem

staatlichen Lehrbefähigungszeugnis für "Klassische Gitarre" und im Nebenfach Musikalische Früherziehung mit ausgezeichnetem Erfolgab.Bereits seit 1994. unterrichtet sie an verschiedenen Musikschulen in Vorarlberg und an der Pädagogischen Akademie in Feldkirch. Seit1995 ist sie ständiges Mitglied des Ensembles "Guit'art" und gastiert mit zahlreichen Konzerten in Österreich, Deutschland, Schweiz,Lichtenstein, Frankreich, Spanien und Costa Rica. 1995 übernahm sie die musikalische Leitung des Kroatischen Musikvereins"Tamburica". Musikverein "Tamburica" ist Kollektivmitglied des Kroatischen Kulturvereins.

str. 15.qxd 16.1.2003 17:10 Page 1



Orgulje - kraljica instrumenataPiše Ivan Matariæ

... Jedne nedjelje u rano predveèerje sretne senekoliko prijatelja uz kavu u opuštenoj atmosferi.Razgovaralo se o športu, prijateljima, poslu,godišnjim odmorima. Odjednom jedan od njih kaže:"Prošlu nedjelju sam bio u našoj crkvi na orgul-jaškom koncertu". Svi gledaju; jedan pita, što je to?Odgovara onaj koji je bio na koncertu: To ti je onootraga u crkvi, veliki ormar sa puno cijevi....

Ovim rijeèima najèešæe ljudi opisuju orgulje -kraljicu instrumenata. Ovom neobiènom instrumen-tu korijeni sežu još u antièka vremena. Veliki izu-mitelj Ktesibija iz Aleksandrije izumio je pneu-matike (hidraulike), t.j. - vodene orgulje. VladislavŠaban, muzikolog i orangolog objašnjava orgulje:kod hidraulika zrak je potisnut putem sisaljke ujednu posudu. Tlaèio je vodu, a pritisak vode izazi-vao je zgušnjavanje zraène struje potrebne zaproizvodnju zvuka svirala. Taj, bolje reæi, stroj zaproizvodnju zvuka bio je visok tri metra, širok metari pol, sa opsegom zvuka unutar dvije oktave (okta-va = razmak od osam tonova). Zbog neobiènogizgleda i tajanstvenog glasanja, bilo je to glazbalona visokoj cijeni u Rimskom carstvu.

U doba Bizanta poznate su bile antièke orgulje navodu. Nije se željelo odbaciti to glazbalo iz pogan-skog Rima, hidraulis postaje dio dvorskog cere-monijala. Godine 757. car Konstantin Kopronymospoklanja franaèkom kralju Pipinu Malom orgulje zadvor u Compiegenu. U povijesti orgulja baèena jesudbonosna kocka; Franci æe ne samo prihvatitièudesni bizantski dar, nego æe ga još k tome uklo-piti u bogoslužje. Toènije, na Milanskom koncilugodine 1287. katolièka crkva dopušta uvoðenje

orgulja u bogoslužje, kao jedinog od svjetovnihinstrumenata.

Prošla su samo tri stoljeæa i najugledniji zapad-noeuropski samostani i crkve ponosile su se timešto su imale taj instrument. Tada su orgulje bileusavršavane i radile su na pneumatskom naèinutlaèenja zraka, ali još uvijek je bio opseg 22 tona.Prvi tipovi orgulja, maleni i prenosivi tzv. portativibili su zbog pokretljivosti vrlo rasprostranjeni i duginiz godina korišteni. U jednoj èetverouglastoj kutijibilo je ugraðeno oko 20 cijevi (svirala) nejednakedužine. Sviraè bi držao kutiju na koljenima, desnomrukom pritiskao tipke, a lijevom pokretao polugukoja je stajala u vezi s mjehom. Na portativima sesviralo u crkvama, samostanima, procesijama,dvorcima, takoðer i u graðanskim domovima.Mnogi poznati slikari, Giottoo, Rafael..., slikali suna svojim portretima i orgulje-portativ u rukamalikova (na pr. Rafaeloa sv. Cecilija svira na porta-tivu).Portative su kasnije nadomjestili instrumenti veæihrazmjera - pozitivi. Broj svirala na orguljama bio jeveoma skroman, da bi veæ godine 980. brojio èetiristotine u Winchesteru. Tada su pozitivi imali veædva manuala i po 20 tipaka, 26 malih mjehova, zadva izvoðaèa, a sve je pokretalo u pogon 70-roljudi.

U poèetku 14. stoljeæa orgulje su dobile i pedal -tipke koje se sviraju nogama. Tehnika je strahovit-om brzinom napredovala i veæ poèetkom 16. stol-jeæa, moguæe je bilo birati razlièite modele.

Želja imati orgulje, javlja se i u Zagrebu. Premazapisima biskupa Oswalda prve orgulje je dobioKaptol krajem 15. odnosno poèetkom 16. stoljeæa.Godine 1647. katedralni orguljaš G. Štrukel gradinovi i veæi instrument sa trinaest registera (registar= boja zvuka). Veæ u 17. stoljeæu katedrala nabavl-ja nove orgulje sa èetrdeset registara, tri manuala(manual = klavijatura) i pedalom, maðarskog gra-

ditelja F. Fochta, koje se godine 1843. prodaju iprenose u crkvu Uznesenja Bl. Djevice marije uPregradi (gdje se i danas nalaze). Iako je Kaptolimao najveæe orgulje u Hrvatskoj, ipak se naruèujunove orgulje koje su postavljene 1855. godine, nje-maèke marke "Walcker" iz Ludwigsburga. Ovajmodel orgulja ubraja se meðu pet najvrednijihmodela ove marke, savršenih je zvukovnih osobinasa 668 svirala (cijevi) te 78 registara.

Što je o ovom instrumentu mislio djed našegnajveæeg pisca Miroslava Krleže, objavio je uDjetinjstvu 1902. - 1903. godine: "Zvuk orguljavršio je na mene neobièan dojam, od prvog danamog pamæenja. I danas još (kao i u danima najrani-jeg djetinjstva). Kada odjekuje grmljavina "organopleno", ne treperi samo graðevina crkve, njene kol-ume, laðe, staklo na prozorima i svijeænjacima,nego i èitava moja tjelesna i duhovna supstancija.Dijafragma, živci, èitava utroba, sve se uznemirilo,na vrhu naravi glas truba Gospodnjih. Ministrirajuæikod pjevanih misa i prisluškujuæi u pianissimukojeg registra, gdje plaèe daleko u tmnin mraènecrkve, mraène šume, mraènog prostora u tkaninipolumraka, daleko, daleko, kao žubor potoka ilimeket dude. A tu se kotrljaju ogromne, neprozirne,teške lopte zvukova, èitavo konjištvo nebeskogalopira iznad naših glava u krajoliku planinskom,s oblacima uznemirenim, olujnim, uz pratnju munjai zveket anðeoskog srebrenog oružja, gubio samse zaronjavajuæi u tu ustalasanost muzièkih eleme-nata do potpune odsutnosti duha. Kantolena skora, iz onog dalekog polumraka, gdje treperižuækasta voštanica i gdje se blijede staraèke rukeorguljaša miæu po žuækastom manualu orgulja kaopauci, a prsti tuckaju po ploèicama s noktima usedefnoljubièastom odrazu, a ruke se mièu ner-vozno, brzo, sve brže, kao gušterice, kaskadezvukova ruše se niz balustradu, i ta mraèna bujicanosi me kao slamku, plovim na èamèiæu svoje svi-jesti, lebdim nad tihim plohama vrhunaravnihponornica što se ruše u pakleno podzemlje".

WIR DANKEN

Volklorgruppe "Kolovrat", Frau Marcela Sigur-Matiæ - Gitarre,Künstler Mato Kovaèevi-Eskaviljo und Dr. Peter Weibel haben mit

ihrem Auftritt nicht nur massgebend zum gelingen der 30.Generalversammlung des Kroatischen Kulturvereins beigetragen,sondern haben auf ihre Gagen zu Gunsten der Aktion "Orgel für

Vukovar" verzichtet. In Namen des Guardians Zlatko Špehar, des Bürgermeisters

Vladimir Štengel, beide aus Vukovar, und in Namen des Vereinsdanken wir ganz herzlich.

Kroatischer Kulturverein, Vorstand

ZAHVALJUJEMO

Folklorna skupina "Kolovrat", gospoða Marcela Sirgur-Matiè - gitara, vukovarski slikar Mato Kovaèeviæ-Eskaviljo

i dr. Peter Weibel ne samo da su svojim nastupom pridonijeli uspješnosti 30. jubilarnog Sabora Hrvatske

kulturne zajednice, nego su se odrekli svojih honorara ukorist orgulja za Vukovar.

U ime vukovarskog gvardijana fra Zlatka Špehara,gradonaèelnika Vukovara Vladimira Štengla i naše

osobno zahvaljujemo umjetnicima.Hrvatska kulturna zajednica, Upravni odbor

str.16.qxd 16.1.2003 17:27 Page 1



Republici Hrvatskoj (RH) je 11. listopada2002. predan demarche EU, kojim setraži suradnja s Meðunarodnim sudom zaratne zloèine na podruèju bivšeJugoslavije u Den Haag-u (ICTY).Jednostavnim i razumljivim jezikomreèeno EU traži hitno i bezuslovnoizruèenje generala Janka Bobetka. Sliènuizjavu dao je 25. rujna i amerièki vele-poslanik u RH Lawrence Rossin.

Obzirom da se s jedne strane zahtjevi EUi amerièkog veleposlanika kose saosnovnim naèelima pravde, a s drugestrane te iste zemlje u istim sluèajevimaodbijaju izruèiti vlastite graðane meðunar-odnom sudu, osjeæamo se ponukaniobratiti se javnosti ovim otvorenim pis-mom.

Uvjerenje da postoje temeljna opæeljudskanaèela, èiji se prekršaji ne mogu izuzetinacionalnim zakonima, stvoreno je naosnovu strahota 2. svjetskog rata i prim-jenjeno prvi puta na procesima uNürnbergu.Elementarna premisa pravde je jednakostsvih pred zakonom. Ta premisa se nemože izuzeti ni u sluèaju primjene meðu-narodnog prava kojim se sankcionirajuprekršaji opæeljudskih naèela. Temeljnoljudsko pravo na jednakost bez obzira nanacionalnost, vjeru i rasu grubo je povri-jeðeno, ako za graðanina jedne malezemlje vrijede drugaèiji zakoni nego zagraðanina neke velike zemlje.Daljnji kamen temeljac prava, je pravo nasamoobranu, bilo u sluèaju pojedinca, bilou sluèaju agresije na neku zemlju, a ovopotonje je izrièito spomenuto u UstavuUjedinjenih Nacija (èlan 51).Shodno tome u procesima u Nürnberg-usudilo se samo graðanima zemlje, koja jeizvršila agresiju, a koji su naredili ili izvršiliratne zloèine. Od Nürnberga do danas nijese sudilo po zapovjednoj odgovornosti nitijednom graðaninu zemlje koja se je brani-la od vanjske agresije ili terorizma navlastitom meðunarodno priznatom tertori-ju.Nasuprot tome, optužbu protiv hrvatskihgenerala R. Ademija, A. Gotovine i J.Bobetka, sud u Den Haagu, neki politièarii neki takozvani borci za ljudska pravaargumentiraju izrekom "zloèin je zloèin

bez obzira tko ga je poèinio". Naravno daje ta izreka u principu toèna ako se radi ozloèinu, ali u sluèaju hrvatskih generala jeto velika demagogija i namjerno brkanjepojmova. Ona služi zamagljivanju pravana samoobranu, jer se njome sugerira daje neki èin isti bez obzira da li je uèinjen uagresiji ili u samoobrani.A to jednostavno nije toèno. Ubojstvo iz

koristoljublja drugaèije se tretira negoubojstvo u nužnoj samoobrani. Prvo jezloèin, a drugo nije.

Hrvatskim generalima se predbacujezapovjedna odgovornost za navodnezloèine poèinjene od njihovih podreðenihu ratnim operacijama u svrhu oslobaðanjameðunarodno priznatog teritorija RH odsrpskih terorista. Pri tome ICTY vrlo širokointerpretira pojam zapovjedne odgov-ornosti kao i sam pojam zloèina, neuvažavajuæi èin terorizma Krajinskih Srba iagresije jugosrpske vojske na RH.

ICTY u optužnicama protiv hrvatskih gen-erala nije ni spomenuo, pa prema tome niuzeo u obzir slijedeæe èinjenice:

1. Civili srpske narodnosti na podruèjuRH bili su sustavno naoružavani od 1987.iz arsenala JNA koje su kontrolirali srpskioficiri. Time se pripremalo ostvarenjevelikosrpske države na uštrb drugih naro-da, a prema nacionalnom programu zacr-tanom u Memorandumu Srpske AkademijeZnanosti i Umjetnosti 1986. god.. 2. JNA je u svibnju 1990. oduzela oružjeteritorijalne obrane u Hrvatskoj.3. U kolovozu 1990. naoružani srpskiteroristi blokiraju prometnice. Poèinju prvepljaèke, ubijanja, masakriranja u pravomsmislu rijeèi, masovna silovanja i prot-jerivanja nesrpskog puèanstva sa teritorijapod kontrolom terorista u skladu sa pro-gramom ostvarivanja Velike Srbije, a sveto uz aktivnu i pasivnu pomoæ JNA.4. Bivša Jugoslavija (SFRJ) je imala fed-erativno ureðenje, republike koje su jesastavljale imale su ustavno pravo naizlaz iz federacije. To pravo je potvrdilaBadinterova meðunarodna pravna komisi-ja, èiji obvezujuæi zakljuèci od sijeènja1992. glase: SFRJ je prestala postojati,bivše republike - federativne jedinice - supunopravne nasljednice SFRJ s pravom

na meðunarodno priznanje. 5. Nikakvo ustavno pravo nije postojaloza osamostaljenje Krajine, podruèjaunutar RH.6. Na podruèjima pod kontrolom srpskihterorista, do stavljana tih podruèja podkontrolu legalnih policijskih snaga RHakcijom Oluja od 4. do 7. kolovoza 1995.:

* vršena su masovna ubojstva nesrp-skog stanovništva (ubijeno 15 do 20 tisuæacivila)* protjerano praktièki sve nesrpskostanovništvo (ca. 300'000)* opljaèkan i nakon toga miniran veæi diokuæa nesrpskog stanovništva.* na podruèju Krajine razrušene su svekatolièke crkve osim jedne, mnoge od njihkulturni spomenici prve kategorije.* demolirana su katolièka groblja* minirana brana akumulacijskog jezerasa svrhom uništenja hrvatskih podruèjanizvodno od brane* pljaèkana prirodna bogatsva RH, prim-jerice nafta i hrastove šume, koje su pos-jeèene u toj mjeri da to predstavlja trajnoekološko obezvrijeðenje, a sve to u prisustvu UNPROFOR-a odtravnja 1992.7. Srpski teroristi su sa podruèja koja sukontrolirali, teškim oružjem sustavno gra-natirali i raketirali brojne hrvatske gradovei glavne prometnice. UNPROFOR seogranièivao samo na brojanje granata(ako i to).8. Srpski teroristi su iz uporišta u selimaDivoselu, Èitluku i Poèitelju prije akcijehrvatskih snaga 10. rujna 1993., za kojese optužuje general Bobetko, punih 6mjeseci topnièkim napadima sustavnorazarali grad Gospiæ. U tim napadima jerazrušeno na tisuæe kuæa i gospodarskihobjekata, ubijeno 13 a ranjeno 61 civila.Normalan život u Gospiæu je bio nemoguæ.9. UNPROFOR nije ništa poduzeo dasprijeèi taj terorizam.10. Obzirom da je bilo naoružano prak-tièki svekoliko srpsko stanovništvo napodruèju Krajine, ukljuèujuæi i žene, nijepostojala jasna razlika izmeðu vojnihsnaga takozvane Srpske Vojske Krajine icivila.11. U akciji medaèki džep poginulo je 10,a ranjeno 84 pripadnika hrvatske policije ivojske.

OTVORENO PISMOAPEL

Vladi Republike Hrvatske (RH),Predsjedniku RH

Hrvatskom Helsinškom Odborusvim veleposlanstvima akreditiranim u RHnovinskim agencijama u Hrvatskoj i svijetu

na znanje: ICTY, Den Haag

POZIVAJUÆI SE NA TEMELJNO LJUDSKO PRAVO JEDNAKOSTI PRED ZAKONOM, BEZ OBZIRA NA DRžAVNU PRIPADNOST, APELIRAMONA GORE NASLOVLJENE, TE OÈEKUJEMO I ZAHTIJEVAMO OD NJIH, DA ZATRAžE OD MEÐUNARODNOG SUDA ZA RATNE ZLOÈINE NA

PODRUÈJU BIVŠE JUGOSLAVIJE U DEN HAAGU (ICTY) POVLAÈENJE OPTUžBI PROTIV HRVATSKIH GENERALA RAHIM ADEMIJA,ANTE GOTOVINE I JANKA BOBETKA.

str. 17.qxd 16.1.2003 17:12 Page 1



Navedene èinjenice u toèkama 1. do 11.jasno pokazuju da je:* na RH izvršena agresija* na teritoriju RH srpsko stanovništvoprovodilo terorizam i etnièko èišæenje* UNPROFOR bio potpuno neuèinkovit uspreèavanju terorizma i etnièkog èišæenja* srpsko stanovništvo u Medaèkomdžepu bilo naoružano i pružalo aktivanotpor hrvatskim snagama, kako ono uvojnièkim odorama tako i ono u civilnojodjeæi.

U svezi sa zadnjom optužnicom protiv J.Bobetka toèke 8.-11. nedvosmislenopokazuju da je RH bila prisiljena na akcijuu Medaèkom džepu u svrhu zaštitecivilnog stanovništva i imovine. Hrvatske snage su u sukobima sapoèiniteljima zloèina pokazale visok stu-panj profesionalne vojske respektirajuæimeðunarodne zakone, èak i više negovojske drugih zemalja u sliènim situacija-ma. Optužbe predstavnika UN-a o navod-nim prekršajima meðunarodnog pravademantirala je sama današnja glasnogov-ornica tužiteljstva ICTY, gða. FlorenceHartmann. U njezinom izvještaju sa terenaza vrijeme akcije Bljesak, objavljenom upariškom Le Monde 09.05.1995, FlorenceHartmann, tada u svojstvu specijalnedopisnice, naglašava: "vrsno organiziranuhrvatsku akciju", te "mješavinu nekompe-tentnosti i manipulacija koje karakterizira-ju Ujedinjene Narode u bivšoj Jugoslaviji".Ona dodaje: "UN nije prestao sa idejom dadokaže kako Hrvatska ne vrijedi mnogoviše nego li ostali."

U toèkama 1. do 11. navedene èinjenicevrlo dobro su poznate ICTY i prema tomenamjerno prešuæene. Štoviše, u svijetlugore iznešenoga, je navod u toèci 18.optužnice protiv J. Bobetka, u kojoj seopisuje podruèje medaèkog džepa: "…Toje bio u prvom redu seoski kraj sa šuma-ma i poljima. Prije napada je u tompodruèju živjelo oko 400 srpskih civila…",neistinit i cinièan. Kad se tome doda toèka14. optužnice: "Navedena djela…., bila sudio rasprostranjenog ili sistematskognapada uperenog protiv civilnog puèanst-va, naroèito civilnog puèanstva medaèkogdžepa", i usporedi sa stvarnim èinjenica-ma na terenu, onda se ta optužnica nemože drugaèije okarakterizirati negomanipulacija najgore vrste.

Neshvatljivo je da jedan sud u 21. stol-jeæu, koji bi uz to trebao donijeti pravdu, atime mir i stabilnost na ovim podruèjima,može prihvatiti ovakovu optužnicu. Da mi nismo jedini tog mišljenja dokazujeintervju u svezi sa optužnicom protiv J.Bobetka sa Stephen Holmes-om, profe-sorom pravnog fakulteta u New Yorku,kojeg je objavio Veèernji list 5. listopada2002., citat: "… sve to što radi Carla delPonte, reæi æu pristojnim rjeènikom, je smi-ješno i tragièno….tvrdim da je djelovanjetog suda u potpunosti suprotno ideji zbogkoje je osnovan."

Obzirom da su objavljene na internetu,optužnice protiv hrvatskih generala sadržepo našem mišljenju sve elemente klevete.Ta kleveta je ne samo uperena protivhrvatskih generala osobno, nego i protivRH, a time i protiv hrvatskog narodaopæenito.Postavlja se pitanje, da li bi pod istim uvjeti-ma, a na osnovu ovakove optužnice, državekao primjerice USA, Velika Britanija,Francuska, Italija, Rusija, izruèile nekog odsvojih generala Meðunarodnom sudu.Odgovor je jasan i indiskutabilan, usprkosdeklarativnih izjava predstavnika nekih gorecitiranih zemalja. Èak i samo postavljaneovako drskog zahtjeva na te zemlje je neza-mislivo, o ispunjenu istog da i ne govorimo.

I dok od nas USA i EU traže bezuslovnoizruèenje generala J. Bobetka, te iste zemljeglatko odbijaju potraživanje Meðunarodnogsuda za ratne zloèine u Ruandi (ICTR), dvo-jnika ICTY-a. Italija je odbila izruèiti fra.Athanasa Serombe, a USA ElizaphanaNtakirutiman; u oba sluèaja se ne radi ovisoko rangiranim osobama. Carla del Pontetom prilikom nije ni Italiju ni USA prijavilaVijeæu sigurnosti UN-a, a nije se oglasila nitijedna èlanica EU sa zahtjevom za izruèenje.Uostalom zar nije amerièki predsjednikGeorge W. Bush izjavio da želi sa svimzemljama postiæi sporazum o neizruèivanjuamerièkih državljana novo osnovanomMeðunarodnom kaznenom sudu (ICC)? Onje 25. rujna 2002. dodatno doslovno rekao:"Neæu nas dovesti u situaciju, da se naševojnike i diplomate dovodi pred sud."

USA su odbile izruèenje svog graðaninaICTR-u sa obrazloženjem da tužiteljstvo nijeponudilo dovoljno dokaza krivnje. To istodozvoljava i Ustavni zakon o suradnji RH saICTY. U èlanku 3. tog zakona stoji: "...RHudovoljiti æe ako je zahtjev ili odluka utemel-jena na odgovarajuæim odredbama Statuta iPravila o postupku i dokazimaMeðunarodnog kaznenog suda i ako nije usuprotnosti sa Ustavom RH."U optužnicama protiv hrvatskih generala R.Ademija, A. Gotovine i J. Bobetka nemauopæe nikakvog dokaznog materijala protivnjih osobno.

Želimo svratiti pažnju vladi Velike Britanije,onoj vladi koja pod prijetnjom sankcija tražiizruèenje J. Bobetka, na sljedeæu uspored-bu: kao što je za Britance marshal Arthur T.Harris heroj iz 2. svjetskog rata, tako su zanas Hrvate generali Bobetko, Gotovina iAdemi heroji, koji su obranili Hrvatsku odsrpskog agresora. Ako vlada Velike Britanijeinzistira i dalje na izruèenju J. Bobetka zbog52 poginule osobe u akciji medaèki džep,onda oèekujemo da u ime pravde ta istavlada proglasi A. Harriss-a ratnim zloèincemzbog preko 200 tisuæa izgorjelih u plamenominfernu izazvanom bacanjem 650 000napalm bombi na Dresden 13. i 14 veljaèe1945.. Zapovijed za taj napad izdao je bri-tanski premijer Winston Churchill osobno,pa bi se i njegova uloga morala preispitati.

Takovih primjera, i onih novijih datuma, imadovoljno, od Vietnama preko Falklandskih

otoka do Èeèenije i svakodnevnih prizoraizraelskih odgovora na teroristièke napadesamoubilaca. Ali ogranièimo se samo na ratna podruèju bivše Jugoslavije, za koji jenadležan ICTY.

A) Tko je odgovoran za dugotrajnorazarenje Gospiæa i ubijanje civila, koje semoglo prekinuti samo protuakcijomhrvatskih snaga, a za koju se sada optužujeJ. Bobetko? B) Zašto je UNPROFOR, i s njim na èelugeneral Jean Cot, dozvolio djelovanje srp-skih terorista teškim oružjem iz neposredneblizine UNPROFOR-ovih položaja i tousprkos stalnim prosvjedima tadašnje vladeRH?

C) Zašto ICTY ne podigne optužnicu pro-tiv generala J. Cot-a zbog zapovjedneodgovornosti za ubojstva i bezobzirnorazaranje gradova?D) Tko je odgovoran za pokolj uSrebrenici, od Ujedinjenih nacija zaštiæenojzoni?E) Zašto ICTY ne podigne optužnicu pro-tiv odgovornih, koji su stanovnikeSrebrenice i prognanike, koji su pobjegli u"zaštiæenu" Srebrenicu, u ime meðunarodnezajednice trebali i morali zaštiti? Oni sunaime prema statutu ICTY krivièno odgov-orni, jer nisu poduzeli potrebne i razumnemjere da se ta nedjela sprijeèe, iako suznali, ili su imali razloga da znaju, da æe Srbipod komandom Ratka Mladiæa poèinitimasakre.F) Tko je odgovoran za bombardiranjeDubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a?G) Tko je odgovoran za bombardiranjeVukovara i pokolj ranjenika nakon njegovogzauzeæa?

Ne samo izvršitelji, nego i oni koji to nisusprijeèili, a mogli su.

Meðunarodna zajednica je imala dovoljnoinstrumenata da sprijeèi jednu od najveæihtragedija nakon 2. svjetskog rata na tluEurope, jer je to veæ pokazala pri agresiji naKuwait. Oni, koji sada izjednaèuju žrtvu iagresora bili su sudionici tragedije hrvatskognaroda i vježbali su na hrvatskom naroduappeasement, ne nauèivši ništa iz povijesti.

Izjednaèavanje krivnje izmeðu žrtve i agre-sora samo æe usporiti, ako ne i zakoèiti, pro-ces pomirdbe, koji je neophodan za politièkui sigurnosnu stabilnost regije, a time i zagospodarski napredak.Prema tome, pored pravde i socijalnaodgovornost bi trebala ponukati vlade EU iUSA da se u najmanju ruku suzdrže od pri-jetnji sankcijama zbog neizruèenja generalaJanka Bobetka.

HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICAu Švicarskoj

Prof. Ivan Matariæ, predsjednikDunja Gaupp, dopredsjednica

Zürich, 28.10.2002.

str.18.qxd 16.1.2003 17:28 Page 1



Moderna kolonijaAnaliza i prosvjed s londonskog sveuèilištaPiše Joško Èelan

Domoljubni Hrvati u objema hrvatskimdržavama èesto i s pravom sebe doživljava-ju, da se poslužim Marijom Juriæ-Zagorkom,kao "nevine u ludnici". Ukazujuæi na uvjetepune diktature (u BiH) i poludiktature (uHrvatskoj), kojih su Hrvati nevoljne žrtve,takvi sebi priskrbe titule primitivaca, "ognjiš-tara", a nerijetko i fašista.A onda se dogodi da u ove dvije(polu)kolonije doðe stranac, opskrbljennajvišim znanstvenim titulama, i pred ludo-zbunjenom publikom iznese svu silu tih istihili još žešæih "ognjištarskih" argumenataprotiv aktualnih od zapada instaliranihvlasti! Upravo je to u sarajevskoj SlobodnojBosni uradio dr. David Chandler, profesorna uglednom londonskom sveuèilištuBrunel, a rijeèki Novi list prenio u izdanju od12. studenog 2002.

Što on tu sve nije izgovorio na raèun tzv.meðunarodne zajednice! Da su birokrati kojine rješavaju probleme, veæ ih stvaraju i dasu "slijepci koji kritiziraju sve živo samo ne

sebe". Sam Ashdown da je "apsolutist kojisam postavlja granice vlastitog autoriteta",dok su vlada i parlament njegove "mari-onete".

Dr. Chandler osobito raskrinkava britanskoglorda i njegovu vlast na primjeru proteklihizbora, koji su, kaže on, "potpuno nebitni",jer na kraju Paddy, "osoba koju nitko nijebirao na demokratski naèin nego je namet-nut kao guverner, odluèuje što rezultati izb-ora suštinski znaèe". On, kaže Chandler,potporu graðana nacionalnim strankamaèarobnim štapiæem pretvara u - "potporunjemu"! I tako su "u stvarnosti njihovi glaso-vi ugušeni". Sve je to, po njemu, "moderni tip kolonije",koji se razlikuje od starog tek po tome što jenekadašnji kolonijalni upravitelj baremodgovarao za svoje arbitrarne poteze, dokkolonijalni sustav u BiH "omoguæuje meðu-narodnoj zajednici da radi što hoæe".Chandler zakljuèuje:"politièki model koji su(SAD i EU) nametnuli Bosni ne bi bio prih-vaæen ni u jednoj od 'zapadnih' zemalja.Pokušaj nadzora medija i smjene politièarai ministara nisu demokratski modeli". I kon-aèno, za Haaški sud kaže da je "sve višepolitièki" i da ga treba "zatvoriti".

Što reæi nakon svega? Ništa nova - i prisvakom ranijem primjeru protudemokratskihmjera javljali su se manjinski glasovi razu-ma, koji su upozoravali da se demokracijane uvodi diktatorskim sredstvima. Razlogzbog kojeg se onda uopæe treba osvrtati naistup dr. Chandlera u vezi je sunutarhrvatskim politièkim prilikama.Naime, Novi list spremno je ustupio veæi diostranice ovome Britancu. Istodobno, u tomelistu, u velikoj veæini svih ostalih i konaèno ucjelini aktualnog hrvatskog politièko-medi-jskog establishmenta ovi isti argumenti -kada ih izgovori Hrvat - ne samo da gotovoi ne dobivaju prostor, nego su izloženinajžešæem sotoniziranju!

Drugim rijeèima : Quod licet Iovi, non licetbovi! Što je dopušteno kolonijalnom gazdi,nije dopušteno Hrvatu. Temelj èitave poli-tièko-promidžbene strategije "demokratskeoporbe" u proteklom desetljeæu i "europskiusmjerene" vlasti u protekle tri godine je daje Svijet velik i dobar, a mi maleni i zli. Ionda doðe netko iz toga velika i bijela svije-ta, kao sad dr. Chandler, i kaže da stvaristoje upravo suprotno! Ali, ne bojte se -naših se (polu)oktroiranih vladara to neæedojmiti. Uz reèeni stereotip vezano je isu-više njihove vlasti, slasti i masti...

Prva književna veèerHrvatskekulturne zajedniceJoško Èelan, 30. studenog 2002. godine uBadenuPiše Ljupko Periæ

Književne veèeri biti æe jedan od oblika radaHKZ-e, a organizirati æe se tri do èetiri puta nagodinu. Pozivat æemo, izmeðu ostalih, onehrvatske ljude od misli i rijeèi koji se najubojiti-jim oružjem, dakle perom, suprostavljaju tren-du totalne demontaže države i polarizacijenaroda.

Zašto smo pozvali upravo gospodina JoškaÈelana?

Svi smo, nadam se, svijesni važnosti informa-cije kao takove u svakom modernom društvu.U društvu koje danas èita, piše, komunicirainternetom i konzumira informacije, mediji kaoproizvoðaæi i preraðivaæi informacija u direkt-noj su i najneposrednijoj moguænosti formiran-ja javnog mišljenja. Onoga momenta kada sumediji politièki kontrolirani, oni postaju važaninstrument vlasti.

Mediji danas u Hrvatskoj djeluju sa ideološkihpozicija. Stara matrica komunizma i soc.samoupravljanja na filozofskoj razini, te bratst-vo i jedinstvo i integralno jugoslavenstvo nadruštvenoj razini, zamijenjeni su tezom global-izma i kosmopolizma. Ova doktrina danasvlada svijetom.

Nedavno je jedan NATO-Veleposlanik u HRrekao kako je postigao sve ciljeve osim da uHR svede broj katolika na 50 %. Ideolog glob-alizacije, gospodin Soros, opet izjavljuje kako

su religija i nacija dvije najopasnije stvari zabuduæi razvoj ljudskog društva.

Kako su novinari kod nas odgajani godinamana naèin da negiraju nacionalno, religiozno, apoglavito da se bore protiv prirodnog pravaHrvatskog naroda na vlastitu domovinu, oni suintegrirani u sustav koji je poèeo pripremu ter-ena još davno prije preuzimanja vlasti 03.sijeènja.

Danas su mediji u Hrvatskoj iskljuèivo na ovojliniji. Nastupaju sa ideoloških pozicija u intere-su crveno-žute koalicije, jer je ona izabrana iodreðena kao snaga koja treba provesti tajmodel.

Gospodin Èelan ovo primjeæuje, analizira itom projektu se svojim radom direktnosuprostavlja. On baštini one temeljne vrijed-nosti za koje smo se nadali da æe po stjecan-ju nacionalne slobode postati mjesto opæegkonsenzusa na nacionalnoj razini, a to su:pomirba, nacionalna svijest, snošljivost ipredanost radu. Rjeèju, onaj sustav vrijednos-ti koji u današnjoj Europi živi svaki slobodannarod.

On ne dijeli Hrvate na "Lièane" i "Zagorce","Primorce", "Vlaje" i "Hercegovce". Nema"dinaroidnih" i "podravskih", nema "ruralnih" i"urbanih", dakle svih onih podjela koje namdanas sugeriraju i nameæu falange novinaramiljenika, odnosno novih hrvatskih poslušni-ka, ideoloških junosa za nova desetljeæa.

Mi pozdravljamo takav rad i skloni smo promi-cati iste vrijednosti, te je poziv gospodinuÈelanu da nas posjeti, prirodan i mi mu seovom prigodom najiskrenije zahvaljujemo štose odazvao na naš poziv.

O knjizi "Treæejanuarska Hrvatska"

Prije svega treba reæi da je ova knjigaposveæena Anti Gotovini, heroju i generaluDomovinskog rata. Cijeli spektar možebitnihodgovora dade se naslutiti veæ iz ove èin-jenice.Kao rijetko koji publicist i novinar Èelanrazotkriva temelje na kojima poèiva i meha-nizme na kojima funkcionira današnja vlast uHrvatskoj. On istražuje odnose te heterogenei slojevite strukture prema vani i njihoveodnose iznutra. Argumentirano i analitièkitoèno dijagnosticira genezu ove vlasti i njenudar na temeljne vrijednosti i steèevinedomovinskog rata, te rezultate svoga intelek-tualnog rada nudi èitateljima u kolumnamakoje piše u Slovodnoj Dalmaciji.Kao takav postaje nepodoban u današnjempolitièkom ozraèju, te cenzuriran i gotovo pro-ganjan, artikulira svoja viðenja i svoj politièkistav u knjigama koje je do sada napisao:"Oklevetani narod . Hrvati u BiH 1990.- 2000.","Otrgnuto zaboravu - Domovinski rat nahrvatskom jugu" i "Treæejanuarska Hrvatska",sa specijalnim dodatkom: "Sve o dvadesetdomaæih i stranih obavijesnih služba koje suovu knjigu proèitale prije vas!"

Ljupko Periæ / Joško Èelan

str. 19.qxd 16.1.2003 17:13 Page 1

Hold the HagueaccountableJeffrey T. Kuhner, WASHINGTON TIMES, 09.09.02.

Since ancient Greece, one of the central questions inWestern political life is: "Who guards the guardians."

This is especially pertinent regarding the internation-al criminal tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) atThe Hague. The tribunal was created in 1993 by theUnited Nations Security Council; it was charged withthe responsibility of bringing to justice those whocommitted war crimes during the violent break up ofYugoslavia. Sadly, The Hague has been a disap-pointment: The prosecutor's office has engaged inabuses of power and issued flawed indictments thatpose a threat to U.S. national interests.

The most obvious example of the tribunal's incompe-tence is the current trial of former Serb strongmanSlobodan Milosevic. This has been a public relationsdisaster for The Hague, as Mr. Milosevic has put theprosecutor's office on the defensive, charging that heis the victim of a Western smear campaign. Despitethe overwhelming evidence that the Butcher ofBelgrade masterminded the ethnic-cleansing cam-paigns in Croatia, Bosnia and Kosovo, the prosecu-tion has so far failed to document Mr. Milosevic'snumerous crimes. These include the destruction of Vukovar, the mas-sacre of more than 7,000 civilians at Srebrenica, thesavage shelling of Sarajevo, and the murder of count-less ethnic Albanians, whose graves are now beingdiscovered all over Serbia. The tribunal's chief prose-cutor, Carla Del Ponte - like most European leftists -is uncomfortable with the notion of moral absolutes.She refuses to acknowledge that Mr. Milosevic in par-

ticular, and the Serbs in general, bear the brunt ofresponsibility for the war crimes committed in theBalkans. Hence, she is looking for an ethnic scape-goat to offset the complaints from Belgrade that heroffice is demonstrating "bias" against the Serbs. Mrs.Del Ponte believes she has found it in the Croats.

In June 2001, the prosecutor's office issued an indict-ment for Croatian Gen. Ante Gotovina on chargesthat he exercised "command responsibility" over a1995 military operation in which Zagreb recoveredterritories seized by rebel Serb forces duringCroatia's successful drive for independence in 1991.The operation resulted in the mass exodus of150,000 ethnic Serbs from Croatia. The UnitedStates supported the offensive because it rightly con-cluded that Croatia was pivotal to altering the strate-gic balance of power in the Balkans. The operationnot only restored Croatia's territorial integrity, but alsopaved the way for the Dayton peace agreement thatended the war in neighboring Bosnia.

The Gotovina indictment is deeply flawed; it is alsorevolutionary in its implications for international crim-inal law. The theory of "command responsibility" vio-lates the basic tenet of the definition of a war crime -the principle of personal responsibility for one'sactions. The Croatian general is not accused of indi-vidually committing or ordering atrocities; he is simplyguilty of being in "command" when alleged warcrimes were committed. The ultimate goal of theindictment is not only to punish the Croats for exer-cising their legitimate right to self-defense, but tomake war itself a crime.

Rather than dropping the charges against Gen.Gotovina, Mrs. Del Ponte's office is now examiningwhether to expand the indictment to include high-ranking U.S. officials - such as former President Bill

Clinton - on the grounds thatthey exercised ultimate "com-mand responsibility" for theoperation. Troubled by theimplications of the Gotovina indict-ment, the State Department has asked the prosecu-tor's office to transfer cases involving Croatian mili-tary officials back to the domestic courts in Zagreb.But Mrs. Del Ponte continues to thumb her nose atthe United States, demanding that Gen. Gotovina bearrested and sent to The Hague to face trial.

Furthermore, the prosecutor's office is abusing itspowers. ICTY spokesman, Florence Hartmann, hasdirectly lobbied journalists and media outlets inCroatia, demanding that pro-Gotovina coverage bedropped. She has sought to bully and intimidatereporters asking about the ICTY's basis for theGotovina indictment.

Mrs. Del Ponte is now requesting that her mandateas chief prosecutor be extended past its September2003 expiration deadline until Mr. Milosevic's trial isover. Instead of renewing her mandate, the Bushadministration should demand an independent inves-tigation of Mrs. Del Ponte's office for its abuses ofpower, its unethical indictment of Gen. Gotovina andits utter incompetence in prosecuting the greatestmass murderer of the late-20th century.

At the very least, the United States should use itsveto at the U.N. Security Council next year to blockMrs. Del Ponte's reappointment. Washington musthold The Hague accountable for its actions. If it does-n't, who will?

Drugi oo HHrvatskoj


Smatrajte Haag odgovornimJeffrey Kuhner, WASHINGTON TIMES,09.09.02

Od vremena starih Grka jedno od glavnih pitan-ja politièkog života Zapada je: "Tko èuvaèuvara?"

Ovakvo pitanje posebno je pristalo u pogleduMeðunarodnog Kaznenog Suda za ratnezloèine poèinjene na prostoru bivše Jugoslavije(MKS) koji djeluje u Haagu. Sud utemeljen odstrane Vijeæa Sigurnosti UN, sa svojim jeradom zapoèeo 1993. godine. Smatralo se daæe Sud pred lice pravde dovesti sve one koji supoèinili ratne zloèine tijekom raspadaJugoslavije.

Nažalost, Haag je u potpunosti razoèarao -tužiteljstvo je zlorabilo ovlasti i podizalo man-jkave optužnice koje ugrožavaju nacionalneinterese SAD-a. Najoèitiji primjer nesposob-nosti suda oèituje se u postupku protivSlobodana Miloševiæa. Taj postupak je katas-trofalan za Haag iz razloga što je Miloševiætužiteljstvo stavio u obrambeni položajoptužujuæi ih da je on postao žrtvom prljavekampanje. Unatoè mnogobrojnim dokazimakako je Krvnik iz Beograda planirao etnièkoèišæenje u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu,tužiteljstvo dosad nije uspjelo dokumentiratiMiloševiæeve zloèine.

To ukljuèuje razaranje Vukovara, masakar7.000 civila u Srebrenici, divljaèko granatiranjeSarajeva te ubojstva nebrojenih etnièkihAlbanaca èije se grobnice sada pronalaze dil-jem cijele Srbije. Glavna tužiteljica haaškogsuda, Carla Del Ponte - poput ostalih europskih

ljevièara - nije zadovoljna pojmom moralnograzrješenja. Ona odbija priznati da su Miloševiæi Srbi odgovorni za ratne zloèine poèinjene naBalkanu. Iz tog razloga ona traži etnièkožrtveno janje kako bi primjedbama izBeograda, koje kažu da njezin ured ima pre-drasuda spram Srba, stala na kraj. Gða. DelPonte žrtveno janje našla je meðu Hrvatima.

U lipnju 2001. godine, tužiteljstvo je podiglooptužnicu protiv hrvatskog generala AnteGotovine po zapovjednoj odgovornosti zbogvojne operacije kojom je 1995. godine Zagreboslobodio teritorij koji je bio okupiran od stranepobunjenih Srba. Operacija je rezultiralamasovnim odlaskom 150 000 etnièkih Srba izHrvatske. Sjedinjene države potpomogle suhrvatsku vojnu akciju smatrajuæi je kljuènom zauspostavu strateške ravnoteže na Balkanu.Operacijom ne samo da je osloboðen okupiraniteritorij nego je i otvoren put za Daytonskimirovni sporazum kojim je završen rat u sus-jednoj Bosni.

Optužnica protiv Gotovine je u potpunosti man-jkava; ali i revolucionarna u svojim implikacija-ma za meðunarodno kazneno pravo. Teorija"zapovjedne odgovornosti" protivna jetemeljnom naèelu osobne odgovornosti zasvoje postupke. Hrvatski general nije optuženna osnovu individualnog poèinjenja ili naredbeza poèinjenjem ratnog zloèina - on je jednos-tavno kriv iz razloga što je u vrijeme kada su senavodni ratni zloèini dogodili bio zapovjednik.Krajnji cilj optužnice nije samo u tome da sekazne svi Hrvati zbog primjene prava nasamoobranu nego da rat sam po sebi postanezloèin.

Umjesto da povuèe optužnicu protiv generalaGotovine, ured gðe. Del Ponte sada razmatramoguænost proširenja optužnice na visoko

pozicionirane amerièke dužnosnike - npr.bivšeg predsjednika SAD-a, Billa Clintona -takoðer na temelju "zapovjedne odgovornosti"za operaciju. State Department zabrinut zbogimplikacija Gotovinine optužnice, zatražio je odureda tužiteljice da sve sluèajeve koji ukljuèujuhrvatske vojne dužnosnike prebaci domaæimsudovima u Zagrebu. Ali gða. Del Ponte neprestaje zabadati nos u Sjedinjene države,tražeæi i dalje da se generala Gotovina uhiti ibude predan sudu u Haagu.

Tužiteljstvo i nadalje zloupotrebljava svojeovlasti. Glasnogovornica MKS-a, FlorenceHartmann, direktno je lobirala novinare i medi-je u Hrvatskoj, zahtijevajuæi da se obustavenapisi koji favoriziraju Gotovinu. Poznata je potome što prijeti i ponaša se nasilnièki premaonim novinarima koji joj postavljaju pitanjaosnovanosti optužbi MKS-a za Gotovininuoptužnicu.

Gospoða Del Ponte zahtjeva produženje svogmandata glavne tužiteljice do rujna 2003.godine kada bi trebao biti završetak suðenjaMiloševiæu. Umjesto da joj produži mandat,Busheva administracija bi trebala zahtijevatineovisnu istragu o zloupotrebi ovlasti u ureduglavne tužiteljice, preispitati njenu ne-etièkuoptužnicu protiv generala Gotovine te postavitipitanje o njenoj nesposobnosti voðenja postup-ka protiv najveæeg masovnog ubojice 20. stol-jeæa. Naposljetku, Sjedinjene države trebale biiskoristiti veto u Vijeæu sigurnosti te sljedeæegodine onemoguæiti ponovni izbor gðe. DelPonte za glavnutužiteljicu. Washingtonmora Haag smatratiodgovornim za uèinjenepostupke. Ako to neæeWashington, tko æe?

Jeffrey Kuhner

str.20.qxd 16.1.2003 17:29 Page 1

Hrvatski ssvjetski kkongres


"Hrvatska noæ" Hrvatskog svjetskog kongresa CH/FL,Tann, 12.10.2002.

Piše Dunja Gaupp

Hrvatska noæ je zapoèela intonacijom himne i nastupomfolklorne grupe Hrvatske katolièke misije St. Gallen.

Ugledni gosti iz domovine, dr. Miroslav Tuðman i admiralDavor Domazet, predstavili su knjigu "Dr. Franjo Tuðman- vizije i postignuæa", a za uvod fra Šimun Šito Èoriæ jeproèitao jedno poglavlje iz te knjige. (Više o knjizi proèi-tajte u poglavlju "Nove knjige Hrvatske kulturne zajed-nice".)

U svom izlaganju admiral Domazet naglašava kako sunašeg pokojnog predsjednika resile èetiri osobine:

"Prva je bila znanje, jer bez znanja se ne može ništastvoriti, a najmanje država. Druga je bila vizija, gdje totreba stiæi, a vizija je bila samostalna država Hrvatska. Ali,imati znanje i viziju nije dostatno, mora se imati hrabrostito uèiniti, a predsjednik je imao hrabrosti povesti hrvatskinarod na put osamostaljenja. Ali niti to nije dovoljno,morate imati strasti. Bez strasti ne može èovjek stvoritiništa! Sjetite se samo sa koliko je on strasti govoriohrvatskom narodu, sa koliko je on strasti vjerovao uhrvatskog èovjeka i sa koliko je strasti u konaènici i umroza tu Hrvatsku."

Potom je uslijedila tribina, koju je, kao i cijelu veèer, vrlouspješno moderirao i vodio fra Vlado Ereš. Za buduænostHrvatske zabrinuta publika, bila je vrlo aktivna u postavl-janju zanimljivih pitanja, na koje su gosti iscrpno odgovar-ali. Neki su izrekli bojazan kako u današnjoj Hrvatskoj nepostoji èovjek sa sve èetiri spomenute osobine, u èije biruke mirne duše mogli položiti svoju sudbinu i sudbinunaše zemlje. U znak pažnje, gospoða Anða Pavkoviæ je predala dr.Tuðmanu jednu umjetnièku sliku, a glavna organizatoricacijele veèeri, gospoða Franjica Kos, monografiju Hrvatskekatolièke misije u Švicarskoj admiralu Domazetu.

Iako ostatak veèeri nije bio manje zanimljiv od prvog dijela- za plesni ugoðaj pobrinula se grupa Artiband i neumorni

Dražen Žanko - samo se manji dio publike odazvao zovuplesnog podija. Sumorna i neizvjesna buduænost naše Domovine, naših generala i branitelja domovinskog rata,kao da je ležala na dušama posjetitelja.

Miroslav Tuðman upisuje posvetu u knjigu Ivana Iviæa

Anða Pavkoviæ, Miroslav Tuðman, fra Vlado Ereš i Franjica Kos

str. 21.qxd 16.1.2003 17:14 Page 1

Hrvatski ssvjetski kkongres


Kanadsko - HrvatskiSvjetski Kongres

Poziv svim hrvatskim amaterskimnogometnim klubovima

Poštovani prijatelji

Velika nam je èast pozvati sve hrvatske nogometne klubovena prvo hrvatsko-svjetsko nogometno natjecanje podnazivom "Croatian World Amatour Soccer Tournament"2004 godine u Vancouver-u koji je jedan od najljepšihgradova ne samo u Kanadi nego - po mišljenju mnogih - i nasvijetu.

Grad Vancouver se nalazi na samu susretištu surihKamenitih planina, plavetnila Neba i Oceana, na raskrižjimacivilizacija, u gradu jedinstvene ljepote, na domaku Azije.

Uz zanimljiva sportska natjecanja, prijateljske susrete, ugo-dan odmor, bit æe to prigoda na kojoj æete se sigurno osvje-doèiti u hrvatsko gostoprimstvo i velièinu hrvatskog duha izajedništva.

Stoga Vas molimo da ovu pozivnicu prenesete svimhrvatskim nogometnim klubovima u Vašoj zemlji. Natjecanjese namjerava održati u drugoj polovici 2004. godine, a zapodrobnije pojedinosti biti æete pravovremeno obaviješteni -prijava / registracija, upisnina, pravila....Mole se svi zainteresirani hrvatski nogometni klubovi danam pošalju ime kluba, kontakt i adresu kluba, web stranice,telefon, fax i e-mail. Nadamo se da æete se odazvati iunaprijed zahvaljujemo na Vašoj suradnji.

Uz srdaène pozdrave,

Ivan Curman, predsjednikKanadsko-hrvatskog kongresa K.H.K.

KontaktIvan Curman, predsjednik Kanadsko-hrvatskog Konkresa K.H.K.3550 Commercial StreetVancouver, British Columbia, Canada, V5N 4E9Telefon 604-871-9170, FAX: 604-879-2256e-mail [email protected] ili [email protected]

Domazet, Tudjman M., organizatori Folklorna grupa hrv. kat. misije St. Gallen

HRVATSKI SVJETSKI KONGRES povodom optužnice protivgenerala Janka Bobetka

Za ugled Hrvtske i odgovornost klevetnika

Doživljavamo s najveæim ogorèenjem kako odreðeni svjetski centrimoæi veæ godinama sustavno kriminaliziraju obranu RepublikeHrvatske od okrutnog srpskog agresora, posebice ozloglašavajuæivodeæe hrvatske èasnike, te glavne voditelje domovinske obrane.

Osuðujemo najoštrije optužnicu protiv generala Janka Bobetka,koja je još jedna u nizu loše montiranih optužnica protiv reèenihvoditelja obrane RH u Domovinskom ratu. Samo slabi pravni pro-fesionalci i/ili bez ikakvog osjeæaja za pravdu meðunarodni dužnos-nici mogu provoðenje oslobaðanja Gospiæana od stalnih smrtnihnapada neprijateljske vojske s èetiri strane - na ovaj naèin "zam-jeriti" generalu Janku Bobetku.Zahtijevamo od Vlade RH da iskoristi sve pravne moguænosti, kakobi prestale te užasne klevete o vodeæim hrvatskim èasnicima, a zatakva dosadašnja ozloglašavanja odgovarali svi oni koji su ih poti-cali i/ili ih nisu po dužnosti sprijeèili, koji su im na bilo koji naèindoprinijeli i/ili ih javno zastupali.

Najuljudnije molimo i zahtijevamo od onih kojih se to tièe, od pred-sjednika Mesiæa do pojedinih hrvatskih novinara i medija, da seopru poznatim nam lobiranjima, zahtjevima i zastrašivanjimatužiteljièina i drugih ureda Meðunarodnog suda u Den Haagu, te seviše zauzmu za èuvanje ugleda obrane Domovine i za razotkrivan-je pravnih smicalica Den Haaga.

Stojimo na stranih svih onih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i posvijetu koji se odluèno žele jednom zauvjek oprijeti ovakvojbezoènoj meðunarodnoj nepravdi prema hrvatskom narodu, jed-nako kao što opetovano izražavamo najveæi pijetet prema svimnevinim žrtvama na bilo kojoj strani, a najoštrije osuðujemo svakizloèin

Prof. dr. Šimun ŠitoÈoricpredsjednik HSK-aNew York/Solothurn, 23. 9.2002

CROATIAN WORLD CONGRESS H.S.K.NGO Member of the United Nations

str.22.qxd 16.1.2003 17:29 Page 1

Hrvatske uudruge uu ŠŠvicarskoj Drugi oo HHrvatskoj


Herceg Bosna - srce mojePiše Ivana Župan Tomerlin

Pod gornjim nazivom održana je 05.listopada 2002. godine kulturno zabavnaveèer u hotelu Spirgarten u Zürich-u. Tutradiconalnu humanitarnu veèer orga-nizirala je Zajednica HercegovaèkihHrvata u suradnji sa ostalim udrugamaHerceg Bosne. Dobit od te veèeri otišaoje u prilog ratne siroèadi u domovima:Kiseljak, Fojnica, Pazariæ - Sarajevo,Majèino Selo Biokovo - Meðugorje.

Program je bio raznolik. Pjesme i plesoveiz domovine izvodili su HKUD Sloga,

Guèa Gora, zatim Posavska šargija:Plehanski zvuci, a zabavni dio veèerifantastièno su izveli: Ðuka Èaiæ, MobiteliBand iz Širokog Brijega te Fortuna &Hercegovaèki beæari, Duo Robert i Co.Cijelu tu tako zabavnu veèer briljantno suzaèinili Nataša Pekez i nezaboravniDrago Mišiæ. Ne smiju se zaboraviti ibrojni sponzori te dobro organiziraneveèeri, kojih je bilo podosta, no uzHrvatsku katolièku misiju Zürich, Luzern,Aarau, te Hrvatski svjetski kongres bilo jei mnogo, ništa više ili manje važnih spon-zora.

Bilo je prisutno mnogo gostiju, primjericerado viðeni veleposlanici gosp.Glowatzky i gosp. Andrliæ sa svojim

suprugama. Mene i moju obitelj ugostio jena toj veèeri jedan od organizatora, gosp.Ivankoviæ (možda bolje poznat kaoVenco), a stol smo podijelili zajedno sanjegovom obitelji te gosp. Gauppom, kojije sve te ljepote veèeri ovjekovjeèio svo-jom kamerom. Ja bih mogla i dalje opisi-vati i nabrajati koliko je duša svojim pris-ustvom obogatilo jednu, za mene rijetkoviðenu veselu humanitarnu veèer i kolikose osmješenih lica moglo nagledati.Jedno veliko HVALA svima! Na kraju seipak moram zapitati - zašto se i drugehumanitarne veèeri ne mogu takovelièanstveno posjetiti?!

Ivana Župan Tomerlin i braèni par Ivankoviæ

HKUD Sloga

Otto von HabsburgSin zadnjeg austro-ugarskog cara slavi 90.roðendanPriredio Andrija Haramina

Otto von Habsburg, najstariji sin Karla imajke Zite, roðen je prije 90 godina, 20.stu-denog 1912. godine. Još kao èetverogodišn-je dijete u pratnji svojih roditelja prisustvovaoje sprovodu Cara Franje Josipa. Bio je toistovremeno i simbolièki nagovještaj kraja,odnosno propasti Austro-Ugarske monarhi-je. Dvije godine kasnije s roditeljima jemorao napustiti Austriju. Otac Karl i obiteljnašla je prvo utoèišce u Švicarskoj. Najvojvoda Otto von Habsburg, doktorznanosti i predsjednik Paneuropske unije,carski sin demokratskog duha, bio je od1979. do 1999. godine zastupnik njemaèkestranke CSU u Europskom parlamentu. U

tom svojstvu mnogo je uèinio za našu zemljulobirajuæi za Hrvatsku, kao njezin iskren pri-jatelj.Autor je više od 30 knjiga s politièkim i povi-jesnim temama. Onaj tko želi može u knjiziOtto von Habsburga, "FriedensmachtEUROPA - Sternstunden und Finsternis"tiskane 1995.g., naæi mnogo interesantnogštiva iz kojeg se vidi njegov interes, njegovodnos i njegovo zanimanje za nas Hrvate.

Navodim nekoliko isjeèaka iz gornje knjige:

* Auch ist mit Recht gesagt worden, esgäbe in unserer Mediengesellschaft gewisseVölker, die niemals verurteilt werden - wieetwa die Russen oder die Serben - währendandere von Anfang an ohne irgendeinesachliche Untersuchung schuldiggesprochen werden, wie die Kroaten, diebosnischen Moslems oder dieTschetschenen.* So ist es bezeichnend, dass man denKrieg Serbiens gegen Kroatien als"Bürgerkrieg" bezeichnete. Das wurde sys-tematisch von der Regierung in Belgradbetrieben. Die dort regierende Kommunistenhaben als gut geschulte Marxisten dengewaltigen Vorteil in der Tatsache erkannt,dass sie im Gegensatz zu den Opfern desKrieges eine Weltweit funktionierendeNachrichtenagentur besitzen, Tanjung.

* Auch darf nicht vergessen werden, dassein Teil des kroatischen Gebietes heute vonSerben besetzt ist. Dort wurde in der brutal-sten Weise gemordet, vergewaltigt und ver-trieben.* Es war Staatssekretär James Baker, derin einem Vortrag in Belgrad im Juni 1991betonte, dass die Vereinigten Staaten dieEinheit Jugoslawiens erhalten würden fallsdie Kroaten, Slowenen und Bosniaken ihreUnabhängigkeit erklärten. Das war dasgrüne Licht für die serbischen Generäle, daszu den blutigen Ereignissen führte. WenigeWochen nach diesen Worten Bakers habendie serbische Armee und die Luftwaffezugeschlagen.* Der vielgerühmte Friedensplan fürBosnien ist ein gutes Beispiel dafür. Dabeihandelt es sich auf keinen Fall um einenechten Friedensplan. Hier werden sämtlicheGrundsätze Europas gebrochen. Man hattegeschworen, die Einheit Bosnien-Herzegowinas zu erhalten. Das Ergebnis ist,dass man das Land aufteilt. Anstatt dasProblem zu lösen, wird es in einer Formbehandelt, die garantiert, dass über kurzoder lang ein Konflikt ausbrechen muss. * Nun aber wird der Eroberer belohnt, dasOpfer dagegen bestraft. Die weniger alsdreissig Prozent der Serben sollen 49Prozent des Gebietes erhalten.

str. 23.qxd 16.1.2003 17:16 Page 1

Izlog ddobrih kknjiga


Nove knjige koje možetenaruèiti kod Hrvatskekulturne zajednicePriredila Dunja Gaupp

TreæejanuarskaHrvatskaJoško Èelan

Knjiga "Treæejanuarska Hrvatska" bila jetri mjeseca najprodavanija ili meðunajprodavanijim knjigama u knjižarama"Verbuma" u Zagrebu, Splitu, Rijeci,Zadru i Šibeniku.

Autor o knjizi:Ova knjiga cjelovita je kronika liberal-komunistièke ili crveno-žute treæejanuars-ka Hrvatske, onakve kakva je proisteklaiz opæih parlamentarnih izbora 3. sijeènja2000. godine. Obuhvaæa godine hrvatskepovijesti za kakvu smo se nadali, paèe ibili èvrsto uvjereni, da se više ne možeponoviti. Ali, nikad ne reci "nikad": stjeca-jem niza vanjskih i unutrašnjih okolnosti

došli smo u priliku uvjeriti se da se povi-jest ne da programirati, te da i nije bašnekakva osobita uèiteljica života (magis-tra vitae). Inaèe nikada ne bismo došli usituaciju da nominalno slobodnoj i nezav-isnoj hrvatskoj državi pridjevamo oznakezloglasne velikosrpske šestojanuarskediktature kralja Aleksandra iz davne1929. godine.Knjiga je posveæena hrvatskom generalu,osloboditelju i branitelju nacionalnog dos-tojanstva Anti Gotovini.

O knjizi i njenom piscu rekli su "zapad-nobalkanski" autori:

Frenki Laušiæ, Slobodna Dalmacija:Joško Èelan je krajnji nacist endehazi-jskog sentimenta.Igor Mandiæ, Vjesnik: žalosni, nazadni idvojbeni društveno-idejni projekt, od onihkoje treba staviti izvan zakona.Tomislav Klauški, Novi list, SlobodnaDalmacija: krajnji, provokativni desnièar,u situaciji nalik onoj zarobljenika sBleiburškog polja.Dražen Vukov-Coliæ, Novi list: jedan odonih kojima demokracija treba pokazatizube.Radenko Udovièiæ, Media-Plan,Sarajevo: Tiskovno povjerenstvo Bosne iHercegovine i te kako bi imalo posla stekstovima Joška Èelana.Marinko Èuliæ, Feral Tribune, AIM: jedanod vodeæih Tuðmanovih novinara.

O knjizi i njenom piscu rekli su hrvatskiautori:

Milan Jajèinoviæ, Veèernji list: JoškoÈelan je jedan od najtemeljitijih hrvatskimnemoista (pamtitelja).Gojko Boriæ, slobodni novinar: borbeni,ali ne ekstremni desnièar.Tomislav Suniæ, slobodni novinar, publi-cist i diplomat: Joško Èelan je veliki nov-inar, sjajan stilist besprijekorna moralnogintegriteta, izuzetno cijenjen u hrvatskoj

dijaspori od Brisbanea do Bostona.Josip Joviæ, Slobodna Dalmacija: pisacveoma èitane i intrigantne politièkekolumne "Poslije bitke", kojom je zacijelodosegao vrhunce politièkog komentiran-ja, slagali se mi s njim ili ne. Èelanov jestil, kao èudesan spoj strastvenosti i anal-itiènosti, s neobiènom otvorenošæu, pre-ciznošæu i oštrinom, posve jedinstven.Mirko Èondiæ, pukovnik Hrvatske vojskei predsjednik Stožera za zaštitu dignitetaDomovinskog rata: Joško Èelan u svojimtekstovima problematizira hajke na bran-itelje i Domovinski rat, iznimnom proni-cljivošæu otkriva razloge odnaroðenjavlasti od naroda, analizira uzroke šikani-ranja Hrvata u BiH, te proziva vlast uHrvatskoj zbog njihova ostavljanja naro-da i države na milost i nemilost krojaèimaNovog svjetskog poretka. ... Soroševiplaæenici u režimskim medijima na sjajansu naèin prokazani u ovoj knjizi. ... JoškoÈelan i ovom knjigom dokazuje dahrvatsku rijeè i misao nije moguæeušutkati i ja mu na tome zahvaljujem.Josip Peèariæ, akademik, matematièar,politièki komentator i publicist: Knjigajednog od vodeæih hrvatskih komentatorai kolumnista Joška Èelana"Treæejanuarska Hrvatska" nezaobilaznoje vrelo onima koji æe sutra pisati povijestovoga vremena.Dr Marko Veselica, hrvatski ekonomist ipolitièar, nacionalna legenda: JoškoÈelan, kao novinar i publicist, hrabridržavotvorni Hrvat, vrlo svestrano obra-zovana, znanstveno i struèno opremljenaliènost, u svom prepoznatljivom radu,stilu i metodi analitiènosti, polivalentnosti,konkretnosti i otvorenosti meðu prvima jekoji su upozorili na razorne patološke ismrtonosne procese koje je nova (liberal-komunistièka) vlast unijela u hrvatskudržavu i narod. Napadan je drsko i podlosa svih moguæih strana. Obilježen je kaodesnièar, nacionalist i fašist samo zatošto je mislio nacionalno, demokratski iviteški.

"Oklevetani narod -Hrvati u BiH 1990.-2000."Joško Èelan

Iz autorovog predgovora prvom izdanjuknjige od 25. kolovoza 1999.:Kada smo u vrijeme raspada bivše državedošli u priliku da se, osobito izoštreno, zapi-tamo tko smo, što smo i na èemu smo,otkrili smo, ne bez zaprepaštenja, da nas,jedne te iste, dijeli ona ista nametnutagranica kraj Kamenskoga, koju je netko vrloprecizno nazvao hirom pijanog mletaèkoggeometra.Neposredno pred poèetak rata u Hrvatskoj,u veljaèi 1991. jugokomunisti iz Slobodne

Dalmacije - nakon skoro dva desetljeæarada u toj redakciji - izbacili su me s posla,pa sam slijedeæe dvije godine proveo kaoratni reporter Veèernjeg lista najužnohrvatskim i hercegbosanskim ratišti-ma.Tako sam, eto, došao u priliku iskusiti svumuku i tegobe borbe Hrvata u Bosni iHercegovini za svoju konaènu slobodu. Tedvije godine sam proveo i hvatajuæi u letuodlomke bosanskohercegovaèkedemografije, koja je, ako veæ ne korijensvega što se zbilo, onda zasigurno jedna odkljuènih èinjenica svekolikog povijesnogdogaðanja. Tada sam se i prvi put suoèio sunutarhrvatskim raskolom oko Bosne iHercegovine, koji je, kao i sam problem kojiga je iznjedrio, zasigurno najvažnije i naj-dalekosežnije pitanje opstanka hrvatskoga

naroda i države. A prvi put sam se suoèio is onim sunarodnjacima koji na tu stvargledaju drugaèije od mene. Naime, rat uHrvatskoj je veæ bio prešao svojunajkravaviju akutnu fazu, a u Bosni iHercegovini još nije ni izbio, kad sam sesluèajno zatekao u franjevaèkomsamostanu Gorica kraj Livna .........Te veèeri u franjevaèkom samostanu èuosam od ljudi koji doista imaju najneupitnijepovijesno pravo da govore u ime hrvata uBosni i Hercegovini i prièu o tome kakoHrvati katolici pamte i gora vremena odovih, kad su bili svedeni na reliquiaereliquiarum, ali su, osloncem na svoju vjerui uljudbu, u povijesno povoljnijim okolnosti-ma vraæali izgubljene pozicije i snagu.

str.24.qxd 16.1.2003 17:31 Page 1

Izlog ddobrih kknjiga


"Oteto zaboravu -Domovinski rat nahrvatskom jugu"Joško Èelan

Odlomak iz knjige pod naslovomLUCIFERU, BOJ SE HRVATSKE KLETVE(Otvoreno pismo Zvonku Jurjeviæu, koman-dantu ratnog zrakoplovstva i protuzraèneobrane bivše jugoslavenske narodne armije).

Zapala me rijetka i izuzetno muèna dužnostda se javno obratim vama, ratnom zloèincu,krvniku i izdajniku hrvatskog naroda. Povodtom obraæanju je kao rana svježe i kao koš-mar tjeskobno sjeæanje na krvavi ponedeljak26. kolovoza ovog smutnog ljeta Gospodnjeg1991., dan kada ste poèinili još jedno u nizuzlodjela prema narodu iz kojeg ste, na nje-govu sramotu i nesreæu, potekli - ovaj put, posvemu sudeæi, najteže. Rijeè je, dakako, onaredbi da se sravni sa zemljom malohrvatsko selo Kijevo, što je, s istinskomdemonskom akribijom vaših službenika, iprovedeno u nedjelo. Nadali smo se, videæihrabrost i odluènost branitelja Kijeva, da seneæe ispuniti zlokobna metafora o Kijevu kaoovovremenom Sigetu, ali vi ste se, zlotvore,

pobrinuli za nešto još gore: na mirotvornom ioslobodilaèkom završetku ovog vijeka vi ste"svom" narodu podarili još jedno u nizu mit-skih mjesta njegova muèeništva - hrvatskuGuernicu.Uèinili ste to na naèin najveæih ratnih krimi-nalaca ovog i svih ostalih vremena: nije vambilo dovoljno tri stotine i više tenkovskih,topovskih i minobacaèkih granata, veæ stesvoj krimen htjeli trijumfalno okruniti - u osamnaleta na goloruku èeljad istresli ste nem-jerljivu kolièinu smrti avionskim raketama i tzv.kasetnim bombama, koje meðunarodnopravo zabranjuje, a - kako kažu oni koji su ihizbliza osjetili - od njih i sam kamen gori. Viste, dakle - Luciferu - te ljude, polegle po svo-joj hrvatskoj zemlji, jednostavno spržili.Samo mašta može zamisliti apokaliptiène ure- od 9 do 11 - tog sunèanog ljetnog jutra. Jasam za to vrijeme stajao nekoliko kilometaraod mjesta vašeg zloèina, gledao dim i slušaopotmulu tutnjavu, od koje su drhtale i dugov-jeke gore Kozjak i Dinara, ali ne i vaše srce,izrode bezoèni. A na dnu tog paklenog loncabili su ljudi, živi ljudi, koje sam znao i poimenu i po licima. Da vas podsjetim na njih:zapovjednik postaje Martin, predsjednikmjesne zajednice Ante, mala MakedonkaElizabeta, koja je hrabro pristala braniti svojnovosteèeni dom - braniti ga potpuno ner-avnopravno od vas, Hrvata, nitkova i silnika.Njihova lica i njihovi osmjesi su mi predoèima, a ja, evo, veæ drugi dan neznam da lisu živi ili ste ih vi spalili iz zraka.Naèin na koji ste obavili ovu svoju krvnièkuzadaæu svjedoèi i o vašem istinski genocid-nom nadahnuæu. Genocid je i rijeè i pojavakoje nisu nepoznate ljudskom rodu, ali danetko s toliko ubilaèkog žara i bezobzirnostiradi na zatiranju vlastitog naroda, to je bezsumnje raritet širih razmjera. Vi zaista morada ste "èovjek posebnog kova" - eto, recimo,vaš prethodnik na mjestu zapovjednika vojneavijacije Anton Tus, takoðer Hrvat, otišao je,oèito nespreman da za svoje srpske gospo-dare odraðuje ovu krvavu nadnicu. Ovih smo dana svjedoci da i visokoplasiranizloèinci iz vaše struke, èiji je kalibar èak manji

od vašega, prihvaæaju samoubojstva, što jeznak da su saèuvali barem nešto od svojeljudske savjesti i morala, a to je vama oèitonedostupno. Ali, boj'te se da se i vama prim-ièe sudnji dan. Istina, svijet, unatoè slatkimobeæanjima, još znade biti bešæutan, pa vammožda i poðe za rukom da izbjegnete nekinovi nürnberški proces. Ali, zato vas sasmasigurno neæe mimoiæi kletva hrvatske matere,i to ona epskih razmjera, kojoj ste ubili sinaèija je jedina krivnja bila ljubav prema rodnojgrudi. (VL i dnevnik HTV-a)28. kolovoza 1991.

Rekli su o knjizi "Oteto zaboravu":

Ante Roso, general Hrvatske vojske: Lijepaknjiga... Rijeèi i djela ljudska, krv i znoj, dali suovom steæku života peèat istine ponosne slo-bodarske Dalmacije.Zoran Vukman, politièki komentator i publi-cist: Zbirka ovih tekstova više je nego zan-imljiva kronika prvih ratnih mjeseci i godina. ...Hrvatsko svjedoèenje za buduænost, osebu-jan fragmentarni dokument o Domovinskomratu na hrvatskom jugu. Neosporiv poput nje-gova autora.Lada Žigo, Veèernji list : Ratne reportaže iliratni spomenar Joška Èelana, u kojem susjedinjene reporterska dokumentarnost iautorska ležernost, pozdravljene su pred bro-jnim uzvanicima (na zagrebaèkoj promociji)gromkim pljeskom.Zdenko Sabljiæ, Fokus:: Analitièan ipolemièan. ... U trenutku kada je Domovinskirat još jednom od prepoznatih strvinara stavl-jen na tezgu vrijednosti Èelan je odgovorio nanajkonkretniji naèin.Josip Joviæ, Slobodna Dalmacija: Knjiga'Oteto zaboravu', pisana živo, zanimljivo,dokumentarno, jasno i autentièno, djelujuæikao osvježavajuæa pilula protiv kolektivneamnezije, ne mali je doprinos sjeæanju nasudbonosne godine hrvatske opstojnosti,nasuprot tendencijama spontanog ili pro-gramiranog zaborava.

Možda bih i povjerovao u tu prièu kad bidanašnji Hrvati bili slièni onima od juèer -recimo, mojoj pokojnoj babi koja je na svi-jet donijela sedamnaestero djece. Hrvatisu (nažalost?) danas tipièan europskinarod, dakle, sklon nestajanju inajiskrenije sumnjam da nam našaeuropska kultura, sve više i više kulturasmrti, može imalo pomoæi u našembiološkom onemoæavanju.Naizgled istu prièu koju sam tada èuo odlivanjskih franjevaca slušao sam kasnije,mjesecima i godinama, iz usta najveæegadijela lijevo-liberalne oporbe u Hrvatskoj.Kod njih, naravno, nisam prepoznaodobre namjere, kakve u spomenutojlivanjskoj epizodi nikada nisam ni dovo-dio u pitanje. Reèeni duhovnici, shvatiosam, gonjeni su humanistièkim i ekumen-skim pobudama, te vjerom u vitalnostvlastitog naroda, dok sam kod velikeveæine crveno-žutih politièara uoèavaoviše od svega ravnodušnost prema naciji

i oportunizam prema svjetskim moænici-ma. Najmanje me mogla zavesti verbalnamagla brojni recikliranih jugokomunista,koji èitavo ovo vrijeme samo papagajskiponavljaju diktat angloamerièkih, odnos-no židovsko-masonskih Vladara svijeta,nadajuæi se kako æe ih njihova starapodložnost i nova planetarna pravovjer-nost vratiti na vlast, koja je uvijek bila nji-hova jedina vjera i domovina.A moguænost da se oni vrate na vlast jestvarna. Zahvaljujuæi njihovoj nedvo-jbenoj prilježnosti kad treba rušiti i raz-graðivati, zahvaljujuæi izdašnoj podršcispomenute Velike braæe (Big brothers)uspjeli su u znatnom dijelu hrvatskoganaroda - najveæma meðu tradicionalnopotkupljivim (vele)gradskim lumpenprole-tarijatom i lumpeninteligencijom - raširitirazoran kroatocidni stereotip o "hercego-vaèkim bjeloèarapašima", koji da su nammlinski kamen u našim nastojanjima dase domognemo toliko žuðenoga ovoze-

maljskoga carstva nebeskoga imenom"euroatlantske integracije". Zahvaljujuæitoj ovdašnjoj mitskoj prodanoj gospodinaš politièki život posljednjih godina sveviše slièi jednom beskrajnom nizu izdaja,koje nitko ne sankcionira. ....

str. 25.qxd 16.1.2003 17:17 Page 1

Izlog ddobrih kknjiga PProèitali ssmo zza vvas


Promocija oporbenoghrvatskog tjednika u splitskom HNK- uFokus u novom ruhu Piše Joško Èelan

Prijelaz na novi format bio je povodom pro-mocije hrvatskog tjednika Fokus, održaneprošlog èetvrtka u foyeru splitskogHrvatskog narodnog kazališta. Nakonpoèetnog šlagvorta Ðurðice Ivaniševiæ, nov-inarke i komentatorice ovog tjednika,jednog od malobrojnih s oporbenim gardomu Hrvatskoj, oglasili su se gosti. Dr GoranDodig prokazao je vladajuæe medijsko jed-noumlje, u kojem odjekuje "glazba skrivenihdirigenata". Na primjerima nekih krupnihtema naše aktualne kolonijalne ekologijepokazao je kako takva uniformiranostugrožava opæe dobro.

Prema rijeèima pomoænika glavnog uredni-

ka Fokusa Bože Šimleše, Fokus svoj sustavvrijednosti temelji na socijalnom naukuCrkve, s posebnim naglaskom na obitelj imladež. U današnjem hrvatskom medi-jskom krajoliku umjesto novinarstva carujestrvinarstvo; Fokus, naprotiv, želi biti prim-jerom ozbiljnog analitièkog žurnalizma.

Stalni komentator Fokusa politolog AnðelkoMilardoviæ sumnjièav je prema parolama umedijskim slobodama, koje su uvijekogranièene vlasnièkom strukturom. UHrvatskoj je to osobito uvjetovano velikimmonopolizirajuæim vlasnicima kakav je nje-maèki WAZ ili vrlo problematièni "filantrop"Georg Soros. Njegova je najamnièkaintelektualna galaktika, kaže Milardoviæ,odigrala ulogu denacionalizacije hrvatskogdruštva - hrvatska država postaje dijelomregije i uspješno "odumire". Slièna je i slikakonaèno dosegnutih "medijskih sloboda":Sorosevci grubim etiketiranjem mogu nasr-tati i iskljuèivati iz javnog života svakoga, aoni su sami izuzeti od kritike.

Na promociji je posebno pozdravljen i èov-jek s naslovne stranice najnovijeg brojaFokusa, Igor Zidiæ, aktualni, vrlo agilni i radoslušani predsjednik Matice hrvatske.Vrijeme je, kaže, takvo da više nije dovoljnobiti obièan domoljub; potrebno je da svatkoradi barem za dvojicu. Posebno je istaknuorazoèaranost hrvatskih demokrata velikomAmerikom, koja se u komunizmu doživl-javala kao svjetionik slobode, da bi sedanas razotkrila u hladnoj svijetlosti svogapragmatizma kao nesmiljena velesila,opsjednuta svojim, a ne tuðim (pa tako ninašim) projektima.

Americi, kaže Zidiæ, posebno smetaju naro-di i narodnosne ideje, koje se nesmiljenopritiska i ustrajno drobi, što slièi odnosu gri-zlija i leptira. Osobit grijeh Amerike je utome što su u tranzicijskoj ponudi zasaveznike izabrali (bivše) komuniste i filoko-muniste kao najpouzdanije globalizacijske(anacionalne) partnere, s dugim iskustvomnegiranja vlastitog naroda u korist Velikogbrka.

"Dr. Franjo Tuðman -vizije i postignuæa"Priredila Duunja Gaupp

Sabrani zapisi i autorizirane raspraveokruglog stola "Hrvatska - deset godinaposlije: nacionalne vrijednosti - vizije ipostignuæa

Druga obljetnica smrti prvog hrvatskogpredsjednika dr. Franje Tuðmana bila jepovod za trezvenu raspravu o postignuæi-ma i ciljevima Hrvatske od njezinaosamostaljenja do danas. Udruga zapromicanje hrvatskog identiteta i pros-periteta UHIP organizirala je 6. prosinca2001. okrugli stol "Hrvatska - deset godi-na poslije: nacionalne vrijednosti - vizije ipostignuæa".

Uèesnici rasprave bili su akademik Ivan Aralica, akademik SlavenBarišiæ, mr. Ivan Bekavac, Ante Beljo,prof. dr. Krešimir Æosiæ, admiral DavorDomazet Lošo, dr. Vesna Girardi-Jurkiæ,prof. dr. Andrija Hebrang, mr. NenadIvankoviæ, akademik Dubravko Jelèiæ,Josip Joviæ, akademski kipar KuzmaKovaèiæ, mr. Zlatko Mateša, prof. dr.Anðelko Milardoviæ, dr. AnðelkoMijatoviæ, Miroslav Meðimorec, dr.Nedjeljko Mihanoviæ, dr. Ljerka Mintas-Hodak, akademik Ivo Padovan,akademik Josip Peèariæ, generalSlobodan Praljak, prof. dr. AdalbertRebiæ, akademik Davorin Rudolf, mr.Borislav Škegro, prof. dr. Marijan Šunjiæ,prof. dr. Miroslav Tuðman, dr. MirkoValentiæ, Ljilja Vokiæ, Zoran Vukman,Igor Zidiæ.

Kao što vidimo, sve su to hrvatski intelek-tualci koji nisu samo struènjaci u svompodruèju, veæ i osobno mogu svjedoèiti opovijesnim promjenama u Republici Hrvatskoj. To su ljudi koji mogu procijenitivizije i ciljeve s kojima se išlo u ostvaren-je osnovnih nacionalnih interesa, a danasmogu zagovarati vrijednosti na kojima semože graditi buduænost Hrvatske.

Teme o kojima se raspravljalo:* Stvaranje suverene, nezavisne,samostalne, demokratske RepublikeHrvatske* Domovinski rat (oslobodilaèki, obram-beni ili "dogovoreni" i osvajaèki; odnosprema braniteljima)* Hrvatski nacionalni interesi i BiH* Politika i odnosi s haaškim tribunalom* Europske integracije (moguænosti)* Politika prema iseljenoj Hrvatskoj* Pretvorba; modeli, rješenja, posljedice* Demokracija i komunistièko nasljeðe* Politika pomirbe (ili o revanšizmu1990. i 2000.)* Stvaranje institucija hrvatske države icivilnog društva

Iz predgovora Ivana Aralice:"U prvim danima nastanka samostalnehrvatske države, u dosta širokom spektrupolitièkih stranaka i velikom broju pre-tendenata na liderstvo, Tuðman je imaopolitièke takmace na ostvarenju svojepolitièke zamisli - pod svaku cijenu stvoritinezavisnu državu - ali ni njegovi takmacini stranke oporbene njegovoj nisu imalialternativni program onomu koji je on ost-varivao. Dakako apstrahirajuæi programpobunjenih Srba i onih koji su s njimakooperirali ili samo duhovno korespondi-rali. Tek kada je sanirana srpska pobuna,odbaèen agresor, a Hrvatska ostvarila

svoj suverenitet na èitavom svompodruèju, Tuðmanovoj politièkoj mislipojavila se alternativa u, tako nazvanoj odnekolicine autora, "drugoj republici", kojubi, prema zamisli njenih formulatora, tre-balo ostvariti u posttuðmanovskom vre-menu. .....Kada je Tuðman umro, a navlast - što je bila izravna posljedica tesmrti - došla njemu oporbena politièkapostava, homogenizirana samo željomda, prepuštajuæi vodstvo neokomunisti-ma, prigrabi vlast, ona nije mogla, iako jepost-tuðmanovsko vrijeme nastupilo, statiiza nedoreèenog programa "druge repub-like" i transparentiralo je još nedoreèenijiprogram nazvavši ga spontano detuð-manizacijom. Što je bio samo jedan od cil-jeva programa "druge republike" izvedeniz pojma denacifikacija, koji im se uèiniopreopasnim zbog svoje jasnoæe. ..............Prva se u procesu detuðmanizacije naudaru našla nacionalna država kao prvo-razredna vrijednost. U èitavom nizu pos-tupaka uslijedilo je njeno poniženje.Poniženje njenih oltara, insignija i njenapostojanja. Zatim je na red došla uzastop-na razgradnja ustava kakvu može obavitisamo puèistièka vlast, a ne vlast koja jeizbila na vrh temeljem ustava i mora gapoštivati sviðao joj se ili ne sviðao. ..."

(Knjiga se može naruèiti kod HKZ)

str.26.qxd 16.1.2003 17:31 Page 1

Proèitali ssmo zza vvas // zznanost


CJD i BSE - Što trebaznati o kravljem ludiluPiše dr. Kršnjavi Aleksander

Bovina Spongiformna Encephalopatija(BSE) pojavljuje se kod goveda i uzroko-vana je patološki promjenjenim prionima.Prioni su bjelanèevine koje se nalaze u svimviše razvijenijim organizmima, kako kodživotinja tako i kod èovjeka. Patološki prioniinduciraju pretvorbu normalnih priona ubolesne, koji se u vidu velikih nakupinaodlažu na moždane stanice. Pogoðenemoždane stanice odumiru i mozak su pret-vara u spužvastu masu. Smrt je neminovnai bolest je neizlijeèiva.

Bolest Creutzfeld -Jakob (CJD), je u svojojklasiènoj formi bolest ljudi i odavno poznata.Ona je po svojoj klinièkoj slici vrlo sliènastaraèkoj demenciji tipa Alzheimer. Bitna joj

je znaèajka da se pojavljuje u visokoj život-noj dobi, u prosjeku nakon 60-te godineživota.

Nova varijanta te bolesti (nvCJD) je pozna-ta od 1996. godine i praktièki je identièna saBSE. Ona pogaða i mlaðe ljude, prosjektrenutno 29 godina, neizljeèiva je i ima vrlobrzi tok. Oboljeli umiru u potpunom raspaduumnih i tjelesnih funkcija. Nova varijantaCreutfeldt-Jakob bolesti uzrokovana jepatološkim prionima, koji imaju jednakustrukturu kao i proni kod kravljeg ludila.Mada još nije eksperimentalno dokazano,postoji vrlo opravdana sumnja da je kravljeludilo prenosivo sa goveda na èovjeka i dase kod BSE i nvCJD radi o istoj bolesti.Najviše pogoðena zemlja je Velika Britanija,ali BSE je raširen u cijeloj Europi naroèito uŠvicarskoj. Neke zemlje nisu još registriraleBSE, što ne znaèi da je u njima i nema,buduæi da kontrola i registracija nije svudajednaka.

Moguænost infekcije patološkim proteinimaje bitno smanjena ako se ne konzumiramozak i leðna moždina, živèano tkivo,unutrašnji organi, Ribeye-Steak, T-BoneSteak, kobasice i salame, te govedja želati-na. Meso, sir i drugi mlijeèni proizvodi važeza sada kao bezopasni. Kuhanje i peèenjene neutralizira patološke prione. Oddomaæih životinja maèke oboljevaju (FSE),dok su psi imuni.

Usprkos svega navedenoga nema razlogaza paniku, najnovija istraživanja upuæuju daje jedan veliki dio puèanstva genetski imunna patološke prione. A i za ostale važi da jeopasnost infekcije uz malo znanja i oprezavrlo, vrlo mala. I na kraju, za utjehu trebareæi da nije svako ludilo ujedno i "kravljeludilo".

"Hrvatska" - ime kao sudbinaNevenka Horvat, 04.07.2002

Gotovo da ima simbolike u èinjenici da baš utrenutku neminovnog rasula Vlade i otvaran-ja moguæe i najopasnije politièke krize udržavi, s mrtvog veza u rezalište odlazi jedi-ni brod iz nekada moæne flote "CroatiaLinea", a koji je nosio ime "Hrvatska".Sudbina, koja je tom brodu kao i mnogimaprije njega odavno zapisana, raspliæe seprodajom "Hrvatske" turskom biznismenukoji jedinu vrijednost novosteèene imovinevidi u tonama starog èelika.

"Hrvatsku" nisu htjeli, a mogli su, saèuvati

vjerovnici, i to domaæi, predvoðeniPrivrednom bankom. Saèuvaj nas Bože, akona isti naèin od države dignu ruke i oni kojisu se prije nešto više od dvije godine "zak-linjali" ne samo da æe je oèuvati, nego ipovesti u bolju buduænost. Nismo im slijepovjerovali, ali smo se nadali. Istina je, meðu-tim, da je nada dugo živjela i u pomorcima"Croatia Linea", meðu Rijeèanima kojima jeta kompanija bila stup i ponos pomorsketradicije i naslijeða. HDZ-ovim jurišnicimakoji su još 1992. godine osvojili "CroatiaLine", znajuæi zašto to èine i što im ta kom-panija donosi, pomorci nisu vjerovali, no bilisu nemoæni da se takvim osvajaèima othrva-ju. Ali, imali su vjeru, a iz nje se rodila i nada,da je snaga tog moænog pomorskog diva srespektabilnom flotom i svjetskim ugledomjaèa od gluposti i neznanja onih koji su joj

uzeli kormilo.

Nada je tonula sa svakim brodom što je nes-tajao iz flote. U osam godina više od 50brodova, svi odreda s ponosom kršteniimenima hrvatskih gradova i regija.Najmoænija flota države u potpunosti jeuništena u nepuno desetljeæe, a raðala se50 godina. Èelik je ipak bio slabiji od poli-tièko-menadžerske bahatosti i sljepila."Hrvatska", ako to može biti utjeha, nestajeiz flote meðu posljednjima. Kao da je tomnesretnom brodu, napuštenom od svojihkapetana, žilavost dalo upravo ime.Prekršen sveti pomoraèki kodeks, dakapetani odlaze zadnji, "Hrvatskoj" jeodredio sudbinu. Više nikada neæe zaploviti.Neka se ne ponovi, jer Hrvatska to nezaslužuje.

DRAGAN HAZLER IZ BASELA VODITELJU OESS-OVE MISIJE U HRVATSKOJ

Pomozite nam francuskimzakonom o manjinama U Veèernjaku od 20. studenoga o.g. objavl-jeno je OESS-ovo izvješæe pod naslovom"Manjine najveæi problem". Meni osobno,koji živim u Švicarskoj, zasigurno unajdemokratskijoj zemlji svijeta, nisu jasniuèestali prigovori Hrvatskoj zbog nacional-nih manjina, jer vidim i znam da nacionalnemanjine u Hrvatskoj imaju više svih prava idemokratskih tekovina svih vrsta, ukljuèenihi ljudska prava, nego je to u i jednoj državisvijeta, pa èak i u usporedbi s najuzornijomŠvicarskom. Ovo istièem kao znalac, jersudjelujem u radu Švicarske saveznekomisije za nacionalne manjine.

Postavljam otvoreno pitanje OESS-ovojMisiji u Hrvatskoj i njenom voditelju PeteruSemnebyju da se matematièkom i pravnomtoènosti izrazi u èemu su to ugroženenacionalne manjine u Hrvatskoj i od koga imtreba zaštita, odnosno tko ih ugrožava. Jošviše od toga može gosp. Peter Semneby

pomoæi Hrvatskoj i nacionalnim manjinama,napose u donošenju Ustavnog zakona onacionalnim manjinama predloži li i dadeHrvatskoj najbolji Zakon o nacionalnimmanjinama iz neke od europskih državaèlanica EU, npr. Francuske, Nizozemske,Švedske, Velike Britanije ili neèlanica EU,npr. Estonije, Maðarske, Švicarske...

Osobno bih vrlo rado prihvatio francuski ilišvicarski zakon o pravima i zaštiti nacional-nih manjina. Zašto bi Hratska morala izmišl-jati "toplu vodu" kad su je npr. Francuzi veædavno izmislili?! Francuska ima približnojednako starijih i novijih nacionalnih manjinakao i Hrvatska i trebamo samo tamo gdje unjihovom Ustavu piše "Romi uFrancuskoj..." napisati "Romi u Hrvatskoj".To vrijedi i za hrvatsku zakonsku prilagodbusvih hrvatskih nacionalnih manjina drugimfrancuskim nacionalnim manjinama.

Dakle, ako bi nam voditelj OESS-ove Misijeza ljudska prava predložio odgovarajuæifrancuski zakon, Hrvatska bi trebala samoizmijeniti u njemu imena nacionalnih manji-na i prihvatiti sve odredbe u njemu. Time bigosp. Semneby jako mnogo pomogao

Hrvatskoj, jer je lakše, brže, jednostavnije,uèinkovitije, ispravnije, pravednije i èak jef-tinije prepisati i prevesti najuzorniji Zakon onacionalnim manjinama, nego stvarati novizakon u koji æe se uvijek uvuæi nekakva,makar i sitna pogreška. Ovim èinom olakšatæe i Misija OESS-a svoje djelovanje uHrvatskoj. Na redu je rijeèju i dijelom, g.Peter Somneby!

str. 27.qxd 16.1.2003 17:18 Page 1

Prilog nnašeg jjuniora


NEANDERTALER IN KRAPINAVon Karlo Tomerlin

Kroatien ist bekannt durch Inseln, alte Städte, und auch durch seine 7Nationalparks. Krapina dagegen, ist kaum als ein Urlaubsort bekannt.Doch wer sich traut in die alte, verschlafene Provinz einen Blick zu wer-fen, sieht schnell, dass der Schein trügen kann. Auch in Krapina kannman einiges bBesichtigen, z.B. das Museum Krapina, das Thermalbad,etc. Das 100jährige Museum befindet sich im schlechten Zustand, dieWege sind morsch und teilweise schlecht zu begehen. Ich als 13jähriger, finde es bedauernswert, dass dieser Fundort in soeinem schlechten Zustand ist.Es folgt ein Text aus der Broschüre und einige Bilder von dem Museum.

Die Neandertalerfundstätte in Krapina 1899 - 1999

Die Entdeckung des wissenschaftlich als Homo sapiens nean-derthalensis bezeichneten Altmenschen von Krapina geht auf das Jahr1899 zurück. Damals wurden am Berg Hušnjakovo in Krapina paläon-tologische Untersuchungen aufgenommen. Die sechsjährigenAusgrabungen standen unter der Leitung des bekannten kroatischenGeologen, Paläontologen und Paläoanthropologen Professor DragutinGorjanoviæ-Kramberger, dessen Arbeiten einen wichtigen Beitrag zumStand der internationalen Forschung über den fossilen Menschen leis-teten.Aufgrund der etwa 900 menschlichen Knochenfossilien, die in denSandsteinschichten der Höhle gefunden wurden, handelt es sich um dieumfangreichste und ausgiebigste Neandertaler-Sammlung von einereinzelnen Fundstätte. Die Funde sind fossile Überreste von einigenDutzend Individuen beider Geschlechter im Alter zwischen 2 und 40Jahren.Es wurden ebenfalls zahlreiche fossile Überreste von Höhlenbären,Wölfen, Elchen, Hirschen, Warmzeit-Nashörnern, Wildrindern und vie-len anderen Tieren gefunden. Die materielle Kultur des Neandertalersvon Krapina lässt sich anhand von über tausend entdecktenSteinwerkzeugen aus dem Paläolithikum bzw. der älteren Steinzeitnachweisen. Dieser ergiebige paläontologische Fundort kann in die Zeitvon vor 130000 Jahren datiert werden.Es gibt verschiedene Theorien, die den inzwischen fast hundert Jahrealten Fundort in Krapina zu erklären versuchen und auch heuteGegenstand zahlreicher Abhandlungen sind. Seine paläontologischeBedeutung und die grosse Anzahl fossiler Funde machen ihn beson-

ders attraktiv. Geschützt als paläontologisches Naturdenkmal, kanndieser Fundort in eine der reichsten paläolithischen Wohnstätten desNeandertalers in Kroatien und Europa eingeordnet werden.

Zeichen von Krapina.

Hier sehen sie die Bronze Neandertaler.

Oben sehen sie Knochen und einige Bronze Neandertaler. (Hinter mirsteht kein Neandertaler sondern meine Grossmutter.)

str.28.qxd 16.1.2003 17:33 Page 1

Sport // HHumor, ppa ii ggorak


ŠTO U KOJEMPODUZETNIŠTVU POÈETI SADVIJE KRAVE?

Iz amerièkog izvora slobodno preveo idodao hrvatsko poduzetništvo Osvin Gaupp

Tradicionalno poduzetništvoImate dvije krave. Jednu kravu prodate ikupite bika. Stado se poveæava, prodajetestoku, upošljavate novi personal i dobroživite.

Njemaèko poduzetništvoImate dvije krave. Genetski ih dotjerate dažive 100 godina, jedu jedanput mjeseèno,muzu se same i slušaju svoga bika-fuehrera(voðu). Prodajete mlijeko po èitavom svije-tu.

Amerièko poduzetništvo(primjer ENRON )Osnujete kompaniju sa poèetnim kapitalomod dvije krave. Vaša druga kompanija naKajmanskim otocima (vlasnik nepoznat)kupuje te tri krave pomoæu kreditnog pisma

banke u kojoj imate šogora. Pravo na mli-jeko od sve 4 krave prodate preko posred-nika na Vašu treæu kompaniju u USA, kojazatim unajmljuje mlijeko od tih istih 5 kravauz povrat poreza za 6 krava. U bilancu prvekompanije vratite svih 7 krava u ime poravn-jana duga. U njezinom godišnjem izvještajustoji da kompanija posjeduje 8 krava saopcijom na jednu više, što znaèi dobit od 9krava, odnosno 500%. Akcije na osnovupreporuke banke u kojoj imate šogoraskoèe 1000%. Vi ih prodate i sa debelomlisnicom mirno promatate bankrot svihVaših kompanija.

Francusko poduzetništvoSmatrate da ste sa dvije krave zakinuti,štrajkate i tražite od države tri krave.

Britansko poduzetništvoImate dvije krave, ali su obadvije lude.

Talijansko poduzetništvoImate dvije krave, ali neznate gdje su.Napravite sijestu.

Rusko poduzetništvoŽelite znati koliko imate krava i izbrojite 4krave. Brojite ispoèetka i izbrojite 6, a nakon

ponovnog brojanja ih ima 3. Prekidate sabrojenjem i otvarate slijedeæu bocu votke.

Hindu poduzetništvoImate dvije krave. Vi im se klanjate.

Kinesko poduzetništvoDvije krave muze 300 ljudi. Objavljujetepunu zaposlenost, visoku proizvodnju gove-dine i stavljate u zatvor svakog novinara kojipiše drugaèije.

Hrvatsko poduzetništvoDržavno poduzeæe ima dvije krave, obadvi-je su crkle. Dižete bezkamatni kredit u bancigdje imate šogora, pola love njemu polaVama. Kupujete dio dionica poduzeæa oddržavnog fonda za privatizaciju, ne platiteih, ali se proglašavate veæinskim vlasnikom.Prodajete livadu na kojoj su bile krave u imepoduzeæa i novce prebacujete na svoj pri-vatni konto. Kredit ne otplaæujete, jer to uHrvatskoj rade samo ludi. Poduzeæe odlaziu steèaj, banku saniraju porezni obveznici.Glasno vièete "drž lopova" i osnivatestranku "Za demokraciju i reviziju privati-zacije". Ako doðe do revizije kupujete poistom postupku isto poduzeæe još jednom.

JANICA - NAJBOLJASPORTAŠICA GLOBUSA2002. GODINE

TRANS WORLD SPORT, londonska TV-producentska kuæa, dodijelila Janici svojunagradu (kristalnu vazu) kao najveæoj sport-skoj senzaciji 2002. godine.Priredio: O. Gaupp

Sportski prilozi londonske TV kuæe TRANSWORLD SPORT gledaju se u 120 zemaljasvijeta, t.j u 150 milijuna domova.Vrlo jake konkurentice Janici za ovunagradu bile su tenisaèica Serene Williams(tri Grand Slam pobjede), golfistica AnikkeSorenstam (devet turnirskih pobjeda izaraðenih 2,5 milijuna USD), atletièarkaPaule Radcliffe (europska prvakinja na10.000 metara i vlasnica najboljeg vremenau povijesti maratona). Janica je dobilauvjerljivo više glasova od njih.

Producent Luca Ceccolini uruèio je nagraduJanici i kazao da je dvadesetogodišnjuHrvaticu bilo lako izabrati, jer je ostvarilanedostižan olimpijski uspjeh - tri zlata i sre-bro."Znali smo provoditi sate i sate da bismodobili potrebnu veæinu za pobjednike. No,ovaj put je s Janicom bilo lako èak i unatoètome što je svoj trostruki olimpijski uspjehizborila još u veljaèi. A znate da ljudi utakvim anketama obièno bolje pamte onedogaðaje iz drugog dijela godine. Zimskeolimpijske igre i Svjetsko nogometno prven-stvo dva su najveæa dogaðaja u godini injima su dominirali Janica i Ronaldo."

DOSADAŠNJI POBJEDNICISportašice

1988: Griffith-Joyner (atletika), 1989: Graf (tenis),1990: Navratilova (tenis), 1991: Krabbe (atletika),1992: Boulmerka (atletika), 1993: Wang (atletika),1994: Schneider (skijanje), 1995: Quirot (atletika),1996: Masterkova (atletika), 1997: Jones (atletika),

1998: Hingis (tenis), 1999: ženska nogometnareprezentacija SAD-a, 2000: V. Williams (tenis), 2001:

Capriati (tenis), 2002: Kosteliæ (skijanje).

Sportaši1988: Bubka (atletika), 1989: Lemond (biciklizam),

1990: Faldo (golf), 1991: Lewis (atletika), 1992:Scerbo (gimnastika), 1993: Jordan (košarka), 1994:

Koss (brzo klizanje), 1995: Indurain (biciklizam), 1996:Johnson (atletika), 1997: Woods (golf), 1998: Maier

(skijanje), 1999: Armstrong (biciklizam), 2000: Woods(golf), 2001: Ichiro (baseball), 2002: Ronaldo

(nogomet).

Janica Kosteliæ

str. 29.qxd 16.1.2003 17:19 Page 1

Humor, ppa ii ggorak


Kraæi istarski politièki vic* Znaš li zašto je Kajin ubio Abela? * Zato što se Abel nije htio upisati u IDS.

Politièki i stranaèki aktivan lijeènik na vratimaordinacije poziva: * Tko je za EKG neka uðe!* E, ja san najprin bila za HDZ, pa za SDP, asad san za EKG, pa san prva na redu - jedna æepacijentica.

Poznati podravski jal spominje se u vicevimagotovo koliko i njihova škrtost. Ivek iz Novigrada Podravskog pozvao kuma izVirja na kolinje.* Ak' moreš, dojdi svakako kume.Odazvao se kum pozivu, ali je naišao nazatvorena ulazna vrata, koja nikako nije mogaootvoriti. Kad su se za tri dana sreli na sajmu,kum reèe Iveku:* Pozval si me na kolinje, a nisam mogel udvorište.* Pa, rekel sam ti, dojdi ak' moreš - odgovorimu ovaj.

Zagorci su za sav svijet iskreni, jednostavni inaivni. Odatle je valjda i nastao odgovor napitanje zašto se Zagorec smije kad sijevajumunje:* Jer misli da ga dragi Bogek slika. No, kako ima i puno domišljatih Zagoraca,netko od njih si je zgruntal kakav bi trebal bitipravi hrvatski general: * Norac v glavi, gotovina v džepu, rojs ugaraži i zagorec vu duši.

Zagorci su najbržiAmerikanci se hvale da je zgrada koju su ujutropoèeli graditi na veèer veæ završena, Švicarcitvrde kako im satovi poènu toèno kucati i prijenego što su sastavljeni. Zagorci na to odgo-varaju da, ako ujutro poènu graditi pivovaru, zagablec su veæ svi mrtvi pijani!

Zagorec doðe u neboder i prvi put vidi lift. Uðeu njega neka stara baba, a malo kasnije kad selift opet spustio, iz njega izaðe krasna djevojka.- Ti bokca! Tu bum ja dopelal svoju staru!

'Purgeri' i 'Dalmoši' * Znaš, Duje, da su naši splitski šoferi grad-skih autobusi pametniji od purgerskih?* Kako misliš?* A, Gospe ti, oni gore ne samo èa ne mogunauèit vozit', vengo ne moredu ni zapantit ulicepa in autobuse vode traènice!

Koja je razlika izmeðu Srbina i Hercegovca?Srbin ima 4 C, a Hercegovac 4,5 M. Meðugorje,Mercedes, Mobitel, Mater i - pola Mostara.

Mujo i Haso došli vaditi osobnu iskaznicu upoliciju. Kako su oba bila nepismena, rekli suim da se potpišu kažiprstom. Mujo se potpišekažiprstom, a Haso dade palac.* Bolan, to nije kažiprst - kažu mu u policiji.* Ali, ja se razlièito prezivam od Hase! -odgovori Mujo.

NIJE VIC!

Èovjek bi mogao pomisliti da se radi o vicu, da gakasnije nije objavila amerièka mornarica.

Razgovor kanadske obalne straže i amerièkognosaèa aviona Lincoln u listopadu 1995.

Kanaðani: Molim promijenite kurs plovidbe za 15stupnjeva prema jugu, kako biste izbjegli koliziju.

Amerikanci: Zahtijevamo da promijenite kurs za15 stupnjeva prema sjeveru, da bi se izbjegaosudar.

Kanaðani: Negativno. Morate promijeniti kurs za15 stupnjeva prema sjeveru, kako biste izbjeglikoliziju.

Amerikanci: Govori kapetan amerièkog ratnogbroda! Ponavljam: Promijenite vaš kurs plovidbe!

Kanaðani: Negativno. Ponavljam još jednom:Morate promijeniti kurs plovidbe.

Amerikanci (povišenim glasom): Govori nosaèaviona USS Linkoln, drugi po velièini brodatlantske flote USA! Prate nas tri razaraèa, trikrstarice i mnogi pomoæni brodovi. Zahtijevam odvas da promijenite kurs za 15 stupnjeva premasjeveru! Ponavljam, ili æete promijeniti kurs za 15stupnjeva prema sjeveru ili æemo mi poduzeti pro-tumjere kako bismo zagarantirali sigurnost našegbroda!

Kanaðani: Mi smo svjetionik.

NEUSPJELA ANKETAIz amerièkog izvora preveo Osvin Gaupp

Ujedinjene Nacije su provele anketu u svimzemljama svijeta. Pitanje u anketi je glasilo:"Najljubaznije Vas molimo da nam date Vašemišljenje o svezi sa nedostatkom hrane uostalom dijelu svijeta".Anketa je bila potpun promašaj, jer upit nijenitko razumio.

* U Africi nisu znali što znaèi "hrana".* U Zapadnoj Europi nisu znali što znaèi"nedostatak".* U Istoènoj Europi i Aziji nisu znali što znaèi"mišljenje".* U Južnoj Americi nisu znali što znaèi"najljubaznije molimo"* U USA nisu znali što znaèi "ostali dio svije-ta".

ZAŠTO MENADžERI TOLIKO ZARAÐUJU, ILI"NEZNANJE = VELIKA ZARADA" NAUÈNODOKAZANO

Iz amerièkog izvora preveo i dodao komentaro politièarima i menadžerima: Osvin Gaupp

Amerièki uèenjaci su strogo matematièko-fiz-ièkom metodom dokazali da se u privredizaraðuje utoliko bolje što je znanje manje.Dokazni postupak polazi od dvije poznateiskustvene premise:1. "Knowledge is power", hrvatski "znanje jesnaga", i2. "Time is money", hrvatski "vrijeme jenovac"

Fizika nas uèi da je snaga rad u jedinici vre-mena, odnosno matematièki: snaga = rad /vri-jemeAko u toj formuli zamijenimo snagu sa znan-jem (postulat 1), a vrijeme sa novcem (postu-lat 2), onda dobivamo formulu znanje = rad /novac ili ako je po matematièkim zakonimapreoblikujemo:Novac = rad / znanje

Ta formula kaže da je zaraðeni novac direktnoproporcinalan sa radom, a obrnuto propor-cionalan sa znanjem, ili laièki i svakomrazumljivo reèeno: tko više radi taj i višezaraðuje (što je, svi æemo se složiti, pravedno),ali nasuprot tome tko ima više znanja taj manje

zaraðuje, ili obrnuto tko ima manje znanja tajviše zaraðuje. Teoretski èak, potpuna neznali-ca zaraðivala bi bezkonaèno mnogo uz mini-malan rad. Sad je puno jasnije zašto politièari imenadžeri toliko zaraðuju, te zašto sumenadžerske plaæe zadnjih deset godina uodnosu na prosjeène toliko porasle (u USA suprije 10 godina bile 50 puta veæe od prosjeènihplaæa, a prije nedavnih bankrota najveæihamerièkih kompanija i do 170 puta veæe). Oèitosu se u toku globalizacije probili na vrh global-nih kompanija globalne neznalice, jer kakoinaèe objasniti krah Swissaira, Enrona, itd.

Naslov CijenaCHF Kom.

Ambra, 50.-Ivan AralicaŠto sam rekao o Bosni, 35.-Ivan AralicaPrièa o Tuðmanovoj salveti, 17.-Miroslav TuðmanIspod jezika, 35.-Josip PavièiæIdemo na Zagreb, 37.-Nebojša JovanoviæMala ilustrirana hrvatska povijest, 35.-Hrvoje Matkoviæ, Drago TrumbetašNa istoku zapada, 35.-Mirko SaboloviæSerbian myth about Jasenovac, 50.-Josip PeèariæPrièe iz didove brèine, 20.-Mile MudrovèiæTajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, Bože Vukušiæ 50.-Dr. Franjo Tuðman - vizije i postignuæa, Sabrani zapisi raznih autora 35.-Mein Vukovar lebt, 33.-Peter WeibelTreæejanuarska Hrvatska, 25.-Joško ÈelanOteto zaboravu, 30.-Joško ÈelanOklevetani narod, Hrvati u BiH 1990.-2000. 25.-Joško Èelan

Ime i prezime, adresa i telefon naruèitelja:

Potpis:

Narudžbenicu izrezati i poslati na adresu:Hrvatska kulturna zajednica Kroatischer KulturvereinPostfach, 8050 ZürichKnjige se mogu naruèiti i na: Fax: 056 2218208e-mail: [email protected]

str.30.qxd 16.1.2003 17:33 Page 1


uvodnik

HRVATSKA ÈUDA"Dok je Vukovara bit æe Kroacije" (slobodno prema A.G. Matošu)

Mali narodi, mali po broju stanovnika,privrednoj snazi i povijesnoj znaèajnosti,naginju iz osjeæaja inferiornosti dvijemaekstremima: ili podcjenjivanju ili precjenji-vanju vlastitoga. Objektivno gledajuæi, miHrvati smo mali narod po broju stanovnika, ai u pogledu privredne snage nas prosjeèniEuropljanin vidi u blizini Bugarske i Albanije,znaèi meðu najsiromašnijim u Europi. A onopovijesne znaèajnosti, koju je Hrvatska kaopredziðe kršæanstva imala, prošlo je uEuropi nezamijeæeno, jer se je njeno težišteu to doba preselilo sa Mediterana naatlantsku obalu te je bila zauzeta borbom zasvjetsku prevlast na svjetskim oceanima i unovo otkrivenim kontinentima. U nas Hrvataima dosta primjera za tipièno ponašanje pri-padnika malih naroda, pokrivamo èitav spek-tar, od pretjerano sluganskog ulagivanjasvemu stranome, do uvjerenja kako imamoprimjerice "najljepše more na svijetu".

Pa ipak, ako i uzmemo u obzir da inkliniramopreuvelièavanju naših (rijetkih) uspjeha, pos-toje prava hrvatska èuda. Obitelj Kosteliæ jetakvo jedno èudo, posebice Janica. Poredfenomenalnog uspjeha na olimpijskim igra-ma, njezini nedavni nastupi izazivaju i kodstranih, vrlo kompetentnih komentatora, kaošto je nekadašnji vrhunski austrijski slalo-maš Thomas Sikora, nevjericu i èuðenje kojekulminira u izjavi: Janica vozi kao da dolazisa neke druge zvijezde. I uistinu, postavitinakon prve vožnje i u drugoj vožnji najbolje

vrijeme je u današnjem profesionalnom alp-skom sportu praktièki nemoguæe, jer po pos-tojeæim natjecateljskim pravilima natjecateljsa najboljim vremenom u prvoj vožnji startaposljednji u drugoj. A to znaèi voziti 30-ta poizrovanoj stazi i svatko tko se bavi skijanjemzna što to znaèi. A Janici je to èudo uspjeloove sezone u dva takmièenja. Na posljed-njem u Bormiu èak sa konaènom prednostiod više nego dvije sekunde, što je u alpskomskijanju mala vjeènost, tako da je drugoplasirana Görgl gledajuæi Janicu pri prolazukroz cilj u nevjerici mahnula glavom i diglaruke u zrak. Niti sat kasnije, njezin brat Ivicaje takoðer pobijedio i time su oni prvi parbrata i sestre u povijesti alpskog svjetskogkupa, koji su u istom danu pobijedili. A Ivicaje postigao i drugi nikad dosad zabilježenuspjeh, kad je u prvom slalomu prošlesezone pobijedio startajuæi u prvoj vožnji sabrojem 64.

Drugo jedno hrvatsko èudo je herojskaobrana Vukovara. Vojni stratezi polaze odtoga da je napadaèu potrebna brojèanaprednost od 3 naprama 1 da bi naravnièarskom terenu bio uspješan, i to pret-postavljajuæi da branitelj raspolaže sa jed-nakovrijednim oružjem. Sva ta pravila su uobrani Vukovara postavljena na glavu.Usprkos ogromnoj brojèanoj i neusporedivojoružanoj prednosti, šaèica opkoljenih vuko-varskih branitelja je prkosila jugoavionima,jugotenkovima, jugotopovima i jugoèetnici-ma punih 87 dana. I to ne u nekoj planinskojvrleti nego na terenu koji je predestiniran zaupotrebu teške ratne tehnike i nalazi se uzsamu neprijateljeljsku granicu. Ne podcjen-jujuæi uspjehe hrvatskih branitelja na drugimratištima diljem Domovine, kao i znaèajnostobrane Požege, Karlovca, Gospiæa, Šibeni-ka, Dubrovnika, Mostara, Kupresa,bosanske Posavine i drugih, Vukovar ipakima posebnu simbolièku vrijednost.

Zbog te simbolièke vrijednosti, a potaknutivremenskom koincidencijom pada Vukovarai održavanja jubilarnog 30. Sabora HrvatskeKulturne Zajednice, taj Sabor i oveDruštvene Obavijesti su posveæeniVukovaru kao simbolu hrvatskog otpora ihrvatskog stradanja. U Vukovaru se je brani-la Hrvatska, Vukovar predstavlja hrvatsko

jedinstvo, koje nam je opet tako potrebno.Jer Vukovar nisu branili samo Vukovarèani,tu je bilo branitelja iz svih dijelova Domovinepa i iz tako dalekih krajeva kao što jeHercegovina. Pri posjeti ratnih invalida uVaraždinskim toplicama 1994. bili smoimpresionirani koliko je meðu njima biloHercegovaca sa vukovarskog ratišta. Totreba u ovo vrijeme posebno naglasitiobzirom da su Hercegovci posljednih godinarado upotrebljavana meta za odapinjanje kri-tièkih strelica. Vukovar je i pokazateljsvjetske, a posebno europske nesposob-nosti, nedosljednosti pa i hipokrizije, (licem-jerstva) u pogledu sprijeèavanja takvih stra-hota, koje smo vidjeli u drugom svjetskomratu, a za koje se je Europa zaklela da senikada više ne smiju ponoviti. Svijet je u vri-jeme agonije Vukovara bio hladan proma-traè, a u meðuvremenu je i zaboravioVukovar. Od pustih obeæanja, uz manjeèasne iznimke, ostala je samo zloupotrebaimena Vukovar u vlastite promièbene svrhe,kako se izmeðu redaka govora gradonaèel-nika Vukovara, g. Štengla, na Saboru HKZ-emože razaznati.

Dogaðaji u Domovini nas prisiljavaju narazmišljanje da nije samo svijet zaboravioduge kolone poniženih hrvatskih prognani-ka, nego i mi sami. Potresna je èinjenica daje zadnjih godina više hrvatskih braniteljapoginulo od vlastite ruke nego što ih jesveukupno poginulo u Domovinskom ratu odneprijateljske ruke. Duboko dira izjava, kojase mogla proèitati na demonstraciji ratnihveterana u Zagrebu prošle godine: "U ratusam izgubio nogu, u miru sam je dobio". Kadje moguæa izjava gosp. Vesne Pusiæ uSaboru: "Domovinski rat je nacionalnasramota", i kad je moguæe da ona još uvijekuživa veliku popularnost u Zagrebu premademoskopskim istraživanjima medija, ondaje to hrvatsko èudo, jer tako nešto jenemoguæe u bilo kojem drugom narodu. Topokazuje odnos Hrvatske prema svojojprošlosti i to objašnjava samoubojstva zabo-ravljenih i obešæašæenih branitelja hrvatskesamostalnosti. A mi, HKZ, mislimo da seVukovar, simbol stradanja hrvatskog narodai domovinske obrane, ne smije zaboraviti.

Osvin Gaupp

IMPRESSUM

Društvene obavijestiGlasilo Hrvatske kulturne zajednice uŠvicarskojVereinsblatt des KroatischenKulturvereins Schweiz

Nakladnik/HerausgeberHrvatska kulturna zajednicaKroatischer KulturvereinPostfach, CH-5080 Zürich

Izlazi/erscheint: 4 x godišnje/jährlichNaklada 1100 komadaGrafièko oblikovanje: Ante TeskeraTisak/Druck: itG d.o.o. Zagreb

Ureðivaèki kolegij/RedaktionGlavni urednik/Chefredaktoring. Osvin Gaupp, Mirko Markoviæ, Tomislav Kukalj, ured-nik web stranice

Suradnici u ovom broju (po abecedi)Mitarabeiter in dieser Nr.(alphabetisch)Ivan Curman, Joško Èelan, Emil Èiæ,Šimun Šito Èoriæ, Dunja Gaupp, Glavniodbor HKZ, Andrija Haramina,Aleksander Kršnjavi, Ivan Matariæ,Nadzorni odbor, Dragutin Opariæ,Vjekoslav Pavao, Ljupko Periæ, VladoŠimunoviæ, Zlatko Špehar, VladimirŠtengel, Upravni odbor HKZ, NevenkaVuèemileviæ, Karlo Tomerlin,

Ivana Župan Tomerlin.

Sponzori / SponzorenBoban-Wältli Ivo, Kralj Antun & Tatjana,Kresiæ Marica, Macukiæ Marija, PeriæLjupko & Draženka, Premužiæ Mladen,Roca Mirjana, Stanišiæ Marijan, Hrvatskisvjetski kongres CH/FL.

Priloge i oglase slati naAdresu udrugeFAX 0041 56 2218208e-mail [email protected] [email protected]

Za potpisane èlanke odgovara autor, za nepotpisane uredništvo.

Reagiranja // oobavijesti


OBNOVITE PRETPLATU - PRETPLATITE SE NAHRVATSKO SLOVO

O VAŠOJ PRETPLATI ILI POTPORI OVISIBUDUÆNOST HRVATSKOGA SLOVA

Uplate doznaèiti na žiro-raèun:HKZ - HRVATSKO SLOVO d.o.o.

2340009-1100149615Devizne uplate za europske zemlje 115 Eura,

a za prekomorske zemlje 225 USDdevizni raèun:

HKZ - HRVATSKO SLOVO d.o.o.2500-9982800-575186

PRIVREDNA BANKA d.d., ZAGREBSvakoga petka HRVATSKO SLOVO uvijek za Hrvatsku!

HRVATSKOJ KULTURNOJ ZAJEDNICI U ŠVICARSKOJ

SRDAÈAN POZDRAV OD NAS, NAJMANJIH I MALIH,MALO VEÆIH I VELIKIH VUKOVARACA

Nismo sami kad imamo Njega

Tako lakog u rukama našim

Oèicama ljubi on dijete svako

Rukama grli i ono ljudsko – naopako

Nismo sami kad imamo Vukovar

I Dunav i Slavoniju i Srijem

I more i gore i Hrvatsku lijepu

Nismo sami kad imamo Vas

Mi, djeca Vukovara Vama na dar

«Djeca Vukovara djeci Vukovara» - Božiæni koncert 2002.

Cijenik oglasa / Inseraten Preise1/1 Seite: CHF 670.-1/2 Seite: CHF 360.-1/4 Seite: CHF 200.-1/8 Seite: CHF 110.-1/16 Seite: CHF 60.-

wwwwww.hkz-kkv.hkz-kkv.ch.chHrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj

Kroatischer Kulturverein Schweiz

VODSTVO UDRUGE / FÜHRUNGSORGANE 2001. - 2003

Upravni odbor / VorstandMatariæ Ivan, predsjednik/PräsidentGaupp Dunja, dopredsjednica/VizepräsidentinStojan Domagoj, dopredsjednik/VizepräsidentŽupan Tomerlin Ivana, tajnica/SekretärinLukaè Anto, blagajnik/KassierPavkoviæ AnðaKunoviæ Davor

Nadzorni odbor / KontrolstelleŠimunoviæ Vlado, predsjednik/PräsidentKos FranjicaKunetiæ IvanStanek ZlaticaŠavar Ivan

Ogranci / ZweigstellenBern, Postfach 711, 3012 BernIstoèna Švicarska, Postfach 1109, 9001 St. GallenOlten, Postfach 1053, 4601 OltenSredišnja Švicarska, Postfach 3508, 6002 Luzern

Kolektivni èlan / KollektivmittgliedHrvatsko glazbeno društvo "Tamburica", Buchenweg 22, A-6923 Lauterbach

Poèasni èlanovi / Ehrenmitgliederprof. dr. Dolinar Žarko† fra Kordiæ Lucijan† dr. Petrièeviæ Jure† prof. dr. Prelog Vladimir† dr. Raða Tihomiling. Rošèiæ Stipedr. Šimunoviæ Vladoprof. dr. Turina Marko

VAžNE ADRESE / WICHTIGE ADRESSEN:

HRVATSKI SVJETSKI KONGRES / Kroatischer WeltkongresPredsjednik/Präsident: prof. dr. Šimun Šito ÈoriæUntere Winkel 7, CH-4500 SolothurnTel. +41 32 62192022, Fax: +41 31 6219208e-mail: [email protected]

HRVATSKI SVJETSKI KONGRES CH/FL / Kroatischer Weltkongres CH/FLPredsjednik/Präsident: dr. Branko GrizeljEschnerstr. 9, FL-9494 SchaanTel. +41 75 2325261, Fax:+41 75 2332377

VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKEThunstr. 45, 3005 BernTel. 031 3520275, 031 3520279, Fax: 031 3520373Konzularni odjel veleposlanstva: Tel. 031 3525080, Fax: 031 3528059

KONZULAT REPUBLIKE HRVATSKE u ZürichuBellerivestr. 5, 8008 ZürichTel. 01 4228318, Fax: 01 4228354

KONZULAT REPUBLIKE HRVATSKE u LuganuVia Folleti 20, 6900 LuganoTel. 091 9666310, Fax: 091 9672110

HRVATSKA DOPUNSKA ŠKOLALöwenstr. 22, 8001 Zürich, Tel. 01 2126544

str. 2 i 31.qxd 16.1.2003 17:45 Page 1

mato kovaèeviæ-eskaviljo društvene obavijestiznameniti i zaslužni hrvati 925-1925, zagreb 1925....

Documents