SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Marija Matak

RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE NAKON

ULASKA U EUROPSKU UNIJU

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE NAKON

ULASKA U EUROPSKU UNIJU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika razvoja

Mentor: Prof. dr. sc. Nada Karaman Aksentijević

Student: Marija Matak

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

JMBAG: 0081133780

Rijeka, lipanj 2015.

SADRŽAJ

1 UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1 PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ............................................................................. 1

1.2 RADNA HIPOTEZA ......................................................................................................... 1

1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA .................................................................................... 1

1.4 ZNANSTVENE METODE .................................................................................................. 2

1.5 STRUKTURA RADA ........................................................................................................ 2

2 EKONOMSKI RAST I RAZVOJ TE NJEGOVO MJERENJE ........................................ 3

2.1 POIMANJE RASTA I RAZVOJA ......................................................................................... 3

2.2 POKAZATELJI EKONOMSKOG RAZVOJA ......................................................................... 5

3 RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE ...................................................................................... 8

3.1 OPĆI PODACI O LITVI .................................................................................................... 8

3.2 POVIJEST .................................................................................................................... 10

3.3 STANOVNIŠTVO .......................................................................................................... 13

3.4 MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI .............................................................................. 19

3.4.1 Kretanje BDP-a po stanovniku .............................................................................. 19

3.4.2 Kretanje BDP-a prema kupovnoj moći .................................................................. 20

3.4.3 Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u .............................. 22

3.4.4 Zaposlenost ............................................................................................................ 23

3.4.5 Nezaposlenost ........................................................................................................ 25

3.4.6 Tendencije siromaštva ........................................................................................... 27

3.4.7 Inflacija .................................................................................................................. 30

4 ANALIZA MEĐUNARODNE RAZMJENE LITVE ...................................................... 33

4.1 IZVOZ LITVE ............................................................................................................... 34

4.2 UVOZ LITVE ............................................................................................................... 35

4.3 TRGOVINSKI PARTNERI LITVE ..................................................................................... 38

4.4 STRANE DIREKTNE INVESTICIJE .................................................................................. 39

5 ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 42

LITERATURA ......................................................................................................................... 44

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 47

POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 47

1

1 UVOD

Ekonomski rast je najvažniji no nije i jedini element gospodarskog razvoja. Bez ekonomskog

rasta nema ni ekonomskog razvoja. To ne znači da zemlja s velikim bruto domaćim

proizvodom po stanovniku mora biti i gospodarski razvijena zemlja. Gospodarski razvoj širi

je i složeniji proces od ekonomskog rasta. Svjetska gospodarstva se danas najviše dijele na

razvijena i ona u razvoju. Zemlje u razvoju svrstavaju se u zemlje nižeg, nižeg srednjeg i

višeg srednjeg dohotka, dok razvijene zemlje spadaju u zemlje visokog dohotka.

U središtu interesa diplomskog rada biti će ekonomski razvoj Litve nakon njezinog ulaska u

Europsku uniju. Litva je mnogo postigla u izgradnji samostalne države. Međutim, novi

izazovi se i dalje pojavljuju te se mora raditi na daljnjem razvoju zemlje a to je važno za

modernizaciju, veću otvorenost, demokratizaciju ovog „Baltičkog tigra“.

U radu, posebna pozornost će se dati pokazateljima (BDP po stanovniku, nezaposlenost

odnosno zaposlenost, siromaštvo) ekonomskog rasta i razvoja Litve. Poviješću,

stanovništvom te makroekonomskim pokazateljima analizirat će se rast i razvoj Litve.

1.1 Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja je analiza i usporedba razvojnih obilježja Litve nakon ulaska u Europsku

uniju te utjecaj ekonomskog rasta i razvoja na cjelokupno gospodarstvo Litve.

Predmet istraživanja obuhvaća navedena razvojna obilježja Litve u razdoblju nakon ulaska u

Europsku uniju (od 2004. godine).

1.2 Radna hipoteza

Sukladno problematici i predmetu istraživanja, postavljenja je radna hipoteza: u razdoblju od

ulaska u punopravno članstvo Europske unije, Litva ostvaruje ekonomski rast i razvoj.

1.3 Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je utvrditi sve relativne značajke ekonomskog rasta i razvoja na primjeru

Litve nakon njenog ulaska u EU. Ciljevi rada su istražiti i analizirati razvojna obilježja Litve u

vremenu nakon ulaska zemlje u EU, istražiti faktore koji utječu na rast i razvoj te da li zemlja

ostvaruje rast i razvoj.

2

1.4 Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja tematike koja je prikazana u ovom radu

korištene su slijedeće znanstvene metode: metoda analize, metoda deskripcije, statističke

metode, matematičke metode, povijesna metoda, metoda komparacije.

1.5 Struktura rada

Rezultati istraživanja ovog diplomski rad s naslovom RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE

NAKON ULASKA U EUROPSKU UNIJU, sukladno metodologiji izrade rada, sastoje se od

pet međusobno povezanih dijelova.

U prvome dijelu odnosno u UVODU postavljen je problem i predmet istraživanja, radna

hipoteza diplomskog rada, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode koje su korištene te

struktura rada.

EKONOMSKI RAST I RAZVOJ TE NJEGOVO MJERENJE naslov je drugog dijela

diplomskog rada u kojem će se definirati rast i razvoj, kako se mjere te koji su pokazatelji

ekonomskog razvoja.

Treći dio s naslovom RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE razrađuje opće podatke o Litvi,

njezinu povijest i stanovništvo te analizira makroekonomske pokazatelje kao što je kretanje

BDP-a po stanovniku i prema kupovnoj moći, udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog

sektora u BDP-u, stopu zaposlenosti i nezaposlenosti, inflaciju i siromaštvo.

O međunarodnoj razmjeni Litve (o uvozu, izvozu, trgovinskim partnerima zemlje) govori se u

četvrtom dijelu rada pod naslovom ANALIZA MEĐUNARODNE RAZMJENE LITVE.

U ZAKLJUČKU, posljednjom dijelu rada dana je sinteza istraživanja.

3

2 EKONOMSKI RAST I RAZVOJ TE NJEGOVO MJERENJE

Ekonomija razvoja jedna je od najnovijih i najizazovnijih grana ekonomije iako su njeni

korijeni stari više od 300 godina. Sve je značajnije izučavanje problema i procesa

ekonomskog razvoja zbog velikih razlika u razvijenosti između najrazvijenijih i

najnerazvijenijih zemalja.

2.1 Poimanje rasta i razvoja

Rast i razvoj nisu istoznačnice, iako su se dugi niz godina smatrali jednakima. Ekonomski

razvoj uključuje u sebi i rast, ali je puno složenija kategorija. U procesu razvoja, osim rasta

proizvodnje dolazi i do promjena u strukturi proizvodnje. Pod ekonomskim rastom

podrazumijevamo promjene u obujmu materijalne proizvodnje tj., povećanje obujma

proizvodnje.

Osnovni motiv istraživanja ekonomskog rasta oduvijek je bio otkriti uzroke zbog kojih su

neke zemlje bogate, a druge siromašne. Zanimanje ekonomista za istraživanje ekonomskog

rasta obnovljeno je sredinom 80-ih godina dvadesetog stoljeća s razvojem teorija endogenog

rasta. (Mervar, 2003: 369)

Proučavanje ekonomskog razvoja jedna je od najnovijih, najuzbudljivijih i najizazovnijih

grana širih disciplina ekonomije i političke ekonomije. Mada se može reći da je Adam Smith

bio prvi „ekonomist razvoja“ i da je njegovo djelo Wealth of Nations (Bogatstvo naroda) iz

1776. godine bilo prva rasprava o ekonomskom razvoju. Sistematsko proučavanje problema i

procesa ekonomskog razvoja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi pojavilo se tek u posljednjih

pet desetljeća. (Todaro, Smith, 2006: 7)

Ipak, neki ekonomisti tvrde da razvojna ekonomija nije zasebna znanstvena disciplina već

amalgam i u biti primjena svih tradicionalnih grana ekonomije.

U strogo ekonomskim kategorijama, pod razvojem se tradicionalno podrazumijeva

sposobnost ekonomije jedne zemlje čija je početna ekonomska situacija dugo bila, manje ili

više, statična da generira i održi godišnji rast svoga bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stopi

od 5% do 7% ili više. Zajednički alternativni ekonomski indeks razvoja koristi stope razvoja

dohotka po glavi stanovnika (per capita) kako bi se uzeli u obzir i sposobnost zemlje da širi

svoj output po stopi bržoj od stope porasta stanovništva. (Todaro, Smith, 2006: 14)

4

Tri osnovne komponente ili osnovne vrijednosti služe kao konceptualna osnova i praktična

smjernica za razumijevanje unutarnjeg značenja razvoja. Te ključne vrijednosti:

· gola egzistencija – mogućnost zadovoljenja osnovnih životnih potreba

· samopoštovanje – biti osoba

· sloboda – moći birati

predstavljaju zajedničke ciljeve kojima teže svi pojedinci i sva društva. (Todaro, Smith,

2006:19)

Razvoj u svim društvima mora imati barem ova tri cilja (Todaro, Smith, 2006: 21) :

· povećati raspoloživost i proširiti raspodjelu osnovnih roba za egzistenciju

· povećati nivo života

· proširiti opseg ekonomskih i i socijalnih izbora koji stoje na raspolaganju pojedincima

i zemljama

U strogo ekonomskim kategorijama, pod razvojem se tradicionalno podrazumijeva

sposobnost ekonomije jedne zemlje čija je početna ekonomska situacija dugo bila manje ili

više statična da generira i održi godišnji rast svoga bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stopi

od 5% do 7%, ili više. Zajednički alternativni ekonomski indeks razvoja koristi stope razvoja

dohotka po glavi stanovnika (per capita) kako bi se uzeli u obzir i sposobnosti zemlje da širi

svoj output po stopi bržoj od stope porasta stanovništva. Nivoi i stopa rasta „realnog“ GNI-a

per capita (monetarni rast GNI-a per capita minus stopa inflacije) normalno se uzimaju za

mjerenje općeg ekonomskog blagostanja stanovništva – koliko su realne robe i usluge

dostupne prosječnom građaninu za potrošnju i investicije. (Todaro, Smith, 2006: 14)

Ekonomski razvoj je u prošlosti bio promatran i u kategorijama planirane promjene strukture

proizvodnje i zaposlenja, s tim da udio poljoprivrede i u jednom i u drugom opada, dok

proizvodne i uslužne industrije rastu. Razvojne strategije su stoga obično usmjerene na brzu

industrijalizaciju, često o trošku poljoprivrede i ruralnog razvoja. (Todaro, Smith, 2006: 14)

Tokom 1970-ih ekonomski razvoj se počinje redefinirati u kategorijama smanjenja ili

eliminacije stanovništva, nejednakosti i nezaposlenosti u kontekstu rastuće ekonomije.

„Preraspodjela iz rasta“ postala je općeprihvaćeni slogan. (Todaro, Smith. 2006: 15)

5

2.2 Pokazatelji ekonomskog razvoja

Pod ekonomskim (gospodarskim) rastom podrazumijeva se porast obujma proizvodnje,

proizvodnih kapaciteta i svih drugih sastavnica jednog gospodarstva. Ekonomski rast je porast

ukupnog outputa gospodarstva. Do rasta gospodarstva dolazi zbog rasta radne

snage ili kapitalnih dobara, tehnologije i proizvodnosti po radniku.

Cilj gospodarskog rasta je povećanje životnog standarda građana stoga se on ugrađuje u

makroekonomsku politiku neke zemlje. Može se izračunati količinom proizvedenog outputa

po stanovniku ili ostvarenim dohotkom po stanovniku, gdje te veličine pokazuju promjene u

odnosu na vrijednosti iz prethodnog razdoblja (npr. prethodne godine). (Zoretić, Cingula,

2006: 58)

Izvori gospodarskog rasta mogu biti ekonomski i neekonomski. Na primjer, neekonomski

izvori su društveno-političko okruženje, socijalna politika, razina kulturnog razvoja,

obrazovni sustav i drugi. Općenito se može reći da su četiri izvora gospodarskog rasta

(Zoretić, Cingula, 2006: 58) :

a) stanovništvo

b) prirodni izvori

c) tehnologija

d) kapital (vrsta, kvaliteta).

Ekonomski razvoj podrazumijeva rast materijalne proizvodnje, ali pretpostavlja i poboljšanje

općih uvjeta i kvalitete života većine ljudi odnosno uključuje promjenu gospodarske strukture

društva.

Ekonomski razvoj moguće je mjeriti na razne načine a jedan od najprihvaćenijih pristupa,

kako smo već i naveli, zasniva se na praćenju promjena u gospodarskoj strukturi društva.

Osnovna podjela gospodarstva je na tri sektora: primarni, sekundarni i tercijarni.

Primarni sektor obuhvaća sve one aktivnosti kojih se predmet rada nalazi na zemlji ili pod

zemljom, tj. obuhvaća ekstraaktivne grane proizvodnje - poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo,

rudarstvo i vađenje. Sekundarni sektor obuhvaća sve prerađivačke djelatnosti, pa se često

naziva i prerađivačkim sektorom, a čine ga prerađivačka industrija, opskrba električnom

energijom, plinom i vodom, građevinarstvo. Tercijarni sektor čine sve one djelatnosti koje se

6

bave pružanjem tzv. klasičnih ili tradicionalnih gospodarskih usluga (trgovina na veliko i

malo, hoteli i restorani, prijevoz skladištenje i veze), a koje su neposredno vezane uz

privređivanje, odnosno omogućuju i olakšavaju podjelu rada. (Zelenika, Pupovac, 2000: 972,

973, 975)

Ekonomski razvoj, kao i mnoge druge ekonomske pojave, imaju određene pokazatelje,

indikatore, pomoću kojih se prate promjene vezane za tu pojavu. Pokazatelji ekonomskog

razvoja služe kao putokazi na osnovu kojih se donose zaključci i odluke koje jednu zemlju

treba da dovedu do ostvarenja navedenih ciljeva ekonomskog razvoja, odnosno blagostanja.

(Hrelja, 2012: 27)

Pokazatelji ekonomskog razvoja (Komazec, dostupno na: www.ef.uns.ac.rs/.../2012-03-09-

merenje-ekonomsk...):

1.) tradicionalni pokazatelji – pokazatelji zasnovani na ostvarenom output (osnovni

pokazatelji):

a. bruto domaći proizvod

b. bruto nacionalni proizvod

c. neto nacionalni proizvod ili nacionalni dohodak

d. nacionalni dohodak po stanovniku

e. nacionalni dohodak po radniku

f. nacionalni dohodak po satu rada

g. štednja (akumulacija) po stanovniku

h. akumulacija po radniku

i. stope promjena u nacionalnom proizvodu, dohotku i akumulaciji

j. drugi pokazatelji (socijalni, ekološki i sl.)

2.) socijalni pokazatelji – direktno ili indirektno održavaju nivo ostvarene dobrobiti i

promjene u ostvarenoj dobrobiti:

a. očekivana dužina životnog vijeka pri rođenju

b. zdravstveno stanje stanovništva

c. struktura obiteljskih izdataka

d. udio izdataka za hranu u ukupnim izdacima

e. stopa pismenosti (ili nepismenosti)

f. obrazovani nivo stanovništva

g. stepa obuhvaćenosti populacije programom socijalnog osiguranja

7

h. uvjeti stanovanja i drugi socijalni indikatori

Navedeni indikatori odražavaju kvalitetu života ljudi u određenoj zemlji.

3.) pokazatelji ekonomske nejednakosti

a. socijalni minimum

b. stopa participacije najsiromašnijih u ostvarenom dohotku

c. stopa dekoncentracije dohotka iz ruke najbogatijih

d. udio pojedinih socijalni slojeva i grupa u dohotku

e. primjena principa „Za jednak rad jednaka plaća“ i dr.

Na međunarodnom nivou još uvijek ne postoje jedinstvene metodologije za prikupljanje i

statističku obradu podataka i standardiziranih pokazatelja ekonomske razvijenosti.

U novije vrijeme ekonomisti su sve suglasniji s time da se pod ekonomskim razvojem

podrazumijeva:

· povećanje BDP-a po stanovniku

· smanjenje nezaposlenosti odnosno rast zaposlenosti

· smanjenje siromaštva

Zemlja mora ispuniti sva tri kriterija da bi se smatralo da dokazuje ekonomski razvoj.

U trećem poglavlju analizirat će se opći podaci o Litvi, njezina povijest i stanovništvo te

prethodno navedeni makroekonomski pokazatelji i njihov utjecaj na rast i razvoj Litve.

8

3 RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE

Litva je država na sjeveroistoku Europe, na obali Baltičkog mora. Prije ulaska u Europsku

uniju, Litva je imala najvišu stopu gospodarskog rasta među svim zemljama kandidatkinjama

i državama, te se zbog impresivnog gospodarskog razvoja često naziva Baltički tigar.

U ovome poglavlju daje se uvid u osnovna obilježja Litve, kratki pregled povijesti,

stanovništvo te se analiziraju makroekonomski pokazatelji zemlja kao što je kretanje BDP-a

po stanovniku, prema kupovnoj moći, zaposlenost, nezaposlenost, siromaštvo.

3.1 Opći podaci o Litvi

Litva, službeno Republika Litva (lit. Lietuvos Respublika), najveća je i najnapučenija od triju

baltičkih država. (http://en.wikipedia.org/wiki/Lithuania) Sa površinom od 65 300 km2 i

brojem stanovnika od 2 943 472 (2014. god.), 123. je zemlja po veličini odnosno 139.

(http://osp.stat.gov.lt/en/web/guest/home)

Graniči sa Latvijom (Letonijom) na sjeveru, Bjelorusijom na jugoistoku, Poljskom na jugu te

Rusijom, tj. ruskim teritorijem (eksklavom) odnosno Kaliningradskom oblasti na jugozapadu.

Službeni jezik je litavski. Glavni i najveći grad je Vilnius. Leži na ušću rijeke Vilnie u

rijeku Neris. Vilnius je bio Europski glavni grad kulture za 2009. godinu. Litva se sastoji od

deset okruga (lit. apskritis) a svaki okrug od općine. Okruzi nose naziv grada koji je sjedišta

okruga.

9

Zemljovid 1: Podjela Litve na okruge i općine

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Litva#/media/File:Lietuvos_savivaldybes.PNG

Službena valuta je euro od 01. siječnja 2015. a prije toga je bio litas. Službeni jezik je litavski

i pripada indoeuropskoj jezičnoj skupini.

Od 01. svibnja 2004. Litva je članica Europske unije. Osim toga, članica je NATO-a i

Ujedinjenih naroda. Od 21. prosinca 2007. pripada schengenskom prostoru.

(http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/lithuania/index_en.htm#goto_1)

Kao dio Ruske ploče, Litva ima uravnjen reljef a to je obilježje starih geomorfoloških cjelina

jer je postojalo dosta vremena da tekućice i drugi vanjski činitelji uravne taj prostor stoga

zemljom uglavnom dominira ravnica, uz blago gorje na zapadu i nešto više gorsko područje

na istoku. Više od 30 % površine Litve pokriveno je šumom. U priobalju prevladavaju

crnogorične šume s grmljem i travnjacima koji prekrivaju dine. U unutrašnjosti, u nižim i

močvarnim područjima ima listopadnih šuma, a u istočnim dijelovima crnogorice, najviše

smreka. Najviša točka Litve je Jozapinés kalnas (294m). Litva ima 108 km morske obale i ona

je uglavnom niska i pjeskovita, s mnogim dinama od svijetla pijeska. Prevladava umjerena

kontinentska klima u kojoj se osjećaju maritimni utjecaji Atlantskog oceana s jedne, i

kontinentski euroazijski utjecaji s druge strane. Riječna mreža je gusta i dobro razvijena, a sve

10

rijeke pripadaju slijevu Baltičkog mora. Najveća je Nemunas (Njemen). Jezera su

mnogobrojna, više od 3000 te su većinom glacijalnog postanka, a najviše ih je na jugoistoku

zemlje u Baltičkome pobrđu. Na sjeveru i zapadu brojnija su tresetišta i močvare, a mnoge su

isušene irigacijskim radovima. (http://proleksis.lzmk.hr/33906/)

Litva ima važnu prometnu ulogu u povezivanju Rusije i Bjelorusije s Baltičkim morem i

srednjom Europom. Duljina željezničke mreže iznosi 1768 km a cestovne 82 911 km.

Unutrašnji plovni put dug je 452 km a plovidba se odvija uglavnom rijekom Njemen (glavna

luka Kaunas). Glavna morska luka je Klaipėda (promet 35,2 milijuna tona 2012.) i ona ima

trajektni i naftni terminal. Međunarodne zračne luke su Vilnius, Kaunas, Palanga i Šiauliai.

(http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36855)

Najvažniji sektori litavskog gospodarstva u 2012. bili su veleprodaja i maloprodaja, promet,

usluge smještaja i prehrane (32,9%), industrija (25,1%) te javna uprava, obrana, obrazovanje,

zdravstvene djelatnosti i socijalna skrb (13,7%). Najvažniji izvozni partneri Litve su: Rusija,

Latvija i Poljska, a najvažniji uvozni partneri Rusija, Njemačka i Poljska.

(http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/lithuania/index_hr.htm)

3.2 Povijest

Prvi ljudi na područje današnje Litve došli su u 10. tisućljeću pr. Krista i to iz dva smjera

prema povjesničarki Mariji Gimbutas: s poluotoka Jutlanda i iz današnje Poljske.

Prvi Litvanci su pripadali većoj skupini naroda koje zovemo Baltički narodi. Prvi put se

spominju 14. veljače 1009. godine. u Quedlinburškim analima. Litavska država je nastala

sredinom 13. stoljeća kada su njemački redovi, Teutonski red i Livonijska braća mača,

osvojili područja današnje Estonije, Latvije i Litve. Porazom Nijemaca kod grada Šiauilaija

1236 godine, Mindaugas je ujedinio Litvanska plemena. Od strane pape Inocenta IV,

Mindaugas je 6. srpnja 1253. god. okrunjen za kralja Litve, te je tom krunidbom i službeno

Litvansko kraljevstvo prešlo na kršćanstvo. Država se nazivala Velikim vojvodstvom Litva

jer su nasljednici Mindaugasa vladali Litvom kao veliki vojvode.

U 14. stoljeću litavski veliki vojvoda Gediminas je proširio granice Litve te je time stvoreno

veliko gospodarstvo koje je dominiralo velikim dijelom istočne Europe sve do 16. st.. Vilnius

je postao 1322. god. glavni grad Litvanskog vojvodstva je bio najveći te je kao i ostatak

gradova prihvatio njemački sustav zakona (Magdenburško pravo). Godine 1386. Poljski

11

Parlament je izabrao litavskog vojvodu Jogaila za kralja Poljske. Time su htjeli moćnog

saveznika protiv Teutonskih vitezova i Moskovske Rusije. Jogail se 1386. godine oženio s

poljskom kraljicom Jadvigom te je time ugovor o uniji s Poljskom stupio na snagu a Jogail je

postao Vladislav II. Jagelo. Povratkom brojnih Litvanaca iz inozemstva u 16. st., Litvansko

vojvodstvo vrvi kulturnim životom; uvodi se talijanska arhitektura, književnost Litve cvate na

latinskom jeziku, nastaju prvi rukom pisani i slikani te tiskani tekstovi na litvanskom jeziku.

Vidno oslabljena tijekom Livonskoga rata s Rusijom, Litva se ujedinila 1569. god. s

Poljskom u tzv. Lublinsku uniju. Tom unijom Litva je bila podređena jedinica, iako je

zadržava naziv vojvodstvo, vojsku i riznicu. Sve više je jačala polonizacija te je poljski jezik

postao službenim jezikom 1696. god. Tako je ostalo sve do tzv. Treće podjele

Poljske 1795. god. kada je veći dio Litve pripao Ruskom Carstvu, kojemu je pripojeno i

područje na lijevoj obali Njemena 1815. god.

Intenzivan proces rusifikacije litvanskog stanovništva u Litvi provodio se u razdoblju

od 1864. do 1905. god. koju je započeo ruski car Nikola I.. No, početkom 20. st. ipak je došlo

do procvata litavskog nacionalnog osjećaja. Za vrijeme okupacije Njemačkog Carstva te

usvajanjem Akta o neovisnosti 16. veljače 1918. god., došlo je do proglašenja neovisnosti

Republike Litve zasnovane na demokratskim načelima koja je potom odmah stupila u rat sa

sovjetskom Rusijom.

Predajom Njemačke te odlaskom njemačkih snaga, sovjetske snage su do kraja prosinca došle

do Litve i započeo je Litavsko-ruski rat. Litavska vlada je iz Vilniusa pobjegla u Kaunas koji

je postao privremenim glavnim gradom a Vilnius je okupiran 5. siječnja 1919. god. U travnju

1920. uspostavljena je prva prijelazna vlada te je u lipnju iste godine usvojen i ustav i

potpisan mirovni sporazum u Moskvi sa SSSR-om. SSSR je priznao neovisnost Litve.

Međunarodni položaj Litve je 1922. godine učvršćen kada su je priznale najutjecajnije države

svijeta.

Litva je bila demokratska država u razdoblju do 1926. godine te su se u njoj redovito

održavani parlamentarni izbori, no te je godine izvršen državni udar koji je djelomično

dokinuo demokratska načela. Zavladala je konzervativna vlada premijera Augustinasa

Voldemarasa a predsjednikom je postao Antanas Smetona koji je učvrstio predsjedničku vlast,

usvojio naslov "tautos vadas" (vođa nacije) i započeo graditi svoj kult ličnosti.

12

Nakon početka II. svjetskog rata, paktom između Hitlera i Staljina iz 1939. godine Litva je

ušla u sovjetsku interesnu sferu. U srpnju 1940. godine litavska Skupština glasovala za

uključenje zemlje u SSSR. Godinu dana kasnije došla je pod vlast nacističke Njemačke a

nakon povlačenja njemačkih snaga, Litva je ponovno okupirana od strane SSSR-a 1944.god.

Za vrijeme nacističke i sovjetske okupacije (od 1940 do 1944. god.), Litva je izgubila preko

780.000 stanovnika. Litvu je 1944. godine ponovno zauzela sovjetska vojska i priključila ju

SSSR-u te je tada započeo proces nacionalizacije privredne imovine i kolektivizacije

gospodarstva.

Dolaskom Mihaila Gorbačova sredinom 1980-ih započela je liberalizacija sovjetskog režima

u svim republikama SSSR-a. U listopadu 1988. god. u Litvi su izbile masovne demonstracije

s temeljnim zahtjevom za neovisnost (tzv. Raspjevana revolucija). Predsjednikom države je

postao Vytautas Landsbergis a politička struja okupljena u Nacionalnom

pokretu Sajudis dobila je većinu u litvanskom parlamentu.

Litvanski parlament je 11. ožujka 1990. godine proglasio neovisnost Litve. Moskva je

odgovorila blokadom, ali je 1991. ipak priznala nezavisnost Litve. Predsjednikom republike

postao je Vytautas Landsbergis (1990.–1992.). Island je bio prva zemlja koja je priznala Litvu

(4. veljače 1991. god.), a Švedska je prva otvorila svoje veleposlanstvo. SAD je također

podržao Litvansku neovisnost. Na predsjedničkim izborima 17. svibnja 2009. Litva je dobila

svoju prvu predsjednicu Daliju Grybauskaitė.

Litva je članica Vijeća država Baltičkog mora (CBSS) koji predstavlja politički forum za

regionalnu i međuvladinu suradnju između 11 zemalja regije Baltičkog mora. Litva je

članicom Ujedinjenih naroda postala 17. rujna 1991. 141. članicom Svjetske trgovinske

organizacije postala je 31. svibnja 2001. god. Također, Litva je bila i prva bivša članica

SSSR-a koja je zatražila članstvo u NATO, te je to i ostvareno 29. ožujka 2004. god. Članica

je Vijeća Europe i OSCE-a (Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi) te je 2002. godine

podnijela službeni zahtjev za članstvom u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj

(OECD). Članicom Europske unije postala je 1. svibnja 2004. god. a članica schengenskog

prostora je od 1. prosinca 2007. godine. Šesteromjesečno presjedanje EU-om Litva je preuzela

po prvi put 01. srpnja 2013. godine na dan ulaska Hrvatske u članstvo. Litva je 19. članica i

posljednja od triju baltičkih zemalja koja je u siječnju 2015. godine postala dio eurozone i

prihvatila euro kao svoju valutu. (https://en.wikipedia.org/wiki/Lithuania,

http://proleksis.lzmk.hr/33906/, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=36855)

13

3.3 Stanovništvo

Litva je 2014. godine ukupno imala 2 943 472 stanovnika. Litavci čine oko 84,1%

stanovništva, udio Poljaka je oko 6,6% dok udio Rusa iznosi 5,8% čime zaostaju za

Poljacima. Ostale manjine su Bjelorusi (1,2%), Ukrajinci, Nijemci, Latvijci i dr. Službeni

jezik je litavski i pripada indoeuropskoj jezičnoj skupini i njime govori 82% stanovništva a

pismo je latinica. Koristi se i ruski koji je 50 g. bio službeni, te jezici drugih

manjina. Rimokatolici čine 77,2% stanovništva, pravoslavci 4,1% zatim su tu još i luterani,

evanđeoski reformisti i ostale religije.

Gustoća stanovništva je nešto viša od 45 st./km2 i dosta je neravnomjerna diljem zemlje.

Nešto je manja na jugozapadu, krajnjem jugu i sjeveroistoku, a najveća u južnom dijelu

Srednjolitavske nizine. (https://www.cia.gov/library/publications/the-world-

factbook/geos/lh.html)

Ukupan broj žena i muškaraca te ukupan broj stanovnika Litve od 2004. do 2014. godine

prikazan je u tablici 1.

Tablica 1. Ukupan broj žena, muškaraca te ukupan broj stanovnika Litve u razdoblju od 2004.

do 2014. godine

God. Ukupan broj

Žena

Ukupan broj

muškaraca

Ukupan broj

stanovnika

Verižni Indeks

2004. 1 814 991 1 584 018 3 398 989 -

2005. 1 792 956 1 562 264 3 355 220 98,71

2006. 1 761 372 1 528 463 3 289 835 98,05

2007. 1 743 189 1 506 794 3 249 983 98,79

2008. 1 725 186 1 487 419 3 212 605 98,84

2009. 1 710 504 1 473 352 3 183 856 99,10

2010. 1 691 777 1 450 199 3 141 976 98,68

2011. 1 645 365 1 407 223 3 052 588 97,15

2012. 1 620 130 1 383 511 3 003 641 98,40

2013. 1 603 014 1 368 891 2 971 905 98,94

2014. 1 587 477 1 355 995 2 943 472 99,04

Izvor: izrada studentice prema podacima http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles19

Broj stanovnika Litve u promatranom razdoblju konstantno se smanjuje. 2004. godine Litva je

imala 3 398 929 stanovnika što je za 12,4% ili 455.457 stanovnika više nego 2014. godine.

14

Među stanovništvom Litve više je žena nego muškaraca. Udio žena u ukupnom stanovništvu

2004. godine iznosio je 53,4% a 2014. godine 54%, dok je udio muškaraca u ukupnom

stanovništvu Litve 2004. godine iznosio 46,7% a 2014. 46,1%. 2014. godine bilo je 1.171

žena na 1000 muškaraca.

Prema verižnim indeksima vidljivo je da se broj stanovnika smanjuje. Najveći pad broj

stanovnika od -2,85% bio je 2011. godine. U 2014. broj stanovnika smanjen -0,96% u odnosu

na 2013. godinu.

Ukupno kretanje stanovništva sastoji se od i zavisi od prirodnog i mehaničkog (migracijskog,

fizičkog) kretanja stanovništva. Prirodno i mehaničko kretanje dva su osnovna oblika

ukupnog kretanja stanovništva i čine osnovne odrednice i dinamičke sastavnice razvoja

stanovništva jedne zemlje. Na promjene u broju i strukturama stanovništva mogu osim

sastavnica prirodnog i mehaničkog kretanja utjecati i tzv. vanjski (eksterni) čimbenici kao što

su ratovi, prirodne katastrofe (potresi, poplave), epidemije i drugi čimbenici koji se mogu

iznenada pojaviti. (Wertheimer - Baletić, 1999: 200)

Osnovna odrednica ukupnog kretanja stanovništva u većini zemalja u svijetu jest prirodno

kretanje stanovništva. Pojam prirodno kretanje stanovništva implicira postojanje bioloških,

„prirodnih“ čimbenika i procesa u osnovnim tokovima toga kretanja. Osnovne sastavnice

prirodnog kretanja stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet (smrtnost) stanovništva, a

njihova je rezultanta u pravilu prirodni prirast (višak broja rođenih nad brojem umrlih). Ako

se pojavi obrnuta situacija, tj. višak umrlih nad brojem rođenih, tada govorimo o prirodnom

smanjenju stanovništva ili o prirodnoj depopulaciji, koji naravno, može biti posljedica

najrazličitijih faktora i pojava, a najčešće je posljedica iseljavanja mladog stanovništva iz

nekog područja. Tzv. nulti prirast ili prirodna stagnacija stanovništva je situacija koja nastaje

kad se broj rođenih u određenom razdoblju izjednačava s brojem umrlih, što znači da je još

uvijek osigurana jednostavna reprodukcija ukupnog stanovništva, odnosno obnavljanje

stanovništva u istom broju. (Wertheimer - Baletić, 1999: 204)

Uza stopu prirodnog prirasta koristi se još tzv. vitalni indeks (Vi) koji pokazuje broj

živorođenih (N) na 100 umrlih osoba (M). Vitalni indeks je dobar pokazatelj smjera

reprodukcije stanovništva. Ako je veći od 100 onda je to proširena reprodukcija stanovništva,

a ako je manji od 100 to je opadajuća reprodukcija stanovništva. Ako su natalitet i mortalitet

15

u jednoj zemlji dane godine jednaki, pa „Vi“ iznosi 100, tada je dakle u pitanju prirodna

stagnacija, nulti „prirodni prirast“; ako je „Vi“ veći od 100, znači da dotično stanovništvo

bilježi prirodni prirast, a ako je „Vi“ manji od 100, tada se radi o negativnom prirastu, o

prirodnom smanjenju stanovništva (prirodnoj depopulaciji). (Wertheimer - Baletić, 1999: 204)

Tablicom 2 prikazano je prirodno kretanje stanovništva Litve u razdoblju od ulaska u

Europsku uniju (2004.) do 2014. godine.

Tablica 2. Prirodno kretanje stanovništva Litve

Godina Natalitet Mortalitet

Prirodni

prirast

Vitalni

Indeks

2004. 29.769 41.340 -11.571 72,0

2005. 29.510 43.799 -14.289 67,4

2006. 29.606 44.813 -15.207 66,1

2007. 30.020 45.624 -15.604 65,8

2008. 31.536 43.832 -12.296 71,9

2009. 32.165 42.032 -9.867 76,5

2010. 30.676 42.120 -11.444 72,8

2011. 30.268 41.037 -10.769 73,7

2012. 30.459 40.938 -10.479 74,4

2013. 29.885 41.511 -11.626 72,0

2014. 30.369 40.252 -9.883 75,4

Izvor: izrada studentice prema podacima http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles19

Litva kroz cijelo promatrano razdoblje ima negativan prirodni prirast kretanja stanovništva.

Najveća razlika između broja rođenih i broja umrlih bila je 2007. godine kada je umrlo 45.624

osobe odnosno 15.604 osobe više nego ih se rodilo (30.020). Vitalni indeks je također te

godine bio najniži te je iznosio 65,8, odnosno na 100 umrlih osoba rođeno je 65,8 osoba.

Najveći broj živorođenih zabilježen je u 2009. godini za 1,96% u odnosu na prethodnu

godinu, tj. rođeno je 629 djece više nego u 2008. godini. U 2012. godini zabilježen je pad

broja umrlih u odnosu na prethodnu. Umrlo je 99 osoba ili 0,29% manje nego u prethodnoj

godini.

U 2014. godini srednja dob muškaraca je bila 38,5 godina a žena 43,7 godina. Prosječna dob

majke pri prvom rođenju djeteta je 26,7 godina. Očekivano trajanje života ukupnog

16

stanovništva u Litvi je 75,98 godina od toga muškaraca 71,2 a žena 81,02 godine.

(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/lh.html)

Kad bi struktura stanovništva prema spolu bila određena samo prirodnim kretanjem

stanovništva, tada bi promjene u strukturi prema spolu jedne generacije ovisile samo o

brojčanom odnosu muškog i ženskog stanovništva prilikom rođenja i o strukturi umrlih prema

spolu. (Wertheimer - Baletić, 1999: 339)

Jedna od najvažnijih struktura stanovništva kako za proces razvoja stanovništva tako i po

svojim društveno-gospodarskim implikacijama, jest struktura stanovništva prema dobi. Ona

pokazuje broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, a samim time indicira i raznovrsne

potrebe kao na primjer potrebe u broju predškolskih ustanova, osnovnih škola, srednjih škola i

fakulteta, obujam potrebnih radnih mjesta za nove naraštaje koji pristižu u aktivnu dob života,

pokazuje potrebe u obujmu i strukturi troškova za zdravstvenu zaštitu itd. (Wertheimer -

Baletić, 1999: 348)

Za ocjenu radne sposobnosti stanovništva i potencijala radnih resursa ukupno stanovništvo

dijelimo u tri velike dobne grupe: predradni kontingent od 0-14 godina, radni kontingent od

15-64 godina za muškarce i 15-59 godina za žene i postradni kontingent - 65 i više godina za

muškarce i 60 i više godina za žene. To su ujedno u većini zemalja prihvaćene dobne granice

predradne, radno-sposobne i postradne (staračke) dobi. (Wertheimer - Baletić, 1999: 349)

U sljedećoj tablici iskazano je kretanje stanovništva prema starosti u 2004. i 2014. godini.

17

Tablica 3. Kretanje stanovništva prema starosti u Litvi u 2004. i 2014. godini

Godine 2004. 2014.

Muškarci Žene % Muškarci Žene %

0-14 307.068 291.860 17,6 243.001 230.674 13.5

15-24 255.389 246.929 14,7 224.584 214.184 12,5

25-54 689.868 732.782 41,8 782.238 785.521 44,7

55-64 150.950 199.001 10,2 193.374 235.595 12,2

65+ 179.803 344.339 15,4 207.222 389.345 17

Izvor: izrada studentice prema http://www.indexmundi.com/lithuania/age_structure.html i

http://db1.stat.gov.lt/statbank/SelectTable/Omrade0.asp?SubjectCode=S3&ShowNews=OFF

&PLanguage=1

Iz tablice 3 je vidljivo kako je u dobnoj skupini od 0 do 14 godina u 2014. godini bilo ukupno

598.928 stanovnika a u 2004. godini ukupno 473.675 što je smanjenje u odnosu na 2004. od

125.253 stanovnika. U 2014. godini smanjio se i broj muške i ženske djece s obzir na 2004.

godinu.

I kod dobne skupine od 15 do 24 godine također je zabilježen pad u 2014. godini 63.550 za

stanovnika.

Dobne skupine od 25 do 54, od 55 do 64 i od 65+ bilježe rast stanovnika u 2014. godini.

Najveći rast u 2014. godini, u odnosu na 2004. godinu, zabilježen je u dobnoj skupini od 25

do 54 godine za 10,2% odnosno za 145.109 stanovnika. Možemo zaključiti da stanovništvo u

Litvi stari.

Najranija, a ujedno u literaturi najčešće korištena tipizacija dobne strukture jest tipizacija

poznatog švedskog demografa Gustava Sundbärga, koji je svoja prva istraživanja o tipovima

dobne strukture objavio 1894. godine. Sundbärg razlikuje tri tipa dobne strukture (Wertheimer

- Baletić, 1999: 363, 364):

· progresivni tip

· stacionarni tip

· regresivni tip

18

Progresivni ili ekspanzivni tip dobne strukture obilježava široka baza piramide, dakle visok

udio djece i dinamičan razvoj uzrokovan visokim stopama nataliteta. Oblik dobne strukture

stanovništva je oblik piramide.

Stacionarni ili stagnantni tip dobne strukture obilježava sužavanje baze piramide i umjeren

udio djece uz niske, stabilne stope nataliteta i mortaliteta iz kojih proizlazi nepromijenjen, te

nizak ili nulti prirodni prirast. Oblik podsjeća na košnicu.

Regresivni ili kontraktivni tip dobne strukture karakterizira nizak udio djece tako da baza

piramide postaje uža od njezina središnjeg dijela, što uzrokuje nizak, opadajući prirodni

prirast ili prirodno smanjenje i pokazuje proces depopulacije. Stope nataliteta praktički su na

razini stopa mortaliteta ili niže. Oblik „piramide“ poprima oblik urne.

Na grafikonu broj 1 prikazana je dobna struktura za 2014. godinu.

Grafikon 1. Kretanje stanovništva prema starosti i spolu u Litvi 2014. godine (piramida

stanovništva)

Izvor: http://www.indexmundi.com/lithuania/age_structure.html

Piramida stanovništva ilustrira dobnu i spolnu strukturu stanovništva neke zemlje i može

pružiti uvid u političku i društvenu stabilnost i doprinijeti gospodarskom

Muškarci Žene

Dob Stanovništvo (u tisućama) Stanovništvo (u tisućama)

19

razvoju. Stanovništvo obitava duž horizontalne osi, s muškarcima prikazanim na lijevoj strani

i sa ženama na desnoj strani. Muška i ženska populacija se može podijeliti u dobne skupine

zastupljene vodoravnim barovima duž vertikalne osi, s najmlađom dobnom skupinom na dnu

i najstarijom na vrhu. Oblik piramide stanovništva postupno se razvija tijekom vremena a

temelji se na plodnost, smrtnosti i međunarodnim trendovima migracija.

(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/lh.html)

Iz grafikona 1 vidljivo je kako u Litvi ima najviše muškaraca u dobi od 25 do 29 godine dok

su žene najbrojnije u starijoj dobnoj skupini od 50 do 54 godine.

U nastavku slijedi analiza makroekonomskih pokazatelja Litve.

3.4 Makroekonomski pokazatelji

U ovom poglavlju analizirati će se kretanja nekih od najvažnijih makroekonomskih

pokazatelja kao što je BDP-e po stanovniku, BDP-e prema kupovnoj moći, zaposlenost,

nezaposlenost, tendencija siromaštva. Analizirati će se razdoblje od 2004. do 2014. godine, tj.

razdoblje od ulaska Litve u punopravno članstvo Europske unije.

3.4.1 Kretanje BDP-a po stanovniku

Analiza makroekonomskih pokazatelja Litve započeti će analizom bruto domaćeg proizvoda

po stanovniku u razdoblju od 2004. do 2013. godine.

Bruto domaći proizvod po stanovniku jedan je od najčešće korištenih indikatora gospodarske

razvijenosti. Izračunava se na način da se ukupni bruto domaći proizvod u određenoj godini

podijeli s brojem stanovnika određene države u toj godini. (http://www.effect-

dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1311%3Abruto-domai-

proizvod&Itemid=106)

Slijedi tablica broj 4 koja prikazuje bruto domaći proizvod po stanovniku Litve izražen u

dolarima u razdoblju od 2004. do 2013. godine.

20

Tablica 4. Bruto domaći proizvod po stanovniku (US$) u Litvi u razdoblju od 2004.-2013.

Godina BDP p/c Verižni indeks

2004. 6.709 -

2005. 7.851 117,02

2006. 9.249 117,80

2007. 12.170 131,58

2008. 14,832 121,87

2009. 11.713 78,97

2010. 11.852 101.18

2011. 14.227 120,03

2012. 14.172 99,61

2013. 15.529 109,57

Izvor: izrada studentice prema podacima Svjetske banke

Iz tablice 4 je vidljivo da BDP po stanovniku u Litvi ima tendenciju rasta do 2008. godine. U

2009. očituje se nagli pad nakon čega opet sljedećih godina BDP p/c bilježi rast. Najveći BDP

po stanovniku zabilježen je 2013. godine kada je iznosio 15.529 dolara. Najmanji BDP p/c je

ostvaren 2004. a iznosio je 6.709 dolara. Najveći rast BDP po stanovniku bio je 2006. godine

u odnosu na 2005. za 17,80% dok je najveći pad ostvaren 2009. u odnosu na 2008. godinu za

-21,03%.

Može se zaključiti kako je litavski BDP po stanovniku rastao u razdoblju od 2004. do 2008.

godine nakon čega je uslijedio pad kao posljedica ekonomske krize do 2010. godine. u 2011.

BDP p/c opet je počeo rasti te je 2015. godine dosegnuta najviša razina u promatranom

periodu. Također, na temelju podataka iz tablice 4 može se zaključiti da u promatranom

razdoblju Litva ostvaruje gospodarski rast.

3.4.2 Kretanje BDP-a prema kupovnoj moći

BDP je mjeren metodom pariteta kupovne moći (PKM ili PPP), a iznosi su u dolarima. PKM

metoda je korisnija za usporedbu životnog standarda između zemalja, jer uzima u obzir

troškove života i stopu inflacije, umjesto jednostavnije usporedbe nominalnih iznosa koji

možda ne prikazuju prave razlike u prihodima.

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_zemalja_po_BDP-u_(PKM)_per_capita)

21

Paritet kupovne moći vrlo je važna gospodarska koncepcija. Koristi se za određivanje

relativne vrijednosti, a kontrastne valuta dviju zemalja. To je od iznimne važnosti, jer su

vrijednosti različitih valuta su različiti. Količina robe koja se može kupiti s jednom valutom je

vrlo različit od onoga što se može kupiti pomoću druge valute.

(http://www.ameerkabob.com/article/sto-je-prema-paritetu-kupovne-moci-ppp.html)

U slijedećoj tablici prikazan je bruto domaći proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne

moći u dolarima za razdoblje od 2004. do 2013. godine.

Tablica 5. Bruto domaći proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne moći u Litvi u

razdoblju od 2004.-2013. (US$)

Godina BDP p/c, PPP Verižni indeks

2004. 13.260 -

2005. 14.658 110,54

2006. 16.756 114,31

2007. 19.078 113,85

2008. 20.617 108,07

2009. 18.093 87,76

2010. 19.843 109,67

2011. 22.322 112,49

2012. 23.813 106,68

2013. 25.453 106,88

Izvor: izrada studentice prema podacima Svjetske banke

Kroz promatrani period, BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći u Litvi ima

tendenciju rasta do 2008. godine. U 2008. BDP p/c PPP bilježi lagani pad nakon čega

ponovno 2010. raste. Najveći BDP p/c PPP zabilježen je 2013. godine te je iznosio 25.453

dolara. Najmanji BDP p/c PPP ostvaren je 2004. kada je iznosio 13.260 dolara. Najveći rast

je zabilježen 2007. u odnosu na 2006. godinu za 13,86%. Najveći pad BDP p/c PPP ostvaren

je 2009. u odnosu na 2008. godinu za -12,24%.

22

Iz navedenog može se zaključiti da je BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći u

Litvi rastao u periodu od 2004. do 2008. Nakon toga je lagano pao 2009. godine no, 2010. je

ponovno počeo rasti te je 2013. dosegnuo najvišu razinu od 25.453 dolara.

U 2013., BDP po stanovniku izražen u PPP kretao se između 45% od prosjeka EU u

Bugarskoj i 257% u Luksemburgu. Litva (73%), Slovenija, Poljska, Češka i Slovačka su

između 20% i 30% ispod prosjeka dok su Estonija, Latvija, Mađarska i Hrvatska (61%)

između 30% i 40% ispod prosjeka EU28.

(http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/6216033/2-11122014-AP-

EN.pdf/2d6e4635-8dfd-4950-8ce6-27c421ad25d)

3.4.3 Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u

Obično se u svjetskim i domaćim statistikama prate i objavljuju podaci o udjelu poljoprivrede

(primarni sektor), industrije (sekundarni sektor) i usluga (tercijarni sektor). Na temelju udjela

pojedinih sektora prosuđuje se i razina gospodarske razvijenosti, odnosno definiraju glavni

trendovi. (Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske, 2011. – 2013., 2010: 9)

Razvojne strategije mogu se razlikovati od zemlje do zemlje, ovisno o prirodi, strukturi i

međuovisnosti između primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora. Primarni sektor sastoji

se od poljoprivrede, šumarstva i ribarstva; sekundarni je uglavnom proizvodni, dok tercijarni

čine trgovina, financije, transport i usluge. (Todaro, Smith, 2006: 45)

U sljedećoj tablici prikazan je udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora kao postotak

BDP-a u razdoblju od 2004. godine do 2014. godine.

23

Tablica 6. Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u (%) 2004. – 2014.

Godina Primarni Sekundarni Tercijarni

2004. 4,6 32,9 62,5

2005. 4,8 32,7 62,5

2006. 4,3 32,7 63,1

2007. 3,9 32,4 63,7

2008. 3,7 31,4 64,9

2009. 3,3 26,8 69,9

2010. 3,5 27,8 68,7

2011. 3,7 28,2 68,3

2012. 3,3 28,4 68,4

2013. 3,7 28,3 68,0

2014. 3,7 28,2 68,1

Izvor: izrada studentice prema SB i http://mecometer.com/country/lithuania/economy/

Najveći udio u BDP-u ima tercijarni sektor, a najmanji sektor poljoprivrede. Primarni sektor

je kroz promatrani period imao manje oscilacije te je 2014. godine njegov udio u BDP-u

iznosio 3,7%. Na početku razdoblja udio u % BDP-a sekundarnog sektora iznosio je 32,9%,

da bi na kraju razdoblja pao na 28,2%. Sektor usluga bilježi rast u promatranom razdoblju do

2009. godine kada je udio bio i najveći te je iznosio 69,9%. No, sljedeće godine taj se udio

smanjio za -1,2 postotna poena te je iznosio 68,7%. Sljedećih godina je udio BDP-a varirao te

je 2014. iznosio 68,1%.

3.4.4 Zaposlenost

Zaposlenost ima temeljnu ulogu u svakom društvu. Prema ILO-u zapošljivost

(employability), se definira vrlo široko: ona je učinak i kvalitetnog obrazovanja i

osposobljavanja, ali i drugih aktivnosti. Zapošljivost obuhvaća znanja, stručnosti i

sposobnosti da osoba dobije i zadrži posao, profesionalno napreduje, pronađe drugi posao ako

je otpuštena, odnosno uđe na tržište rada u različitim razdobljima svog radnog i životnog

ciklusa. (Program Ujedinjenih naroda: Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost,

2006: 38)

24

Zaposlenost je i ukupan broj osoba koje obavljaju neku djelatnost. Zaposlenost je bitan

element gospodarske stabilnosti te ovisi o ponudi i potražnji za radom kao pokazatelj

gospodarske vitalnosti.

Zaposleni su sve osobe koje su zasnovale radni odnos s poslodavcem, na određeno ili

neodređeno vrijeme, neovisno o duljini radnog vremena i vlasništvu pravne osobe. U

zaposlene uključujemo pripravnike (vježbenike), osobe na porodnom dopustu, bolovanju i

osobe koje su iz bilo kojeg razloga odsutne s posla do prekida radnog odnosa. U zaposlene

pripadaju i osobe koje rade u vlastitom trgovačkom društvu, poduzeću, obrtu ili slobodnoj

profesiji. (Državni zavod za statistiku, 2003.: 125)

Stanovništvo radne dobi radne dobi predstavlja dio ukupnog stanovništva, ovisno o tradiciji i

konvencijama u određenom društvu. Uobičajeno su isključena djeca do dobi završetka

obveznog obrazovanja. Također se mogu isključiti i osobe starije od određene granice, no

radna sposobnost i aktivnost često nemaju definiranu gornju dobnu granicu. Od osoba koje su

u radnoj dobi (definiranoj u skladu s običajima), moraju se oduzeti osobe koje nisu sposobne

za uključivanje na tržište rada da bi se dobio skup radno sposobnog stanovništva. (Mrnjavac,

1996: 32)

Sljedeći grafikon prikazuje stopu zaposlenih u Litvi u razdoblju od 2004. do 2014. godine.

Grafikon 2. Stopa zaposlenosti u razdoblju 2004. - 2014. (%)

70,771,3

72,772

67

64,3

66,9

68,969,9

71,8

69,3

60

62

64

66

68

70

72

74

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Izvor: izrada studentice prema podacima Eurostata

25

Na grafikonu je vidljivo da stopa zaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2014. godine oscilira.

Nastankom svjetske ekonomske krize 2008. godine stopa zaposlenosti počela se smanjivati te

je 2010. godine dosegnula najnižu točku u promatranom razdoblju od 64,3%. Od 2011.

godine stopa zaposlenosti u Litvi počinje ponovno rasti te je 2014. godine iznosila visokim

71,8%. Stopa zaposlenosti je 2014. bila veća nego 2004. godine.

3.4.5 Nezaposlenost

Nezaposlenost se obično definira kao društvena pojava ili stanje u kojemu se dio radno

sposobnih građana ne može zaposliti primjereno svojim sposobnostima i kvalifikacijama, uz

uobičajenu plaću, najamninu ili kakvu drugu zaradu.

(http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zaposlenost.pdf)

Nezaposlenost, u ekonomskim terminima, se pojavljuje ako postoje kvalificirani radnici koji

su voljni raditi po nadnicama koje prevladavaju, ali ne mogu naći uposlenje. Dakle,

nezaposlene osobe su starije od 16 godina, sposobne i voljne raditi i aktivno traže posao, ali

su bez posla. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezaposlenost)

Nezaposlenost ima velike i značajne utjecaje na cjelokupno gospodarstvo, od pojedinca do

države, pa i u međunarodnim razmjerima.

Zbog kompleksnosti pojma nezaposlenosti, promatranje s različitih gledišta i za različite svrhe

davalo bi uvijek drugačije definicije nezaposlenosti, pa je Međunarodna organizacija rada

(ILO) dala preporuke za standardno definiranje nezaposlenosti. (Čavrak, 2011: 136)

Prema međunarodnoj standardnoj definiciji, nezaposlenost obuhvaća sve osobe starije od

dobne granice određene za mjerenje ekonomski aktivnog stanovništva, koje su tijekom

promatranog razdoblja bile (Mrnjavac, Burnać, Kordić, Šimundić, Perić, 2009: 87):

1) bez posla

2) trenutačno na raspolaganju za posao

3) u procesu traženja posla (poduzimale su određene korake u cilju pronalaženja

zaposlenja)

Broj nezaposlenih pokazuje količinu raspoloživih ljudskih resursa koja nije angažirana u

gospodarstvu, no za jasnije izražavanje te neiskorištenost nužno je tu veličini staviti u odnos s

26

ukupno raspoloživim resursima – radnom snagom. Takav relativni odnos izražen kao postotak

naziva se stopom nezaposlenosti. (Mrnjavac, Burnać, Kordić, Šimundić, Perić, 2009: 88)

Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih radnika podijeljen s ukupnim brojem radno

sposobnog stanovništva (radno sposobnim stanovništvom se smatraju osobe između 16 i 65

godina). (http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezaposlenost)

Stopa nezaposlenosti se već pola stoljeća zbog svoje jasnosti i jednostavne razumljivosti

upotrebljava kao univerzalni pokazatelj iskorištavanja ljudskih potencijala društva, pokazujući

istovremeno koliki je izgubljeni proizvod zbog nepotpunog iskorištavanja tih potencijala, te

oslikava stanje gospodarstva i uspješnosti gospodarstvene politike. (Mrnjavac, 1996: 73)

Grafikon koji slijedi prikazuje stopu nezaposlenosti u Litvi u periodu od 2004. do 2014.

godine.

Grafikon 3. Stopa nezaposlenosti Litve u razdoblju 2004. - 2014. (%)

10,9

8,3

5,84,3

5,8

13,8

17,8

15,4

13,411,8

10,7

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Izvor: izrada studentice prema podacima Eurostata

Stopa nezaposlenosti u Litvi u razdoblju od 2004. do 2014. godine oscilira. Kao i kod stope

zaposlenosti koja je u vrijeme nastanka svjetske ekonomske krize pala, stopa nezaposlenosti

je 2008. godine počela rasti. Rasla je sve do 2010. i tada je iznosila 17,8%. Narednih je

godina stopa nezaposlenosti padala te je 2014. godine iznosila 10,7%. Stopa nezaposlenosti je

2014. godine (10,7%) manja nego 2004. godine (10,9%).

27

3.4.6 Tendencije siromaštva

Iako se siromaštvo najjednostavnije objašnjava kao neposjedovanje novaca ili dovoljno novca

te malo ili nedovoljno imovine, zapravo ne postoji jedinstvena opće prihvaćena definicija

siromaštva. Prema stavu Scottish Poverty Information Unita (BBC, 2005) ljudi su siromašni

ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti isključuju iz

aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u društvu. (Bejaković,

2005: 133)

Veličina i razmjeri siromaštva u bilo kojoj zemlji ovise o dva faktora: prosječnom nivou

prihoda zemlje i razini nejednakosti njegove raspodjele. (Todaro, Smith, 2006: 51)

Siromaštvo se obično dijeli na dohodovno – bez mogućnosti zadovoljavanja minimalnih

životnih potreba – i nedohodovno – koje obuhvaća i neka druga � životno važna obilježja,

najčešće vezana uz razinu obrazovanja, zdravlja i sl. Svjetska banka (World Bank, 2000)

utvrđuje da je osoba siromašna ako je njezin dohodak nedovoljan za zadovoljavanje razine

nužnih potreba. Razina tih potreba se mijenja tijekom vremena i u različitim društvima, u

skladu s stupnjem razvoja, društvenim normama i vrijednostima. (Bejaković, 2005: 133)

Ekonomisti razvoja koriste koncept apsolutnog siromaštva da bi predstavili određen

minimalno nivo prihoda potreban za zadovoljenje osnovnih fizičkih potreba za hranom ,

odjećom i krovom nad glavom kako bi se osigurao trajan opstanak. (Todaro, Smith, 2006: 51)

Apsolutno siromaštvo podrazumijeva postotak stanovništva koje živi ispod određenog iznosa

raspoloživog dohotka. Taj je određeni iznos granica siromaštva. Apsolutna granica siromaštva

označava apsolutni minimalni životni standard i obično se temelji na točno utvrđenoj

potrošačkoj košarici prehrambenih proizvoda (za koju procjenjuje da podmiruje odgovarajuće

minimalne prehrambene potrebe za očuvanje zdravlja), uvećanu za neke druge troškove

(poput stanovanja i odjeće). Stoga se apsolutna granica siromaštva može znatno razlikovati

među zemljama, ovisno o sadržaju potrošačke košarice. Iako sigurno postoji određena

proizvoljnost o tome što je odgovarajuća prehrana, tako utvrđena granica siromaštva ipak je

svojevrsno uporište za analizu i usporedbe. (Bejaković, 2005: 133,134)

28

Siromaštvo je trajni problem s kojim se ljudsko društvo suočava. Za razliku od nerazvijenih

zemalja, gdje u siromaštvu često živi većina stanovništva, udio siromašnog u ukupnom

stanovništvu u razvijenim zemljama uglavnom ne prelazi 15%, mjereno relativnom linijom

siromaštva. Kad se, pak, kao standard za liniju siromaštva uzmu 2 USD dnevnih prihoda po

osobi, onda, skoro svaki drugi stanovnik zemlje, ili točnije 2,6 milijardi ljudi, živi s manje od

2 USD prihoda dnevno odnosno u ekstremnom siromaštvu. (Babić, 2008: 55)

Postoje dobri razlozi da siromaštvo možemo promatrati kao depriviranost temeljnih

mogućnosti, a ne samo kao nizak dohodak. Depriviranost osobnih sposobnosti može se

odraziti kroz preranu smrtnost, značajnu pothranjenost (posebno djece), stalan morbiditet,

rasprostranjenu nepismenost i druge nedaće. (Sen, 2012: 32)

Pod nacionalnom linijom siromaštva treba razumijevati liniju za koju vlasti (i javnost), neke

zemlje smatraju da odgovara njihovim socijalnim okolnostima pa se kretanje i raširenost

siromaštva mjeri u odnosu na nju. Osim toga, ta linija siromaštva može služiti kao kriterij za

određivanje visine nekih naknada u sustavu socijalne sigurnosti, prije svega socijalne pomoći.

Tek se unatrag nekoliko godina mogu pratiti pokazatelji siromaštva prema jedinstvenoj

metodologiji. (Karaman Aksentijević, 2012.: 151)

Na sljedećem grafikonu prikazan je udio stanovništva u ukupnom stanovništvu Litve koji živi

ispod nacionalne granice siromaštva.

29

Grafikon 4. Udio stanovništva u ukupnom stanovništvu Litve koji živi ispod nacionalne

granice siromaštva (%)

20,5

20

19,1

20

20,320,5

19,2

18,6

20,6 20,6

17,5

18

18,5

19

19,5

20

20,5

21

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Izvor: izrada studentice prema podacima Svjetske banke

Iz grafikona je vidljivo kako je udio stanovništva koji živi ispod nacionalne granice

siromaštva bio najmanji 2011. godine kada je iznosio 18,6%. Nakon te godine postotak se

značajno povećao. 2013. godine 20,6% stanovništva (oko 610.000 ljudi) živjelo je ispod

nacionalne granice siromaštva.

U 2013. godini oko 30,8% litavskog stanovništva je bilo u riziku od siromaštva ili socijalne

isključenosti i među najvišima je u Europskoj uniji. Prosječna stopa u Europskoj uniji bila je

24,5%. Veće stope zabilježene su u Bugarskoj (48%), Rumunjskoj (40,4%), Grčkoj (35,7%),

Latviji (35,1%) i Mađarskoj (33,5%). Najniže stope zabilježene su u Češkoj (14,6%),

Nizozemskoj (15,6%) i Finskoj (16%). Osobe kojima prijeti siromaštvo su one kojima su

primanja ispod 60% nacionalnog prosjeka. (http://en.delfi.lt/lithuania/society/almost-third-of-

lithuanians-face-poverty-risk.d?id=66302140)

Najnoviji pokazatelj blagostanja stanovništva je Indeks humanog razvoja ili Indeks ljudskog

razvoja. HDI mjeri siromaštvo, obrazovanje, životni vijek i druge faktore za zemlje svijeta.

Izračunava ga i objavljuje organizacija Ujedinjenih naroda u publikaciji Human Development

Report. Izračun se vrši za sve zemlje svijeta koje se rangiraju na skali od 0 (najniži HDI) do 1

(najviši HDI).

30

Od 2010. godine zemlje se svrstavaju u 4 skupine prema visini HDI:

· zemlje s vrlo visokim indeksom ljudskog razvoja – 25% najviše rangiranih zemalja

· zemlje s visokim indeksom ljudskog razvoja – sljedećih 25% rangiranih zemalja

· zemlje sa srednjim indeksom ljudskog razvoja – trećih 25% rangiranih zemalja

· zemlje s niskim indeksom ljudskog razvoja – zadnjih 25% rangiranih zemalja

Sljedeća tablica prikazuje HDI Litve i susjednih zemalja.

Tablica 7. HDI odabranih zemalja u 2013. godini

Zemlja

Godina

HDI

Rang

Očekivane

godine života

Očekivane godine

obrazovanja

GNI p/c

PPP

Norveška 2013. 0,944 1. 81.5 17.6 63.909

Litva 2013. 0,834 35. 72.11 16.7 23.110

Poljska 2013. 0,834 35. 76.41 15.5 21.487

Hrvatska 2013. 0,812, 47. 77.05 14.5 19.024

Latvija 2013. 0,810 48. 72.15 15.5 22.185

Bjelorusija 2013. 0,786 53. 69.93 15.7 16.403

Rusija 2013. 0,778 57. 67.98 14 22.616

Izvor: izrada studentice prema Human development report, 2014.

HDI Litve iznosi 0, 834 te pripada zemljama s visokim indeksom ljudskog razvoja i nalazi se,

zajedno sa Poljskom na 35. mjestu. Očekivane godine života iznose 72,11 a očekivane godine

obrazovanja 16,7.

3.4.7 Inflacija

Inflacija je prekomjerno povećanje novčane mase u optjecaju, što vodi smanjenju vrijednosti

novca i općem rastu cijena. Inflacija je neravnoteža u robno-novčanim odnosima izazvana

povećanjem novčane mase u optjecaju i mase odobrenih kredita u usporedbi s veličinom

raspoloživog robnog fonda izraženog ukupnim cijenama.

(http://limun.hr/main.aspx?id=25695)

31

O inflaciji se govori kada dođe do općeg povećanja cijena robe i usluga, a ne povećanja cijena

pojedinih artikala. Pri mjerenju inflacije uzima se u obzir sva roba i usluge koje troše

kućanstva, uključujući (https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/hicp/html/index.hr.html):

· svakodnevna dobra (primjerice hrana, dnevne novine i benzin)

· trajna dobra (primjerice odjeća, osobna računala ili perilice rublja)

· usluge (primjerice usluge frizera, osiguranja ili najma stambenog prostora).

Na grafikonu broj 4 prikazano je kretanje stope inflacije u Litvi.

Grafikon 5. Stopa inflacija u Litvi, 2004. – 2014. god., %

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Litva 1,2 2,7 3,8 5,8 11,1 4,2 1,2 4,1 3,2 1,2 0,2

0

2

4

6

8

10

12

Izvor: Eurostat, 2015.

http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&pcode=tec00118&lan

guage=en

Prema podacima Eurostata za razdoblje od 2004. do 2014. godine vidljivo je da je inflacija

2008. godine bila na rekordnoj razini te je iznosila 11,1%. Najmanja inflacija zabilježena je

2014. godine te je iznosila 0,2% te je time Litva zadovoljila kriterije za uvođenje eura. Euro je

uveden u siječnju ove godine.

Na temelju navedenih i analiziranih podataka u poglavlju 3. može se zaključiti da Litva ima

sve pretpostavke za daljnji rast i razvoj. BDP-e po stanovniku i prema kupovnoj moći raste,

najveći udio u BDP-u ima tercijarni sektor, nezaposlenost pada a zaposlenost raste. HDI je

32

visok. Inflacija je smanjenja te je uveden euro. Najveći problem stvara porast siromaštva te bi

na tome segmentu trebalo više poradi kako bi se udio stanovništva koji živi ispod nacionalne

granice siromaštva smanjio.

U poglavlju 4 slijedi analiza uvoza i izvoza odnosno međunarodne razmjene Litve.

33

4 ANALIZA MEĐUNARODNE RAZMJENE LITVE

U četvrtom dijelu rada analizirati će se kretanja međunarodne razmjene Litve putem izvoza i

uvoza, trgovinskih partnera zemlje te stranih direktnih investicija.

Međunarodna razmjena roba i usluga na globalnome planu jest ukupnost trgovine robama i

uslugama među rezidentima različitih zemalja svijeta i gotovo kontinuirano bilježi porast,

uvjetujući sve veću međuovisnost nacionalnih ekonomija i potrebu za koordinacijom i

stvaranjem međunarodnog institucionalnog okvira. Države s uspješnim i konkurentnim

izvoznim sektorima, razvijenim domaćim tržištem ili pristupom drugim tržištima ostvaruju

veće stope rasta izvoza, ali i općenito brže rastu. (Škuflić, Ladavac, 2001: 925,926)

Međunarodna razmjena obuhvaća ukupnost međunarodnih aranžmana koje transferiraju robu,

usluge i kapital između pojedinih zemalja.

Stupanj u kojem zemlje sudjeluju u međunarodnoj razmjeni ovisi o nekoliko čimbenika. To

su: (Stipetić, Cicvarić, Grahovac, 1991: 174)

· veličina zemlje i stupanj razvoja

· prirodna bogatstva

· mjere koje poduzima glede međunarodne razmjene.

Litvanski vanjskotrgovinska politika uglavnom se temelji na liberalno ekonomskim

principima zahvaljujući reformama trgovinske politike koje su uvedene postupno. Reforme

slijede tri glavna načela:

a) za održavanje otvorenog trgovinski režima

b) da se dobije pristup europskim tržištima putem regionalnih sporazuma

c) preuzeti obveze multilateralnog trgovinskog sustava (WTO).

Litva je postala članicom WTO-a 2001., a do te godine sve izvozne carine i ograničenja su

potpuno ukinuti. Uz zemljama EU, Litva je potpisala ugovore o slobodnoj trgovini sa

zemljama EFTA-e, zemljama CEFTA-e, baltičkim zemljama, Turskom i Ukrajinom.

(Budrauskaite, Mamytova, Mlinarević, Savina, 2002: 76)

Također, ulaskom u EU ukinute su granice.

34

4.1 Izvoz Litve

Izvoz kao gospodarska djelatnost predstavlja jedan od najjednostavnijih oblika

međunarodnog poslovanja na inozemnom tržištu. (Kovač, 2011: 49)

Izvoz je nastup poduzeća na inozemnim tržištima putem prodaje proizvoda i usluga na

tržištima izvan nacionalnoga. Prodaja, prijevoz, osiguranje u prijevozu i plaćanje posebno

su regulirani jer je kupac u drugoj državi. Proizvodi se moraju registrirati na carini pri izlazu

iz domaće zemlje (iz čega proizlazi priljev deviza) i pri ulazu u odredišnu zemlju (pri čemu

se podmiruju fiskalne obveze i proizlazi obveza plaćanja u inozemstvo). Kada je izvoz veći

od uvoza, pojavljuje se trgovinski suficit. Izvoz je početak suradnje jednog nacionalnog

poduzeća s inozemstvom. (Limun.hr)

U sljedećoj tablici prikazano je kretanje izvoza u Litvi u milijardama dolara.

Tablica 8. Kretanje izvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u milijardama

USD)

Godine Izvoz Verižni indeks

2004. 9.308 -

2005. 12.070 129,67

2006. 14.134 117,10

2007. 17.162 121,42

2008. 23.769 138,49

2009. 16.496 69,40

2010. 20.813 126,17

2011. 28.068 134,85

2012. 29.652 105,64

2013. 32.600 109,94

2014. 31.640 97,05

Izvor: Izrada studentice prema

http://wits.worldbank.org/CountryProfile/Country/LTU/Year/2013/Summary

Ulaskom Litve u članstvo Europske unije 2004. godine izvoz je rastao do 2008. kada je

iznosio 23.769 milijardi dolara. 2009. godine izvoz je pao zbog početka ekonomske krize za

35

-30,6% ili 7.273 milijardi dolara u odnosu na prethodnu te je iznosio 16.496 milijardi $ što

je veliko smanjenje izvoza.

Narednih godina izvoz je opet rastao sve do 2014. kada je pao i iznosio 31.640 milijardi

dolara. Do pada je uglavnom došlo zbog značajnog smanjenja izvoza naftnih derivata

(24,4%) i kopnenog prijevoza (20%).

U nastavku dan je prikaz izvoznih proizvoda Litve u 2013. godini u %.

Grafikon 6. Sastav izvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u %)

3,60%

3,12%

2,54%

2,29%

1,57% 1,36%

22,93%

1,63%

1,81%

Naftni derivati

Namještaj

Dušična gnojiva

Poliacetali

Pšenica

Mineralna ili kemijskagnojivaDuhan

Automobili

Sir

Izvor: izrada studentice prema https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/

Najznačajniji Litavski izvozni proizvod su naftni derivati koji sudjeluju sa 22,93%, zatim

namještaj sa 3,60% i dušična gnojiva sa 3,12%. Izvozni proizvodi sa najmanjim postotkom

u izvozu su sirevi (1,36%), automobili (1,57%), duhan (1,63%) i mineralne ili kemijska

gnojiva (1,81%).

4.2 Uvoz Litve

Uvoz naziv je za uvoz proizvoda, usluga ili poslovnih subjekata koji dolaze izvan države.

Predstavlja dio međunarodne trgovine. Uvoz robe obično zahtijeva sudjelovanje carinskih

vlasti, a često je predmet uvozne kvote, carine i trgovinskih sporazuma. Iznos uvoza značajan

36

je indikator za stanje u gospodarstvu, osobito monetarna vrijednost odnosa uvoza u odnosu na

izvoz. Visoki uvoz ukazuje na nedostatak konkurentnosti gospodarstva.

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Uvoz)

Uvoz se dijeli na uvoz gotovih industrijskih proizvoda ili proizvoda za široku potrošnju, koji

se prodaju krajnjemu potrošaču te na uvoz usluga i poluproizvoda, koji se koriste u

proizvodnji finalnih proizvoda, namijenjenih domaćoj potrošnji ili izvozu. Uvoz se najčešće

javlja kada potražnja za određenom robom ili uslugom u jednoj državi nije pokrivena

ponudom roba ili usluga stvorenih u toj državi ili kada ne postoji ponuda određenoga dobra na

domaćem tržištu te se potražnja mora zadovoljiti kupovinom u inozemstvu. Javlja se također i

kada je cijena određene robe ili usluge manja na svjetskom tržištu nego što je cijena koja se za

identičnu robu ili uslugu traži na domaćem tržištu.

Uvoz robe ili usluga u jednu državu istodobno označava izvoz te iste robe ili usluga iz druge

države. Odnos uvoza i izvoza značajan je za uravnoteženost vanjskotrgovinske bilance

pojedine države. Kada je uvoz veći od izvoza, pojavljuje se trgovinski deficit. Uvoz i izvoz

čine temelj međunarodne trgovinske razmjene i omogućuju konkurentniju i povoljniju nabavu

potrebnih dobara. (Hrvatska enciklopedija)

U nastavku tablica 9 prikazuje kretanje uvoza Litve u periodu od 2004. do 2014. godine

izražen u milijardama dolara.

Tablica 9. Kretanje uvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u mlrd. USD)

Godine Uvoz Verižni indeks

2004. 12.374 -

2005. 15.704 126,91

2006. 19.388 123,45

2007. 24.445 126,08

2008. 31.294 128,01

2009. 18.340 58,60

2010. 23.378 127,47

2011. 31.801 136,03

2012. 32.237 101,37

2013. 34.813 108

2014. 35.240 101,22

Izvor: Izrada studentice prema

http://wits.worldbank.org/CountryProfile/Country/LTU/Year/2013/Summary

37

Kao i izvoz, uvoz Litve je također rastao ulaskom u Europsku uniju. Nastupanjem

ekonomske krize, uvoz je 2009. godine sa 31.294 milijarde dolara 2008. pao na 18.340

milijardi dolara. Od 2010. ostvaruje se rast uvoza na 23.378 milijarde dolara a daljnji rast

nastavljen je i sljedećih godina te je tako 2014. uvoz iznosio 35.240 milijardi dolara što

predstavlja trgovinski deficit jer je izvoz iste godine iznosio 31.640 milijardi dolara.

Najveća stopa promjene uvoza zabilježena je 2009. godine u odnosu na 2008. i to pad za

41,4% ili 12.954 milijarde dolara. Najveća stopa promjene porasta uvoza zabilježena je

2011. u odnosu na 2010. godinu i to za 36% ili 8.423 milijardi dolara. Povećanju uvoza

Litve pridonio je rast uvoza električne opreme (35,2%), kotlova i strojeva (22,1%).

U nastavku je dan prikaz uvoznih proizvoda Litve u 2013. godini u %.

Grafikon 7. Sastav uvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u postocima)

4,76%

4,05%

3,60%

2,28%

0,87%

21,14%

1,17%1,60%

1,80% Sirova nafta

Naftni plin

Naftni derivati

Automobili

Lijekovi

Polikarboksilne kiseline

Traktori

Računala

Kalcijevi fosfati

Izvor: izrada studentice prema https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/

Najznačajniji uvozni proizvodi Litve su sirova nafta koja sudjeluje sa 21,14%, zatim naftni

plin sa 4,76% i naftni derivati sa 4,05%. Uvozni proizvodi sa najmanjim postotkom u

uvozu su kalcijevi sulfati (0,87%), računala (1,17%), traktori (1,60%) i polikarboksilne

kiseline (1,80%).

Grafikonom 8 dan je prikaz litvanske trgovine sa Europskom unijom za razdoblje od 2004. do

2014. godine.

38

Grafikon 8. Trgovina Litve sa Europskom unijom u eurima za razdoblje od 2004. do 2014.

godine u milijunima eura

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

12.000

14.000

16.000

18.000

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Izvoz

Uvoz

Izvor: izrada studentice prema http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles43

Kroz promatrani period vidljivo je da se trgovina sa Europskom unijom povećavala. Uvoz

Litve iz EU je kroz čitavo razdoblje bio veći od izvoza u EU. Godine 2009. dolazi do pada

uvoza i izvoza. Izvoz je te godine iznosio 7.583 milijuna eura a uvoz 7.754 milijuna eura.

Sljedećih godina raste izvoz ali i uvoz Litve. 2014. godine izvoz Litve u EU je iznosio 13.612

milijuna eura a uvoz je za 2.196 milijuna eura bio veći te je iznosio 15.808 milijuna eura.

4.3 Trgovinski partneri Litve

Najvažniji trgovinski partneri Litve dani su u grafikonima 7 i 8 za 2014. godinu.

Grafikon 9. Najvažniji izvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima)

3,70%

4,30%

3,80%

9,20%

4,60% 7,20% 8,30%

20,90%

4,40%

29,90%

3,70%

Rusija LatvijaPoljska Njemačka BjelorusijaNizozemska EstonijaUjedinjeno KraljevstvoUkrajinaSADOstale zemlje

Izvor: izrada studentice prema https://www.urm.lt/default/en/economic-diplomacy/trade-and-

economic-relations/export-investments-and-tourism-promotion

39

Najvažnija izvozna tržišta Litve u 2014. godini su: Rusija, Latvija, Poljska, Njemačka,

Bjelorusija, Nizozemska, Estonija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajina, SAD te ostale zemlje.

Najveći izvozni partneri su ostale zemlje sa 29,90% zatim Rusija sa 20,9%, Latvija sa 9,20%,

Poljska sa 8,30% te Njemačka sa 7,20%. Litvanski izvoz je te godine iznosio 24,5 milijarde

eura a u odnosu na 2013. godinu to je smanjenje za 0,6%.

Grafikon 10. Najvažniji uvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima)

21,60%

11,00%

9,54%6,80%4,90%4,50%

4,20%3,40%3,00%

2,80%

28,20%

RusijaNjemačkaPoljskaLatvijaItalijaNizozemskaUjedinjeno KraljevstvoBelgija ŠvedskaBjelorusijaOstale zemlje

Izvor: izrada studentice prema https://www.urm.lt/default/en/economic-diplomacy/trade-and-

economic-relations/export-investments-and-tourism-promotion

Najvažniji partneri Litve u 2014. godini što se uvoza tiče su: Rusija, Njemačka, Poljska,

Latvija, Italija, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Švedska, Bjelorusija i Ostale

zemlje. Najveći uvoz Litva ima iz ostalih zemalja (28,20%) zatim iz Rusije (21,60),

Njemačka (11%) i Poljska (9,54%). U 2014., Litvanski uvoz iznosio je 26,5 milijardi eura a

u odnosu na 2013. to je povećanje za 1,2%.

4.4 Strane direktne investicije

Većina malih zemalja veoma ovise o stranim investicijama i trgovini s razvijenim svijetom.

Gotovo sve male zemlje ovise o uvozu stranih i kapitalno previše intenzivnih tehnologija

proizvodnje.

Strane direktne investicije (FDI) su oblik ulaganja kod koga ulagač osigurava pravo

vlasništva, kontrole i upravljanja nad tvrtkom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja

nekog dugoročnog gospodarskog interesa. Ove investicije donose više stope rasta, ubrzavaju

strukturne reforme, utječu na rast deviznih rezervi, smanjuju ograničenja u tekućoj bilanci,

liberaliziraju devizno poslovanje, itd.. No osim navedenih prednosti, pripisuju im se i

40

negativni efekti aranžmana stranih investitora u domaćem gospodarstvu, vezane za rast

trgovinskog deficita, zaobilaženje poreznih obveza i sl..

Prema definiciji WTO-a strane direktne investicije imamo onda kada investitor iz jedne

zemlje (the home country) pribavlja aktivu u drugoj zemlji (the host country). Oko 90% FDI u

svijetu ostvaruje se aktivnošću transnacionalnih kompanija. Prema OECD-u direktno strano

ulaganje podrazumijeva da strani investitor posjeduje 10% ili više običnih dionica s pravom

glasa ili manje od 10% ako strani investitor na taj način osigurava odlučujuće pravo uprave

nad poduzećem. (http://www.forexuhrvatskoj.com/strane-investicije/)

Uspješne strane direktne investicije osim što zapošljavaju lokalne resurse, imaju utjecaj i na

izvoz i na uvoz. To omogućuje brži ekonomski rasta, posebno kada je zemlja ekonomski

integrirana. Ovo je još zanimljivije za bivše socijalističke zemlje koje su imale lošu tržišnu

ekonomiju za pola stoljeća. Međutim, inozemna izravna ulaganja nisu zamjena za domaći

kapital. (Jovančević, 2008 :70)

Na grafikonu 11 prikazani su priljevi inozemnih stranih ulaganja kao % BDP-a Litve za

razdoblje od 2010. do 2013. godine.

Grafikon 11. Inozemna izravna ulaganja, priljevi (% BDP-a)

2,4

2

3,3

2,6

1,41,6 1,6 1,7

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

2010. 2011. 2012. 2013.

Litva

EU

Izvor: Izrada studentice prema podacima Svjetske banke

Tijekom promatranog razdoblja, priljev izravnih stranih ulaganja u Litvu bili su relativno veći

od EU-27. Manji pad priljeva u Litvi zabilježen je 2012. i 2013. godine kada je udio u EU bio

41

1,6% odnosno 1,7% BDP a u Litvi 1,4% odnosno 1,6%. Polovica izravnih ulaganja u Litvi

dolazi iz drugih zemalja članica EU-a.

Na grafikonu 12 prikazani su odljevi inozemnih stranih ulaganja kao % BDP-a Litve za

razdoblje od 2010. do 2013. godine.

Grafikon 12. Inozemna izravna ulaganja, odljevi (% BDP-a)

0,2

3,6

0,9

5,1

0,6

3,2

0,6

3,5

0

1

2

3

4

5

6

2010. 2011. 2012. 2013.

Litva

EU

Izvor: Izrada studentice prema podacima Svjetske banke

Odljevi izravnih stranih ulaganja iz Litve tijekom promatranog razdoblja, bili su jako mali u

odnosu na EU-27. Najmanji odljevi Litve zabilježeni su 2010. godine i iznosili su 0,2% BDP-

a. Najveći odljev EU-27 bio je 2011. godine i iznosio je 5,1%.

Glavni ulagači u Litvi u 2014. godini bili su: Švedska sa 25,6%, Nizozemska 10,4%,

Njemačka 9,3%, Norveška 6,6%, Estonija 5,9% te ostale zemlje sa 42,1%.

Strani investitori uglavnom ulažu u financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (23,2%), u

proizvodnju (22,6%), u djelatnosti poslovanja nekretninama (13,9%), u trgovinu na veliko i

na malo (12,1%) te u informacijske i komunikacijske djelatnosti (9,5%).

Iz prethodnim tablica i grafikona u ovome poglavlju vidljivo je kako je uvoz Litve je nešto

veći od izvoza. Litva najviše izvozi naftne derivate a uvozi sirovu naftu. Također, trgovina sa

Europskom unijom se povećala. Priljevi izravnih stranih ulaganja u Litvi veći su od EU27 dok

su odljevi jako mali u odnosu na EU27. Polovica izravnih ulaganja dolazi iz drugih zemalja

članica Europske unije. U nastavku slijedi zaključak ovog diplomskog rada.

42

5 ZAKLJUČAK

Litva je nakon proglašenja neovisnosti od bivšeg SSSR-a 1990. godine prošla dug i težak

proces prelaska iz socijalističkog u kapitalističko uređenje. Nakon osamostaljena nastupili su

brojni tranzicijski problemi. Privatizacija gospodarstva, otvorenost stranim ulaganjima

zaustavili su negativne trendove koji su se tada javljali u Litvi. Litva je postala članicom

Vijeća Europe, Europske unije, NATO-a, Ujedinjenih naroda, WTO-a, schengenskog prostora

te je u siječnju 2015. godine uvela euro i time postala 19. članica eurozone. Litva je moderna i

otvorena država u sjevernoj Europi, najveća, najnapučenija i s najvećim gospodarstvom od

triju baltičkih država. Svojom bogatom prošlošću, važnom prometnu ulogom, povoljnom

klimom, gustom i razvijenom riječnom mrežom, mnogobrojnim jezerima, šumama i ravnicom

Litva je sve privlačnija mnogim turistima te investitorima.

Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije 2004. godine, Litva je ostvarila znatan

napredak i jedna je od najuspješnijih članica Europske unije. Ekonomija Litve, nakon

ekonomske krize iako usporeno, pokazuje snažan rast. To je stabilna, raznolika i atraktivna

ekonomija s velikim potencijalima razvoja.

Litva brojem stanovnika od 2.943.472 i površinom od 65.300 km2 jedna je od manjih zemalja

Europske unije no vrlo bogata šumama, razvijenom morskom obalom, brojnim jezerima i

umjerenom kontinentskom klimom. Riječka mreža je gusta i dobro razvijena. Litva ima i

važnu prometnu ulogu u povezivanju srednje Europe te Rusije i Bjelorusije s Baltičkim

morem.

Prema navedenim i analiziranim makroekonomskim pokazateljima u radu, može se zaključiti

kako BDP po stanovniku raste te je 2014. iznosio 15.529 dolara. Također, raste i BDP po

stanovniku prema paritetu kupovne moći te je 2013. godine iznosio 12.193 dolara više nego u

godini ulaska Litve u članstvo Europske unije. Najveći udio u BDP-u Litve ima tercijarni

sektor a najmanji sektor poljoprivrede. Raste zaposlenost (2014. godine je iznosila (71,8%)

što je više nego 2004. godine), a nezaposlenost pada. Siromaštvo se značajno povećalo nakon

2011. godine. U 2013. godini oko 30,8% litavskog stanovništva je bilo u riziku od siromaštva

ili socijalne isključenosti i među najvišima je u Europskoj uniji. Litva pripada zemljama s

visokim indeksom ljudskog razvoja te se nalazi na 35. mjestu zajedno sa Poljskom. Prema

43

podacima Eurostata, najniža inflacija zabilježena je 2014. godine (0,2%) te je time Litva

zadovoljila kriterije za uvođenje eura. Euro je uveden u siječnju 2015. godine.

Otvorenost Litvanskog gospodarstva je relativno visoka. Uvoz i izvoz su rasli ulaskom Litve

u Europsku uniju. Nastupanjem ekonomske krize uvoz i izvoz padaju. Uvoz narednih godina

bilježi rast. 2014. godine iznosio je 35.240 milijardi dolara što predstavlja trgovinski deficit

jer je izvoz iste godine iznosio 31.640 milijardi dolara. Litva najviše uvozi sirovu naftu a

izvozi naftne derivate. Najvažniji izvozni partneri su Rusija, Latvija i Poljska, a najvažniji

uvozni partneri Rusija, Njemačka te Poljska. Litva ostvaruje i porast priljeva stranih

inozemnih investicija dok su odljevi jako mali u odnosu na EU27. Glavni ulagači Litve su

Švedska, Nizozemska, Njemačka i ostale zemlje a strani investitori uglavnom najviše ulažu

financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, u proizvodnju, u trgovinu nekretninama, u

trgovinu na veliko i malo te u informacijsko-komunikacijske djelatnosti.

Može se zaključiti da je postavljena hipoteza diplomskog rada djelomično potvrđena. Naime,

u razdoblju od ulaska u punopravno članstvo Europske unije, Litva ostvaruje ekonomski rast

no ostvaruje i razvoj jer uz povećanje BDP-a po stanovniku te smanjenje nezaposlenosti

odnosno porast zaposlenosti, siromaštvo nije značajno povećano.

44

LITERATURA

Knjige:

1. Čavrak, V.: „Gospodarstvo Hrvatske“, Politička kultura, Zagreb, 2011.

2. Karaman Aksentijević, N. (ur.): „Ljudski potencijali i ekonomski razvoj“, Ekonomski

fakultet Rijeka, Rijeka, 2012.

3. Mrnjavac, Ž., Burnać, P., Kordić, L., Šimundić, B., Perić, K.: „Gospodarstvo 3“, Alka

script, 2009.

4. Mrnjavac, Ž.: „Mjerenje nezaposlenosti“, Ekonomski fakultet Split, Split, 1996.

5. Sen, A.: „Razvoj kao sloboda“, Algoritam, Zagreb, 2012.

6. Stipetić, V., Cicvarić, A., Grahovac, P., „Ekonomika narodnog bogatstva“, FotoSoft,

1991.

7. Šućur, Z., Matković, T., Štulhofer, A., Šverko, B., Bejaković, P., Papa, J., Pastuović,

N., Škegro, M.: „Siromaštvo, nezaposlenosti i socijalna isključenost“, Program

Ujedinjenih naroda, Zagreb, 2006.

8. Todaro, M. P. i Smith, S.C.: „Ekonomski razvoj“, deveto izdanje, 2006. godina,

prijevod, „Šahinpašić“ Sarajevo, 2006.

9. Zoretić, G. i Cingula M.: „Gospodarstvo 1“, Školska knjiga, 2006.

10. Wertheimer - Baletić, A.: „Stanovništvo i razvoj“, Mate, 1999.

Članci:

11. Babić, Z.: „Social Assistance as a Policy Instrument towards the Poor in Croatia“,

2008., dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=46578

12. Georgieva E.: „The economies of the BELL countries (Bulgaria, Estonia, Latvia and

Lithuania) after their EU accession“, 2012., dostupno na:

http://dx.doi.org/10.5539/res.v4n5p191

13. Mervar, A.: „Esej o novijim doprinosima teoriji ekonomskog rasta“, 2003., dostupno

na: http://hrcak.srce.hr/25440

14. Budrauskaite, A., Mamytova, J., Mlinarević, K., Savina A.: „Trgovinska politika i

gospodarski rast: slučajevi Bjelorusije i Litve“, 2002., dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29038

45

15. Jovančević, R.: „Financiranje deficita tekućeg računa u novim članicama EU i

Hrvatskoj“, 2008., dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=38585

16. Zelenika, R., Pupovac, D.: „Transport - čimbenik proboja začaranog kruga razvitka

tranzicijskih zemalja“, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/28960

17. Kovač, I., „Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske“,

2011., dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=126274

18. Škuflić, L., Ladavac, J., „Analiza vanjskotrgovinske razmjene Republike Hrvatske po

županijama“, 2011., dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=45136

Ostali izvori:

1. Bejaković, P.: „Siromaštvo“, 2005., dostupno na:

file:///C:/Users/Windows%207/Downloads/pojmovnik.pdf

2. Hrelja, D.: „Ekonomski rast i globalizacija“, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,

diplomski rad, 2012.

3. Komazec, LJ.: „Mjerenje ekonomskog rasta“, dostupno na: www.ef.uns.ac.rs/.../2012-

03-09-merenje-ekonomsk...

4. Državni zavod za statistiku, 2003., dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2003/metodologije/06_124_met.pdf

5. Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske, 2011. – 2013., dostupno na:

www.mrrfeu.hr/.../STRATEGIJA_REGIONALNOG_RAZVOJA.pdf

6. http://www.worldbank.org/

7. http://ec.europa.eu/eurostat

8. http://en.wikipedia.org/wiki/Lithuania

9. http://osp.stat.gov.lt/en/web/guest/home

10. http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/lithuania/index_hr.htm

11. http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_Litve

12. http://proleksis.lzmk.hr/33906/

13. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36855

14. http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles19

15. http://www.indexmundi.com/lithuania/age_structure.html

46

16. http://db1.stat.gov.lt/statbank/SelectTable/Omrade0.asp?SubjectCode=S3&ShowNews

=OFF&PLanguage=1

17. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomski_rast

18. http://www.effect

dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1311%3Abruto-

domai-proizvod&Itemid=106

19. http://www.ameerkabob.com/article/sto-je-prema-paritetu-kupovne-moci-ppp.html

20. http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_zemalja_po_BDP-u_(PKM)_per_capita

21. http://limun.hr/main.aspx?id=25695

22. https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/hicp/html/index.hr.html

23. http://mecometer.com/country/lithuania/economy/

24. http://ec.europa.eu/index_hr.htm

25. Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63545

26. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/lh.html

27. http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zaposlenost.pdf

28. http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezaposlenost

29. Human Development Report

30. https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/hicp/html/index.hr.html

31. http://limun.hr/main.aspx?id=25695

32. http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&pcode=tec0011

8&language=en

33. http://limun.hr/main.aspx?id=10068&Page=3

34. http://wits.worldbank.org/CountryProfile/Country/LTU/Year/2013/Summary

35. https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/

36. http://hr.wikipedia.org/wiki/Uvoz)

37. https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/

38. http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles43

39. http://hr.wikipedia.org/wiki/Uvoz

40. http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/6216033/2-11122014-AP-

EN.pdf/2d6e4635-8dfd-4950-8ce6-27c421ad25d1

41. http://en.delfi.lt/lithuania/society/almost-third-of-lithuanians-face-poverty-

risk.d?id=66302140

42. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=36855

47

POPIS TABLICA I GRAFIKONA

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov Stranica

1. Ukupan broj žena, muškaraca te ukupan broj stanovnika Litve u razdoblju od 2004. do 2014. Godine

13

2. Prirodno kretanje stanovništva Litve 15

3. Kretanje stanovništva prema starosti u Litvi u 2004. i 2014. godini 17

4. Bruto domaći proizvod po stanovniku (US$) u Litvi u razdoblju od 2004.-2013.

20

5. Bruto domaći proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne moći u Litvi u razdoblju od 2004.-2013. (US$)

21

6. Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u (%) 2004. – 2014.

23

7. HDI odabranih zemalja u 2013. Godini 30

8. Kretanje izvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u milijardama USD)

34

9. Kretanje uvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u milijardama USD)

36

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov Stranica

1. Kretanje stanovništva prema starosti i spolu u Litvi 2014. godine (piramida stanovništva)

18

2. Stopa zaposlenosti u razdoblju 2004. - 2014. (%) 24

3 Stopa nezaposlenosti u razdoblju 2004. - 2014. (%) 26

4 Udio stanovništva u ukupnom stanovništvu Litve koji živi ispod nacionalne granice siromaštva (%)

29

5 Stopa inflacija u Litvi, 2004. – 2014. god., % 31

6 Sastav izvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u %) 35

7 Sastav uvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u %) 37

8 Trgovina Litve sa Europskom unijom u eurima za razdoblje od 2004. do 2014. godine u milijunima eura

38

9 Najvažniji izvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima) 38

10 Najvažniji uvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima 39

11 Inozemna izravna ulaganja, priljevi (% BDP-a) 40

12 Inozemna izravna ulaganja, odljevi (% BDP-a) 41

48